list za svu

d jecu

UTEMEQILA TATJANA OLU

IĆ MUSIĆ 1994.

RIJEKA, APRIL 2014.

196

Cijena 10

kn, 1

,5 € - u pret

plat

i 10%

popus

ta

HRISTOSVOSKRESE!

4 Vrt ili bašta 6 Naša bašta (pjesme) 8 Borove suzice (priča)10 Dušan Radović12 Lazareva subota - Vrbica13 Crkva Sb. Trojice14 Zaricawe, kletva i zavjet15 Pametne guske Milutina Milankovića16 Karađorđev grad18 Velika Britanija20 Zuzuko22 Znam latinicu, učim ćirilicu24 Basna26 Ekologija28 Miodrag Anđelković30 Milan Kowović31 Kviz32 Za tebe i za...34 Predstavqamo...38 Maštom, rukom...40 Mala galerija42 Veliki odmor43 Web-zanimacije44 Čipko

SADRŽAJ

Dragi prijateqi, bjelopčelice i bjelopčelci,

Rodan Klepetan vratio se svojoj rodi Malenoj. To znači da je proqeće zaista stiglo, ne samo kalendarski ili meteorloški. Proqeće je tu. A s proqećem i mi se budimo iz sna. Vedriji smo, puni elana, što nam je neophodno u ovo vrijeme. Uskoro će školski praznici. To znači da ovo vri-jeme treba iskoristiti za malo više učewa. Treba popraviti poneku ocjenu. Nije zgodno posqedwe tromjesečje započeti s lošim ocjenama. Zato kwige u ruke – čim prije!Bit će vam drago što ćete na proqetne praznike ići bez brige i razmišqawa o ocjenama. Malo mawe vremena za razbibrigu imat će osmaši. Mnogi već razmišqaju u koju će se školu upisati. Upis u izabranu sredwu školu ili gimnaziju ovisi i o uspjehu.Zato svima sretno!

Hristos voskrese!

vaša Bijela pčela

Mjesto uživanjaProljeće je dotaklo viseću baštu, opkoljenu visokim stablima. Bašta je ukrašena zelenilom, bazenom sa zlatnim ribicama i rascvjetalim lo-počima, a u njoj se nalaze muzičari koji u "vrtu uživanja", ispunjavaju dokolicu uglednika koji sjedi pod sjenicom.Prizor iz svakodnevnog života na-slikao je živobojno jedan indijski sitnoslikar.Minijatura pruža vjernu predstavu o običajima koji su vladali u vrtovi-ma i dvorištima velikodostojnika. Premda je male veličine, ova slika svojom bojom i crtežima nadmašu-ju i veće slike u Indiji iz 17. vijeka.

Vrt je svijet u ma-lom, uređen ljud-skom rukom. Mjesto

je rasta, nadahnuća, duhovnog ispunjenja. Ukrašenom voćkama, šarenim i mirisnim biljkama te raskošnim cvijećem, u njemu je ugodno boraviti. Pogodan je za bijeg od svakodnevnog života jer pruža svježinu, hladovinu, omogućava odmor.Bašta ili vrt predstavlja ukroćenu i uređenu prirodu; simbol je ljudske moći nad prostranstvima divlje prirode. Nasuprot šumi, gdje slobodno raste drveće, grmlje i šipražje, bašte su uređene prema čovjekovim zamislima i mjerilima.Opijajući se ljepotom i mirisima bašta, pjesnici, muzičari i slikari vrtovima posvećivali su vrtovima svoja djela. Najljepši stihovi o vrtu ispisani su u biblijskoj „Pjesmi nad pjesmama“.

Lirski zanos

Prisan ugođaj

U ograđenom vrtu, na tratini, pod sjenicom od ruža, sjedi Bogorodi-ca koja u krilu drži malog Hrista. Njih okružuju anđeli pjevači i svirači. Blagost Bogorodičina lica i nježna slikarska tehnika otkrivaju liričnost Stefana Lohnera i njegov vjerski zanos. Ovaj majstor slika-nja Bogorodičinog života istakao je na zlatnoj pozadini oštre nabore njene odjeće koja je podijeljena na osvijetljene i zatamnjene površine. Bujno raslinje na tlu i rascvjetane ruže na sjenici predstavljaju pre-krasne detalje ikone.Ružičnjak sa sjenicom simbol je Bogorodičine čistote, ljubavi i milosti.

4 Bijela p^ela

Vrt ili bašta

Stefan Lochner, Bogorodica s Djetetom u ružičnjaku

Lijepo vrijeme omogućilo je porodici ispijanje poslijepod-nevnog čaja u bujnom vrtu. Iako je ovo svečani prizor, on takođe prikazuje jedan pri-san, domaći ugođaj iz života visokog društva. I dok odrasli, okupljeni oko stola, čavrljaju uz čaj, djeca se zabavljaju sa razigranim psićem. Iz otmje-no odjevene skupine slikar izdvaja figuru žene koja u krilu drži dijete. Njena prekrasno izrađena svilena haljina i skupocjen šešir pokazuju umjetnikovu vještinu; smisao za detalj i sjajno postupanje bojom.

Prikaz proljeća, Škola Mewar

George Morland, U vrtu

Rascvali seoski vrt vrije bojama te se doima da se cvjetno šarenilo rasprostire u svim smjerovima. Uz pomoć slobodnih poteza četkice, austrijski slikar Gustav Klimt dodirom bijele, plave, zelene, ljubičaste te različitim nijansama crvene is-punjava cijelo platno. Prepun raslinja, slikarev vrt, podsjeća na gusto tkanje tapiserije, u kojoj cvijeće živih boja treperi unutar tamnih rubova.Klimtovi cvjetni pejzaži posjedovali su tajanstvenu snagu: cvjetne uzorke koristio je u slikanju i drugih motiva.

Žena u ružičastoj svilenoj haljini, okružena zelenilom i cvijećem, sjedi na vrtnoj bijeloj stolici. Vrt je prepun svečane svjetlosti; sunčani odsjaji lutaju ženinim licem, raspr-šuju se naborima odjeće i bogatim čipkama, vrludaju vrtnom stazom, po zelenilu, travi, cvijeću.Slikajući ženu u vrtu slikar Vlaho Bukovac pokazuje podjednaku ljubav za ljepotu prirode i ljepotu portreta. Njegov likovni govor uvijek je u dosluhu s bojom i svje-tlošću, s tananim osjećajem za ton, za nijansu.

Cvjetno šareniLo

radost oka

sjaj u Cvijeću

5Bijela p^ela

Japanska bašta na ovom drvorezu kao da je izašla iz sna. Slikar Hiro-šige u njemu je posebno izdvojio drveni mostić kojeg neznatno zaklanja raslinje što se nježno, poput raspletene kose, spušta do površine vode. Nad utišanom vodom nadvijaju se i razbarušane grane borova te sićušne ptičice koje svojim letom doprinose ljup-kom dojmu bašte. Ona je jedno-stavna popijevka plavog, zelenog i smeđeg i radost je oku.Majstor drvoreza Hirošige voli odrešite linije koje tvore oblike ispunjene bojama.

osjećaj za nijansu

Jedan od osvjedočenih ljubitelja vrtova bio je francuski slikar Klod Mane. On je prema sopstvenim zamislima uredio vrt. Tema vrta pratila ga je kroz cijeli život.Na ovoj slici četiri mlade dame provode vrijeme u ćaskanju i ubi-ranju ruža. Figure mladih žena uronjene su s neviđenom svježi-nom u svjetlo i sjenu. Sjene pada-ju na njihove haljine, svilenkasta lica i na suncobrane koje drže u ruci. Sunčevo svjetlo razbacano je puteljkom, a njegov sjaj razi-grao se po buketima koje dvije dame drže u krilu i rukama.U vrtu je Mane našao jednu dru-gu slikarsku temu – svjetlo.

Ando Hiroshige, Mostić u bašti Kamiedo

Gustav Klimt, Seoski vrt, detalj

Vlaho Bukovac, Portret Božene Miletić

Claude Monet, Žene u vrtu

DOBRICAERIĆ

U našoj bašti, dole ispod bregakraj reke – ima svega i svačega.

Spanaća, kupusa, karfiola, keljazelene salate, peršuna i zelja.

Tu su ren i repa, pa celer i cveklai šargarepa, rumena i lepa.

Zatim luk, paprika, paradajz, krastavciboranija, grašak, krompir i kokavci.

Rotkva i rotkvice, tikve i tikvicepitome jagode, dinje, lubenice.

Na kraju bašte, ko ptići u ruci,šćućurili se šareni šućurci.

A unaokolo – raznobojno cvećemajčin zagrljaj ljubavi i sreće

I zlatni stručići smilja i bosiljakojima nas moja baka blagosilja.

Našu malu baštu, naš ponos kraj rekeposećuju krtice, fazani i zeke.

Deda je gaji, baka u njoj beretata i ja zalivamo s merom i bez mereUvek pre doručka i posle večere.

Naša bašta je naša biljna kućanaša pijaca i riznica povrća!

Krupne glavezelenoplavevire iz trave.

Naša bašta

KupusZaliva ih rekaplevi ih moj dekaa gricka ih zeka.

7Bijela p^ela Ilustrovao: Sven Kovačević

Krastavci su, znateglavni za salate.Krastavci ležena zemlji oko vrežeu travi skrivenii lišćem pokriveni.Al' mi ih i takopronađemo lako.Nije baš u reduil' se čini meništo se uvek jedumladi i zeleni.Što se ne bi jelitek kad budu zreli?Zato što su gorki!Najslađi su, vele,i to kao mezekad se ukisele –al' to je bez veze.Krastavci su zdravii nisu krastavi.

To su vam onecrvene bombonesa zelenom kosompokapane rosom.Ove male kuglesočne i okruglepune vitaminavrište pod zubima!

Naša baštaKrastavci

Rotkvice

Borove suziceProqeće. U šumi se smješka mladi bor.– Što ti je? – začuđeno ga je upitala mlada lijeska.– Kako – što mi je?– Zašto se smiješ, kao budala?– Kako se ne bih smijao kad me po grudima škakqa proqetni povjetarac?– Dobro, ali zašto se toliko raduješ proqeću? – posprdno upita lijeska.– Zato što su oko mene zvončići otvorili svoje lijepe oči i što me po-zdravqaju bijelim rukicama, a ptičice žvrgole...– Ali ti se nemaš čemu radovati! – podbode ga lijeska. –Kako nemam? – namršti se bor. – Zar moja odjeća nije lijepa?– Da lijepa! Uvijek je zelena! I qeti, i s proqeća, a i s jeseni i u zimu. A vidi mene, ujesen nosim zlatnu haqinu...– Meni je drago moje zeleno odijelo! – branio se mladi bor, ali su ga suze najednom počele gušiti i bor je zaplakao. A lijeska se smijala:– Vidi ti wega, svud unaokolo proqeće, novi listovi i novo cvijeće, a on dočekuje novo godišwe u staroj odjeći, u kojoj je dočekao zimu, i još se raduje! Pa sad neka mi neko kaže što wemu donosi proqeće.– Donosi, itekako! – rekao je mladi bor. – Ja ne mislim na svoju odjeću. Radije slušam ptice kako cvrkuću. Gledam cvijeće, kako otvara svoje latice i plavo vedro nebo. Osjećam kako me proqet-na kiša uqepšava svojim kapqicama. Zimi sam imao srebrne prstenove i privjeske, kao svaka seoska nevjesta. Bio sam omo-tan bijelim ogrtačem, a ti si, za cijelo to vrijeme, bila potpu-no gola. I danas me je stid, kad se toga sjetim!– Da, zaista mi je bilo malo hladno, ali zato sad imam novu i sjajnu zelenu haqinu. A ti? – rekla je lijeska.– Prestani me zadirkivati! Uzdrhtao je bor i s wegovih dugih zelenih trepavica ponovo su počele padati suze na zemqu. Jednom zvončiću su čak smočile svečanu bijelu haqinicu.Upravo tada jedna je ptica proletjela pored zelenog bora i najednom prestala pjevati i cvrkutati. Čim je vidjela što se tu događa, poletjela je šumom da javi tužnu vijest.

