RIJEKA, MART 2015.

205

Cijena 10

kn, 1

,5 € - u pret

plat

i 10%

popus

ta

list za svu

d jecu

UTEMEQILA TATJANA OLU

IĆ MUSIĆ 1994.

4 Trava 6 Trava života (priča) 8 Pjesme o proqeću10 Milica Stojadinović Srpkiwa12 Teodor Tiron13 Lazareva crkva Larnaka14 Drvo zdravqa15 Zemqa vukova i ratova16 Svilajnac18 Republika Poqska20 Zuzuko22 Znam latinicu, učim ćirilicu24 Mama (strip)26 Ekologija: Bijeli medvjed28 Bojan Vasković30 Vladimir Veličković31 Kviz32 Za tebe i za...34 Predstavqamo...38 Maštom, rukom...40 Mala galerija42 Veliki odmor43 Web-zanimacije44 Čipko

SADRŽ

AJ

Dragi prijateqi, bjelopčelice i bjelopčelci,

Odmah na početku da pohvalimo učenike i wihove

učiteqice iz Markušice, Jagodwaka, Daqa, Žega-

ra, Doweg Lapca, i iz škole Siniše Glavaševića

iz Vukovara. Do sada su bili najvredniji i redov-

no nam slali svoje radove, literarne i likovne.

I naši mali prijateqi, učenici Područne škole

u Srbu, bili su vrijedni.

Sigurni smo da će se wihovi radovi i daqe nala-

ziti na stranicama Bijele pčele, ali se nadamo

da će ih poslati i svi drugi. Nema puno vremena

jer do kraja ove školske godine izlaze još svega

dva broja, za april i dvobroj za maj-jun.

Znamo da morate i učiti, da se morate i igrati, jer

proqeće je, ali očekujemo da ćete naći vremena

i za vaš i naš list.

vaša Bijela pčela

4 Bijela p^ela

Djevojka iz Stabije

Albrecht Dürer, Veliki busen trave

Budni promatrač

Zalena trava je biljka koja svoju simboliku može zahvaliti ljekovi-tim svojstvima. Od iskona trava je

melem za ranu, okrepljujuća je, vraća snagu, olakšava porođaje, osigurava plodnost i povećava rasplodnu moć. Stoga neki život-nu snagu trave povezuju sa simbolom drva života.Odvajkada su nadahnuti travari na prostranim livadama ili na najskrovitijim mjestima tragali za životnim sokovima zelenih vlati, za iscjelujućim moćima travki.Sem ljekovitosti, trava označava korisnost, podređivanje, posluš-nost, a travnjak predstavlja zemlju, otadžbinu. Šaka trave znači pobjedu, osvajanje neke zemlje, potčinjavanje. Nekada je pora-ženi vladar osvajačkom vojskovođi davao punu šaku trave kao znak da mu predaje cijelu oblast ili zemlju.

Srž prirode

Odjevena u prozračnu haljinu, dje-vojka izuzetne ljepote, šetajući se zelenim sagom ubire cvijeće. Ona kao da u mladoj travi traži životni dah proljeća. Iznikla trava, cvijeće u rukama ljepotice, a i ona sama, onako mlada, pouzdani je znak proljeća.Ljupki i živi lik mlade žene uhvaćen u pokretu sačuvan je na zidu jedne rimske vile u antičkoj Stabiji. Slika-rija je stara preko dvije hiljade go-dina i još uvijek odolijeva vremenu, svjedoči o visokom stepenu zidnog slikarstva i gospodskom ukusu starih Rimljana. Jednostavna, jasna, živopisnih boja i oblika, stabijaska freska predstavlja remek – djelo zidnog slikarstva.

4 Bijela p^ela

TRAVA

Vedar dan u dolini; u neprimjetnom svijetu vlati i krh-kih stabljika travki vrzmaju se i lepr-šaju sitni kukci.Služeći se tušem i bojama, nepoznati slikar iz jednog starijeg razdoblja kineskog slikarstva, želio je da na jedan lirski način prikaže tajnovitost sitnih djelića goleme i veličanstvene Prirode. Za njega trava koju je naslikao nije manje dostojna od kamelije, orhideje ili božura; nije za njega manje lijepa. Taj čarobni prizor, gotovo neprimjetan oku, nastao je neposredno, brzo, bez dvou-mljenja, bez premišljanja. Potezi umjetnikove četkice uvjerljivi su i neiz-vještačeni, jer je slikar sam sebe poistovjetio sa predmetom slikanja. On je shvatio samu bit prirode, njen božanski iskon.

dah proljećaStari njemački majstor Albreht Direr vjerovao je da se istinska umjetnost nalazi u samoj prirodi. Njenu ljepo-tu neposredno je promatrao kako bi mogao da zabilježi i najmanju pojedinost u njoj.Ova skupina različitih trava nasli-kana je sa mnogo čara akvarelom i gvašem. Pažljivim načinom crtanja i znalačkom upotrebom vodene boje Direr je ostvario iznimno likovno djelo puno sklada i ljupkosti. Po sredini busena umjetnik je naslikao najviše trave, malo su niže zatvorene glavice cvjetova maslačka, a, sasvim pri dnu lokvu iz koje izrastaju široki listovi biljke. Busen trave prikazan je tako stvarno, kao da se radi o slučajnoj fotografskoj snimci.

Vedar dan u dolini, nepoznati slikar, izrez

5Bijela p^ela

Camille Pissarro, Pejzaž u Chaponvalu

Ivan Tabaković, Utakmca

Tereza Dolenec, Kosci

Pod vedrim i prozračnim nebom četiri kosca na sjenokoši kose tra-vu polegušu. A, iza njih, sve do ri-jeke, rasprostiru se pitome livade sa plastovima sijena, poredanih kao u nekom dvojnom vojničkom stroju. U daljini naziru se i crveni krovovi seoskih kućica.Naivna slikarka Tereza Dolenec uspješno dočarava svoj zavičaj, ističući svoju ukorijenjenost u njemu. Ona prisno priča o lje-poti podravskih predjela, ljepoti ljudskog trajanja. Slikarka, osim iskazane ljubavi za rodni kraj, posjeduje izrazitu svijest o vred-notama linije i boje, o njihovom emocionalnom naboju i značaju.

Travnjaci, na kojimna se odvijaju sportska takmičenja, okupljaju mnoge gledaoce, ljubitelje raz-bibrige i dokolice. Zbivanja na zelenoj tratini s užitkom je slikao Ivan Tabaković, posmatrajući ih sa posebnom naklonošću, ali i izvjesnim humorom.U prvom planu bili su fudbaleri u trku ili u trenutku šutiranja lopte na gol. Tabakovićeva slikarska četkica naročito je vješto predo-čavala komešanje i vrevu navijača na tribinama. Fudbal, kao izrazi-to popularna igra, umjetniku je poslužila kao metafora društva – svih onih koji u njemu na različite načine učestvuju.

neBo zavičaja

Boja života

Sneni krajolik

5Bijela p^ela

Nebo boje jorgovana nadvilo se nad prostranim seoskim dvorištem. Ispred dugačke gospodarske zgrade, na svje-žem travnjaku pase krupan dorat, ruje bijelo prase. A podalje od njih, na mekanom travnatom ćilimu odmara se pjesnik koji nije mogao odo-ljeti čarima jednostavnog i tihog seoskog života.Prizor je odjeven u zeleno ruho jer je zelena boja nade, boja buđenja u bujanja pri-rode.Pjesnik, koji sanja o bezbrižnom seoskom životu, nije nitko drugi do sam slikar Mark Šagal koji priželjkuje takvu idiličnu stvarnost. Sočna trava tek je preneseno značenje umjetnikove potrebe traženja bogatije hrane duhu i mašti.

mjeSto razBiBrige

U čednom krajoliku, u podnožju brdašca, utonuli kućerci plavih i crvenih krovova. Bijele kućice okružuju bujne livade i pašnjaci. Snenim krajobrazom posvuda vlada prepoznatljiv seoski mir. Samo u sjeni mladog drveća pase krava rumenka, praćena bud-nim okom čuvarice.Zanemarujući pojedinosti u pejzažu, slikar Kamij Pisaro tek ovlaš naznačuje obrise predmeta. Izazvan nutarnjim potrebama, umjetnik brzo nanosi čiste tonove, oživljavajući površinu slike na prirodan način. Prizorom prevladavaju nijanse zelene boje, a neznatni prostor slikar ostavlja sivoplavom nebu. Dovoljno da svojom živom paletom izrazi širok raspon utisaka izazvan ličnim prisustvom u krajoliku.

Marc Chagall, Pjesnik na odmoru

Ranko Pavlović

Razbole se mala Kosanka i poče da kopni, a pogled joj se zamuti kao izvor Studenac za jesenjih kiša. Kuvali joj čajeve od ljekovitih trava koje su do-nosili poznati travari iz okoline i udaljenih sela i gradova, do-vodili joj najpoznatije vračare koje su bajanjem pokušava-le da iz nje istjeraju bolest, ali sve uzalud. Topila se iz dana u dan i samo se čekao čas kad će zauvijek napustiti rastuženog oca i rasplakanu majku.Jedne večeri stvori se u njiho-voj kući žena u crnoj odjeći.– U šumi iznad sela, reče Ko-sankinoj majci šapatom, na jednom mjestu raste trava života. Samo ona može po-moći tvojoj jedinici. Tragaj za njom po šumi i ništa se ne brini, jer ako ti nju ne nađeš, naći će ona tebe.To kaza starica i nestade kao što nestane lijepog sna kad se iznenada probudiš.Čim ujutro prvo bljedilo zore rastjera tamu po selu, majka zamače u šumu.

Čekali su je s nestrpljenjem, a malu Kosanku sve više osvajala bolest. Čekali su je tri dana. Krivili su vratove prema šumi devet dana išče-kujući njen povratak. Uzalud su joj se nadali i u tom išče-kivanju prođe tri puta po de-vet dana. Onda je, bez oče-vog znanja, s mukom vukući izmučeno tijelo kroz šipražje, u šumu krenula Kosanka da je traži.Lutala djevojčica od stabla do stabla, od čuke do čuke, od proplanka do proplanka, ba-uljala, padala i dizala se, sve više gubeći nadu da će naći majku, Iza podneva stvori se kraj nje starica u crnom, baš kao što se iznenada one veče-ri pojavila u njihovoj kući.– Ako nađeš travu koja go-vori, naći ćeš i svoju majku – reče, pretvori se u pticu i od-leti u plave nebeske visine.Dugo je Kosanka tražila travu koja govori, a nije znala šta traži jer joj starica nije rekla kako izgleda. Iscrpljena bo-

lešću i umorna od uzaludnog lutanja šumom, zaustavi se na jednom proplanku, gorko zajeca i spusti se na zemlju. Tada – gle čuda! – kroz suze primjeti jednu krhku stablji-ku na kojoj su rasli srcoliki listovi. Ona otkinu jedan list, stavi ga među usne i dunu preko njega, kao što su to če-sto činila djeca u selu. Ne ču se nikakav zvuk. Dunu pono-vo i šumski mir naruši tanju-šan piskutav jecaj, baš kao da je list propištao od bola i Kosanki bi žao što ga je ustr-gla. Kad dunu treći put, iz li-sta poče da se izvlači jedva razum ljiv glas:– Tvoja majka nalazi se u du-bokoj jami na mjestu gdje se potok Strminac s visokih sti-jena survava u Šumsku rije-ku.Ni sama ne znajući kakva je to snaga nosi i kako pronala-zi pravi put, bolesna djevoj-čica pojuri prema selu. Kući stiže u sumrak i ispriča ocu šta se dogodilo. On okupi se-

