ANALIZA RAZVOJA EKONOMSKE ZNANOSTI KROZ RAZLIITE KOLE, RAZLIITI PRISTUPIPOVIJEST1.UVOD2. POVIJEST EKONOMSKE MISLI Povijest ekonomske misli bavi se razliitim teorijama i misliocima koji su kroz po vijest oblikovali ekonomiju kakvu znamo danas. To se odnosi na prouavanje mnogo r azliitih pristupa i kola ekonomske misli. Antiki Grci su razvili ideju ekonomske misli dok je ekonomija kakvu znamo danas p oprimila svoj oblik u 20. stoljeu. Grci su imali racionalni pristup dru tvenoj znan osti . ovjek im je bio sredi te svega te ih je zanimala gospodarska i organizacijsk a efikasnost. Primjerice Aristotel je ispitivao ideje o umjetnosti bogatstva i nj egovog stjecanja te da li je bolje da imovina bude u privatnim ili javnim rukam a. Dok primjerice znanstvenici poslije njega stavljaju naglasak na razvitak trgo vine tj. otkrivaju tr i te koje je bit suvremene ekonomije. Prva kola koja je analizirala kapitalistiki nain proizvodnje je merkantilistika. Postojao je u svim zemljama od panjolske, Francuske, Engleske pa sve do Rusije od 15 . do 18. stoljea, a svoj vrhunac je do ivio u 16. i 17. stoljeu. Nastao je kao reakc ija na krizu feudalizma i srednjovjekovne teologije. Merkantilisti su stavljali naglasak na trgovinu i smatrali da se bogatstvo mo e poveati ili putem prirodnih iz vora ili vanjskom trgovinom (pozitivna trgovinska bilanca). U 18. stoljeu u Francuskoj nastaje novi pravac ekonomske misli, a to je fiziokra tizam. Takoer je nastao kao kritika feudalizma kao i merkantilistika kola, ali za r azliku od merkantilista, fiziokrati umjesto trgovine stavljaju naglasak na zapos tavljanje poljoprivrede. elementi prirodnog poretka su privatno vlasni tvo, slobod a poduzetni tva, slobodna konkurencija i privatni interes ( laissez faire, laissez p asser ). Fiziokrati su tvrdili da se bogatstvo ne sastoji od novca ve od roba te su prvi poku ali objasniti pojavu ekonomskog vi ka i kru ni tok privrede (Tableau conomiq ue ). Na znaajan opus svojih prethodnika posebno fiziokrata osvre se i Adam Smith te na njima temelji svoje ideje. Njega esto navodimo kao oca moderne ekonomije. Njegova knjiga Bogatstvo naroda pojavljuje se u doba industrijske revolucije i u njoj je unio nove ideje koje istiu prirodnu slobodu pojedinca. Taj liberalizam koji je zagovarao bila je potpuna suprotnost dr avnoj kontroli koj u su zagovarali merkantilisti. Razvio je teoriju radne vrijednosti . On je smat rao da e se bogatstva najbolje ostvariti ako se poduzetniku ostavi autonomija u d ono enju odluka to, koliko, kada, kako, i za koga proizvoditi. U nastojanju da maks imalizira svoj profit, poduzetnik ula e svoj kapital tamo gdje e ostvariti najveu pr oizvodnju te na taj nain biva voen nevidljivom rukom. Smithovi nasljednici prouavaj u utjecaj kapitalizma i radnih klasa na meunarodnu trgovinu. U Londonu Karl Marx kritizira kapitalistiki sustav kojeg opisuje eksploatacijsk im i otuenim. Od oko 1870. godine neoklasina ekonomija poku ava podii pozitivnu , ma tematiku i znanstvenu osnovu iznad normativne politike. Nakon ratova s poetka 20. stoljea John Maynard Keynes vodi reakciju na ono to je bilo opisano kao vladino uzdr avanje od ekonomskih afera, zagovarajui fiksalnu poli tiku koja e potaknuti gospodarsku potra nju i rast. U svijetu koji je tada bio po dijeljen na kapitalistiki, komunistiki i siroma ni, post ratni konsenzus je pao. Drugi poput Miltona Friedmana, fokusiraju se na svoje teorije o tome to se mo e pos tii kroz