Ilustr

ovao

:

Zvone

Ken

đel

Rifat Kukaj prevod Vukoman Radosavqević

10 Bijela p^ela

Pripremio: RatKo Reli]

Dušan RaDović(1922 – 1984)

je postajala moj alat i moje zanimawe. Pisao sam dobre pismene radove, dobro sam igrao šah, i učio sam pri-lično dobro... Kad sam imao trinaest, četrnaest godina objavqene su mi prve pesme u novinama. Profesor Jovan Petrović napisao je ispod jednog pismenog zadatka: "Ti si naš mali pesnik."A taj "mali" pesnik jednog je dana postao "veliki pesnik", čije su pjesme prevedene na sve značajnije svjetske jezi-ke.

dana, emisijom "kojom je bu-dio uspavane svesti i zamrle nade, kojom je budio čoveka u qudima... Ti wegovi biseri koje je sipao svakog jutra s 23. sprata ni danas nisu izgubi-li sjaj", (Politika 28. januar 2012.)

GLAVA KAO zANIMAwE

A kako se rađala ova popu-larna pjesnička zvijezda ro-đena u Nišu prije 93 godine, a ugasila se (samo fizički) u Beogradu prije 30 godina."Kad sam bio u trećem razre-du osnovne škole, pokušao sam da napišem pesmu. Onako kako sam to video kod drugih. Napisao sam četiri stiha sa dve nesigurne rime. Nešto o svome ocu. On je bio zado-voqan. Pomilovao je glavu koja je to izmislila... Glava

Danas se na našim prosto-rima mladi i stari rado prisjete Dušana Radovića i u prigodnim trenucima iz-govore neku wegovu dosjetku ili šalu, izrecitiraju po-

PISAC zA SVA VREMENAneki stih, sjete se wegovih mudrih misli, jednostavno kazanih, koje čovjeku u ne-voqi pomažu – kako neko reče – "kao napitak za boqe raspoložewe"."Sve se više pokazuje – tako, npr. Kaže Branka Otašević – koliko nam kao svakodnev-na doza za jačawe mentalnog zdravqa i duhovne čvrstine nedostaju mudrosti Dušana Radovića". A Ilija Kordić u kwizi "Kazivawa" veli "Slušao sam ga na radiju i TV i divio se wegovoj oštroj duhovitosti, snazi da zapazi negativne pojave i da ih ži-goše".A najviše za ovim piscem, da-kako, žale Beograđani koji-ma je svako jutro u radio-emi-siji "Beograde, dobro jutro" svojim stihovima i porukama uqepšavao početak radnog

RASKOš dUHA

Radović je piso za djecu i za odrasle: pjesme, priče, razne scenske prikaze, humoreske, mu-dre izreke i poruke za sve one od 7 do 77 godina. Glavna su mu dje-la "Kapetan Džon Piplfoks", "Poštovana deco", "Smešne reči", "Pričam ti priču", "Vu-kova azbuka" i "Crni dan"."Radovićeve pesme ne drže sta-romodni obruči" – naglašava wegov prijateq i pjednik Dra-gan Lukić. Wegove su pjesme ja-sne i neposredne, on se u pjesma-ma s djecom druži i igra kao da je i sam dijete. Tako Radović wežno briše ograde između djece i odraslih, i to je jedan od osnovnih razloga zašto ga svi vole, bez obzira na godine. Wegova je vrlina što je znao "teške probleme" da izrazi na svima razumqiv način.

11Bijela p^ela

REKLI SU

Ako nam iko nedostaje, to je Dušan Radović. Svaki dan kažem sebi: Gde li je sad? Mogu misliti kako bi ove danas propuštao kroz igle-ne uši da je živ.

Ranko Guzina

Građani Beograda se bude, a na radio-talasima ih doče-kuje veliki Dušan Radović...

Emir Kusturica

Dušan Radović je bio veli-ki pjesnik. Wegove pjesme namijewene djeci s odu-ševqewem govorim jer ih znam napamet.

Dara Sekulić

Zakqučna ocjena: "Sve što je Radović u životu napi-sao ili rekao i danas zlata vredi."

OSTVARENA žEQA

Jedna od posqedwih žeqa Du-šana Radovića bila je da sve što je napisao vidi objavqe-no u jednoj kwizi, kao nekoj "svaštari". Tu mu je žequ ispunio wegov sin, pisac, scenarist Miloš Radović, koji je za TV Beograd snimio seriju "Svaštara" u kojoj igraju poznati srpski glum-ci Milena Dravić i Dragan Nikolić.

KwGA O RAdOVIĆU

Za svo duhovno dobro koje je dao Beograđanima i svim qu-dima dobre voqe, Milovan Vi-tezović mu je posvetio kwigu "Majstore, dobro jutro".

BEOGRAdE, dOBRO JUTRO

– Ova nova deca dobiju na kr-štewu grozna imena. Kao da je ime za jedan dan ili jednu ulogu u filmu i životu, a ne za ceo život.– I Novi Beograd prestade, najzad, da bude spavaonica, čim u wega stignu tramvaji.– Mnogi đaci dobivaju jedi-nice samo zato što niža ocena ne postoji...– Beograđani, čuvajte Beo-grad ako nemate šta drugo da ostavite svojoj deci.– Beogradski tramvaji i au-tobusi su kao učionice, a putnici kao đaci. A uvek se nađe neko ko će im držati predavawe.

RAdOVIĆEVE MISLI

– Čovek je samo dok plače.– Nije problem što nema kafe, problem je što smo – bez ciqa.– Ko prvi devojci, wegova devojka. Ko posledwi devojci, wegova žena.

SAVJETI PJESNICIMA zA dJECU

– Dobra pesma za decu mora biti pametna.– Dobra pesma za decu mora zanimati i odraslog čitaoca.– Pesme moraju poštovati dečji uzrast.– Pravi pesnik za decu piše razumqive pesme.

Da li mi verujete

Umivao se jedan dečkosvakog dana, bez prestanka,pa su mu uši rasle, porasle,pa mu je koža postala tanka. – Da li mi verujete?Majka je stalno vikala "dosta!"al' on je hteo, on je hteo...Umivao se svakog danapa se odjednom razboleo.– Da li mi verujete?Došao jedan lekar strog, pa kaže:– Tako mi prsluka mog,voda je kriva.– Zabrawujem mu da se umiva!– Da li mi verujete?

Strašan lav

Bio jednom jedan lav…Kakav lav?Strašan lav,narogušen i qut sav.Strašno, strašno!Išao je na tri noge,gledao je na tri oka,slušao je na tri uha...Strašno, strašno!Ne pitajte – šta je jeo.Taj je jeo šta je hteo- tramvaj ceoi oblaka jedan deo!Strašno, strašno!Zubi oštri, pogled zao,on za milost nije znao!Strašno, strašno!Dok ga Branajednog dananije gumom izbrisao.Strašno, strašno!

LAzAREVA SUBOTA - VRBICA

“Pustite decu neka dolaze meni,I ne branite im; jer je takvih carstvo Božije”

(Mar. 10,14)

azareva subota – Vrbi-ca i Cveti dva su zna-čajna praznika pravo-

slavne crkve koja prethode nedeqi Hristovog stradawa i Uskrsu. Lazareva subota svedo-či da je Gospod Isus Hristos zaista Bog. Pored mnogih čuda koje je Hristos učinio bilo je i vaskrsavawe svog prijateqa Lazara, brata pobožnih se-stara i Hristovih sledbenica Marte i Marije.Na putu za Vitiniju Hristu je stigla vest da je Lazar umro, i da je već četiri dana u grobu. Po dolasku u dom Marte i Ma-rije Hristos je video veliku tugu sestara za bratom i nakon toga zatražio je da ode na La-zarev grob. Pozvao je Lazara da ustane iz mrtvih, što se stvarno i desilo na čudo svih prisutnih. To čudo vaskrsewa mogao je učiniti sam Bog. Vest o Lazarevom vaskrsewu brzo se proširila po Jeru-salimu. Već idući dan, na dan Cvetnice, mnoštvo naroda okupilo se u Jerusalimu da pozdravi Hrista Spasiteqa rečima: “Osana, blagosloven

L

12 Bijela p^ela

koji ide u ime Gospodwe“. Ovaj dan Lazareve subote poznajemo u narodu i kao Vrbica, pra-znik koji je Hristova crkva posvetila deci. Deca su Hri-stu bila posebno draga, On ro-diteqima poručuje: „Pustite decu neka dolaze meni…” On poziva roditeqe da ne uskra-ćuju deci dolazak u crkvu, u dom Božiji. Hristos poziva decu da se raduju carstvu Bo-žijem. Poziva decu na obra-zovawe, vaspitawe i spasewe, jer je On izvor qu-bavi i Božije isti-ne. Hristos kaže: „Ja sam put istine i život…“ Hristova nau ka ukra šava čistu de-čiju dušu vrlina-ma i donosi im bla-ženstvo, puno bo-žanske mudrosti. Dolazak dece Hri-stu obrazovaće ih u duhu Božanskog zakona, moralnih pravila i propi-sa. Još je premudri Solomon u Starom

Zavetu savetovao roditeqi-ma: „Učite decu svoju prema putu kojim će ići, pa neće od-stupati od wega ni kada osta-ri…“Radost Hristovog vaspitawa jeste u wegovoj crkvi i zato poziva decu da dođu u crkvu, da se zajedno raduju na Vrbicu jer ćemo tako ispuniti voqu i reči Hristove. Za uzvrat nam Spasiteq obećava blaženi život.

