Antioksidansi knjiga sazetaka final

1ISBN 978-953-57305-1-4

The Westin Hotel Zagreb13. rujna 2013.

inPharma

2013STručNo-ZNaNSTveNI Skup S međuNarodNIm SudjelovaNjem

AntioksidAnsi

knjiga sažetaka

2

2

inPharma AntioksidAnsi

Uvodnik

Antioksidansi su u posljednjih dvadesetak godina vrlo vruća znanstvena tema. U te se molekule, zbog bio kemijske podloge i uloge oksidativnog stresa, u etiologiji mnogih bolesti današnjice polaže mnogo na de.

Voće, povrće, cjelovite žitarice, čaj, kava, vino, čo ko lada, ma slinovo ulje i druge namirnice sadrže na stotine antioksidansa vitamina, minerala i fitokemikalija koji često djeluju sinergijski u borbi protiv štetnih slobodnih radikala.

Svakoga dana naše je tijelo izloženo napadima približno deset tisuća slobodnih radikala, molekula koje oš te

ću ju stanice. Slobodni radikali su nestabilni spojevi koji su izgubili elektron uslijed našeg izlaganja

suncu, za gađenju i svakodnevnim mentalnim i tje lesnim naporima. Te molekule kruže ti

jelom nastojeći se stabilizirati tako što “oti ma ju“ elektrone drugim molekula

ma. Ka da im to uspije, od stabilnih molekula stva raju nove slobodne radikale, a usput oštećuju zdrave stanice. Smatra se da pretjerana pro dukcija slobodnih radikala mo že biti uz ro č nikom mnogih oštećenja orga ni zma čovjeka, od promjena kolagena, ela sti

na, DNK do fi broznih promjena krvnih žila.

Antioksidansi su dostupni za primjenu u različitim oblicima i dozama od dodataka prehrani, lijekova, ko zmetičkih pripravaka i nutraceutika do hrane i pića. Pripravci su namijenjeni za prevenciju i potpornu terapiju brojnih bolesti današnjice, posebice kod kardiovaskularnih, neurodegenerativnih, malignih bolesti i u sklopu antiaging terapije.

Koje su najnovije spoznaje i najatraktivnije antioksidativne supstancije prema saznanjima vodećih domaćih znanstvenika na tom području saznajte na stručno zna n stvenom skupu inPharma Antioksidansi 2013.

1

2


orGaNIZaCIjSkI odBor:Branimir Batinica, dipl.polit.

dr.sc. lea pollak, dipl.ing.doc.dr.sc. darija vranešić Bender, dipl.ing.

prof.dr.sc. Željko krznarić, dr.med.

ImpreSum:izdavač: kreativna kancelarija d.o.o., Bartolići 19, Zagreb

print: kolumna d.o.o.naklada: 250 primjeraka

isbn: 978-953-57305-1-4

orGaNIZaTorI:

Hrvatsko društvo za kliničku prehranu Hrvatskog liječničkog zbora

Hrvatski institut za nutricionizam

inPharma

institutza nutricionizam

HR

2 3


sponzori

PRIRODNI ASTAKSANTIN

4

4 5

6


8:00 – 9:00 Registracija sudionika

9:00 – 9:15 Otvaranje skupa

9:15 – 9:35 Vlasta Bradamante: Što kaže znanost o učinkovitosti antioksidansa

9:35 – 9:55 Marica Medić Šarić: Uloga endogenih antioksidansa u sprječavanju toksičnosti ksenobiotika

9:55 – 10:15 Donatella Verbanac: Kako odrediti antioksidativni učinak sintetskih i prirodnih spojeva?

10:15 – 10:25 Rasprava

10:25 – 10:45 Pauza za kavu

10:45 – 11:05 Milivoj Jovančević: Antioksidansi u pedijatriji

11:05 – 11:25 Maja Ortner Hadžiabdić: Antioksidansi u mediteranskoj dijeti

11:25 – 11:45 Stribor Marković: Važnost antioksidansa u biljnim i eteričnim uljima

11:45 – 11:55 Rasprava

11:55 – 12:15 Pauza

sponzorirana predavanja

12:15 – 12:35 Arijana Meštrović: BiAstin - snažan antioksidans u rukama ljekarnika - farmacija temeljena na dokazima

12:35 – 12:55 Miša Komar Žiberna: Najjači antioksidansi su uvijek sinergija velikog broja različitih spojeva

proGram

6 7


12:55 – 13:05 Rasprava

13:05 – 14:20 Ručak

dermatološka sekcija

14:20 – 14:40 Mirna Šitum: Antioksidansi i karcinom kože

14:40 – 15:00 Anita Galić: Topička primjena i kemopreventivni učinci antioksidansa u dermokozmetici

15:00 – 15:20 Ines Sjerobabski Masnec: Antioksidansi u fotoprotekciji i prevenciji starenja kože

15:20 – 15:30 Rasprava

15:30 – 15:50 Pauza za kavu

15:50 – 16:10 Katarina Fehir Šola: Antioksidacijski učinak flavonoida i opravdanost njihove primjene

16:10 – 16:30 Tajana Buhač: Antioksidansi u ljekovitim biljnim vrstama

16:30 – 16:50 Ružica Vazdar: Novosti u zakonodavstvu dodataka prehrani - zdravstvene tvrdnje

16:50 – 17:00 Rasprava

17:00 – 17:25 Darija Vranešić Bender, Lea Pollak: RADIONICA: Primjena antioksidansa u praksi i poseban osvrt na zdravstvene tvrdnje

17:25 – 17:45 Neven Žarković: Put za razumijevanje paradoksa antioksidansa

17:45 Zatvaranje skupa

8

8 9

10


ŠTO KAŽe zNANOST O UčINKOVITOSTI ANTIOKSIDANSAProf.dr.sc. Vlasta Bradamante, specijalistica kliničke farmakologijeZAVOD ZA FARMAKOLOGIJU, MEDICINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Oksidativni stres može izazvati nastanak i progresiju npr. metaboličkog sindroma, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Stoga je dodatak antioksidansa, napose u liječenju metaboličkog sindroma od kojeg u zapadnim zemljama boluje više od 30% populacije, mogući terapijski pristup.