Trava života

7Bijela p^ela

ilust

rova

o: S

ven

Kov

ačev

ić

ljane i narednog jutra u samo svanuće krenuše prema ušću Strminca u Šumsku rijeku. Sa sobom ponesoše i Kosan-ku koja je, sva u vatri i znoju, provela noć u buncanju i pla-ču. Pred njima je stalno, spu-štajući se na stabla kraj kojih su prolazili, prhutala jedna ptica, pokazujući im tako naj-kraći put.Kad stigoše do ušća, na dnu jedne duboke jame strmih kamenitih strana, ugledaše Kosankinu majku. Nađoše u blizini dugu debelu šumsku lozu. Jedan njen kraj uhvati-še tri snažna čovjeka, a dru-gi spustiše jadnoj ženi. Ona čvrsto stegnu lozu i začas je izvukoše iz jame.Njenoj sreći nije bilo kraja kad je vidjela svoju kćerki-

cu, ali joj tuga okova lice čim primijeti da je bolesnija nego što je bila kada je ona krenula u potragu za travom života.Znatiželjnim ljudima ispri-ča da ni sama ne zna kako je došla do ovog mjesta. Sjeća se samo da je pred njom pr-hutala jedna ptica, često se spuštajući na stabla kraj kojih je prolazila. Kao u nekakvom bunilu, skočila je u jamu i sva se izranjavala. Na rane je, da bi zaustavila krvarenje, stav-ljala rukoveti bujne trave što raste na dnu jame. Kako je ranama prinosila travu, tako su one zacjeljivale.– U jami ima jedan izvor, pa sam vodom iz njega gasila žeđ, a glad sam tolila travom – reče i pokaza rukovet neo-bične trave koju je stiskala u

desnoj šaci. – Evo, baš ovom – kaza i ozarenog lica pogle-da svoju kćerkicu. – Sada znam, ovo je trava života o kojoj je govorila neobična starica!Pritrča Kosanki i poče joj u usta trpati zalogaje trave. Kako bi koji zalogaj proguta-la, tako se život vraćao u bli-jedo lice bolesne djevojčice. Majka strže s nje haljinicu i cijelu je namaza travom. Ko-sanka zablista, veselo posko-či i razdragano se nasmija, kao da bolest nikada nije lo-mila njeno krhko tijelo.Baš u tom času stvori se pred njima starica u crnom, pomi-lova Kosanku po raščupanoj glavi, pretvori se u pticu i od-leti prema plavim nebeskim visinama.

Vesnici prolećaProlećnu livadu preseca put.U travi kraj puta jaglac žut!

Uz put se protegla odvodna graba.Na rubu grabe – visibaba!

Na hrastum uz grabu, selica ptica.Pod hrastom bokor qubičica!

Na vrbi pup zelen, jedar.Jedino spava još ogromni čedar.

A sunce na brda i dolineizlilo obilni slap topline.

I čedar će početi da se budikad mu toplina napuni grudi!

Đuro Maričić

Ilu

stro

vao:

Zvo

ne K

enđe

l

Traktat prvoj visibabiDobro mi došla, vjesniče mali!Daleke ti prevalila pute,hladnoća te grejala, zima povijalapahuqe bijele tkale ti skute.

Dobro mi došla, hrabri putničeti što od svih prva prtinom gaziš,da najaviš Sunce, zime da nestane,Proqeće baš tinajmawa da najaviš.

Dobro mi došla, princezo bijelati što se ko vitez sa snijegom boriš,procvala si pored mog sela,tu si baš htjela da se stvoriš.

Dobro došla, mila prijateqice!Dobro mi došla, života učiteqice.Šešir svoj pred tobom želim i ja skinutii wežno te poqubitii k sebi privinuti.

Milena Severović

10 Bijela p^ela

Pripremio: RatKo RelI]

Milica StojaDinović

SrpkiWa(1830 – 1978)

SARADwA S VUKOM

Milica je rado slušala na-rodne pjesme koje su pjevale seoske djevojke u vinogradi-ma i u poqima. Zapisala je dosta tih pjesama, među ko-jima su najpoznatije "Ravno ti je poqe", "Žao mi je na te" i "Ranila Milka ticu slavuja" i poslala ih Vuku Stefanoviću Karaxiću s napomenom "Evo pesama na-rodnih, donetih prekjuče iz vinograda". (Vuk je Milicu nazivao "moja kći iz Fruš-ke").

vila se pjesniku Branku Ra-dičeviću, ali ga nije slijedi-la ni oponašala. Možda bi bilo boqe da je išla Bran-kovim pjesničkim stazama, da je svoje osjećaje otvoreno iskazivala poput wega. Pje-sme bi joj bile poetičnije i zvučnije. Naime, Milica nije htjela "otvoriti" svoje srce, svoja "čuvstva". O tome ona tajnovito pjeva u pjesmi "Kad se nebo muti".Pjesme i rodoqubqe bile su wezina najveća qubav.Napisala je i dnevnik "U Fruškoj gori" u kojemu biqe-ži svoje doživqaje, svoja ma-štawa, osjećaje i qubavne tajne… Za ovaj dnevnik Jovan Skerlić je rekao je da je to "lep dokumenat za intimno poznavawe duše toga doba".

Bila je jedinstvena i zani-maqiva pojava u srpskoj kwi-ževnosti ‡ prva je žena u Srbiji koja se potpuno posve-tila kwiževnom radu. Ubraja se, kao jedna od najobrazova-nijih žena u Srbiji, među naj-

PRVA SRPSKA SPISATEQICApoznatije ličnosti svog doba. Za života su je zvali "vrd-nička vila", "srpska pevači-ca Milica", "večna qubimica srpstva", "pesmotvorka"…

KwIŽEVNI RADOVI

Milica Stojadinović je prve pjesme napisala u 13. godini na nekim papirićima, a prvu je objavila u 17. godini u "Sr-bskom narodnom listu". Nakon toga pjesme objavquje u raznim časopisima i listovima. Prva zbirka pjesama "Pesme M. Stojadinović" izašla je 1855. u Novom Sadu. (Kasnije je objavila još dvije zbirke pjesama).Većinom su joj pjesme patri-otskog karaktera, prigodne su i s poučnim porukama. Di-

MILIčINO RODOQUbQE

Bilo je to vrijeme romantizma, buđewa nacionalne svijesti i Milica Stojadinović znala je iz svoje duše "istisnuti":"O, Srbijo, al´ si lepa,lepa kao venac cveća!"Zalagala se da srpske djevojke svim srcem vole svoju zemqu, da weguju svoj materiwi jezik i narodne običaje, da budu po-božne i vrijedne.Savjetovala je da čovjek tre-ba da živi u skladu sa pri-rodom. Ne voli pomodarstvo i ne prihvaća tzv. "otrov za-padne civilizacije".

OD SLAVE DO SIROMAšTVA

Rođena je u sremskom selu Bu-kovcu u porodici svećenika Va-

11Bijela p^ela

silija Stojadinovića. Osnovnu školu završila je u rodnom mjestu, a višu djevojačku u Va-radinu. Svoje je obrazovawe stalno obogaćivala čitawem kwiga evropskih pisaca i u razgovorima sa učenim qudima svoga vremena. Naučila je we-mački jezik i znala da svira gi-taru. Sve je to u wezinoj sredi-ni u to doba bilo neprilično za jednu djevojku i zbog toga je nailazila na nerazumijevawe, čak i kod nekih učenih qudi.Boravila je u Beču, odlazila u Beograd, obilazila Vojvodinu i druge krajeve. Nekada pozna-ta i slavqena, svoj je život završila u 48. godini gotovo u siromaštvu.

POSLEDwE VRSTE

Nek sunce sija, nek cveće cvetaSva moja mila nek krasi mesta,Ali za mene iščezlo sve je,Ni na što duša s´ moja ne smeje.Osećawa je usahlo moreKojim je srce brodilo moje,A sada reka druga se pružaIz koje samo navire suza.U woj se sunce života mogaSa svoga svoda jošte niskogaOgleda mutno, a weno imeZove se žalost! Teško tom s wimePod tom tegotom moj život strukuSkršenom liči, a u svom kruguKao da meni ovoga svetaS gorkošću sudba samo doleta.Znam od kud takve donašaš glase,-Samo se srce žaluje na seŠto ne uztegnu u sebi čuvstvo,-Ali kad s žarom obima Srpstvo...

KAD SE NEbO MUTI

Kad se nebo muti, ne kaže zašto,Nit rosna kiša rad koga pada.A srce moje da kaže na štoŠtono samo zna za sada?Ja zar kome da čuvstva najavim? Ta pre ću mrtva da se utajim.

Skriva se zemqa pod pokrov noćiDok zvezda rpeti na nebu sjajna.A zaves srca zar treba poćiDa snimim čuvstva i javim tajna?Nek tuga, radost, u wem´ počiva:A tajnu neba tek nek otkriva.

U podne, ili veče života svogaPotuži svaki na zemqi ovoj.I ja bi glasa imala togaKo mnogi pesnik u pesmi svojoj;Al da mi sudba zar bude javna?Ta pre će primit zemqa me tavna!

Iz posvete pjesnikiwe Florike štefan Milici Stojadinović

TUŽbALICA MILICE STOJANOVIĆ SRPKIwEIzvrgli su me podsmehu ruglučereče mi dušu čeprkaju po ranamaa umrla sam bedno kao zaboravqeno siročeotuđena od roda rodbine prijateqastrana svima kojima sam nesebično služila...…O Bože sačuvaj za buduće potomstvoFruškogorske manastire i svetske lepoteu kojima sam blaženo uživaladok sam bilamiqenica srećei naklonosti plemenitih qudi…Bar neko da me se seti i pusti sapatničku suzutugujući za mojim stvaralačkim duhovnim životom.

TEODOR TIRON“Bog čuva put svetaca svojih”

(Priče 2,8)

očelo je vreme veli-koga, uskršweg posta, kada se pravoslavni

hrišćani postom, molitvom i Svetim pričešćem priprema-ju za veliki hrišćanski pra-znik Uskrs. Vernici se u ovom postu prvi put pričešćuju o Teodorovoj suboti.U gradu Amasiji živeo je Sve-ti velikomučenik Teodor Ti-ron. Bio je rimski vojnik i kao vojnik dužan da prinese žrtvu neznabožačkim idoli-ma. Pošto je Teodor bio hri-šćanin, odbio je naredbu, pa je zbog neposlušnosti bačen u tamnicu i osuđen da umre smr-ću od gladi. Sveti Teodor Ti-ron nije klonuo duhom moleći se Bogu. Noću su mu se javqali anđeli Božiji i sa wim pro-slavqali pravoga Boga. Videći to stražari ga ponovo optuže pred sudijama. Sudije donesu novu presudu ‡ smrtnu kaznu mučewem i spaqivawem na lomači. Ispuštajući svoju mučeničku dušu, 306. godine, Sveti velikomučenik Teodor je pevajući veličao Gospoda: „Blagosiqaću Gospoda u svako doba, hvala je wegova svagda u ustima mojim“. Ostatke wego-

P

12 Bijela p^ela

vog mučeničkog tela pokupi-la je pobožna hrišćanka Jev-sevija i sahranila ih u gradu Evhaiti. Iz ovog grada wegove su mošti dospele u manastir Hopovo u Fruškoj Gori, gde se i danas nalaze. Za Svetog Teodora Tirona vezan je i praznik Teodorove subote. Ovaj praznik je uspo-mena na čudo koje se desilo 50 godina nakon Teodorove smr-ti. Tadašwi rimski car Juli-jan Otpadnik naredio je grad-

skom načelniku u Carigradu da prve nedeqe uskršweg po-sta poškropi krvqu mnogobo-žačkih žrtava sve namirni-ce u gradu. Namera mu je bila da navede hrišćane da prekr-še post. Wegovo naređewe je odmah izvršeno. Ali Bog se preko Svetog Teodora Tirona u snu javi carigradskom arhi-episkopu Evdoksiju. Naredi mu da cele prve sedmice po-sta hrišćani ne kupuju hranu nego da cele nedeqe jedu kuva-

nu pšenicu zaslađenu medom. U spomen na ovo čudo crkva je prvu subotu uskršweg posta po-svetila Svetom Te-odoru Tironu. Toga dana se u crkvi osve-ćuje koqivo, što pod-seća na uzaludni po-kušaj cara Julijana Otpadnika da uništi hrišćanstvo. Tako je napokon u istoriji propao pokušaj da se uništi Hristova na-uka. Ovim čudom Bog je proslavio Svetog Teodora čije delo sla-vi veličinu i silu nauke Gospoda Isusa Hrista.