Radoš Matić

pohalne promene koje su nastale tokom i posle srpskih ustanaka 1804.

i 1815. nisu zahvatile samo veća mesta i gradove, već i najzabi-tija sela. Među wima i selo Če-tereže u Braničevu nedaleko Žabara. U ovom kraju četovao je hajdučki harambaša Stano-je Glavaš i nakon jedne pobede nad Turcima narod sela Čatra-še odluči da selu promene ime u Četereže. U selu i sad posto-ji Glavaševa ćuprija, mesto gde su Turci doživeli poraz. Po oslobođewu od Turaka na-rod je prvo prionuo da podi-že crkve, jer ih za vreme Tura-ka nije bilo. Bile su to mahom mawe građevine sagrađene od slabog materijala, tzv. čatma-re ili bondučare. Tako su i Četerežani već 1805. podigli crkvu-brvnaru posvetivši je Sv. Trojici. Kako je vreme od-micalo, Srbija je sve više ja-čala. To se osetilo i u Četere-ži i 1844. prionulo se gradwi nove crkve, posvećene Rođewu Presvete Bogorodice. Narod je gradio vlastitim snagama bez pomoći sa strane, tako da je gradwa trajala čitavih de-set godina. Jedno predawe ka-zuje da su je zidali italijan-ski majstori. Zapisano je da je veće zvono poklonio Matija Kršqanin iz Rakinca, a mawe Petar Bakalović. Pored Sa-borne crkve u Beogradu i hra-ma u Smederevu bila je ovo naj-veća crkva u Kneževini Srbi-

13Bijela p^ela

E

CRKVa SV. TROjiCe

ji! Crkva brvnara prepuštena je zubu vremena.Vremena koja su usledila do-nela su mnogo nevoqa Čete-reži. U Prvom svetskom ratu Austrijanci su crkvu Rođewa Presvete Bogorodice pretvo-rili u kowušnicu, a Bugari su opqačkali sve što su mo-gli. Nekim čudom ostali su polijeleji. Naročito je stra-dao ikonostas, delo više maj-stora, među kojima se isticao Ilija Stojićević iz Smoqin-ca. Posle rata, trudom mešta-na, počela je obnova crkve. Ru-ski slikar Todor Farafanov je 1934. naslikao sedam monumen-talnih kompozicija. Za svaku se zna ko je od meštana obezbe-dio sredstva za wenu izradu.U novije vreme obe su crkve ob-novqene. Od stare crkve brv-nare sačuvan je samo krst sa raspećem i dva bočna medaqo-na: Bogorodica i Sv. Jovan, rad nepoznatog majstora iz 1844, o čemu svedoči sačuvani zapis

o priložniku Filipu Pavlo-viću. Sadašwi ikonostas ura-dio je đakon-ikonopisac Dra-gan Aleksić iz Paraćina. On je 1998. i u velikoj crkvi, u ol-tarskom prostoru, naslikao Hrista na prestolu. U crkvi se čuva nekoliko vrednih bogo-službenih kwiga štampanih u Moskvi i Kijevu tokom 19. veka. Dve su najstarije, Oktoih i Apostol, iz 1799. godine.Najstariji grob potiče iz 1855. i u wemu je sahrawen jerej Spi-ridon Radivojević. Nadgrobni beleg originalno je koncipi-ran. Krstolikog je oblika sa nišom u sredini u kojoj je nat-pis, a iznad we isklesana su dva krsta. Crkve u Četereži nalaze se u živopisnom ambijentu okruže-nom gustom šumom i brojnim izvorima lekovite vode. Sve to doprinosi da Četereže opstaju kao značajno duhovno i kultur-no središte srpskoga naroda.

Milutin Dedić

dUHOVNA IzVORIšTA

14 Bijela p^ela

Pi{e: Jovan Savi^in PRica

ca velike mržwe, žeqe za osvetom... Narod vjeruje da se kletva ostvaruje i kroz još nerođe-ne generacije "dužnika". Onaj kome je kletva upućena postaje proklet i uklet. Sveti Sava je prokleo kowa da nikad ne bude sit, zato što je pojeo slamu sa ležaja novorođenog Hrista. U narodu se čuje žalba na "kletu sudbinu", što treba da znači da je neko rođen pod ne-čijom kletvom, koju je zaradio daleki neupamćeni predak. Najpoznatija je kletva kne-za Lazara koju je uputio kao

svetiwu i trude se da obeća-no ispuwavaju kako najboqe mogu i umiju. Narod vjeruje da prekršiteqe zavjeta čeka neminovna kazna.Zavjetuju se i vojnici kada stupaju u armiju; zavjetuju se qudi u opasnosti – da im neki svetac pomogne, a za uzvrat će postiti i nešto crkvi pri-ložiti – kao što je ikona, novac ili svijeća. Brojna sela imaju jedan dan ili više "zavjetnih dana". To su dani na koji je neki sve-tac uslišio molbe seqana pa otjerao sušu, poplavu, spri-

poziv u boj na Kosovo: "Ko ne dođe u boj na Kosovo, ne imao od srca poroda, od ruke mu ni-šta ne rodilo, rujno vino, ni pšenica bijela, rđom kapo dok mu je koqena!"Zavjet je posqedwa žeqa oca na samrti. On traži od sino-va da se zavjetuju, to jest da se zakunu da će nastaviti život u miru i slozi, da se neće ruž-no odnositi prena susjedima i rođacima, da će pomagati nemoćnim i bolesnima, da će prema sestrama postupati s bratskom dobrotom i qubavqu prema najboqoj tradiciji kuće i predaka.Sinovi zavjet primaju kao

zARICAwE, KLETVA I zAVJET

aricawe je pozivawe na Boga kada se želi učiniti neko djelo.

Onaj ko se često zariče može na sebe okrenuti nebeske sile i biti kažwen umjesto nagra-de. Zato se zaricawe vrši samo u velikoj nevoqi, kada je pravedni mučenik u život-noj opasnosti. Zaricawe bez rečenice "Ako Bog da" može da izazove suprotan učinak od žeqenog.Hrišćanska crkva pokušala je da iskorijeni zaricawe jer taj običaj potječe iz dalekih paganskih vremena, kada su "postojali" dobri i zli bo-govi koji su mogli da ispune svaku žequ bila ona časna ili nečasna.Kletve su svirepe i teške mračne žeqe, koje se pozivaju na natprirodne sile, a izgova-raju ih uvrijeđeni, poniženi, potišteni; nejaki moćni-ku, prosjak tvrdici, djevojke momku varalici, ostavqeni rawenik ravnodušnom drugu. Najčešće su kletve: "Grom te ubio!", "Đavoli ti odni-jeli dušu!", "Skamenio se!" i druge.Kletva nastaje kao posqedi-

ječio katastrofu, izbavio ih od neke pošasti i zato ga ci-jelo selo slavi svake godine u isti dan.Seoska zavjetna slava može da bude i dana "kada je sveti-teq kaznio selo" pa im donio neku nedaću kao opomenu. Zato će selo taj dan svečano pro-slavqati u znak poštovawa i kajawa. Zavjetne slave imaju i žene. Obično neki od dana posve-ćenih Bogorodici i sveti-teqima. Na te dane žene ne rade teže poslove. Svečanost označavaju uređewem kuće i dvorišta, postom i odlaskom u crkvu.

z

15Bijela p^ela

i zvijezda. Rijekom su plovile bijele lađe i bijele guske koje su ga očarale svojom pameću.Ružna uzrečica: "Glup kao guska" u ovoj priči gubi svoju oholu namjeru da se mudra pti-ca uvrijedi. Naš junak piše kako je još u djetiwstvu ot-krio jedan zagonetni fenomen – ispred wegove bašte guske su u jatima ulazile u vodu i oti-skivale se preko Dunava pre-ma ritovima i pašwacima na drugoj obali. To se ponavqalo svakog dana čim bi iz Dunava i zelenih vrbaka izronilo sun-ce. Matica je zanosila guske pa su na drugu obalu izbijale

ijepi moj narode bje-lopčelski! Teško je povjerovati u priču

koju vam danas kanim ispri-povijedati, a istinita je i čista kao zraka sunca. Junak naše priče rođen je u Daqu na Dunavu 28. maja 1879. u srpskoj porodici koja je dala nekoliko znamenitih qudi.Kuća u kojoj je rođen Milutin nalazi se na samoj obali veli-ke rijeke sa kojom je radoznali drugovao i provodio dane dje-tiwstva i rane mladosti. Na Dunavu je dočekivao zore i su-tone, uživao u igri vode i svje-tlosti, ptca, valova, mjesečine

L

PAMETNE GUSKE MILUTINA

MILANKOVIĆA

15Bijela p^ela

oko kilometar niže od tačke sa koje su ispred Milankovi-ća kuće ulazile u vodu. Tada su izlazile na kopno, okreta-le se suprotno od toka rijeke i, polako pasući, kretale se uzvodno cijeli dan.Pred zalazak sunca stizale su, kao prema preciznom satu, na mjesto udaqeno oko kilo-metar od tačke sa koje su ju-tros zaplivale preko Dunava. Ulazile su u vodu na lijevoj obali, koja ih je dijagonal-nom putawom donijela na de-snu obalu tačno ispred kuće Milankovića sa koje su jutros preko velike rijeke krenule na pašu.Da bi izveo tako složenu plo-vidbu, čovjeku bi bile potreb-

ne sprave za mjerewe i pozna-vawe složenih matematičkih operacija. Umni dječak Milutin veoma je rano zapazio taj fenomen, duboko razmišqao o guska-ma "matematičarima" i divio se moćima i qepotama pri-rode. Promatrajući prirodu i studirajući wene pojave, Milutin je zakqučio da je cjelokupna priroda "moćni beskrajni živi stvor" u kome se ništa ne događa ni slučaj-no ni samo po sebi već da sve teče po uzročno-posqedič-nim vezama.Studirao je na najpoznatijim

univerzitetima Evrope i proslavio se velikim znan-stvenim dostignućima na poqima tehnike, primijewe-ne matematike; bio je član mnogih akademija i naučnih ustanova. Postao je čuven kao astronom, matematičar, ge-ofizičar, klimatolog, pro-jektant, inžewer pronalazač, statičar, pedagog, profesor univerziteta, pisao uxbenik, a bio je i kwiževnik.Milankovićevim imenom na-zvan je jedan krater na Mjese-cu, jedan na Marsu i jedno ne-besko tijelo. Kazivao je da su ga na "plovidbu naukom" upu-tile i navele "pametne guske" sa Dunava.

J. S. Prica

arađorđe Petrović, sin siro-mašnog šumadijskog seljaka, svinjarski trgovac s Bečom,

potom vođa Prvog srpskog ustanka, nije bio vičan peru kao oružju. Tada, krajem 18. veka, deca su mogla da se opismenjavaju samo u manastirima. A ipak, tokom Prvog srpskog ustan-ka, koji je 1804. podigao za oslobo-đenje Srbije od Turaka, Karađorđe je u varošici Topoli sagradio školu. Mada neškolovan, duboko je shvatao da nema napretka bez obrazovanja. Istorijski gorostas, genijalan vojsko-vođa, čijoj se vojnoj veštini divio i sam Napoleon, uzdrmao je temelje turske imperije. I Dositej Obradović, najučeniji čovek svog doba, smatrao ga je genijem, a vožd Karađorđe mu je s poštovanjem i poniznošću ljubio ruku. Njegoš ga je nazivao takovskim čudom, Karađorđem besmrtnim. Taj čovek je umeo da ceni znanje. Karađorđe je rođen u selu Viševcu, a uoči ustanka doselio se u zaseok Krćevac pored varošice Topole. Tu je veliki vožd osnovao grad, omeđen dolinama rečica Kamenice i Jasenice, pa ga je pretvorio u svoju i presto-nicu oslobođene Srbije. Sazidao je utvrđeni grad sa šancem, kulama i bedemima za odbranu, crkvu sa tri zvona, koja su se prva oglasila u slo-bodnoj Srbiji. Ali, turska vojska je

K

Piše: Milena Dražić

16 Bijela p^ela

slomom ustanka porušila i zapalila Voždov grad. Kuda god ko god da je iz ovih kra-jeva kretao, često nije mogao za-obići Topolu. Koliko zanemarljiva, ta varošica je kroz istoriju bivala i mala i velika, značajna i marginalna, siromašna i bogata, srce Šumadije i njen budžak. Izabrali su je da tu žive srpski vlastelini. Prvi srpski despot, veliki um, pesnik, prosvetitelj Stefan Lazarević, sin cara Lazara, upokojio se ovde, u selu Crkvinama 1427. go-dine. Nesrećnici s Kosova i Metohije

ovaj istočnik ladnij podiže aleksan-der karađorđević kWaz srbskij 29 Sep-tem. 1858. God.

