BKhrv.pdf

8/17/2019 BKhrv.pdf

1/19

81

PEDAGOGIJSKA istraživanja, 10 (1), 81 – 101 (2013)

UDK 37-055.52-053.85 Prihvaćen 6. ožujka 2013.

Odgojne implikacije odgođenoga roditeljstvaBarbara Kušević

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za pedagogiju

Sažetak

Rad se bavi odgođenim roditeljstvom, pod kojim se podrazumijeva roditeljstvo po prvi puta ostvareno udrugoj polovici tridesetih godina ili kasnije. Prvi dio rada uvodno razlaže okolnosti sve učestalijega odga-đanja roditeljstva u suvremenome društvu, da bi se potom usmjerio na određenje naslovnoga termina izpedagogijske perspektive. Drugi se dio bavi odgojnim implikacijama odgođenoga roditeljstva, nudeći su-

stavan pregled prednosti i nedostataka odgođenoga roditeljstva koji se manifestiraju u odgoju djeteta. Za-ključni dio rada kritički promišlja o tome treba li (i zbog čega) odgođeno roditeljstvo predstavljati pred-met interesa pedagogije.

Ključne riječi: odgođeno roditeljstvo, stariji roditelji i odgoj djeteta, suradnja pedagoga s osobama koje su odgađale roditeljstvo.

Uvod: o okolnostima sveučestalijega odgađanja roditeljstva usuvremenome društvu

Društvo 20. stoljeća imalo je preskriptivni rasporedza redanje različitih životnih događaja koji je više ilimanje pratila većina članova društva, a koji je uklju-čivao završetak školovanja, zaposlenje, ulazak u braki dobivanje djeteta. Redoslijed ovih događaja nije sepreviše propitivao, a i dob u kojoj su individue ostva-rivale prijelaz u novu životnu fazu također nije pod-lijegala velikim razlikama među članovima društva– dobivanje prvoga djeteta bio je tako u našoj kul-turi događaj koji se trebao odvijati u dvadesetima,a nužni preduvjet za to bilo je sklapanje braka. Ta-

kav je predvidljivi scenarij tijeka života za pojedincaimao tri osnovne funkcije: predvidljivošću je sma-njivao nesigurnost u životu, potom bio osnovom zaevaluaciju tijeka života omogućivši usporedbu s kri-terijima koji su dio kulturnoga nasljeđa te posljed-nje, predvidljiv događaj mogao se dijeliti s vršnjaci-ma koji ga ostvaruju istovremeno te tako služe kaoizvor podrške (Hagestad, 1986). Neočekivani slijeddogađaja, primjerice neulazak u brak do 35. godineživota ili postajanje udovcem/udovicom u istoj dobi,

predstavljao je narušavanje kulturnih očekivanjaprikladnoga „tajminga“ (Rossi, 1980).

Kraj 20. stoljeća međutim značajno dekonstruira

redoslijed bitnih životnih događaja, kao i vremen-ski razmak među njima. Brak prestaje biti okviromunutar kojega se dijete nužno rađa, jednako kao štozavršetak školovanja ne prethodi uvijek zasnivanjubraka i obitelji, ponajprije zbog potrebe cjeloživot-noga obrazovanja. Osim manje normativnoga slije-da događanja, još je očitije produljivanje vremensko-ga raspona u kojemu se oni odvijaju – dok je ranije većina do tridesetih godina imala barem jedno dijete, a često i više njih, danas se osoba na pragu tri-desetih može još uvijek školovati i živjeti kod vlasti-

tih roditelja, a da se sve to ne smatra odstupanjemod društveno očekivanoga ponašanja. Također, svečešće pojedinci preuzimanje uloge roditelja ostav-ljaju za drugu polovicu tridesetih godina ili još ka-snije, što se u ovome radu naziva terminom odgo-đenoga roditeljstva.

Trend sve kasnijega rađanja prvoga djeteta pri-sutan je i u Hrvatskoj. Prosječna starost žene priprvome porodu u 2009. godini bila je 27,4 godine,2010. 27,7 godina, a 2011. 27,9 godina (Statističke

8/17/2019 BKhrv.pdf

2/19

B. Kušević: Odgojne implikacije odgođenoga roditeljstva

82 PEDAGOGIJSKA istraživanja, 10 (1), 81 – 101 (2013)

informacije, 2013). Prema podacima Eurostat-a1,broj živorođene prvorođene djece majki dobi od 30godina iznosio je 2002. godine u Republici Hrvat-skoj 807 djece, dok je 2011. godine rođeno 1355 dje-ce tih majki, što predstavlja porast od gotovo 70 po-sto. Kada se u tome periodu promatraju podaci zamajke prvorotkinje u dobi od 35 godina, vidljivo jegotovo dvostruko povećanje, a kako se u RepubliciHrvatskoj svake godine rađa sve manje djece (Stati-stičke informacije, 2013), to ujedno znači da je udiostarijih majki prvorotkinja znatnije uvećan. Takvasituacija u Hrvatskoj i drugim zemljama sa sličnimtrendovima uzrokovana je spletom različitih medi-cinskih, ekonomskih i općedruštvenih faktora.

