Anali_37_1999_Sundrica

157Z. undrica, Obavjetajna sluba Dubrovake Republike u 18. stoljeuAnali Dubrovnik 37 (1999): 157-204

Zdravko undrica (1915-1995), dugogodinji arhivist Dravnog arhiva u Dubrovniku,povjesniar i teolog. Ovaj neobjavljeni rad iz rukopisne ostavtine, dozvolom njegovesupruge Pavice, priredio je za tisak Stjepan osi.

Izvorni znanstveni radUDK 327.824+94(497.5DUB)17

Primljeno: 30.11.1998.

OBAVJETAJNA SLUBA DUBROVAKEREPUBLIKE U 18. STOLJEU

(Epizoda austrijsko-turskog rata 1737.-1739.)

ZDRAVKO UNDRICA

SAETAK: Dubrovaka Republika nikada nije razvila samostalnu oba-vjetajnu slubu. Obavjetajna djelatnost bila je zadaa konzularne i diplo-matske slube, a odvijala se pod strogim nadzorom Senata. Vaan segmentobavjetajne mree bili su tajni dubrovaki pouzdanici u europskim poli-tikim sreditima, Dubrovani u stranoj slubi te brojni dubrovaki trgovci ipomorci. U ovom radu uz okolnosti koje su dovele do austrijsko-turskog rata(1737.-1739.) analizira se ustroj i djelovanje dubrovake obavjetajne slube,a kao prilog donosi se dio korespondencije Senata s glavnim dubrovakimobavjetajcima tijekom rata, Petrom Bianchijem u Beu i Nikolom ivo-viem u Ugarskoj.

Poznato je da je Dubrovnik, smjeten izmeu Istoka i Zapada, kroz vjek-ove bio znaajan obavjetajni centar. Bio je to uvijek, ali naroito u vrijemekad se poremetila ravnotea izmeu ondanjih velesila, u vrijeme diplomat-skih ili ratnih sukoba. Naime, svaki takav poremeaj ravnotee, svaki rat,predstavljao je za Dubrovnik, zbog njegova ekonomskog, politikog i teri-torijalnog poloaja, teko iskuenje. Kad se sjetimo samo dogaaja u vri-

Anali Dubrovnik 37 (1999)158

jeme velikog oslobodilakog rata (1683.-1699.)1 i mune diplomatske borbeu Poarevcu (1718.),2 sasvim nam je shvatljiva uzbuna to je nastala u Du-brovniku, kad su se sredinom 1736. god. uporno poeli pronositit glasovi dae se Austrija pridruiti svom ruskom savezniku u ratu protiv Turske.

Hoe li Austrija uistinu ui u rat ili e biti sklopljen mir? Kako e se ra-zviti politika situacija? Kakvo e stajalite zauzeti njihovi vjekovni nepri-jatelji Mleani i kakve e eventualne pretenzije imati? Ta su se pitanja u tovrijeme svom teinom postavljala pred dubrovaki Senat. U tom asu treba-lo je snanije pokrenuti aparat obavjetajne slube, jo jednom se latiti onognjihovog prokuanog i uspjenog oruja - diplomacije: irom otvoriti i oi iui, a usta napuniti neiscrpivim zalihama slatkorjenosti i smjelo istupiti napoprite dogaaja, kako ih ti dogaaji ne bi iznenadili, tovie, kako bi ihiskoristili za svoje interese.

U ovom radu govorit emo, na temelju neobjavljenog arhivskog materija-la koji se uva u Dravnom arhivu u Dubrovniku, o obavjetajnoj slubi idiplomatskoj aktivnosti koju je Dubrovnik razvio tijekom spomenutog rata.3

Kazat emo najprije kako je bila organizirana obavjetajna sluba, a zatim,kako je dubrovaka vlada tu slubu koristila i kakve je planove imala.

I

Dubrovaka je vlada bila u stanju u svako vrijeme prikupiti vijesti o pita-njima koja su je zanimala. Prikupljanje vijesti ilo je preko njezinih konzula,stalnih diplomatskih predstavnika (agenata, otpravnika poslova), preko iz-

1 U tom su ratu Dubrovani, zahvaeni opim oduevljenjem u kranskom svijetu poslijeporaza Turaka pod Beom, prekinuli veze s Turcima i priznali protektorat Austrije. Time su seteko zamjerili Turcima, pod ijim su protektorat, radi promjene ratne sree, ponovno morali pri-jei.

2 Za mletako-austrijsko-turskog rata 1716.-1718., Mleani su zauzeli dubrovako zalee -Popovo i Trebinje, odakle su ih jedva uspjeli istisnuti.

3 Opih prikaza o tom ratu ima mnogo. Vidi posebno: Mita Kosti, Ustanak Srba i Arbanasau Staroj Srbiji protiv Turaka 1737.-1739. i seoba u Ugarsku. Glasnik skopskog naunog drutva7-8 (1930): 203-235; Adem Handi, Bosanski namjesnik Hekim Oglu Ali-paa. Prilozi za ori-jentalnu filologiju i istoriju jugoslavenskih naroda pod turskom vladavinom 5 (1955): 136. Tu senavodi ostala literatura.

159Z. undrica, Obavjetajna sluba Dubrovake Republike u 18. stoljeu

vanrednih diplomatskih predstavnika (poklisara, poslanika), kao i prekotrgovaca i drugih Dubrovana koji su boravili u ovoj ili onoj dravi ili gra-du.4

U to vrijeme, kad su im najvie bile potrebne vijesti iz Bea, ba tamonisu imali svog diplomatskog pretstavnika.5 Ali ondje je sreom od 1731.boravio njihov zemljak dr. Petar Bianchi.6 U Beu je istovremeno boravio idubrovaki vlastelin Frano . Gondola.7 U Peuhu, pak, bio je drugi uvae-ni Dubrovanin, monsinjor Nikola ivovi, prepozit tamonje crkve.8

Senat se, dakle, premda u Beu nije imao diplomatskog pretstavnika,imao kome obratiti za potrebne obavijesti. Izgleda da se o tom predmetu nasenatskoj sjednici od 27. VII. 1736.9 razvila iva diskusija. Odbaen je prviprijedlog da se donese definitivna odluka u toj stvari, a prihvaen drugi - dase ne donese odluka nego e se, ako prijedlog bude prihvaen, kasnije od-luiti hoe li se pisati u Be ili ne. Ovaj je prijedlog proao sa samo jednimglasom vie. Zatim se prelo na glasanje za prijedlog da se Malom vijeunaredi, neka pie Franu . Gondoli, prepozitu ivoviu i Dr. Petru Bianchi-ju u Be, onako kako je bilo zakljueno. Prijedlog je prihvaen sa samo triprotivna glasa.

ini se, da je Senatu bilo stalo do toga da to prije dobije obavijesti, jersu ve sutradan iz kancelarije upuena sva tri pisma. Istoga dana pisali su i

4 Vidi: Bogdan Krizman, O dubrovakoj diplomaciji. Zagreb: Povijesno drutvo NR Hrvat-ske, 1951.

5 Do 1733. godine agent je bio Gabrijel Hallberg. Vidi: Bogdan Krizman, Diplomati i konzuliu starom Dubrovniku. Zagreb: Poduzee za izdavanje, prodaju i distribuciju knjiga, 1957: 186-187.

6 O dr. Petru Bianchiju vidi: uro Krbler, Dubrovanin Petar Bjanki i neak mu Didak Ar-boscelli. Rad JAZU 196 (1913): 1-52; Risto Jeremi i Jorjo Tadi, Prilozi za poznavanjezdravstvene kulture starog Dubrovnika I. Beograd: Biblioteka Centralnog higijenskog zavoda,1939: 75.

7 Nismo uspjeli doznati u kakvoj je funkciji bio u Beu ni zato mu je upueno samo jednopismo, koje je ostalo bez odgovora.

8 ivovi je 1748. imenovan koadjutorom srijemskog biskupa i posveen za biskupa Ana-murije. Od 1735. nasljednik je srijemskog biskupa. Godine 1756. ponuena mu je nadbiskupskastolica u Dubrovniku, ali je, na elju Marije Terezije, odbio ponudu. U dananjoj dubrovakojkatedrali o svom je troku (2.000 forinti) podigao oltar sv. Ivana Nepomuka. Isprave i akti 18. st.sv. 934, 939 (Dravni arhiv u Dubrovniku, dalje: DAD).

9 Consilium Rogatorum, ser. 3 (DAD, dalje: Cons. Rog.), sv. 157, f. 159.


svom konzulu u Rijeci, Marku Antunu Orebiu,10 molei ga da pisma prosli-jedi i nareujui mu istovremeno da odgovore, im stignu iz Bea, posebnimbrodom poalje u Dubrovnik.11

Sva tri pisma bila su gotovo istog sadraja: Senat eli biti obavijetenhoe li carska vojska, za koju se uje da vri pokrete na granicama Ugarske iSrbije, biti upotrijebljena u kakve operacije protiv Turske i predstoji li stva-rno rat izmeu ove dvije sile. Utoliko elimo - kae se u pismu Bianchiju -da nas potanko obavijestite o onome to se kani poduzeti i o onome to bise u budunosti moglo poduzeti, ili barem o onome to se o toj stvari govori,za nae znanje i ravnanje. U pismu se izraava nada da e Bianchi svojimvezama s uvaenim linostima uspjeno obaviti postavljeni zadatak.12 Vezekoje imate s uvaenim linostima dat e vam mogunosti da doete do si-gurnih podataka, to uzvieni Senat, po nareenju kojega vam se pie ovopismo, oekuje od vaeg mara i tonosti. U pismu se dalje nastoji utjecatina Bianchija da to bolje izvri zadatak, navodei da e time zaduiti Senat.Uvjeravamo vas da emo svaki va rad u ovom poslu zabiljeiti s posebnimzadovoljstvom.13 Konano, u pismima svoj trojici bilo je naznaeno daodgovore alju preko konzula Orebia u Rijeci, koji e ih posebnim brodomuputiti u Dubrovnik.

U to kritino vrijeme, 15. VII. 1736., data je uputa Marku I. T. Basseglijuda se po starom obiaju, u ime Republike poe pokloniti novom bosanskompai Ali-pai Hekim Oglu.14 Dubrovani su ve otprije poznavali Ali-paukoji im je, dok je bio veliki vezir, bio vrlo naklon. I prije nego su dobiliodgovore iz Bea, jer su se uporno irile vijesti o pokretima trupa na grani-cama Ugarske i Srbije, kao i o prebacivanju vojske iz Italije u Ugarsku,Bassegliju je 25. VIII. poslana dopuna uputstva, u kojoj je stajalo da u tajnojaudijenciji podnese pai izvjetaj o tom ratnom komeanju i zamoli ga zazatitu, jer se boje da Mleani ne iskoriste takvo stanje i izazovu nerede nanjihovim granicama. Bassegli je morao dobro paziti kako e na pau djelo-vati njegov izvjetaj i pamtiti njegove odgovore. Morat ete - kae se u

10 Izabran za konzula u Rijeci 17. V. 1736. Cons. Rog. sv. 157, f. 115.11 Litterae et commissiones Ponentis, ser. 27.1, f. 147. DAD, dalje: Litt. Pon.), sv. 54, f.

146-149.12 Litt. Pon. sv. 54, f. 147.13 Bianchi se nije sam ponudio da izvjetava Republiku, kako kae Krbler, o.c. str. 19, ve

ga je Senat za to posebno zamolio pismom od 28. VII. 1736; Litt. Pon. sv. 54, f. 147.14 Litterae et commissiones Levantis ser. 27.1, (DAD, dalje: Litt. Lev.), sv. 74, f. 22.


uputi - uloiti veliku panju, ne samo zapamtiti odgovore koje vam budedala njegova ekscelencija tokom razgovora, a posebno ono to vam budeodgovorio u pogledu Mleana, ve i motriti dojam koji e na njega uinitivae izlaganje, kako biste nas o svemu tono mogli izvijestiti po vaem po-vratku. K tome mu je stavljeno u dunost da prikupi to je mogue vievijesti o dvoru i o svjetskim dogaajima s kojima bi dvor stajao u vezi.15

Za dobivanje obavijesti iskoriteni su i poklisari haraa Rafo I. Gozze iJakov D. Bobali, koji su 11. IX. 1736. dobili upute za Carigrad.16 U pismukoje im je upravljeno 13. XI. Senat trai da nastave sa slanjem vijesti o od-nosima izmeu Carigrada i Moskve i o ratu meu njima. A u sluaju da Rusiuu u Vlaku ili Moldavsku, trebaju poslati posebnog kurira radi ravnanjavlade, a i trgovaca, koji u tim zemljama imaju svoje interese. Zbog opreza,ratne i politike vijesti trebaju slati ifrirano i u posebnom pismu.17 Vijestio ratu i druge koje se odnose na politika zbivanja pisat ete ifrom i uposebnom pismu. Spomenuti poklisari dugo su se zadrali na Porti. Dana 7.V. 1737. Senat im je uputio pismo u kojemu ih poziva da ponovno piu, akosu se pisma izgubila, jer su bez ikakvih vijesti: jer smo ovdje u velikoj tamiod svega.18

Meutim, glavni izvjeta iz Carigrada bio je njihov konzul, poznatiLuka Chirico.19 Istoga dana kad i poklisarima, Senat pie i Chiricu i potiega da ih esto izvjetava, sluei se ifrom kad treba.20 Dana 30. V. 1738.trae jo veu tajnost u slanju vijesti i nareuju mu da ifru naslovi naizmiljeno ime Cileno Calerini. Posebno vam naglaavamo - stajalo je upismu - da nam esto piete ne samo preko Kotora, nego i preko Bosne,ako vam se tamo namjeri kakva sigurna i povjerljiva osoba. Ali takva pismapisat ete ifrom na poznato vam ime Cileno Calerini, kako se ne bi znalo niod koga ni kome su pisana, zbog dunih obzira u sadanjim okolnostima.Pored toga, pisma ete zatvoriti u omot naslovljen na neku osobu u Du-

15 Litt. Lev. 74, f. 29.16 Litt. Lev. sv. 74, f. 39.17 Litt. Lev. sv. 74, f. 53.18 Litt. Lev. sv. 74, f. 63.19 Konzul u Carigradu od 1709. do 1744. Velike zasluge stekao je za Republiku svojom akc-

ijom na Poarevakom kongresu 1718., gdje je bio u svojstvu tumaa britanske delegacije za tur-ski jezik.