posle Kosovske bitke i turskog zulu-ma tu bi se nastanjivali, a preostali su kasnije bežali preko Topole sa Ar-senijem Čarnojevićem, dalje. Očito, teško je pričati o Topoli, a pre-ćutkivati istoriju. Savremena Topola je, ako se zanemari prošlost, tipična srpska varošica. Ulice su ucrtane u prošlom stoleću, porodične kuće građene su u stilu srpske arhitektu-re, a pokoje novo zdanje odiše mo-dernošću tipičnom za ovo vreme. Grad je čist, pošto su ljudi savladali i očistili divlje deponije, taj nekultu-

ran odnos prema javnim objektima, dovedena je zdrava voda, a sređena je i kanalizacija. Topola je šampion čistoće među gradovima u Srbiji već nekoliko godina. Miran život građana naruši se i ra-zdrma svakog oktobra, kad se na topolsku berbu grožđa sjati mnogo gostiju iz cele Srbije. Ovaj kraj je inače slavan po odličnom grožđu i još boljem vinu i jakoj rakiji, kojim se ponosi svako selo oko Topole, pa mirne ulice tih dana postaju vesele od isprobavanja pića iz svake bačve. Bira se najlepša ljubavna ili vinska pesma. Steknu se ovde grupe pevača iz cele Srbije:

17Bijela p^ela

vi. Gostima se tada ponude i ručno rađeni suveniri. Priča o topolskim vinima vezana je, opet, za Karađorđeviće. Kralj Petar Prvi, koji se, posle svrgavanja s vlasti dinastije Obrenovića, vratio nakon 45 godina izgnanstva u otadžbinu, voleo je da dolazi na Karađorđevo imanje i da gaji lozu i pravi vino. Nje-gova kraljevska vina bila su visoko cenjena, a on je sam sa uživanjem obrađivao posed. Iz tog doba osta-la je legenda koja potvrđuje snagu pravne države Srbije u to vreme. Nai-me, navodno je njegovo visočanstvo, svakako ne namerno, svom vinogra-du pripojilo nešto tuđih čokota. Se-ljak koji je tvrdio da je kralj uzurpi-rao njegov posed, tužio je nosioca krune sudu za nepoštovanje međe. Sud je utvrdio da je seljak u pravu i vratio mu „kraljevsku pozajmicu“. Monarh je, dakle, pred zakonom bio jednak sa svakim građaninom. Preostala istorijska mesta, obnavlja-na više puta posle stradanja što od Turaka, što od obrenovićevaca dok su bili na vlasti, cilj su brojnih turističkih putovanja. Iz autobusa o vikendima izlaze putnici željni da vide starine stvorene u herojskom periodu Prvog srpskog ustanka, odnosno srpske re-volucije, kako je taj istorijski period novog doba video istoričar Leopold Ranke. I da shvate da je Topola bila i ostala grad Karađorđevića. Kralj Petar je, došavši 1903. u Srbiju, ispunio amanet svojih roditelja. U To-poli, na vrhu prelepog brda Oplenca, sagradio je hram Svetog Đorđa s ma-

„Obraše se vinogradi/ Dole kraj To-pole,/ Došlo vreme da se uzme/ Koji koga vole“, a sve se to odvija na Vinskom trgu i u okolnim uličicama. Kako kaže pesma, posle berbe dogovaraju se brojni bra-kovi, da bi se već na sledećoj berbi ponosno u kolicima provozale tek rođene bebe. I nadaleko čuveni vašar u Topoli, od-nosno Sabor narodnog stvaralaštva. isijavu radost, veselje, gradsku buku i dobru atmosferu. Tada, prema pozna-toj pesmi Dobrice Erića, kreće bujica naroda, kola i stoke kroz polja i poto-ke, ka Topoli. Stiže roba na volovskim kolima, lubenice, voće, zemljani lon-ci, stada ovaca. Šarene se tezge, na kojima se prodaje sve, od poslastica koje vesele decu, liciderskih srdaca, svilenih bombona, do „...Igračaka, nakita /Što divno sija, /I bezbroj drugih drangulija...“Vašar je i prilika da se, uz pljeskavi-ce i pečenje, pokažu i nezaboravljeni stari zanati, najviše vezani za alatke za rad, potom stari recepti za lokalna jela, vezovi, tkanja i ostali ručni rado-

uzolejem u kome će se sahranjivati svaki član dinastije. U velelepnoj cr-kvi, pravljenoj u belom mermeru, is-crtane su kopije 60 najlepših srpskih fresaka iz manastira. Sa stepeništa lepe crkve pruža se izvanredan po-gled na sve strane. Do Drugog svetskog rata tu su sa-hranjeni sam kralj Petar Prvi, potom njegov sin Aleksandar, koga su u Marseju, u Francuskoj, ubili fašisti. Tu je, četvrti put zaredom, sahranjen i osnivač dinastije vožd Karađorđe. Kako četvrti put? Za one kojima je promaklo, u šta sumnjam, sledi kroki najtužnije slike srpske istorije. Kad je Miloš Obrenović, vođa Drugog srpskog ustanka, naručio ubistvo kuma, vožda Karađorđa, ubica je žr-tvu na brzinu sahranio u selu Radova-nju, gde mu je odsekao glavu. Potom je Miloševa supruga, kuma Ljubica, iz straha od prokletstva, prenela kuma u Topolu i sahranila ga u crkvi, a lju-titi kum Miloš je Voždove ostatke iz-bacio iz crkve i sahranio ih uz crkvu. Nesrećni Karađorđe je našao mir tek u grobnici na Oplencu. Pre dvadesetak godina, princ Tomi-slav, unuk kralja Petra i sin Aleksan-drov, posle dugih godina izgnanstva vratio se iz Velike Britanije, gde se bavio gajenjem jabuka, i nastanio na Oplencu. Tu je kasnije i sahranjen. Na isto mesto su nedavno pristi-gli posmrtni ostaci kraljice Marije, udovice kralja Aleksandra, a onda i kralja Petra II, princa Pavla i njegove porodice.

Džepni globus

zavrteo:

Igor Kolarov

Površina: 243.610 km2

Broj stanovnika: 62.008.048Glavni grad: london (8.278.251)Službeni jezik: engleski, velškiDržavno uređenje: višestranačka konstitucionalna monarhija s dvodomnim parlamentomEtnički sastav: Englezi 80%, Škoti 10%, Irci 4%, velšani 2%, ostali 4%Dužina kopnene granice: 360 kmveći gradovi: Birmingem ( 988.000), Glazgov (610.700), liverpul (468.300), Šefild (422.900) valuta: funta sterlinga = 100 penijaverska pripadnost: anglikanci 47%, rimokatolici 9%, prezbiterijanci 4%, ostali 40%

UJEDINJENO KRALJEVSTVOVELIKE BRITANIJE ISEVERNE IRSKE

l London je grad koji ima najviše banaka i bankarskih filijala na svetu – više od 500.

l London city – centar moći

l Stari London – vrijeme Olivera Tvista

l Čuveni crveni autobusi na katDva simbola Engleske – sat Big Ben u londonu i rols rojs

l ”Goli kuhar” – Džemi Oli­ver – otkrio dobru prehranu i najmanja kuća u Britaniji

l velika Britanija je šesta najposećenija zemlja na svetu – godišnje je poseti oko 30 miliona turista.

l SJEvErNa IrSKa......................................................................

Grafički uobličio: Dragan Stojković

l Kraljevina se nalazi na severozapadu Evrope – u njen sastav ulaze ostrvo velika Britanija i severni deo Irskog ostrva.

l Sve do Drugog sv. rata iz Velike Britanije se iseljavao velik broj ljudi, što je pogodovalo širenju engle­skog jezika. Na planeti tim jezikom danas govori stotine miliona ljudi, i to je službeni jezik i u SAD­u, Kanadi, Australiji i Indiji.

Najpoznatije kraljice i kralj

kraljica Elizabeta I kraljica Elizabeta II

kraljica Viktorija Henri VIII

l Oko 11% površine Velike Britanije je pod šumama.

Čarls Darvin:Postanak vrsta

Viljem Šekspir,najznačajniji pisac

KNJIŽEVNOST

Tko je popularniji – alisa u zemlji čudesa ili Hari Poter?

London ima najstariju i najveću podzemnu železnicu na svetu – čini je 394 km pruga i dnevno se njom preveze oko 3 miliona ljudi.

l Izvan velike Britanije živi oko 6 miliona Britanaca.

Glavni grad velike Britanije – london

l SJEvErNa IrSKa......................................................................

Glavni grad Škotske - Edinburg

l ŠKoTSKa

......

......

......

......

......

......

......

......

......

......

......

....

................

................

.....

l ENGlESKa

l vElS

..........

..........

..........

..........

....

................................................................

ZDRavKo ZUPan

ZuZuKo

20 Bijela p^ela

21Bijela p^ela 21Bijela p^ela

22 Bijela p^ela

23Bijela p^ela 23Bijela p^ela

24 Bijela p^ela

25Bijela p^ela

Ekologija je riječ koja se sve češće čuje i ponavlja. Sastavljena je od dvije grčke riječi: kuća i riječ, ili riječ o kući – plane-tu. Ekologija je nauka i dio biologije, koja govori o onome što se zbiva u okolini, o načinu života, o smještaju živih bića i o odnosu jednih prema drugima. Ona govori i o odnosima između biljaka, životinja i ljudi u kući, tj. planetu na kojem žive. Životni prostori na zemlji su voda, kopno i zrak, a ponekad i prostor is-pod zemlje. Svi ti dijelovi

Pripremio: V. RADOSAVLjeVić

26 Bijela p^ela

Ova ukrasna sobna biljka ima lijepe zelene listove nalik na je-lenje rogove, zbog čega je i dobila ime jelenja ili rogata paprat. Ako je biljka u loncu, njeno staro lišće ne treba odbaciti nego staviti u zemlju u saksiji, pa će biljka duže trajati. Biljka se zalijeva svakih pet do šest dana i to tako da je treba zajedno s loncem potopiti u vodu na nekoliko minuta i pritom paziti da se lišće ne ovlaži, te je ostaviti da se ocijedi.

ROGAtA PAPRAt

na kojima ima živih bića mogu da budu predmet izučavanja ekologije.Svi ti životni prostori i zemlja i voda i vazduh mogu da budu zagađeni i nezdravi za živa bića. I ptice i krtica i slon htjeli bi da žive u zdravoj sredini, ali sve se češće događa da ih pogađa zagađena okoli-na i nezdrava klima. Šume i livade uništavaju otrovi i kisele kiše. Zagađena voda dovodi do pomora riba, a onečišćen zrak često loše utječe na ptice.Tko napada priodu i živa bića u njoj i od koga ih

treba braniti? Prirodu i život u njoj često ugro-žavaju elementarne ne-pogode i katastrofe kao što su poplave, požari, zemljotresi i klizanja i obrušavanja zemljišta, od kojih se može samo ponekad braniti. Ali od

e K O L O G i j A

zagađivanja i uništavanja prirode koja nastaje ljud-skim djelovanjem mogu-ća je i nužna odbrana, i to svakodnevno, kao što su i napadi na prirodnu i životnu sredinu svakod-nevni. Svi ljudi, i djeca i odrasli, moraju braniti prirodu, biljke i životinje kao što to čine razni eko-loški pokreti, društva ze-lenih i druge ekološke or-ganizacije širom svijeta. Ekologija nas uči da mo-ramo da branimo i čuva-mo prirodu kako bismo sačuvali vlastiti životni prostor.

tA DiVNA StVOReNjA

zANiMLjiVOSti

27Bijela p^ela

Poskok ili kamenjarka najopasnija je zmija koja živi u našim krajevima. Ova otrovnica prepoznat-ljiva je po vijugavoj tamnoj pruzi duž leđa i po izrastu poput roga na nosu. Kao što joj ime govori, ona stanuje nejčešće na kame-nitim područjima i kame-njarima, ali to ne znači da ne zaluta i u ravnije pre-djele.