Radoš Matić

vojim položajem i bogat-stvom Kipar je od dav-nina privlačio mnoge

koji su hteli wime da ovlada-ju. Wihovo brodovqe ni do da-nas ne da moru mira. U bron-zano doba dolaze Grci, potom Feničani. Egipćani ga osvajaju 1.600. godine stare ere. Posle wih smewuju se Asirci, Persi-janci, Aleksandar Makedonski, Rimqani. Propašću Rimskog carstva Kipar ostaje u sastavu Vizantije. Arapi ga povremeno zauzimaju. U 12. veku krstaši, predvođeni engleskim kraqem Ričardom Lavqeg Srca, osvajaju Kipar i osnivaju grad Limasol. Kraq prodaje ostrvo vitezovi-ma Reda sv. Jovana, a oni fran-cuskoj porodici Lizawan. Mlečani osvajaju Kipar 1489., a turski sultan Selim II ih po-tiskuje 1571. godine. Od tada pa do 1878. je pod Turcima, kada po-staje britanski protektorat, odnosno kolonija. Unošewem razdora i semena zla među Grke i Turke nastaje kriza koja još traje. Kipar se izbo-rio za nezavisnost 1960. godi-ne, a Turci vrše invaziju 1974. i od tada je ostrvo podeqeno na četiri dela: grčki, turski, en-gleske vojne baze i liniju raz-dvajawa.Svako od osvajača ostavio je neki trag. Naročito hrišća-ni koji na ostrvu deluju od I veka. Na Kipru je rođen apo-stol Varnava, a apostol Pavle više puta je dolazio. Kiparska pravoslavna crkva stekla je autokefalnost još na III Vaseqenskom saboru u Efe-su 431. godine. Od brojnih hri-šćanskih znamenitosti po-sebnu pažwu privlači crkva posvećena svetom Lazaru, Isu-

13Bijela p^ela

S

lazareva crkva larnaka

sovom prijatequ. To, naravno, nije slučajno, jer kad je Isus vaskrsao Lazara posle četiri dana, Jevreji su ga hteli ubi-ti. Lazar je izbegao na Kipar i tu postaje episkop. Po legendi živeo je još trideset godina. Na Kipru je i sahrawen. Kad je u 9. veku pronađen we-gov grob, a grob ili sarkofag se na grčkom jeziku kaže lar-naks, nad wim je 890. godine po-dignuta crkva. Od reči lar-naks nastalo je ime Larnaka, grada goji se tu razvio. Bilo je to vreme vizantijskog cara Lava VI Mudrog, koji je sveče-ve mošti preneo u Carigrad. U to vreme Vizantija postaje sila, jer period koji je pretho-dio, poznat u istoriji po bor-bi onih koji nisu poštivali ikone i onih koji jesu, vodio je u propast. Pobeda poštovalaca ikona imala je odjeka i na Kipru i to mnogo godina nakon pomenutih krvavih događaja. Naime, kad je na temeqima stare Lazareve

crkve u Larnaki u 17. veku sa-građena nova, koja i danas po-stoji, u woj je postavqen jedan od najlepših ikonostasa uop-šte ‡ sa čak 120 ikona!Samostalna kiparska pravo-slavna crkva stalno je bila izložena unijaćewu i isla-mizaciji. Jedno vreme bila je pretvorena u rimokatoličku i tada su pravoslavni svešteni-ci morali klečati pred rimo-katoličkim biskupom. Turci su je jedno vreme pretvo-rili u xamiju i kaluđerima su često stavqali samar na leđa i jašili ih. Godine 1589. vra-ćena je pravoslavcima. U cr-kvenoj porti nalazi se lapida-rijum sa izvanredno oblikova-nim poklopcima i nadgrobnim spomenicima engleskih veli-kodostojnika.Najveći praznik koji ova cr-kva slavi jeste Lazareva subo-ta. Tada, i uopšte o Vaskrsu, hiqade vernika iz čitavog sve-ta posećuju grob sv. Lazara..

Milutin Dedić

NEMIRNO MORE

14 Bijela p^ela

Pi{e: Jovan SavI^In PRIca

i djevojke na obalu rijeke gdje imaju vrbovih grančica pa se uzajamno udarali govoreći pritom: "Da si zdrav kao dren, da se ugojiš kao prase, da ra-steš kao vrba".Na Lazarevu subotu beru se vrbove grančice i nose u cr-kvu, gdje se sutradan, na Cvi-jeti, osvećuju, poslije čega se smatraju qekovitim i čuvaju u kući, pored ikone, čitave godine. Lazareva subota je dječji praznik, kada se djeca ovlaš šibaju vrbovim pru-tićem radi zdravqa.O ulozi vrbe u našoj narodnoj religiji govori i narodni na-

šten je za pričešćivawe na Božić u šabačkom kraju. Dren se davao i porodiqi od-mah poslije porođaja.U narodnoj religiji drve-će je podijeqeno na sretno i nesretno, tj. ono koje je na-staweno dobrim i ono koje su zaposjela zla bića, vješti-ce, đavoli… U sretno drve-će ubrajaju se hrast, lijeska, dren, tis, lipa, vrba, jabuka, breza, dok se treba čuvati oraha, zove, kruške, bagrema, duda, bresta.Dijelovi različitog drveća smatrali su veoma jakom za-štitom od uroka, bolesti i drugih nesreća koji mogu za-desiti čovjeka. Među najjače apotropejone ubrajaju se glog, lijeska, tis, dren, nošeni kao amajlije. Glog je poznat kao najveći zaštitnik od svih de-monskih bića, glogovim kol-cem ubijaju se vampiri, tjeraju vještice.Tisovo drvo ima veliku snagu. Tisovina se prišiva djetetu za kapu ili se meće u odijelo, u kolijevku da ga ne bi ure-kli ili da mu ne bi naudile vještice.I lijeska je dosta korištena kao amajlija. Komad lijeske stavqan je novorođenčetu u kolijevku. Djevojke su qesko-ve grančice stavqale u kosu, kao zaštitu od uroka. Dren su na Đurđevdan žene stavqale u vodu kojom su se kupale zbog zdravqa. Za zaštitu od epi-demija, poduzimale su razli-čite radwe u kojima je drvo, prvenstveno glog, ima značaj-nu ulogu.

DRVO zDRAVQA

očuvawau zdravqa i prevenciji bolesti drvo je imalo veliku

ulogu. Po principima prije-nosa magije, dodir s natpri-rodnim bićem ili wegovim

U

ziv ovog hrišćanskog prazni-ka Vrbica. Lijeski je takođe pridavana izuzetna magična snaga i moć u liječewu. Šibawe qeskovim prutićem bilo je poznato i kod starih Germana. Za dren se vjeruje da svojom tvrdoćom utiče na zdravqe, želi se da se bude"Zdrav kao dren".Od magijskih radwi za za-štitu zdravqa i prevenciju bolesti bilo je često i opa-sivawe prutom ili granom vrbe, lijeske ili drena, koje je imalo istu funkciju kao i šibawe.Djevojke su se na Đurđevdan opasivale vrbom da budu vit-ke kao vrbe. Bio je običaj i pričešćivawe pupoqcima određenog drveća. Dren kao biqka daje zdravqe. Kori-

staništem čini da se wegova moć prenese na čovjeka. Po ovom principu mogu se obja-sniti mnogi običaji, kao što je obavezno cjelivawe sve-tog drveta, šibawe wegovim grančicama, opasivawe wima, pričešćivawe pupoqcima određenog drveta, quqawe, čiji je ciq da se wihova ži-votna snaga prenese na čovje-ka, da ga osnaži i sačuva od bolesti.Najveći broj običaja vezan je za velike hrišćanske prazni-ke proqećnog ciklusa, kada je vegetacija u punoj snazi i rastu. Na Mladence, Lazarevu subitu, Cvijeti, Đurđevdan, "šibana" su djeca i mladi prutićima, najčešće vrbo-vim, qeskovim i drenovim. Na Mladence su išli momci

15Bijela p^ela

orwa krajina ili Kar-lovačko vladičanstvo istorijsko je i admi-

nistrativno područje u Hr-vatskoj, gdje su Srbi u doba Au-strije bili apsolutna većina stanovništva.

G

zEMQA VUKOVA I RATOVA

15Bijela p^ela

Kapelsko je oblast s obe stra-ne planine Kapele. Od Sa-borskog, Jesenica i Plaškog s jedne strane, i daqe preko Ogulina, Gomirja i Moravi-ca s druge strane, do Jasenka, Drežnice, Glibodola i Dabra. Kapelsko je prelazno područje

Početkom 19. stoqeća Gorwa krajina imala je 415.604 sta-novnika; 183.240 katolika i 227.604 pravoslavnih i 5.128 unijata na Žumberku.Teritorija Gorwe krajine bio je prostor između Jadranskog mora i Velebita, s dubokom

i najveći vojni tabor koji pam-ti istorija Evrope.Vladale su često ubitačne suše praćene glađu qudi i stoke. U jeku teških oskudi-ca Krajišnici su masovno od-lazili u Slavoniju da zarade koju vreću bilo kakvog zrwa. Sa narodom su kretali sve-štenici u berbu kukuruza i na druge poslove.Zapamćeno je da je tada sve-štenik Cijuk poveo u seobu srpski narod iz Like prema istoku. Jedni su dospjeli u Gradišku regimentu, a dru-gi produžili preko Duna-va, treća grupa je ostala oko Sremske Mitrovice, a Ci-juk je s nešto naroda ostao u Mirkovcima.Mnogi su tokom seobe pomrli, neki se teško razboqeli, a niko se zdrav nije povratio.

J.S. Prica

dolinom Zrmawe, Pqešivi-com i dubokom dolinom Une, gorwom Koranom i sredwim tokom Gline, pa Kupa, Sava i dowi toko Une i mali dio suve međe na Kordunu.Prema tome, u Gorwu krajinu spadale su: Banija, Kordun, Ka-pelsko, Lika, Gacka i Krbava.Kapelsko je velika zagonetka. Ime gotovo posve zaboravqe-no. Malo je qudi koji su danas živi, a rođeni u Kapelskom, a koji bi bili u stawu pokazati granice svog kapelskog zavi-čaja. Zato ćemo se potruditi da im pomognemo povratiti u sjećawe Kapelsko, jedan od najqepših prostora na cije-loj zemqi.

između Gorskog kotara, Like i Korduna.Krajina je svoju "slobodu" plaćala životima svojih naj-boqih sinova u neprekidnim ratovima za tuđu nezahvalnu gospoštinu, kulučewem daž-binama, porezima, globama i tamnicama.Bila je varana na paragrafi-ma i na kantarima. Otimali su od wenih usta i wene duše, wenih voda i wenih šuma, we-nih poqa i gora.Bolovala je od svojih rana i tuđih boleština. Ni bogovi Krajini nijesu bili naklowe-ni; vladale su ciče zime, pa-klene suše i gladne godine.Krajina je bila najgori logor

ladunče je napokon kršteno. Kum bebin Dragomir Tanović iz Beograda smislio joj je ime

Svidi i njime pobedio na konkursu „Zaviri u prošlost i daj mi ime“ (i za nagradu dobio kompjuter i tablet). Koliko razumem, ime je kraćenica od reči svilajnački i dinosaurus. I za-ista, lik tog mališana koji je kopija istrebljenih životinja prepoznatljiv je, zanimljiv i blizak ljudima, kako je i traženo konkursom od kumo-va. Mališan je tako postao maskota Prirodnjačkog centra u Svilajncu. U pitanju je dobri i nežni dinosaurus – diplodokus, omiljen kod dece.E, sada, ko nema šta drugo da radi, a voli dinosauruse, treba 29. juna ove godine da dođe u Svilajnac, na sve-čano otvaranje Prirodnjačkog centra. Tamo će ga čekati i Svidi, sa rođacima raznih vrsta i različitih epoha. Biće tu i igre, predavanja, učenja, razvijanja mašte, a ovi kipovi izumrlih životinja i obnovljena priroda dovodiće ovde, odsad pa nadalje, ekskurzije, rado-znalce, odrasle koji su u duši ostali deca, radoznale turiste, poslovne ljude iz inostranstva, putnike po pokrajini Braničevu, istok Srbije, na stotinak kilometara od prestonice Beograda. – U Prirodnjačkom centru bavimo se nizom akademskih aktivnosti – radionice za studente i doktorande, organizujemo naučne skupove u želji da nauku približimo najmlađima i da