Poznati “klasični“ antioksidansi su vitamini C i E, te betakaroten (tzv. dodatna terapija vitaminima, engl. antioxidant supplementation), međutim podaci o njihovoj djelotvornosti su oprečni. Neki veliki klinički pokusi uputili su na očito odsustvo pozitivnog učinka od dodatka antioksidansa na krajnji ishod metaboličkog sindroma, malignih i nekih drugih bolesti. Prema rezultatima kliničkog pokusa “Heart Outcome Prevention Evaluation“ (HOPE), svakodnevna primjena vitamina E tijekom 4,5 godina kod bolesnika u dobi nakon 55 godina i s visokim rizikom od kardiovaskularnih bolesti nije smanjila učestalost infarkta miokarda, moždanog udara ili pada smrtnosti. Analize nekih dru gih studija su pokazale da vitamin C, ali ne i vitamin E, smanjuje učestalost velikih kar diovaskularnih komplikacija. Pritom je važno naglasiti da se nikad neće utvrditi i provjeriti da li je terapijska intervencija vitaminskim antioksidansima kod tih ispitanika zaista pridonijela smanjenju oksidativnog stresa, jer su neki od njih od ranije bili na lijekovima koji su danas svrstani u značajne farmakološke antioksidanse poput ACE inhibitora, me tformina ili statina.

Pitanje je također da li dodatak antioksidansa u preventivne svrhe kod osoba s normalnom razinom reaktivnih kisikovih radikala uopće može polučiti neki koristan učinak, s obzirom na činjenicu da primjena antioksidansa kod pokusnih zdravih životinja nije izazvala koristan kardiovaskularni učinak. Istraživanja metaboličkog sindroma i Alzheimerove bolesti na animalnom modelu svakako će pridonijeti razumijevanju antioksidativnih učinaka navedenih lijekova.

ULOGA eNDOGeNIH ANTIOKSIDANSA U SPRJečAVANJU TOKSIčNOSTI KSeNOBIOTIKAProf.dr.sc. Marica Medić-Šarić ZAVOD ZA FARMACEUTSKU KEMIJU, FARMACEUTSKOBIOKEMIJSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Veliki dio ksenobiotika koji se unose u organizam izlučuje se u nepromijenjenom obliku putem urina, no samo ako su relativno dobro topljivi u vodi. Budući da se veliki dio lijekova, ali i drugih stranih supstancija topi u lipidima, mogu se nepromijenjeni izlučiti iz organizma putem žuči i fecesa, ali često i kumulacijama izazvati štetne učinke. No, po

10 11


moću enzimskih sustava koji su endogeno prisutni u organizmu takvi se ksenobiotici mogu detoksicirati prevođenjem u produkte topljive u vodi.

Metaboličke promjene lijekova, ali i drugih ksenobiotika u našem organizmu odvijaju se pod utjecajem različitih enzimskih sustava. Biotransformacija lijekova odvija se uglavnom u jetri, a enzimi koji sudjeluju u tim reakcijama smješteni su u topljivoj mitohondrijskoj i mikrosomalnoj frakciji stanica jetre. U metabolizmu lijekova može nastati čitav niz toksičnih međuprodukata i metabolita ovisno o kemijskoj reakciji ili enzimu koji su djeluje u toj reakciji. Toksičnosti lijekova mogu biti ograničene i često se ispoljavaju kod točno određenih organa ili tkiva, a teško ih je unaprijed predvidjeti, posebno toksičnosti uvjetovane imunološkim reakcijama. Najviše opisanih toksičnosti kod lijekova vezano je za nastajanje slobodnih radikala i njihovo vezivanje u organizmu za bio loške makromolekule kao što su lipidi, nukleinske kiseline i proteini. Time dolazi do promjene fizioloških funkcija stanica ili do neželjenog imunološkog odgovora. Brojna istraživanja su pokazala da su karcinogena, mutagena i teratogena djelovanja nekih ksenobiotika posljedica kovalentnog vezanja npr. lijeka ili njegovog metabolita za DNK, RNK i proteine.

Srećom, organizam posjeduje vlastite obrambene sustave koji djeluju antioksidativno bilo da reduciraju energiju slobodnih radikala ili već u samom početku zaustavljaju nastajanje slobodnih radikala, ili barem minimaliziraju oštećenja izazvana slobodnim radikalima. To su različiti enzimski sustavi kao što su npr. superoksid dismutaza, katalaza i glutation peroksidaza koji mogu zaustaviti djelovanje različitih tipova slobodnih radikala, jer imaju sposobnost reagiranja s reduciranim kisikom, tj. kao antioksidansi.

KAKO ODReDITI ANTIOKSIDATIVNI UčINAK SINTeTSKIH I PRIRODNIH SPOJeVA?Doc.dr.sc. Donatella Verbanac, dr.sc. Mario Matijašić, dr.sc. Hana čipčić Paljetak, dr.sc. Mihaela Perić, dr.sc. Višnja Stepanić*ODJEL ZA MEĐUSTANIČNU KOMUNIKACIJU, CENTAR ZA TRANSLACIJSKA I KLINIČKA ISTRAŽIVANJA, MEDICINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

*LABORATORIJ ZA EPIGENETIKU, INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, ZAGREB

Tijekom posljednjih desetljeća neprestano smo zasipani natpisima i marketinškim izjavama o jakim antioksidacijskim potencijalima brojnih, različitih, prirodnih i sintetskih spojeva. Pritom se, nerijetko, ne navodi metoda kojom je taj potencijal neutralizacije slobodnih radikala određen.

U ovom izlaganju bit će riječi o najvažnijim testovima koji se danas koriste za određivanje antioksidativnog potencijala kemijskih spojeva u in silico i in vitro sustavima. Po se bno će biti obrađena klasifikacija spojeva, kriteriji koje spoj treba zadovoljavati da bi mogao ući u postupak testiranja, koja svojstva spoja su poželjna, a koja ne, na koji na čin se provodi in silico probir, te kako se ti rezultati provjeravaju u in vitro sustavima.

