Bilten1-2.2013

Lik boginje

pravde

b i l t e n

sudske prakse

Vrhovnog suda

Federacije

Bosne i

Hercegovine

broj 1-2

Sarajevo, januar-decembar 2013.

sijeanj-prosinac 2013.

2

B I L T E N S U D S K E P R A K S E VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

OSNIVA: Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Valtera Peria 15

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:

Predsjednik suda AMIR JAGANJAC

UREUJE: ODJELJENJE ZA PRAENJE I PROUAVANJE SUDSKE PRAKSE

Amir JAGANJAC

Malik HADIOMERAGI mr Ljiljana FILIPOVI Zdravka GREBO-JEVTI Goran NEZIROVI Radenko BLAGOJEVI Milan PAVLI Zdenko ETEROVI

ISPRAVKA: u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

1-2 za 2012. godinu pogreno je navedeno prezime lana odjeljenja za praenje i prouavanje sudske prakse ovog suda, sudije Filipovi mr Ljiljane. Ovom prilikom ispravljamo navedenu greku i izvinjavamo se sudiji Filipovi mr Ljiljani

Glavni i odgovorni urednik Amir Jaganjac

IZDAVA:

Javno preduzee Novinsko-izdavaka organizacija Slubeni list Bosne i Hercegovine Sarajevo, Demala Bijedia 39. ZA IZDAVAA: Dragan PRUSINA, direktor

3

S A D R A J

KRIVINO PRAVO

- sudske odluke

GRAANSKO PRAVO - sudske odluke

UPRAVNO PRAVO

- sudske odluke

ABECEDNI STVARNI REGISTAR

- za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo

REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA

- za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo

4

___________________________________________

KRIVINO PRAVO ___________________________________________

KRIVINI ZAKON FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

1.

Okolnosti koje utiu da kazna bude manja ili vea lan 49. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

PRILIKOM ODMJERAVANJA KAZNE ZA UINJENO KRIVINO DJELO SPOLNI ODNOAJ SA DJETETOM IZ LANA 207. STAV 1. KZ FBiH OPTUENOM SE NE MOE KAO OLAKAVAJUA OKOLNOST CIJENITI, NAVODNA INICIJATIVA OTEENE ZA VRENJE SPOLNOG ODNOAJA SA OPTUENIM, JER SE PROPISIVANJE NAVEDENOG KRIVINOG DJELA SPOLNOG ODNOAJA S DJETETOM KAO KRIVINOG DJELA ZASNIVA NA KRIVINOPRAVNOM STANOVITU DA DIJETE, S OBZIROM NA SVOJ UZRAST I DOSTIGNUTU SOCIJALNU I EMOCIONALNU ZRELOST, NIJE SPOSOBNO DONIJETI SLOBODNU

ODLUKU U POGLEDU VRENJA SPOLNOG ODNOAJA ILI S NJOM IZJEDNAENE SPOLNE RADNJE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 010458 13 K 3 od 31.07.2013. godine).

2.

Izricanje optuenom mjere oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom. lan 114. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

MJERA ODUZIMANJA IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVINIM DJELOM MOE SE OPTUENOM IZREI PRESUDOM KOJOM SE ON OGLAAVA KRIVIM ZA UINJENJE ODREENOG KRIVINOG DJELA SAMO UKOLIKO JE U INJENINOM OPISU TOG DJELA U IZRECI PRESUDE NAVEDENO DA JE NJEGOVIM

UINJENJEM OPTUENI PRIBAVIO IMOVINSKU KORIST.

5

Iz obrazloenja:

Oduzimanje protupravno steene imovine je utemeljeno na odredbi lana 114. KZ FBiH. Po stavu prvom navedene odredbe niko ne moe zadrati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom. Ista odredba u stavu 2. propisuje da e se takva korist oduzeti sudskom odlukom kojom je utvreno da je kazneno djelo uinjeno i pod uvjetima iz tog zakona. U lanu 115. stav 1. KZ FBiH je propisano da e se uinitelju oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribaljena kaznenim djelom, a ako oduzimanje nije

mogue uinitelj e se obvezati na isplatu novanog iznosa srazmjerno pribavljenoj imovinskoj koristi. Dalje je ovom odredbom propisano da se imovinska korist pribavljena kaznenim

djelom moe oduzeti i od osobe na koju je prenesena bez naknade ili sa naknadom koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti ako je ona znala ili mogla znati da je imovinska korist

pribavljena kaznenim djelom. Citirana zakonska rjeenja predstavljaju osnov u kojima se sud nuno mora kretati prilikom odluivanja o prijedlogu za oduzimanje imovinske koristi koja je pribavljena kriminalnom djelatnou optuenih.

Iz navedenih odredaba proizlazi da primjena mjere oduzimanja imovinske koristi

pribavljene kaznenim djelom pretpostavlja utvrenje da je izvrenim kaznenim djelom takva korist doista pribavljena. Meutim, izreka pobijane presude ne sadri takvo utvrenje, niti je takvu tvrdnju sadravao opis djela u optunici. Naime, u opisu djela je sadrana konstacija da je optueni J.. organizirao grupu ljudi radi vrenja kaznenog djela neovlatena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz lana 238. stv 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, sve radi sticanja protupravne imovinske koristi, ali isti ne sadri naznaku da je ovaj i ostali optueni i stekao, odnosno da su stekli imovinsku korist injenjem tog kaznenog djela, a na ovaj nedostatak je osnovano ukazano albama branitelja optuenih Z.. i E.J.. Stoga, u konkretnom sluaju nije ispunjen uvjet za izricanje mjere oduzimanja imovinske koristi pribavljvene kaznenim djelom iz lana 114. KZ FBiH. Izricanje navedene mjere se stoga ukazuje kao povreda kaznenog zakona iz lana 313. toka e) ZKP FBiH uinjena na tetu optuenih. Upravo iz navedenog razloga je ovaj sud djeliminim uvaavanjem albi branitelja optuenih Z.. i E.J., a povodom tih albi i albi branitelja optuenih J.., S.J., A.A., E.H. i N.A., a na osnovu lana 321. ZKP FBiH, po slubenoj dunosti i u odnosu i na ove optuene pobijanu presudu preinaio i ukinuo odluku o oduzimanju imovinske koristi pribavljenim kaznenim djelom od optuenih J.. S.R., Z.., A. A., E.H., E.J. i N.A..

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 007924 12 K 8 od 22.05.2013. godine)

3.

Nain i postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom lan 115. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

MJEROM ODUZIMANJA IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVINIM DJELOM OD OPTUENOG SE NE MOE ODUZETI IMOVINA KOJA SE NE NALAZI U NJEGOVOM VLASNITVU NEGO U VLASNITVU DRUGIH OSOBA.

6

AKO SE RADI O OSOBAMA KOJE SU VLASNITVO NA TOJ IMOVINI STEKLE TAKO TO IM JE OPTUENI PRENIO IMOVINSKU KORIST PRIBAVLJENU KRIVINIM DJELOM, TA SE IMOVINA OD TIH OSOBA MOE ODUZETI AKO IM JE PRENESENA BEZ NAKNADE ILI UZ NAKNADU KOJA NE ODGOVARA STVARNOJ VRIJEDNOSTI

I AKO SU ONE ZNALE ILI MOGLE ZNATI DA JE IMOVINSKA KORIST

PRIBAVLJENA KRIVINIM DJELOM. U PROTIVNOM, OD OPTUENOG E SE ODUZETI NOVANA VRIJEDNOST IMOVINSKE KORISTI KOJU JE PRIBAVIO KRIVINIM DJELOM. OSIM TOGA, DA BI SE OD OSOBA NA KOJE JE OPTUENI PRENIO IMOVINSKU KORIST PRIBAVLJENU KRIVINIM DJELOM ONA ODUZELA POTREBNO JE DA TE OSOBE BUDU POZVANE I SASLUANE NA GLAVNOM PRETRESU I POUENE DA SU OVLATENE DA U VEZI SA UTVRIVANJEM IMOVINSKE KORISTI PREDLAU DOKAZE I POSTAVLJAJU PITANJA OPTUENOM, SVJEDOCIAM I VJETACIMA.

Iz obrazloenja:

Pored ranije navedenog propusta pobijana presuda u dijelu u kojem je odlueno o oduzimanju imovinske koristi ima i druge nedostatke na koje ovaj sud nalazi za potrebnim

ukazati. Prvenstveno treba istai injenicu da se prvostupanjskom presudom od optuenih oduzima imovina koja nije njihovo vlasnitvo. Tako se od optuenog J. . oduzima imovina iji su vlasnici njego otac F. . te srodnici J. i S. S.. Kada je u pitanju ovaj optuenik od njega je oduzet i motor koji je prema priloenoj dokumentaciji registriran na N. B.. Istovjetan princip je primjenjen i prilikom oduzimanja imovine od ostalih optuenika. Od optuenog Z. . je oduzeto vozilo koje je registrirano na njegovu sestru S. K., od optuenog S. R. putniko motorno vozilo marke Golf registrirano na I. B., od optuenog E. H. motorno vozilo marke BMW 525 registrirano na A. P., dok je od optuenog E. J. oduzet motocikl marke canuni bez navoenja tko je stvarni vlasnik istog. Od optuenih A. i N. A. se oduzimaju dva vozila koja su registrirana na N. A.. U konkretnom sluaju predmetna imovina se iskljuivo mogla oduzeti od vlasnika iste i to F. ., S. i J. S., N. B., I. B., S. K., A. P. i N. A., a sve pod uvjetima propisanim odredbom lana 115. KZ FBiH. Ujedno je potrebno istai da u postupku koji je prethodio donoenju pobijane presude u odnosu na sve vlasnike oduzete imovine u potpunosti nije primjenjena ni odredba lana 414. ZKP FBiH. Iz navedene odredbe proizlazi obveza suda da u situacijama kada u obzir dolazi oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim

djelom, osobu na koju je imovinska korist prenesena pozove na glavni pretres, te da joj

omoguiti predlaganje dokaza i dopustiti postavljanje pitanja optuenom, svjedocima i vjetacima. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je S. S. vlasnik putnikog motornog vozila marke Peugeot 307 registarskih oznaka ... koje je presudom oduzeto od optuenog J. .. Imenovani se na glavnom pretresu nije izjanjavao o prijedlogu kantonalne tuiteljice za oduzimanje imovine steene izvrenjem kaznenog djela. Ostale osobe od kojih je imovina oduzeta su ispitane u svojstvu svjedoka ali iz raspravnih zapisnika proizlazi da im od strane

suda nije predoeno koja to prava u postupku imaju sukladno odredbi lana 414. ranije navedenog zakona.


7

4.

Neovlaeno dranje vatrenog oruja, municije ili eksplozivne materije lan 371. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

RADNJA IZVRENJA KRIVINOG DJELA NEDOZVOLJNO DRANJE ORUJA ILI EKSPOLOZIVNIH MATERIJA IZ LANA 371. STAV 1. KZ FBiH JE ODREENA ALTERNATIVNO ALI SVE ALTERNATIVNO ODREENE RADNJE NE PREDSTAVLJAJU RADNJE UINJENJA TOG KRIVINOG DJELA POD ISTIM UVJETIMA. DOK IZRADA, PREPRAVKA, PRODAJA, NABAVKA ILI RAZMJENA

VATRENOG ORUJA PREDSTAVLJAJU RADNJE UINJENJA OVOG KRIVINOG DJELA UVIJEK KAD SU ONE PREDUZETE NEOVLAENO, NEOVLAENO DRANJE VATRENOG ORUJA, MUNICIJE ILI EKSPLOZIVNE MATERIJE PREDSTAVLJA RADNJU UINJENJA OVOG KRIVINOG DJELA SAMO KADA SE RADI O VATRENOM ORUJU, MUNICIJI ILI EKSPLOZIVNIM MATERIJAMA IJA NABAVKA GRAANIMA UOPE NIJE DOZVOLJENA.


ZAKON O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

5.

Odbrana optuenog kao dokaz lan 6. stav 3. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

ISKLJUIVA JE STVAR ODLUKE ODNOSNO IZBORA OPTUENOG U KOJEM E SVOJSTVU DATI ISKAZ O INJENICAMA (DA LI U SVOJSTVU OPTUENOG KAO SVJEDOKA ILI SAMO U SVOJSTVU OPTUENOG). BUDUI DA SE OPTUENI OPREDIJELIO I NA GLAVNOM PRETRESU PRED PRVOSTEPENIM SUDOM IZNIO

SAMO SVOJU ODBRANU I TOM PRILIKOM DAO SVOJ ISKAZ O INJENICAMA, TAKAV NJEGOV ISKAZ JE IZVOR SAZNANJA O INJENICAMA I IMA KARAKTER DOKAZA.