Žličarka ili kašikarka je ptica močvarica iz poro-dice ibisa, slična čaplji, od koje se razlikuje jedino po kljunu. A kljun žličare zai-sta je poseban jer je dosta dug i ima proširen i spljo-šten vrh u vidu žlice, zbog čega je i nastalo ime ove lijepe ptice.

Zovu me i netopiri slijepi miši ljiljak i vampira ja sam šišmiš.Neki kažu da sam ružani misle da sam slijepa ja za to nisam tužanjer vidim da sam lijep.Ja ne trčim po zemljii nisam velik kao slonal' zato letim ispod nebakao pravi avion.

ŠiŠMiŠ

Mnoge biljke pokušava-ju da se zaštite od prejakih pljuskova i nevremena pa se po njima može naslu-titi kakvo će biti vrijeme. Tako, naprimjer, maslačak se pokazao kao pravi biljni meteorolog jer čim nasluti nevrijeme, odmah zatvara svoje cvjetove. Ako je nebo oblačno i njegovi cvjetovi ipak ostanu otvoreni, znači da kiše neće biti.

Odavno se zna da su južnoameričke ribe pirane ili piraje vrlo opasne i da sa svojim kao nož oštrim zubima napadaju i ljude, ali to što su učinile ove go-dine u rijeci Parana, zaista je previše. Naime, tamo su ove opasne mesožderke za božićnih vrućina povri-jedile čak 70 ljudi koji su u rijeci Parana, plivali i tra-žili spas od velikih vrućina koje su vladale u to doba godine. Među ozlijeđenim bilo je i sedmero djece koja su ostala bez prstiju na rukama i nogama.

28 Bijela p^ela

Miodrag an\elković Burek, fudBaler kad SaM Bio Mali

Rođen 7. decembra 1977. u Ko-sovskoj Mitrovici. Kao fudbaler igrao je u 25 klubova u petnaest zemalja: Srbiji, Španiji, Njemačkoj, Izraelu, Turskoj, Brazilu, Poljskoj, Južnoj Koreji, Kini, Japanu, Ka-zahstanu, Ukrajini, Saudijskoj Arabiji, Rumuniji i Kanadi.Danas je pomoćni trener u OFK Beograd, klubu u kojem je počeo igrati fudbal.

F U D B A L S K I G L O B T R O T E R

Imao sam veliko razumevanje nastavnika, posebno direktorke Ljiljane Vićentijević, kako bih savladao nastavu i trenirao.Već kao šestogodišnjaka, zapazio me Aca Stefanović, koji je otkrio mnogo talentiranih fudbalera i tako sam došao u OFK Beograd. Trenirao sam s pionirima, iako sam bio dvije godine mlađi od ostalih.Dan mi je bio u celosti ispunjen. Ujutro bih trenirao fudbal, a nakon škole, uveče, igrao bih košarku u Košarkaškom klubu "Taš". Otac mi je kazao da se moram opredeliti, koš ili gol.

Rodio sam se u Kosovskoj Mitro-vici, a s tri godine doselili smo se u Beograd, na Karaburmu. Bio je to siromašan dio grada, ali nama je deci bilo zanimljivo. Bili smo slobodni, igrali se na ulici, krali po voćnjacima trešnje, bacali petarde. I imali smo loptu. Najveće nam je zadovoljstvo bilo preska-kati ogradu i trčati po stadionu. Čika Rade, čuvar stadiona, stalno nas je jurio, a mi, da bismo mu se osvetili, na teren smo ubacili krti-cu kako bi izrovala stadion. Znali smo mu i da mu probušimo gume na autu. Kad se danas toga setim, vidim da smo bili malo nevaljali, ali sve to spada u detinjstvo.

da sam imao u razredu poseban tretman. Uz to, igrao sam fudbal. U međuškolskom takmičenju bili smo prvaci u fudbalu, što je vrlo neobično za medicinsku školu.

I odabrao sam fudbal. Igrao sam za OFK i bio reprezentativac u pi-onirskoj, kadetskoj i omladinskoj kategoriji.

Majka mi je bila Ruskinja i preda-vala je ruski i srpski jezik, a otac privatni ugostitelj. Učili su me da budem pošten i da pomažem drugima. Želeli su da završim školu kako bih imao zanimanje koje bi mi omogućilo normalan život. Upisao sam medicinsku školu, smer sanitarni tehničar, ne zbog ljubavi za to zanima-nje, već zbog devojaka. U mom odelenju bilo je 39 devojaka – i ja jedini učenik. Prihvatile su me kao pravog drugara i u njihovom sam se društvu lepo osećao i mo-ram priznati puno sam od njih naučio. Ne moram ni da govorim

F U D B A L S K I G L O B T R O T E R

29Bijela p^ela

vor, verovatno sam tada pogrešio, i prešao sam u drugi klub. I tako je započelo moje putovanje po klubovima, gradovima, zemljama, kontinentima. Prokrstario sam

čitavu zemaljsku kuglu uzduž i popreko. Od Evrope do Azije, od Južne do Severne Amerike. I svagde mi je bilo lepo i uživao sam igrajući fudbal. Svagde je bilo drugačije. U Brazilu sam igrao za "Fluminense", a tamo je fudbal najvažniji, svi znaju sve igrače svih klubova, i svi tamo imate status VIP osoba. To menjanje klubova, nekad nije olakotna okolnost, bez obzira na kvalitet koji sa imao. Često su me pitali da li sam se svađao sa trenerima ili suigračima, pa da zato napuštam klub. Brzo su se uverili da to nije razlog menjanja sredine. Ni sam ne znam zašto sam često menjao klubove. Svaka mi je ze-

"Nije sa sirom, nije sa mesom- to je Burek sa plavo-belim dresom"

To se čulo na stadionu, navijači su mi dali nadimak Burek jer sam protivničkog igrača "driblao", i on bi otišao na suprotnu stranu, "po burek". Meni su uzori bili stariji fudbaleri Van Basten, Savićević i Bokšić.Voleo sam fudbal, celo me vreme vukla želja da upoznajem nove klubove. Tako sam sa osamnaest godina otišao u Španiju, potpisao za klub Espanjol, na 5 godina. Bio sam mlad pa sam stalno izlazio. Barcelonu sam upoznao "kao vla-stiti džep". Nisam izdržao celi ugo-

na moru. Tamo mi se rodila prva kćerka. U Saudijskoj Arabiji bilo je čudno jer sam živeo u kvartu gde su živeli belci, ograđeni bod-ljikavom žicom. Osećao sam se kao zatvorenik. Zbog nostalgije vraćao sam se u OFK.U Kanadi sam igrao za "Galaksi" iz Brenforda. Tamo je važniji hokej, a fudbalska liga je poluprofesional-na. Želeo sam da osetim kako je igrati u tom delu sveta. Ipak me je hladnoća oterala, iako sam postao počasni građanin Brenforda.Moja se nogometna avantura trebala nastaviti na suprotnom kraju sveta u Australiji, na jedinom kontinentu gde do tada nisam igrao. Međutim supruga mi je bila u visokoj trudnoći, pa sam odustao.Kad bih opet bio na početku karijere, mislim da bih odabrao isti put. Igrajući fudbal stekao sam veliko iskustvo, obišao svet i naučio jezike.Danas sam pomoćni trener u OFK Beograd za generaciju 1995/96, dečake koji će, nadam se, zaigrati u prvom timu OFK-e.

mlja nosila nešto novo. Naučio sam jezike, engleski, portugalski, španski, turski, nemački.Danas mislim da mi je bilo naj-lepše u Kini, u gradu Dalijanu,

Osnovna obiqežja Kowovićevog sli-karstva su ekspresivnost boje i kolo-rizam. U početnoj fazi potez kistom je mirniji, a namaz boje u nekim dije-lovima slike tanak je i razvučen do najfinije lazurnosti. Taj period od 1913. do 1928. wegova slikarstva nazi-va se „rana faza“. „Plava faza“ su mu zadwe godine boravka u Parizu. Tad mu boja postaje dominantno izražajno sredstvo, pa je nanosi debqe, potez je

slobodniji i gesta izražajnija. Po povratku u rodni Sombor inspiriran je svakodnevnim ambijentom i pejzažom Vojvodine. Najčešće su to žitna poqa, obrađene wive, seoski motivi te motivi s putovawa po Dalmaciji. To je period od povratka iz Pariza do Drugog svjetskog rata, u kojem dominira crvena boja – tzv. „crvena faza“. Za vrijeme Drugog rata je u zarobqeniš-tvu. Sve do 1952. godine pod snažnim je

uticajem ratnih zbivawa, qudske tuge, neimaštine. Odmiče se od svojih uobi-čajenih tema i slika grobqa, sahrane, prosjake u tmurnoj i sivoj paleti boja. Ova faza mu je nazvana „siva“. Poslije ovog perioda vraća se bogatijoj paleti boja i motivima svoje Vojvodine. Boja je snažna i čista, s debqim nanosima, potez kista nemiran i nepredvidiv, gesta naglašena. Slike iz ovog vremena karakteriše suodnos realnog motiva i umjetnikove vizije. Zadwi period slikarstva inspirisan je vizantijskom umjetnošću, ikonama i freskama i nazvan je „vizantijska faza“. Traje od 1985. do 1990. godine, a zbog prisustva i dominacije bijele boje na slikama naziva se i „bijela faza“.

Najčešće uska dugačka prostorija sakralnih ili svjetovnih objekata. Dakle, to su bili prvi izlož-beni prostori i sasvim je spontano ime galerije postalo sinonim za sve prostore u kojima se izlažu umjetnička djela. Kasnije su kroz istoriju ciqano izgrađivani prostori za izlagawe umjetničkih djela i nazivani su galerijom, tačnije umjetničkom gale-rijom. Vrlo često gradovi ili države imenuju gale-rije po svojim zaslužnim umjetnicima. U wima su umjetnički radovi kao stalni postav tog umjetnika ili ta galerija samo nosi wegovo ime, a priređuju se izložbe drugih umjetnika. Vrlo često su to galerije kombinovanog karaktera: jedan dio je stalni postav, a drugi dio služi za priređivawe izložbi drugih umjetnika. To je najmawi dug kojim se jedno društvo može odužiti svom zaslužnom umjetniku.

Milan odrasta u advo-katskoj porodici uz li-jepe manire građanskog vaspitawa. Školuje se u najboqim škola-ma toga doba i po zavr-šetku gimnazije 1916. godine mobilisan je i poslan u vojnu školu u Budimpeštu. Već 1919. odlazi u Prag, gdje upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u klasi profesora Lou-kote, a potom kod Vlahe Bukovca. Imajući svoju viziju života i svijeta, Aka-demiju napušta nakon godinu dana i putuje po Evropi. Nekoliko godina zadržava se u Beču. Intezivno pro-učava aktuelno sli-karstvo i 1924. godine dolazi u Pariz u kojem boravi punih osam go-dina. Kratko vrijeme uči u ateqeu Andrea Lota, a zatim obilazi pariške muzeje i gale-rije gdje proučava stare majstore i prati ak-tuelnu likovnu scenu. Izuzetno puno slika i učestvuje na izlož-bama. Kao formiran i afirmiran slikar 1932. godine vraća se u rodni Sombor i tu ostaje do kraja života.