bolju monetarnu politiku i deregulacije. Kako je keynesijska politika sl abila 1970-tih godina pojavljuje se tzv. Nova klasina kola s istaknutim teoretiarim a poput Roberta Lucasa i Edwarda Prescotta. Vladinu ekonomsku politiku 1980-tih razvijaju ekonomisti kao Amartya Sen i Josepg Stiglitz koji uvodu nove ideje ek onomske misli u 21. stoljeu. Ekonomija kao nauka bavi se razotkrivanjem, analizom i produbljivanjem saznanja o ekonomskim zakonitostima i pojavama u dru tvenoj proizvodnji sa stanovi ta analize odnosa proizvodnje (klasina ekonomska teorija), odnosno racionalnosti upotrebe o granienih resursa i neogranienih ljudskih potreba. Ekonomska analiza urodila je bogatom povije u od svog formalnog poetka pred vi e od dv ije stotine godina. Kroz povijest poprima razliita imena i obilje ja sve dok je stari Grci nisu nazvali ekonomija te joj ograniili znaenje (dolazi od grke rijei Oikonomia; oikos - kua, nom s - zakon) Nakon srednjeg vijeka smatrana je dijelom moralne filozofije u sedamnaestom stol jeu razvijen je mutantski pravac zvan politika aritmetika. Poetak osamnaestog stolj ea je svjedok novog pravca fiziokracije, a krajem stoljea konano poprima svoj pravi naziv politika ekonomija. Nastavila se mijenjati u devetnaestom stoljeu pojavom v irtualnih pravaca heterodoksije . U dvadesetom je stoljeu vrsto prihvaena jedna cjelin a naela i metoda istra ivanja koju danas zovemo ekonomija. Suvremena ekonomija je po put paunova perja mnogih boja, raznolika je i stalno se iri. Jednostavna je istina da je ekonomija sve samo ne sreena cjelina misli. 3. SVRHA, DOSEG I METODA Prouavanje povijesti ekonomske misli nailazi na nekoliko problema: PRVI PROBLEM (pitanje vrijednosti): Adam Smith, David Ricardo i Karl Marx su u doba procvata klasine teorije gospodar stvenog rasta zastali kako bi rije ili zagonetku pitanje vrijednosti.Iako se teoriju vrijednosti ponajvi e tretira kao mikroekonomski problem, ona je kame ku nje i za makroekonomska pitanja (ono na emu se mo e ispitati tko j e vrijedan ili koliko to vrijedi) DRUGI PROBLEM ( odreivanje granica ekonomskog istra ivanja) Postoji nekoliko kola koje se natjeu za legitimnost. TREI PROBLEM ( odabrati prikladan pristup predmetu) Kao to postoje razliita mi ljenja to je ekonomija tako postoje i razliiti pristupi pro uavanja povijesti te discipline. Neki su skloni pristupu sociologija znanja gdje je nagla en nain nastajanja ideja pa se ispituju dru tvene, gospodarske i povijesne sile. Drugi smatraju da ideje imaju vlastiti ivot gdje se ispravnost ideje prosuuje po tom e zvui li ona istinito i kad je se makne iz okvira njezinog povijesnog vremena. Postoje dva krajnja gledi ta: 1. Ideje su jedino to je va no (bez obzira na vremenski okvir). 2. Svaka je ideja vi e ili manje vjeran izraz razdoblja u kojem je nastala. 4. ANTIKA MISAO DOPRINOSI ANTIKIH GRKA Tijekom veeg dijela povijesti ekonomija nije imala zaseban identitet, ak je Adam S mith jo u 18. st. promatrao ekonomiju kao dio pravne znanosti. To je ote avalo potr agu za prvim naelima ekonomskog rasuivanja. Ekonomija je dospjela do vlastita post ojanja krajem 18. st., iako je sjeme ekonomske analize posijano davno prije u star oj Grkoj. Ekonomiji su antiki Grci pridonijeli racionalnim pristupom dru tvenoj znanosti, te je grke mislioce prvenstveno zanimala gospodarska i organizacijska efikasnost. Dr ugim rijeima, ovjek je bio sredi te svega. Grci su poklanjali veliko povjerenje spos obnostima pojedinca