20 Litt. Lev. sv. 74, f. 64.


brovniku s kojom se dopisujete, kako bi nam stigla povjerljivo.21 Du-brovani su u to vrijeme na Porti imali i svog dragomana Andriju Magrijina.U vezi s njim, nastala je u to vrijeme itava afera. Njega je, protiv volje Se-nata, uzeo u slubu nizozemski ambasador Kornelije Calcoen i angairao gakao svog tumaa na kongresu u Nemirovu.22

Za prikupljanje vijesti sa Zapada Senat je imao u Italiji nekoliko obavje-tajnih centara.

U Veneciji je dunost obavjetavanja imao njihov agent Trajan Lali.23

Njegovi izvjetaji bili su vrlo dragocjeni. Nalazio se na takvom poloaju, daje mogao prikupiti vane vijesti, a bio je i u vezi s Beom.24 Dolazio je dovijesti koje su slali mletaki ambasador iz Bea25 i bailo iz Carigrada.26

Imao je veze i s Beogradom,27 a znao je prodrijeti i do stvari o kojima seraspravljalo u mletakom Senatu. Tako 6. X. 1737. javlja ifrom, koja mu jebila data za strogo povjerljive izvjetaje, kako je iz pouzdanih izvora doznaoza izvjetaj generala Dalmacije podnesen mletakom Senatu, u kojem se Du-brovani optuuju da pruaju podrku ljudima iz Popova i nagovaraju ih dase dignu na oruje u korist cara, te da je mletaki Senat naredio svom amba-sadoru u Beu neka o tome povede rauna.28

U Rimu je dunost obavjetajca vrio dubrovaki agent opat Frano Paren-si.29 Njegove veze s najviim crkvenim krugovima, koje su mu otvarale put ido politikih, stavljale su ga u poloaj da alje izvjetaje iz prve ruke. Redo-vito je slao tiskane i rukom pisane izvjetaje. U rujnu 1736. poslao im je aktopografsku kartu ondanjih ratnih operacija.30

21 Litt. Lev. sv. 74, f. 84. O dubrovakoj ifri, vidi: B. Krizman, Diplomati i konzuli: 109-123.22 Litt. Lev. sv. 74, f. 93, 131.23 Zasluni Dubrovanin kojemu je za ivota u Dvoru podignuta spomen ploa, jer je 1764.

spasio Republiku od gladi, ishodivi od Mletake Republike dozvolu izvoza ita u Dubrovnik.Umro je u Veneciji 1774. Nekoliko podataka o njemu, vidi u: LEpidauritano lunario raguseoRagusa, 1912: 62. Njegova korespondencija u: Isprave i akti 18. st. br. 3133.

24 Isprave i akti 18. st. br. 3133/ 4, 7, 8, 13, 16, 17, 18.25 Isprave i akti 18. st. br. 3133/ 7, 8.26 Isprave i akti 18. st. br. 3133/ 8, 11.27 Isprave i akti 18. st. br. 3133/ 14, 18.28 Isprave i akti 18. st. br. 3133/ 25.29 Imenovan je agentom 1713. B. Krizman, Diplomati i kozuli: 183-205.30 Litt. Pon. sv. 56, f. 4.


Lalieva pota iz Venecije i Parensijeva iz Rima redovito je ila prekoAncone. Lali je imao uputu da pisma alje u duplikatu i dvostrukim putem:izravno i preko Ancone. Na isti nain postupao je i dubrovaki Senat kada jeslao potu u Veneciju.

Dubrovaki konzul u Anconi bio je Dominik Storani.31 Osim otpremanjapote i rjeavanja trgovakih poslova, bio je zaduen i za redovito slanjevijesti.

U Italiji je bio jo jedan vani centar iz kojeg su stalno stizale obavijesti.To je bio Napulj, gdje je slubu dubrovakog agenta kod napuljskog kra-ljevstva vrio Giusto Vandenheuvel.32 Njegova korespondencija ila je pre-ko Barlette, gdje je dubrovaki konzul bio Filip Bonelli koji je, kao i Stora-ni, u svakom pismu slao obavijesti. Obino je slao listie tampane uNapulju i Folinju, ali i rukom pisane izvjetaje. Dana 6. IX. 1739. poslao je,na pr., u Mantovi tampan izvjetaj o bitki izmeu Osmanlija i Austrijanacakod Grocke 22. VII. 1739.33

Svako pismo koje je u ovom periodu upueno iz Dubrovnika, bilo uVeneciju, bilo u Anconu, Rim, Napulj, Barlettu, po pravilu je zavravalo za-hvalom na primljenim vijestima i ivom preporukom da esto alju vijesti otekuim zbivanjima u svijetu (delle cose correnti del mondo).

Za prikupljanje vijesti iz Bosne, Dubrovani su organizirali vrlo ra-zgranatu obavjetajnu slubu. Vijesti su stizale povjerljivim pismima i bileprovjeravane usmenim iskazima osoba koje su dolazile iz Bosne.34 U Bosnisu drali svoje ljude, koji su bili zadueni da skupljaju vijesti sa svih strana idostavljaju ih Senatu. To su ljudi koje Senat u pismima Bianchiju nazivapouzdane osobe (persone di credito), nama dobro poznati trgovci (mer-canti a noi ben cogniti),35 nai dopisnici (nostri corrispondenti),36 nai

31 Dopisivanje sauvano u Isprave i akti 18. st. br. 3110 i obuhvaa razdoblje od 1710. do1747.

32 Imenovan agentom 12. XI. 1734. Na toj je dunosti ostao do smrti 1762. Bogata kore-spondencija u: Isprave i akti 18. st. br. 3093.

33 Isprave i akti 18. st. br. 3093/179.34 Litt. Pon. sv. 55, f. 29.35 Litt. Pon. sv. 55, f. 32.36 Litt. Pon. sv. 55, f. 38.


agenti (nostri accommessi),37 povjerljivi ljudi (confidenti),38 posebneosobe upuene na sama mjesta da razvide stvari (espressi per riconoscermeglio le cose),39 pouzdane osobe zaduene za hitan uviaj (cofidenti in-caricati per la sollecita inspetione),40 nai ljudi posebno zadueni za sku-pljanje vijesti (nostra gente in cib espressamente impiegata).41

Kako je bila organizirana obavjetajna sluba u Bosni lijepo se vidi izpisma dubrovake vlade upuenog 30. VII. 1737. u Be Bianchiju, koji im jeu jednom dopisu stavio do znanja da se jedan njezin izvjetaj ne slae sizvjetajima koje posjeduje dvor. Tom prigodom su mu pisali: U vezi toga(neslaganja izvjetaja) kaemo vam da smo vijesti koje smo vam tadadostavili, dobili od pouzdanih osoba, koje su bile u samoj Bosni i da su namistinitost vijesti potvrdili nama dobro poznati trgovci koji su se vratili izBosne. Osim toga, nismo samo s vremena na vrijeme slali posebne osobe dabolje razvide stvari, ve smo odravali stalnu prepisku s pouzdanim osoba-ma, koje su se nalazile na samom mjestu. Stoga ne moemo shvatiti kako jenastalo neslaganje, ako se ne radi o izvjetajima iz razliitog vremena i akooni tamo nisu imali svjeije vijesti od naih.42

Kako se vidi, dubrovaka je vlada imala u Bosni svoje stalne povjerljiveizvjetae, a nekada su slali i specijalne kurire da razvide jesu li vijestitone. S tim ljudima stalno su se dopisivali.43 tovie, dopisivali su se i sministrima koji su boravili na painom dvoru.44 Kad se ukazala potreba, vla-da je irila mreu svoje obavjetajne slube. Dana 11. IX. 1737. dostavli su uBe vijesti koje su dobili od novog dopisnika iz Albanije.45

To su bili, dakle, oni dobri kanali (buoni canali) o kojima govoriredaktor vijesti poslanih u Be 20. II. 1738., preko kojih je obavjetajnasluba u Dubrovniku dobivala potrebne podatke.

37 Litt. Pon. sv. 55, f. 61.38 Litt. Pon. sv. 55, f. 74.39 Litt. Pon. sv. 55, f. 35, 39.40 Litt. Pon. sv. 55, f. 66.41 Litt. Pon. sv. 56, f. 143.42 Litt. Pon. sv. 55, f. 35.43 Litt. Pon. sv. 55, f. 35.44 Litt. Pon. sv. 56, f. 11.45 Litt. Pon. sv. 55, f. 73.


Na kojim su sve mjestima imali svoje obavjetajce, nije mogue utvrditi.Spominju se izvjetaji iz Bijelog polja,46 iz Novog Pazara,47 pa ak i iz os-manskog tabora u Vitovlju.48 Bilo je sluajeva da im je dopalo u ruke iponeko povjerljivo pismo. Tako su imali u rukama pismo jednog poglavarana painu dvoru, koje je bilo upravljeno nekom agi, njegovu pouzdaniku,49 ipismo jednog sarajevskog trgovca pisano drugom trgovcu.50 Zaplijenjeno jei pismo nekog idova s dvora bosanskog pae upueno drugom idovu uItaliju.51

Naalost, za ovaj period nisu sauvani izvjetaji obavjetajaca iz Bosne.O njima se moe govoriti jedino na temelju redakcija vijesti koje su redovitoslane u Be.

Obavjetajni centar za Albaniju nalazio se u Drau. Slubu obavjetajcaobavljao je tamonji dubrovaki vice-konzul Marko Cobasso. Njega je 13.XI. 1736. naroito zamolila dubrovaka vlada da bude obilan u vijestimakoliko iz Albanije, toliko i u onima koje dou s Porte i sa drugih strana.52

Vijesti je morao slati svakim brodom koji mu se namjeri.53

Izloivi ukratko kako je izgledala mrea obavjetajne slube kojom se uovom razdoblju sluila Dubrovaka Republika, treba se osvrnuti i na pote-koe na koje je nailazila kod prikupljanja vijesti.

Za prijevoz pote morem upotrebljavali su se trgovaki brodovi koji susluajno ili u ovu ili onu luku, a u hitnim i vanim sluajevima posebni bro-dovi.

Trajanje putovanja i dostavljanje pote umnogome je ovisilo o vremen-skim prilikama. Nije bio rijedak sluaj da brod zbog oluje danima nijemogao isploviti iz luke. Jednom, primjerice brod s potom za Barlettu nijemogao isploviti iz Dubrovnika od 12. II. do 4. III. 1736.54 Inae, put iz Bar-

46 Litt. Pon. sv. 55, f. 39.47 Litt. Pon. sv. 55, f. 33, 33.48 Litt. Pon. sv. 55, f. 210.49 Litt. Pon. sv. 55, f. 211.50 Litt. Pon. sv. 55, f. 222.51 Litt. Pon. sv. 55, f. 23.52 Litt. Lev. sv. 74, f. 54.53 Litt. Lev. sv. 74, f. 66.54 Litt. Lev. sv. 74, f. 125.


lette do Dubrovnika mogao se prevaliti u manje od 24 sata, ali je redovitotrajao 2-3 dana. Jednom je pismo iz Ancone od 3. VI. stiglo u Dubrovnikve 6. VI.55 Pota iz Rima mogla je stii otprilike za 15 dana.56 Ali, moglose dogoditi da na putu stoji i nekoliko mjeseci.57 Put iz Venecije do Du-brovnika trajao je oko 15 dana.58 Iz Rijeke do Dubrovnika stizalo se najra-nije za 7-8 dana.59 Prebacivanje pote iz Rijeke do Dubrovnika i obratnoobavljalo se redovito preko Trpnja na Peljecu. Tamo je bilo vie laazvanih gaeta, koje su bile obvezne - per turnum - voziti potu u Rijeku iodanle dovoziti onu iz Bea. Gaete su imale vesla i jedra i 5 lanova posade:kapetana i 4 mornara. Pota iz Dubrovnika ila je brodom do Stona, odatletafetom od sela do sela do Trpnja, odakle se, kako smo kazali, prevozila uRijeku.