Dodatno će biti objašnjeni osnovni in vitro testovi koji su se primjenjivali desetljećima,

12


a danas se sve češće zamjenjuju novim sofisticiranim metodama. Pritom će se posebno naglasiti mogućnosti koje nudi suvremena instrumentacija i nov način obrade podataka. Tijekom izlaganja navest će se i pojedini primjeri razvoja spojeva s antioksidacijskim učinkom, od preliminarnih “hitova“ do pravih kandidata u sklopu istraživanja novih lijekova.

ANTIOKSIDANSI U PeDIJATRIJI Prof.dr.sc. Milivoj Jovančević, primarijus pedijatarCENTAR DJEČJEG ZDRAVLJA, ZAGREB

O slobodnim radikalima i potencijalnoj primjeni antioksidansa raspravlja se nekoliko desetljeća. Područje imunologije, neurorazvojnih bolesti, neonatologije i akutnih upalnih stanja najčešće su teme znanstvenih istraživanja moguće uloge slobodnih radikala i njihovih blokatora.

U radu će biti prikazane bolesti i stanja koja su najčešće predmetom opsežnijih istraživanja na tu temu, s posebnim osvrtom na rezultate radova koji su utemeljeni na dokazima (evidence based). Treba istaknuti da postoji značajna razlika u brojnosti radova koji opisuju terapijske mogućnosti antioksidansima, u odnosu na broj radova u Coc hrane bazi podataka koji to i potvrđuju.

Ipak, rezultati kontroliranih studija na animalnim modelima ukazuju na potrebu daljnjeg istraživanja u medicini. I konačno, bit će prikazani rezultati istraživanja koja procjenjuju moguće nepovoljne učinke primjene antioksidansa u određenim stanjima i bo lestima djece.

ANTIOKSIDANSI U MeDITeRANSKOJ DIJeTI Mr.sc. Maja Ortner Hadžiabdić, mag.pharm. FARMACEUTSKOBIOKEMIJSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Nedavna metaanaliza pokazala je da prehrana u skladu s mediteranskom dijetom značajno smanjuje rizik od ukupne smrtnosti, smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti i karcinoma, te pojavnosti Parkinsonove i Alzheimerove bolesti. Kako se sve spomenute bo lesti dovode u vezu s oksidacijskim stresom, mediteranska prehrana sa svojim antioksidativnim učinkom dobiva sve veću pozornost.

Danas u tom području postoje mnoga istraživanja koja većinom upućuju na antioksidativno, protektivno djelovanje mediteranske prehrane. Usprkos tome, među po sto j ećim dokazima postoji dosta proturječnosti. Stoga će cilj ovog predavanja biti predsta viti i raspraviti rezultate studija koje su se bavile utjecajem mediteranske prehrane na oksidacijski stres te razjasniti antioksidativno djelovanje mediteranske prehrane. Tako đer će se govoriti o značaju zasebnih namirnica uključenih u mediteransku dijetu i njihovom antioksidativnom učinku.

12 13


VAŽNOST ANTIOKSIDANSA U BILJNIM I eTeRIčNIM ULJIMADr.sc. Stribor Marković, mag.pharm.PLANTAGEA, ZAGREB

Pojam antioksidansa već je desetljećima iznimno upotrebljavan i u marketinškim i u znanstvenim publikacijama. Premda znanstvenici imaju vrlo različite stavove o antioksidansima i mitu koji je nastao oko njih, nema sumnje da je život u kisikom bogatoj atmosferi morao stvoriti efikasne mehanizme zaštite od neželjenih oksidacijskih procesa.

Vrlo bitne klase spojeva koji su antioksidansi evolucijski su stvorene upravo u lipofilnom obliku. Zbog toga su mnogi danas korišteni antioksidansi sastavni dio lipidnih dijelova biljaka što uključuje biljna i eterična ulja. Grupa tokoferola svakako je najzanimljivija, no vrlo često ne percipiramo da ljudska populacija na planeti uzima različite tokoferole, ovisno o biljnim izvorima koji dominiraju u njihovoj prehrani.

U sjeni tokoferola često zaboravljamo skupinu tokotrienola koji se u Hrvatskoj tek sra mežljivo koriste u kozmetici i dodacima prehrani. Tokotrienoli, premda u širokom smislu dio kompleksa vitamina E, imaju diskretno različite funkcije i mogu predstavljati nov zanimljiv potencijal u preventivnoj medicini. Skupina karotenoida poput zeaksantina, astaksantina i luteina već ima svoju čvrstu znanstvenu i tržišnu poziciju i premda su antioksidansi po definiciji, njihovo biološko djelovanje različito je od vitamin E kompleksa, pa i imaju svoje specifično mjesto. Isto tako je važna i funkcija skvalena koji u kozmetici i prehrani uglavnom dobivamo iz ulja masline, amaranta i jetre morskih pasa. No, njegovo je značenje u kozmetici i dodacima prehrani i dalje u sjeni drugih komercijalno važnijih antioksidansa poput tokoferola. Važni su i drugi lipofilni spojevi biljaka poput eteričnih ulja. Premda postoji velik broj znanstvenih radova koji dokazuju njihova antioksidativna svojstva, njihov puni potencijal tek treba korelirati s farmakološkim efektom kod ljudi.

ANTIOKSIDANSI I KARCINOM KOŽeProf.dr.sc. Mirna Šitum, dr.med. i dr.sc. Marija Buljan, dr.med.KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR “SESTRE MILOSRDNICE“, ZAGREB, MEDICINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Poznato je da kronično izlaganje ultravioletnim (UV) zrakama predstavlja jedan od najvažnijih etioloških čimbenika u razvoju karcinoma kože, od kojih su najčešći oblici bazocelularni i planocelularni karcinom. Povremeno i intenzivno izlaganje UV zrakama po vezano je s razvojem melanoma, jednog od najzloćudnijih tumora kože, čija je učestalost u stalnom porastu diljem svijeta, osobito kod osoba svijetle puti. Dugotrajno iz laganje UV zrakama dovodi do stvaranja slobodnih radikala koji imaju ključnu ulogu