kojima je u dio palo maksimiranje ljudske sree. Nisu otkrili tr i te koje je bit suvremene ekonomije. AK I ONI KOJI UOPE NE POZNAJU DOKTRINE I SPISE VBELIKIH MAJSTORA ANTIKE, TE KOJI NI SU NI ULI ZA IMENA PLATONA I ARISTOTELA , IPAK SU POD SNA NIM UTJECAJEM NJIHOVA AUT ORITETA . Gomperaz PLATON ( oko 427. - 347. g. pr.Kr.) Bio je apsolutist. Analizirao je cjelokupnu politiku i gospodarsku strukturu dr ave. Tragao je za optimalnim politikim poretkom. Njegov pojam optimalne dr ave je rigidna, statina , idealna situacija, a svaku je p romjenu smatrao regresivnom. Predmet njegova zanimanja je priroda pravde u Dr avi. Dao je nacrt gospodarstva temeljen na nekoliko kljunih naela Grad - ili dr ava odgovor je na ljudske potrebe. Nijedno ljudsko bie nije samodovolj no, svi imamo mnoge potrebe Zahvaljujui uzajamnoj razmjeni usluga, mno tvo e se osoba okupiti i prebivati zajedno u onome to smo nazvali gradom ili dr avom ( Dr ava, II. 36 9 pr.Kr.) Ovaj odlomak ustanovljuje ekonomski temelj svakoga grada ime dobivamo polaznu toku za teoriju razmjene. Zapoeo je pitanje o raspodjeli dobara. Njegov odgovor je da se dobra raspodjeljuj u posredstvom tr i ta, novcem kao znakom razmjene. U profitu i kamati vidio je prijetnje statusa quo. Bio je vjeran administrativno j tradiciji, konstruirao idealnu dr avu, trudio se izolirati svoje voe od korupcije . Predlo io je nametanje komunizma vladarima . Te io je uiniti od vojnika filozofe kako bi sjedinili u sebi snagu i disciplinu rat nika s mudro u i sposobno u razumijevanja znanstvenika. Slabost je Platonova idealnog politikog i gospodarskog poretka u tome da poiva na racionalizmu, a ne na dru tvenom procesu sudjelovanja. Platon je mogao zamisliti idealnu dr avu jedino kao nametnutu vla u. PLATONOVA IDEALNA DR AVAfilozofivojniciroboviARISTOTEL (oko 384. 322. g.pr.Kr) Iako je bio Platonov najbolji uenik nije prihvatio njegovo shvaanje o idealnoj dr av i. Bio je sklon mje ovitoj privredi koja dopu ta vee djelovanje ekonomskim poticajima . Branio je privatnu imovinu za sve klase s obrazlo enjem da ona promiu gospodarsku efikasnost, dru tveni mir i potie razvitak moralnog karaktera. Zanimale su ga analitike mogunosti koje proizlaze iz usporeivanja, mjerenja korisno sti. U svojim je spisima Topika i Retorika izlo io sustavno ispitivanje elemenata izbora koji odgovaraju javnom odluivanju. Razmotrio je vrijednost imajui u vidu pr iraste i usporeujui ih. Dao je na analizu izolirane razmjene (ona u kojoj dvije strane razmjenjuju dobra idui za vlastitim subjektivnim preferencijama bez osvrtanja na alternativne tr i ne prilike). U njoj nema va ee tr i ne cijene. Atenska je zajednica aristotelova vremena funkcionirala kao distributivno gospod arstvo. Drugim rijeima: bogatstvo i privilegije raspodjeljivali su se obiajima, tr adicijom i dr avnim nalozima. Njegovo zanimanje bila je pravda u raspodjeli. Razmjenu je shvaao kao bilateralni proces u kojemu je, kao rezultat razmjene, objema stranama bolje. ARISTOTELOVA DR AVA upravljai stale stale robova5. FIZIOKRATI IRSKI KORIJENI POLITIKE EKONOMIJE S poetkom razgradnje merkantilizma potkraj 16. st. , neki su pisci, osloboeni pred rasuda , predosjetili dola enje doba kapitalizma s njegovom intelektualnom i prakt inom usredotoeno u na djelovanje slobodnih tr i ta. Dvije su najistaknutije figure ovoga prijelaznog razdoblja bili su: Sir William Petty i Richard Cantillon. Oni su bili prijelazne figure: obojica su stajali