U domeni medicine na širenje trenda odgađa-

nja roditeljstva utjecao je razvoj različitih metodakontracepcije, koje su znatno umanjile rizik od ne-željene trudnoće. Bilo bi međutim pogrešno stvara-ti sliku kontracepcije kao izuma modernoga doba.Iako su neki oblici kontracepcije, prije svega pilu-la u 60-im godinama prošloga stoljeća, doista revo-lucionarizirali kontrolu rađanja (zajedno s većomdostupnošću pobačaja), različite su se tehnike za-štite od neželjene trudnoće oduvijek primjenjivale,mada nisu bile toliko dostupne kao danas. Ono štose ponajviše promijenilo jest kada osobe posežu za

kontracepcijom - dok je ranije korištena uglavnomkada pojedinci nisu htjeli imati još djece ili su željelipostići određen razmak među djecom, danas se, uznavedene svrhe, kontracepcija koristi ponajviše zaodgađanje prvoga začeća (Gregory, 2007). Uz me-dicinu je vezan i razvoj medicinski potpomognuteoplodnje, koji je ljudima za ostvarenje roditeljstvana raspolaganje stavio gotovo pola stoljeća (Brooks,2001). Svijest o tome da se roditeljem može postati učetrdesetima, pedesetima ili čak šezdesetima sma-njila je pritisak tzv. biološkog sata pa se mnogi po-

jedinci prije zasnivanja obitelji okreću ostvarenjudrugih životnih ciljeva, računajući na pomoć me-dicine ukoliko kasnije ne budu mogli začeti dijete.Naposljetku od medicinskih faktora valja izdvoji-ti utjecaj kvalitetnije i dostupnije prenatalne njege.Dok je medicinski potpomognuta oplodnja ubla-žila činjenicu da plodnost žene počinje opadati utridesetima, a znatno je smanjena u četrdesetima

(Breart, 1997), pažljivijim nadziranjem trudnoćeublaženi su različiti rizici koje trudnoća u kasnijojživotnoj dobi donosi, kao što su različite genetskemalformacije ili mortalitet majke i novorođenčeta(Daniels i Weingarten, 1982).

Kada se govori o ekonomskim faktorima pove-zanima s odgađanjem roditeljstva, njih je potrebnorazmatrati barem u dvojakome kontekstu: unutaropće ekonomske situacije u europskim zemljamau posljednjih nekoliko desetaka godina te unutarosobne ekonomske situacije osoba koje roditeljstvoodgađaju do druge polovice tridesetih godina ilidulje. Što se prvoga tiče, Yarrow (1991) tvrdi da sudruštva u kojima je od sedamdesetih godina nada-lje odgođeno roditeljstvo češće nego ranije društva s

visokim životnim standardom i s jakim liberalnimi feminističkim ideologijama. Međutim, za našu jezemlju proces odgađanja rađanja prvoga djeteta (i)pod utjecajem recesijskih gospodarskih kretanja –prodirući kapitalizam, nezaposlenost i teže rješa- vanje stambenoga pitanja samo su neki od razlogaodgađanja roditeljstva pa brz porast kasnijega rađa-nja prvoga djeteta svoj izvor nema u širenju indi-

vidualizma kao u razvijenijim zemljama, „već (i) uegzistencijalnim problemima s kojima se suočava- ju mladi bračni parovi ili žena koja se odlučuje za

prvo ili sljedeće dijete“ (Akrap i sur., 2003, 75). Zarazliku od opće ekonomske situacije u zemlji, eko-nomska situacija pojedinca ovisi i o fazi životno-ga ciklusa u kojoj se osoba nalazi kada dobije svojeprvo dijete. Pojedinci iz djetinjstva izlaze s manj-kom osobnoga bogatstva, moći i prestiža, za kojese onda natječu obrazovanjem i zaposlenjem (Mi-rowsky, 2002). Dok roditeljstvo u ranijoj dobi tražiistovremeno balansiranje zahtjeva obrazovanja/za-poslenja i podizanja djeteta (ili alternativno privre-meno odustajanje od daljnjega obrazovanja/uspona

u karijeri), odgađanje roditeljstva omogućuje poje-dincu prvotno stjecanje odgovarajućega obrazov-nog statusa i akumuliranje osobnoga kapitala, teknakon čega dolazi zasnivanje obitelji. Kada se osob-na manje povoljna ekonomska situacija koja proi-zlazi iz (mlađe) dobi te obrazovnog i profesional-nog statusa preklopi s nepovoljnom ekonomskom igospodarskom situacijom u kojoj se primjerice već

1 http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/eurostat/home/

8/17/2019 BKhrv.pdf

3/19


83


dulji niz godina nalazi Hrvatska, odgađanje rodi-teljstva moguća je strategija nošenja s nepovoljnimekonomskim faktorima.