Iz Rijeke se nije moglo dostaviti potu u Be i odanle dobiti odgovor zamanje od 14 dana.60 Jednom je pismo iz Rijeke do Bea stajalo na putu od21. VII. do 2. VIII. 1738.61 Prema tome, pota iz Bea mogla je stii u Du-brovnik za 15 dana, no rijetko je stizala u tom roku. Redovito je bila na putu18-20 dana. Jednom je zabiljeen rekordni rok od 13 dana.62

Prikupljanje vijesti iz Bosne naroito je oteano poslije pobune plemenaKlementa i Arbanasa, koji su 1737. zauzeli Novi Pazar. Prigodom ponovnogzauzimanja ovog trgovakog centra od strane Turaka bilo je poubijano viemurlaka, a meu njima i jedan dubrovaki trgovac, dok se za drugog, FranaBogainovia, dugo vremena nije nita znalo.63 Tada su Turci postali pose-bno nepovjerljivi i sumnjiavi prema svakome.64 Zatvorili su sve prolaze i

55 Litt. Lev. sv. 74, f. 125.56 Litt. Lev. sv. 74, f. 236.57 Duplikat pisma koje je opat Parensi uputio iz Rima 23.VIII.1738. preko Venecije, stiglo je

u Dubrovnik krajem sijenja 1739. Litt. Pon. sv. 56, f. 44.58 Litt. Pon. sv. 55, f. 155, 164..59 Iz Orebievih pisama se vidi da su bile velike razlike u trajanju putovanja: 7 do 30 dana.

Isprave i akti 18. st. br. 3120/ 54, 58.60 Isprave i akti 18. st. br. 3120/ 48.61 Litt. Pon. sv. 55, f. 229.62 Litt. Pon. sv. 55, f. 40.63 Litt. Pon. sv. 55, f. 48, 49. Bogainovi se spasio bjegom. Doao je do Dubrovnika, ali je

bio upozoren da ne ulazi u grad kako Turci ne bi traili njegovu ekstradiciju. Litt. Pon. sv. 55, f.99..

64 Litt. Pon. sv. 55, f. 48..


plijenili sva pisma bez razlike.65 Izvjetavanje je postalo opasno po ivot.66

Zbog jednog neoprezno upuenog pisma, koje su Turci zaplijenili, stradalasu dva dubrovaka misionara u Plovdivu, Radomiri i Bokovi u svibnju1738. god.67

U srpnju ili poetkom kolovoza 1738. nestao je i najvrijedniji dubro-vaki obavjetajac, kako se kae u pismu Bianchiju od 18. VIII. 1738., kojije iao kamo god je trebalo i izvjetavao o stvarima koje je vidio.68

Sluaj Novog Pazara naroito je smanjio priljev vijesti od strane trgo-vaca, koji su bili na raznim stranama po Turskoj i esto boravili u mjestimaiz kojih su vijesti traene, jer su se, poslije ubojstva onog trgovaca i kon-fiskacije njegove imovine, razbjeali. Nitko vie nije htio boraviti u mjesti-ma kroz koja je prolazila turska policija.69

Vijesti su kasnile zbog raznih nezgoda kurira,70 gubljenja pote71 i izvan-rednih mjera opreza od strane Turaka,72 koji nisu proputali osobe za kojenisu bili sigurni da nose vijesti u njihovu korist.73

Vijesti iz Carigrada stizale su trima putevima: glavnim karavanskimputem Carigrad - Sofija - Ni, kroz Srbiju i Hercegovinu preko Bilee iTrebinja u Dubrovnik; preko Kotora - Carigrada - vardarskom dolinom naue Drima, te preko Kotora u Dubrovnik i morskim putem.74 Iako se taj putmogao prevaliti za manje od 20 dana, rijetko je pota stizala u tom roku.75

Carigradske vijesti, koje su iz Dubrovnika slane u Be, bile su stare nekad

65 Litt. Pon. sv. 55, f. 49, 59, 61.66 Litt. Pon. sv. 55, f. 216.67 Litt. Pon. sv. 55, f. 194.68 Litt. Pon. sv. 55, f. 230.69 Litt. Pon. sv. 56, f. 11.70 Litt. Pon. sv. 56, f. 130.71 Litt. Pon. sv. 56, f. 134.72 Litt. Pon. sv. 56, f. 130.73 Litt. Pon. sv. 56, f. 142.74 U pismu upuenom Bianchiju 18. IX. 1738. kau da su primili pismo iz Carigrada od 22.

VII. Ono od 14. VII., upueno redovitim kopnenim putem, nisu uope primili, a ono od 12. VIII.primili su preko Kotora. Litt. Pon. sv. 55, f. 248.

75 Vidi: Baria Kreki, Kurirski saobraaj Dubrovnika sa Carigradom i Solunom u prvojpolovini XIV. veka. Zbornik radova Vizantolokog instituta SAN 1 (1952): 118.


trideset,76 nekad etrdesetpet, nekad ak preko pedeset dana.78

Iz ovog kratkog prikaza moemo zakljuiti, da je obavjetajna sluba Du-brovake Republike i u vrijeme ovog rata, pored svih tekoa i prepreka,bila na zavidnoj visini i da je dubrovaka vlada bila meu najobavjetenijimvladama onoga doba.

II

Zahvaljujui dobro organiziranoj obavjetajnoj slubi, dubrovaka je vla-da mogla iz dana u dan pratiti svjetske dogaaje i na diplomatskom i na ra-tnom polju i tako se osigurati da ih dogaaji ne iznenade. Na taj su nainDubrovani bili u stanju u danom trenutku poduzeti odgovarajue diploma-tske korake usmjerene na to da u sluaju promjene gospodara na njihovimgranicama, odnose s novim gospodarima usklade sa svojim interesima, aposebno na to da im se, u sluaju kakvih promjena, Mleani ne uvuku izalea i tako ih odvoje od njihova prirodnog trgovakog zalea.

Vrlo je zanimljivo pratiti te dubrovake akcije tijekom austrijsko-turskograta. U politiko-diplomatskoj povijesti Dubrovake Republike ove su mo-da najtipiniji primjer njihova vjekovnog laviranja i spretnosti koju supokazali vis--vis velesila u svrhu ouvanja nezavisnosti i ekonomskog pros-periteta. Promatrajui te akcije, pada nam na pamet izreka koja je o Du-brovanima kolala po Levantu: - Mi nismo krani, mi nismo idovi, vesiromani Dubrovani (Non siamo christiani, non siamo ebrei, ma poveriRagusei).79

Evo kako su Dubrovani pratili dogaaje i na njih reagirali.

Na prvo pismo upueno Bianchiju 28. VII. 1736., u kojem su, kako smoranije kazali, traili obavijesti hoe li doi do rata izmeu Austrije i Turske,dobili su odgovor u Bianchijevu pismu od 18.VIII. iste godine.80 U odgo-

76 Litt. Pon. sv. 56, f. 108.77 Litt. Pon. sv. 56, f. 61.78 Litt. Pon. sv. 55, f. 105.79 Joseph von Hammer, Geschichte des osmanischen Reiches. vol. 7. Pest, 1831: 29.80 Isprave i akti 18. st. br. 958/2. U ovom svenju su Bianchijeva pisma. Dalje emo oznaa-

vati samo broj pisma.


voru je stajalo da do rata nee doi ako Turci pristanu na ruske i austrijskeuvjete,81 a da ni u kojem sluaju nee doi do rata ove godine, jer nisu op-skrbljene utvrde na granicama.

Na ovaj izvjetaj, traili su od Bianchija82 da ih izvijesti kuda bi, u slua-ju sukoba, bile uperene prve akcije, na Vlaku i Moldavsku ili na blie po-krajine (Bosnu i Hercegovinu). Iz Italije im, naime, stiu vijesti da Bosna usvakom sluaju mora pripasti caru, bilo na temelju preliminara, bilo orua-nim putem.

Odgovor na ova pitanja dobili su u Bianchijevu pismu od 20. X. Ali, umeuvremenu su primili jo dva Bianchijeva pisma (od 15. i 19. IX.). U pr-vom im javlja da se u Beu mnogo govori o ratu i da su miljenja podijelje-na. Razgovarao je s dva visoka generala, oni su protiv rata. Meutim, ruskacarica urgira da austrijske trupe uu u Vlaku i Moldavsku i prijeti da e, uprotivnom sluaju, ona tamo ui i prekinuti s dvorom, ako ne otvoreno, aono proglaujui se nevezanom ranijim ugovorima. Bianchi misli da e naproljee, ako tijekom zime ne bude sklopljen mir posredstvom cara i pomor-skih sila (Nizozemske i Engleske), izbiti rat. Dalje im pie o projektu gene-rala Schmettaua, koji predvia formiranje korpusa pod zapovjednitvomprinca Hilburghausena i generala Schmettaua koji bi imao udariti na Bosnu.Bianchi se pokazuje spremnim da ih preporui, ako oni ele, ovoj dvojicigenerala, jer pozna i jednog i drugog.

Drugo Bianchijevo pismo bilo je alarmantno. Pala je odluka da se za-pone rat i vojska premjesti u blizinu Beograda, te napadnu Ni i Vidin, ajedan korpus da ide na Buha. Javljajui ovu odluku, Bianchi izraava bo-jazan da austrijska vojska, zbog nesposobnosti i slabog iskustva dvajuglavnih pobornika rata - princa Hilburghausena i barona Partensteina, nedoivi teak poraz.

Ova vijest stigla je u Dubrovnik vjerojatno 24. X. i bez sumnje iznenadiladubrovaku vladu.83 to sad raditi? Presaviti pismo koje su upravo primili,

81 Austrijski uvjeti sastojali su se u tome da im Turci ustupe Vlaku, Moldavsku i Bosnu, teda bude obustavljena trgovina izmeu Turske i carevih zemalja.

82 Pismo od 23. IX. 1736. Litt. Pon. sv. 54, f. 168.83 Ovdje dolazi do izraaja jedna karakteristika ondanje obavjetajne slube. Ljudi razbijaju

glavu kako postupiti, a pismo koje je sasvim mjenjalo situaciju bilo je ve 15 dana na putu. To jeBianchijevo pismo od 10. X., u kojem im je javljao da je povuena odluka o ratu.


staviti ga u kurirsku palicu i otrati s njime Ali-pai? Prihvatiti ponudu Bi-anchija i zamoliti ga da ih preporui Hilburghausenu i Schmettau? Ili modanapraviti i jedno i drugo? Senat, koji se sastao sutradan,84 odluio se za ovodrugo, s malom modifikacijom, i jednoglasno zakljuio da se Bianchiju pieonako kako se ita u pismu koje je iz vladina tajnitva izalo 27. X.85 Premauputama u njemu, Bianchi je morao iskoristiti veze sa spomenutim generali-ma i u svoje ime izraziti zadovoljstvo koje e njegova Republika osjetiti kaddozna za carske odluke u vezi Bosne i da je taj tako slavni pothvat upravonjima povjeren i sreu koju e joj donijeti to to e imati za susjeda takomonog vladara iste vjere, koji je na nju uvijek gledao s posebnom ljubavljui u svakoj prigodi pruao svoju monu zatitu. Bianchi je trebao dalje ispitatisvrhu ovih pokreta: hoe li cijeli teritorij koji bude oduzet Turcima ostatipod carskom vlau, ili bi koji dio mogao biti ustupljen Mleanima. Kojidio, na koji nain i pod kojim uvjetima. To je za nas najvanija stvar -kae se u pismu - i zato morate uloiti svu panju, da doznate od spomenu-tih generala, koji bi to mogli znati iz uputstava koje trebaju dobiti. Buduida je situacija tako ozbiljna, mole ga da ih tjedno izvjetava i alju mu, zboguvanja tajne, primjerak ifre.

U meuvremenu je stiglo Bianchijevo pismo o obustavi planiranog rata idrugo u kojem im je, umjesto odgovora na pitanja postavljena u pismu od23. IX., detaljno opisao tijek konferencije na kojoj je bila donesena odluka oratu i zato je kasnije ta odluka povuena.86

Naime, poto je na spomenute careve zahtjeve upuene Porti stigao nepo-voljan odgovor,87 sedmog rujna 1736. sastala se konferencija koja je trajalaod 11 sati ujutro do 3 sata poslije podne. Na konferenciji, protiv miljenjasvih najstarijih generala, koji su se pismeno izjasnili protiv rata, i protivmiljenja svih prisutnih generala i ministara, car je na nagovor sekretarakonferencije Bartensteina i njegove kreature princa Hilburghausena odluioda se smjesta navijesti rat Turcima.88

84 Cons. Rog. sv. 157, f. 165.85 Litt. Pon. sv. 54, f. 173.86 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 5, 6.87 Turci su odgovarali da se njihov spor sa Rusima ne tie Austrije, da je protivi njihovih za-

kona da napuste Bosnu bez oruja i konano, da se zabrana trgovine meu nacijama u vrijememira protivi prirodnim zakonima.

88 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 6.


Carevu savjest (jo, naime, nije bilo proteklo vrijeme primirja zakljue-nog poarevakim mirom) umirio je njegov ispovjednik o. Teneman, komeje Zinzendorf priopio da je car obavijeten kako Turci sklapaju mir i savezs Perzijancima, kojima su Turci spremni ustupiti sve zemlje koje su pri-padale Perziji pod vladom aha Abasa II. (Armeniju i Babiloniju), a neka imPerzijanci samo pomognu da ponovno zauzmu ono to su u prolim ratovi-ma izgubili u Ugarskoj i Albaniji.