14


u fotostarenju kože, ali mogu utjecati i na razvoj zloćudnih promjena na koži. Slobodni radikali su visokoreaktivne molekule koje se generiraju iz kisika, a oštećuju

različite stanične strukture kao što su DNA, stanične membrane i bjelančevine. UVB zra ke uzrokuju sunčane opekline i tamnjenje kože, a kod dugotrajnog izlaganja uzrokuju kronična oštećenja kože, oštećuju DNA stanica i mehanizme njezinog popravka, te mijenjaju imunološki odgovor rezultirajući nastankom zloćudnih promjena. UVA zrake uzrokuju oštećenja kolagena i elastina, te neposredno utječu na starenje kože potičući nastanak bora i različitih pigmentnih promjena na koži. Prirodna obrana kože od UV zraka sastoji se od zadebljanja epidermisa i stimulacije melanocita na proizvodnju pigmenta melanina, koji apsorbira i reflektira UV zrake i neutralizira slobodne radikale. Količinu slobodnih radikala u organizmu povećavaju i drugi čimbenici kao što su stres, zagađen zrak, pušenje, karcinogene tvari iz hrane, kronične bolesti, infekcije, intenzivno vjež banje te genetska predispozicija na neku bolest. Organizam se protiv slobodnih radikala brani antioksidativnim enzimima i neenzimatskim molekulama koje smanjuju količinu slobodnih radikala i neutraliziraju ih. S godinama se sinteza antioksidansa u tijelu smanjuje, a kada se slobodni radikali nagomilaju, oksidativni procesi i štete nastale njihovim djelovanjem glavni su razlozi narušenog zdravlja, ubrzanog starenja, te nastanka zloćudnih bolesti.

Brojne studije pokazale su da konzumacija hrane bogate antioksidansima (voća i povrća) ima značajan pozitivan učinak na sprječavanje kroničnih bolesti. U eksperimentalnim modelima, antioksidansi i tvari koje imaju sposobnost mijenjanja mikrosomalnog mehanizma karcinogenih tvari mogu reducirati ili spriječiti nastanak tumora, in hi bi rajući proces nastanka krajnjeg karcinogena ili ubrzavajući njegovu detoksifikaciju. Moguće je da sličnim mehanizmom antioksidansi utječu na štetne učinke UV zraka kroz inhibiciju slobodnih kisikovih radikala koji se endogeno stvaraju kao rezultat foto ekspozicije. Iako su potrebna daljnja istraživanja, navedenim mehanizmima mogla bi se ob jasniti i moguća uloga antioksidansa u prevenciji razvoja zloćudnih promjena na koži.

TOPIčKA PRIMJeNA I KeMOPROTeKTIVNI UčINCI ANTIOKSIDANSA U DeRMOKOzMeTICIAnita Galić, mag.pharm., univ.mag.managementa u zdravstvu KONZULTANT ZA KOZMETOLOGIJU, KEMIG D.O.O.

Teorija starenja organizma uslijed djelovanja slobodnih radikala jedna je od naj pri hvaće nijih u suvremenoj znanosti o biologiji starenja. Osim njihovog potencijalno štetnog djelovanja na sve organske sustave, slobodni radikali se posljednje desetljeće posebno povezuju sa starenjem kože. Smatraju se važnim etiološkim čimbenicima u fotostarenju, kancerogenezi i upalnim bolestima kože. Dapače, sve je zamjetniji porast broja znan stvenih studija o utjecaju oksidativnog stresa na kožu.

Eksperimentalna dermatologija, dermatofarmakologija i kozmetologija su u potrazi za supstancijama koje imaju protektivne antiksidativne mehanizme, kako bi se spriječio štetan utjecaj slobodnih radikala na vitalne dermalne strukture, od membranskih lipida,

14 15


staničnih proteina, citoskeletalnih elemenata, do DNA molekula. Naše tijelo ima prirodno razvijene antioksidativne sustave za neutraliziranje štetnih slobodnih radikala od kojih su najpoznatiji superoksiddismutaza, katalaza, glutationperoksidaza, ubikinon i dr. Uslijed niza endogenih i egzogenih čimbenika (od bolesti i lijekova, do UVzračenja, pušenja, stresa itd.), može doći do narušavanja ravnoteže redoks sustava u organizmu i disfunkcionalnosti našeg prirodnog antioksidativnog sustava što se posljedično odražava i na koži. Zanimljivo je da se u suvremenim dermokozmetičkim pripravcima mogu naći i sastojci poput glutationa, superoksiddismutaze i dr.

Danas se u dermatofarmaciji i kozmetologiji koristi niz aktivnih sastojaka (kozmeceutika) s antioksidativnim učinkom. Zahvaljujući kemoprotektivnim mehanizmima utemeljenim na znanstvenim dokazima, sve je popularnija topička primjena takvih antioksidativnih sastojaka u dermokozmetici. U najpoznatije antioksidativne sastojke u der mokozmetici ubrajamo: askorbinsku kiselinu (vitamin C), tokoferole i tokotrienole (vitamin E), koenzim Q10, idebenon, likopen, kurkumin, polifenole zelenog čaja, polifenole bo bica kave, silimarin, ekstrakt Polypodium leucotomosa, resveratrol, genistein, polifenole nara i “supervoća“, piknogenol, melatonin, selen, alfalipoičnu kiselinu, avenantramide zobi i mnoge druge... Sve je popularnija i kategorija tiolnih antioksidansa (sulforafani).

Za topičku primjenu antioksidansa u dermokozmetici bitno je: o kojem je kemijskom obliku riječ, u kojoj mjeri antioksidans prodire u kožu, kakva je dinamika penetracije antioksidansa u kožu, koliko će dugo vremena količina topičkog pripravka opskrbljivati kožu s antioksidansima, te koja je ravnotežna koncentracija antioksidansa u koži.

Možemo zaključiti da inkorporacija antioksidansa u suvremene topičke dermo ko zmetičke pripravke pridonosi terapijskom učinku u dermatofarmaciji, u indikacijama kao što su preuranjeno starenje kože, diskromije kože, upalne dermatoze i dr.