Iz obrazloenja:

Iz zapisnika o glavnom pretresu odranom pred prvostepenim sudom dana 26.10.2010. godine vidljivo je da je optueni dao svoju odbranu i tako dao svoj iskaz o injenicama. Optueni je na tom glavnom pretresu ispitan od strane njegovog branitelja, a nije ispitan od strane tuitelja i sudije iako su oni, protivno navodu iz albe, imali pravo postavljati pitanja optuenom ali optueni ne bi bio duan odgovarati na ta pitanja. Sve to jasno proizilazi iz odredbe lana 6. stav 3. ZKP FBiH, prema kojoj optueni nije duan iznijeti svoju odbranu niti

8

odgovarati na postavljena pitanja, to, suprotno, podrazumijeva da optueni ima pravo iznijeti svoju odbranu a da sud, tuitelj i branitelj imaju pravo postavljati mu pitanja. Stoga se nepostavljanje pitanja optuenom od strane tuitelja i suda u konkretnom sluaju moe tumaiti samo kao njihov stav prema potrebi njihovog ispitivanja optuenog.

Budui da je optueni na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom iznio svoju odbranu i tom prilikom dao svoj iskaz o injenicama, njegov iskaz je izvor saznanja o injenicama i ima karakter dokaza. S obzirom na to, neosnovano se albom branitelja istie da je drugostepeni sud uinio bitnu povredu odredaba krivinog postupka kada je takav iskaz optuenog, bez obzira to optueni nije sasluan kao svjedok, smatrao dokazom o odlunim injenicama i taj dokaz cijenio pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima te na osnovu toga izveo svoje injenine zakljuke pa, na taj nain, zasnovao svoju presudu i na tom iskazu optuenog.

S tim u vezi, ovaj sud nalazi neophodnim ukazati na nepravilnost stava drugostepenog

suda, iznesenog na pretresu odranom pred tim sudom dana 27.06.2012. godine, prema kojem optueni, na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom odnosno na pretresu pred drugostepenim sudom, iskaz o injenicama moe dati samo u svojstvu svjedoka a da je davanje iskaza o injenicama iskljuivo u svojstvu optuenog institut koji je postojao u naem procesnom zakonodavstvu samo do donoenja izmjena zakona kojima je uvedena mogunost sasluanja optuenog kao svjedoka. Na nepravilnost takvog stava drugostepenog suda, osim ranije pomenute odredbe lana 6. stav 3. ZKP FBiH, jasno ukazuju i odredbe lana 6. stav 2. ZKP FBiH, kojom je propisano da se optuenom mora omoguiti da se izjasni o svim injenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve injenice i dokaze koji mu idu u korist, zatim, lana 274. stav 1. ZKP FBiH, prema kojoj je sudija odnosno predsjednik vijea duan na glavnom pretresu upozoriti optuenog da moe iznositi injenice i predlagati dokaze u svoju korist, te lana 274. stav 2. ZKP FBiH, prema kojoj je davanje iskaza u svojstvu svjedoka samo jedna mogunost za optuenog a ne, s obzirom na prethodno navedene odredbe, i jedini mogui oblik davanja iskaza o injenicama od strane optuenog. Stoga je iskljuivo stvar odluke odnosno izbora optuenog u kojem svojstvu e dati iskaz o injenicama (da li u svojstvu optuenog kao svjedoka ili samo u svojstvu optuenog). Meutim, njegov iskaz o injenicama kao izvor njihovog saznanja, u svakom sluaju predstavlja dokaz u krivinom postupku.


6.

Zasnivanje presude na nezakonitom dokazu

lan 11. stav 2. i lan 312. stav 1. taka i) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

POTO JE SVJEDOK M.M. NA MJESTO DOGAAJA PRISTUPIO KAO OVLATENA SLUBENA OSOBA I IZJAVU OD BUDUEG OPTUENOG NIJE PRIBAVIO U SKLADU SA LANOM 92. ZKP FBiH, ONDA OVAJ SVJEDOK PRILIKOM

9

ISPITIVANJA NA GLAVNOM PRETRESU PRED PRVOSTEPENIM SUDOM SE NIJE

MOGAO IZJANJAVATI O TOME TA MU JE KAO OVLATENOJ OSOBI, POVODOM PREDMETNOG DOGAAJA REKAO BUDUI OPTUENI, JER SE TAKVIM SVJEDOENJEM POSTUPA SUPROTNO ODREDBI LANA 234. STAV 3. ZKP FBiH. SLJEDSTVENO TOME, ISKAZ SVJEDOKA M.M. SA ZAPISNIKA O GLAVNOM

PRETRESU ODRANOM PRED PRVOSTEPENIM SUDOM U DIJELU U KOJEM SE ON IZJANJAVAO O SADRINI ONOGA TA MU JE POVODOM PREDMETNOG DOGAAJA REKAO BUDUI OPTUENI SE IMA SMATRATI NEZAKONITIM DOKAZOM, TE SE NA NJEMU, U SKLADU SA LANOM 11. STAV 2. ZKP FBiH, NIJE MOGLA ZASNOVATI ODLUKA SUDA.

Iz obrazloenja:

Odredbom lana 234. stav 1. ZKP FBiH, propisano je da ovlatene slubene osobe mogu, radi izvrenja zadataka iz lana 233. tog zakona, izmeu ostalog, prikupljati potrebne izjave od osoba. Odredbom lana 234. stav 3. ZKP FBiH propisano je pak da e, prilikom prikupljanja izjava od osoba, ovlatena slubena osoba postupiti u skladu sa lanom 92. tog zakona odnosno u skladu sa lanom 100. tog zakona i, u tom sluaju, zapisnici o prikupljenim izjavama se mogu upotrijebiti kao dokazi u krivinom postupku. Dakle, ZKP FBiH propisuje tano odreene uvjete pod kojima se zapisnici o izjavama koje je ovlatena slubena osoba prikupila od budueg optuenog mogu upotrijebiti kao dokaz u krivinom postupku, pa, sljedstveno tome, i uvjete pod kojima se sudska odluka moe zasnovati na tim izjavama.

U konkretnom sluaju, svjedok M.M, iako je na mjesto dogaaja pristupio kao ovlatena slubena osoba, izjavu od budueg optuenog nije pribavio u skladu sa lanom 92. ZKP FBiH. Stoga se ovaj svjedok prilikom ispitivanja na glavnom pretresu pred prvostepenim

sudom nije mogao izjanjavati o tome ta mu je kao ovlatenoj slubenoj osobi, povodom predmetnog dogaaja, rekao budui optueni R.I. jer se takvim svjedoenjem izigrava odredba lana 234. stav 3. ZKP FBiH. Sljedstveno tome, iskaz svjedoka M.M sa zapisnika o glavnom pretresu odranom pred prvostepenim sudom, u dijelu u kojem se on izjanjavao o sadrini onoga ta mu je povodom predmetnog dogaaja rekao budui optueni R.I., se ima smatrati nezakonitim dokazom, te se na njemu, u skladu sa lanom 11. stav 2. ZKP FBiH, nije mogla zasnovati odluka suda.

Kako je odredbom lana 312. stav 1. taka i) ZKP FBiH propisano da bitna povreda odredaba krivinog postupka postoji ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama tog zakona ne moe zasnivati presuda, pri emu zakon postojanje te bitne povrede odredaba krivinog postupka ne ograniava samo na sluajeve u kojima bez tog dokaza ne bi bila donesena ista presuda, osnovano se albom optuenog R.I. drugostepena presuda pobija zbog navedene bitne povrede odredaba krivinog postupka.

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 58 0 K 059937 12 K od 16.05.2012. godine)

10

7.

Trajanje posebnih istranih radnji lan 132. stav 3. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

BUDUI DA U LANU 132. STAV 3. GOVORI O UKUPNOM NAJDUEM TRAJANJU POJEDNIH POSEBNIH ISTRANIH RADNJI I PRI TOM ODREUJE DA ONO ZA POSEBNU ISTRANU RADNJU NADZOR I TEHNIKO SNIMANJE TELEKOMUNIKACIJA IZ LANA 130. STAV 2. TAKA A) TOG ZAKONA IZNOSI EST MJESECI, PRI RAUNANJU UKUPNOG TRAJANJA TE MJERE UZIMA SE U OBZIR VRIJEME NJENOG STVARNOG TRAJANJA U SKLADU SA SVIM

NAREDBAMA O NJENOM ODREIVANJU I NJENOM OBUSTAVLJANJU, A NE SAMO UKUPAN PROTEK VREMENA OD PRVE NAREDBE O NJENOM

ODREIVANJU DO NJENOG KONANOG OBUSTAVLJANJA.

Iz obrazloenja:

albom branitelja optuenog J. . je dalje ukazano i na injenicu da su u postupku koji je prethodio donoenju pobijane presude pribavljeni nezakoniti dokazi te da su isti koriteni prilikom odluivanja o krivnji optuenih. Konkretno se radi o dokazima do kojih se dolo provoenjem posebne istrane radnje nadzor i tehniko snimanje telekomunikacija u odnosu na J. ., S. R., A. A., Z. ., V. G., E. H. i E. J.. Po stavu branitelja nezakoniti su svi dokazi koji se odnose na presretnute razgovore po naredbi Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-Kpp-11-

000026 od 15.09.2011. godine. Ovaj albeni prigovor je neosnovan... Ocjena zakonitosti dokaza koji su pribavljeni provoenjem ranije navedene posebne istrane radnje nadzor i tehniko snimanje telekomunikacija se ne moe vriti na nain kako se to navodi u albi branitelja optuenog J. .. Prilikom isticanja nezakonitosti pribavljenih dokaza ovaj branitelj je u albi pogreno ukazao da navedena posebna istrana radnja moe trajati najdue 6 mjeseci i to promatrano u odnosu na dan kada je od strane nadlenog suda izdana prva naredba kojom je njeno provoenje doputeno. U odredbi lana 132. stav 3. ZKP FBiH propisuje da posebna istrana radnja nadzor i tehniko snimanje telekomunikacija moe trajati najdue do mjesec dana, da se iz posebno vanih razloga na obrazloeni prijedlog tuitelja moe produiti za jo mjesec dana, te da ista ukupno najdue moe trajati 6 mjeseci. Iz ovako koncipirane odredbe nesporno proizlazi da se u sluaju postojanja vie naredbi kojima je odobreno provoenje ove posebne istrane radnje pojedinana vremena iz istih mogu sabirati te da su zakoniti svi dokazi pribavljeni u vremenskom periodu od ukupno est mjeseci zbrojeno po svim izdatim naredbama. Naredbom od 03.08.2011. godine je obustavljena primjena posebne istrane radnje nadzor i tehniko snimanje telekomunikacija u odnosu na optuene J. ., A. A., S. R., Z. ., V. G. te E. H. i ista je, do donoenja naredbe ija se zakonitost osporava albom branitelja optuenog J. ., prema navedenim optuenicima provoena u vremenskom periodu ije je ukupno trajanje krae od 5 mjeseci. Po naredbi od 15.09.2012. godine je postupano do 29.09.2011. godine kada su zbog pritvaranja optuenih njenim provoenjem prikupljeni zadnji dokazi (presretnuti razgovori i SMS poruke), u danim okolnostima je oigledno da primjena predmetne posebne istrane radnje nije trajala ukupno due od 6 mjeseci, te da ni dokazi pribavljeni njenim provoenjem nisu nezakoniti. Koritenjem dokaza koji su pribavljeni po naredbi Kantonalnog suda u Tuzli od 15.09.2011. godine taj sud nije poinio bitnu povredu

11

odredaba kaznenog postupka iz lana 312. stav 1. toka i) ZKP FBiH na koju je ukazano albom branitelja.


8.

Izricanje mjera zabrane

lan 140a. stav 2. u vezi sa stavom 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

OSUMNJIENOM ODNOSNO OPTUENOM, NA OSNOVU LANA 140a. STAV 1. ZAKONA O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, MOE SE IZREI JEDNA ILI VIE MJERA ZABRANE PREDVIENIH U TOJ ZAKONSKOJ ODREDBI, A, NA OSNOVU STAVA 2. LANA 140a. ISTOG ZAKONA, MJERE ZABRANE NAVEDENE U PRETHODNOJ ZAKONSKOJ ODREDBI MOGU SE IZREI I UZ ZABRANU NAPUTANJA BORAVITA ILI ZABRANU PUTOVANJA IZ LANA 140. ZKP FBiH, ALI JE SUD PRI TOME DUAN DA VODI RAUNA O SADRINI I SVRSI MJERA ZABRANE KOJE NAMJERAVA IZREI KAKO BI SE ONE MOGLE IZVRITI BEZ MEUSOBNOG ISKLJUIVANJA.