Piše: Borislav Božić, prof.

SRPSKiSliKaRi

30 Bijela p^ela

MILAN KOWOVIĆ1898.-1993.

GALERIJA /francuski: galerie/

31Bijela p^ela

1. Na krunisanju Stefana Prvo-venčanog vlastela je na dvoru slušala...a) pesmeb) svirku bubnjeva i gusalac) zvuke trube

2. Kako se zvao konj Banović Strahinje?a) Ždralinb) Jabučiloc) Đogin

3. U koji dan u nedelji uvek pada pravoslavni praznik Spasov-dan?a) četvrtakb) petakc) nedelja

4. Gde se nalazi najveće ulje na platnu u Srbiji - slika "Bitka kod Sente" Ferenca Ajzenhu-ta?a) u Starom dvoru u Beogradub) u Galeriji Matice srpske u Novom Saduc) u Županiji u Somboru

5. Šta se popularno naziva i „cr-veno zlato“ Srbije?a) malinab) jagodac) mlevena crvena paprika

KVIZ

Koliko znamo o nama? - broj 8

Pripremio UROŠ PETROVIĆ

6. Kako se zove selo, poznato kao najmedonosnije mesto u Srbiji u kom se nalazi spomenik pče-li, jedinstven u Evropi?a) Kamenovob) Kupinovoc) Kovilovo

7. Skluptura kog geometrijskog oblika se nalazi u Knez Mi-hajlovoj ulici, ispred zgrade Srpske akademije nauka i umetnosti?a) piramidab) valjakc) kocka

8. Kako se zove tradicionalna vrsta hleba koja se pravi od krupno mlevenog kukuruznog brašna, soli i vode?

9. Zagonetna ličnostOn je jedino lane koje plovi belom lađom i najpoznatiji je televizijski „pustolov“. O kome je reč?

10. AsocijacijaTIMOTI DŽON BAJFORD: On je engleski reditelj, scena-rista i glumac koji je veći deo svog radnog veka proveo u Srbiji i opredelio se da u Srbiji živi. Poznat je po kultnim dečjim

serijama TV Beograda kao što su „Poletarac”, „Babino unuče” i one svima poznate i posebno drage, snimljene po motivima dela Čika-Jove Zmaja. JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ: Rođen je u Novom Sadu 1833. a umro u Sremskoj Kamenici 1904. godine). On je jedan od najvećih liričara srpskog romantizma. Najpoznatije dve njegove zbirke stihova jesu „Đulići“ i „Đulići uveoci“. Po zanimanju je bio le-kar. Osnovao je, uređivao i objav-ljivao Srpske dečje novine. Taj i danas poznati list priređivan je i štampan u Novom Sadu i Zagre-bu. Prvi broj izašao je 1880. Samo izabrano ime novina trebalo je da simbolizuje dugovečnost izlaže-nja. Za list su planirane pesme i priče klasika svetske književnosti, kao i odabrani lirski segmenti iz njegove poezije, rebusi, zagonetke i pitalice. Prvi urednik tog ob-novljenog lista u 20. veku bio je Miroslav Mika Antić.CVET: Deo je biljke, ali nemaju ga sve biljke. Njegova osnovna funkcija jeste reprodukcija biljke. Ima čašicu, krunicu, prašnike i tučak. Miriše, ukrašava vrtove, kuće... nalazi se svuda gde se želi postići lepša i prijatnija atmosfe-ra. Od njega se sprema i čaj.

Ovo je kviz u kojem ćete tokom cijele školske godi-ne pokazati koliko znate o našoj historiji, kultu-ri i običajima. Rezultate objavljujemo u broju 199, a odgovore očekujemo do 1. jula. Zato pažljivo čitajte i šaljite odgovore iz svakog broja na redakciju lista. Troje najuspješnijih, koji sakupe najviše tačnih od-govora, biće nagrađeni.

Zakuvao i zamesio Igor Kolarov

ENCIKLOPEDIJA

Umerenost u

jelu nam daje

telesno zdravlje,

a umerenost u

druženju sa

ljudima –

duševni mir.

(poruku poslao:

Bernarden)

Milan Caci Mihailović je, pored Aleksandra Berčeka, jedini glumac koji je igrao i u TV drami ”Šešir profesora koste Vujića” (po romanu Milovana Vitezovića, u režiji Vladimira Andrića, 1972.), i u Šotrinoj filmskoj verziji (2012.) – likove Milorada Mitrovića i profesora stenografije.

Vladimir Andrić (1944):

..........................

......................................

Čak i kad se veoma radujem, ja to ne umem da izvedem kako valja, a trebalo bi samo da se ugledam na svog psa Snupija – da skačem, da se valjam, da skičim kao šašav i, naravno, da mašem repom.

Svetske biblioteke sadrže više od 100 miliona originalnih izdanja knjiga.

U Švedskoj se do 1965. godine vozilo levom stranom ulice.

od svih metala u zemljinoj

kori najviše ima

aluminijuma.

Grafički oblikovao: Dragan StOJKOvIć

Jovan Kolundžija (Beograd, 1948) jedan je od najpoznatijih srpskih violinista svetskog glasa. Studirao je i magistrirao na Muzičkoj akademiji, a usavršavao se kod čuvenog violiniste Henrika Šeringa. Tokom karijere održao je više od 4.000 koncerata!

- Kao mali sam bio prepametan. Prohodao sam sa 8 meseci – reče Stefan.

Perica odgovori:- Ja sam bio još pametniji. Mene su nosili do četvrte godine!

HOROSKOP ZA DEČAKE KOJI vEŠtO ćUtEPredstoji ozbiljan razgovor sa roditeljima. Razgovaraćete o svemu i svačemu, ali budite oprezni – pokušajte da završite razgovor pre nego što ukapiraju da niste progovo­rili ni reč. Ljubav – Prestanite da grickate nokte drage osobe. Imate svoje. HOROSKOP ZA DEvOJČICE KOJE SvAŠtA SANJAJUMama i tata vam redovno kupuju igračke i slatkiše, deda umesto vas ide u školu, stariji brat vam posprema sobu. Eto, takve snove sanjate u pos­lednje vreme. Zdravlje – Malecna modrica na ruci, od lenjira vaše drage osobe. A ni čvoruga nije loše ispala.

l Lukas Radebe (Lids junajted) okliznuo se na led u svojoj kući dok je vadio grašak iz frižidera.l Santjago kanjizarez (španski reprezentativac) propustio je Svetsko prvenstvo 2002, jer mu je u hotelu bočica losiona za brijanje pala na nogu i pokidala tetivu na nožnom palcu.

l Dejvid Džejms (Bristol siti) istegao je leđni mišić pokušavajući da dohvati daljinski upravljač.

l Liam Lorens (Portsmut) pao je preko svog psa i povredio nožni zglob.l Svein Grandejl (norveški reprezentativac) dok je trenirao trčeći po šumi, sudario se sa irvasom i teško povredio.l kirk Brodfut (Glazgov Rendžers) spremao je jaja za doručak u mikrotalasnoj peći, ali mu je jedno od njih eksplodiralo u lice.

......................................U svetu postoji dvostruko više bicikala od automobila.

oko velike Britanije se nalazi 1.040 ostrva.

Pred-

StavlJaMo

jetinjstvo, najljepši period u odrasta-nju čovjeka, uvijek

obiluje bogatstvom igre, druženja i takmičarskog duha. Od najranijih dana, i prvih koraka koje napra-vimo, sport je nešto što čini našu svakodnevnicu. Bilo da se radi o trčanju za loptom, preskakanju prepreke koja nam se nađe na putu ili učenju vještina kroz različite discipline koje otkrivamo, vremenom postajemo spretniji, spo-sobniji i drugačiji. Iako u početku i nismo svjesni šta to zapravo znači kada nam roditelji i učitelji kažu da je „u zdravom tijelu i zdrav duh“, sigurni smo da nam sve vrste aktivnosti prijaju, i igranje sa drugarima je ono što nas uvijek čini jako srećnima. Pohvale kada smo u nečemu jako dobri ili bolji od naših vršnjaka, često nas motivišu da se još više dokazujemo. Većina djece koja tek kre-

D

34 Bijela p^ela

nu u školu ne odlučuje se samo za jedan sport, i svi bi jednako htjeli biti dobri u košarci, fudbalu, odbojci, karateu ili nekom od mno-gih koje učeći otkrivaju. To je ono što nas sve čini jako sličnima. Međutim, postoje i oni koji svoje simpatije vrlo rano ot-kriju i odluče im se u potpu-nosti posvetiti, uz mnogo učenja, vježbanja, uloženog rada i truda. Jedan je od takvih mladih sportista i Denis Orlović iz sela Ljubač kod Knina. Denis ima osam godina i učenik je prvog razreda osnovne škole. Kao i većina dječaka, Denis je prvo zavolio loptu i fudbal. Na dječijoj olimpijadi u vr-tiću osvojio je i svoju prvu pobjedničku medalju. Dok je uspješno vladao lop-tom, iako još mali, odlučio se oprobati u još nečemu što je privuklo njegovu pažnju. Paralelno sa fudba-lom, roditelji su ga upisali na trening karatea, a ljubav prema ovom sportu ubrzo je sve ostale stavila u drugi

i trener Miroslav Okić koji od početka prati i podr-žava njegov rad, pomaže u njegovom napredovanju. Posvećenost sportu, u ko-jem postiže samo najbolje rezultate, Denisa ne ometa-ju ni u svakodnevnim škol-skim obavezama. Sportski duh njeguje se i kroz učenje u školi, a rezultat takvog vaspitanja su i petice iz svih predmeta. U slobodno vrijeme Denis sluša muziku na svom kom-pjuteru, mašta o bubnjevi-ma koje bi volio svirati, i pokazuje vještine karatea svom mlađem bratu Dani-jelu koji je krenuo njegovim stopama. Svojom skromnošću i oz-biljnošću, nesvakidašnjom za jednog osmogodišnja-ka, Denis je najveći ponos svojih roditelja i najbolji uzor svom bratu. Na putu do crnog pojasa, koji je cilj svima koji se bave ovom vještinom, Denis kaže ići će korak po korak. Put na kojem se uči sve, od usprav-nog držanja, strpljenja i poštovanja prema drugima, samopouzdanje i duboko ukorijenjeno poverenje u sebe. Koristan je za sve uzraste, a samo najodluč-niji i najuporniji na njemu ustraju. Vjerujemo da će Denis nastaviti ređati svoje uspjehe, i ostvariti sve ono o čemu danas tek potajno sanja. Takvim primjerom postaće ne samo ponos svojih roditelja, drugara i grada u kojem živi, već i uzor svima nama.