S time je povezano i pitanje zaposlenosti žena.Danas se općenito smatra da zaposlenost obaju ro-ditelja pozitivno djeluje na cjelokupnu kvalitetu obi-teljskoga života (Čudina-Obradović i Obradović,2000) pa i hrvatska obiteljska politika perspektivuobitelji vidi u modelu dvaju hranitelja, iz čega pro-izlazi pitanje rekoncilijacije rada i obitelji. Puljiz(2003) ističe kako je rekoncilijaciju moguće postićina dva načina: tako da se obitelj prilagođava ženi itako da se tržište rada prilagođava obitelji. Dok po-tonji način podrazumijeva uređene porodiljne i ro-diteljske dopuste te fleksibilne oblike zapošljavanja

i radnoga vremena, prva strategija uključuje prila-gođavanje obitelji (ili partnera) ženi kako bi lakšeizašla na tržište rada, što podrazumijeva odustaja-nje od rađanja djece, odgađanje roditeljstva, sma-njeni broj djece ili preraspodjelu obiteljskih obaveza.Dakle, odgađanje roditeljstva jedna je od strategijakoja osobi omogućava sukcesivno posvećivanje prvoprofesionalnome pa obiteljskome životu i posljedič-no lakše balansiranje tim dvjema bitnim ulogama– ustaljena karijera omogućava određenu vremen-sku fleksibilnost, ali i prihode koji jamče osigura-

nje kvalitetne skrbi za dijete (Chafetz, 1980; premaWilkie, 1981).Ova problematika naposljetku dovodi do općih

društvenih faktora koji su pridonijeli širenju trendaodgađanja roditeljstva, od kojih je moguće izdvo-

jiti pokret za emancipaciju žena te promjene susta- va vrijednosti tijekom prošloga stoljeća. Percepcijažene kao bića čija je primarna funkcija i smisao ži- vota briga za djecu i kućanstvo postupno je zami- jenjena shvaćanjem o jednakim potencijalima i as-piracijama obaju spolova u različitim društvenim

i intimnim sferama, što se između ostaloga očito- valo spomenutim ulaskom žena na tržište rada teduljim školovanjem i višim stupnjem obrazovano-sti žena. Podaci iz 2001. godine ukazuju na zna-čajne promjene u obrazovnoj strukturi hrvatskogastanovništva s obzirom na spol: u ukupnome brojudiplomiranih u dobi do 24 godine ima više žena, asasvim novu sliku pokazuju i poslijediplomski stu-diji koji su donedavno bilježili izrazitu dominaci- ju muškaraca pa je u mlađim hrvatskim naraštaji-

ma više žena s magisterijem i doktoratom znanostinego muškaraca (Leinert Novosel, 2003). Kako sudulje školovanje i viši stupanj obrazovanja žena povezani s odgađanjem roditeljstva? Vrlo jednostav-no, što je žena obrazovanija, to je veća vjerojatnostda će odgađati roditeljstvo, a najočitiji razlog tome

jest činjenica da obrazovanje zahtijeva vrijeme i pre-danost - Rindfuss i sur. (1980; prema Wilkie, 1981)su pokazali da svaka dodatna godina školovanjarezultira odgađanjem rađanja prvoga djeteta za ot-prilike tri četvrtine godine, pri čemu autori sma-traju da je primarni uzrok tome vrijeme koje ženetroše na školovanje, a ne (toliko) to da ih obrazova-nje orijentira prema neobiteljskim vrijednostima iplanovima. Ipak, osim čiste konzumacije vremena

koje obrazovanje za sobom poteže, više obrazova-nje vodi odgađanju roditeljstva i na način da rede-finira osobni sustav vrijednosti, mijenja životne ci-ljeve i stvara nove mreže socijalnih odnosa, što svezajedno može motivirati individuu da iskuša drugeopcije prije nego što se preda roditeljstvu (Baldwini Nord, 1984). I Gillespie (2010) smatra da, iako ra-zličite socijalne i ekonomske promjene, utjecaj fe-minističkih strujanja, veća dostupnost kontracep-cije i pobačaja te veća ženina zaposlenost utječu naodluku o roditeljstvu, svi ti faktori ipak ne objaš-

njavaju što je u novije doba toliko privlačno u živo-tu bez djeteta, bilo u određenome periodu odrasledobi ili u životu bez djeteta generalno. Kao elemen-ti koji životni stil lišen roditeljstva čine primamlji- vim navode se osjećaj slobode i otvorenosti premanovim prilikama i izazovima, osjećaj prave posve-ćenosti partneru, odbojnost prema roditeljskim žr-tvovanjima i aktivnostima vezanima uz dijete te mi-šljenje da roditeljstvo predstavlja gubitak vlastitogaidentiteta (Gillespie, 2010).

