Autor: Marin Čaveliš

Podgorica, mac@t-com.me Korice:

Nebojša Gavranović Tehnička obrada:

Nebojša Gavranović Štampa:

MN Grafokarton, Bijelo Polje Tiraž 500

ISBN 978-9940-9631-0-1 COBISS.CG-ID 26347792

Marin Čaveliš

POEZIJA MOJIH

I LU Z I JA

P o d g o r i c a 2 0 1 4 .

Ptice u jatu galame. Pjevaju kad su same.

Umjesto predgovora

Ovo je moja prva zbirka poezije. U obliku knjige, a još knjiga nije. Da je knjiga, to ne mogu reći ja. To neka sudi onaj ko je pročita. Jer ja sam samo imao iluziju. I umislio da pišem poeziju.

Iluzije daju svemu draž i ljepotu. Zbog njih se zanosimo u životu. I svaka glupost dobije smisao. Pa sam eto i ja pjesme pisao. Slagao sam misli, rimu i ritam. A je li dobro, ja sebe još pitam.

M.Č.

Niz

Život je skup trenutaka u neprekidnom nizu.

Prolaze jedan za drugim, nerazdvojivo blizu.

Jedni nam donose sreću. Drugi nas tugom grizu. A smjenjuju jedni druge

bezobrazno blizu.

O prvog do poslednjeg trena u tom životnom nizu neizvjesno je koliko,

ali je bolno blizu. 7

Iluzije iz djetinjstva

Znam da postoji mjesto gdje se ljudi dive svemu. Jednog se sjetim često. Odrastao sam na njemu.

Znam da postoje ljudi

koji misle dobro svima. Neka vas to ne čudi.

Odrastao sam sa njima.

Znam da postoje vremena bez briga i problema.

Sad je sve to uspomena. Djetinjstva više nema.

8

Anketa

Sprovedena je anketa. Da li vam kiša smeta?

Kako bi željeli da pada? Koliko puta i kada?

Pitali su ljude razne. Svi uzorci su imali

glavu i džepove prazne.

Napravili su statistiku. Nakon nje i analizu. Kiša je dobila kritiku!

Spriječili su krizu! 9

Genije

Genijalnost se ne uči. Genije se takav rodi. U njemu se gen sluči, koji ga kroz život vodi.

Zavisno gdje živi, i u kom vremenu, taj će gen geniju odrediti namjenu.

A da li će živjeti dovijek, ili će neshvaćen da pati, geniju određuje čovjek,

koji ne može da ga shvati.

10

Iluzija sreće

U stvarnosti ne postoji sreća. Kad se pojavi u trenu splamti. U tom trenu se lijepo osjeća. Taj tren se iščekuje ili pamti.

Ali postoji iluzija sreće, koja živi u našoj glavi.

To su naši snovi o sreći, koje svi sanjamo na javi.

Svako svoju sreću u snu lovi i da mu ne pobjegne strijepi.

A kad je dosanja želi san novi. Dodirnuti snovi više nisu lijepi.

I nikad doživljena sreća

nije lijepa kao ona iz sna. Srećan je i lijepo se osjeća onaj ko o sreći sanjati zna.

A nesrećan čovjek nije ko tren sreće ne doživi. Nesrećan nema iluzije i sreći se u snu ne divi.

11

Rana starost

Još mi srce zagolica poneka uska majica.

U njoj čvrste bujne grudi. Još u njima tajni ima, za kojima ono žudi.

Volim kako izgleda. Volim kako miriše. Ali osim pogleda, ne basta mi više.

12

Moja soba

U mojoj sobi događaju se snovi.

Često isti, stari. Ponekad, neki novi.

Iluzije moje i ideje nove

po sobi se roje slikajući snove.

Oko mene lebde,

bore se sa mrakom, dok vrijeme ide

nečujnim korakom.

13

Juče

Sve lijepo i ružno, sve veselo i tužno,

sve što se desi danas, sutra će biti iza nas.

I za sve probleme,

što nas danas muče, sutra ćemo reći da su bili juče.

Uvijek nas sutra iz danas izvuče.

Jer kad dođe sutra danas postane juče.

Problemi što dolaze

ne treba da nas muče. Dani brzo prolaze. Svaki će biti juče.

14

Ala je lijep novi svijet

Ala je lep ovaj svet... Tamo TV, ovde internet.

Mogu li djeca generacije nove voljet i razumjeti

stihove čika Jove. Oni imaju drugačiji,

virtualni svijet. Njima na ekranu ne miriše cvijet.