ANTIOKSIDANSI U FOTOPROTeKCIJI I PReVeNCIJI STAReNJA KOŽePrim.mr.sc. Ines Sjerobabski Masnec, dr.med.KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR “SESTRE MILOSRDNICE“, ZAGREB

Starenje kože je degenerativni proces koji osim kože zahvaća i potporne strukture kože. Starenje uzrokovano genskim nasljeđem i ono koje ovisi o prolasku vremena zovemo kronološkim ili intrinzičkim starenjem. Ono je karakterizirano atrofijom kože, gubitkom elastičnosti i usporenjem metaboličkih aktivnosti. Znakovi kronološkog starenja su sitne bore, tanka koža, gubitak podložećeg masnog tkiva, suhoća kože, nemogućnost žlije z da znojnica da dostatno hlade kožu, gubitak kose i pojava neželjene dlakavosti.

Drugi tip starenja naziva se ekstrinzičko starenje i uzrokovano je utjecajem vanjskih faktora. Između brojnih štetnih utjecaja okoline koji sudjeluju u starenju, dugotrajno i opetovano izlaganje ultravioletnim zrakama je najznačajnije te uzrokuje fotostarenje kože. To je kumulativni proces koji prvenstveno ovisi o stupnju izloženosti sunčevim zrakama i pigmentu kože. UV zračenje uzrokuje kompleksne procese na specifičnim mole

16


kulama čiji odgovor uzrokuje oštećenja vezivnog tkiva kože. Fotostarenje se ma ni festira pojavom naboranosti, crvenilom kože, suhoćom, gubitkom elasticiteta, pojavom teleangiektazija te pigmentnim promjenama.

U kronološkom procesu starenja, slobodni radikali se formiraju tijekom normalnog metabolizma. Uslijed utjecaja vanjskih faktora kao što su UV zrake, pušenje i konzumacija alkohola također dolazi do stvaranja slobodnih radikala, pa se prema današnjim saznanjima smatra da najmanje 50% UVinduciranih oštećenja na koži nastaje uslijedi UVinduciranog formiranja slobodnih radikala. Slobodni radikali su vrlo reaktivne molekule s nesparenim elektronima koji mogu izravno oštetiti različite stanične membrane, strukturne lipide, proteine i DNA. Stvaranje slobodnih radikala povećava se sa starenjem, dok se endogeni obrambeni mehanizmi koji im se suprotstavljaju smanjuju. Ta ne ravnoteža vodi do progresivnog oštećenja staničnih struktura, a time i ubrzanog stare nja.

Tijelo posjeduje endogene obrambene mehanizama kao što su antioksidativni enzimi (superoksid dismutaza, katalaze, glutation peroksidaza) i neenzimske antioksidativne mo lekule (vitamin E, vitamin C, glutation, ubiquinone) koji štite od slobodnih radikala smanjujući ih i neutralizirajući. Neki od tih antioksidacijskih mehanizama mogu inhibirati ultraljubičasto svjetlo. Temeljem toga postavljena je hipoteza da primjena antioksidansa može neutralizirati neke od posljedica slobodnih radikala, a time smanjiti i sprječiti znakove starenja kože.

Antioksidansi su tvari koje mogu pružiti zaštitu od endogenog i egzogenog oksidativnog stresa smanjivanjem djelovanja i uklanjanjem slobodnih radikala. Antioksidansi su dostupni u različitim kombinacijama u proizvodima za njegu kože, a u cilju smanjivanja znakova photo-aginga. Da bi lokalno primijenjeni antioksidansi bili učinkoviti u sprječavanju starenja kože, moraju biti stabilni i moraju moći penetrirati u kožu u aktivnom obliku te ostati na ciljnom mjestu dovoljno dugo da postignu željeni učinak.

ANTIOKSIDACIJSKI UčINAK FLAVONOIDA I OPRAVDANOST NJIHOVe PRIMJeNe Katarina Fehir Šola, mag.pharm., mag.univ.spec.fitofarmacije i dijetoterapije

ZU LJEKARNA BJELOVAR, BJELOVAR

U današnje vrijeme kada je briga za pacijenta u središtu pažnje, jasno se vidi da i popularnost antioksidacijskih i vitaminskomineralnih preparata naglo raste. Evidencije kliničkih dokaza pokazuju da dodatno unošenje minerala, vitamina, flavonoida iz prirodnih izvora te drugih dodataka prehrani ima pozitivne učinke na sprječavanje, odnosno odlaganje mnogobrojnih oboljenja. Velik broj biljaka posjeduje antioksidacijsku aktivnost tako da se na tržištu biljnih preparata mogu pronaći preparati s tvrdnjama da preveniraju i smanjuju učinak ROSa. Pravilnom ishranom dobiva se dovoljna količina antioksidansa, a u nedostatku bi preparati s antioksidacijskim učinkom mogli pronaći svo je mjesto u uporabi. Često su deklaracije na preparatima i reklame nerealne, odnosno obećavaju nerealane ciljeve. Zbog toga je danas i potrošnja takvih preparata vrlo ve lika pa se nameće pitanje opravdanosti njihova korištenja u nekim indikacijama. Stoga lje

16 17


karnik svojim znanjem mora usmjeriti i educirati pacijenta (potrošača) o pravilnoj primjeni preparata.

Uloga ljekarnika u zdravstvenoj skrbi iznimno je velika u sustavu zdravstvene zaštite on ima zadnji kontakt s pacijentom, pa osim informacija koje pruža pri izdavanju lijekova, ima ključnu ulogu i kod samoliječenja. Danas, kada su lijekovi dostupni gotovo svugdje, a informiranost pacijenata je vrlo velika, treba biti posebno oprezan, jer pacijenti često samovoljno preskaču liječnika i ljekarnika i na svoju ruku koriste lijekove i dodatke prehrani. Upravo se u toj lakoj dostupnosti (internetska prodaja, drogerije, sa moposluge) krije veliki problem. Naime, pacijent (kupac) ostaje bez stručnog savjeta, objašnjenja i upozorenja na moguća štetna djelovanja.