Iz obrazloenja:

Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je Kantonalno tuiteljstvo ... svojim pismenim podneskom broj T03 0 KT 0032073 13 od 30.08.2013. godine predloilo produenje pritvora prema osumnjienima A. ., A. B., E. T., D. M. i Z. . za jo dva mjeseca i to iz razloga koji su propisani odredbom lana 146. stav 1. toka b), c) i d) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH). Od strane prvostupanjskog suda predmetni

prijedlog nije prihvaen nego su ranije navedenim osumnjienicima po slubenoj dunosti umjesto mjere pritvora izreene mjere zabrane. U konkretnom sluaju se radi o mjerama: zabrana naputanja boravita, zabrana sastajanja sa odreenim osobama, te naredba osumnjienima da se povremeno javljaju odreenom dravnom tijelu. Kada je u pitanju mjera zabrana naputanja boravita istom je odreeno da osumnjieni moraju boraviti u svojim domovima u T. i da se ne smiju udaljavati van granica opine T.. Ovako izreena mjera sadri naloge osumnjienicima koji se meusobno iskljuuju. Doista ostaje nejasno na koji nain osumnjieni trebaju postupati prilikom izvravanja naloga iz pobijanog rjeenja, odnosno da li je njihovo kretanje ogranieno iskljuivo na vlastiti dom (kuu) ili se mogu kretati na cijelom podruju opine T.. Ako je kretanje osumnjienih izreenom mjerom ogranieno iskljuivo na njihov dom onda im nije bilo trebalo izrei i mjeru zabrane meusobnog sastajanja u kojoj se dodatno odreuje da jedan drugom ne smiju prilaziti na udaljenost manju od 300 metara. Oigledno je da ovakvim utvrivanjem obveza osumnjienih u provoenju izreene mjere zabrane naputanja boravita ista nije jasno odreena, da su utvrene obveze meusobno kontradiktorne, te da su naloene obveze po svom sadraju nepodobne za izvrenje. Prilikom izricanja ranije navedenih mjera prvostupanjski sud je nuno morao preciznije odrediti na koji

12

nain se ista ima izvriti, odnosno konkretno navesti da li su osumnjieni iskljuivo duni boraviti u vlastitoj kui ili im je doputeno kretanje na cijelom podruju opine T..


9.

Izricanje mjera zabrane naputanja boravita i zabrane putovanja lan 140b. stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

SUD MOE, NA OSNOVU LANA 140b. STAV 2. ZKP FBIH, KADA ODLUUJE O PRITVORU, IZREI PO SLUBENOJ DUNOSTI MJERU ZABRANE NAPUTANJA BORAVITA, ZABRANU PUTOVANJA I OSTALE MJERE ZABRANE, UMJESTO ODREIVANJA ILI PRODUENJA PRITVORA. S OBZIROM NA ODREDBU LANA 140. STAV 1. ZKP FBiH, KOJOM SE PROPISUJE DA SUD MOE IZREI MJERU ZABRANE NAPUTANJA BORAVITA ILI MJERU ZABRANE PUTOVANJA AKO POSTOJE OKOLNOSTI KOJE UKAZUJU DA BI OSUMNJIENI ILI OPTUENI MOGAO POBJEI, SAKRITI SE, OTII U NEPOZNATO MJESTO ILI U INOZEMSTVO, OITO JE DA SU NAVEDENE MJERE ZABRANE ZAMJENA ZA PRITVOR PO OSNOVU IZ

LANA 146. STAV 1. TAKA a) ZKP FBIH. STOGA SE TE MJERE ZABRANE MOGU IZREI SAMO AKO POSTOJE RAZLOZI ZA PRITVOR IZ NAVEDENOG ZAKONSKOG OSNOVA A SUD SMATRA DA BI SE ISTA SVRHA MOGLA OSTVARITI I OVIM

MJERAMA ZABRANE KAO BLAIM MJERAMA U ODNOSU NA PRITVOR.

Iz obrazloenja:

Opravdano je albom kantonalnog tuitelja dalje ukazano i na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja je poinjena na nain da je izreka osporene presude suprotna njenom obrazloenju. Prema navedenoj izreci osumnjienima A.., A.B., E.T., D.M. i Z.. je mjera pritvora zamijenjena mjerama zabrane. Izmeu ostalih mjera izreena je i mjera zabrane naputanja boravita. Ovu mjeru je sukladno odredbi lana 140. stav 1. ZKP FBiH mogue izrei iskljuivo u situaciji kada postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjieni mogao pobjei, sakriti se, te otii u nepoznato mjesto ili inozemstvo. Pravilna primjena ove odredbe podrazumijeva da sud koji odluuje o zamjeni mjere pritvora mjerom zabrane naputanja boravita, prije donoenja takve odluke, na pouzdan nain treba utvrditi da li je pritvor prethodno odreen ili ga je potrebno odrediti zbog postojanja opasnosti od bijega osumljienog ili optuenog. Kada je u pitanju konkretan sluaj takvo utvrenje je izostalo. Osumnjienima pritvor prvobitno nije odreen temeljem posebnog pritvorskog razloga iz lana 146. stav 1. toka a) ranije navedenog zakona, niti je iz tog razloga predloeno produenje pritvora, zbog ega se u odnosu na njih mjera pritvora nije ni mogla zamijeniti ranije navedenom mjerom zabrane na nain kako je to uinjeno u osporenom rjeenju. Pogreno, dakle, prvostupanjski sud u obrazloenju svog rjeenja navodi da mjera zabrane naputanja boravita iz izreke pobijanog rjeenja svoje utemeljenje ima u odredbi lana 140. stav 1. ZKP FBiH.

13


10.

Mjere zabrane kao zamjena za pritvor

lan 140b. stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

BUDUI DA ODREDBA MJERE ZABRANE KAO ZAMJENA ZA PRITVOR PROPISUJE DA SUD, KADA ODLUUJE O PRITVORU, MOE IZREI ZABRANU NAPUTANJA BORAVITA, ZABRANU PUTOVANJA I OSTALE MJERE ZABRANE PO SLUBENOJ DUNOSTI, UMJESTO ODREIVANJA ILI PRODUENJA PRITVORA, TO ZNAI DA JE IZRICANJE OVIH MJERA ZABRANE MOGUE SAMO KADA SUD NAE DA POSTOJE OKOLNOSTI ZBOG KOJIH JE MOGUE ODREDITI ILI PRODUITI PRITVOR ALI DA SE ISTA SVRHA KOJA SE ELI POSTII ODREIVANJEM ILI PRODUENJEM PRITVORA MOE OSTVARITI IZRICANJEM OSUMNJIENOM ILI OPTUENOM MJERA ZABRANE.

Iz obrazloenja:

Bitna povreda odredaba kaznenog postupka je poinjena i zbog toga jer u obrazloenju osporenog rjeenja nisu navedeni razlozi zbog ega nije prihvaen prijedlog kantonalnog tuitelja za produenje pritvora u odnosu na sve osumnjienike i to temeljem posebnih pritvorskih osnova iz lana 146. stav 1. toka b), c) i d) ZKP FBiH. Da je produenje pritvora svim osumnjienima predloeno iz ranije navedenih pritvorskih osnova proizlazi iz pismenog podneska Kantonalnog tuiteljstva Tuzlanskog kantona broj T03 0 KT 0032073 13 od 30.08.2013. godine. U predmetnom prijedlogu posebni pritvorski razlozi su pojedinano navedeni i obrazloeni. Po nalaenju prvostupanjskog suda prisustvo osumnjienih u predmetnom kaznenom postupku se moe osigurati mjerama zabrane i nije neophodno radi ostvarenja te svrhe njihovo daljnje zadravanje u pritvoru i to iz razloga jer iz injeninog opisa naredbe o provoenju istrage proizlazi da su osumnjieni djelovali u sastavu organizirane grupe od polovine aprila mjeseca 2013. godine do 25.07.2013. godine (3 mjeseca i 10 dana) i

da su opisane etiri prodaje amfetamina u ukupnoj koliini od 15 grama u vrijednosti od 230,00 KM. Osnov za zamjenu mjere pritvora mjerama zabrane je po pobijanom rjeenju odredba lana 137. stav 2. ZKP FBiH.

Opravdano je u albi kantonalnog tuitelja ukazano da u obrazloenju pobijanog rjeenja nisu dati razlozi zbog ega prvostupanjski sud smatra da djelo opisano u naredbi o provoenju istrage nije poinjeno u vanrednim okolnostima, zbog ega iz naina poinjenja i posljedica kaznenog djela ne proizlazi da se radi o posebno tekom djelu, te zbog ega nije opravdana ocjena iz prijedloga za produenje pritvora da e putanje osumnjienih na slobodu rezultirati naruavanjem javnog reda. U predmetnom obrazloenju nisu dati ni razlozi zbog ega se ne prihvaa stav kantonalnog tuitelja da na strani svih osumnjienika postoji posebni pritvorski razlog vezan za opasnost od ponavljanja djela, kao ni razlozi za ocjenu po kojoj bi

osumnjieni u sluaju putanja na slobodu ometali istragu na nain da bi utjecali na svjedoke. Pobijano rjeenje doista ne sadri razloge o odlunim injenicama. Osim toga, iz obrazloenja

14

osporenog rjeenja proizlazi da je ono doneseno na osnovu lana 140.b stav 2. ZKP FBiH, pa poto je tom odredbom propisano, da kada odluuje o pritvoru sud moe izrei zabranu naputanja boravita, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po slubenoj dunosti, umjesto odreivanja ili produavanja pritvora, nejasno je na osnovu ega prvostupanjski sud nalazi da su ispunjeni uvjeti za izricanje navedenih mjera zabrane ako ne postoje neki od osnova za

pritvor na koji je ukazao tuitelj u svom prijedlogu niti se vidi iz kojih razloga su te mjere zabrane odreene, odnosno radi ostvarenja koje svrhe se iste izriu. Ovim propustima prvostupanjski sud je poinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz lana 312. stav 1. toka k) ZKP FBiH zbog koje je albu kantonalnog tuitelja iz Tuzle nuno bilo uvaiti, osporeno rjeenje ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje.


11.

Odluka o imovinskopravnom zahtjevu

lan 212. stav 3. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

POTO OTEENI U KRIVINOM POSTUPKU NIJE PODNIO PRIJEDLOG ZA OSTVARIVANJE IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTJEVA, PRVOSTEPENI SUD JE

POGRIJEIO KADA JE NA OSNOVU LANA 212. STAV 3. ZKP FBiH DONIO ODLUKU DA SE OTEENI SA IMOVINSKOPRAVNIM ZAHTJEVOM UPUUJE NA PARNINI POSTUPAK, RADI EGA JE DRUGOSTEPENI SUD DJELIMINIM UVAENJEM ALBE BRANITELJA OPTUENOG TAKVU ODLUKU UKINUO.

Iz obrazloenja:

Pobijajui prvostepenu presudu branitelj optuenog u albi osporava i pravilnost odluke prvostepenog suda o upuivanju oteene kladionice s imovinskopravnim zahtjevom na parnini postupak. U vezi s tim branitelj u albi navodi da prvostepeni sud nije imao razloga da tako postupi s obzirom da oteeni imovinskopravni zahtjev nije ni postavio.

Ovi albeni navodi branitelja optuenog su osnovani.

Iz izreke pobijane presude proizilazi da je oteena kladionica, na osnovu lana 212. stav 3. ZKP FBiH, sa imovinskopravnim zahtjevom upuena na parnini postupak. U obrazloenju prvostepene presude, u vezi s ovom odlukom suda, nisu navedeni nikakvi razlozi ve je samo konstatirano, da je pored ostalih svjedoka, sasluan i oteeni A.I., te da je oteena kladionica, temeljem citiranog zakonskog propisa, sa imovinskopravnim zahtjevom upuena na parnicu.

Meutim, iz zapisnika o glavnom pretresu odranom na prvostepenom sudu proizilazi da je navod u pobijanoj presudi da je sasluan kao svjedok i oteeni A.I. netaan, a u spisu ne postoji niti bilo kakav drugi dokaz iz koga bi proizilazilo da se oteeni A.I. uope izjanjavao o predmetnom dogaaju odnosno o imovinskopravnom zahtjevu. Kako se takva odluka o

15

upuivanju na parnini postupak oteenog sa imovinskopravnim zahtjevom moe donijeti samo ako je oteeni postavio takav zahtjev, a to u konkretnom predmetu oteeni nije uinio, onda je nesporno da takva odluka u prvostepenoj presudi ne moe egzistirati.

Iz navedenog razloga, ovaj sud je u tom pogledu djelimino uvaio albu branitelja optuenog i pobijanu presudu preinaio u odluci o imovinskopravnom zahtjevu tako to je tu odluku ukinuo.

S obzirom na sve navedeno ovaj sud je, na osnovu lana 329. ZKP FBiH, donio presudu kao u izreci.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 07 0 K 008174 13 K 2 od 02.10.2013. godine)

12.

Dokazi suda

lan 276. stav 2. taka 3) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

INICIJATIVA ZA DOKAZIVANJE ODLUNIH INJENICA NA GLAVNOM PRETRESU PRIMARNO PRIPADA STRANKAMA, ALI JE I SUD OVLATEN DA IZVODI DOKAZE KOJE STRANKE NISU PREDLOILE, ALI SAMO ONDA AKO SMATRA DA JE NJIHOVO IZVOENJE BILO POTREBNO. RADI TOGA, NE STOJE ALBENI PRIGOVORI BRANITELJA DA JE INJENINO STANJE OSTALO NEPOTPUNO UTVRENO TO SUD PO VLASTITOJ INICIJATIVI NIJE ODREDIO I IZVRIO REKONSTRUKCIJU DOGAAJA NA LICU MJESTA I PROVEO VJETAENJE PO VJETAKU VOJNE STRUKE.

Iz obrazloenja:

Ne stoje ni albeni prigovori o tome da je injenino stanje nepotpuno utvreno zbog toga to prvostepeni sud nije izvrio rekonstrukciju dogaaja na licu mjesta uinjenja krivinog djela, odnosno zbog toga to nije provedeno vjetaenje po vjetaku vojne struke.