Na temelju odluke da se ide u rat, velika se vojska skupljala u Futaku, aHilburghausenove regimente oko Osijeka. Palfi je dobio prvi nalog damarira na Zemun, zatim drugi da podie mostove na Dunavu i nastupa pre-ma Vidinu, s namjerom da tamo zaposli Turke, kako bi na herojHilburghausen, kako se izraava Bianchi, mogao ui u Bosnu. Po rijeimaBianchija, svi pametni ljudi oekivali su iz svega ovoga veliku katastrofu.

Sreom su stigla nova pisma iz Carigrada, a gotovo istovremeno i iz-vjetaj o vojsci, koji je Palfi poslao caru po knezu Tirainu. Pisma su govorilao skorom zakljuenju mira izmeu Turske i Perzije i o elji Rusa da mirbude sklopljen, zadovoljavajui se sa samim Azovom. Izvjetaj pak o stanjuu vojsci bio je oajan: izmorena je dugim marem, velikim dijelom bolesna;sijeno uniteno poplavom Dunava, a vojnici bez ikakva oduevljenja. Ktome je maral Palfi poruivao caru da mu poalje nasljednika, ako u ovovrijeme i s ovakvom pripremom eli zapoeti operacije protiv Turaka, jer onne eli pod stare dane izgubiti ugled koji je stekao u 50 godina slube caru.Osim toga, zaklinjao je cara da svoje trupe ne preda u neiskusne i preuzetneHilburghausenove ruke, iji su projekti same obmane. Sam pak knez Tirainporuio je caru neka poalje duumvire u bolnicu i neka ih dade lijeiti kuku-rijekom. Sve to uvjerilo je cara da povue odluku o ratu.

Poslije ove odluke duhovi su se smirili. Do 15. I. 1737. Bianchi nije slaovijesti u Dubrovnik To znai da je dubrovaka vlada bila de facto bez Bi-anchijevih izvjetaja od kraja mjeseca studenog 1736. do poetka oujka1737., kada su zajedno stigla dva njegova pisma od 15. I. i 6. II.89

U tom razdoblju u Dubrovniku se ivjelo u neizvjesnosti. Meutim, vladaje poto-poto htjela biti naistu hoe li doi do rata ili e biti sklopljen mir ipoduzimaju li Mleani na bekom dvoru kakve korake, jer su iz Italije sti-zale svakojake glasine. Da se oslobodi ove neizvjesnosti, vlada je napisala

89 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 8, 9.


dva pisma. Jedno 11. I. 1737., a drugo 4. II. iste godine.90 U drugom su na-pose zatraili, prema zakljuku Senata od 30. I. 1737.,91 na koji bi nain i i-jim posredstvom mogli tamo izloiti svoje elje i biti lijepo primljeni usluaju potrebe u sadanjim zbivanjima.

Po tome izgleda da je ve tada u krugovima dubrovake vlade prevladalomiljenje koje se u to vrijeme irilo po Europi, naime, da se pribliio krajOtomanskom carstvu.

Kad su konano stigla spomenuta dugo oekivana pisma, u kojima je Bi-anchi javljao da je predsjednik ratnog savjeta uputio pismo velikom vezirusa zahtjevom da se nagodi s ruskom caricom, jer e inae Austrija ui u rat;da se vre pripreme za rat, iako generali ne vjeruju da e do njega doi,92 jerne mogu vjerovati da e Turci htjeti ratovati s dvije goleme vojske - ruskomi austrijskom; da e Mleani u sluaju rata morati dati novac ili praviti diver-zije za raun cara. Pored toga, Bianchi je u ovom pismu zamolio Senat damu, ako smatra da je to u njegovom interesu, poalje kakvu sigurnu obavi-jest o Turcima, koju bi on istoga dana proslijedio caru i tako ga zaduio pre-ma Senatu.

Ovakve vijesti iz Bea i Bianchijeva sugestija o slanju izvjetaja o Turci-ma, to bi ih preporuilo kod cara, trgnule su dubrovaki Senat i sklonile gada se konkretnije angaira na austrijskoj strani. O situaciji se raspravljalodva puta u Senatu. Na senatskoj sjednici, odranoj 1. III., zakljueno je da sepie Bianchiju o pitanju o kojem se raspravljalo, poto je bio odbijen prije-dlog, da se posebna osoba poalje u Be.93 Zatim je donesen drugi zakljuakda Bianchi u dravno ime govori na bekom dvoru o onome to je Senat od-luio i na nain kako je odluio.94 Konano, na senatskoj sjednici od 6. III.,odobrena su dvostruka pisma za Bianchija, koja su istoga dana izala iz vla-dine kancelarije i upuena u Rijeku posebnim brodom (cum cymba de Zap-tat).95

90 Litt. Pon. sv. 54, f. 192-192; 206-207.91 Cons. Rog. sv. 157, f. 200.92 Maral Palfi se kladio u 10.000 ongara, da nee biti rata, a jedan drugi u 20.000 da Palfi to

ne zna, iako se nije htio kladiti da nee biti rata. Bianchi je osobno vjerovao da e doi do rata.Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 9.

93 Cons. Rog. sv. 157, f. 217. Da se poalje u Be posebni delegat glasalo je 14 senatora, a21 se usprotivio.

94 Cons. Rog. sv. 157, f. 217.95 Cons. Rog. sv. 157, f. 218.


Dva pisma, zacijelo plod obilnih senatskih diskusija i prijedloga, bila su,dakle, na putu za Be. Oba su bila naslovljena na Bianchija, ali je samo jed-no bilo namijenjeno njemu, dok je drugo, s vijestima iz Bosne i Hercego-vine, bilo namijenjeno ministru kojega Bianchi ocijeni najpogodnijim.Odabranom ministru trebalo je stvoriti dojam da je to prvo pismo Senata Bi-anchiju. Zbog toga dvostruka pisma.

Da su kojim sluajem pisma pala u ruke Turaka, dubrovaki bi Senatteko uspio ublaiti njihov gnijev. U njima bi proitali doslovno ove rijei:Vrlo su ive i stare tenje ove Republike da vidi kako slavne carske armijetjeraju s ovih granica barbarstvo i oslobaaju nas okova u kojima smo sezbog geografskog poloaja morali nai. Sada zahvaljujemo Svevinjem jerse, kako izgleda, pribliio as ostvarenja naih elja, pa se uzdamo da emone samo odahnuti od tolikih tjeskoba koje su vam dobro poznate, ve i os-jetiti blagonaklonost vaeg carskog i katolikog velianstva, u to nas jeuvjeravao slavne uspomene Va otac Leopold, da e se naime spojiti granicenjegovih drava s naom.96

U nastavku pisma izraavaju bojazan da bi njihovi susjedi Mleani moglinastojati, po svom obiaju, dobiti okolne pokrajine, to nipoto ne bi bilokorisno njegovu velianstvu, a za njih bi predstavljalo potpunu propast.Nadaju se da car nipoto nee dozvoliti da se koja druga sila postavi izmeucarskih i dubrovakih posjeda, pozivajui se na ugovor od 20. VIII. 1684. ina odluke Poarevakog mira (1718.).

Dubrovaka je vlada bila svjesna riskantnosti ovog pothvata. Stoga jenaroito preporuila Bianchiju neka dobro pazi kod prvog poteza koji bi,pogreno uinjen, mogao upropastiti stvar i izazvati najopasnije posljedice.97

Kod izbora ministra kojemu e povjeriti stvar, neka pazi da je potpuno po-vjerljiv i da nema moda kakve veze s drugima. Stvar je morala ostati u pot-punoj tajnosti, pa je, prema tome, Bianchi morao odbiti, ako ministar pre-dloi da Dubrovani poalju svog poslanika ad hoc. Rezultat o audijencijimorao je poslati ifrirano i naznaiti ime ministra s kojim je razgovarao. Pri-hvaajui Bianchijevu preporuku kako bi bilo dobro da poalju obavijesti oTurcima, kao prilog pismu alju mu vijest o ratnim pripremama u Bosni i

96 Litt. Pon. sv. 54, f. 214.97 Litt. Pon. sv. 54, f. 213.


Hercegovini.

Dana 7.III.1737. Senat je odgovorio na pismo prepozita ivovia od 9.II.u kojemu je javljao kako je vojska dobila naredbu da bude u pripravnosti icitirao rijei iz carskog oglasa, kojim su traene izvanredne novane pomoiza potrebe turskog rata koji, koliko god bismo htjeli izbjei, teko emo utome uspjeti, molei ga da ih izvjetava svakog tjedna ako zaponu ratneoperacije.98

Istoga dana dopunili su pismo za Bianchija. Traili su, naime, da ih izvi-jesti o djelatnosti posrednika za sklapanje mira - Engleza i Nizozemaca, tekako na itavu stvar gledaju Francuska i panjolska.

Sva ova vana pisma poslana su, kako smo ranije kazali, posebnim bro-dom preko Rijeke. Tamonji konzul Orebi dobio je nalog da brod zadri uRijeci dok ne stigne odgovor iz Bea, te da o tome obavijesti Bianchija,kako bi pourio s odgovorom.99

Odgovor na to pismo stigao je u Dubrovnik oko 20. IV.,100 ali rezultata oobavljenoj misiji istom oko 20. V.101 Bianchi, naime, nije uspio odmah do-biti audijenciju kod Bartensteina, s kojim je kao najuticajnijim odluiorazgovarati.102 To mu je konano uspjelo preko baruna Saidowitza, koji jebio i njegov i Bartensteinov prijatelj.

Izvjetaj o rezultatu audijencije pisan je u Beu 13. IV.103 Bianchi je biopotpuno zadovoljan. Bartenstein se pokazo sklonim i izjavio da e itavustvar paljivo razmotriti i razgovarati s carem. No, najtoplije je preporuioBianchiju neka utjee na Senat, da to ee i u najveoj tajnosti alju vijestio Turcima, jer e na taj nain kod cara probuditi i oivjeti simpatije premaRepublici. I Bianchi im je to ponovno preporuio, jer je u tome vidio efika-sno sredstvo za pristup Bartensteinu.

U vezi Mleana, Bianchi je samosvjesno pisao Senatu: Uvjeren uvjera-vam Vae ekscelecije da Mleani nee napraviti nita to ja ranije ne bi znao

98 Isprave i akti 18. st. br. 3061/37.99 Litt. Pon. sv. 54, f. 220.100 Litt. Pon. sv. 54, f. 234.101 Litt. Pon. sv. 54, f. 246.102 Kod Bartensteina je bilo vrlo teko dobiti audijenciju. I prvi carevi ministri morali su

danima ekati da budu primljeni. Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 13.103 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 17.


i dosljedno, nee se desiti nita ega se bojite prije nego ja postignem tosam naumio.104

Dalje im je javljao da se vratio kurir iz Babadaka s odgovorom velikogvezira na ultimativno pismo predsjednika ratnog savjeta Knigsega u ko-jemu trai odgovor, eli li rat ili mir. Veliki vezir je odgovorio da eli mir inastojat e zadovoljiti Ruse, da e se odrati kongres u Sereku blizu rijekePruta, ali je to u Beu shvaeno kao taktika za dobivanje u vremenu, pa supoduzete mjere da vojska izie iz zimovalita i skupi se u Uipalanki sa za-datkom da napadne Vidin, a kasnije Bosnu i Albaniju.

U pismu od 27. IV.105 pisao im je jo konkretnije o ratnim operacijama isastavu Hilgurghausenove vojske, koja je imala krenuti na Bosnu. Bianchie zajedno s generalom Palavicinijem posjetiti Hilburghausena prije njegovaodlaska u Bosnu. Zatim im je javljao kako se Palavicini bavi milju da prekocara zamoli Republiku neka mu poalje vie mornara za posade na 4 fregatesagraene na Dunavu, jer cijeni dubrovake pomorce. Ali on ga je skloniood toga, jer bi time Republiku izvrgnuo opasnosti.106

Sve ove vijesti podravale su Dubrovane u uvjerenju da e doi do su-koba. Sljedee pak pismo od 1. V.107 potpuno ih je uvjerilo da je rat neizbje-an. K tome, stekli su i ugodno uvjerenje da njihove stvari u Beu vrlo do-bro stoje. Bianchi im, eto, javlja da je Bartenstein razgovarao s carem, za-nesen dranjem Republike, te da e poduzeti sve potrebne mjere da sprijeimletake namjere, uvjeravajui ih da se Mleani nee ni maknuti kadnjegovi ljudi budu na dubrovakim granicama. Bartenstein pak, iju volju,po Bianchijevim rijeima, car uvijek izvrava, sa svoje je strane uvjeravaoRepubliku da se nipoto nikome nee dozvoliti ulaz u ove krajeve i da eRepublika ubrati, poslije carske pobjede, obilne plodove zbog svojih iskre-

104 Bianchi je stvarno imao vrlo dobre veze. Osobno je poznavao marala Guida od Staren-berga, generala Palavicinija i Hiburghausena. Barun Saidowitz mu je bio prijatelj. Kod barunaBartensteina i ratnog referenta Webera bio je veoma esto. Knez Hamilton, general konjice biomu je naroiti prijatelj i zatitnik. Kod njega je stanovao i hranio se. Imao je veze sa barunomEngelhartom koji je vie puta bio zapovjednik Orove, s maralom Kewenhllerom, generalomMaullijem i ruskim poslanikom u Beu itd.