ANTIOKSIDANSI U LJeKOVITIM BILJNIM VRSTAMATajana Buhač, mag.pharm., univ.mag.pharm.CENTAR ARS PHARMAE, ZAGREB

Antioksidansi ili inhibitori oksidacije djelatne su tvari koje usporavaju ili preveniraju oksi daciju te produžuju život supstancijama koje su podložne oksidaciji. Postoje tri osnovna mehanizma njihova djelovanja: smanjuju energiju slobodnih radikala, zaustavljaju nastajanje samih slobodnih radikala, ili zaustavljaju reakciju oksidativnog lanca u svrhu smanjenja oštećenja nastalih djelovanjem slobodnih radikala.

Od velikog broja djelatnih tvari u ljekovitim biljnim vrstama, najjače antioksidativno djelovanje sadrže polifenoli i karotenoidi. Najvećim se dijelom direktno vežu za radikale i na taj ih način eliminiraju iz organizma.

Polifenoli su skupina spojeva u vodi topivih pigmenata. U polifenole spadaju flavonoidi, katehini, resveratol i antocijanidini. Do danas je poznato više od 5000 vrsta flavonoida, a one koji su aktivni u ljudskom organizmu nazivamo bioflavonoidima. Nalazimo ih u kori voća i povrća, zelenom i crnom čaju, čokoladi, vinu, bobičastom voću. Od lje kovitih biljnih vrsta s katehinima, najupotrebljavanija je Camelia sinensis (čajevac). Katehini smanjuju oštećenja DNA i rast tumora, štite DNA od štetnih učinaka UV zraka. Ginko biloba sadrži visoke koncentracije raznih flavonoida (kvercetin, kemferol). Ginkoflavonglikozidi sprječavaju nastajanje tromboza, povećavaju elastičnost krvnih žila, reguliraju povišeni krvni tlak. Piknogenol je flavonoid izoliran iz biljne vrste Pinus pinas ter. Djeluje vezanjem na kolagen i elastin prevenirajući njihova oštećenja slobodnim radikalima. Ispitivanja su dokazala da je 50 puta jači antioksidans od vitamina E i 20 puta jači od vitamina C. Silimarin je flavonoid s jakim antioksidativnim djelovanjem, izoliran iz Silybum marianum. Primarno se upotrebljava kod prevencije nastanka ra zli čitih oštećenja jetre. Flavonoidi djeluju antioksidativno putem regulacije i zaštite imuno sustava. Također imaju sposobnost “hvatanja” slobodnih radikala te inhibicije nastaja nja ROSa (reactive oxigen species) putem enzima koji sudjeluju u procesima nastanka slobodnih radikala. Od ostalih polifenola važno je za naglasiti resveratol koji, uz antioksidativno djelovanje, posjeduje i protukancerogeno djelovanje. Danas je njegova najčešća indikacija primjena kao kardioprotektivnog sredstva.

18


Karotenoidi su organski pigmenti koje nalazimo u kromoplastima. Dijele se u dvije osnovne skupine: karoten i ksantofil. Do danas je definirano više od 600 vrsta karotenoida. Ispitivanja su pokazala da ljudski organizam koristi samo neke od njih, poput betakarotena, alfakarotena, kriptoksantina, likopena, luteina i zeaksantina. Karotenoidi se nalaze u raznom voću i povrću, u različitim koncentracijama. Međutim, za postizanje optimalnog učinka preporučuje se primjena različitih dodataka prehrani koji ih sadrže u znatno većim koncentracijama. Karoteonoidi imaju jaki antioksidativni učinak. Iako su međusobno slični, djeluju na različita tkiva u organizmu. Istraživanja su pokazala da likopen smanjuje rizik od nastanka karcinoma prostate za 45%. Rezultati ispitivanja su pokazali i potencijalni protektivni učinak na pojavnost karcinoma želuca. Primjena visokih doza alfakarotena, luteina i zeaksantina pokazala je smanjenje rizika od nastanka karcinoma pluća. Za alfakaroten i kriptoksantin je dokazano jednako dje lovanje kod karcinoma vrata maternice.

Ispitivanja su dokazala da redovno konzumiranje hrane bogate karotenoidima sprječava nastanak srčanih oboljenja i za 75% manju incidenciju srčanog udara. Glav nim čimbenikom toga djelovanja smatra se sposobnost inhibicije nastanka LDLa. Rezultati ispitivanja su dokazali pozitivan učinak na oči, smanjenjem rizika nastajanja pojedinih bolesti, poput staračke mrene.

NOVOSTI U zAKONODAVSTVU DODATAKA PReHRANI - zDRAVSTVeNe TVRDNJeRužica Vazdar, dipl.ing.MINISTARSTVO ZDRAVLJA REPUBLIKE HRVATSKE

Danas se sve više borimo s nezaraznim bolestima povezanim s načinom života, nezdravim prehrambenim navikama i nedovoljno fizičke aktivnosti. Taj trend bio je okidač za eksploziju tzv. funkcionalne hrane koja pomaže očuvati dobro zdravlje što je za zakonodavca postao izazov, a krajnjeg potrošača je zbunio. Stoga su 2006. godine uspostavljena temeljna načela zakonodavnog okvira koji je imao tri cilja: zaštita potrošača od zavaravanje i neistine; sloboda kretanja roba s harmoniziranim pravilima; i promocija inovacija u prehrambenoj idustriji. Zakonodavni okvir formirao se šest godina na relaciji EK – EFSA – Proizvođači – Potrošači. Raspravljalo se, razjašnjavalo, suprotstavljalo, diskutiralo i izazivalo. Možemo reći da je zakonodavstvo polovinom 2012. godine dobilo svoj konačan oblik. Odluke nisu donesene naprečac, a tvrdnje su odobrene nakon znanstvene procjene na najvišoj mogućoj razini.

Za subjekte u poslovanju s hranom u RH ulazak u EU gotovo se preklopio s rokovima za izravnu primjenu EU Uredbi o tvrdnjama, što predstavlja dodatan izazov. Ministarstvo zdravlja omogućilo je, u okviru nacionalnog zakona kojim se osigurava provedba uredbi iz područja tvrdnji, da se dijelom iskoriste zalihe proizvoda koje nisu u skladu s pravnom stečevinom. Pogodnost novih propisa za subjekte je u tome što proizvod koji se sastoji od tvari koje su na pozitivnoj listi i koje imaju odobrene tvrdnje više ne podliježe postupku notifikacije.