Ne znaju što je njiva. Ne znaju što je sad. Ne žeže ih sunce,

pa ne znaju što je hlad. Ne čuju slavuja,

daleko su od luga. A imaju samo

virtualnog druga. Njima je lijep ovaj svijet

jer ima TV i internet.

15

Znanstvenikova znatiželja

Znanstvenik želi da zna ono što svatko zna. I ono što nitko prije njega saznao nije.

Želi da vidi atome,

da priđe svakoj zvijezdi. Želi da kroz vrijeme

prošlo i buduće jezdi.

Novac ga ne zanima Zlato za njega ne sja.

On ne želi da ima. Znanstvenik želi da zna.

16

Kotorsko jutro

Ima četiri ure i više kako se škure zasvijetliše. Čuju se glasovi i koraci, motori auta i barki u luci.

Vrijeme kao da je stalo. Pitam se, koja je ura? Zvonilo, osam pasalo. Ovdje dugo zora dura.

Ko to rani u Kotoru

kad Sunce još ne grije?! Ovdje ono ne izlazi u zoru.

Na rabotu ariva kasnije!

Kotorani ko to rani čim se malo razdani?

Dok na Kotor pada sjena sa istoka od Lovćena.

Ko to rani Kotorani? Zar vam nije jasno? Na kotorsko nebo

Sunce arivaje kasno.

17

Kez

Ma ašto se ljudi na fotkama keze? Smiju se ko ludi, onako, bez veze.

Zubati se smiju da se zubi vide. A neki smiješe, kao da se stide.

Nek se pamti sreća. Pa makar i lažno. Jer što ko osjeća nikom nije važno.

Što im je na duši

s tom maskom kriju. Kad su tako ljepši

nek se stalno smiju.

18

San

Sinoć je neko sa tvojim likom i menom

našu sreću ček'o na ramenu mom.

Znam da vjerovala ne bi Kako nam je lijepo bilo

Eh, kad bi se i tebi, jednom isto snilo.

19

Magareća sudbina

Vuk pojeo magarca, to nije novina.

Jer vuk je lovac, a magarac lovina.

Vuk pojede magarca,

a krivca ne traže. Za vukove i magarce

zakoni ne važe.

Po zakonu i pravdi u ljudskom svijetu,

vuk je kriv ako gazdi pričini neku štetu.

Vuku zavide ljudi. Idol je hrabrima.

O životu drugih sudi. I krvnik je slabima.

A magarac ko magarac,

ne zna ili neće da se brani. Zato je rob čovjeku

i meso kojim se vuk hrani.

20

Dobar i poslušan je rob ljudima.

Takve iskorištavaju i smatraju ludima.

Magarče nek ti je utjeha: ljudima kad se prilika da,

od dobrog vuka naprave psa, a od dobrog čovjeka magarca.

Zato ne njači, živi tiho.

Ljudima se ne žali. Tuđi bol ne osjeća niko

i ne shvata što ti fali.

21

Neizvjesnost

Na svoj životni put svi krenu kad se rode.

Puteva je mnogo, svi istom kraju vode.

Kada je prav i ravan

put postane dosadan. A usponi i krivine

neizvjesnim ga čine.

Jer niko ne zna što iza prevoja čeka.

Da li kraj puta, sreća il' nesreća neka?

Nazad niko ne može,

naprijed mora ići. A ne zna kad će i gdje na kraj svog puta stići.

Draž neizvjesnosti i neznanja ljepota ljudima daju nadu i smisao života.

A najveća je kazna

i više ništa ne vrijedi ako se greškom sazna kad kraj života slijedi.

22

Moja vjerna Samoća

Kada ostanem sam ona me zagrli. I čvrsto me grli,

sve dok neko dođe. U zagrljaju njenom

ja maštam o svemu. I vrijeme mi prođe.

I kada sjedim sam,

bilo gdje da gledam, vidim je i u nju zurim. Vidim je i kad žmurim. Nečujna je, kao tajna. A kažu, da nije dobra ako postane trajna.

Moja Samoća

je kao vjeran pas. Svuda me prati.

A kad je neko kraj nas ona strpljivo čeka,

ili se sama doma vrati.

Sve samoće su iste. Opojno spokojne, bezbijedne i čiste. Ona je moj porok. Samoća mi prija, njen pusti otok

pod nebom iluzija.

23

Prvi pogled

Prvi pogled je prevara. Sve u tom pogledu je laž. Služi da zavede i začara.