MSvilajnac

Piše: Milena Dražić

16 Bijela p^ela

im omogućimo da se upoznaju s pri-rodom, a sve je posvećeno deci škol-skog uzrasta – govore pokretači ove ideje o smislu postojanja Prirodnjač-kog centra. – Deca ne bi trebalo da se boje nauke, već da kroz igru uče. Po-nudićemo spoj visoke nauke i nečega što bi deci bilo intresantno, moramo ih ubediti da je nauka zabavna. Prirodnjački centar u gradiću od jedva desetak hiljada žitelja ima najmoder-nijju opremu, kao muzej prema naj-višim svetskim standardima. Čine ga naučne postavke, prirodna bogatstva, prošlost naše planete, Dino park, 3D bioskop, učionice, radionice i interak-tivni sadržaji koji će mladima približiti svet nauke i kulture, dati im priliku da zavole nauku i prave vrednosti kroz zabavu, tvrde zaposleni u centru. Cena ovog korisnog prostora, povr-šine od 3.000 kvadratnih metara, sa skeletima i replikama 20 dinosauru-sa, pravljenih u Nemačkoj, pojela je više od šest miliona evra! Naravno da

gradić nije mogao ni da sanja da tako nešto izvede sam. Novcem je poma-gala Evropska investiciona banka za istraživanje i razvoj u javnom sekto-ru, a uz pomoć Ministarstva nauke. Poklon kao da je pao s neba! Na radost dece iz regiona, ovo je naj-veći projekat te vrste ne samo u Sr-biji već i okolini. Neki od dvadesetak dinosaurusa veći su i od 20 metara. Dino park je na otvorenom i name-njen je najmlađim posetocima. Usred krda dinosaurusa uzdiže se vulkan, visok desetak metara, koji, po potre-bi, ispušta “lavu”. U njega se takođe može bezbedno ući i pratiti proces nastajanja vulkana. Ovaj ogledni i za-nimljiv objekat, s okolnim jezercima i zelenilom, ima zadatak da ilustruje proces nastanka zemlje. Pre nego što se definitvno rasporede u svom novom staništu, dinosaurusi su sto dana pozirali u Beogradu, na tvrđavi Kalemegdanu, na oduševlje-nje dece.

Komšija Svidi, dinosaurus

17Bijela p^ela

svilu u inostranstvo. Danas ljudi sa žaljenjem zaključuju da su dudovi posečeni, te da više deca ne beru lišće duda da njime pokriju debele bele crve, velike kao dečiji prst, koji jedu danju i noću, sve dok ga ne obr-ste. I što su deblji, to su bliži svilenoj čauri u koju će se zatvoriti, i berbi svile iz kazana u kojem vri voda sa čaurama. Nije samo svila dokaz da je ovaj grad oduvek bio na visokom zanatskom, kao i trgovačkom nivou, a to je ostao i danas. Mada je jedno vreme bio snažan industrijski centar, Svilajnac je sačuvao duh starih vremena. U analima je zapisan i kao grad ugostitelja i dobrih kafana, a to je i ostao. Tako se 1718. godine piše da je Svilajnac sa samo 12 domova, a već 1733. ima 28 domova.

Rimljani i tu osnovali provinciju Gor-nju Meziju. Za njima dolaze Sloveni. Trebalo je da prođu vekovi pa da u vreme srpske despotovine dinastije Nemanjića u ovim krajevima procve-taju kultura i ekonomija. “Selo Svilajnac sa 30 kuća”, tako se ovaj gradić prvi put pominje u tur-skom popisu pokrajine Braničeva 1467. godine. Svilajnac duguje ime, po legendi i istorijskoj pretpostavci – svilenim bubama! Pošto je putem svile tajna o kineskoj svili sa Dale-kog istoka u štapu preneta u Evropu, odgajanje svilenih buba postalo je moda i potreba Starog kontinenta. Tako je ta moda dospela i do sela Svilajnca. Na svakom koraku sađeni su dudovi, hrana za debele svilene bube. Iz njihovih svilenih čaura, ba-čenih u vrelu vodu, u komplikova-noj kućnoj radinosti, grančicama se vade svileni konci i kasnije tka svi-la. Davnašnji Svilančani su to radili predano i toliko dobro da su izvozili

speleološka istraživanja. Najpre, u ovom kraju je u neposrednoj blizi-ni manastir koji je bio prepisivačka škola Resava, ili Manasija, građen u vizantijsko-moravskom stilu. Tu je reka Resava, koja protiče kroz Svi-lajnac i na četvrtom kilometru uliva se u Veliku Moravu. A najveći izazov za speleologe amatere i avanturiste jesu Resavska i njoj srodne i sused-ne pećine.Za ova prirodna čuda treba zahva-liti planini Beljanici, koja je puna ponornica, a prati tok reke Čemer-nice. U njenom je grebenu najveća pećina Velika Atula, a u podnožju ima vodopade velike lepote, od ko-jih je najpoznatiji Veliki buk. Vode je ovde poptuno čista, te se slobodno može piti. Pored Resavske pećine, uređene su i poznate pećine Vlaška, Ivkov ponor i Izviđačka, i sve imaju neverovatno bogat pećinski nakit. Ali, kako je Resavska pećina sa svojih sedam dvorana malo bliže varošici Despotovcu, o njoj ćemo poslati de-taljniju “Razglednicu” kad posetimo Despotovac. No, kao veliki mamac za turiste ne može da se prećuti Vinatovača, deo oko Svilajnca koji je bogat šumama i u kojima verujete da ste zalutali u neku evropsku prašumu. To je ma-siv bukovih šuma na području Belja-nica-Južni Kučaj, na 15 kilometara, sve do hidrokompleksa Lisine. To je jedinstvena i jedina bukova šuma u Srbiji, pa je zato proglašena strogim prirodnim rezervatom. Stabla su neobično lepo oblikovana, a pod-mladak izuzetno vitalan. Kao i na-rod ovog kraja! Zato ih treba videti i uveriti se u to.

Svilajnac je, kao i sve srpske regije sa gradićima izraslim oko reka, podizan na plodnom tlu gde se svaka poljo-privreda isplati. Ipak, brojni su ljudi koji decenijama žive i rade u Evropi, najviše u Francuskoj, odakle šalju no-vac porodicama. A kad dođu, zidaju luksuzne kuće kakve viđaju po svetu, ali i dalje ne žive u njima. Samo je izvesni Svilajčanin Živorad, po povratku iz Švajcarske 2011, gde je prolivao znoj 37 dugih godina, ku-pio tri ulice u svom rodnom gradu. Sada je u posedu više od 1300 kva-dratnih metara stambenog prostora, mada i dalje ne zna precizno koliko je to prostora, jer je, kaže, to teško sabrati! A davno pre Živorada i njegovih sa-vremenika, ovde su živeli Tračani, koje su potom pokorili i prognali

U prošlom veku, 1930, zapisano je da se Svilajnac, varoš na reci Resavi, deli na Čaršiju, Bojaču, Vlaovačku malu, Donji kraj, Zapis i Cigansku malu. U to doba palanka ima 1187 kuća u kojima živi 5356 stanovnika. Svaki žitelj ovog grada potvrdiće vam da-nas da se brojni ugostiteljski objekti uređuju i prilagođavaju savremenom potrošaču. A oni koji od kafanskog uživanja više vole avanture putovanja, pasionirani turisti, upustiće se u kulturološka i

Komšija Svidi, dinosaurus

Površina: 312.685 km2

Broj stanovnika: 39.132.240

Glavni grad: Varšava (1.800.711)

Službeni jezik: poljski

Državno uređenje: višestranačka republika s dvodomnim parlamentom

Etnički sastav: Poljaci 97%, Ukrajinci 0,6%, ostali 1,8%

REPUBLIKA POLJSKA* nalazi se na južnoj obali Baltičkog mora – na zapadu graniči sa Nemačkom, na jugu sa Češkom i Slovačkom, na istoku sa Belorusijom i Ukrajinom.

(zavrteo: Igor Kolarov)

REPUBLIKA POLJSKA

Dužina kopnene granice: 2.788 km

Veći gradovi: Lođ (820.230), Krakov (810.765), Vroclav (670.543), Gdanjsk (499.980), Lublin (380.345)

Valuta: zlot = 100 groša

Verska pripadnost: rimokatolici 95%, ostali 5%

* Poljska je 9. najveća zemlja u Evropi, i 69. na listi najvećih država sveta.

Poljska je 1999. godine ušla u savez NATO, a 1. svibnja 2004. pridružila se EU

Ian Sobjeski, vojskovođa i kasnije kralj Poljske, pobjedom kod Beča spasio je Evropu i prestrašenu elituod najezdeTuraka

* Ime Poljska potiče od plemena Poljana - Polanie (“Oni koji žive na polju”).naseljavali suteritorij današnje Velikopoljske u nizinama između rijeka Odre i Visle. Poljski husar

* Poljska je podeljena na 16 oblasti koja se nazivaju Vojvodstva.

Poljska je jedna od najbogatijih zemalja na svetu po broju jezera - ima ih 10000 - površine veće od jednog hektara.

Letonija (Latvija), svojedobno vazal Poljske, imala je kolonije na Tobagu (danas Trinidad i Tobago) koje su kasnije postale poljske.

Slika “Sprovod plemenitaša” čiji je autor Henryk Siemiradzki

Grafički oblikovao i obišao: Dragan Stojković

Mjesto Zakopane i planine Tatre u pozadini

* Poljska ima 70 vrhova viših 2000 metara.

Poljski husar

* Poljsko zlatno doba je 16. stoleće, kada se Poljska ujedinila s Litvom i bila jedna od glavnih evrop-skih sila pod dinastijom Jagelovića. Poljska je opet uspostavljena kao neovisna država nakon 1. svjetskog rata.

Godine 1939. započeo je II. svetski rat napadom Nemačke na Poljsku.

* Zloglasni logor smrti - Auschwitz Birkenau u poljskom gradiću Oświęcimu, gde je pogubljeno 1,1 miliona ljudi, najviše Jevreja, te Rusa, Poljaka, Roma...

* Poljska je bila deo komunističkog istočnog bloka pod “željeznom zavjesom” Rusa do 1980.-tih, kada je krenuo pokret ”Solidarnost” koji je pobijedio na parlamentarnim izborima 1989. godine, te je uvedena demokracija.

u šumi Bjalovježa i dalje žive bizoni, koji su odavno izumrli u ostatku Evrope.

Lech Wałęsa - političar i državnik.Prvi je predsjednik demokratske Poljske. Dobio je nobelovu nagradu za mir 1983. godine.

Varšava

Krakov

na području današnje južne Poljske, poznate i kao Małopolska, postojala je u ranom srednjem veku država Bijelih Hrvata. Poznato je da se još u 19. i 20. st. oko sto tisuća poljskih imigranata u SAD prilikom ulaska izjasnilo kao Białochorwaty (“Bjelohrvati”), ali Poljaci nikad nisu čuli ni za Bjelohrvate, ni za Bijelu Hrvatsku (osim sveučilišnih profesora i stude-nata slavistike).

POZNATI POLJACI

Nikola Kopernik naučnik koji je dokazao heliocentrični sustav planeta u kojem je Sunce, a ne Zemlja, postavljena u njegovo središte.

Maria Skłodowska-Curie dvostruka i prva žena dobitnica nobelove nagrade i to za fiziku 1903. i hemiju 1911. godine.

Karol Józef Wojtyła - Sveti Ivan Pavao II. ,papa slavenskog roda nakon više stoljeća. Prvi je papa koji je ušao u džamiju i sinagogu.