je dnom nogom u merkantilistikoj eri, a drugom u nastupajuoj liberalnoj eri. Fiziokrati poslije Pettyja i Cantillona, i pod njihovim znatnim utjecajem, preds tavljaju svitanje nove ere. Laissez faire (franc. [lese fer] doslovno: "pustite neka svatko ini to hoe i neka sve ide svojim tokom") glavna je gospodarska doktrina mladog rastueg kapitalizma 18. i 19. stoljea, a smisao joj je neograniena sloboda konkurencije, nemije anje dr av e u ekonomska pitanja. Naime, "tr i nu utakmicu" poduzetnici toga doba do ivljavaju ka o o tru, ali pravednu te od dr ave tra e da ih pusti na miru, tj. da se to manje ili ni kako ne uplie u gospodarstvo i arbitira u "tr i noj utakmici". 6. PRETEE LIBERALIZMA: BOISGUILBERT I FIZIOKRATI S pribli avanjem 18.st. osobito se jedna europska zemlja, Francuska , zatekla vrst o zahvaena sekularno dugim smanjivanjem outputa i nacionalnog dohotka. Kao uzrok nevoljama Francuske mnogi povjesniari pripisuju skupe ratove i ekstravagancije Lu ja XIV. , ali je najmanje jedan pisac to stanje pripisao izravno merkantilistikoj politici Francuske. BOISGUILBERT (1646. 1714.)Usmjerio svoju pozornost na problem ekonomskog propadanja Francuske. Objavio je pet veih djela izmeu 1665. I 1707., ali je pristup i svrha svakog od n jih bila u bitnome ista - analiza sekularnog propadanja Francuske. Na prijelazu u 17.st. problem je bio osloboditi se uinaka merkantilistike politike Francuske. Boisguilbertov se napad na merkantilizam odvija na tri glavna podruja: 1. Nastojao je dokazati da su dobra ( i usluge) a ne novac istinska priroda nac ionalnog bogatstva (to e uiniti i Adam Smith gotovo stoljee kasnije). Nazvao je nov ac pukim sredstvom i metodom bogatstva, dok su robe, korisne za ivot, prava svrha bogatstva i njegov cilj. Poput Pettyja, Boisguilbert je jedan od prvih pisaca koji su uvidjeli va nost brzi ne cirkulacije i novanih substituta kao to su mjenice. Tvrdio je da nije va na samo koliina novca nego i koliina koliina posla to ga obavlja novac. Efektivna je potra nj a kljuna za nacionalnu dobrobit a ne nominalne novane bilance. 2. Primat poljoprivrede je drugi argument koji je Boisguilbert iznio protiv merk antilizma. Tvrdio je da merkantilizam unosi u alokaciju resursa naklonjenost pre raivakoj djelatnosti (osobito luksuznim proizvodima) nasuprot poljoprivredi. 3. Francuski porezni sustav. Smatrao je da je dugoroniji problem sekularnog pad a izravna posljedica izostajanja agregatne potra nje zbog ugnjetavakoga sustava opo rezivanja. Glavni su krivci u tome sustavu bili taille, aides i douanes. Taille je bio porez na imovinu koji se sastojao od dva nameta , jednoga na nekre tnine, a drugoga na osobnu imovinu. Problem nije bio sam porez ve raspored njegov a tereta. Plemstvo i sveenstvo bilo je osloboeno tog poreza , tako da je njegov teret pritiskao gotovo iskljuivo najsiroma nije vlasnike. Takoer administracija je o visila esto o agresivnosti i upornosti mjesnog zastupnika poreza ili o proizvoljn oj procjeni sposobnosti plaanja Aides i douanes. Gotovo jednako tetni za potro nju. Aides je bio u poetku opi porez n a promet, ali se ograniio na nekoliko proizvoda (vino osobito). Douanes su bile carine na dobra koja se kreu u kraljevstvu ili izvan njega kao i izmeu provincija unutar kraljevstva Zajedno, ove su tro arine uvelike ograniavale trgovinu , i unutarnju i onu s inoze mstvom. Fiziokrati e kasnije reagirati protiv tog istog tlaiteljskog poreznog sustava s k ojim su bili suoeni