U vezi s tim valja podsjetiti da se dokazni postupak prema odredbama ZKP FBiH

realizira kroz sueljavanje dvije suprotstavljene stranke koje izvode svoje dokaze i imaju punu dokaznu inicijativu, pa taj postupak primarno ima adversarni karakter. Pri tome naravno i sud

ima mogunost da naredi izvoenje odreenih dokaza ukoliko to nalazi neophodnim za rasvjetljavanje odlunih injenica u pravcu ijeg utvrivanja su izostali prijedlozi, odnosno, dokazi stranaka, ali odgovornost za izvoenje dokaza s ciljem dokazivanja vlastitih teza, primarno poiva na strankama.

U konkretnom sluaju, prvostepeni je sud izveo odreene dokaze odbrane, a odbio je prijedlog odbrane za izvoenje dokaza sasluanjem doktora (o emu je prethodno bilo vie rijei), ali se ne vidi i da je odbrana tokom prvostepenog postupka stavljala prijedloge za izvoenje dokaza vrenjem rekonstrukcije na licu mjesta niti vjetaenjem po vjetaku vojne

16

struke i da je te prijedloge prvostepeni sud (neosnovano) odbio, niti se albom na takvo to ukazuje, nego se odgovornost za neizvoenje ovih dokaza eli prebaciti na prvostepeni sud. Meutim, propust stranaka da predloe i izvedu dokaze s ciljem dokazivanja vlastitih tvrdnji, ne moe se pripisivati niti suprotnoj stranci niti sudeem vijeu, pa se ne moe uspjeti ni sa albenim prigovorom da je injenino stanje ostalo nepotpuno utvreno zbog toga to sud, po vlastitoj inicijativi, nije proveo odreene dokaze. Dakle, prvostepeni je sud u konkretnom sluaju naao da je injenino stanje, temeljem izvedenih dokaza optube i odbrane, rasvijetljeno u onoj mjeri koja mu je dovoljna za donoenje konane odluke, pa kako su o tome u pobijanoj presudi izneseni sasvim odreeni, jasni i uvjerljivi razlozi, onda nije postojala nikakva obaveza suda da po slubenoj dunosti izvodi i neke dodatne dokaze. Stoga se propust odbrane da predloi vrenje rekonstrukcije, odnosno vjetaenje po vjetaku vojne struke, jedino moe pripisati propustu branitelja, a nikako sudeem vijeu, iz ega slijedi da suprotni albeni prigovori branitelja optuenog nemaju utemeljenja.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 07 0 K 007131 12 K od 30.05.2013. godine).

13.

Zasnivanje presude na iskazima iz istrage

lan 288. stav 1. i lan 296. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

DIJELOVI ISKAZA SVJEDOKA SA ZAPISNIKA IZ ISTRAGE KOJI SU IM, U SKLADU

SA LANOM 288. STAV 1. ZKP FBiH, PREDOAVANI TOKOM NJIHOVOG ISPITIVANJA NA GLAVNOM PRETRESU I TAKO IM DATA MOGUNOST DA IH OBJASNE ILI POBIJU, PREDSTAVLJAJU DOKAZE IZVEDENE NA GLAVNOM

PRETRESU, PA SE STOGA NA NJIMA, U SKLADU SA LANOM 296. STAV 1. ZKP FBiH, MOE ZASNIVATI PRESUDA.

Iz obrazloenja:

Upravo suprotno tvrdnji iz albe, prvostupanjski sud je u provedenom postupku dosljedno primijenio odredbu lana 288. stav 1. vaeeg procesnog zakona, a na nain da je svjedocima koji su oigledno mijenjali iskaze date u ranijoj fazi postupka omoguio da tu izmjenu pojasne. Predoavanje iskaza koje su svjedoci dali u istrazi (isto obavljeno od strane tuiteljice) ne predstavlja povredu ranije navedene odredbe, jer ista na izriit nain propisuje da su iskazi dati u istrazi doputeni kao dokaz na glavnom pretresu i da mogu biti koriteni prilikom direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na

pobijanje, nakon ega se isti prilau kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U navedenim sluajevima osobi koja svjedoi, a koja je dijelom ili u potpunosti izmijenila svoj iskaz, daje se mogunost da objasni ili pobije iskaz koji je prethodno dala... Dio predoenih (itanih) iskaza jesu dokaz koji je iznesen na glavnom pretresu pa su se isti kao takvi potpuno zakonito mogli koristiti prilikom odluivanja o krivnji optuenih, zbog ega nije povrijeena ni odredba lana 296. stav 1. vaeeg procesnog zakona, pa se suprotni albeni prigovori branitelja u cjelosti pokazuju neutemeljenim.

17


14.

Razlozi za izuzee lan 312. stav 1. taka b) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

AKO JE SPORAZUM O PRIZNANJU KRIVNJE PODNESEN NA GLAVNOM PRETRESU

PRED PRVOSTEPENIM SUDOM, GDJE SE SUDEE VIJEE RAZMATRAJUI SPORAZUM NEPOSREDNO UPOZNALO SA PRIZNANJEM I USLOVIMA PRIZNANJA

KRIVNJE OPTUENOG, A POTOM TAJ SPORAZUM ODBACILO ONDA NIJE MOGLO NASTAVITI SUENJE, VE SE MORALO IZUZETI, JER SE U TOM SLUAJU RADI O OKOLNOSTI KOJA IZAZIVA RAZUMNU SUMNJU U NEPRISTRASNOST SUDIJE

ODNOSNO VIJEA. KAKO NIJE POSTUPLJENO U SMISLU NAPRIJED NAVEDENOG PRVOSTEPENI SUD JE POINIO BITNU POVREDU ODREDABA PROCESNOG ZAKONA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA b) ZKP FBiH, ZBOG KOJE JE PRVOSTEPENA PRESUDA UKINUTA.

Iz obrazloenja:

U vezi bitnih povreda optueni u albi posebno istie da je prvostepeni sud nastavljajui suenje u istom sastavu, a nakon to je razmatralo i odbilo sporazum o priznanju krivnje, koji je optueni zakljuio sa tuiteljstvom, poinio bitnu povredu, jer se sudee vijee neposredno upoznalo sa njegovim piznanjem krivice i uslovima priznanja to po miljenju optuenog izaziva razumnu sumnju u nepristrasnost vijea, zbog ega se to vijee moralo izuzeti. U vezi s ovim optueni konkretno ne navodi koja je procesna povreda poinjena, ta vie, ovu povredu procesnog zakona mijea sa povredom prava na odbranu optuenog, iako u albi navodi da je na taj nain prvostepeni sud povrijedio odredbu lana 246. stav 6. ZKP FBiH, koja pored ostalog propisuje, da se sporazum o priznanju krivnje, koji je sud odbacio ne

moe koristiti kao dokaz u krivinom postupku, a to je prvostepeni sud, kako optueni navodi u albi, ipak uinio. Naime, kako navodi alitelj, ovaj sporazum o priznanju krivnje prvostepeni sud navodi u svojoj presudi, iako ga po alitelju ne bi smio niti spomenuti, a kada je prvostepeni sud odbio kao neosnovan prijedlog odbrane za novim finansijskim vjetaenjem, to po miljenju optuenog ini, jer je ve na osnovu tog sporazuma stekao uvjerenje o njegovoj krivnji, u emu optueni vidi povredu prava na odbranu.

Ovi albeni navodi optuenog su djelimino osnovani. Naime, iz obrazloenja pobijane presude proizilazi, da je prvostepeni sud, u okviru hronolokog prikaza toka postupka pred tim sudom, protiv optuenog, naveo da su optueni i kantonalno tuiteljstvo dana 09.03.2009. godine zakljuili sporazum o priznanju krivnje optuenog koji sporazum, kako se navodi u obrazloenju pobijane presude, prvostepeni sud nije mogao prihvatiti iz razloga, jer predloena krivino pravna sankcija nije bila u skladu sa odredbama materijalnog zakona KZ FBiH, navodei konkretno s kojim odredbama KZ FBiH je sporazum bio u suprotnosti.

18

Objanjavajui zatim, koje injenice i okolnosti je naao utvrenim i iz kojih razloga, odnosno zbog ega nije kao vjerodostojne prihvatio tvrdnje i dokaze odbrane, prvostepeni sud daje razloge (koji u ovoj odluci nisu bili predmet preispitivanja), s tim da se pri tom ovaj

sporazum niti ne koristi kao dokaz, a optueni izuzev paualnih tvrdnji, da je osuujua presuda donijeta pod uplivom sporazuma koji je vijee razmatralo, za te svoje tvrdnje ne iznosi nikakve konkretne razloge. U vezi sa ovim prigovorom optuenog potrebno je istai da niti lan 246. ZKP FBiH, a niti bilo koja druga procesna odredba, ne propisuje da se sudije koje su razmatrale sporazum moraju izuzeti iz suenja optuenom. Meutim, ovaj sud nalazi, da kada se sporazum o priznanju krivnje podnese na glavnom pretresu, a to je bio i konkretni sluaj, gdje se sudee vijee razmatrajui sporazum neposredno upoznalo sa priznanjem i uslovima priznanja krivnje optuenog, da bi nakon toga nastavilo sa glavnim pretresom odnosno suenjem optuenom, iako se moralo izuzeti, jer se u tom sluaju radi o okolnosti koja izaziva razumnu sumnju u nepristrasnost sudije/a odnosno sudeeg vijea, s ime je prvostepeni sud poinio bitnu povredu odredaba procesnog zakona iz lana 312. stav 1. taka b) ZKP FBiH. Dakle, izuzee sudeeg vijea prostepenog suda u konkretnom sluaju bilo bi u skladu i sa sa odredbom lana 6. stav 1. Evropske konvenicje za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na poteno suenje, koja pored ostalog propisuje da svako, u konkretnom sluaju optueni, ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravino ispita njegov sluaj.

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 04 0 K 000479 10 K od 09.03.2011. godine)

15.

Zasnivanje presude na dokazu koji nije izveden na glavnom pretresu

lan 312. stav 2. u vezi sa lanom 296. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

POTO JE PRVOSTEPENI SUD UTVRENJE ODLUNIH INJENICA ZASNOVAO NA PODACIMA IZ UGOVORA, KOJI NA GLAVNOM PRETRESU PRED TIM SUDOM NIJE

PROITAN, TAKVO POSTUPANJE JE BILO SUPROTNO LANU 296. STAV 1. ZKP FBiH I PREDSTAVLJA POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA U TOKU PRETRESA I KAKO JE TA POVREDA MOGLA BITI OD UTJECAJA NA ZAKONITO I

PRAVILNO DONOENJE PRESUDE TIME JE TAJ SUD UINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 2. ZKP FBiH.

Iz obrazloenja:

Pobijajui prvostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka, optueni u albi, izmeu ostalog, istie da se u obrazloenju pobijane presude prvostepeni sud poziva na dokaz koji nije izveden na pretresu. Ovaj albeni navod optuenog je osnovan. Naime, iz obrazloenja pobijane presude proizilazi da se bitna injenina utvrenja suda zasnivaju na podacima iz ugovora koji je zakljuen izmeu Federalnog ministarstva odbrane sa jedne strane i preduzea sa druge strane (pri emu se u obrazloenju presude ne navodi odreeno kada je predmetni ugovor zakljuen niti sa tano kojim preduzeima). Meutim, iz

19

zapisnika o pretresu odranom pred prvostepenim sudom, pa ni iz obrazloenja pobijane presude, ne proizilazi da je prvostepeni sud na pretresu koji je prethodio donoenju pobijane presude izvrio uvid u ugovor zakljuen izmeu Federalnog ministarstva odbrane sa jedne strane i preduzea sa druge strane. Zasnivanjem svoje presude na podacima iz tog ugovora, prvostepeni sud je povrijedio odredbu lana 296. stav 1. ZKP FBiH kojom je propisano da sud zasniva presudu samo na injenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. Imajui u vidu da je prvostepeni sud utvrenje odlunih injenica u ovoj krivinopravnoj stvari zasnovao na podacima iz tog ugovora, koji na pretresu pred tim sudom nije proitan, ovaj sud nalazi da je takvo postupanje suprotno lanu 296. stav 1. ZKP FBiH predstavljalo povredu odredaba krivinog postupka u toku pretresa i da je ta povreda mogla biti od utjecaja na zakonito i pravilno donoenje presude, te da je time taj sud uinio bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 2. ZKP FBiH.

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-K-08-000004 od 08.04.2009. godine)

16.

Povreda krivinog zakona prilikom izricanja jedinstvene kazne lan 313. taka e) Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

SUD JE POGRIJEIO KADA JE PRILIKOM NEPRAVOG PONAVLJANJA KRIVINOG POSTUPKA IZ PRAVOMONIH PRESUDA PREUZEO POJEDINANO IZREENE KAZNE KAO UTVRENE I TO: JEDNU KAZNU ZATVORA OD JEDNE GODINE I EST MJESECI A IZ DRUGE KAZNU ZATVORA OD ETIRI MJESECA I OSUENOG OSUDIO NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA OD JEDNE GODINE I ETIRI MJESECA. OVO RADI TOGA, JER JE U OVOM SLUAJU IZREENA JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA MANJA OD POJEDINANO UTVRENE KAZNE ZATVORA OD JEDNE GODINE I EST MJESECI, IAKO JE U ODREDBI LANA 54. STAV 2. TAKA b) KZ FBiH PROPISANO DA JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA MORA BITI VEA OD SVAKE POJEDINE UTVRENE KAZNE ZATVORA. TIME JE SUD KAKO JE TO PRAVILNO UKAZAO TUITELJ U SVOJOJ ALBI, U KORIST OSUENOG UINIO POVREDU KRIVINOG ZAKONA IZ LANA 313. TAKA e) KZ FBiH, JER JE ODLUKOM O KAZNI PREKORAIO OVLATENJA KOJA IMA PO ZAKONU.