Ukratko sagledan kontekst sve učestalijega od-

gađanja roditeljstva u suvremenome društvu ukazu- je na to da je sam trend uzrokovan širokim spletommeđuovisnih i usko povezanih faktora. Poznavanjetoga socijalnog konteksta bitna je pretpostavka ra-zumijevanja fenomena odgođenoga roditeljstva izpedagogijske perspektive, na što se nastavak teksta iusmjerava: sam naslovni termin najprije prolazi pro-ces definiranja, da bi se kasnije sustavno prikazaleprednosti i nedostaci odgođenoga roditeljstva kojise manifestiraju u samome odgoju djeteta.

8/17/2019 BKhrv.pdf

4/19



Terminološko određenjeodgođenoga roditeljstvaNaslovni je termin kompleksno jednoznačno defini-rati - osim što u sebi sadrži i definiciju roditeljstva2 ,kompleksnost određenja leži u činjenici da terminodgođeno roditeljstvo postoji isključivo kao relativante podrazumijeva suodnos s roditeljstvom „na vrije-me“. Međutim, normativno određenje optimalnoga vremena za roditeljstvo, osim što je socijalno kon-struirano te se mijenja ovisno o prostoru i vremenu,ovisi i o perspektivi znanosti iz koje se promatra patako demografija, medicina i pedagogija imaju pri-lično različito shvaćanje optimalnoga vremena za ro-diteljstvo. Ove su kontradikcije dobro portretirane jezičnim inačicama koje se za imenovanje termina

koriste u engleskome jeziku: u upotrebi su tako ter-mini delayed parenthood (Garrison i sur., 1997; Ree-ce i Harkless, 1996; Tarín i sur., 1998; Wilkie, 1981),delayed parenting (Hoffman, 2002), delayed childbe-aring (Bloom i Trussell, 1984; Breart, 1997; Heck isur., 1997; Roosa, 1988), postponed parenthood (Sc-hlesinger i Schlesinger, 1985) / postponed motherho-od (Poelker i Baldwin, 1999), late-timed fatherhood(Parke i Neville, 1995), midlife motherhood (Dillaway,2010), later motherhood (Gregory, 2007), older pa-rents (Morris, 1988) / older motherhood (Friese i sur.,

2008), mature maternity (Pollock, 1996) i latecomers(Yarrow, 1991). Prevedeno na hrvatski jezik i sistema-tizirano, može se zaključiti da se za označavanje istepojave (kasnijega ostvarenja roditeljstva od uobičaje-noga) koriste termini odgođeno roditeljstvo (majčin-stvo i očinstvo), kasno/kasnije roditeljstvo, srednjovječ-no/zrelo roditeljstvo i stariji/kasni roditelji. Hrvatskiautori u svojim razmatranjima ovu temu ovlaš spo-minju, koristeći pritom termin odgođeno roditeljstvo (Čudina-Obradović i Obradović, 2006; Maleš i Ku-šević, 2011; Pernar, 2010).

Od navedenih termina iz daljnjih razmatranja va-lja isključiti kasno, zrelo i srednjovječno roditeljstvo.

Dok zrelo roditeljstvo implicira superiornost takvo-ga roditeljstva u odnosu na ono ostvareno ranije3, asrednjovječno roditeljstvo u sebe odmah (nepotrebnoi neprecizno) upisuje očekivani životni vijek poje-dinca, za prihvaćanje preskriptivnoga termina kasnoroditeljstvo trebao bi postojati vrlo čvrst konsenzus otome koje je to optimalno vrijeme za ostvarenje ro-diteljstva. Kasno roditeljstvo usto u sebi sadrži ne-gativnu konotaciju zakašnjeloga roditeljstva, što se izpedagogijske perspektive ne može prihvatiti za ro-diteljstvo u tridesetima i četrdesetima. Stoga su pri-kladniji oni termini koji uspostavljaju relacijski od-nos prema uobičajenom (a ne najboljem) vremenuostvarenja roditeljstva, a to su odgođeno roditeljstvo,kasnije/starije roditeljstvo i dosad nespomenuto odga-

đanje roditeljstva. Pritom posljednji termin ispada izdaljnjih razmatranja jer je za pedagogiju irelevantan- odgađanje roditeljstva kao proces u kojem osoba izrazličitih razloga još ne ostvaruje roditeljstvo podra-zumijeva nepostojanje pedagoškoga odnosa izme-đu roditelja i djeteta kojim bi se pedagogija bavila.Stoga se kao jedini prikladni termini mogu koristi-ti odgođeno roditeljstvo i kasnije/starije roditeljstvo.Termin odgođeno roditeljstvo prihvatit će se kao naj-bolji iz razloga što diskretno semantički upućuje namoment namjernoga odgađanja (koje se u podlozi

takvoga roditeljstva uglavnom, iako ne beziznimnonalazi) roditeljstva ostvarenoga po prvi puta (za ra-zliku od starijeg roditeljstva, koje se može odnositina rođenje drugog, trećeg itd. djeteta u drugoj po-lovici tridesetih, primjerice).