Ali ima neopisivu draž.

To je rajski pogled anđela, što đavolske želje budi.

Pogađa u srce ko strijela. A mi smo samo slabi ljudi.

Dah zastane od tog pogleda.

Srce lupa i sporije se diše. Ali se samo krišom gleda.

Nedostaje hrabrosti za više.

24

Cijeloživotno učenje

Znanje nam daje moć. U znanju je ljepota. Učimo cijelu noć. I cijelog života.

Učimo cijelog vijeka. Sve do svog kraja. Pa neka su čovjeka

zbog znanja prognali iz raja.

Učimo dok smo živi. Jer mi nismo glupi! Čovjek uči dok živi. IIi dok para skupi.

Sa ljubavlju slijepom

učimo za sebe i glupe. I za one što misle džepom,

pa znanje lako kupe.

Učimo dok smo u stanju. Učimo do groba.

Mi smo robovi znanju. A znanje je roba.

Zato cijelog života

učimo, jer nismo glupi. Učimo za nekog idiota, možda će da nas kupi.

25

Pohlepa

Oni bi htjeli za sebe sve. Sve na zemlji, u vodi i zraku.

Žele da posjeduju ljude. I da kontrlolišu dušu svaku.

Imaju svega, a stalno im fali. Uzeli bi sve, nikom ne bi dali.

Njima stalno sve treba. Sve, od zemlje do neba.

Pohlepa je bolest čovjeka. Za tu bolest nema lijeka. Uzrok joj je rupa na duši,

Koja ne može da se zapuši.

Svi nosimo pohlepe klicu. Svi na duši imamo rupicu. Možda za nju ne znamo. Ali svi volimo da imamo.

Ta bolest uništi razum,

a nekima i dostojanstvo. Uništavala je civilizacije. Uništit će i čovječanstvo.

A za sve ima dovoljno. Za svakog koliko treba. Ali oni bi za sebe sve.

Sve, od zemlje do neba.

26

Posljednji crnogorski vitezovi

Četvrta četvrt dvadesetog vijeka. Vrijeme dugih kosa i rock-’n’-rola. Televizije, bioskopa, diskoteka. U kafiću se pilo pivo i koka kola.

Tad smo se još u čast zaklinjali. Kao u davna viteška vremena

na dvoboje izazivali zbog obraza i časti svog imena.

Dvoboje smo zvaii ''fer tuče''. Pravila borbe čudno zvuče.

Nije se smjelo udarati "mučki". Pravilno je bilo tući se "muški".

A u samom u sutonu vijeka došao je rat i ratno okružje. Niko nije mislio na čovjeka, čast, obraz i svijetlo oružje.

Nestalo je čojstvo i junaštvo kada je bilo najpotrebnije.

Nestalo je to slavno viteštvo kao da ga nikad bilo nije.

Sada čast i obraz ništa ne znači.

U njih se više niko ne kune. Čast se kupuje, novcem se junači.

Vitezovima smatraju tajkune.

27

Iluzija bogatstva

Bogatstvo su ostvarene iluzije sreće i lijepog života.

Danas su u modi Iluzije iz mašte pohlepnih idiota.

Moderne iluzije reklamiraju u časopisima i na ekranima. Za one koji mogu da maštaju

samo o onom što vide na njima.

Reklame im stave okove u vidu želja za stvarima. I pretvore ih u robove, koji se dive okovima.

Ja njihovu modu pratiti neću. Imam druge iluzije za sreću. A moje iluzije, hvala Bogu, oni ne žele i imat ne mogu.

28

Drugarstvo

Lijepo je imati prijatelja. Da zajedno idete na veselja.

Treba imati dobrog druga. Da ste skupa i kad je tuga.

Druga koji te razumije.

Druga koji se družit umije.

Da zajedno snove snivate. Tajne da imate i skrivate.

Da oprostite ako treba.

Da podijelite parče hleba.

Da drugarstvu vjerno služite. Bez interesa da se družite.

Lijepo je imati pravog druga. Da se sa tobom životu ruga.

29

Zakon prirode

Zelene se livade.

Na njima pasu krave. One vrijedno rade.

Za nas mlijeko prave.

A zna li neko kako krave prave

bijelo mlijeko od zelene trave?

Ako to ne znamo,

imamo li prava da mlijeko uzimamo

od dobrih krava?

Pravda je varljiva na ovoj planeti. Tu svako uživa na nečijoj šteti.

30

Hrana velegrađana

Danas je sramota, a kažu i bruka, ako neko jede

češnjaka i luka.