Boisguilbert i njegovi suvrememnici. Spona izmeu Bouisguilbe rta i fiziokrata je tanahna jero n nije anticipirao ni pojam neto proizvoda niti iskljuivu proizvodnost poljoprivrede. Ali su , u pitanjima porezne reforme, fiz iokrati ponavljali uglavnom iste zabrinutosti kao i Bouisguilbert koji je zagov arao ukidanje regresivne prirode poreza i praviniju raspodjelu poreznoga tereta. Dok je Bouisguilbert te io tom cilkju radi uklanjanja okova s potro nje, fiziokrat i su, imali u vidu ozdravljajue uinke porezne reforme na akumilaciju kapitala.FIZIOKRACIJA: VLADAVINA PRIRODE FRANCOIS QUESNAY Pojavljuje se filozofija kapitalizma. Idealni je voa fiziokrata bio Franois Quesnay, dvorski lijenik Madame de Pompadour i Louisa XV. Quesney zajedno s nekolicinom uenika potiskuje teoretske granice nove znanosti i dali su joj filozofsku osnovicu. Fiziokracija se pozivala na racionalna naela: tvrdila je da su sve dru tvene injeni e meusobno povezane u sponama neizbje nih zakona kojima e se pojedinci i vlade pokor avati kad jednom razumiju te zakone. Fiziokratska je doktrina izvr ila velik utjecaj na Adama Smitha koji je bio znanac Quesneya. Fiziokrate tretiramo kao skupinu Publiakcije ove skupine slijedile su jedna drugu izmeu 1756. I 1778. Meu njezinim su pripadnicima Marquis de Riviere, Dupont de Nemours , Le Trosne i Nicolas Baud eau. Francuski ministar Turgot bio je naklonjen fiziokratskoj doktrini alinije s am sebe smatrao pripadnikom u ega kruga. (objasni stanje u Francuskoj nakon Luja XIV. i Luja XV., str. 86) 7. FIZIOKRATSKA EKONOMIJA Fiziokrati su bili graditelji sustava- u veoj mjeri od Cantillona, ali u manjoj o d one Adama Smitha. NE TENDIRA LI PRIRODA STVARI PREMA JEDNOJ ZNANOSTI POLITIKE EKONOMIJE I KOJA SU NAE LA TE ZNANOSTI 1 Fiziokracija se, po vodstvom Quesneya, posvetila otkrivanju tih naela Filozofska joj je osnovica bila srednjovjekovna, ona prirodnog prava (jus natura e), ali je fiziokracija takoer slijedila Lockea u nagla avanju individualnih prava i opravdavanju privatnog vlasni tva temeljena na tim pravima. Fiziokrati su zagovarali slobodnu trgovinu i osobni interes pojedinca, a istodob no i dalje veliali vlast. Jedini odgovor na ovaj paradoks je da su: fiziokrati bili dvorska stranka, premda radikalna. bila im je zabranjena sloboda istra ivanja i izravna kritika postojeih zloupotreba. Jedini, reformistima otvoren put, bilo je samovoljnoj moi suprotstaviti vi u mo zakone prirode. Ovo je, prema tom e, pravi izvor njihova jus naturae .2 to su fiziokrati radili ne razlikuje se puno od onoga to ekonomisti ine danas. Pola zili su od metodikog promatranja svoga svjeta, nasojali su oblikovati analitiki su stav temeljen na teoretskom modelu. Sve je to fiziokratima kulminiralo u Quesneayevoj Ekonomskoj tablici koja je b ila srce i du a fiziokratske ekonomije. _________________________ 1V. Stipeti (2001): Povijest hrvatske ekonomske misli, Golden marketing, Zagreb 2 V. Stipeti (2001): Povijest hrvatske ekonomske misli, Golden marketing, Zagreb 8. FIZIOKRATSKA TEORIJA Najbolji je nain da se jasno poka u puni uinci ugnjetake kraljevske politike u Francu skoj, prema fiziokratima, zamisliti proces uzajamne interakcije u bilo kojoj poj edinoj godini kao kru ni tok dohotka i izdataka. Svaka politika iji je uinak poveavanje kru noga toka u skladu je, prema tome, s gospo darskim rastom, dok je svaka koja ga ograniava u neskladu s gospodarskim rastom. (isto je takvo poimanje, znatno