Frédéric Chopin (1810. - 1849.) , skladatelj i pijanist, čiji opus po poetskim obeležjima nema premca u evropskoj muzici.

Henryk Sienkiewicz književnik,

autor “Kroz pustinju i prašumu”, a za

“Quo vadis” nagrađen je1905. g. nobelovom

nagradom.

Joseph Conrad, književnik čije je delo “Srce tame” poslužilo kao potka za film Apokalipsa sadaFrancisa Forda Coppole.

ZDRavKo ZUPan

20 Bijela p^ela

ZUZUko

21Bijela p^ela 21Bijela p^ela

22 Bijela p^ela

23Bijela p^ela 23Bijela p^ela

24 Bijela p^ela

25Bijela p^ela

Bijeli ili polarni mdevjed živi na dalekom sjeveru, u vodi ili na kopnu. Naj-češće živi samački, osim u prvim godinama života kada mladi prate majku.Ovaj džin sjevernih pre-djela hrani sa onim što nađe. Najčešće lovi i voli tuljane, a kad njih nema, dobre su mu i ribe, pa čak i trava.Bijeli medvjed je skitnica po prirodi i teško nalazi sklonište za noć. Jedino za najžešćih zima skotne ženke, kao i poneki odra-

Pripremio: V. RADOSAVljeVIć

26 Bijela p^ela

Fortunela je grmolika biljka sitnih šiljastih listova i zlatno žutih plodova zbog čega je Kinezi nazivaju "zlatna kiša" ili kin – kin. Kod nas se uzgaja najčešće u loncima kao ukrasna biljka, iako bi bila mnogo korisnija da se uzgaja kao jestivo voće.Fortunalu treba zasaditi u humusnu zemlju, povremeno zalijevati, često prihranjivati i obrezivati pa će svake godine rađati "zlatnom kišom" sočnih i mirisnih plodova kojima ne treba skidati koru kao što uradimo kod naranče.

I UKRASNA I jeSTIVA

sli pojedinci, sklanjaju se u ledene spilje.Bijeli medvjed ne pod-nosi nikakvo ropstvo i vrlo je nepovjerljiv. Čak i kad je ukroćen, izne-nada pokušava napasti svog ukrotitelja. A kad nekog napadne to nije ni malo bezopasno jer je ogroman i dugačak skoro tri metra.Pa ipak, bijeli medvjed spada u ugrožene vrste

na zemlji. Njegov opsta-nak ovisi o sezonskoj ra-sprostranjenosti tuljana, koji su mu glavna hrana, i od izlova ljudi.Da bi se, barem, donekle spriječilo nestajanje ovih polarnih džinova, osno-vani su mnogi arktički rezervati u kojima je bi-jeli medo stavljen pod zaštitu.No i pored svega toga, ovi sjeverni ljepotani,

BIjelI MeDVjeD

zbog svog srbrnastobije-log krzna i dalje često bi-vaju metom krivolovaca.Procjenjuje se da danas ima svega oko 10, 15 hi-ljada ovog sjevernog usa-mljenog lutalice, a ne-kada ih je bilo mnogo, mnogo više.Možda je za to b i je -li medo ponekad tako opasan i ljut da napadne svakog tko mu stane na put.

TA DIVNA STVOReNjA

ZANIMljIVOSTI

27Bijela p^ela

Kukurijek je višegodiš-nja biljka velikih listova i bijelih cvjetova koji se po-javljuju ispod snijega već u drugoj polovini zime. Već od davnih vremena ova se biljka u narodu ko-ristila kao lijek i za ljude i za domaće životinje. Ali, kako je poznato da je ova biljka mnogo više otrovna nego što je ljekovita, a još uvijek nije dovoljno prou-čena, nje se treba što više kloniti.

Najveći mrav na svijetu naraste i do veličine ljud-skog malog prsta. Osim što može da ugrize, on bode kao osa. Kad se netko pri-bliži takvom mravinjaku, mravi tako zasmrde da mnogi njihovi neprijatelji odustanu od namjere. A ako ni tako ne uspiju otje-rati neprijatelja, onda za-jedno zavrište, a desetak najhrabrijih ratnika izjure iz mravinjaka i počnu da napadaju neprijatelje svo-jim moćnim klještima.

Kažu da sam polumajmunzovu me i šumski čovjeka ja vam mogu rećida sam lemur i to najvećii da imam ludu srećušto živim samo na drvećupa ne mogu da me uloveoni koji me ne vole.A to što nemam repi što imam uši čupavene znači da nisam lijepi da spadam u neke glupave.

POlUMAjMUN INDRI

Kukuvija drijemavica je ptica iz reda noćnih grablji-vica. Živi najčešće u blizini naselja, danju se skriva po tornjevima, tavanima ili ru-ševinama a noću odlazi u lov i potragu za hranom. Kukuvija je duga oko 35 cm. Ima srcoliko lice sa po-jakim kljunom na sredini i pepeljasto smeđe perje pa je nije lako uočiti, ali zato ona odlično vidi i noću, pogotovo miševe i pacove koje najviše voli i najviše lovi. Upravo je zato ljudi ci-jene – jer je korisna ptica.

Kinkadžu ili poto je po mekom krznu i vitičastom repu za hvatanje posebna životinja u svojoj porodici rakuna. Taj njegov rep, duži od tijela, služi mu za hva-tanje po drveću u kišnim šumama u kojima živi. Kad se čvrsto uhvati repom za granu, prednjim i zadnjim šapama bere plodove s drveta bez ikakve muke. Kikandžu je pravi vegeta-rijanac jer osim plodovima hrani se i nektarom cvijeća i medom. U tome mu mnogo pomaže jezik koga ispruži i do 12 centimetara.

28 Bijela p^ela

Bojan VaskoVić, muzičar kad sam Bio maLi

Rođen je u Sarajevu 28. jula 1985. godine. Osnovnu školu pohađao je u Sarajevu, Podgo-rici i Beogradu. Završio je Višu madicinsku školu.Vođa je jednog od najpopu-larnijih muzičkih sastava na našem području "Lexington benda". Snimili su 3 CD-a.

Ja saM iz saraJeva, a dolaziM iz Beogradaputem jer sam ozlijedio stopalo, a imao sam problema i sa kičmom. I tako je moja karijera fudbalera završila. No druga su vrata bila otvorena. Još kao klinac peo sam se na stolicu i pjevao pjesme Zdravka Čolića, Dine Merlina i Crvene jabu-ke. Sestra je uvijek govorila da bi bilo bolje da pjevam vani nego po kući. Ta joj se želja i ispunila. Na žalost nisam mogao ići u muzičku školu jer su roditelji imali prečih stvari, osigurati nam egzistenciju. Uzimao sam sate gitare. I tako je ispalo da sam bolji pjevač nego fudbaler. Kad sam završio srednju školu, odlučio sam da idem dalje, ali tamo gdje nema puno matema-tike. Kako je dio mog društva išao u Višu medicinsku školu i ja sam tako uradio. Diploma stoji, a ja radim ono što najviše volim – pjevam.Kao dijete nisam volio da čitam, a

osjetimo. Međutim, ja ipak znam što znači biti izbjeglica i sigurno nikad neću zaboraviti što sam doživio i vidio kao dijete.Kako je otac bio ranjen i morao ići na rehabilitaciju, a i zbog nas, pre-selili smo se u Beograd. Tu je bilo više mogućnosti za školovanje.U Beogradu sam nastavio školova-nje. Iako sam bio izbjeglica, nisam se tako osjećao. U školi nije bio

Najčešće svakog od nas određuje grad gdje smo rođeni i bez obzira na sve što se desilo, za njega smo uvijek vezani.Rođen sam u Sarajevu, gradu mojih prvih koraka, bezbrižnog djetinjstva, okružen s mnogo dru-gara. Igrali smo se kao i sva djeca. Bio sam, čini mi se, dobro dijete, nisam se svađao ni tukao, niti sam, kako je moja baka govorila, radio "zijan", odnosno "belaj". Tako su me odgajali roditelji. Otac mi je uvijek govorio: "Kad možeš, izbje-gni frku, ne daj na sebe, ali nikad nemoj prvi započeti svađu."Takvo je bilo moje rano djetinj-stvo, puno radosti i igre i pamtima ga samo po lijepom. U Sarajevu

problem ni jezik. Nisam govorio ekavicu i to nikom nije smetalo. Stekao sam nove prijatelje, igrali smo se dvorištima i po Kalemeg-danu. Nikad nisam maštao nemoguće. Nisam sebe zamišljao da ću, reci-mo biti astronaut, jer kako kažu, mi Bosanci imamo velike glave.Znam da sam još kao mali odlučio da ću biti fudbaler ili pjevač. Nogomet sam počeo trenirati na Banjici u fudbalskom klubu "Rad". Od svih fudbalera, najviše mi se sviđao Vladimir Jugović. Nažalost, nisam mogao krenuti njegovim

sam završio prvi razred osnovne škole, u drugi nisam išao jer je počeo rat.I postao sam izbjeglica. Ostali smo bez svega. Ne zamjeram nikome jer mislim da rat niko nije želio. Kao što se nama desilo, dogodilo se i nekom drugom. Iz Sarajeva smo otišli u Podgoricu. Tamo sam završio 3. i 4. razred. Trebalo se prilagoditi, ali ja sam sve to prošao kroz igru. Sada znam da je to bio težak period za familiju, trebalo se boriti za egzistenciju. Početi od nule. Rodi-telji nisu dozvolili da sestra i ja to

Ja saM iz saraJeva, a dolaziM iz Beograda

29Bijela p^ela

stvarima i ne težim nedostižnom. I dalje pripadam istim ljudima, ni-sam se zbog popularnosti ni malo promijenio.I dalje govorim ijekavicu jer sam

danas rađe čitam nego što gledam televiziju. Što se tiče muzike, postoji samo dobra i loša. Volim ambijentalnu muziku, špansku i grčku, slušam Džipsi Kingse, ali i našu narodnu muziku.Shvatio sam da ništa u životu ne dolazi slučajno. Ako se to dogodi, onda je kratkotrajno. Znao sam da ću uspjeti u muzici jer sam vaspi-tan da sve ono što radim, radim temeljito od samog početka i da ne odustajem.Osim talenta treba i veliki rad i upornost, tek se tada možete nadati uspjehu. Mi smo počeli polako i išli uzlaznom putanjom. Svirali smo po kafićima. Nastupali smo u kafiću "Lexington" na Dor-ćolu, i otuda i naše ime. Bili smo mladi, puni entuzijazma, i tu smo ostvarili svoje prve kontakte sa publikom. Svu svoju energiju ulažem u mu-ziku vjerujući da ono što radiš s

takvom ljubavlju mora doći do publike. Sretni smo što je došlo.Sad mogu reći, živimo na "točko-vima" i na bini. Stalno nastupamo na svim prostorima nekadašnje zajedničke države. Jedina je razli-ka što sada prelazimo granice, ali i dalje istu muziku slušamo, ista jela jedemo...Ova tri CD-a što smo do sada snimili rezultat su zaista preda-nog rada i ljubavi, ali i saradnje s mnogim sjajnim autorima. Sve što radim u životu, radim intuitivno i osjećaji me nikad ne varaju.Stalno imam na umu kako su me roditelji vaspitavali: uporan sam i istrajan, uživam u svakodnevnim

ja ipak rođeni Sarajlija i ponosan sam na to. Kad god imam vre-mena, odem u Sarajevo jer su mi tamo mnogi prijatelji.

lj.R.