Sada nikom više češnjak ne miriše, jer o zdravoj hrani sude velegrađani.

A njima je težak

miris hrane zdrave. Oni luk i češnjak bez mirisa prave.

31

Sahrana

Kad čovjek nema problema i dilema jedino on ne zna da ga više nema.

Tada mu tijelo,

svu radost i muku i novo odijelo

sahrane u sanduku.

Dođu svi prijatelji rođaci iz daleka.

Možda krišom dođe bivša ljubav neka.

Dođu svi jer znaju da ga više nema. I da on sad nema

nikakvih problema.

I svi se trude da izgledaju tužno. Kraj njega glume

poštovanje dužno.

Pokojnog svi vole. Ne štede osjećanja. Zar se mora umrijeti za malo poštovanja?

Da ga vole tako

srećom nije znao. Ne bi umro lako, bilo bi mu žao.

32

I opet će i opet će

Opet su sad nedje ona teška vremena

kad ljude ubijaju zbog njihovih imena. Zbog interesa vodje i ponekog ordena.

Opet luda vremena kad se ubice trude da u zlu budu bolji. Iza drukčih imena niko ne vidi ljude.

Svi kliču ubij, zakolji...

Onda će opet tamo doći vrijeme mira,

kada zli glume dobre i nikom ne prijete.

Opet će svi bit samo stanovnici svemira sa plave planete.

Slavit će pobjednike, gradit će spomenike,

zaboravit će ubice i njihovih žrtava krike.

Ništa naučit neće. I opet će i opet će...

33

Junak je ko ostane čovjek

Treba ostati čovjek, kad se na to nema prava.

Treba ostati čovjek, kad se zbog tog gubi glava.

Kad gospodari rata izmisle neprijatelje, pa brat ubija brata

da njima ispuni želje.

I kada se broje žrtve, a kao junake slave

ubice što svete mrtve i zaludu gube glave.

Treba ostati čovjek,

kad na zlo imaš prava. Treba ostati čovjek,

pa neka strada glava.

Ko tad ostane čovjek i svima ljudima brat, junak je za dovijek. On će pobijediti rat.

Srđanu Aleksiću i njemu sličnima

34

Treći svjetski rat

Sedam milijardi je mnogo, da svi sjede oko stola.

Sedam milijardi je mnogo,

da se održi kontrola.

Sedam milijardi je mnogo, treba smanjiti na pola.

Sedam milijardi je mnogo, bit će mnogo krvi i bola.

25/02/2014

35

Svijet žigosanih

Kad se rodimo sve nas žigošu. Utisnu nam žig u ime i dušu. Žigom ljude dijele na narode. Da bi lakše mogli da ih vode.

Ponekad se svojim žigom ponosiš. Dođe i vrijeme kad ga moraš kriti. Ali svog žiga ne treba da se stidiš. Dat ti je i ne smiješ ga zamijeniti.

Zbog žiga niko nije gori ili bolji. Ali tuđi žig uvijek nekom smeta. Smeta onima što im nije po volji

ljepota različitosti Svijeta.

Isti žig daju djedu, ocu i sinu. Ali iza svakog žiga je čovjek i brat. Zato razaberi laži, iluzije i istinu.

Ne daj da te zbog žiga povedu u rat.

36

Vječiti rat

Kad dobri zaćute zli o dobru sude. Tada svi dobre

smatraju za lude.

Kad zlo dobru sudi, a dobrima prija, tad su dobri ludi, a dobro iluzija.

Ustanite dobri!

Zlu se nemojte dat’. Smijelo naprijed! U svoj vječiti rat.

Borite se dobri!

Znam da vas ima. Udarajte dobrotom! Ne dajte svijet zlima

37

Rasijano sjeme – dijaspora

Gledam bor usamljeni, što raste na goloj stijeni. O kako je sličan meni.

Obojica smo bez korijena. Za nemjesto nas drži stijena.

Tu nam je sjeme donijela sudbina naša promašena.

Navikli da ne tražimo više,

hrane koliko ima, vode kad padaju kiše.

Navikli da na Suncu gorimo, da nas vjetar bije.

Navikli da svoje mjesto volimo, iako nam tu mjesto nije.

38

Slana krv

Ko kraj mora živi moru dušu proda, on se moru divi: more nije voda.

K'o da od mora u krvi ima soli, na more mora jer more voli.

I daleki potomci iz njegovog roda bit će pomorci,

jer krv nije voda.