dotjerano i doraeno, sredi nje za suvremenu makrot eoriju.) Quesnay je zatim izdvojio kljuni faktor kru noga toka i analizirao uinke raznih pol itika na gospodarstvo kao cjelinu kroz njihove uinke na taj kljuni faktor. Kljuni faktor to ga je Quesnay izdvojio i to se danas ini najveom pogre kom fiziokrats ke doktrine bila je iskljuiva proizvodnost poljoprivrede. U Tableau conomique (Quesnayevo predstavljanje kru nog toka) preraivake i uslu ne djel atnosti smatra sterilnima u smislu da niim ne pridonose neto proizvodu (produit ne t). Neto proizvod se smatrao istinskim izvorom stvarnoga bogatstva. To rasuivanje ukl juuje osebujnu definiciju rijei proizvodnja . Po fiziokratima je proizvodnja znaila s tvaranje vi ka; proizvodna je ona djelatnost koja stvara vi e dobara. Nisu poricali da dobra time postaju korisnija, ali jedino je poljoprivreda, rasuivali su oni, u stanju stvarati dodatno bogatstvo.Tableau conomique Izvorna je Tableau bila zamr ena numerika tablica koja je pratila unakrsno ukupne tokove dohotka izmeu dru tveno-ekonomskih klasa9.SUVREMENI MONETARIZAMMILTON FRIEDMAN (1912. 2006.) ameriki ekonomist, nobelovac ekonomija i ekonomski radovi Miltona Friedmana, centriraju se oko dvije stvari: 1. dogaaj, Velika Depresija koja je u SAD-u trajala od 1929. - 1941. 2. ekonomska analiza koja u sebi upotrebljava matematiku kao temelj za obja njav anje ekonomskih pojava Radovi Utility Analysis of Choices Involving Risk iz 1948. i The Expected-Util ity Hypothesis and the Measurability of Utility iz 1952., nameu se kao temelj dana n je moderne ekonomske znanosti i ekonomske analize. Friedman i Keynes esto s esmatraju najutjecajnijim ekonomistima 20.st. , Friedma n prve polovice, Keynes druge polovice 20.st. Nijedan pisac nije tako sna no i otmjeno zastupa monetarizam kao nobelovac MIlt on Friedman, ije su ideje oblikovale nara taj monetarista Teorija potro ake funkcije (Theory of Consuption function) iz 1957. U ovoj knjizi MIl ton Friedman predstavlja toriju potro aa koji nastoji optimizirati potro nju kroz itav ivot, sa ciljem da mu potro nja (u itak) budu pribli no jednaki kroz cijeli ivot 1960. Miltonove najplodonosnije godine. U ovome desetljeu nastali su radoci kojim a je definirana ekonomska znanost kakvu znamo danas. Prvi rad iz ovoga razdoblja je monumentalna knjiga (u oba smisla te rijei) "A Mon etary History of the United States, 1867-1960" s Annom J Schwartz iz 1963. Knjig a osim to predstavlja kompletnu monetarnu analizu monetarne politike SAD-a u nave denom razdoblju, iznosi i jednu od najintrigantniji teza koje je Friedman ikada postavio i koja ga je obilje ila do samoga kraja ivota U partnerstvu sa Edmundom Phelpsom, dobitnikom Nobelove Nagrade iz ekonomije za 2006 godinu pi e svoje najbolje radome. U to vrijeme nastaju kultni klasici ekonom ske znanosti kao: "The Lag in Effect of Monetary Policy", 1961, JPE, "Money and Business Cycles" sa A.J. Schwartz, 1963, REStat., "The Role of Monetary Policy: Presidential Address to AEA", 1968, AER, "Money: the Quantity Theory", 1968, IES S. U ovim radovima Friedman reafirmira kvantitativnu teoriju novca i ponovo uvod i novac kao va nu varijablu u ekonomsku analizu. Ovi i drugi radovi nalaze se u knjizi "The Optimum Quantity of Money and Other E ssays" iz 1969 godine. S ovom zbirkom radova zaokru eno je Friedmanovo djelovanje u 1960-im. U svojem govoru "The Role of Monetary Policy: Presidential Adress to AEA" kada je postao predsjednik