Kao mladić pokazuje veliki interes za

likovnu umjetnost tako da već u dobi sa seda-mnaest godina ima svoju prvu izložbu linoreza i bakropisa u Galeriji Grafički kolektiv u Beogradu. Po žeqi oca upisuje studij arhitek-ture na kojem diplomi-ra 1960. godine. Žeqa za slikarstvom i taj wegov kreativni nerv ne miruje, već ga u pot-punosti okupira tako da se mladi Vladimir, diplomirani arhitekt, u potpunosti posveću-

je slikarstvu. Godinu dana (od 1962. do 1963.) suradnik je Majstorske radionice Krste Hegedušića gdje učvršćuje i razvija svoj slikarski habitus. Na Bijenalu u Parizu 1965. godine, velikoj svjetskoj slikarskoj izložbi, dobiva nagradu i već sqedeće godine nastawuje se u Parizu gdje i danas živi. Ukazane su mu sve počasti koje se mogu ukazati velikom umjetniku. Osamnaest godina bio je profesor na Akademije likovnih umjetnosti u Pari-zu. Član je Akademije lijepih umjetnosti Francuske i prvi je Srbin u povijesti član ove ugledne institucije. Odliko-van je francuskim Ordenom viteza legije časti. Nosilac je Viteškog ordena umjetnosti i kwiževnosti u Francuskoj i član je Srpske akademije nauka i umjetnosti. Vladimir Veličković ponos je srpske umjetnosti i kulture.

Piše: Borislav Božić, prof.

SRPSKISlIKaRI

30 Bijela p^ela

VLADIMIR VELIČKOVIĆBeograd, 1935.

Iz serije “Gavrani”

Crteže i grafike Vla-dimira Veličkovića

odlikuju se sigurnom i ja-snom linijom. Ona je razi-grana i dinamična, a nasta-la je brzim pokretima ruke. Naš umjetnik dosta crta i mnoge je crteže realizirao kao serigrafije. Sfumato je atmosfera wegovih slika, ali istog idejnog i duhovnog registra. U wegovim rado-vima kao konstantni moti-vi pojavquju se razna živa bića: ptice, pacovi, psi itd., a skoro uvijek prisutan je i čovjek. Veličkovića svr-stavamo u slikare fanta-stičnog i nadrealnog zbog načina kako on ta svoja bića iz mašte prikazuje u svojim radovima. Iako je u poznoj dobi, još uvijek svakodnevno odlazi u svoj ateqe i slika.

crtež 12 h 7,5

31Bijela p^ela

1. Prema srpskoj mitologiji trav-ka poznata pod imenom vilino sito (Carlina acaulis) koristila se za…a) otključavanje svega što je za-

ključanob) otkrivanje istinec) ljubavni napitak

2. Prvi srpski almanah zvao se…?a) Politikin zabavnikb) Srpski zabavnikc) Zabavnik

3. Svi su bili ugledni Srbi u Hr-vatskoj, a samo jedan od njih je zaslužan za osnivanje prve srpske štamparije u Zagrebu?a) Dušan Rogićb) Petar Nikolićc) Pavle – Paja Jovanović

4. Najstarija srpska i jugoslo-venska umetnička kolonija i najstarija institucija te vrste na Balkanu osnovana je u…a) Sićevub) Kikindic) Beogradu

5. U kom gradu u Srbiji se nalazi Centar za azil?a) u Banji Koviljačib) u Banji Vrujcic) u Nišu

KVIZ

Koliko znamo o nama? - broj 7

Pripremio URoŠ PETRović

6. Pionirski park u Beogradu prepoznatljiv je i po jednoj fontani. U njenom centru je skulptura devojke sa…a) školjkomb) krčagomc) cvetom

7. Najnovije filmsko ostvarenje Darka lungulova izuzetno je dobro prihvaćeno i kod nas i u svetu. U središtu komedije je ime jedne poznate muzičke zvezde. o kome je reč?a) Majkl Džeksonb) Fredi Merkjuric) Đorđe Marjanović

8. Sremci ga zovu samo svojim proizvodom. Poznat je i bački i petrovački… ovaj suvome-snati specijaliet proizvodi se i u Slavoniji i Baranji. o kojoj vrsti kobasice je reč?

9. ZaGoNETNa liČNoSTOn je kompozitor, muzičar, za-bavljač, fotograf i najpoznatiji „tobogandžija“ sa diplomom in-ženjera elektrotehnike. Njegovo ime „prati“ jedan dan u nedelji. Ko je u pitanju?

10. aSoCiJaCiJa– Jugoslovenski revolucionar,

vojskovođa i državnik koji se smatra jednom od najvažnijih ličnosti 20. veka i uopšte istorije na prostorima bivše Jugoslavije. Jedan je od osnivača Pokreta nesvrstanih.Njegova sahrana je bila najveći pogreb nekog držav-nika u 20. veku. Mnogi gradovi na tlu bivše Jugoslavije u svom nazivu nosili su i njegovo ime.– Jedan od nacionalnih specija-liteta zlatiborskog kraja a najču-venije po njegovoj proizvodnji u Srbiji je zlatiborsko selo Mačkat. Poznate su dve njegove vrste, od svinjskog i goveđeg mesa, mada se pravi i od ovčijeg mesa. Klima i način proizvodnje čine ovaj pro-izvod specifičnim. Posebnost u samom činu njegovog nastanka je u konstantnom loženju tihe vatre u sušari i postizanju dimljenja, ali i nezaobilaznog korišćenja mraza kao sastavnog dela u sušenju tog proizvoda. Po ovom specijalitetu u Dalmaciji je poznat Drniš a u Crnoj Gori selo Njeguši.– Reka nastaje na obroncima planine Tare a kod Požege se spaja sa rekom Moravicom i tako nastaje Zapadna Morava. Na toj reci puštena je u rad prva hidroelektrana u Srbiji “Pod gradom” 2. avgusta 1900. godine, i to sa Teslinim siste-mom trofaznih struja. U svom toku ima dve velike pećine. To su Megara i Potpećka pećina. U klisuri se nalazi i nekoliko izvora tople vode. Veliki je broj retkih i endemskih biljnih vrsta koje su ovde sačuvane. Poznata je kao jedan od prostora najbo-gatijih dnevnim leptirima. Na toj reci nalaze se i tri veštačka jezera. Na njenoj obali nalazio se srednjovekovni manastir Rujno, posvećen Svetom Đorđu, u kome se nalazila prva srpska štampa-rija. Tu je štampana prva knjiga na srpskom tlu “Rujansko četvo-rojevanđelje”. Manastir su srušili Turci sredinom 16. veka.

Zakuvao i zamesio Igor Kolarov

NAJBRŽE SRPSKE PRIČE ZA DECU

LOPTABožidar Mandić (1952):

Pilići ne mogu da podriguju.

SMS PORUKA MESECA

(poruku poslao:

Ešenbah)

Čuvaj se vrline

kojom se neko

sam hvali.

Ni sa jedne strane ne može se uštinuti. Glatka i okrugla, vrti se do poslednjeg daha.Uzbuđenje.Rumeni obrazi i pocepane patike trče do kasno u noć.Nije jasno samo jedno: zašto uvek leti ka prozoru komšijske kuće?

ENCIKLOPEDIJA

Profesionalne balerine

koriste oko 12 pari

baletanki nedeljno

Na svetu postoji 701 čista vrsta pasa.

Ovo sigurno niste znali, a ako jeste - očigledno ste zapostavili bavljenje sportom i štrikanje džempera:

* u filmu ”Čarobnjak iz Oza”, kostim Plašljivog lava napravljen je od prave lavlje kože.

* Mehanička ajkula iz filma ”Ralje” dobila je nadimak Brus, po advoka-tu reditelja filma Stivena Spilberga.

* Glumac Džek nikolson toliko ne podnosi intervjue,

da nije gostovao na televiziji još od

1971. godine.

* u crtanom filmu ”Priča o igračkama”, dizajn tepiha u hodniku kuće u potpunosti je isti kao u horor filmu ”Isijavanje”.

Zakuvao i zamesio Igor Kolarov

Zaljutio i zakiselio: Dragan STOJKOvIć

Drug se hvalio Perici kako je probao raznu neobičnu hranu, pa upita Pericu:-Eto, ja sam probao zečetinu. Ti sigurno nisi.-U pravu si, i ne pada mi na pamet – reče Perica.-Zašto?-Pa, ne volim brzu hranu!

Beogradska rok grupa „Idoli“ nastala je 1980. godine. Njihov prvi album „Odbrana i poslednji dani“ dobio je ime po književnom delu Borislava Pekića. Album je proglašen za najbolji jugoslovenski album godine. Omot je štampan ćirilicom, i na njemu se nalaze detalji fresaka. U tom periodu, više evropskih magazina proglasilo je „Idole“ za četvrtu rok grupu u Evropi po važnosti.

30% prosečnog hleba čini voda.

HOROSKOP ZA DEČAKE KOD KOJIH JE MANJE-VIŠE SVE OKPreterano ste neodlučni. Čas ste Vodolija, čas Ovan, a čas hemije prespavate. Inače, vi ste vrlo mirna osoba, naročito kad spavate. Zdravlje – U redu, kijate, štucate, boli vas zub, šmrkćete, napadaju vas bubuljice, svrbi vas palac, ali sve ostalo je OK.

HOROSKOP ZA DEVOJČICE KOJE VREBA STRAŠAN KELJZa vreme ručka, pričuvajte se mlađe sestre - ubaciće vam svoj kelj u tanjir! Ako nemate mlađu sestru, pozajmite bilo čiju sestru pa je se pripazite. Ljubav – Krajem meseca upoznaćete jednu prelepu osobu koja će se odmah zaljubiti u vašeg najboljeg prijatelja. Džaba ste je upoznali.

* Neki od navedenih sportova nisu dovoljno poznati, neki deluju smešno – ali to nikako ne umanjuje njihovu opasnost:

1. ulične trke s bikovima; 2. trka za kačkavaljem; 3. vožnja motora preko užeta; 4. trkanje sa kamp kućicama; 5. skakanje sa zgrade; 6. reli; 7. avanturističko skijanje; 8. ulično skejtovanje; 9. moto-kros; 10. ekstremno peglanje veša.

ENCIKLOPEDIJA Književnica Virdžinija Vulf je sva svoja dela napisala stojeći.

DeSet NajopaSNijih

Sportova Na SvetU

VAŽNA NAPOMENA!Ne pokušavajte ove sportove kod kuće! (Ni u školi, ni na ekskurziji, ni u bioskopu, ni na koncertu Bahove muzike, ni dok berete jagode s bakom...

Nikad!)

34 Bijela p^ela

Čestitke za Valentinovokriveni pogledi i slutnje, poruke is-pod klupe ili, po

modernom načinu, signali putem SMS-a, Fejsbuka i brojnih drugih virtualnih puteva novoga doba čini draž jednog vremena škole i odrastanja. O tome, po-gledima i osjećajima koji uljepšavaju đačke dane, najviše se govori u mjesecu ljubavi - februaru. Tada je na svakom koraku prisutna ta mala, “slatka stvar”: u tekstovima za analizu na satima jezika i književno-sti temama za sastavke i pjesmice, više nego obič-no, povod za pjesmice na satima muzičkog, najčešći motivi za likovno izražava-nje. Samo što se ta dobro skrivena tema ne useli na sate fizike i matematike. Mada su đačke simpatije po školskim hodnicima i klupama sastavni dio sva-kodnevnih školskih formu-la i jednadžbi sa jednom ili dvije nepoznate, priznaju učenice dodatne nastave srpskog jezika i kulture iz Pakraca.– Računica je to koja uvijek bude u plusu. Leptirići u stomaku, osmijeh i rume-nilo na licu, znakovi su da nam se dešava nešto lijepo, tajnovito i mistično, na sa-moj granici sramežljivosti, ističe Milena Todorović za koju je kao i njene prijate-ljice još vrijeme samo sim-patija. – Ali one se ne priznaju. Čvrsto se drže u sebi. Mož-

Sda još samo poneka prija-teljica zna, govori o dobro čuvanim tajnama Dragana Radulić, tajnama kojima svjedoče i njihovi crteži sa časova likovnog gdje su prikazivali kako oni do-življavaju ljubav. Ali među simbolima ljubavi, između sunca, golubova, dvostrukih

je da bude dobar, nježan, pažljiv, nabraja Kristina To-dorović odlike koje mogu privući pažnju djevojčica koje priznaju da je uvijek među ljudima najvažnije razumijevanje, poštovanje i prijateljstvo. Da li je u pitanju prijatelj-stvo, simpatija ili prava lju-

već prema svojim bližnjima, prijateljima, prolazniku na ulici, životinjama, drveću, općenito prirodi, predmeti-ma koji nas okružuju. Posto-ji više vrsta ljubavi. Važno je da oko nas kruži pozitivna energija, ističe Milena. Na njihovom putu upozna-vanja ljudi, novih prijate-

Pred-

staVLjamo

srca, srca sa krilima ili onih probijenih strelicama nigdje nije stajalo nečije ime. – Neki od dječaka na čud-ne načine iskazuju svoje osjećaje. Gurkanje i štip-kanje nisu lijep način da se privuče pažnja. Čokolada, simpatične poruke, lijepa riječ, već su drugi stil, kaže Tanja Prodana.– Zgodan, sladak, crna kosa, smeđe oči, stereotipi su koji ne prolaze. Potrebno

bav? – Granica između njih je vrlo tanka. Iskustvo i intuicija su potrebni da bi-smo znali ocijeniti da li su osjećaji prolazni i površni i jesu li uzvraćeni. Još uvijek o tim stvarima sudimo na osnovu romana, filmova, razno-raznih serija, ali i životnih primjera oko nas, govori Dragana. – Bitno je da ljubav oko nas postoji. Ne samo ljubav i poštovanje prema suprotnom spolu,

lja, otkrivanja nepoznatih osjećaja i duboko čuvanih tajni stoji još mnogo izazo-va, nepoznanica, strepnji i čekanja, ali i trenutaka koje će dugo pamtiti. Jedno je sigurno, one glasaju za ljubav i osmijeh. Svaki dan u godini. Jer uz simpatiju, prijateljstvo ili ljubav bolje se diše, više se smije, ljepši je dan, a naše učenice kažu – bolje se i uči.