39

Oglas za posao

Ovo je bizmis prilika. Tražim dobroga radnika. Koji može sve da uradi. I sve što mu kažem radi.

Mora više od mene da zna.

I zna da sam glavni ja. Za moje greške se kaje.

Da malo traži i puno daje.

Kod mene je na cijeni ko voli radit bez para.

Ko je pošten prema meni, a zbog mene druge vara.

Ne treba da me voli. Ja ne trebam druga. Slobodno neka izvoli ko želi bit moj sluga.

40

Klima

Zar nikome u Svijetu ne odgovara klima?

Zimi se mašta o ljetu. A ljeti se sanja zima.

Kada Sunce grije

svi žele kišu. A kad kiša lije

za Suncem uzdišu.

Zimi griju kuće da je kao ljeti vruće. Ljeti obratno rade,

prave led i kuće hlade.

Ljeti treba da je vruće. Hladno mora biti zimi.

I jedino je moguće prilagoditi se klimi.

41

Ko je naj

Nije naj onaj ko je stvarno naj. Svima je naj onaj što kažu da je naj.

Nije naj onaj

ko je stvarno naj. Kažu da je naj

onaj što ima naj.

Treba li da je naj onaj što ima naj?

Ili treba da ima naj onaj stvarno naj.

42

Mađarica

Moja najljepša noć kraj mora. Ona je bila, odnekud, iz Pešte. Ležali smo na plaži, ispod bora,

poslije neke ljetne fešte.

Pokraj nas je bilo more. Prostrano ko Panonska ravnica.

A nebo se trudilo da ostane gore, dok me ljubila ta Mađarica.

Ta noć ispod bora

još je tema za moje snove. Sjećam se šuma mora

i huka ljubomorne sove.

Ne znam i ne želim znati gdje je sad i čija je žena. Tako će zauvijek ostati

samo moja - uspomena.

43

Centilema

Družimo se tako moj kompjuter i ja. Družit se nije lako

s nekim ko mnogo zna.

Kad ga nešto pitam sto odgovora da. Onda svaki čitam i pravi biram ja.

Birati jedan od sto

to je centilema. Taj odgovor je često

kao da ga nema.

Osim centilemu, sada imam i dilemu: da li baš o svemu

treba vjerovati njemu?

44

Uniseks ljubavna pjesma

Jednog se sutona ne znam zbog čega

zaljube on ili ona u nju ili u njega.

Ubrzo potom

postanu on i ona jedno drugom erogena zona.

Tada više oni

nisu ja i ti, postali su jedno koje zovu ''mi''.

45

Podvučena crta

Nisam steko da budem neko.

Ja sam sviko da budem niko.

Ali sam uvijek bio ono što sam htio.

I na javi radio što sam u snu snio.

Htio sam bit dobar,

ali nisam znao. Ljudima je dobar onaj ko je zao.

Nije bilo lako. Al mi nije žao.

Ja bih opet tako. Bolje ne bih znao.

46

U Marina bili zubi

U Marina zubi bili. Bili, pa se pokvarili.

Potrošija je para dosta i stavija dva tri mosta.

Opet su mu cili zubi, blago onoj koju ljubi.

Ko god misli taj se vara da neće ići kod zubara.

47

Tumor na duši (Psiche cancer)

Ja mislim da imam tumor. Tumor na duši.

Zbog njega osjećam umor. Umor od svega

što mir mog svemira ruši.

Taj tumor užasno boli. Izjeda ono

zbog čega se život voli. Dio duše,

koji sad mnogima fali. Onaj predio,

gdje nam stoje ideali.

Lijek za dušu je humor. Ne liječi,

samo skriva bol i umor. Ali za šale

trebamo imati snage. I smijat se

kad gubimo ideale o stvarima

koje su nam drage.

48

Iluzije malo sjutra

Sjetim se nekog jutra svijetle budućnosti, nade u bolje sutra.

Iluzija naše mladosti sanjanih do juče.

Sad su riječi samo koje prazno zvuče.

A mi smo ih sanjali. Svijet smo mijenjali za naša pokoljenja. U velikom zanosu kao da nismo znali i kada se mijenja.

haos ostaje u haosu.

49

Iluzija vjerovanja

Uvijek mi je trebao neko, ko će stalno biti uz mene.

Kome mogu vjerovati. Strpljivo sam dugo čeko. Tražio drugove i žene, koji će mi nadu dati.

Nije ga bilo među njima. Više ne vjerujem ljudima. Sad radim ono što mogu. I vjerujem jedino Bogu.