Valja međutim naglasiti kako odgođeno roditelj-stvo nije idealan termin. Shaw i Giles (2009) smatraju da iz njega proizlaze najmanje dvije implikacije:prva, da je majčinstvo4 neizbježna, nužna uloga sva-ke žene (pa uopće nije pitanje hoće li ju žena ostva-riti, nego kada) i druga, da postoji optimalna dob za

roditeljstvo, koja tada marginalizira i mlađe i starijemajke. Ovdje valja tek naglasiti da se terminom od-

2 Ne ulazeći u složenost terminološkoga određenja roditeljstva, u ovome se radu pod roditeljstvom podrazumijeva sveukupnostaktivnosti koje jedna ljubavlju motivirana osoba poduzima u odnosu s djetetom s ciljem poticanja djetetova cjelokupnog razvoja.Iz toga slijedi da je roditelj osoba koja preuzima ulogu poticanja djetetova razvoja, a ne slijedi da je roditelj s djetetom nužnobiološki ili zakonski povezan niti implicira bilo kakve izvanjske faktore koji uvjetuju nečiju „podobnost“ za roditeljstvo u smisludobi, spola, seksualne orijentacije i sl. Sve što je determinirajuće za roditeljstvo proizlazi jedino iz odnosa roditelja i djeteta, akvaliteta toga odnosa i kvaliteta obnašanja roditeljske uloge nekoga čine ili ne čine roditeljem u pedagoškome smislu te riječi.

3 Ukoliko zrelost shvatimo kao stanje organizma koji se potpuno razvio, kao razboritost i sposobnost (Hrvatski jezični portal).4 Autori govore samo o majčinstvu, no primjenjivo je i na očinstvo (roditeljstvo općenito).

8/17/2019 BKhrv.pdf

5/19


85


gođenoga roditeljstva ni na koji način ne želi podržatidiskurs predeterminiranosti svake žene da postanemajkom niti svakoga muškarca da postane ocem, već se polazi od shvaćanja da je roditeljstvo ulogakoja se bira i koja se (danas sve pažljivije) planira-no pozicionira u životnome ciklusu individue pa sto-ga predmetak „odgođeno“ treba shvatiti isključivo utom vremenskom prolongiranju odabrane, a nikakonametnute ili urođene, biološki programirane uloge.

Nameće se pitanje koja je to dob u kojoj dobivanje prvoga djeteta postaje „odgođeno“. Vremen-ski i prostorno univerzalan odgovor na ovo pitanjene postoji pa je uvjetni odgovor moguće dati samoza ovaj vremenski trenutak i naš kulturni kontekst.Pritom je u obzir potrebno uzeti promjene u život-

nome ciklusu individua koje uključuju dulji ulazak uodraslu dobu, skoro sve do tridesetih godina, a koji

je sve ostale stupnjeve pomaknuo za otprilike desetgodina (Sheey, 1995; prema Mirowsky, 2002) te mi- jenjanje pojma starosti, starog i starijeg u kontekstuproduljenja životnoga vijeka čovjeka. Dok su izme-đu dva svjetska rata starima smatrane osobe iznad 50godina, kasnije je ta granica pomaknuta na 60, dokse sada približava dobi od 70 godina (Puljiz, 2003),pri čemu se s obzirom na sve bolju zdravstvenu pre- venciju i inovativne metode liječenja u budućnosti

može očekivati pomicanje linije starosti čak i na 80godina. U takvoj situaciji prolongiranoga osamosta-ljenja od primarne obitelji te projekciji sve duljega ži-

votnog vijeka nerealno je odgođenim roditeljstvomnazivati ono koje se ostvaruje s primjerice 30 godi-na, što je dob kojom ga definiraju Čudina-Obradovići Obradović (2006), opravdavajući izbor izlaskomžene iz najpovoljnijega reproduktivnog razdoblja.