Iz obrazloenja:

Iz izreke i obrazloenja pobijane presude proizilazi da je ona donesena na osnovu lana 340a. stav 1. ZKP FBiH tj. u postupku nepravog ponavljanja krivinog postupka. Tom presudom, bez ponavljanja krivinog postupka, preinaene su u pogledu odluke o kazni pravosnana presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 006574 11 K od 01.04.2011. godine, kojom je optueni osuen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (est) mjeseci i pravosnana presuda Opinskog suda u ivinicama broj 33 0 K 031826 11 K od 29.04.2011. godine, kojom je optueni osuen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (etiri) mjeseca jer je prvostepeni sud naao da je u dvjema presudama protiv istog osuenog pravosnano

20

izreeno vie kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. Slijedom toga je prvostepeni sud, kako se navodi u prvostepenoj presudi, uz primjenu

lana 54. stav 1. taka b) KZ FBiH, osuenog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (etiri) mjeseca.

Meutim, odredbom lana 54. stav 1. KZ FBiH propisano je da e sud, ako je uinitelj jednom radnjom ili s vie radnji uinio vie krivinih djela za koja mu se istovremeno sudi, najprije utvrditi kazne za svako od tih krivinih djela, pa da e, potom, za sva krivina djela izrei jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora, jedinstvenu kaznu zatvora ili jedinstvenu novanu kaznu. Pravila izricanja jedinstvene kazne propisana su odredbama lana 54. stav 2. KZ FBiH, pa je tako takom b) navedene zakonske odredbe propisano da, ako je za krivina djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna zatvora mora biti vea od svake pojedine utvrene kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrenih kazni niti prei 20 godina. To znai da je u konkretnom sluaju jedinstvena kazna koja je osuenom izreena u postupku nepravog ponavljanja krivinog postupka morala biti vea od kazne od 1 (jedne) godine i 6 (est) mjeseci ali nije smjela dostii 1 (jednu) godinu i 10 (deset) mjeseci. Budui da je pobijanom presudom osuenom izreena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (etiri) mjeseca, oito je da se osnovano albom kantonalnog tuitelja istie da je na taj nain povrijeena odredba lana 54. stav 2. taka b) KZ FBiH. Stoga ovaj sud nalazi da je time prvostepeni sud uinio povredu krivinog zakona iz lana 313. taka e) KZ FBiH jer je odlukom o kazni prekoraio ovlatenja koja ima po zakonu.

Iz navedenog razloga je ovaj sud, na osnovu lana 329. ZKP FBiH, uvaavanjem albe kantonalnog tuitelja donio presudu kojom je preinaio prvostepenu presudu u odluci o kazni, tako to je osuenom, uz primjenu lana 54. stav 2. taka b) KZ FBiH, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.


17.

Nepravo ponavljanje krivinog postupka lan 340a). stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

PRVOSTEPENI SUD JE POGRIJEIO KADA JE RJEENJEM ODBIO ZAHTJEV OSUENOG ZA NEPRAVO PONAVLJANJE KRIVINOG POSTUPKA SAMO ZBOG TOGA TO JE OSUENI VE IZDRAO JEDNU OD DVIJE KAZNE ZATVORA, KOJE SU MU IZREENE PRAVOMONIM PRESUDAMA. OVO ZBOG TOGA, TO U SMISLU LANA 340a. ZKP FBiH ZA IZRICANJE JEDINSTVENE KAZNE ZATVORA NIJE BITNO DA LI JE OSUENI JEDNU OD TE DVIJE KAZNE IZ PRAVOMOIH PRESUDA IZDRAO (U POTPUNOSTI ILI DJELIMINO), VE DA LI SU U VRIJEME IZRICANJA NEKE OD TIH PRESUDA POSTOJALI UVJETI ZA PRIMJENU ODREDABA

O ODMJERAVANJU KAZNE ZA DJELA UINJENA U STICAJU, A DA ONE NISU PRIMJENJENE.

21

Iz obrazloenja:

Iz spisa predmeta i obrazloenja pobijanog rjeenja proizilazi da se zahtjev osuenog za nepravo ponavljanje krivinog postupka odnosio na presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 010152 10 K od 13.12.2010. godine, koja je postala pravosnana 23.03.2011. godine i kojom je osuen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i est mjeseci i presudu Opinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 182012 11 K od 16.05.2011. godine, koja je postala pravosnana dana 23.06.2011. godine i kojom je osuen na kaznu zatvora u trajanju od etiri mjeseca.

Iz obrazloenja pobijanog rjeenja proizilazi da je zahtjev osuenog za nepravo ponavljanje krivinih postupaka okonanih navedenim presudama odbijen zbog toga to je optueni ve izdrao kaznu zatvora izreenu pomenutom presudom Opinskog suda u Sarajevu.

Pobijajui albom navedeno rjeenje optueni istie da su mu u dvije presude pravomone izreene kazne zatvora, te da trai da mu se izrekne jedinstvena kazna po tim dvjema presude.

Odredbom lana 340a. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH) propisano je da se pravosnana presuda moe preinaiti i bez ponavljanja krivinog postupka ako je u dvjema presudama ili u vie presuda protiv istog osuenika pravosnano izreeno vie kazni a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju. Dakle, za primjenu instituta nepravo ponavljanje

krivinog postupka, osim postojanja vie presuda kojima je protiv istog osuenika pravosnano izreeno vie kazni, zakon zahtijeva samo da su prilikom izricanja neke od tih presuda postojali uvjeti za primjenu odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne u stjecaju a da one nisu

primjenjene. Zakon, naime, kao poseban uvjet ne trai da pravosnano izreene kazne zatvora u vie presuda nisu izdrane.

Kako je prvostepeni sud zahtjev osuenog za nepravo ponavljanje krivinog postupka odbio samo sa argumentacijom da je osueni ve izdrao zatvorsku kaznu po presudi Opinskog suda u Sarajevu, bez osvrta na to da li su u vrijeme izricanja neke od navedenih presuda postojali razlozi za primjenu pravila o odmjeravanju kazne za djela uinjena u stjecaju, ovaj sud nalazi da postoji sumnja u pogledu pravilnosti zakljuka prvostepenog suda da se nisu ispunili zakonski uvjeti za nepravo ponavljanje krivinog postupka u smislu lana 340a. ZKP FBiH, te je, iz tog razloga, na osnovu lana 337. stav 3. ZKP FBiH, donio rjeenje kojim je albu osuenog uvaio, pobijano rjeenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odluivanje kako bi se nakon svestrane ocjene svih relevantnih okolnosti mogla donijeti pravilna i na zakonu osnovana odluka.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 K 010152 11 K 3 od 21.11.2011. godine).

22

18.

Utvrivanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom uinjenim od strane vie saizvritelja lan 415. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

AKO SE NE MOE UTVRDITI IZNOS IMOVINSKE KORISTI KOJU JE PRIBAVIO SVAKI OD SAIZVRITELJA U UINJENJU KRIVINOG DJELA, SUD E, U SKLADU SA LANOM 415. ZAKONA O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, UTVRDITI PO SLOBODNOJ OCJENI IZNOS IMOVINSKE KORISTI

KOJI JE PRIBAVIO SVAKI OD NJIH I POJEDINANO ODUZETI OD SVAKOG OD SAIZVRITELJA TAKO UTVRENI IZNOS IMOVINSKE KORISTI.

Iz obrazloenja:

Pored navedenog, pobijanom presudom su od optuenih A. A. i N. A. oduzeti: putniko motorno vozilo marke Golf 1 K, registarske oznaka ...., te putniko motorno vozilo marke Passat VI, regisarske oznake ..., oba vozila registrirana na ime N. A., od optuenih J. ., E. H. i E. J. je oduzet novac u iznosu od 1.600,00 KM, pa ovaj sud i u ovom sluaju nalazi za potrebnim ukazati da se imovinska korist oduzima pojedinano od svakog optuenog u iznosu koji je realno pribavio, a tek ako bi to utvrivanje bilo povezano s nesrazmjernim tekoama ili sa znatnim odugovlaenjem postupka, onda se iznos pribavljene imovinske koristi u skladu sa lanom 415 ZKP FBiH za svakog optuenog utvruje po slobodnoj ocjeni.


23

___________________________________________

GRAANSKO PRAVO ____________________________________________

19.

Naelni stav zauzet na Proirenoj opoj sjednici odranoj 30.07.2013. godine

ODLUKE DONESENE U UPRAVNOM POSTUPKU, A KOJE GLASE NA ODREENO NOVANO POTRAIVANJE, SPROVODE SE PO PRAVILIMA IZVRNE PROCEDURE, UKOLIKO NIJE DRUGAIJE ODREENO (LAN 23. STAV 1. TAKA 2. U VEZI SA LANOM 24. STAV 2. ZAKONA O IZVRNOM POSTUPKU). SAGLASNO NAVEDENOM RJEENJA KANTONALNIH SLUBI ZA ZAPOLJAVANJE O UTVRIVANJU PRAVA NA NOVANU NAKNADU NEZAPOSLENIM DEMOBILISANIM BRANIOCIMA ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI PREDSTAVLJAJU

IZVRNE ISPRAVE KOJE SE IZVRAVAJU U SUDSKOM IZVRNOM POSTUPKU. IZVRENJE NA REVALORIZOVANI GLAVNI DUG, ODNOSNO GLAVNI DUG USKLAEN SA PORASTOM VISINE PROSJENE PLAE, MOE SE SPROVESTI SAMO ONDA UKOLIKO JE TAKAV ZAHTJEV (USKLAIVANJE POTRAIVANJA) DOSUEN U IZVRNOJ ISPRAVI, PRI EMU NIJE BITNO DA LI JE ZA ODGOVARAJUI VREMENSKI PERIOD REVALORIZACIJA, ODNOSNO USKLAIVANJE BILA PROPISANA ZAKONOM ILI NE. OVO STOGA, JER IZVRNI SUD NEMA TZV. KOGNICIJSKA OVLATENJA I NE MOE PREUZIMATI OVLATENJA PARNINOG SUDA ILI UPRAVNOG ORGANA DA ODLUUJE O POSTOJANJU I VISINI ODREENOG PRAVA, O KOME NIJE ODLUENO IZVRNOM ISPRAVOM, PA SE TAKO NE MOE UPUTATI NI U RJEAVANJE PRAVNOG PITANJA DA LI DEMOBILISANOM BRANIOCU PRIPADA PRAVO NA USKLAIVANJE NOVANOG IZNOSA, UTVRENOG U IZVRNOJ ISPRAVI, SA PORASTOM PROSJENE PLAE U FEDERACIJI BIH.

STVARNO PRAVO

20.

lan 32. Zakona o vlasnikopravnim odnosima

KAO ZAKONIT OSNOV ZA STICANJE VLASNITVA DOSJELOU NE MOE SE SMATRATI KUPOPRODAJNI UGOVOR KOJI JE ZBOG NEDOSTATKA OVJERE

POTPISA UGOVORAA NITAV.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 P 045867 13 Rev

od 25.07.2013. godine).

24

21.

lan 32. Zakona o vlasnikopravnim odnosima Paragraf 1500. Austrijskog graanskog zakona (OGZ)

STEENO PRAVO VLASNITVA DOSJELOU NA NEKRETNINI PRIJE UPISANOG ZALONOG PRAVA HIPOTEKA NE MOE OSUJETITI PRAVA ZALONOG POVJERIOCA KOJI JE, OSLANJAJUI SE NA NAELO POVJERENJA U ZEMLJINE KNJIGE, PRIBAVIO SEBI TAKVO PRAVO JO PRIJE NEGO JE PRAVO VLASNITVA DOSJELOU BILO UKNJIENO.

Iz obrazloenja

Predmet spora u ovoj parnici jeste zahtjev za utvrenje prava vlasnitva dosjelou, da se utvrdi nitavom hipoteka upisana u zemljinoj knjizi na nekretninama prvotuenog, koje su inae predmet spora, a koja hipoteka je upisana u korist drugotuenog kao zalonog povjerioca.

Niestepeni sudovi su utvrdili da su tuitelj i prvotueni dana 04.10.1991. godine zakljuili ugovor o kupoprodaji nekretnina, koje u naravi predstavljaju kuu sa dvoritem, da je tuitelj tog dana najkasnije uao u posjed ovih nekretnina, da je u cijelosti isplatio prvotuenom kupoprodajnu cijenu, da na predmetnom ugovoru potpisi ugovornih strana nisu ovjereni kod

nadlenog suda, da je na predmetnim nekretninama kao zemljinoknjini vlasnik sa dijelom 1/1 upisan prvotueni, da je na osnovu rjeenja Opinskog suda u Velikoj Kladui broj IP-111/02 od 17.09.2002. godine osigurano potraivanje povjerioca, sada tuene banke prema duniku, sada treetuenom preduzeu po osnovu ugovora o dugoronom kreditu, da je predmet zaloge (hipoteke) bila nekretnina koja je predmet spora, da je dana 26.08.2005. godine

doneseno rjeenje o izvrenju na predmetnim nekretninama.