18 19


Činjenica je da su zakonske promjene utjecale na označavanje i reklamiranje proizvoda čija je namjena prema dosadašnijim propisima bila antioksidans. Navod “antioksidans“ smatra se svojstvom nekog sastojka koji može, ali i ne mora imati dokazani po zitivan fiziološki učinak na rast, razvoj i funkcioniranje organizma, a što je uvjet za navođenje zdravstvenih tvrdnji. Nažalost, na temelju mišljenja EFSAe, niz do sada “dobro poznatih antioksidansa“ nije uspjelo dokazati da njihova antioksidativna funkcija ima pozitivan fiziološki učinak. Stoga se navod “antioksidans“, iako se ne nalazi na li sti odobrenih tvrdnji, može u smislu opće nespecifične tvrdnje koristiti za sastojke koji imaju odobrenu tvrdnju: “zaštita stanica od oksidativnog stresa“.

RADIONICA: PRIMJeNA ANTIOKSIDANSA U PRAKSI I POSeBAN OSVRT NA zDRAVSTVeNe TVRDNJeDoc.dr.sc. Darija Vranešić Bender, dipl.ing.KLINIČKA JEDINICA ZA KLINIČKU PREHRANU, KBC ZAGREB I VITAMINOTEKA ZAGREB

Dr.sc. Lea Pollak, dipl.ingHRVATSKI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO

Procjenjuje se da značajan udio populacije u razvijenim zemljama uzima dodatke prehrani među kojima antioksidansi zauzimaju vodeće mjesto. Međutim, potrebno je provesti još velik broj znanstvenih studija kako bi se znao točan mehanizam djelovanja i koliko su doista antioksidansi učinkoviti u prevenciji i terapiji degenerativnih bolesti da na šnjice, poput kardiovaskularnih bolesti, karcinoma, dijabetesa ili makularne degene racije.

Iako je uzimanje visokih doza vitamina (znatno iznad preporučene dnevne doze) popularno, treba imati na umu da nasumično uzimanje visokih doza nekih vitamina, minerala i fitokemikalija može biti štetno za zdravlje. Terapijski učinak visokodoziranih pripravaka moguće je sigurno provesti jedino u kliničkim uvjetima ili uz nadzor liječnika. Naime, ranije je vladao stav da treba primjenjivati visoke doze antioksidansa – vitamina A, C i E te brojnih fitokemikalija. No istraživanja su pokazala da su te tvari najučinkovitije kada ih uzimamo u fiziološkim dozama, dnevno preporučenim RDA vrijednostima. Naime, u vrlo visokim koncentracijama ponašaju se upravo suprotno – postaju prooksidansi, odnosno pogoduju neželjenim procesima u tijelu.

Zbog rastućeg trenda samoliječenja potrošaču je bitno prepoznati pravi proizvod, onaj koji će donijeti određeni pozitivan, željeni učinak na njegov organizam. Kontrolnoj kući i zakonodavcu važno je procijeniti ispravnost i vrijednost proizvoda.

Zbog brojnih zdravstvenih tvrdnji koje se ističu, Europa, pa tako i Republika Hrvatska, donijeli su konačne zakonodavne okvire po kojima se isticanje zdravstvene tvrdnje povezuje s vrstom i količinom određene aktivne tvari.

Nakon dugogodišnjeg razmatranja i znanstvenih evaluacija zdravstvenih tvrdnji, Eu-ropean Food Safety Agency (EFSA) donijela je konačno mišljenje koje je Europska komisija izdala u vidu Uredbe 432/2012. Od ukupno 222 odobrene zdravstvene tvrdnje

20


više od 80% se odnosi na vitamine i minerale. Stoga industrija većinom provodi reformulacije svojih proizvoda da bi zadovoljili uvjete deklariranja i isticanja povoljnog učinka pro izvoda na organizam.

U Radionici će se na primjerima iz ljekarničke prakse uputiti polaznike na dosadašnje dokaze i smjernice o primjeni antioksidansa. Također, prikazat će se na koji je način potrebno povezati zdravstvene tvrdnje s vrstama aktivnih tvari i njihovim količinama. Time će se dobiti uvid i znanje o deklariranju, odnosno označavanju pojedinih proizvoda te marketinškom isticanju. Polaznike će se i praktično uputiti i na razlike u vrstama dodataka prehrani s obzirom na aktivnu tvar i njezinu količinu.

PUT zA RAzUMIJeVANJe PARADOKSA ANTIOKSIDANSA Prof.dr.sc. Neven Žarković, dr.med.VODITELJ LABORATORIJA ZA OKSIDACIJSKI STRES, INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, ZAGREB

Jedna od definicija oksidacijskog stresa je da se pod tim pojmom podrazumijeva stanje prekomjernog stvaranja slobodnih radikala kisika čije štetne učinke ne mogu spriječiti antioksidansi. Budući da je pojava oksidacijskog stresa bitna sastavnica različitih bolesti, tom se definicijom antioksidansi interpretiraju kao potencijalno ljekovite tvari, pogotovo ukoliko je njihovo djelovanje preventivno.

Međutim, neke kliničke studije, pogotovo one koje su za cilj imale istraživanje pretpostavljene koristi od primjene pojedinih antioksidansa u prevenciji i/ili adjuvantnoj tera piji zloćudnih bolesti, rezultirale su zaključcima o štetnosti primjene antioksidansa ko ji su tako od hipotetskih panacea postali gotovo prohibirane, potencijalno vrlo štetne tvari. Tako je stvoren niz paradoksa koji do danas nisu jednoznačno razjašnjeni, dok je generalizacija takvog pristupa znatno otežala istraživanja temeljnih mehanizama djelovanja pojedinih antioksidansa i njihovog međudjelovanju u složenim procesima patofiziologije oksidacijskog stresa.

Usprkos tome, suvremena su istraživanja uspjela u velikoj mjeri razjasniti neke paradokse vezane uz mehanizme zaštite od neželjenih učinaka oksidacijskog stresa, te su uputila na bitan značaj lipidne peroksidacije kao samokatalizirajuće sastavnice oksidacijskog stresa, koja nema samo neželjene učinke već je i sastavnica oksidacijske homeostaze, a njezini su medijatori reaktivni aldehidi.