Različita empirijska istraživanja definirala suodgođeno roditeljstvo na različit način, što njiho-

vu komparaciju čini otežanom. Ranih osamdesetih

Baldwin i Nord (1984) odgođeno roditeljstvo odre-đuju kao dobivanje djeteta u dobi od 25 ili više godi-na, dok 1988. Roosa prijelomnu dob stavlja na 28 ili

više godina. Odgođeno roditeljstvo kao ono u koje-mu majka prvi puta rađa dijete u dobi od 30 ili višegodina definiraju Gottesman (1992), Nagle (2006),Neville i Parke (1993; prema Parke i Neville, 1995) i

Walter (1986), a zanimljivo pomicanje dobne granicenalazi se unutar istraživanja koje su provele Danielsi Weingarten (1982), koje su kao kasno roditeljstvoodredile ono koje se ostvaruje u kasnim dvadesetimaili ranim tridesetima. No kako je njihovo istraživanjebilo longitudinalne prirode, već se tijekom provo-đenja studije dobna granica uobičajenoga ostvarenjaroditeljstva počela pomicati pa su autorice naknad-no dodale određen broj ispitanika koji su prvo di-

jete dobili u kasnim tridesetima ili ranim četrdese-tima, što su nazvale srednjovječnim roditeljstvom.

U sadašnjem vremenu statistički pokazatelji upu-ćuju na mogućnost postavljanja dobne granice u 35.godinu. Godine 2011.5 u Hrvatskoj su živorođenaukupno 19 484 prvorođenca. Od toga broja, maj-

ku dobi od navršenih 30 ili više godina imalo je njih6501 - dakle, njih više od 30 posto, što za definira-nje „odgođenoga“ roditeljstva čini prevelik postotakpopulacije žena koje su po prvi puta ostvarile rodi-teljstvo u 2011. godini - ako je svaka treća prvorot-kinja starija od 30 godina, tada je ta dob ostvarenjaroditeljstva po prvi puta očito relativno uobičajena,a ne rijetka ili odgođena. Kada se isti izračun napra-

vi za žene koje su 2011. godine rodile svoje prvo dijete, a imale su navršenih 35 ili više godina, pokazujese da je njih bilo 1676, što predstavlja manje od de-

set posto (8,6 posto) ukupno živorođene provorođe-ne djece te godine pa u tome smislu daje temelj da seta dob (s manje od desetine rodilja koje roditeljstvou njoj ostvaruju po prvi puta) ipak uzme kao granič-na za odgođeno roditeljstvo. I većina autora koji suse ovom problematikom bavili od otprilike devede-setih godina prošloga stoljeća nadalje i koji su nagla-sak stavljali na funkcioniranje obitelji odgođeno rodi-teljstvo definira kao ono koje se ostvaruje u dobi od35 ili više godina (npr. Carolan, 2005; Garrison i sur.,1997; Gregory, 2007; Moore i de Costa, 2006; Morris,

1988; Nelson, 2004; Sardadvar, 2010; Yarrow, 1991),kao što i medicinske studije prijelomnu dob stavljajuna više od 34 godine jer je ona povezana s rapidnimpadom mogućnosti začeća (Ford i sur., 2000) te pro-mjenama u opstetricijskoj praksi (Boivin i sur., 2009).

Stoga se uzimajući u obzir društvene, demograf-sko-statističke i medicinske pokazatelje te praksu

5 Najsvježiji dostupni podaci ovakve vrste za Republiku Hrvatsku; Eusrostat: http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submi-tViewTableAction.do (Live births by mother’s age at last birthday and by birth order; 25.7.2013.)

8/17/2019 BKhrv.pdf

6/19



drugih istraživača u ovome radu odgođenim rodi-teljstvom smatra roditeljstvo u kojemu roditelji (iliroditelj koji sam odgaja dijete) pri rođenju svogaprvog djeteta/ostvarenju roditeljstva po prvi puta6 ima(ju) 35 ili više godina. Iz ovakvoga određenjatermina proizlaze najmanje dvije dileme: zbog čegase pri definiranju relevantnom ne smatra samo dob jednoga roditelja (najčešće majke) te zbog čega seodgođenim roditeljstvom smatra samo ono u koje-mu se u dobi od 35 ili više godina dobiva prvo di-

jete? Što se prve dileme tiče, uobičajeno je da se pridefiniranju odgođenoga roditeljstva (osobito za pra-gmatične svrhe empirijskih istraživanja) kao kriterijuzima samo dob majke (npr. Gregory, 2007; Heck isur., 1997; Walter, 1986) jer ona prolazi kroz isku-

stvo trudnoće i poroda, tradicionalno je aktivnijau brizi za dijete te se njen uobičajeni stil života mijenja značajnije od muškarčeva. Međutim, ograni-čiti shvaćanje odgođenoga roditeljstva na dob od35 ili više godina kod samo jednoga roditelja (maj-ke) znači ignorirati odgojnu ulogu drugoga roditeljai njegove dobi prilikom ostvarenja roditeljstva, što jeiz perspektive suvremene obiteljske pedagogije pri-hvatljivo jedino ukoliko jedan roditelj dominantnosamostalno odgaja dijete. To se kao načelo uzelo i uistraživanjima Daniels i Weingarten (1982) i Garri-