Na osnovu ovako utvrenog injeninog stanja pravilno je primijenjeno materijalno pravo, kojeg ini odredba lana 32. Zakona o vlasniko pravnim odnosima1, kada je usvojen tubeni zahtjev za utvrenje da je tuitelj dosjelou stekao pravo vlasnitva na predmetnim nekretninama jer ima zakonit i savjestan posjed kroz period od 10 godina.

Meutim, osnovan je prigovor pogrene primjene materijalnog prava u dijelu kojim je usvojen tubeni zahtjev da se kao pravno nevaljana brie uknjiba zalonog prava hipoteke na predmetnim nekretninama u korist tuene banke, u vrijeme kada je njezin zemljinoknjini vlasnik bio prvotueni.

Prema pravnom stavu drugostepenog suda ova hipoteka je pravno nevaljana iz razloga

to se ne moe zaloiti tua nekretnina jer pod hipoteku se moe dati samo vlastita stvar. Budui da je tuitelj pravo vlasnitva dosjelou stekao 05.10.2001. godine, a hipoteka na istim nekretninama zasnovana 2002. godine, proizilazi da ista nije zasnovana na nekretnini u

vlasnitvu prvotuenog, neovisno to je on u tom trenutku bio njezin zemljinoknjini vlasnik.

Ovakav pravni stav drugostepenog suda, po miljenju ovog suda, nije pravilan polazei od naela povjerenja u zemljine knjige, sadranog u pravnom pravilu iz paragrafa 1500.

1 Slubene novine FBIH br. 6/98 i 29/03

25

Austrijskog graanskog zakonika (dalje OGZ), a koje je u na pravni sistem uvedeno tek stupanjem na snagu Zakona o zemljinim knjigama2, sa primjenom od 29.11.2003. godine lan 9. ovog zakona, kojim je u stavu 1. propisano da se upisano pravo u zemljinoj knjizi smatra tanim.

Polazei od ovog naela, po pravnom shvatanju ovog suda, odluno je da je tuena banka zalono pravo na predmetnim nekretninama stekla u dobroj vjeri, pouzdajui se u povjerenje u zemljinoj knjizi, tj.da je vlasnik zaloene nekretnine zaista prvotueni. Prema utvrenim injenicama tuena banka nije imala razloga posumnjati da zemljinoknjino vlasnitvo prvotuenog u odnosu na predmetnu nekretninu istinito i potpuno ne odraava injenino i pravno stanje nekretnine. Povjerenje u zemljinu knjigu ne moe dovesti u pitanje ni injenica da je tuitelj prije upisa hipoteke banci prezentirao kupoprodajni ugovor zakljuen sa prvotuenim u odnosu na spornu nekretninu, budui da on time nije mogao dokazivati pravo vlasnitva na istoj s obzirom da se pravo vlasnitva na osnovu pravnog posla stie tek upisom u javne knjige lan 38. stav 1. Zakona o vlasniko pravnim odnosima, pa mu ugovor kojeg je predoio banci bez upisa u javnu knjigu nije mogao posluiti kao dokaz prava vlasnitva.

Steeno pravo vlasnitva dosjelou na spornoj nekretnini od strane tuitelja prije upisane hipoteke takoe ne moe osujetiti prava revidenta kao zalonog povjerioca s obzirom na sadraj pravnog pravila iz pomenutog paragrafa 1500. OGZ, kojim je propisano da pravo koje je steeno dosjelou ili zastarom, ne moe biti na tetu onome, koji je, oslanjajui se na javne knjige pribavio sebi kakvu stvar ili pravo jo prije nego je bilo to pravo uknjieno. Poto steeno tuiteljevo pravo vlasnitva dosjelou na spornoj nekretnini nije bilo upisano u trenutku upisa zalonog prava banke, to je banka (revident) u dobroj vjeri postupala s povjerenjem u zemljine knjige i nije mogla znati da ono to je u nju upisano nije potpuno ili razliito od vanknjinog stanja, pa joj zbog toga na osnovu pomenutog pravnog pravila i pripada sudska zatita.


od 20.12.2012. godine).

22.

lan 28. Zakona o vlasnikopravnim odnosima

UKOLIKO BI IZVEDENI RADOVI JEDNOG SUVLASNIKA NA ZAJEDNIKOJ ZGRADI BILI TAKVOG OBIMA DA SE PO GRAEVINSKIM NORMATIVIMA MOE SMATRATI DA JE NASTAO NOVI OBJEKT, TADA BI SE MORALO UTVRDITI DA LI

SU ISPUNJENI USLOVI ZA STICANJE PRAVA SVOJINE GRAENJEM NA TUEM ZEMLJITU. VLASNIK, ODNOSNO SUVLASNIK OBJEKTA I ZEMLJITA NA KOME JE SAGRAEN OBJEKT I ZEMLJITA KOJE SLUI REDOVNOJ UPOTREBI OBJEKTA, SHODNO LANU 28. ZAKONA O VLASNIKOPRAVNIM ODNOSIMA MOE OSTVARITI PRAVO IZBORA U ROKU OD 3 GODINE OD DANA ZAVRETKA IZGRADNJE GRAEVINSKOG OBJEKTA, A PROTEKOM TOG ROKA MOE ZAHTJEVATI ISPLATU PROMETNE VRIJEDNOSTI OBJEKTA.

2 Slubene novine FBIH br. 58/02, 19/03, 54/04

26


od 03.09.2013. godine)

OBLIGACIONO PRAVO

23.

lan 218. Zakona o obligacionim odnosima

IZDATAK ZA DRUGOG, KOJIM SE MAKAR I DJELIMINO ISPUNJAVA TUA ZAKONSKA OBAVEZA DAJE OSNOV ZA PRIMJENU ODREDBE LANA 218. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 20 0 Rs 018411 12 Rev

od 31.01.2013. godine)

24.


POVJERILAC IMA PRAVO URAUNATI NESPECIFICIRANU DUNIKOVU UPLATU PO PRAVILIMA IZ LANA 312. STAV 2. DO 4. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSMA, TE TAKVOM UPLATOM MOE PODMIRITI I ZASTARJELU OBAVEZU. POVJERILAC TREBA NAVESTI I DOKAZATI KOJE JE POTRAIVANJE NAMIRIO TAKVOM UPLATOM, JER SE U PROTIVNOM SMATRA DA JE DUNIK PODMIRIO ONU OBAVEZU KOJU ON SMATRA PLAENOM.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 Ps 0 40676 11 Rev

od 17.01.2013. godine)

25.

lan 436. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima

RAZLOG ZBOG EGA CEDENT PRENOSI SVOJE PRAVO NA CESIONARA NIJE BITAN ZA VALJANOST CESIJE.

Iz obrazloenja

Ustupanje potraivanja (cesija) je pravni posao izmeu dotadanjeg povijerioca (cedenta) i treeg lica (cesionara) na osnovu koga potraivanje prelazi na tree lice (lan 436. stav 1. ZOO). Cesija je u naem pravu apsatraktan pravni posao, ali ona ima svoj pravni osnov zbog koga se preduzima. Iz samog ugovora o cesiji se, u pravilu, ne vidi taj pravni osnov tako

da za trea lica nije poznato zbog ega je cedent ustupio cesionaru svoje potraivanje.

27

Pravna osnova cesije, koja nije vidljiva prema vani, moe biti razliita. Cesiji prethodi neki drugi pravni posao izmeu cedenta i cesionara. Najee cesionar ima ve jedno ptraivanje protiv cedenta, iz nekog drugo odnosa, pa mu ovaj, da bi se oslobodio svoga duga, prenosi svoje potraivanje protiv svog dunika (cezusa). Meutim, cedent moe svoje potraivanje prenijeti na cesionara i iz nekog drugog razloga, kao to je darovanje, zajam, zaloga i sl.


od 25.07.2013. godine)

OBLIGACIONO PRAVO UGOVORI

26.

lan 26. i 63. Zakona o obligacionim odnosima

PREMA ODREDBI LANA 26. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA, UGOVOR JE SKLOPLJEN KADA SU SE UGOVORNE STRANE SAGLASILE O BITNIM

SASTOJCIMA UGOVORA. KADA STRANE VJERUJU DA SU SAGLASNE, A

ZAPRAVO MEU NJIMA POSTOJI NESPORAZUM O PRAVNOJ PRIRODI UGOVORA ILI O KOJEM BITNOM SASTOJKU UGOVORA RADI SE O NESPORAZUMU

(DISSENSUS). TADA UGOVOR NE NASTAJE, A POSLJEDICA JE NITAVOST IZ RAZLOGA TO NITAVOST UZROKUJE NESPORAZUM. GREKA U IZJAVI U VIDU RAZLIKE IZMEU ELJENOG I IZJAVLJENOG SMISLA, SPRJEAVA VOLJU DA PROIZVODI PRAVNO DEJSTVO, JER IZJAVA NIJE U SAGLASNOSTI SA ONIM TO SE ELJELO. IZJAVA VOLJE JE, DAKLE ILI NEPOSTOJEA, AKO IZJAVILAC NIJE UOPE IMAO VOLJU DA ZAKLJUI UGOVOR, ILI NITAVAN KADA POSTOJI MANIFESTACIJA VOLJE, ALI ONA NIJE ISKAZANA NA NAIN DA ODRAAVA VOLJU IZJAVIOCA.


od 26.09.2013. godine)

27.

lan 270. stav 1. i lan 272. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

UKOLIKO JE UGOVOR, KOJI JE OSIGURAN UGOVORNOM KAZNOM, RASKINUT, NEMA MOGUNOSTI OSTVARIVANJA PRAVA NA UGOVORENU KAZNU, POTO JE RASKIDOM UGOVORA PRESTALA SVRHA ZA KOJU JE UGOVORENA KAZNA

BILA UGOVORENA (UGOVORENA KAZNA JE SREDSTVO OSIGURANJA

ISPUNJENJA OBAVEZE IZ UGOVORA U ROKU).

Iz obrazloenja

28

Predmet spora je zahtjev tuitelja za isplatu iznosa od 23.869,50 KM, kao tete predviene lanom 17. Uslova Ugovora o graenju zakljuenog meu strankama 03.09.2007. godine, a za sluaj da radovi ne bi bili izvedeni u ugovorenom roku.

I po pravnom shvatanju ovog suda, pravilno je drugostepeni sud tetu zbog kanjenja iz lana 17. Uslova Ugovora pravno cijenio kao ugovornu kaznu iz lana 270. stav 1. ZOO u vezi sa lanom 271. stav 1. ZOO, budui da su stranke ugovorile da e tueni platiti odreeni novani iznos ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zakasni sa njenim ispunjenjem (lan 270. stav 1. ZOO), te odredile visinu za svaki dan kanjenja (lan 271. stav 1. ZOO).

Meutim, nepravilan je stav drugostepenog suda da tuiteljima pripada pravo na ugovornu kaznu, zbog ega je materijalno pravo pogreno primijenio.

Ugovorna kazna se ugovara u sluaju da dunik ne ispuni ugovornu obavezu ili zakasni s njenim ispunjenjem, to znai da je ispunjenje mogue traiti samo ako ugovor koji je osiguran ugovornom kaznom postoji. Ukoliko je ugovor, koji je osiguran ugovornom kaznom, raskinut, a kao to je sluaj u konkretnom predmetu, nema mogunosti ostvarivanja prava na ugovornu kaznu, poto je raskidom tog ugovora prestala svrha u koju je ugovorna kazna bila ugovorena (ugovorna kazna je bila sredstvo osiguranja ispunjenja obaveze iz

ugovora u roku).

Zbog navedenog, kada su tuitelji raskinuli predmetni ugovor, ne pripada im pravo na tetu iz lana 17. Uslova Ugovora, jer ona po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovornu kaznu i ne moe biti sinonim za tetu nastalu raskidom ugovora.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 17 0 Ps 002693 12 Rev

od 03.09.2013. godine)

28.

lan 508. do 515. Zakona o obligacionim odnosima

ZA POSTOJANJE ODGOVORNOSTI ZBOG PRAVNIH NEDOSTATAKA (OBAVEZA

ZATITE OD EVIKCIJE) BEZ UTICAJA JE DA LI JE PRODAVAC ZNAO ILI NIJE ZNAO ZA POSTOJANJE PRAVNIH NEDOSTATAKA, JER JE DUNOST PRODAVCA DA OSIGURA KUPCU KAO STICAOCU PUNO I OD TREIH OSOBA NEOMETANO KORITENJE PRAVA KOJE JE UGOVOROM NA NJEGO PRENIO. OBAVEZA ZATITE OD EVIKCIJE NE SHVATA SE KAO SANKCIJA ZBOG NESAVJESNOSTI PRODAVCA

NEGO KAO DEJSTVO TERETNOG UGOVORA (UZAJAMNOST KORISTI) PA JE BEZ

UTICAJA POZIVANJE TUENOG KAO PRODAVCA NA VLASTITU SAVJESNOST, A DA PRI TOME NIJE DOKAZAO NESAVJESNOST KUPCA. DA BI KUPAC IMAO

PRAVO NA ZATITU OD EVIKCIJE POTREBNO JE DA JE PRAVNI NEDOSTATAK POSTOJAO PRIJE NEGO TO JE ON STEKAO STVAR.