V. Radulović

plan. Redovni treninzi i urođeni talenat u kratkom roku donosili su najbolje rezultate. Za samo dvije godine Denis je osvojio če-tiri zlatne medalje i postao jedan od najuspješnijih mla-dih sportista u Kninu. Sa istom posvećenošću spremao se za Kup gra-

da Zadra, međunarodno takmičenje „Ploče Open“ u Pločama, Prvenstvo Dal-macije i tek završeno Pr-venstvo Jadrana u Splitu, a rezultat su bila osvojena prva mjesta i najsjajnije medalje oko vrata. U karate klubu „Tigar“ u kojem Denis tri puta ne-djeljno trenira, za njega imaju samo riječi hvale, kako njegovi drugari tako

astavnica Snežana Petrović pod svoje je okrilje okupila

više od 200 dece srpskog porekla daleko od matice i za to su joj zahvalni i deca i roditelji i sva udruženja u kojima su okupljeni srp-ski doseljenici u Vićenci i okolini. “Dopunska škola na srpskom jeziku 'Sveti Sava' počela je sa radom u Vićenci 19. oktobra 2010, i to posle višegodisnjih priprema i pokušaja. Tek kada se razvila Parohija, stvorili su se uslovi i za ra-zvoj škole. Zajedničko na-stojanje našeg sveštenika, oca Milivoja Topića, i ta-dašnjeg konzula gospođe Mirjane Kotlajić, bilo je od-lučujuće za početak rada Dopunske škole u Vićenci. Školu su odmah podržali parohijani koji su među

Vojniću smo po-setili plesače u folk lornom an-

samblu Srpskog-kulturnog društva „Prosvjeta“. Bio je osmi mart, i međunarodni Dan žena, pa su mladi fol-kloraši iskoristili priliku da se malo druže, a muški čla-novi su devojkama doneli po ružu. Njih tridesetak se okupilo ovde pre skoro go-dinu dana i od tada vredno vežbaju i uigravaju kore-ograf ije. Njihov voditelj Čedomir pohvalio nam se da su za to vreme pripre-

N

U

35Bijela p^ela 35

prvima upisali svoju decu, pomagala su sva udruženja i svi smo se borili da škola opstane, uprkos brojnim teškoćama”, poverila nam je nastavnica Snežana. Dopunska škola deluje po programu Ministarstva prosvete, nauke i tehnološ-kog razvoja Srbije. „Nasta-va je organizovana tako da ne bude deci opterećenje. Pored osnovna tri predme-ta deca su učila i uvežba-vala srpske igre i učila da međusobno komuniciraju na srpskom jeziku, kroz igru i druženje. O nama je pisala lokalna štampa i televizija Republike Srpske snimila je prilog o nama za emisiju “Tamo daleko”.

mili osam različitih igara, od kojih su nam neke vrlo rado i pokazali, iako su svi bili obučeni svečano, a ne za igranje folklora. Bilo je tu plesova iz Srbije, Posa-vine, ali i nekih rusinskih igara, jer ovde se pleše i neguje sve što je dobro i zanimljivo.Ovaj mali ansambl u kome su se okupili plesači od četvrtog razreda osnov-

Nastavnica Snežana osta-vila je veliki trag u radu ove škole i novoj nastavni-ci, koja je počela sa radom ove školske godine, osta-vila u nasleđe divnu decu željnu znanja, kojima je usadila volju za učenjem maternjeg jezika pored re-dovnih školskih aktivnosti. Sa nadom da će aktuelna promena doprineti “daljem

ne do četvrtog razreda srednje škole, koliko smo uspeli da vidimo, predstav-lja pravu malu oazu mira i drugarstva. Ovde nema nikavih razlika koje odra-sli ponekad nameću. Svi se zajedno igraju, vesele i druže, a na bini su svi kao jedan. Martina Brkić i Nataša Pe-rić su najbolje prijateljice. Martina ide u prvi razred

širenju škole, njenom rastu u broju đaka, učiteljica i kvaliteta nastave”, kako kaže Snežana, od sveg srca želimo školi srpskog jezika puno uspeha u radu a nastavnici Snežani smo svi zahvalni za entuzija-zam u očuvanju nacional-nog identiteta daleko od matice.

Nada Čupković

Medicinske škole, a Nataša u drugi razred Trgovačke škole. Najsrećnije su što imaju priliku da igraju za-jedno folklor koji toliko vole i jedna i druga. Ono što ih drži na okupu je, kako tvrde, to što su dobar tim i još bolji prijatelji. Nataša se bavi folklorom već šest godina, a ljubav prema narodnoj igri nasle-dila je, kao i Martina, od mame. I njoj su omiljene vlaške igre jer njih u an-samblu najduže vežbaju i uigravaju. Svi se folklo-raši nadaju da će njihov veliki entuzijazam i trud koji ulažu vežbajući četiri puta nedeljno uskoro svi prepoznati kada počnu da nastupaju na smotrama folklora, na kojima će se, sigurni smo, predstaviti u najboljem svetlu.

N. Milojević

36 Bijela p^ela

iši kao što govoriš i čitaj kao što je na-pisano – rečenica

je poznata đacima prvacima ne samo u Srbiji već i Trstu. A da se srpski jezik daleko čuje, potvrđuju nam na-stavnice dopunske škole u severnom delu Italije.„Srpska dopunska škola 'Jo-van Miletić' pri Srpskoj Pra-voslavnoj Crkvenoj Opštini Sv. Spiridona Čudotvorca u Trstu prvi put je zvanično 1. januara 1792. godine počela sa radom. Ime je dobila po svom dobrotvoru Jovanu Miletiću, bogatom trgovcu iz Sarajeva koji je živeo u Trstu i tu stvo-

Pi latinski jezik, aritmetiku i pravoslavnu veronauku. Takvo stanje održalo se do 70-ih godina 20.-og veka, kada zbog nedovoljnog bro-ja učenika 26. maja 1973, odlukom Crkvenog odbora SPCO u Trstu, škola prestaje da radi kao redovna i na-stavlja da funkcioniše kao dopunska škola“. O počeci-ma srpske škole u Trstu go-vori nam jedna od sadašnjih nastavnica srpskog jezika, Danijela Gvozdić. Zajedno sa koleginicama, Slađanom

šta, kao i na kraju školske godine. Svima se dodeljuju đačke knjižice sa ocenama na koje su izuzetno pono-sni“, dodaje nastavnica Da-nijela. „Svi završeni razredi u ovoj školi priznati su u Republici Srbiji, što znači da će svi đaci koji se vrate da žive u otadžbini moći da nastave školovanje u Srbiji normalno, bez ikakve nado-knade ili polaganja razlike predmeta. Trenutno škola ima 47 đaka uzrasta od 1.-8. razreda“.

lokalnih tršćanskih škola i decom iz drugih neitalijan-skih zajednica. Ponekad se u našoj školi održavaju i male pozorišne predstave, kao što je bila predstava "Maša, mašta i slova", održana u oktobru 2012. god. u izvedbi glu-maca 'Panteatra' iz Beo-grada“, sa ponosom ističu učiteljice. Deci su svakako najomilje-nije igre kojima se časovi obogaćuju, ali i deci poma-žu da maternji jezik savla-daju kroz igru i zabavu na-kon redovne nastave koja se izvodi po italijanskim osnovnim školama. „Na repertoaru često imamo igre poznate deci u Srbi-ji: “Kaladont“, igra gluvih telefona, igra asocijacija, „Eci, peci, pec“, „Ide maca oko tebe“. Učionica je opremljena i multimedijalnom tablom i kompjuterom pomoću kojih imamo pristup In-ternetu, pa često na kraju časa gledamo emisije za decu kao što su 'Branko kockica', 'Priče iz nepriča-ve', 'Muzički tobogan', a sve kako bi naše đake koji su rođeni ili od malih nogu žive u Italiji upoznali što više sa srpskom kulturom i kako bi im odškrinuli vrata tog čarobnog sveta i divnih emisija za decu uz koje su njihove mame i tate odrastale“, ističu učiteljice Maja, Slađana i Danijela. Svakako je najveća želja na-stavnica da im se pridruže i novi đaci prvaci, ali i oni malo stariji, jer se u ovoj školi stiče mnogo više od znanja: ljubav prema mater-njem jeziku i poreklu.

Nada Čupković

rio veliko lično bogatstvo. Testamentom je ostavio 24.000 forinti tadašnjoj „Ilirskoj zajednici“ (kako se u to doba nazivala Srpska pravoslavna zajednica u Tr-stu) kako bi se mogla otvo-riti škola za srpsku čeljad u Trstu. Nakon 6 meseci, 21. jula 1792, stiže i zvanič-no odobrenje od lokalnih, austro-ugarskih upravnih organa za otvaranje i rad ove škole. Tim aktom škola je dobila i status redovne škole u Trstu. U njoj se učilo srpski, nemački, italijanski

Marković i Majom Vranješ, od septembra 2012. decu uče srpskom jeziku i kultu-ri, a pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog ra-zvoja Srbije, kada dobija i zvanično priznanje kojim biva uključena u sistem dopunskog obrazovanja u Srbiji. „Naša deca uče tri predmeta propisana od strane Ministarstva: Srpski jezik, Moja otadžbina Srbija i Osnovi kulture srpskog naroda. Učenici se ocenjuju i na kraju prvog polugodi-

A kako škola ne bi bila samo škola uz knjige i sve-ske, ove vredne učiteljice trude se da decu nauče o otadžbini svojih predaka i putem vanškolskih ak-tivnosti kroz priredbe i takmičenja. „Svake godine obavezno pripremimo Sve-tosavsku priredbu, zatim sledi priredba za kraj škol-ske godine, i već tradicio-nalna priredba „Trieste nel mio cuore“ („Trst u mom srcu“), gradsko takmičenje u pevanju, gde naši đaci na-stupaju zajedno sa đacima

37Bijela p^ela 37

olaznici omladin-ske škole fudbal-skog kluba Borac,

zajedno sa svojim rodite-ljima, posjetili su Beograd i Marakanu. U “petlićima” Borca ne treniraju samo igrači iz Bobote, već i iz Trpinje, Pačetina i Ludvi-naca.Odmah po dolasku u Beo-grad usledio je poset Zve-zdinom muzeju gde su se svi upoznali sa bogatom istorijom ovog kluba i videli više od 100 različitih tro-feja, između ostalih i onaj najpoznatiji, repliku pehara osvajača Kupa šampiona iz 1991. godine. Nakon toga mladi fudba-leri su, podeljeni u dve starosne kategorije, od-merili snage sa vršnjaci-ma iz Zvezde. Posle dve prijateljske utakmice deca i njihovi roditelji, kao Zve-zdini gosti, prisustvovali su i prvenstvenoj utakmici između ovog kluba i Rad-ničkog iz Kragujevca koju je beogradski klub dobio sa rezultatom jedan prema nula.Jedanaest odabranih sigur-no će pamtiti do kraja ži-vota to što su pre početka

Putakmice između Zvezde i Radničkog izveli za ruke igrače Crvene zvezde iz tu-nela ispod severne tribine pa sve do centra Marakane. Trener Nikica odredio je za ovu priliku jedanaest onih koji su bili najviše puta na treninzima. Osećaj izlaska iz tunela smeštenog ispod tribine na kojoj je bilo više od deset hiljada najvatreni-jih navijača dugo će pamtiti i desetogodišnji Peđa Palić iz Trpinje.– U tunelu je bio poseban osećaj, čuli smo samo ga-lamu, petarde i nestrpljivo čekali da izađemo na teren. To ću sigurno pamtiti dugo. Bilo mi je zaista dobro to-kom celog dana, jedino što smo se, kada smo igrali svoju utakmicu, na terenu malo mučili i nismo uspeli da damo ni jedan gol. Ni-smo dodavali onoliko ko-liko smo trebali, više smo gledali kako ćemo šutirati, ali na kraju nismo razoča-rani, jer je bila prijateljska utakmica, kaže Peđa.Na terenu se našla i jedna

devojčica od tri koliko ih trenira u Borcu. Reč je o Zvezdani Popović iz Bobo-te, koja je ime dobila upra-vo po slavnom fudbalskom klubu.