Amerikoga Dru tva Ekonomista, Friedman nagla ava da j e Keynesianska ekonomija u zabludi iz dva razloga: Ekonomski participanti su voeni oekivanjima, to Keynesianska IS-LM teorija nije uzimala u obzir. Philipsova krivulja, kao temelj politike keynesianske ekonomije nije odr i va. Adam Smith (Kirckcaldy, 5. lipnja 1723. - Edinburgh, 17. srpnja 1790.), tiar. 1776. Bogatstvo naroda djelo u kojem je unio nove ideje kojima je isticana prirodn a sloboda pojedinaca. Uz Davida Ricarda najpoznatiji je predstavnik engleske kla sine politike ekonomije. Izraziti je pristalica ekonomskoga liberalizma,te ka e da p ravo bogatstvo ne le i u novcu, kako su tvrdili merkantelisti,nego u korisnomu rad u. On razvija teoriju radne vrijednosti. Doprinos Adama Smitha je bilo analizira nje naina na koji su tr i ta organizirala ekonomski ivot i ostvarivala brz ekonomski r azvoj. On je pokazao da je sistem cijena i tr i ta sposoban koordinirati ljude i pre duzea bez ikakvog centralnog upravljanja. Adam Smith se na neki nain smatrao ispre d svog vremena ponajvi e iz razloga to je zagovarao neke stvari koje su u ono vrije me bile poprilino ispred svog vremena, kao to je liberalizam to je tada predstavlja lo potpunu suprotnost dr avnoj kontroli koju su zagovarali merkantilisti. kotski ekonomist i eKarl Heinrich Marx (Trier, Njemaka 5. svibnja 1818. London, 14. o ujka 1883.), njemaki filozof. Karl inrich Marx bio je utjecajan njemaki filozof, politiki ekonomist, te revolucionar, organizator Meunarodne udruge radnika. Iako je doktorirao filozofiju, puno se vi e bavio politikom aktivno u i spisateljskom djelatno u, a posebno ekonomijom. Te io znanst venoj analizi i kritici kapitalizma i smatra se jednim od najutjecajnijih teoret iara socijalizma i komunizma. Njegove teorije bude i do danas brojne kontroverzne . Glavno Marxovo djelo je "Kapital" u tri knjige, koje se bavi ekonomskom proble matikom. Drugo njegovo djelo, va nije za filozofiju, su "Ekonomsko-filozofski ruko pisi". Friedrich Engels njemaki sociolog, filozof i revolucionar bio je pomonik Marxu,Engels je uvijek pri znavao Marxu vodeu ulogu u izgradnji teorije koju su obojica zastupali. Ipak, vein u filozofskih tekstova "marksizma" napisao je Engels, dok se Marx puno vi e bavio ekonomskom problematikom. John Maynard Keynes John Maynard Keynes (poznat i kao Baron Keynes od Tiltona) (5. lipnja 1883. - 21 . travnja 1946.) je engleski ekonomist poznat kao tvorac makroekonomije te ideja ma koje su bitno utjecale na politiku mnogih vlada u XX. stoljeu. Keynes je bio z agovornik dr avne intervencije u privredu s ciljem spreavanja negativnih efekata re cesije i depresije. Prva praktina primjena tih ideja bio je New Deal u SAD pod ad ministracijom Franklina Delana Roosevelta. Matematiar i ekonomista broji se meu na jznaajnije ekonomiste uope. Njegove radikalne ideje i dan danas imaju veliki utica j na ekonomske i politike teorije. Posebno je zapamen kao zagovara vladine politike intervencionisanja, po kojoj bi vlada mogla koristiti fiskalne i monetarne mjer e da bi ciljano ubla ila efekte ekonomske recesije, depresije i ekspolozije. Najva n ije Keynes delo je Op ta teorija zaposlenosti, kamate i novca (The General Theory of Employment, Interest and Money),1936 godine. U njemu je tvrdio i poku ao da dok a e da slobodan tr i ni sistem ne te i ravnote i, ukljuujui i punu zaposlenost, ve ba ner e ama izra enim krizama i privrednim ciklusima.10.ZAKLJUAK11.LITERATURA