(Presuda Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine br. 17 0 P 011991 12 Rev od

04.04.2013. godine)

29

29.

lan 105. stav 1. i 2. i lan 557. i 558. Zakona o obligacionim odnosima

KADA JE UGOVOR O ZAJMU ZAKLJUEN UZ UGOVARANJE NESRAZMJERNO VISOKE KAMATNE STOPE TADA NIJE U PITANJU ZELENAKI UGOVOR JER NE PROIZVODI PRAVNO DEJSTVO KLAUZULA IZ UGOVORA O ZAJMU KOJOM JE

UGOVORENA ZELENAKA KAMATA (PO STOPI VIOJ OD ONE KOJA JE ODREENA PROPISIMA) PA UGOVOR O ZAJMU ZBOG TOGA NIJE NITAV U CIJELINI (LAN 105. STAV 1. I 2., TE LAN 557. I 558. ZAKONA O BLIGACIONIM ODNOSIMA).

Iz obrazloenja

Ukoliko je ugovorena kamatna stopa nesrazmjerno visoka i u suprotnosti sa naelima savjesnosti, potenja i jednake vrijednosti davanja, sud moe da smanji takvu ugovorenu obavezu dunika u sluaju stavljanja zahtjeva u parnici u kojoj povjerilac trai izvrenje takvog ugovora.


od 10.06.2013. godine)

OBLIGACIONO PRAVO NAKNADA TETE

30.

lan 154. i lan 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

KOD UTVRENIH INJENICA DA NA NEKRETNINAMA TUITELJA NIJE PROUZROKOVANA TETA I DA TUITELJU KAO VLASNIKU NIKO NE OSPORAVA PRAVO VLASNITVA NA NEKRETNINAMA KOJE SU TREBALE BITI PREDMET EKSPROPRIJACIJE, NITI GA BILO KO LIAVA TOG PRAVA, TE DA ON I DALJE NA PREDMETNIM NEKRETNINAMA IMA ISTI OBIM PRAVA, KOJE JE IMAO I PRIJE

NEGO TO JE ZAKLJUEN DJELIMINI SPORAZUM, DA MOE MIRNO UIVATI NEKRETNINE NA ISTI NAIN KAKO JE TO INIO I RANIJE, TADA NEMA OSNOVA ZA ODGOVORNOST TUENIH NITI PO PRAVILIMA O PREDPOSTAVLJENOJ KRIVICI PO LANU 154. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA, NITI PO OSNOVU ODGOVORNOSTI PRAVNOG LICA ZA TETU KOJU JE NEZAKONITIM I NEPRAVILNIM RADOM PROUZROKOVAO NJEGOV ORGAN PO LANU 172. STAV 1. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA.


od 18.06.2013. godine)

30

31.


NEZAKONIT ILI NEPRAVILAN RAD TREBA SHVATITI KAO PONAANJE SUPROTNO ZAHTJEVU KOJI BI U JAVNOM INTETRESU VALJALO OSTVARITI

NORMALNIM OBAVLJANJEM SLUBE ILI DJELATNOSTI, ODNOSNO KAO ONAJ RAD KOD KOGA POSTOJI ZNAAJNO ODSTUPANJE OD UOBIAJENOG POSTUPANJA, PRI EMU NIJE NEOPHODNO POSTOJANJE VOLJE ILI PRISTANKA NA NANOENJE TETE TREIM LICIMA. SADANJA SUBJEKTIVNA KONCEPCIJA ODGOVONROSTI DRAVE, ENTITETA ILI KANTONA ZA NEZAKONIT ILI NEPRAVILAN RAD SUDA SUPROTNA JE NAELU PRAVNE DRAVE I JAVNOG INTERESA.

Iz obrazloenja

S druge strane, uspostavljanje objektivne odgovornosti drave za svaku tetu koja iz djelovanja njenih tijela moe nastati pojedincima, po miljenju ovog suda, predstavlja takoer drugu krajnost, koja je sa pravno-politikog i praktinog stanovita takoe neodriva i prestroga. Stoga se pogrena primjena prava ili neadekvatna ocjena dokaza, pod uslovom savjesnog obavljanja sudijske dunosti, u pravilu moe i treba sankcionisati jedino podnoenjem pravnih lijekova, a ne podnoenjem tubi za naknadu tete. Ukoliko bi se prihvatilo da sudije moraju uvijek biti u pravu u svojim odlukama naruilo bi se naelo o nezavisnosti i samostalnosti sudova i dovelo u pitanje nesmetano obavljanje sudijske dunosti, odnosno nesmetano ostvarivanje pravosua.

Ovaj revizijski sud je miljenja da bi uzor za rjeenje ovog problema trebalo potraiti u uporednom pravu i pravu Evropske unije. Sve ovo i zbog toga to su domai sudovi duni tumaiti nacionalno pravo u svjetlu prava Evropske unije i rijeiti sluaj osnovom nacionalnog prava primjenjenog u skladu sa pravnim standardima Evropske unije.

Prva presuda u kojoj je Evropski sud uspostavio naelo odgovornosti drave za tetu koja je pojedincima poinjena od strane nacionalnih vlasti (zakonodavnih, sudskih, izvrnih) neizvrenjem obaveza utemeljenih u pravu Evropske unije jeste presuda u predmetu Frankovich iz 1991. godine (spojeni predmeti 6 i 9/90 Frankovich and Bonifaci). U ovom

predmetu Sud je postavio slijedee uslove odgovornosti drave za tetu: da se radi o ne primjeni ili krenju pravnog pravila koje dodjeljuje subjektivno pravo pojedincu; da postoji uzrona veza izmeu povrede obaveze drave i tete koju je pretrpio pojedinac. U predmetima Brasserie du Pechuer and Factortame III, (spojeni perdmeti C-46/93 i C-48/93)

Evropski sud je dodao jo jedan uslov: da je povreda dovoljno ozbiljna. Prvi sluaj odgovornosti drave za rad njezinih sudskih tijela predstavlja predmet Gerhard Kbler protiv R Austrie (predmet broj C-224/0) u kome se Sud, donosei odluku, izjasnio o tome koje injenice treba uzeti u obzir prilikom utvrivanja ozbiljnosti povrede. Te injenice su prije svega: jasnoa i preciznost prekrenog pravila; mjera diskrecijske slobode koja je

31

ostavljena nadlenim tijelima; da li se radi o namjernom krenju pravila; da li se radi o ispriivoj ili neispriivoj greci u pravu; da li se radi o oitom krenju postojee sudske prakse.

Iz navedene prakse Evropskog suda jasno je da dovoljno ozbiljna povreda ne

podrazmjeva (ne ukljuuje) namjeru ili krajnju nepanju drave (tijela dravne vlasti). Evropski sud ne pominje krivicu kao posebnu pretpostavku odgovornosti, ali je krivica ipak

jedan od faktora koji se uzima u obzir pri procjeni da li je drava oito i teko prekoraila granice svoje diskrecije, odnosno, je li povreda dovoljno ozbiljna.

Vano je pomenuti i predmet Fallimento Traghetti del Mediterraneo SpA contro Republlica Italiana (2005.g.) u kome su se pojavila dva interesantna pitanja.

Prvo, postoji li odgovornost drave u sluaju kada se radi o grekama sudaca koje poine prilikom interpretacije pravnih pravila i ocjene injenica i dokaza. I drugo, da li je nacionalno pravo u suprotnosti sa Evropskim pravom ako postoji ogranienje odgovornosti drave samo na sluajeve namjere i krajnje nepanje suca, kako je tu odgovornost ograniilo italijansko pravo.

U navedenom predmetu Sud je donio presudu u kojoj je zauzeo stav da odgovornost drave, uz ispunjenje ostalih uslova, postoji i u sluajevima kada je teta posljedica interpretacije pravnih pravila i ocjene injenica i dokaza, kao i da se odgovornost drave ne moe ograniavati samo na sluajeve namjere i krajnje nepanje.

Dakle, ovaj sud je miljenja da u primjeni navedenog instituta treba slijediti uspostavljena praksa Evropskog suda prema kojoj odgovornost drave (entiteta ili kantona), uz ispunjenje ostalih uslova, moe postojati, pa makar i izuzetno, i u sluajevima kada je teta posljedica interpretacije pravnih pravila i ocijene injenica i dokaza, kao i da se odgovornost drave ne moe ograniavati samo na sluajeve namjere i krajnje nepanje. Odluujue bi, u tom sluaju, moglo biti i pitanje je li sudska praksa u slinim sluajevima ustaljena i da li je u konkretnom sluaju bilo opravdanih razloga da se odstupi od takve prakse, odnosno da li je rije o propisu koji je jasno odreen i da li je u judikaturi i doktrini iskljuena svaka dilema o njegovu znaenju ili je rije o nerazumljivom propisu ili eventualno o pravnoj praznini. Nezakonit i nepravilan rad trebalo tumaiti na nain na koji Evropski sud definie pojam dovoljno ozbiljne povrede, pri emu krivica, kao voljni element (volja ili pristanak na nanoenje tete treim licima) ne treba biti uslov ili posebna pretpostavka odtetne odgovornosti drave za nezakonit ili nepravilan rad suda ili njenih drugih tijela. Krivica moe biti samo jedan od elemenata procijene dovoljno ozbiljne povrede, ali nikako konstitutivan element odnosno posebna pretpostavka za odgovornost drave za tetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada njenih organa. Sadraj pravnog standarda dovoljno ozbiljna povreda, kako ga je do sada odredila praksa Evropskog suda, nije konaan, pa ga i domai sudovi svojim kreativnim tumaenjem mogu proiriti i dopuniti.

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 Ps 077856 11 Rev od 25.12.2012. godine)

32.

lan 154. stav 2. u vezi sa lanom 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima lan 206. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima

32

DJELATNOST MEDICINARA, U PRAVILU, SE NE MOE SMATRATI OPASNOM DJELATNOU.

Iz obrazloenja

Djelatnost sa poveanom opasnou jeste takva djelatnost koja po svojoj prirodi i nainu vrenja znai poveanu opasnost tete za ivot i zdravlje ljudi te za druga dobra. Da bi se mogao izvesti zakljuak da poveana opasnost tete za okolinu potie od neke djelatnosti, potrebno je da postoji uzrona veza izmeu dejstva djelatnosti i nastale tete, pri emu takva djelatnost treba da ima znaenje poveane opasnosti ne samo u odnosu na konkretnu i ve oteenu osobu, nego i openito za okolinu u kojoj se ta djelatnost obavlja. Radi se o takvoj djelatnosti koja, iako upotrijebljena u redovne i doputene svrhe, i uprkos prethodno preduzetih mjera opreznosti od strane njenog bavioca, predstavlja za svoju okolinu oitu i unaprijed oekivanu vjerovatnost uzrokovanja tete, zbog ega se i po zakonu ve unaprijed pretpostavlja da teta nastala u vezi sa takvom djelatnou potie od te djelatnosti. Imajui u vidu navedene kriterije djelatnost medicinara se ne moe smatrati opasnom djelatnosti.

Meutim, kada je u pitanju postojanje subjektivne odgovornosti tuene za predmetnu tetu treba utvrditi da li je tuena svojim radnjama ili proputanjima stvorila opasno stanje po oteenog (propust u organizaciji rada) i time omoguila da kasnije doe do prouzrokovanja tete fizikim napadom posjetitelja na medicinsko osoblje, usljed ega bi postojala njena odgovornost za tetu u smislu odredbe lana 206. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima (tzv. odgovornost za tetu od zbirnih uzroka).

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 17 0 P 045329 12 Rev od 02.07.2013. godine)

33.


OTEENI NE MORA DOKAZIVATI DA TETA KOJU JE PRETRPIO POTJEE OD OPASNE STVARI, ODNOSNO OPASNE DJELATNOSTI, AKO DOKAE DA SU TE STVARI ODNOSNO DJELATNOSTI SUDJELOVALE U TETNOM DOGAAJU.


od 16.05.2013. godine)

34.


STEPENICE SE PO REDOVNOM TOKU STVARI NE MOGU SMATRATI OPASNOM

STVARI, ALI JE TO MOGUE U ODREENIM SLUAJEVIMA OBZIROM NA KONSTRUKCIJU, NJIHOVA SVOJSTVA, TE NAIN I MJESTO NJIHOVE UPOTREBE.

33

(Presuda Vrhovnogt suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 36 0 P 005651 12 Rev

od 26.03. 2013. godine)

35.