Tako sam siguran i znam da nikad neću biti sam.

50

Moje porijeklo

Porijeklo nisam krio i nikad neću kriti.

Ja ga nisam birao, ali taj moram biti.

Po cijenu glave

zbog nekog inata ne bih se odrekao djeda, oca i brata.

Pa kako ko hoće neka na to gleda. Ja se ne stidim

svog oca i djeda.

51

Državna granica na duši

U Hrvatskoj, za ime mog roda veže me lanac genetskog koda. Nevidljivi lanac iz prošlog doba vezan za križ djedovog groba.

U Crnoj Gori moj dom je svila

ljubav očeva i majčina. Tu se moja sudbina zbila. Tu je moj dom i domovina.

U državi jednoj domovina. U drugoj otadžbina i rod.

A granica među njima, dijeli moj nebeski svod.

Ta granica dijeli moj duh.

Tu mi se hleb pretvori u kruh. Tu mi talas postaje val.

Tu su u meni i tuga i žal.

52

Hladna svijetlost

Noć je hladna, ništa me ne grije. A napolju uštap Mjesec sije.

Mjeseče obični reflektoru!

Samo glumiš Sunce na obzoru!

Ti se sunčaš, a meni se smiješ. Hladno svijetliš, nećeš da griješ.

Tuđim sjajem u mraku se dičiš. A na toplo Sunce samo sličiš.

Mjeseče obični reflektoru! Niko te neće vidjet u zoru!

53

Iluzija dobrote

Gdje su sad dobri ljudi koji misle dobro svima? U djetinjstvu ih je bilo i mislim da takvih ima.

Zašto ih sad nema ? Zar takvi ne postoje?

Zar su svi oni bili dječje iluzije moje?

Svakoga dana ljudi pokažu drugo lice. Pokažu svoje ćudi licemjeri, varalice...

Postoje li dobri ljudi? Jesam li takav i ja? Ili je ljudska dobrota samo dječja iluzija.

54

Genije iz Like

Da je Tesla ostao u Lici, slučajno da otišao nije, nikad ne bi bio u prilici da ostvari svoje iluzije.

Što sad znamo ne bi znali. Još bi dugo bili u mraku. A u Smiljanu bi se smijali nekom seoskom ludaku.

Da je ostao na Balkanu,

da ga sudbina odvela nije slučajno, na pravu stranu, da li bi Tesla bio genije?

55

Sadržaj:

Umjesto predgovora .............................. 5 Niz ......................................................... 7 Iluzije djetinjstva .................................... 8 Anketa ................................................... 9 Genije .................................................. 10 Iluzija sreće ........................................... 11 Rana starost ........................................ 12 Moja soba ............................................ 13 Juče .................................................... 14 Ala je lijep novi svijet ........................... 15 Znanstvenikova znatiželja ................... 16 Kotorsko jutro ...................................... 17 Kez ....................................................... 18 San ....................................................... 19 Magareća sudbina ................................ 20 Neizvjesnost ......................................... 22 Moja vjerna Samoća ............................ 23 Prvi pogled .......................................... 24 Cijeloživotno učenje ............................ 25 Pohlepa ............................................... 26 Posljednji crnogorski vitezovi .............. 27 Iluije bogatstva .................................... 28 Drugarstvo .......................................... 29 Zakon prirode ..................................... 30 Hrana velegrađana .............................. 31 Sahrana ............................................... 32 I opet će i opet će ................................ 33 Junak je ko ostane čovjek .................... 34 Treći svjetski rat ................................... 35 Svijet žigosanih .................................... 36

Vječiti rat ............................................... 37 Rasijano sjeme - dijaspora ................... 38 Slana krv ............................................... 39 Oglas za posao ..................................... 40 Klima ..................................................... 4i Ko je naj ............................................... 42 Mađarica .............................................. 43 Centilema ............................................ 44 Uniseks ljubavna pjesma .................... 45 Podvučena crta ................................... 46 U Marina bili zubi ................................. 47 Tumor na duši (Psiche cancer) ............ 48 Iluzije malo sutra ................................ 49 Iluzija vjerovanja .................................. 50 Moje porijeklo ....................................... 51 Državna granica na duši ...................... 52 Hladna svijetlost ................................... 53 Iluzija dobrote ..................................... 54 Genije iz Like ....................................... 55

CIP - Каталогизација у публикацији

Национална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISBN 978-9940-9631-0-1

COBISS.CG-ID 26347792