sona i sur. (1997).Druga dilema koja proizlazi iz načina na koji je

odgođeno roditeljstvo u ovome radu definirano jestzbog čega se pod njime podrazumijeva samo rodi-teljstvo koje je u dobi od 35 ili više godina ostvarenopo prvi puta. Iako postoje istraživanja koja se baveroditeljstvom u tridesetim i četrdesetim godinamaneovisno o redoslijedu rođenja djeteta (npr. Morris,1988), rođenje prvoga djeteta događaj je kvalitativnorazličit od kasnijih rođenja (Baldwin i Nord, 1984).Sa stajališta ekonomije, rođenje prvoga djeteta ozna-

čava promjenu načina trošenja novca; psiholozi na-glašavaju emocionalne prilagodbe koje roditelji mo-raju napraviti, a koje pri rođenju drugog ili trećegdjeteta nisu toliko značajne, dok medicina naglaša- va medicinske i biološke posebnosti prve trudnoćeu tridesetima/četrdesetima. Sa stajališta pedagogi-

je utemeljeno je pak pretpostaviti da neimanje djece

djeluje na stil života koji osoba vodi, omogućavaju-ći dulje bavljenje neobiteljskim aktivnostima, obra-zovanjem i karijerom, što se sve kasnije reflektirana odgoj djeteta. Isto tako, sa svakim djetetom ro-ditelji stječu nova znanja o djeci (Himelstein i sur.,1991; prema Bugental i Happaney, 2002) – drugo-rođeno dijete dolazi roditeljima koji već imaju isku-stvo roditeljstva i čiji su odgojni postupci prošli su-stav „pokušaja i pogrešaka“ te je na taj način njihovaprihvatljivost modificirana (primjerice, roditelji dru-go dijete često smatraju nezahtjevnim, što je dijelomi odraz njihove veće roditeljske kompetencije; Da-niels i Weingarten, 1982). Konačno, prilikom argu-mentiranja usmjeravanja na dob pri dobivanju pr-voga djeteta valja imati na umu moment čekanja na

dijete – dugo odgađanje roditeljstva uglavnom činidijete vrlo željenim pa su roditelji spremni ulagatimnogo energije u igru i poučavanje djeteta (Yarrow,1991). Iz tih su se razloga istraživanja odgođenogaroditeljstva ipak uglavnom fokusirala na osobe kojeu određenoj kasnijoj dobi po prvi puta postaju rodi-teljima (Cooney i sur., 1993; Daniels i Weingarten,1982; Garrison i sur., 1997; Walter, 1986).

Odgojne implikacijeodgođenoga roditeljstva

Definiravši odgođeno roditeljstvo iz pedagogijskeperspektive, otvara se pitanje o postojanju specifič-nih odgojnih implikacija odgođenoga roditeljstva.Odgovor na njega moguće je potražiti kroz fokus te-orijske perspektive životnoga tijeka, koja uključujekontekstualni, dinamični i procesni pristup prouča-

vanju promjena u životu pojedinih članova obitelji tijekom vremena, kao i obitelji kao društvene jediniceu njenoj mijeni tijekom povijesti (Bengtson i Allen,2008). Tri su dimenzije vremena značajne za ovu te-oriju. Ontogenetsko vrijeme podrazumijeva događaje

u biografiji individue, koji mogu biti iskazani krono-loškim godinama ili fazama razvoja (primjerice, za- vršetak obrazovanja ili različiti događaji u karijeri).Generacijsko vrijeme (obiteljsko vrijeme) podrazumijeva događaje u obitelji koji mijenjaju individue ilinjihove međusobne interakcije, a odnosi se na ran-giranje pozicija koje pojedinci imaju unutar obitelji

6 Ovime se nastoje zahvatiti drugi načini ostvarenja roditeljstva izuzev rođenjem biološkoga djeteta, jednako kao što se sintagmomroditelji nastoji ne implicirati kojega su spola individue koje čine roditeljski par.

8/17/2019 BKhrv.pdf

7/19


87


(baka/djed-roditelj-dijete), kao i na uloge i identite-te koji su s tim pozicijama povezani. Podrazumije-

va se da je preuzimanje određenih obiteljskih pozi-cija u relaciji s ontogenetskim vremenom, ali to nemora nužno biti tako. Na primjer, žena može postatibaka s 35 ili sa 65 godina - u oba je slučaja ona u po-ziciji bake, ali će značajna razlika u godinama u kojima je preuzela tu ulogu bake utjecati na način nakoji će samoj ulozi pristupiti. Naposljetku, historij-sko vrijeme podrazumijeva događaje u širemu po- vijesnom kontekstu koji mijenjaju uloge ili vrijed-nosti pojedinaca i cijele obitelji (Price i sur., 2000).