Te spoznaje otvaraju nove mogućnosti razvoja analitičkodijagnostičkih, te preventivnoterapijskih pristupa integrativne i personalizirane onkologije, ali i suvremene medicine u cjelini.

20 21


sponzorirana predavanja

BIASTIN – SNAŽAN ANTIOKSIDANS U RUKAMA LJeKARNIKA – FARMACIJA TeMeLJeNA NA DOKAzI MA Dr.sc. Arijana Meštrović, mag.pharm.PHARMA EXPERT CONSULTANCY AND EDUCATION, ZAGREB

U procesu ljekarničke skrbi često odabiremo i preporučamo pacijentima prirodne proizvode. Pritom je važno da poznajemo njihov sastav, mehanizam djelovanja, biološki potencijal i njihovu sudbinu u organizmu. Takvi proizvodi često su odgovor na potrebu za zaštitom, prevencijom, pa i liječenjem različitih bolesti, osobito onih koje ugrožavaju kvalitetu života i povećavaju rizik smrtnosti.

Astaksantin je najsnažniji prirodni antioksidans, pogodan za svakodnevno uzimanje, sa širokim profilom primjene, osobito kod kardiovaskularnih, moždanih, imunoloških i upalnih disbalansa, a njegova je učinkovitost temeljena na brojnim objavljenim studijama. Ima primjenu u terapiji boli, onkologiji, dermatologiji i endokrinologiji. Astaksantin učinkovito smanjuje antioksidativni stres u organizmu i učinkovito blokira oksidativna oštećenja stanice. Uočena su poboljšanja u reproduktivnom sustavu muškaraca, te brz i učinkovit utjecaj na kožu. Znanstvena ispitivanja pokazala su brojne prednosti tog jedinstvenog antioksidansa koji je učinkovit odgovor na opasnosti koje organizmu donosi izloženost slobodnim radikalima.

U okviru predavanja prikazat ćemo pregled studija, diskutirati o znanstvenom značaju do kaza i otkriti područja primjene prirodnog astaksantina u prevenciji i liječenju.

THe STRONGeST ANTIOXIDANTS ARe ALWAYS A SYNeRGY OF MANY DIFFeReNT FACTORS Miša Komar Žiberna, B.Sc.Biol.AGLEA D.O.O., LJUBLJANA, SLOVENIJA

Our organism is made up of billions of cells which are identical in 70% of their functions. These identical functions enable large groups of cells which constitute individual organs to function together. This is what makes us one healthy, vital organism. The basic vital function of our organism as a whole is for the cells that make it up to produce adequate quantities of cellular fuel (ATPmolecules) and at the same time to neutralize reactive free radicals. Amongst them are oxygen free radicals or ROS which are a waste product of mitochondrial metabolism where ATP is produced. Oxidative reactions are key in the production of ATP molecules but they can also be lethal to any cell as they can cause permanent cellular damage or even death.

Plants and animals as well as humans have developed COMPLEX systems with many

22

an tioxidants, which function at their best when they are in SYNERGY (working together). The system of antioxidants is so complex because each single cell has to have the OPPORTUNITY at any moment to choose that particular antioxidant which it needs at that particular moment. Antioxidants are thus represented in our organism by many different molecules and ions which are tasked with neutralizing these very harmful and aggressive free radicals, among them ROS as well.

The biology of our system thus does not know the BEST and STRONGEST ANTIOXIDANT. The strongest antioxidant is in fact a whole specter of different antioxidants working together (in synergy) which are readily available to our cells, so that they may at any given moment and under any circumstance neutralize the reactive free radicals.

On the basis of this biological fact and under the mentorship of the well known physicist Albert Einstein microbiologist Everett Storey more than 60 years ago created a unique scientific formula, a colloidal solution named CELLFOOD®, which is a combination of many minerals, trace minerals, 17 essential amino acids and 34 metabolic enzymes. Cellfood® as a registered formulation was sold as a medicine in the 1960’s. After FDA passed its rigorous medication standards Cellfood® was reregistered as a dietary supplement with FDA and/or DS Health & Education ACT (1994) certificate. The owners of the formula do not wish to reveal its exact composition and technological process. We can speak about Cellfood® credibility since we can certify its quality, safety and effectiveness with standardized pharmaceutical and medicinal means: Cellfood® products are FDA (Food and Drug Administration, USA) certified, both

GMP and GLP; It is sold in over 90 countries over 43 years. It is available in USA, Canada, South

America, Africa, Asia (China, Japan, India), Australia, New Zealand, EU and Switzerland; Cellfood products are produced from natural substances and do not contain

alcohol, gluten, glucose, yeast, or any substance banned in professional or amateur sporting competitions;

Studies (clinical double blind, in vivo marketing, in vitro) performed on CELLFOOD®

formulation property of NuScience; 1997 HITECH award for the best dietary supplement; 2010 National association of professional cancer coaches of USA and Canada award

for the SAFEST and MOST EFFECTIVE dietary supplement.

Numerous studies both in vivo and in vitro have shown that the complex antioxidative effect of Cellfood® on cellular biomarkers and the production of ATP molecules allows for a more effective energy balance which prevents and suppresses many phy siopatologycal symptoms connected to HYPOXY and OXYDATIVE STRESS such as ageing, anemia with athletes, fybromialgic syndrome with possible cardiovascular complication, neurodegenerative defects and cancer (internationally published results of studi es performed in 2011).


22 23


Bilješke / Notes

24


Bilješke / Notes

24 25


inPharma

medijski pokrovitelji

dodACi PREHRAni • otC • diJEtEtski PRoiZVodi • koZMEtikA s PosEBnoM nAMJEnoM

inPharmaSTRUČNI ČASOPIS

ČASOPIS ZA STRUČNU

JAVnost

JedINSTveNI kANAl kOmUNIkAcIJe IZmeđU PROIZvOđAČA, lJekARNIkA I lIJeČNIkA

dvOmJeSeČNIk kORISTAN U RAdu s PACiJEntiMA

Documents

Antioksidansi knjiga sazetaka final