Paulina Arbutina

35Bijela p^ela 35

Mlade karatiskinje iz Dalja

Stih po stih, pesmica

ihaela Savičić i se-stre Andrijana i Anastasija Kujavić

odlične su učenice Osnovne škole Dalj. Uz mnogobrojne vanškolske aktivnosti veliki hobi im je karate. Uz tre-nera Branislava Bojaniće marljivo treniraju.Članice su Karate kluba Bijelo Brdo gdje marljivo treniraju. Osim napornih treninga tu je i druženje sa prijateljima. Do sada su osvojile mnogo medalja na takmičenjima u Slavonskom Brodu, Osi-jeku, Vukovaru i Somboru.

vaki naš čas na radionicama srp-skog jezika u Ko-

pru u okviru AKUD Kolo, poseban je i zanimljiv. Ovaj put su nam se pridružile čak i jedna mama, a i čla-nica društva iz veteranske folklorne grupe, ljubiteljke poezije, jer je današnji čas bio posvećen upravo poe-ziji i stihu. U pomoć smo pozvali, koga drugog nego pesnikinju, Mirjanu Jerotić, koja u Kopru (Slovenija) živi više od 10 godina i skoro čitavo to vreme pretače svoje misli, osećanja i do-življaje u poeziju:

“jer mi postojimo da rečju gorimo

bliskošću naših svetova mi koji smo beli orlovi -

belim pčelama, koje će doći”,

poručuje nam naša gošća.Uživali smo u razgovoru sa njom o pesničkom zanatu i malim tajnama koje su neophodne pri pisanju pe-sama, u stihu ili ne, i ti sa-veti će svakako dobro doći nama koji nikada nismo pisali pesme, a ponajviše našem mladom pesniku, Zoranu Oreščaninu (10,5 god), koji se polako probija u pesničke vode i učestvuje u mnogim konkursima i literarnim izazovima. Posebno iznenađenje za sve nas bili su pokloni koje smo dobili od naše gošće: Mirjanina zbirka pesama Srce na dlanu, sa posebnim dotakom: autogramom! Svoje utiske o ovoj neobič-noj i veoma inspirativnoj poseti prenosi nam i naša gošća, a mi se nadamo, da će nam se pridružiti još koji put i doneti nam neki novi stih sa kojim ćemo

M

S

Želele bi da putuju i više, ali to određuju materijalna sredstava, kojih uvek ne-dostaje.Za sada, nameravaju i dalje trenirati, a posle, kada kre-

nu u srednju školu, ko zna?Nadamo se da će i dalje marljivo trenirati i nastu-piti na velikim takmiče-njima.

Gordana Pavić

svi da poletimo u pesničke visine: ”Kada se desi, da se ostvari želja i svetlost ugleda prva samostalna knjiga jednog autora, ve-rujete da je to značajan događaj u njegovom životu. Postoje autori koji ne žele klasične promocije svog rada, ali kada ih pozovu da deci predstave svoju ljubav uloženu u rad, oni se sa radošću odazovu. I tada

nije poenta i cilj predsta-viti samo pomenuto delo, već ukazati naraštajima na značaj pisane reči koji ne samo u njihovom, već i u životu širih razmera, mora imati svako ko se se nazove knjigopiscem i knji-govedcem. U prilog tome i sledeći citat, reč Stevana Nemanje (Stefana Nemanje – oca Simeona (1166-1196) izgovorene na samrtničkoj

postelji, koje je zapisao njegov najmlađi sin Rastko, Sveti Sava (iz knjige „Zave-štanje Stefana Nemanje”, pisca Mileta Medića):“ Na-rod koji nema svoje knjigo-pisce i knjigovijedce nema svoje povijesti u prošlosti ni života u budućnosti. Mi smo ponekad bivali zapisi-vani tuđom rukom u tuđim knjigama i tuđim pismom. A pero u tuđoj ruci, sine, opasnije je od mača. Posta-ćemo narod kad se svojom rukom zapišemo u svojim knjigama i svojim jezikom i pismom.”Kako bi iskoristili stečena znanja učiteljica Nada svo-jim malim kreativcima pri-prema novi izazov: sledeći čas pišemo pesmu! Svi! Jer to možemo i hoćemo!

N.Č.

13 veličanstvenih

Deca slave svoju slavu

osnovnoj školi u Veri od prvog do četvrtog razreda

ima samo 13 učenika. To nikako nije bio razlog da svi oni ne urade jednu pravu malu svečanost za svoje dve učiteljice i roditelje uoči

ema škole niti vr-tića u kojima se na Savin dan ne

čuje svečana pesma posve-ćena ovom velikanu srp-ske historije, Svetom Savi.Raduju se deca uz pesmu, ples poznate stihove. Svako na svoj način po-kazuje zahvalnost ovom svetitelju, začetniku i gra-ditelju crkava i škola. Više takvih svečanosti održalo se i u Borovu.Oni najmlađi u DV ZLA-TOKOSA BOROVO sa svo-jim vaspitačima uz pesmu i scenski prikaz naučili su kako je Sveti Sava od princa postao prosvetitelj.Kako je svoj život u dvoru zamenio životom u ma-

U

N

su tek dolazili, a roditelji i ostali meštani Vere su do kraja ispunili učionicu koja tokom školske godine nije

nastiru.Kako je putovao i učio ljude da je sreća u njima samima.Oni stariji u OŠ BOROVO

i pastire. Publika je mogla da vidi i igrokaze posvećene Novoj godini i narodnim običajima. Ovaj raznovrsni

prikazali su uz pesmu i stihove kako je Sveti Sava omogućio deci da imaju četvore oči. Stvarajući ško-

koji im je uručio poklone pune slatkiša. Nije Deda Mraz zaboravio ni ostalu decu iz ovog mesta, ni onu stariju, ni onu mlađu pa je svima doneo paketiće, ukupno njih 53. Iako po dva kalendara imamo čak

le Sveti Sava je omogućio deci da nauče čitati i pisati te tako usvoje nova znanja i gledaju su svet kroz još jedne oči. Učila su u tim školama deca, ali sa njima i njihovi roditelji.I tako sve do danas, deca u vrtićima i školama stiču svoja prva znanja. Zato baš i vrtići i škole s radošću dočekuju Savin dan, škol-sku slavu. Zajedno, deca, vaspitači, učitelji, roditelji uz svečanu pesmu zahva-ljuju svetitelju, da se ne zaboravi.

Gordana Pavić

36 Bijela p^ela

pravoslavne Nove godine 13. januara. Učenici su pri-premili svečanu priredbu u kojoj je bilo reči o svim pra-znicima koji su prošli, i koji

ni blizu toliko puna.Bilo je pevanja, recitovanja, igrokaza. Prikazali su naj-mlađi Verci običaj Vertepa obučeni u mudrace, careve

program završen je pesma-ma o zimi, Deda Mrazu i Sremu. Pošto su bili tako dobri i vredni, na kraju ih je posetio i sam Deda Mraz

dve Nove godine, kada su pokloni u pitanju, mogla bi ona biti i češće od dva puta godišnje.

N.M.

Ogrlica od medaljare nekoliko dana naletim na objavu preko Facebooka

»Olga Petrović, osvojila 3. mesto na svetskom prven-stvu tekvondoa u Meksi-ku«, pored objave slike sa prvenstva i nepregledan broj čestitki! Pažnju mi pri-vuče fotografija mršuljaste devojčice kratke kose koja kao u filmu Matrix lebdi, ni na nebu ni na zemlji: magičan trenutak uhvaćen u fotografiju!Uau, pomislim! U tekvondo se ne razumem, ali njen izraz lica i harmonija pokre-ta mi sve govore: istrajnost, talenat, samouverenost, odlučnost! Zaintrigirana sam i »čika google-a«pitam: »Olga Petrović – taekwon-do« i pogoci: »Olga Petrovic won the gold medal at the European Championship in taekwondo”̧ Olga Pe-trović, bronzana na SP u formama – Prva medalja za Srbiju na planetarnom šampionatu”, gledam dalje: “Olga Petrović šampion-ka Evrope”, Olga Petrović vredno trenira u Galebu” i još i još i još…Tri puta “aua”! “Svaka čast, Olga”, pomislim i dodam svoj komentar pod objav-ljenu sliku. Više od toga nisam mogla da napišem: jednostavno sam ostala bez teksta. Ali zaintrigira-nost ostaje i dalje prisut-na.. . ne da mi mira ova mu-šica radoznalosti! Zanima me više: ko je, zaista, Olga Petrović? I informacije pri-stižu: naše gore list, otac Lozničanin, porodica živi u Moskvi gde je Olga rođena 1999… Samo petnaest

Pgodina, a biografija bogata kao kod profesionalaca! “Na tri jezika je učila go-voriti: srpski, mađarski i ruski”, saznam čitajući de-taljne informacije iz Olgine biografije. “Koreografski

“Rinat Sadikov” CSS-Mo-skva-zlatna medalja. Na Tehničkom Prvenstvu Sr-bije 2012. dobila je zlatnu medalju, na šampionatu Moskve 2012. je bila prva.Niz je sve duži i duži i duži!

i vicešampionke Evrope. Svojim vršnjacima Olga daje pravi primer šta znači snaga volje, prihvatanje odgovornosti, istrajnost i organizovanost. Jer za sve aktivnosti kojima se Olga bavi, sva takmičenja, pripreme, putovanja pored redovnih školskih obaveza najvažnija je odlična or-ganizacija! Uz sve to, na-ravno, i izuzetna podrška roditelja. Olgi želimo puno uspeha u takmičenjima i da pored, kako kažu njeni roditelji, ”ostvarenog sna svakog sportiste od prvog novem-bra, kada se na Šampionatu Sveta u formama popela na pobedničko postolje i dobila bronzanu medalju”, osvoji još više medalja, da joj se ostvare sve želje, da uspe da održi svoj uspeh u školi i u sportu koji je iza-brala i bude ponos svojim roditeljima, klubu, treneru i domovini.