105 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 17.106 Posade za ove fregate i druge brodove na Dunavu sakupljene su iz Hamburga, Senja,

Bakra, Rijeke, Trsta, Livorna i Genove. Isprave i akti 18. st. br. 3120/31, pismo br. 34.107 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 18.


nih namjera i revnosti za carevu stvar. Stoga je zamolio Republiku da gaizvjetava o svemu iz turskih krajeva, a naroito iz Bosne. Rekao je takoerda je od cara dobio nalog da ovu carevu volju priopi Seckendorfu iHilburghausenu i pozvao Bianchija da ga, im primi kakve vijesti, odmahposjeti u Laxenburgu.

Bianchi je, piui ovo pismo, bio vrlo raspoloen. Bodrio je dubrovakuvladu da se ne uznemiruje ni za to, samo neka dri stvari u tajnosti i aljeobavjetenja. Ja ne znam po emu, pisao im je, imam sreu da sam dobrovien od sve ove gospode koja su u vladi ... Glavni savjetnici komore mojisu dobri prijatelji. To ih je trebalo ohrabriti da mu se lake povjere akobudu imali kakve posebne namjere.

Najznaajnija vijest u pismu glasila je: Bosna e ovoga puta apsolutnopripasti caru ili silom ili ugovorom. Republika e apsolutno sigurno graniitis carevom dravom.108

To su bile careve rijei, koje mu je prenio Bartenstein. Bianchi je stvarsmatrao sasvim sigurnom. Nikakvo udo da se u njemu, koji se tako vrstoosjeao u Beu, rodila misao kako bi bilo dobro da Republika kupi neto odposjeda koje car ima zauzeti. U tom smislu pisao je Senatu da mu jave, akozaista to ele, te da mu poalju zemljovid itave granice Republike, kako bikonkretno mogao razgovarati s barunom Bartensteinom.

Na ova tri pisma dubrovaka je vlada odgovorila Bianchiju pismom od23. V. 1737.109 Sigurnost s kojom je Bianchi govorio o zauzimanju Bosne, ai vijesti koje su stizale iz same Bosne,110 naime, da se tamo ne vre nikakvepripreme ni vojske ni hrane ni municije, navela je dubrovaku vladu da po-vjeruje da e Turci biti poraeni i da e se uskoro na njihovim granicama po-javiti carska vojska. Dosljedno tome, trebalo je poduzeti sve to su u tomasu zahtijevali njihovi interesi: preporuiti Bianchiju neka budno pazi kade krenuti na zauzimanje Bosne, jer oni prethodno moraju traiti od cara dazatiti njhove interese. Tu se u prvom redu radilo o harau. Car je ve u pre-liminarima morao postaviti uvjet da Dubrovnik bude osoloboen plaanja

108 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 18.109 Litt. Pon. sv. 54, f. 248-257.110 Prepozit ivovi takoer im je pisao o skorom sukobu. Isprave i akti 18. st. br. 934, 939,

pismo br. 3.


haraa Turcima, jer bi se zlo proveo kad bi car dobio svu Bosnu. Albanskaobala ostala bi u rukama Turaka, a oni s obvezom haraa. Zatim, u Beu sumorali znati da Dubrovaka Republika ne granii izravno s Bosnom, nego sHercegovinom, te ako bi se na preliminarima Austrija ograniila samo naBosnu, oni bi se nali u mnogo teoj situaciji nego prije.

Osvrui se na Bianchijevu sugestiju da se ovom prigodom okoriste zaproirenje svojih granica (qualche acquisto), samo se po sebi razumije, nji-hova je opravdana elja da opet dobiju ono to su ranije imali, a to im jeturska bahatost oduzela, a i da proire teritorij prema mogunostima u koji-ma se nau. Ali samo u povoljnoj situaciji i uz potrebne mjere opreza.

To je sadraj pisma upuenog Bianchiju 23. V., u kojem su mu poslalitraeni zemljovid, vijesti iz Turske s opisom puteva kroz Hercegovinu iposebnu ifru za imena linosti koje uu u pregovore.111

Sada je dubrovaka vlada ivjela u nestrpljivom oekivanju daljnjihdogaaja i vijesti iz Bea. O vijestima iz Bea ovisilo je, hoe li opunomoi-ti Bianchija da slubeno iznese njihovu stvar ili ne. Stoga je na senatskojsjednici od 27. V. 1737. zakljueno da Malo vijee mora sazvati Senat imstigne prvo pismo od Bianchija.112 Naime, u navedenom pismu od 23. V.izriito mu je bilo nareeno, da sadraj pisma dri samo za sebe i ne posluise s njime dok ne dobije nove tone upute.

Pismo iz Bea nije trebalo dugo ekati. Ve 8. VI. sastao se Senat i od-luio da se poalju vijesti dr. Bianchiju i da mu se pie neka iznese dotinomministru pitanje haraa, o emu su mu pisali u zadnjem pismu, ali neka stvarjo dri u tajnosti i ne poslui se pismom u drugu svrhu dok ne dobije drugeupute.

Ova odluka Senata donesena je na temelju Bianchijeva pisma od 18.V.,113 u kojem ih je uvjeravao da je rat sasvim siguran i da je glavni cilj za-uzimanje Bosne u koju e ve sredinom lipnja umarirati general Hil-burghausen, koji e prijei Savu kod Gradike i odatle poi ravno na BanjuLuku.

111 Litt. Pon. sv. 54, f. 252.112 Cons. Rog. sv. 158, f. 30.113 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 19.


Bianchiju su sada poslane detaljne upute kako iznijeti pred Bartensteinapitanje haraa.114 Nadasve je morao istaknuti veselje Republike to e usko-ro biti usliane njezine molbe upravljene Svevinjemu da vidi pobjednikimorujem njegova katolikog velianstva osloboene oblinje pokrajine odbarbarstva zajednikog neprijatelja. Poslije izlaganja pitanja haraa, moraoje zamoliti Bartensteina da ih upozori kada e se za ovu stvar izravno obrati-ti caru.115

U meuvremenu, Bianchi je primio vladino pismo od 23. V. s vijestimakoje su bile vrlo dobro primljenje (molto gradite) i geografskom kartomkoju je pokazao baronu Saidowitzu, upozorivi ga na krajeve koje bi htjelizaposjesti Mleani i kako bi to bilo opasno i za Republiku i za cara, kao i nato da svakako treba zauzeti i Hercegovinu. tovie, podnio je Bartensteinupismenu promemoriju to sve spada u Bosnu maral Wilcek, koji se spremaona put kao prvi opunomoenik, da je ponese sobom na kongres u Nemirov.Potpuno uvjeren da e rat uskoro biti zavren,116 u svojoj rodoljubnoj duineprestano je matao o dobivanju novog teritorija (un nuovo acquisto). S timu vezi daje Senatu detaljne, ifrom pisane informacije: ugovor o kupoprodajitrebalo bi napraviti u potpunoj tajnosti. Napraviti tonu topografsku kartuonoga na to reflektira Republika, s tonim mjerama i naznakama - ravnica -brdo - uma - rijeka - cesta - selo - grad - puanstvo, proraun prihoda i pri-jedlog cijene, a car bi poslao komesare da stvar ispitaju na terenu. Komesarebi trebalo lijepo primiti i nagraditi kako bi se na temelju njihova izvjetajamogla odrediti povoljnija cijena. Na isto pitanje vraa se i u sljedeem pi-smu, sanjajui o proirenju Republike na dio ili itavu Hercegovinu.117

Preporuuje tri stvari: da pripreme gotov novac, to e olakati uspjeh jer seu Beu osjea potreba za novcem; da to prije izvre kupoprodajni ugovor:prije nego Nijemci shvate to prodaju, a Mleani se ne dosjete i prijerasputanja kongresa, kako bi kupoprodajni ugovor mogao biti sveano rati-ficiran, i konano stvar drati u potpunoj tajnosti da ih tko ne nadmai u po-nudi. U ovom pismu, koje je gotovo cijelo pisano ifrom, iznosi i rezultatsvoje slubene intervencije u pitanju haraa.

114 Litt. Pon. sv. 55, f. 6-8.115 Do toga nikada nije dolo, jer su uskoro, kako emo vidjeti, za Austriju stvari poele ii

nizbrdo.116 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 22.117 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 23, od 13. VII. 1737.


Car je u prisustvu Bartensteina i Saidowitza118 obeao, da e za uzvretDubrovanima koji mu alju vijesti i koji se pozivaju da to i dalje ine sva-kog tjedna bez obzira na troak, kod sklapanja mira dati unijeti posebanlanak kojim e se Dubrovnik osloboditi haraa i staviti pod njegovuzatitu.119 U Bianchijevu izvjetaju naroito im se morao svidjeti dio kojigovori o nepovoljnom carevu stavu prema Mleanima. Car ih ne samo neepozvati da uu u rat, nego e im, tovie, praviti potekoe, jer on hoe imatiza sebe Bosnu i Hercegovinu, na to oni redovito ciljaju u ratovima s Turci-ma. Budui da je Hilburghausen ve na putu za Bosnu, Bianchi poziva Senatneka pie to eli da mu se preporui, za njegovo ravnanje, kad se pojavi nagranicama Republike, jer e sve uiniti po elji Senata.

Ovo pismo proitano je u Senatu na ope zadovoljstvo 30. VII., kada je iodlueno da se Bianchiju120 odgovori pismom datiranim istoga dana.121

Uz obeanje da e podvostruiti brigu oko prikupljanja vijesti, glavnatoka u ovom pismu govorila je o nareenjima koja treba izdati Hil-burghausenu. Traili su da mu se bez odlaganja uputi nareenje da lijepopostupa i ide na ruku njihovim trgovcima koje zatekne pri osvajanju Bosne,te da favorizira slobodu njihove trgovine i ostavi je u stanju u kojem je za-tekne.

U pitanju pak dobivanja novih teritorija o kojima Bianchi govori s tolikooduevljenja u dva posljednja pisma, Senat ga eli pomalo ohladiti, predou-jui mu kako ga je jedino njegova velika ljubav prema domovini navela dasmatra plodnijima nego to su posjedi o kojima je govori i vjeruje kako ima-ju toliko mnogo novaca, a da iznad svega ele dobiti nove teritorije. To supothvati, piu mu, koji povlae za sobom vrlo teke posljedice i o kojima sene mogu na laku ruku donositi odluke. Da bi mogli rei neto odreenije,stvari trebaju bolje sazrijeti. Prema tome, neka tu stvar za sada nipoto nepokree.122

118 Bianchi je povjerio stvar Saidowitzu, a ovaj je razgovarao s Bartensteinom. Kasnije suobojica razgovarali s carem.

119 Car je tom prigodom pokazao toliko povjerenje prema Dubrovanima, da ih je dao izv-ijestiti o itavom planu skorih ratnih operacija.

120 Cons. Rog. sv. 158, f. 45.121 Litt. Pon. sv. 55, f. 35-36.122 Dubrovaka je vlada vrlo paljivo itala Bianchijeve izvjetaje i uvijek traila nova

obavjetenja. U ovom pismu posebno trae da ih izvijesti kani li Austrija zauzeti i cijelu obaluAlbanije ili samo dio.


Poslije toga, Senat je primio jo nekoliko pisama u kojima im je Bianchijavljao o opkoljavanju Banje Luke, o padu Nia, o kretanju Seckendorfa pre-ma Bosni, jer tamo stvari ne idu dobro, o zauzimanju Banje Luke danas ilisutra, o Bosni koja e prije ili kasnije pasti u ruke cara.123 Meutim, prijesvih tih pisama, stigla je u Dubrovnik vijest da je austrijska vojska 4.kolovoza pretrpjela straan poraz pod Banjom Lukom. Bilo je to 12. kolovo-za. A sljedeeg dana, ve su uli za proglas Ali-pae da se po cijeloj Bosni iHercegovini proslavi poraz kranske vojske.124

Dogaaji pod Banjom Lukom iznenadili su Dubrovane, ali vjerojatnosamo u prvi as. Oni koji su nekolio dana prije uputili u Be vijesti da Ali-paa nastupa prema Banjoj Luci skupljajui ete koje su se rado, gotovonatjeui se gomilale sa svih strana, smatrajui da je to rat za obranu vjere ivlastitih domova;125 oni, koji su uskoro poslije bitke pod Banjom Lukompisali Bianchiju da su Turci tako bijesni da, izgleda, ne paze ni na ivot,nego samo na ouvanje vjere i domova, borei se pro aris et focis,126 i dalje,da je to narod koji, istina, nema prehrambenih skladita, ali je otporan i zanapore i za oskudicu, smatrajui k tome da je u ovakvim sluajevima127 svezajedniko, oni, rekosmo, koji su tako pisali Bianchiju o turskoj vojsci, mo-gli su shvatiti da takvu vojsku nije bilo lako pobijediti. To im je bilo timlake, jer su, po izvjetaju prepozita ivovia, znali da u zapovjednitvuaustrijske vojske vlada velika nesloga.128

Usprkos svemu tome, i poslije neuspjeog boja pod Banjom Lukom,129

Dubrovani su se nadali da e Austrijanci ipak, prije svretka sezone postiineke uspjehe.130 Prema tome, revno su i dalje slali opirne tjedne izvjetajeu Be,131 iako im je Bianchi u pismu od 21. VIII., govorei o porazu kodBanje Luke, javljao da je to obustavilo sve njihove planove.132 Vijesti iz

123 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 24, 25, 26.124 Litt. Pon. sv. 55, f. 44.125 Litt. Pon. sv. 55, f. 42.126 Litt. Pon. sv. 55, f. 52.127 Litt. Pon. sv. 55, f. 52.128 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 40, 41.129 U Dubrovniku tursku pobjedu nisu smatrali tako velikom kako su je prikazivali Turci.