POD PROTIVPRAVNIM DRAOCEM SE SMATRA SVAKO ONO LICE KOJE NA PROTIVPRAVAN NAIN ODUZME FAKTIKU VLAST NAD STVARI VLASNIKU, ODNOSNO LICE KOJE JE PROTIV VOLJE IMAOCA DOLO U POSJED STVARI. STOGA SVOJSTVO NEOVLATENOG VOZAA U SMISLU LANA 175. ZOO IMA ONO LICE KOJE JE VOZILO OTUILO U NAMJERI DA STEKNE SVOJINU NAD NJIM ILI SAMO RADI PRIVREMENE UPOTREBE.

Iz obrazloenja

U konkretnom sluaju se ne radi o protivpravnom oduzimanju stvari motornog vozila, ve o situaciji kada zaposlenik vlasnika stvari prekorai data mu ovlaenja u pogledu upotrebe stvari, u kom sluaju postoji odgovornost vlasnika stvari upravo zato jer je omoguio pristup stvari. Naime, ako su kljuevi motornog vozila kojim je prouzrokovana teta bili dostupni neposrednom tetniku, kako je to sluaj u ovoj parnici, tada se ne moe zakljuiti da je vozilo upotrijebljeno bez dozvole vlasnika, pa stoga postoji njegova odtetna odgovornost.


od 13.11.2012. godine)

36.


KOD UTVRENJA ODGOVORNOSTI U SAOBRAAJNOJ NEZGODI TREBA IMATI U VIDU INJENICU DA JE PROPUST VOZAA KADA UPRAVLJA MOTORNIM VOZILOM, BUDUI DA JE U PITANJU OPASNA STVAR ZNAAJNIJA U POGLEDU NASTANKA POSLJEDICA OD PROPUSTA BICIKLISTE.


od 09.07.2013. godine)

37.


KADA JE TUITELJ U DUEM VREMENSKOM PERIODU (4 GODINE) RADIO KAO RUKOVAOC MAINE, BIO UPOZNAT SA PRAVILNIM NAINOM RADA NA MAINI, A NE RADI SE O NAROITO KOMPLIKOVANOJ MAINI U SITUACIJI KADA

34

TUITELJ DOIVI POVREDU NA RADU, RADEI NA TOJ MAINI, ON SE U PARNINOM POSTUPKU POKRENUTOM NJEGOVOM TUBOM RADI NAKNADE TETE OD POSLODAVCA NE MOE SA USPJEHOM POZIVATI NA INJENICU DA GA JE POSLODAVAC RASPOREDIO NA RAD NA MAINI ZA KOJU SE TRAI KOLSKA SPREMA KOJU ON NIJE POSJEDOVAO.

Iz obrazloenja

Nije osnovan revizijski prigovor da su niestepeni sudovi pogreno utvrdili da postoji odgovornost tuitelja nastanku tete jer da je, po miljenju revidenta, prevashodan uzrok nastaloj teti taj to je tueni kao poslodavac rasporedio tuitelja kao KV bravara da radi na poslovima rukovaoca krune pile, a da prije toga nije bio potpuno osposobljen za rad na takvoj maini. Kao to je ve reeno, prije tetnog dogaaja, tuitelj je etiri godine neprekidno radio na istom radnom mjestu, bio je upoznat sa pravilnim radom na maini i bio je upoznat da na toj maini istovremeno rade dva radnika, rukovaoc i pomonik. On kao rukovaoc te maine imao je pomonika koga je sam neposredno prije tetnog dogaaja oslobodio od rada na maini (poslao da skuha kafu jer je slijedila pauza). Tuitelj je od strane nadreenih lica bio vie puta upozoravan na nepravilan rad na krunoj pili. Pored toga ne radi se o naroito komplikovanoj maini koja bi zahtijevala izuzetne vjetine za rad na istoj. Ovakav prigovor revizije mogao bi biti osnovan da se povreda tuitelja na krunoj pili dogodila prvih dana kada je tuitelj poeo da radi na istoj, ali prigovor iz gore navedenih razloga nije osnovan u situaciji kada se povreda

tuitelja dogodila nakon etiri godine neprekidnog rada na toj maini.


od 28.02.2013. godine)

38.


SAMA INJENICA DA JE OTKAZ UGOVORA O RADU BIO NEZAKONIT, NE PREDSTAVLJA VALJAN PRAVNI OSNOV ZA DOSUENJE NAKNADE NEMATERIJALNE TETE ZA PRETRPLJENE DUEVNE BOLOVE ZBOG UMANJENJA IVOTNE AKTIVNOSTI, POVREDE UGLEDA I ASTI, TE PRETRPLJENOG STRAHA, VE SE ISTA PRIZNAJE SAMO AKO JE POSTUPAK PROTIV ZAPOSLENIKA VOEN ZLONAMJERNO I IKANOZNO, TJ. DA JE U POSTUPKU NEZAKONITOG OTKAZIVANJA ZAPOSLENIK BIO IZLOEN VRIJEANJU, UMANJENJU NJEGOVOG UGLEDA, DOSTOJANSTVA I SL.

Iz obrazloenja

Po shvatanju ovog revizijskog suda za postojanje odgovornosti tuenog za tetu za koju tuitelj tvrdi da ju je pretrpio zbog nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa, potrebno je kumulativno ispunjenje svih onih elemenata koji u svojoj ukupnosti ine pravni osnov postojanja osnova odgovornosti za tetu.

35

U okolnostima konkretnog sluaja bilo je potrebno dokazati postojanje uzrone veze izmeu tetne radnje, tj. nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu tuitelju i nastalih posljedica, tj. nematerijalne tete koju tuitelj zahtijeva. Pitanje postojanje pravno relevantne uzrone veze utvruje i ocjenjuje sud na osnovu predloenih dokaza, jer ono prelazi okvire zadatka vjetaka u provoenju dokaza vjetaenjem, koji je dokaz proveden i u ovom postupku.

Zbog toga, neovisno o prihvaanju nalaza i miljenja vjetaka medicinske struke od strane prvostepenog suda, a kojeg je prihvatio kao utvrenje i drugostepeni sud, tuitelj je trebao dokazati postojanje pravno relevantne uzrone veze izmeu tetne radnje i tetnih posljedica.

Meutim, takve okolnosti u konkretnom sluaju tuitelj, saglasno odredbama lana 126. ZPP-a, a u vezi sa lanom 123. istog zakona nije dokazao.


od 25.07.2013. godine)

39.


SAMA INJENICA DA JE JEDAN OD ZAKONSKIH USLOVA ZA ODREIVANJE PRITVORA TUITELJU BILA I ODREDBA LANA 146. STAV 1. TAKA a) ZKP FBIH, A TO JE DA SE KRIJE I DA POSTOJE DRUGE OKOLNOSTI KOJE UKAZUJU NA

OPASNOST OD BJEKSTVA (PRITVOR ODREEN OSIM IZ TOG RAZLOGA I PO TAKAMA b) i d) ISTOG LANA ZKP FBIH) NE ZNAI, DA JE ISPUNJEN USLOV IZ LANA 439. STAV 3. ZKP FBIH DA TUITELJU NE PRIPADA NAKNADA TETE JER DA JE SVOJIM NEDOPUTENIM POSTUPCIMA PROUZROKOVAO LIENJE SLOBODE. NEDOPUTENI POSTUPCI PRITVORENOG MORAJU BITI POSEBNO DOKAZANI U PARNICI ZA NAKNADU TETE I NJIH MORA DOKAZATI TUENA STRANA, KOJA SE NA ISTE I POZIVA.


od 20.05.2013. godine)

40.


OTEENI SE MOE PUNOVANO U VANSUDSKOJ NAGODBI ODREI SAMO ONE TETE (POTRAIVANJA) KOJA JE BILA POZNATA ILI JE PO REDOVNOM TOKU STVARI BILA PREDVIDLJIVA U MOMENTU ZAKLJUENJA VANSUDSKE NAGODBE.

Iz obrazloenja

36

Prema injeninim utvrenjima niestepenih sudova kod tuitelja je nastupilo pogoranje zdravlja na to ukazuje bolniko lijeenje i operativni zahvat koji je obavljen naknadno (poslije zakljuenja vansudske nagodbe). Kako je ustanovljeno da se dodatno smanjila tuiteljeva opa ivotna aktivnost za 10% u odnosu na stanje utvreno u vansudskoj nagodbi, to tuitelju pripada pravo na naknadu one tete koja nije obuhvaena ranije priznatom naknadom, s obzirom da je u uzronoj vezi sa tetnim dogaajem.


od 07.02.2013. godine)

41.


ZA OTEENJE I PROPAST STVARI OSTAVOPRIMAC ODGOVARA PO PRINCIPU PREDPOSTAVLJENE KRIVICE (PREDPOSTAVLJA SE DA JE KRIV DOK SUPROTNO

NE DOKAE).


od 11.04.2013. godine)

OBLIGACIONO PRAVO - OSIGURANJE

42.

lan 371. Zakona o obligacionim odnosima i lan 78. stav 2. Zakona o osiguranju imovine i lica

REGRESNI ZAHTJEV OSIGURAVAJUEG DRUTVA ZA ISPLAENI IZNOS NAKNADE TETE OTEENOM IZ SAOBRAAJNE NEZGODE KOJU JE SKRIVIO OSIGURANIK DRUTVA, PO SVOJOJ PRAVNOJ PRIRODI NE PREDSTAVLJA POTRAIVANJE NAKNADE TETE VE ZAHTJEV ZA POVRAT IZDATKA ZA DRUGOG U SMISLU ODREDBE LANA 218. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA, PA SE NA TAKVO POTRAIVANJE PRIMJENJUJE OPI ZASTARNI ROK OD 5 GODINA IZ ODREDBE LANA 371. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA, KOJI TEE OD DANA IZVRENE ISPLATE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 Mal 011940 12

Rev od 10.01.2013. godine)

43.

lan 901. i 902. Zakona o obligacionim odnosima

37

POTPISIVANJEM POLISE OSIGURANJA PO LANU 901. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA TUITELJ JE U SMISLU LANA 902. STAV 3. ISTOG ZAKONA PRIHVATIO OPTE I POSEBNE USLOVE OSIGURANJA KAO SASTAVNE DIJELOVE UGOVORA O OSIGURANJU, NA KOJI NAIN SE SAGLASIO SA USLOVIMA POD KOJIMA JE UGOVOR ZAKLJUEN. STOGA ODREDBE O ISKLJUENJU OSIGURANJA ZBOG NEPRAVILNOG RUKOVANJA NE MOGU SE SMATRATI

ODREDBOM UVJETA KOJE SU PROTIVNE CILJU ZAKLJUENJA UGOVORA.


od 23.07.2013. godine)

44.

lan 7. stav 3. Uslova osiguranja od automobilske odgovornosti lan 82. Zakona o osiguranja imovine i lica

INJENICA DA OSIGURANIK (TETNIK) NIJE ZAKLJUIO UGOVOR O OSIGURANJU U PRIEKNOM ROKU, NEGO GA JE ZAKJUIO PO ISTEKU TOG ROKA TO PRAVILNO ZAKLJUUJU NIESTEPENI SUDOVI DA JE VOZILO, U KOJEM JE TUITELJ NASTRADAO KAO SAPUTNIK U VRIJEME TETNOG DOGAAJA BILO NEOSIGURANO, JER NEMA KONTINUITETA U OSIGURANJU KOJE BI POKRIVALO I VRIJEME NASTANKA TETNOG DOGAAJA.

Iz obrazloenja

Odredbom lana 7. stav 3. Uslova osiguranja od automobilske odgovornosti je propisano da kod osiguranja zakljuenog na jednu ili vie godina obostrane obaveze i prava iz ugovora produuju se za 30 dana (tzv. priekni rok), ako osigurovau nije najmanje 3 dana prije isteka osiguranja bila uruena izjava ugovaraa osiguranja da ne pristaje na takvo produenje, uz uslov da za sljedeu godinu osiguranik zakljui osiguranje kod istog osiguravaa. Stavom 5. istog lana je propisano da ako u toku prieknog roka nastupi osigurani sluaj, a osiguranik ne zakljui ugovor o osiguranju kod istog osiguravaa, smatrat e se da je vozilo u prieknom roku bilo neosigurano. U konkretnom sluaju iz injeninog utvrenja proizilazi da je do tetnog dogaaja dolo 17-ti dan nakon isteka ranije polise, pa cijenei da osiguranik (tetnik) nije zakljuio ugovor o osiguranju u prieknom roku, nego ga je zakljuio po isteku tog roka, odnosno 25.06.2003. godine, to pravilno zakljuuju niestepeni sudovi da je vozilo, kojim je upravljao D.B. i u kojem je tuitelj nastradao kao saputnik, u vrijeme tetnog dogaaja bilo neosigurano, jer nema kontinuiteta u osiguranju koje bi pokrivalo i vrijeme nastanka tetnog dogaaja.

Odredbom lana 82. Zakona o osiguranju imovine i lica odreeno je da kad je teta uzrokovana neosiguranim vozilom, da se zahtjev za naknadu tete moe podnijeti kod bilo kojeg osiguravajueg drutva u FBiH, pa kad je tuitelj ustao sa tubom protiv navedenog tuenog, kao jednog od drutava za osiguranje u FBiH, nije promaio pasivnu legitimaciju.

38

(Presuda Vrhovnog suda Federcije Bosne i Hercego

Documents

Bilten1-2.2013