Nada Čupković

37Bijela p^ela 37

ples Isidora Dunkan po-hađala je od treće godine. Sa četiri godine je počela da svira violinu u dečjoj muzičkoj školi. U sedmoj godini se upisala se u spe-cijalnu školu za nemački jezik, sa engleskim dru-gim jezikom. U septembru 2008. godine je počela da se zanima za taekwondo u klubu CSS-Moskva.“A onda kreću turniri i prva mesta. Sa 10 godina se na prvom ispitu za žuti pojas istakla i jedina među sedamdesetak polagača je dobila zeleni pojas umesto žutog. Pobede se nižu: 2010. na takmičenju World Culture Expo u gradu MUJU zlatna medalja, Serbia Kwon Open 2010.- zlato, Finnish Open Poomsae 2011. je zauzela prvo mesto, takmičenje

Znam, reći ćete, “neve-rovatno”! Da, i ja bih isto pomislila, ali je istinito!Olga ide dalje… medalja-ma nije kraj, njeno vreme tek dolazi i vredno trenira kao član TKD Galeb u Mo-skvi, uz trenera Natalia Tiplyakova, nekadašnje vi-šestruke šampionke Rusije

Jelena vlaškalić, negoslavci

Damirka Dragosavac, Gračac

Srđan Đekić, Gračac Goran Borojević, Dežanovac

Dragana Pajić, Gvozd

Mihaela Samarxija, Gvozd

Radovan Martowi, Markušica

38 Bijela p^ela

Bakine naočareNemalo puta naša je bakagubila naočare kao svaka.Naša je baka jako lepa,a'l bez naočara, к'о slepa.Bez njih ne može nikako,zato ih nosi svakako.Da ih nosi silno voli,al ih veoma često gubi.Mi unuci ih onda tražimoi posvuda nađemo:nađemo ih u zamrzivaču,ispod kreveta, na usisivaču.Ponekada u mašini za veš, u rerni, skoro potpuno reš.Draga bako, mi dobro znamoda i dalje biće tako.Al' svejedno, mi i dalje volimo te jako.

Stefan Mrkajić, 9 godina, Koper

Šta je ljubavLjubav je kad se neko voli,a neko za ljubav i moli.Najlepši osećaj na svetu!Miriše lepše nego latica na cvetu.Suprotno od mržnje je ljubav,iako je osećaj katkad i gubav.Ljubav je veoma lepa.Ma šta lepa – ona je prelepa!

Sara Eremić, 4. razr., Vojnić

KruškaKruška posle kiše,uvek se wiše.Na drvetu kruška stoji,gleda kako baka sukwu kroji.Baka krušku uberei odmah je opere.Daje krušku deci,a oni kažu: "Bako iseci."

Marija Božić, 6. razr., trpiwa

LipaLipa je veličanstveno drvo. Kad su vrući letwi dani, najlepše je stati ispod we jer je puno hladovine. Kada procveta, mi-riše mi celim putem do škole.

Kristina Blagojević, 3. razr., vukovar

Kruška moje bakeIspred kuće moje bake nalazi se drvo kruške. Baka kaže da je jako stara, a to se vidi po wenoj kori i tankim grančicama. Iako stara, i ovo leto nam je dala puno slatkih krušaka. U jesewe dane weno, nekad zeleno, lišće iz-menilo se u puno raznih jesewih boja. Kada opadne lišće i grane joj ostanu gole, tada izgleda tužna i stara.

Sara lapčević, 3. razr., vukovar

Moji snovi, moja srećaU mirnom danu stiglo je proleće.Osunčalo je polja i ravnice!Ah, ti divni bregovi! Moji su snovi!Često sanjam krlila leptirana gustim oblacima…Sreća, snovi, osunčanim morima plove,Vetar se zakači iza brodova – za drvene jarbole!

Angelina Majkić, 5. razr., Jagodnjak

Dejan Borojević, Dežanovac Miwa Zeqić, Markušica Radovan Martowi, Markušica

Milan Medić, Markušica

Maja Bošwak, Markušica

Milana Miquš, Markušica

Petra vojnović, Markušica

39Bijela p^ela 39

OrasOras u mojoj bašti je tako velik da ga ne mogu obuhvatiti rukama. Stablo se razdvaja pa izgleda da su to dva orasa. Krošnja mu je ogromna. Lišće i plodovi su zeleni, a u jesen požute i opadaju. Plodovima se mnogo radujem jer se od njih rade kolači koje jako volim.

Boris Jazavac, 3. razr., Jagodnjak

MAMAUjutru se probudim, torta na stolu.Nije mi rođendan, nije ni slava,nije ni Božić, a ni Sveti Sava.Pitam se, šta je, o čemu se radi?A stomak počeo da cvili od gladi,setim se brzo i pozovem mamu,pozdravim je ko najveću damu.“Srećan ti rođendan, majko moja!”Niz lice joj skliznu suza koja.“Hvala ti, sine, srećo moja,najlepša na svetu čestitka je tvoja.”

Zoran Oreščanin, 10,5 godina, Kopar

Moja baka mesi hlebKada moja baka mesi hleb, miriše cela ulica. Ona ga mesi na poseban način. Volim gledati kako rukama vešto prevrće i mesi testo. Priča kako je woj wena baka mesila hleb kao i ona meni sada. Uvek želim da i ja mesim, ali baka kaže da ne mogu jer ona to radi na poseban način. Primetila sam da nešto priča obraćajući se testu. Rekla mi je da mu tepa jer će testo biti uku-snije i mekše. Kada ga je stavila da se diže, zamirisala je cela kuća. Sedela sam ispred pećnice i gledala kako testo raste. Baka reče da je to zato što mu je tepala. Pošto ga je izvadila, nisam mogla dočekati da ga probam. Hleb je bio mekan, topao, hrskav i ukusan.Gledajući kako ga baka mesi, naučila sam da sve što se radi treba da se radi s qubavqu i strpqawem.

tajana Panišić, 6. razr., Daq

BrezaBreza je prelepo drvo. Kora joj je bela, a listići su joj u obliku suze. Nalazi se u crkvenom dvorištu, a prijateqice su joj jele i lipe. Pti-čice je uvijek obilaze i djeca se igra-ju oko we. A vjetar stalno pirka kroz wenu prozračnu krošwu.

anastasija Majkić, 3. razr., Jagodwak

JablanMoqe omiqeno drvo je jablan. Sva-ki ga dan gledam sa kuhiwskog pro-zora. Visok je do jedanaestog spra-ta. Posebno je lep ujesen. Lišće mu je žućkasto – zeleno, a vremenom postane potpuno zlatno. Volim kada vetar wiše grane i kad hodam po mekanom tepihu ispod krošwe.

Hana Radulović, 3. razr., vukovar

40 Bijela p^ela

Dajana Ćorković, 4. razr. Milan Subotić, 6. razr.

Miloš Damjanović, 4. razr., Jagodwak

Anastasia Đuranović, 4. razr., Daq Jovana Radovanović, 4. razr., Daq

Miloš Damjanović, 4. razr., Jagodwak

David Jakšić, 2. razr., Vukovar

41Bijela p^ela

Leonardo Alkoz, 4. razr.

Sara Perić, 4. razr., Vukovar

N.N.

Aleksandra Japić, 2. razr., Vuikovar

N.N.

Marko berić, 4. razr.

Precrtaš li slova koja se ponavqaju, od ostalih ćeš složiti ime zemqe iz koje je čipku stiglo pismo.

Ime

Prezime

Razred

Adresa

Odgovor

SKD ProSvjeta - PoDoDbor rijeKaBijela pčelaTrg Sv. BarBare 151000 rijeka

42 Bijela p^ela

Pripremio Dragiša Laptošević

n a g r a d n i Z a d a T a K

MOZgOlOMKa

BrOj U niZU

Ispuni prazne krugove broj-kama

Koji broj nedostaje u praznom poqu?

KOwićev sKOK

Krećući se kao skakač na ša-hovskoj ploči, otkrij narodnu izreku "Gde je strah... "

MagiČni Klin

Vodoravno i uspravno:1. Val2. Nezasitan3. Car životiwa4. Lavež5. Suglasnik

MagiČni liK

1. Podni prekrivač2. Plemićka titula3. Močvara

RJE{EWA IMENOSLOV

Web-zANIMACIJE

SRPSKA NAuČNA TELEVIZIjA

MOZgOlOMKa

77; 2; 7

KOwićev sKOK

Gde je strah, onde nema vere.

BrOj U niZU

19

MagiČni liK

1. Tepih2. Ser3. Rit

MagiČni Klin

1. Talas2. Alav3. Lav4. Av5. A

43Bijela p^ela

Odabrala: Nada ^upkovi}

znate li kako nastaju imena i prezimena? I šta ona znače? Ako ne znate, čitajte imeno-slov.

LuKA je biblijsko ime, pretežno muško. Prema tumačewu dolazi od latinske riječi lukus što znači: lug, gaj, šuma. Drugi izvor kaže da dolazi od latinske reči lucanus, što znači svetao. Onaj koji svetli, onaj koji daje svetlo, svetlost. Izvedenice imena Luka vrlo su učestale i za muška i za ženska imena: Lucijan, Luko, Lucifer; ženska imena: Luce, Lukrecija.Od ovoga imena su i prezimena Lu-kin, Lukić, Lukanović, Luković, Luketić, Lucetić Luseti itd.

b. Kostić

Za ta~no rje{ewe nagradnog zadatka kwigom Miodraga Jeknića "Smokva iz Beograda" nagrađeni su Dino Tadić iz Dvora i Maja Knežević iz Rijeke.

O ovoj posebnoj televiziji pisali smo pre tri godine, kada je tek počela sa radom. Od tada do danas je stekla veliku popularnost mladih, a kako ne i bi kada ima tako privlačne i zani-mqive teme. Program Srpske Na-učne Televizije, ne-profitne televizij-ske stanice civilnog društva, možete pra-titi na IPTV-u Tele-koma Srbije, a uskoro i u drugim kablovskim sistemima širom Sr-bije.

Televizija nudi:Naučne vesti vas in-formišu o najnovijim dostignućima iz oblasti nauke, tehnologije, kulture i umetnosti.Nedeqna doza zdravqa, emisija posvećena medicini i zdravom životu.Na kauču uvodi vas u kompleksan svet psiho-logije i psihijatrije. Depresija, bolesti zavis-nosti, fobije, muško – ženski odnosi.

Engexet je jedna od najpoznatijih emisija o novim tehnologijama.Naučnik dana govori o qudima koji su uticali na razvoj nauke kakvu danas poznajemo.

Kompasvas vodi na intere-santan put oko sveta, od nepristupačnih planinskih vrhova do okeanskih dubina. Na internet-strani ove televizije nala-ze se i zanimqivi tekstovi o tome kako su meteori stvorili našu planetu ili o beskontaktnom nači-

nu plaćawa ... hm, pitate se, šta je sad to? Ako malo prošetate ovom stranicom saznaćete i taj podatak.uglavnom, kada već kliknemo, onda da klik-nemo na pravi link, zar ne? Zato kliknimo na www.sntv.rs, proširimo stečena znawa i saznajmo nešto novo.

ISSN

133

1-54

55

List je sufinanciran sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Zahvaljujemo Ministarstvu spoljnih poslova Republike Srbije.

ČipKO i djed FilipPiše i crta: Borivoj Dovniković Bordo

Izdavač: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RIJEKA - Uređuje redakcijski kolegij - V.D. glavnog urednika: SRĐAN TATIĆ - Izvršni urednik: LJERKA RADOJČIĆ - Likov ni urednik: BORISLAV BOŽIĆ - Grafički ured-nik: ĐURO BUDISAVLJEVIĆ - Lektor i korektor: DUŠANKA STARČEVIĆ - Kompjuterska priprema: DAMIR BEDNJANEC - Štampa: skaNer STUDIO, Zagreb - List izlazi mjesečno - Tiraž: 1500 primjeraka - Adresa uredništva: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RI-JEKA, Trg. Sv. Barbare 1 - Telefon (051) 330-867, tel./faks 330-873 E-mail: bijelapcela@yahoo.com - IBAN: HR8823600001500150831 - Ubilježeno u Ministarstvu kulture i prosvjete Republike Hrvatske, Sektor informiranja, pod brojem: 757

NAGRADE•Nagrada Grada Rijeke 2005.•Nagrada Sima Cucić 2011.•Zmajeva nagrada 2012.•Povelja Milan Radeka 2014.