Meutim, dubrovake vijesti o turskim gubicima pod Banjom Lukom oito su pretjerane. Uizvjetaju od 18. VIII. 1737. govore o 12-15 tisua poginulih Turaka. Litt. Pon. sv. 55, f. 49.

130 Litt. Pon. sv. 55, f. 66.131 Dubrovaki izvjetaji bili su vrlo cijenjeni u Beu. Njih su na konferencijama najvie uzi-

mali u obzir. (Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 47) Za izvjetaje o Bosni, Bianchi seizrazio da su izvanredno pisani. (pismo br. 30) Otada su morali pisati izvjetaje u dva primjerka,


Bea bile su jo uvijek ohrabrujue. Bianchi im je pisao da se nije odustalood namjere da se Bosna po svaku cijenu osvoji prije sklapanja mira.133

tovie, nade su im bile tako velike da su 21. IX. 1737. zamolili Bianchijada ishodi preporuna pisma koja e biti predana komandantima u Bosni iHercegovini, o emu je bilo govora u njihovom pismu od 30. VII. 1737.134

Meutim dogaaji nisu opravdali njihove nade. Glavni zapovjednik,maral Seckendorf zatvoren je 14. rujna. General Doxat je 18. rujna predaoNi.135 Austrijska vojska doivjela je potpuni neuspjeh zbog kojeg je, porijeima Bianchija, zaprepaten svijet i kojemu bi se u itavoj povijesti jed-va naao primjer, a u povijesti austrijske dinastije sigurno ne.136

Poslije svega toga, dubrovaki Senat je uvidio da je njihova jedno-godinja igra na jednu kartu bila uzaludna i da bi, ako s njome nastave, mo-gla postati vrlo opasnom. Ve su 23. X. pisali Bianchiju da ih dogaaji, tose dalje razvijaju, to vie uznemiruju.137 Sad je, pak, uznemirenje dolo dovrhunca. S jedne strane potuena i demoralizirana austrijska vojska povlaise u zimovalita; u Beu se vodi proces protiv marala i generala, a s drugestrane do uiju im dopire pobjednika cika turske vojske i Portine pohvale iodlikovanja hrabrom ratniku Ali-pai Heimoglu. Zar da u takvim okolnosti-ma i dalje, moda zbog nekog religijskog ideala, stavljaju na kocku svojuslobodu? Daleko od toga! Oni to nee uiniti ni zbog njegova carskog i ka-tolikog velianstva ni zbog njegove svetosti pape rimskoga, ve e napunitibisage svilom, eerom i limunima, uprtiti ih na svoga poslanika i uputitiAli-pai s pismom u ruci u kojemu e pisati: Evo vam aljem ovjeka davam bude ljubit od nae strane plemenite skute i prikazat nae posebnouivanje poradi slavnieh diela vaega visokoga razuma i nedohitnoga hra-brenstva.138

jedan za konferenciju, a drugi za Bartensteina. (pismo br. 47) Dubrovaki izvjetaji dragocjeni suza upoznavanje stanja u Bosni i Hercegovini. Litt. Pon. sv. 55, f. 87.

132 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 27.133 O tome je Bianchi pisao 31. VIII. 1737. kao i u pismima od 7. IX. i 11. IX. U ovom

posljednjem izraava sumnju u uspjeh zbog neprestane nesloge generala, koje naziva najkoris-toljubivijim trgovcima, krmarima i mesarima.

134 Litt. Pon. sv. 55, f. 74.135 Pogubljen u Beogradu 28. III. 1738.136 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 35, 36.137 Litt. Pon. sv. 55, f. 85.138 Coppia Litterarum Diversarum, ser. 27.2 (DAD, dalje: Copp. litt.), sv. 2, f. 98.


Ova odluka donesena je u Senatu sa samo jednim protivnim glasom 14.XI. 1737. Tada je izabran Miho Zarini dragoman (propao je prijedlog da sepoalje vlastelin), da s darom od 6 truba svile, 30 glava eera i dva konjalimuna poe na poklon bosanskome pai.139

Zarini je 26. XI. dobio uputu140 koja je zapoinjala ovim rijeima:Dogaaji koji su se ove godine odigrali u Bosni i vijesti koje smo u poslje-dnje vrijeme o njima primili, ponukali su budnost Senata da poalje posebnuosobu onom pai sa zadacima koji slijede:

Prvi je zadatak bio da mu u ime vlade estita na njegovu mudrom i hra-brom dranju i pobjedama u proteklim vojnama, da mu kae kako je sve-vinja Providnost htjela da se on nae na kormilu Bosne u ovim prilikama iuvjeri ga da mu Dubrovani najiskrenije estitaju, jer im je iznad svega dosree uzviene Porte i do zadovoljstva njegove ekscelencije od koje su pri-mili i nadaju se primiti potrebnu pomo za svoj opstanak.

Drugi zadatak bio je mnogo delikatniji i vaniji. Trebalo je odgovoriti narazne prigovore ili pitanja, koja e mu paa eventualno postaviti. Jedan takavprigovor mogao bi glasiti: Zato su tako dugo utili? Dubrovaka vlada,naime, od 15. VII. 1736., kad je poslala svoga poklisara Marka Basseglija napoklon novome pai, odnosno, od 25. VIII. iste godine, kad mu je nado-punjeno uputstvo, pa do sada, do slanja Zarinija, dakle vie od godine dana,nije odravala s Ali-paom nikakve posebne veze. Nije mu poslala ni jednogizvjetaja.

Zatim, zato su dubrovake lae tako esto odlazile u Rijeku? Zato nisuhtjeli prodavati barut Trebinjcima? Zato su zatvorili nekog idova i ko-nano, to je bilo s njihovim trgovcima u Novom Pazaru?

Na sva ta pitanja, a i na njima slina koja mu paa postavi, trebao jeZarini dati odgovor u ime vlade, od koje je dobio detaljne upute kako e nanjih odgovarati.

Zanimljivo je opravdanje dubrovake utnje. Zarini je morao odgovoritipai da su mu Dubrovani uvijek bili blizu svojim potovanjem i panjom;da su u prvi mah odgovarali i davali obavjetenja eminima i mirimiranu u

139 Cons. Rog. sv. 158, f. 60. - 61.140 Litt. Lev. sv. 74, f. 69-74..


Trebinju o Mleanima i upozoravali neke Turke da trebaju paziti granice, alida su oni odgovarali kako to nije mogue, jer je, navodno, sultan u dobrimodnosima a Nijemcima, iji je car ak posrednik za mir sa Rusijom. Kad suvidjeli da su tako odbijeni, zbunili su se i smatrali kako nema smisla daljeobavjeivati, jer nisu znali nita sigurno ni odreeno, osim onoga to seulo i vidjelo od samih Turaka.141 Kad su pak izbila neprijateljstva, nijeimalo smisla izvjetavati, jer bi to znailo uznemirivati njegovu ekscelencijuizvjetajima o stvarima koje su mu bile bolje poznate nego njima.142

Posebno su preporuili Zariniju da u povoljnoj prigodi kae pai da ga jeSenat, im je uo za uspjehe pod Banjom Lukom, htio poslati da estitanjegovoj ekscelenciji, ali ga je, iz obzira da ga ne uznemiruje u onim hitnimakcijama i zbog neizvjesnosti gdje se nalazi, zadrao do danas, dok u srcu,Dubrovani nikada nisu propustili uiniti ono to im je bila dunost.143

U vezi estog odlaska laa u Rijeku, trebao je rei, da su trgovci stvarnovie puta slali lae i u Veneciju i u Anconu i u Rijeku zbog vlastitih interesa,ali on, budui da nije trgovac, ne zna nita poblie kazati.144

U slinom stilu trebao je odgovoriti i na ostale prigovore.

Svrha Zarinijevog puta u Bosnu morala je ostati u potpunoj tajnosti. Niprije ni poslije nije smio nikome kazati zato je bio poslan. Morao je svudagovoriti da je poslan zbog prodaje soli u Makarskoj i okolici. Jedna od mjeraopreza bila je i ta da bez vladina odobrenja nije smio potraiti pau izvanSarajeva ili Travnika.

Zarini je puten u audijenciju kod pae 7. XII. 1737. Uspjeh je bio pot-pun. Dubrovani su morali biti vrlo zadovoljni i sretni. Zacijelo su s pose-bnom nasladom, a i cinikim podsmijehom morali itati Ali-paino pismokoje im je Zarini donio:

Stimani meu principima karstjanskiem, uzvieni meu poglavicamanaroda karstjanskoga, dubrovakom knezu i ostalijem begovima (kojem danajposljedni as bude estit), poslije ljubeljivieh pozdrava i prijateljskogapitanja za dobro zdravlje, ini se znati, kako mi e prila vaa vierna knjiga,

141 Litt. Lev. sv. 74, f. 71.142 Litt. Lev. sv. 74, f. 71.143 Litt. Lev. sv. 74, f. 72.144 Litt. Lev. sv. 74, f. 72.


koju mi poslaste po ruke Miha vaega dragomana, u koje kontenutu (sadra-ju) pozno sam vau viernos, fedelta (odanost) i somision (potinjenost), kojuod starina jotera prikazali ste otomanskiem estitiem i vierniem Vratima irazumio sam va afet (ljubav) i propenzion (naklonost), koju ste ukazali pre-ma mojoj personi. Ja sam se veoma obradovao vaoj ljubavi i osto sodisfanod vaega prikazana mi priateljstva, u ime koga, hotivi vee vratit se reeniMiho va dragoman, napisa se i posla ova moja priateljska knjiga, koja kadvam prie nastojte i unaprieda kontinuati (nastaviti) u ovakomu liepomu pri-ateljstvu i mir budi vrhu onieh koji sliede pravi put.145

Poto su ovako sretno proli, dubrovaki Senat nije htio dalje nita riski-rati. Prihvatio se stare taktike.146 Otada pa sve do kraja rata, Dubrovani sudiskretno ali stalno slali izvjetaje i u Be i u Bosnu. Vijesti koje su skupljalio Turcima slali su u Be, a one koje su primali iz Bea i drugih obavje-tajnih centara, u Bosnu.147

Kroz to vrijeme doli su nekoliko puta u nezgodnu situaciju. U prvomredu zbog prijevoza hrane iz Moreje u Bosnu preko Dubrovnika,148 te zbogprijelaza albanskih vojnika preko dubrovakog teritorija na putu za Bo-snu.149 Poetkom 1738. napisan je s tim u vezi jedan napad na Dubrovane unekom bekom listu, optuujui ih da pomau Turcima. Meutim, ministriWeber i Bartenstein imali su puno razumjevanja,150 a ni sami Dubrovaninisu se tada osjeali naroito krivim. Smatrali su da im se to ne smije upisatiu grijeh, tovie, da ih svi vladari i svaki pametan ovjek mora shvatiti. Uostalom, piu Bianchiju, na odnos sa Turcima ini da nas svaki vladar, pai svaki ovjek koji se samo malo razumije u politiku, mora shvatiti.151

145 Acta Turcarum, B 14/61 (DAD).146 Vidi: Jorjo Tadi, panija i Dubrovnik u 16. v. Beograd: SKA Posebna izdanja 93, 1932:

56.147 Litt. Pon. sv. 55, f. 56; Litt. Lev. sv. 74; Copp. litt. sv. 2, passim.148 Postoji cijela prepiska izmeu dubrovake vlade i Ali-pae u vezi prijevoza hrane. Zbog

pomanjkanja konja, roba je dugo leala i bila u opsanosti da se pokvari. Na kraju je paa naredioda se rasproda. Acta turcarum, B 14/35, 37, 40, 41, 43, 44; Copp. litt. sv. 2, f. 105, 106, 130.

149 Litt. Pon. sv. 55, f. 143, 195; sv. 56, f. 105-106.150 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 49 od 12. IV. 1738.151 Litt. Pon. sv. 56, f. 92. Dubrovani su gotovo istim rijeima odgovorili 1530. god. Mesin-

janima, kad su ih pred Karlom V. optuili to ive u prijateljstvu s Turcima i priznaju njihovuvlast. Vidi: J. Tadi, panija i Dubrovnik u 16. v.: 37.