će, ali mislim da ipak neću, zaključio je Milan nakon što je utakmica završila.Miloš Dragaš iz Trpinje bio je golman protiv vršnjaka iz Zvezde. U Beograd je dola-

Nisu, međutim, sva deca navijači Zvezde, bilo je i partizanovaca. Jedan od njih je i Milan Šljukić iz Pačetina koji je nakon ove posete umalo promenio mišljenje.– Na utakmici mi je bilo zanimljivo, a iako sam par-tizanovac navijao sam ovog puta za Zvezdu. Čuo sam i video neke dobre fore na severu, pa sam se čak i pre-domišljao da počnem da navijam za Zvezdu i ubudu-

zio nekoliko puta ranije, ali je ovo prvi put da je bio na popularnoj Marakani. – Od svega što smo videli ovog dana, posebno ću pamtiti trenutak kad je Zvezda dala gol i kada smo svi skočili sa svojih stolica i veselili se. Još uvek mi odzvanja u ušima navi-jačka pesma „Svuda grmi okolo...“, zaključio je Miloš u autobusu na povratku kući.

Nikola Milojević

aneli Škorić, Dežanovac

Bojana Savanović, Dežanovac

Kristina Stanisavqević, Gračac

Milan Stanisavqević, Gračac

Jelena Stanisavqević, Gračac nenad Bogunović, Srb aleksandar Zelić, Žegar

38 Bijela p^ela

Na srpski jezik idem od prvog razreda i vrlo mi je zanimwiv. Bilo mi je lako naučiti ćirilicu jer su mi neka slova bila zabavna. Slo-vo “ž” izgledalo mi je poput žabe. Nastavnica srpskog jezika i kultura, Radmila Kuga, upoznala nas je sa piscima i pjesnicima. Na nastavi puno razgovaramo jer nastav-nica želi čuti naše mišwewe. Ne učimo samo kwiževnost. Pone-kad, nakon razgovora o tekstu, nacrtamo to što smo čitali. Zato je nastava raznolika i zanimwiva, pa nije ni čudo da volim pohađati sate srpskog jezika i kulture.

Jelena Bojić, 5. razr., Dowi lapac

Za mene učewe srpskog jezika i kulture znači obrazovawe. Nastavu pohađam od trećeg razreda. Učimo, pišemo, čitamo. Išao sam i u "qetuu školu" na Pašmanu i bilo je super. Igrali smo se, kupali, ali i učili istoriju Srbije i učili plesati folklorne igre. U svojoj školi u Kninu nemam nikakvih problema, svi se lijepo sla-žemo.

Mirko Bradaš, 6. razr., Knin

Poštobana redakcijo,dugo listamo i čitamo vaš časopis i veoma nam se dopada, pa smo odlučili i mi poslati naše radove u nadi da će bar nekoliko ukrasiti vaš časopis na našu radost.Predškolska grupa OŠ Markupica.

PrijateljMoj se prijatelj zove Stefan. On ima sme-đe oči i crvene usne. Voli se smejati. Pre-zime mu je Kiš. Nosi belo-plavu majicu. Stefan ima psa po imenu Luna. Luna je sivo-bele boje. Stefan se voli igrati sa mnom.

Luka Jovčić, 2. razr., Tenja

ProlećeStiglo je proleće,puno vedrine.Volim što višenema zime.Sve okolo, vedrina neka,ah, to je život,neka, neka!

angelina Majkić, 5. razr., Jagodwak

Srpski jezik

Dajana veselinović, Žegar Marko Gužvica, Žegar

39Bijela p^ela 39

Čarobni štapićKad bih imalačarobni štapić,dovela bih u red,prvo mame i tate,i wihovu znatižequpretvorilau lepu žequ.Svu tugu, bolest,i starost,pretvorila bihu sreću, zdravqei mladost.A maminei tatine kazne,preokrenula bihu smeh,i zagrqaje mazne.

teodora Đuranović, 5. razr., Daq

Una Dražić, Dowi lapac

Miodrag Momić,Knin

Saša Mihajlović,Markušica

Saša Kovačević,Markušica

Maja B.,Markušica

leon Babić, Markušica

Saška Galetić, Markušica

MamaZove se Đurđina. Ima zelene oči i smeđu dugu kosu. Brine se o meni. Preziva se Jovčić. Ja je ne bih menjao ni za Zemalj-sku kuglu.

Luka Jovčić, 2. razr., Tenja

Jako te volim, mamaja te jako, jako volim,draga moja mama.Ti si dobra bila,uvek nasmejana.Kad zatreba,brzim korakom dotrčiši stalno medobrom učiš.Zato ću te uvekjako voletii uvek se za tvoje zdravljemoliti.Luka Erić, 3. razr., Markušica

KNJIŽEVNI KLUB “MIROSLAV-MIKA ANTIĆ” IZ INĐIJE

25. MEĐUNARODNI PESNIČKI KONKURS “GARAVI SOKAK”, 2014.

Uslovi konkursa:- Poslati tri pesme, dužine od 12 do 24 reda, teme slobodne.- Pesme potpisati imenom i prezimenom, navesti tačnu adresu stanovanja, broje-

ve telefona i elektronsku adresu.- Pesme mogu biti na srpskom, hrvatskom i bosanskom jeziku, a ukoliko stvarate

na drugim jezicima, uz orginal poslati prevod na jedan od navedenih jezika.- Obavezna kraća biografija autora.- Konkurs traje od 12. februara do 30. maja 2014. godine, a pesme slati na adre-

su: konkurs@zlatomirborovnica.net ili Zlatomir Borovnica, ulica Kneza Lazara 14/25 22320 Inđija, Srbija (za kon-

kurs).- Pesme slati isključivo u jednom word 2003 dokumentu i obavezno ga

nazvati imenom i prezimenom autora, time nam u mnogome olakšavate rad na zborniku.

- Telefoni za kontakt: - fiksni: +381/22-551-347 — mobilni: +381/64-617-1354.

40 Bijela p^ela

Milena Knežević, 4. razr. , dvor

Đorđe Lukač, 8. razr., dvor

Milica Knežević, 4. razr., dvor Maja dragoslavac, 4. razr., Gračac

Adrijana Bogdan, 4. razr.,Jagodwak

Nenad Trivunović, 4. razr., Jagodwak

dajana Ćorković, 3. razr., dvor

Nikolaj Ostojić, 5. razr., dvor

41Bijela p^ela

dino Tadić, 4. razr., dvor

Milica, 3. razr.

Miloš Jovičić, 1. razr., Jagodwak

Jelena Ćoso, 1. razr., žegar

Ana Vukčević, 3. razr., Gračac

Una Meničanin, 4. razr., dvor

n a g R a d n i Z a d a T a K

Koji se pojam skriva u rebusu?

Ime

Prezime

Razred

Adresa

Odgovor

SKD ProSvjeta - PoDoDbor rijeKaBijela pčelaTrg Sv. BarBare 151000 rijeka

42 Bijela p^ela

Pripremio Dragiša Laptošević

TRiCeKOWiĆeV SKOK

MagiČni KVadRaT

aRUKOne

iSpUWalKa

Koliki je zbir svih trojki?Krećući se kao skakač na ša-hovskoj tabli otkrijte narodnu izreku. Počnite od označenog poqa. "SKUPQA DARA..."

Vodoravno i uspravno:1. Listopadno drvo2. Muško ime3. Stari izraz za sto4. Put5. Kretawe vodene površine

ReBUS

Spojite iste brojeve linijama koje prolaze praznim poqima. Linije se ne smiju sjeći, a sva poqa moraju da budu popuwena.

Popuni prazna poqa.3 cifre: 250, 7434 cifre: 3362, 3908, 4789, 7382, 7721, 8482, 8533, 90125 cifara: 92640, 964017 cifara: 45112754, 6985401, 8801236, 9295113

RJE{EWA IMENOSLOV

Web-zANIMACIJE

O, TA NAUKA!

Voliš da eksperimentišeš? Zanima te fi-zika, biologija, hemija, forenzika? Odlično! Evo, pravog sajta za tebe www.lovemyscience.com .Sajt je namijewen djeci i roditeqima: djeci, zato što sadrži mnogo jednostavnih naučnih eksperimenata i najosnovnije informacije

aRUKOne MagiČni KVadRaT

1. Hrast, 2. Rista, 3. Astal, 4. Staza, 5. Talas

TRiCe

2 1

KOWiĆWV SKOK

Skupqa Dara nego mera.

ReBUS

Motor

43Bijela p^ela

Nauka je svugdje oko nas, u svakodnevnom ži-votu i sigurno će te oduševiti šta nas sve okružuje i koji zakoni važe. Prilikom ekspe-rimentisawa drži se pravila zaštite sebe i okoline, operi ruke poslije svakog ekpsperi-menta, pogledaj u Laboratoriju pravila kao i miješawe i razdvajawe u okviru vodiča kroz laboratoriju.

Odabrala: Nada ^upkovi}

znate li kako nastaju imena i prezimena? I šta ona znače? Ako ne znate, čitajte imeno-slov.

KSENIJA je iskqučivo žensko

ime. Potječe iz grčkog jezika, a

znači gostoqubivost, a lično

žensko ime gostoqubiva. Međutim,

u grčkom jeziku postoji još i riječ

"ksenos", što znači "tuđ, nepoz-

nat".

Izvedenica ovog imena je malo

a to su: Ksena, Sena Senka, pa i

Sewa i Sewka.

B. Kostić

Za ta~no rje{ewe nagradnog zadatka iz pro{log broja nagrađeni su Aleksandar dubajić i Radmila Đilas iz Gračaca.

o naučnim temama koje zanimaju djecu, a ro-diteqima pomaže da djeci uz pomoć datih eksperimenata i opisa sve te pojave na što jednostavniji način objasne.Putem ove stranice saznaćete više o prirod-nim naukama kroz zabavu, igru i slike kao i jednostavan rječnik koji objašwava stručne termine.

ISSN

133

1-54

55

List je sufinanciran sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske i Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije

ČipKO i djed FilipPiše i crta: Borivoj Dovniković Bordo

Izdavač: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RIJEKA - Uređuje redakcijski kolegij - V.D. glavnog urednika: SRĐAN TATIĆ - Izvršni urednik: LJERKA RADOJČIĆ - Likov ni urednik: BORISLAV BOŽIĆ - Grafički ured-nik: ĐURO BUDISAVLJEVIĆ - Lektor i korektor: DUŠANKA STARČEVIĆ - Kompjuterska priprema: DAMIR BEDNJANEC - Štampa: SKANER STUDIO, Zagreb - List izlazi mjesečno - Tiraž: 1500 primjeraka - Adresa uredništva: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RI-JEKA, Trg. Sv. Barbare 1 - Telefon (051) 330-867, tel./faks 330-873 E-mail: bijelapcela@yahoo.com - IBAN: HR8823600001500150831 - Ubilježeno u Ministarstvu kulture i prosvjete Republike Hrvatske, Sektor informiranja, pod brojem: 757

NAGRADE•Nagrada Grada Rijeke 2005.•Nagrada Sima Cucić 2011.•Zmajeva nagrada 2012.