Drugi put su doli u nezgodnu situaciju poetkom 1738., kada je Ali-paazabranio svaki izvoz ivenih namirnica iz Bosne i Hercegovine, pa i u Du-brovnik. Da ishode posebnu dozvolu za slobodan izvoz barem najnunijihartikala, poslali su 29. III. 1738. Ali-pai dragomana Zarinija.152 On je dobiotraenu dozvolu, ali uz uvjet, da uvezenu robu ne smije dalje izvoziti. Zbogtoga su Dubrovani doli u sukob s mletakim vlastima, jer su ih mletakitrgovci optuivali da ometaju trgovinu sa zaleem.153

U ovom ratu znatno je stradala dubrovaka trgovina. Da barem doneklepoboljaju svoje financijsko stanje, oslabljeno zbog prekida trgovine, 6. II.1738. obratili su se Karlu, kralju Dviju Sicilija s molbom da dozvoli podi-zanje prihoda na kapital koji su u njegovom kraljevstvu imali njihovi trgo-vci.154 Zbog istog razloga obratili su se 4. III. iste godine i kardinalu Barber-iniju, molei ga da im izda hirograf za daljnih 10 godina, prema kojem binjihovi kapitali, odreeni za crkvu, mogli biti upotrijebljeni s polovinom pri-hoda za javne potrebe.155

Osim toga, Dubrovani su doli u nezgodan poloaj za vrijeme nemira uCrnoj Gori sredinom 1738. iako bez teih posljedica. O tim nemirima pisalisu u Be 10. V. iste godine.156 Okupljanje Crnogoraca u vee grupe prisililoje Ali-pau da na svojim mjestima zadri ljude uz granicu Crne Gore. Otome je obavijestio i Dubrovane i upozorio ih da budu na oprezu.157 Senatje stvarno poduzeo mjere i 23. V. 1738. na dubrovaku granicu prema CrnojGori, u Mrcine, uputio vlastelina Mata Natalija sa zadatkom da organiziraobranu od Crnogoraca.158

O daljnjem toku dogaaja Dubrovani su redovito obavjeivali i Be iTurke, iako se vojna srea sve vie naginjala Turcima. Austrijska nastojanjada njihova vojska u pohodima 1738. postigne odlunu pobjedu ostala su bezrezultata. Glavni razlozi su bili kuga, koja se pojavila u Ugarskoj i Transil-

152 Litt. Lev. sv. 74, f. 77.153 Litt. Pon. sv. 56, f. 26.154 Litt. Pon. sv. 55, f. 121.155 Litt. Pon. sv. 55, f. 136.156 Litt. Pon. sv. 55, f. 177.157 Copp. litt. sv. 2, f. 144.158 Litt. Pon. sv. 55, f. 184.


vaniji,159 i nesposobnost vojnog zapovjednitva.160 Stoga je dubrovakomSenatu najvea briga bila da svoju obavjetajnu slubu odri u najveojtajnosti. To je naroito dolo do izraaja u njihovu pismu Bianchiju od 10.IV. 1738. Bianchi ih je, naime, zamolio, da mu jave kako treba preporuitiRepubliku ministru Weberu, koji je pokazivao veliku naklonost prema njoj iigrao znaajnu ulogu u pregovorima o miru.161 Tom prigodom vlada je pisa-la Bianchiju: Sa zadovoljstvom smo zapazili vae nastojanje da u svakojprigodi mislite na interese domovine, ali smatramo potrebnim upozoriti vasda mu (Weberu), isto onako ivo, kako ste to uinili u razgovoru sa Barten-

159 Isprave i akti 18. st. br. 934, 939, pisma br. 61, 67, 68, 70.160 U Beu se pripovjedalo, da je car prezirno dobacio maralu Palfiju: Tako smo slabo za-

dovoljni s vama kao i sa svim ostalim generalima koji ne razumiju nita. (Isprave i akti 18. st. br.958/2, pismo br. 84). Inae po Beu su kruile o ministrima i generalima razne rugalice. Bianchiih navodi u pismu br. 42:Starenberg: Lon dit que je suis bien politique et flateur

on dira ce quon voudra, je aime largent contant.Zinzendorf: Je pense et mange bien

et l on ne mcoute en rien.Harrah: Je me mle de tout, je contredis en rien

mon unique but est damaser du bien.Knigseg: Je pense et reprsente ce qui est nsessaire

et je ne fais, que ce quom me fait faire.Bartenstein: Pour avoir cr deux fanfarons

Je passe dans le monde pour un gran cuion.Palfi: La longue exprience ne sert de rien

quand on na point les grces de Bartenstein.Sackendorf: Je ne prend pour mon matre que ce quon me donne

et prfre mon profit celui de la couronne.Filippi: Je consent tout, moppose rien

Je suis marchal sans argent et sans bien.Kewenller: Je suis fourbe et intrigant de profession

pour parvenir mon but, je fais tout confusion.Hilburghausen: Je puis dire en conscience

que rien ne me manque, quune longue exprience.(Pria se, da je neki maral, kad ga je car pitao to misli o Hilburghausenu, odgovorio:Princ Hilburghausen ima vatru u grudima, a slamu u glavi. Isprave i akti 18. st. br. 934,

939, pismo br. 46)Wallis: Jai de lexprience, de largent et de la sant

et on fait autant de cas de moi, que dun ne bt.Weber: Je suis petit, je glisse partout

je file de lor, et ma femme de bijoux.161 Litt. Pon. sv. 55, f. 156.


steinom, preporuite tajnost, s jedne strane da bismo izbjegli strahote koje bise, kako sami znate, a i svatko drugi moe shvatiti, na nas survale kad bi sesaznalo, da su odavde dolazila slina obavjetenja, a s druge strane da bismoih i dalje mogli slobodno slati.162 U pogledu preporuke, Bianchi je trebaorazgovarati s Weberom samo openito jer, po miljenju Senata, ne bi bilo odnikakve koristi, tovie, nanijelo bi golemu tetu njihovim odnosima s Turci-ma kad bi car, u sadanjim okolnostima, pokrenuo bilo kakvo njihovo pita-nje.163

Bianchi je sasvim dobro shvatio poloaj Republike, o kojem se u sli-jedeem pismu ovako slikovito izrazio: Ja znam dobro da je careva zatitau ovom trenutku za vae ekscelencije ono to je obino oujsko sunce zaljudski organizam, moe pokrenuti sokove, ali ne i odriti ih u ravnotei,tovie, moe izazvati teke poremeaje.164

Konano, i velike austrijske pripreme za pohod u 1739. bile su, kako semoglo i predvidjeti, bezuspjene.165 Teki poraz, koji je austrijska vojskadoivljela kod Grocke 22. VII. 1739., otvorio je Turcima put do Beo-grada.166

U meuvremenu, austrijska diplomacija radila je na zakljuenju mira.Knez Gross vie je puta odlazio u logor velikog vezira, ali stvar je zapinjalajer su Turci traili da u preliminare ue predaja Beograda. Uz Grossa, u za-kljuenju mira glavnu rije vodio je ministar Neipperg.167

Na kraju su pregovarai pristali na turske uvjete i tako je 1. IX. 1739. pot-pisan u Beogradu mirovni ugovor, koji je u Beu izazvao veliko ogorenjeprotiv potpisivaa ugovora.

Ugovor je za Austriju bio uistinu teak. Turci su dobili cijelu Srbiju sBeogradom i sav teritorij izgubljen poarevakim mirom, osim grada Furja-na na hrvatskoj granici. Utvrenja Beograda morala su biti sruena o troku

162 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 46 od 8.III.1738.163 Litt. Pon. sv. 55, f. 156..164 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 52 od 4.V.1738.165 Uzalud oruje kad nema pameti, pie ifrirano Bianchi. Isprave i akti 18. st. br. 958/2,

pismo br. 84.166 Bianchi o tom porazu pie kao o kazni Bojoj. Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br.

123. U pismu br. 122 donosi opis bitke kod Grocke kako ga je dao jedan oevidac.167 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 126, 127.


Austrije.168 Kurir s ovim vijestima, general dArgentau Meray, stigao je uBe 7. IX. U prvi mah, u Beu se openito dralo da se radi samo o jednomprojektu mirovnog ugovora. Tako je Bianchi jo 9. IX. pisao da se smatra dauvjeti nee biti prihvaeni i da e se nastaviti s ratom ukoliko se ne budemogao sklopiti mir na osnovu naela uti possidetis.

Meutim, stvar je bila bezizlazna. General Wallis ve je na jedna vratapustio Turke u Beograd, pa je car teka srca pristao na ovaj nepovoljni ugo-vor.169

Samo nekoliko dana poslije potpisivanja mirovnog ugovora, Dubrovanisu o tome dobili obavijest od samog Ali-pae. ini vam se prijateljski aviz(obavijest), - pisao je paa Senatu - kako hodei njemaki tabor s inten-cionim za udrit se s vitorieziem (pobjednikim) carskim kampom srete se saslavnom vojskom na Kisrdiku i s pomoim gospodina Boga osta dobitinikturski narod i tabor njemaki razbijen bjeui bio je insegvikan (progonjen)do Biograda, e nemogui rezistitit (odoljeti) proo je prema Dunau, a carskiuzvieni kamp (vojska) asedio je Biograd (stavio opsadu) i poslije etrdestidana od angustija od asedija (tekoe opsade) s mediacionim (posre-dnitvom) franeskoga poklisara prosili su Tudeki mir s kondicionim i pati-ma (pod uvjetom) za dati Biograd i abac i svekolike one zemlje, koje senahode u njihovim rukami od Karavlake i one od Bosne dokle se mjea ri-jeka Una, na oni nain kako je bilo kad se uinio mir od Karlovaca. U imekoje kondicioni (uvjeti) na dvadesti i sedam ovoga mjeseca emasulevela (1.IX.) vezo se mir i dali su se tvrdi temesui i s jedne i s druge strane. Oviovaki posao do mi e motiva za pisat vam ovu moju prijateljsku knjigu, da ivi znate na koji se nain uinilo i sklopilo ....170

Pismo je Dubrovanima donio jedan Ali-pain aga u pratnji ohadara.Nagradivi agu sa 30 mletakih cekina171 i suknom u vrijednosti od 11 du-kata i 16 groa, a ohadara s dva mletaka cekina, po njima su uputili Ali-

168 Govorilo se da Turci nude nekoliko milijuna samo da dobiju Beograd sa itavimutvrenjima i da bi Austrija bila pristala za 10 milijuna. Od toga nije bilo nita. Beograd je demo-liran u roku od 10 mjeseci. Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 135.

169 Povjesniar Mayer pie da je to bio najgori momenat caru za svo vrijeme njegova vla-danja. (Geschichte des sterreichs II: 75).

170 Acta Turcarum, B 14/50 (prijevod s turskog).171 Cons. Rog. sv. 159, f. 50..


pai sljedeu slatkorjenu estitku, datiranu 12. IX. 1739. S koliko velikiemuivanjem primismo scijenjenu knjigu vaeg potovanog i prijesvjetlog gos-potstva, koja nam donese srene i estite glase, da mogue carstvo osvojiloje Biograd i dopustilo mir niemskomu cesaru koji ga je prosio, nije mononami izrijeti, ali visoka mudrost vaa kojoj je oito nae srce, na lasno edohititi. Dobiu i slavam estitoga carstva, svak tko ima sreu bit podsjenom njegova visokoga mogujstva ne moe se neg iz svega srca radovat; ami koji isto nae dranje i sve nae utoite u milosti slavnoga carstva ima-mo i koji bez pristanka molimo privinjega za njegovo sve vee estitosti,toliko se radujemo, da nam se ini, da nebesa iz njihove jasnosti zadadjelisu nam perle od uivanja er u prosperitatim i sream slavnieh Vrata stoji svenae jedino dobro. Zahvaljivamo vam paka u osobit nain na ovako udie-njem glasima, pokle u tomu istomu poznamo vau visoku milos varh nas.Veselimo se jotera noviem osobitiem vaiem slavam, koje su radi vaemudrosti i hrabrenstva na sve strane razglaene i koje za naiem eliam(poklisarima) koj stoje za dizat se s carskom haznom put visocijeh Vrata,radiemo kaujui nae dranje i tolike milosti nami udieljene svuda glasiti....172

Novu estitku i nove darove uputili su Ali pai po poklisarima haraa,koji su 21. X. iste godine dobili uputu da u tu svrhu, na putu za Carigrad,prou kroz Bosnu.173

Ovim moemo smatrati zavrenom diplomatsku aktivnost DubrovakeRepublike u austrijsko-turskom ratu.

***

Dubrovaka diplomatska aktivnost, dakle, u tom ratu nije izlazila iz nje-zinih uobiajenih okvira u takvim i slinim situacijama. Dubrovaka Repu-blika, ugroena od Mleana, redovito trai osiguranje svojih interesa kodnjihovih neprijatelja. To su nekad bili Turci, nekad panjolci, nekad Francu-zi. U ovom sluaju, to je bila Austrija, iji su se interesi kosili s mletakima.

172 Copp. litt. sv. 2, f. 152.173 Na dar su mu odnijeli 1 trubu svile i jednu kutiju s mirisima. Litt. Lev. sv. 74, f. 135.


Logika odnosa prisilila je Republiku da se u ovoj prigodi vre vee zaAustriju. U prvoj fazi rata ona je vjerovala, kako je uostalom vjerovala ita-va Europa, da e Turska podlei. Stoga je poduzela mjere da je Mleani nezaokrue i tako joj presjeku osnovne ile ekonomskog ivota. Na katolikuAustriju, koja e garantirati slobodu njezine trgovine i dati poticaj njezinojtrgovakoj mornarici iznajmljujui njezine brodove, u tom je asu bila us-mjerena dubrovaka diplomatska aktivnost. Meutim, u ovoj epizodi Repu-blika je sauvala hladnokrvnost i bila vrlo oprezna. Tada nije nastala ona pa-nina situacija kao poslije Kara-Mustafinog poraza pod Beom, kada su slu-beno prekinuli s Turcima i priklonili se Austriji. Doktor Bianchi, preko ko-ga su radili u Beu, ostao je svo vrijeme u svojstvu privatne osobe. Usprkospostavljenom prijedloga u kritinom trenutku, Senat je odbio poslati u Besvoga slubenog predstavnika. Potrebni oprez Republika je pokazala i u po-gledu kupovine novog teritorija u sluaju eventualne pobjede nad Turcima.

im se pokazalo da je procjena odnosa snaga zaraenih strana pogrena,Republika je smjesta svoju diplomatsku aktivnost uskladila prema svojim in-teresima. Ponovno se pribliila Turskoj ne naputajui Austriju.

to se tie obavjetajne slube Dubrovake Republike u ovome ratu,proizlazi da je ona imala dvojaku svrhu: s jedne strane, ila je za tim datono sazna politiku i ratnu situaciju kako bi mogla poduzeti odgovarajuediplomatske korake u korist svojih dravnih interesa, a s druge, stavljala se uslubu ratujuih strana s ciljem da ih na taj nain zadui i udobrovolji.Izvravajui stoljeima takav zadatak, obavjetajna sluba Dubrovake Re-publike spadala je u znaajnije initelje uspjeha nadaleko poznate dubro-vake diplomacije.


PRILOZI

Od mnogobrojnih izvjetaja koje je dubrovaka vlada za vrijeme austrij-sko-turskog rata 1737.-1739. uputila u Be i onih koje je primila iz Bea odsvog obavjetajca dr. Bianchija, donosimo, primjera radi, samo nekoliko.

IPrvi izvjetaj koji je dubrovaka vlada uputila Bianchiju

u Be s pismom od 6. III. 1737.

Prema ponovljenim obavijestima iz Bosne, doznaje se da se uz graniceprema carskoj dravi Turci opskrbljuju ratnim materijalom i hranom iuvruju istaknute poloaje, a i u samom Sarajevu radi se na obrani gradaprave opkope i ograde od kolja gdje nema zidina.

Da poslije nekoliko izvrenih poziva u vojsku, koliko u Bosni toliko uAlbaniji, koja je bila upuena u logor Babadah, u posljednje vrijeme, od vietisua popisanih u Bosni regrutirano je samo 600 ljudi, jer je izila naredbada se ostatak regrutira u Albaniji i udaljenijim mjestima, kako se iz Bosne nebi povuklo toliko ljudi.

Da se u Mostaru, malom starom utvrenom gradu od 10 do 12 tisuadua, udaljenom od mora manje od dva dana hoda, kao i u Trebinju, Popovui drugim mjestima du dubrovake granice, prave skladita ivenih namir-nica i utvreni poloaji u svrhu davanja otpora.

Da se Banvir, mali utvreni grad, osnovan prije koju godinu u Trebinju iKanstjelica, u kamenu i kreu obzidani prostor na Carini, oba mjesta na gra-nici dubrovake drave, utvruju zidinama i koljem, jer je u zadnje vrijemekomandantu Banvira dolo nareenje od bosanskog pae da se ta mjesta do-bro utvrde, poslavi mu u tu svrhu dva topa, nekoliko puaka i sablji zatamonju posadu, kao i odreenu koliinu municije i hrane.

Uza sve to, Turci tih mjesta u velikom su strahu od kranskih vojska,tako da njihovi zapovjednici, da stanu na put sveopem strahu, ire vijesti dase naveliko radi o miru, da nee doi do sukoba i da ih nee napasti krani.Tako nastoje smiriti duhove, koji se mnogo kolebaju.

DAD, Litterae et commissiones ponentis, ser. 27.1, sv. 54, f. 217, 218.


IIIzvjetaj dubrovake vlade poslan u Be 23. V. 1737.

Po posebnom kuriru iz Carigrada saznali smo da onaj dvor mnogo elimir i da je ve prvih dana travnja bila poslana u logor u Babadah po jednomefendiji fetva, tj. vjerski odgovor potpisan od svih legista, kojim se ovlaujePorta da moe ugovoriti mir.

Izvjetavaju iz Bosne da se tamo vie ne vre nikakve vojne pripreme, niivenih namirnica ni municije, i da vlada stanje kao da je ve sklopljen mir,te da se ne vidi nigdje oruje. tovie, oni funkcionari ire meu narodomglasine da su se Nijemci na granicama naoruali samo zato jer ih je strahpriprema koje vri Porta na svom podruju, ali da su se sve stvari stiale naopim preliminarima mira, koji je sklopljen na osnovi uti possidetis. Sambosanski paa, kau, ne uznemiruje se ni za to, ivi spokojno i, jer mu jeprije kratkog vremena dola potvrda za poloaj pae, alje razne tovare robeu Carigrad, ali se ne moe doznati to je u njima. Usprkos svemu tome, Bo-sna bi mogla, jer je vrlo napuena, u potrebi dignuti pod oruje oko 30.000ljudi. Poslije ovih odnosa sa Rusima bilo je regrutirano iz Bosne 14-15 ti-sua ljudi, koji su poslani na one strane, ali se sada uje da je od njih, ne uzi-majui u obzir nemali broj umrlih od zaraznih bolesti, dezertiralo 4 do 5 ti-sua i vratilo se svojim kuama. Bosna je kraj koji ima dovoljno svega nesamo za sebe, nego obiljno daje i drugima ita, mesa, voska i drugog potre-bnog za ivot. K tome, ima rudnika svih kovina, ak zlata i srebra.

Zatim, iz Albanije se uje da je sva tamo regrutirana policija, kao i onakoja se nalazi u tamonjim posadama, poslana prema Babadahu, ali da po-slije toga nisu vrene nove regrutacije. I ova je pokrajina dobro napuena iima mnogo krana, kako latinskog tako i grkog obreda: sve valjan narod,glasoviti Epirci, Makedonci, Tesalci. U ovim krajevima ima u izobilju svegato treba za bogato ivljenje, marve, ita, rie, ulja, voska, mahunarki svakevrste. Tu se dovozi mnoga trgovaka roba iz oblinjih pokrajina, da budeutovarena za potrebe toliko renomiranih luka jo iz vremena Rimljana. I ui-stinu, ovi krajevi nisu samo u prola vremena bili toliko cijenjeni, nego idanas slove kao sjedita obilja.

Onaj koji sastavlja ova obavjetenja govori o sigurnim stvarima premaizvjetajima svojih ljudi, koje dri u slubi u svim prije imenovanim krajevi-ma.


DAD, Litterae et commissiones ponentis, ser. 27.1, sv. 54, f. 251.-252.

(Ovom izvjetaju dodan je detaljan opis putova kroz Bosnu i Herce-govinu. Na istom mjestu f. 253-257).

IIIIzvjetaj dubrovake vlade poslan u Be 19.VII.1737.

Piu iz Bosne, da je ratni savjet odran u Travniku prole subote,rasputen sljedeeg dana, jer je paa kod sebe zadrao sarajevskog mulu,koji je poglavar svih legista, aga janjiarskih, naime, glavni komandant svihjanjiarskih trupa u Bosni i svih kapetana gradova, a ostale da je vratio nanjihova mjesta i odnosne slube. Da je zatim paa izdao naredbu da se s do-voljnim brojem policije utvrde gradovi Banja Luka, Novi i Biha. Da je daoizvriti popis u svim mjestima i razdijelio Bosnu i Hercegovinu na nekolikotema, odredivi koja mjesta trebaju zajedniki i jedinstveno marirati gdjebude potreba, te da je stoga postavio komandante svakom od spomenutihmjesta, koji e uvijek morati stajati na elu policije svakog okruga. Da je,osim toga, razaslao naredbu u sve krajeve svoje jurisdikcije da svatko morabiti spreman s orujem krenuti gdje mu bude nareeno. Da svaka eta od 50Turaka mora imati 10 krana ili pravoslavnih ili katolika i da ovi morajumarirati prvi i uvijek stajati u prvim redovima kad nastane borba. Da su ovitako nagli pokreti Turaka stvorili paniku u itavoj zemlji, a naroito kodtrgovaca i irokih narodnih slojeva, koji su dosad smatrali da je mir siguran.

Sve ovo znamo iz sigurnih pisama, a isto i usmeno potvruju oni kojiodande dolaze, koji k tome dodaju da u Sarajevu stvarno svi pripremajuoruje i svatko ima u zalihi dvopeka koliko mu moe stati u ranac, te da na-bavljaju konje i drugo potrebno za ivot u vojnom pohodu.

Govore jo, ali ispod glasa, da se mrmlja protiv pae zbog toga to nijeizvrio potrebne pripreme, kako je zahtjevala situacija, premda je vidio da jeokruen golemom carskom vojskom; to nije formirao nijednu jedinstvenupostrojbu policije niti uredio skladita za municiju, ivene namirnice i voj-niku opremu koja se nalazila u Jajcu, gdje je, kau, ima dovoljno, ali se nezna ima li i topova, jer ako ih tamo nema, Turci bi za sada bili bez topova,ukoliko ne bi razoruali neku utvrdu.

U ovaj as stie jedan Turin, koji potvruje panini strah u kojem se ivi


u Bosni zbog eventualnog napada Nijemaca, o kojima se pria da su veporedali lae za pravljenje mostova za prijelaz preko Save. Isti Turin jepripovjedio da neprestano idu kuriri iz Bosne na Portu i obratno i da svisamo govore, kako e uskoro biti potpisan mir, ali da se nipoto nije mogaodoznati sadraj pote koju su nosili.

DAD, Litterae et commissiones ponentis, ser. 27.1, sv. 55, f. 32-34.

IVIzvjetaj dubrovake vlade poslan u Be 29. VII. 1737.

Izvjetavaju iz Bosne da su Turci, premda su na svoje oi vidjeli velikepripreme, koje je car inio na granicama, vie vjerovali rijeima svojih zapo-vjednika, nego injenicama. Uvjeravali su sebe da mir nikada nee biti pore-meen, kako se naokolo govorilo. Ali, dosjetivi se da su se prevarili, uloilisu sve sile u obranu, nastojei brzinom nadoknaditi tetu prouzroenuzakanjenjem. Da je paa, im je bila izvrena podjela Bosne i Hercegovine,pozvao pod oruje 40 tisua ljudi i raspodijelio ih u vie korpusa. Da jejedan korpus dobio naredbu neka smjesta marira prema Bihau pod koman-dom zapovjednika Trebinja, koji je, navodno, dobio nareenje da po svakucijenu ue u tu utvrdu i najodlunije je brani. Da drugi korpus, izgleda naj-brojniji, bosanski alajbeg mora voditi u Glasinac, mjesto udaljeno jedan danhoda od Sarajeva prema istoku, na putu za Zvornik, s namjerom da zatitigranicu sa strane s koje se ulo da su se skupile mnogobrojne carske trupe.Da se u Sarajevu poduzimaju sve mjere koje vrijeme dozvoljava i posta-vljene su strae kako nitko ne bi iz grada izaao, a zadrava se svatko tkodoe. Da je onaj paa mislio o tome da ode s odreenim brojem policije uNovin, tako da moe operirati i gore i dolje, gdje bi bila vea potreba, ali dato nije sasvim sigurno. Tako piu iz Bosne, a isto potvruje na rije onomalo ljudi to dolazi s onih strana. Govore o velikim naporima Turaka da nabrzu ruku sakupe policiju i o velikoj pometnji meu njima, naavi se takoneoekivano zateeni. Opisuju buno skupljanje sa svih strana unovaenihljudi svih vrsta i poloaja.

Iz Novog Pazara izvjetavaju da je Ni pod opsadom carskog oruja, daje ugroen Vidin i da se na taj glas sav narod od Skoplja do Novog Pazararazbjeao, sklonivi se dijelom u Novi Pazar, dijelom u Zvean. Da u sa-


mom Niu, od 20 dana unatrag, kad su Nijemci stigli do Paraina, nema vieturske vojske. Da se narodi Klemenata jo nisu opredijelili, nego promatrajudogaaje, kako bi donijeli konanu odluku. Da se u Pazar povuklo oko 15tisua dua, turskih ena i djece, gdje su se takoer sklonili kadija i zapo-vjednik Novog Varoa i Starog Vlaha sa svojim porodicama, jer u tim mje-stima nema drugog ivlja osim samih murlaka. Da je sve u velikom uzbu-enju i meteu. Da je takvo stanje nastalo poslije praznika sv. Ilije, kada sesaznalo za carevu objavu rata i napad na spomenuto mjesto, dok je ranijebilo sve mirno i nije se govorilo o drugom nego o miru. Da su stanovnici odNovog Pazara do Sjenica ostali u vlastitim kuama, ali da je od Sjenica doPrijepolja sve pusto, jer su se svi razbjeali. Da su zatim dole dvije etehajduka, koje su se smjestile u Sjenici i Prijepolju s namjerom da ne pro-puste ni trgovce ni kurire niti ikoga i da se ulo da je Zvornik stavljen podopsadu.

Prema posljednjim vijestima od 20. ovog mjeseca, saznalo se iz NovogPazara da je 600 husara provalilo na turski teritorij i dolo do Ibra, progo-nei turske porodice koje su se iz Karanovaca i drugih mjesta povukle uNovi Pazar. I da se svi Turci iz palanki Morave i Ranja razbjeae kud koji.

Iz mjesta koja pripadaju Hercegovini uje se o skrajnjoj panici to vladameu stanovnitvom, bilo zbog velikog straha od carskih trupa, koje smatra-ju kao da su ih ve napale, bilo zbog nasilja koje Turci vre kod regrutiranjapolicije, jer su stigla nareenja da murlaci, po jedan iz svake kue, morapoi u rat na vlastiti troak, to se odmah silom izvrava, i oni e sainjavatietvrtinu spomenutih 40.000.

uje se takoer da su se m

Documents

Anali_37_1999_Sundrica