Osim triju vrsta vremena, ova teorijska perspektiva razlikuje stadije (stabilne periode u životu obitelji)od tranzicija (perioda promjena u kojima se obitelji

pomiču iz jednoga stadija u drugi). Obitelji se razli-kuju prema tome koliko vremena provedu u odre-đenome stadiju, ali i po tome koje stadije uopće do-segnu. S druge strane, tranzicije često predstavljaju

vrijeme pojačanoga stresa, pri čemu je stres osobitopovezan s time događa li se neki prijelaz „na vrije-me“ te je li on bio očekivan ili nije (Price i sur., 2000).

U navedenim se razlikovanjima vidi prikladnostopisane teorije za razumijevanje odgođenoga rodi-teljstva - teorijska perspektiva životnoga tijeka osnov-ni naglasak stavlja na kategoriju vremena, a ključno

za sagledavanje odgođenoga roditeljstva kao poseb-noga „tipa“ roditeljstva koji za sobom možebitno po-

vlači i posebne odgojne implikacije jest, kao što i samtermin govori, upravo vrijeme - odgođeno roditelj-stvo je ono koje se u vremenskome rasporedu individue pojavljuje kasnije u odnosu na biološki opti-malno vrijeme za zasnivanje obitelji (ontogenetsko iobiteljsko vrijeme), ali je to također roditeljstvo koje je u današnjemu vremenskom trenutku učestalijenego u prethodnim razdobljima (historijsko vrije-me). Isto tako, osim što pojedinac kod odgađanja ro-

diteljstva dulje vremena provodi u neroditeljskomestadiju, tranzicija u roditeljstvo koje je bilo odgađa-no može biti stresna jer narušava društvena očekiva-nja prikladnoga vremena za ostvarenje roditeljstva.Nadalje vezano uz kategoriju vremena, u mikroso-ciološkome se kontekstu na osobe može gledati kaona proizvode vlastitoga raspoređivanja vremena jerspecijalizacija pojedinca za određenu aktivnost (kari-

jeru ili roditeljstvo, na primjer) u određenoj životnojfazi ima implikacije za buduće djelovanje pojedin-

ca (Gershuny, 2003). Tako specijalizacija pojedincaza neroditeljske uloge tijekom dvadesetih i tridese-tih godina života dovodi do posve različitoga život-nog iskustva u odnosu na pojedinca koji se u ranijimfazama života okrenuo ostvarenju roditeljstva jer suupravo obiteljske okolnosti usko povezane s različi-tim načinima trošenja vremena. Točnost ovih pro-mišljanja potvrđuju relevantna istraživanja odgođe-noga roditeljstva (Parke, 1988; Parke i Neville, 1995)koja su kao okvir koristila teoriju životnoga tijeka, akoja će i u ovome radu olakšati razumijevanje pred-nosti i nedostataka odgođenoga roditeljstva koji semanifestiraju u odgoju djeteta.

Prednosti odgođenoga roditeljstva

Kao ključne prednosti odgođenoga roditeljstva u na-stavku će se teksta razmatrati veća roditeljska uklju-čenost u odgoj, kvalitetniji odgojni postupci, zrelosti spremnost na izazove roditeljstva te obogaćena od-gojna okolina koju osobe koje su odgađale roditelj-stvo oblikuju za dijete. Svaki od elemenata ukratkose razmatra u nastavku teksta.

Empirijski obilato potvrđena prednost odgođe-noga roditeljstva jest veća uključenost roditelja uodgoj. Heath (1995; prema Garrison i sur., 1997) jepokazao da očevi koji su prvo dijete dobili s 35 ili

više godina provode više vremena u aktivnostimas djecom, a jednako se tako više bave samom skr-bi za dijete od mlađih očeva (Daniels i Weingarten,1982; Bloom-Feshbach, 1979, prema Parke i Neville,1995), dok su Neville i Parke (1987; prema Parke,1988) pronašli pozitivnu korelaciju između dobi ro-ditelja i sudjelovanja u aktivnostima djeteta kao štosu sviranje ili pomaganje u zadacima vezanima uzškolu. Objašnjenje tome moguće je pronaći u opi-sanoj teoriji životnoga tijeka - stariji roditelji imaju više vremena od mlađih (zbog stabilnijih karijera,

ranije ostvarenih vlastitih potreba i zbog toga što suim djeca češće jedinci), od čega djeca profitiraju bo-ljim napredovanjem u školi i kasnije na poslu (Politi Falbo, 1988; prema Gregory, 2007). S druge stra-ne, iako su Cooney i sur. (1993) u istraživanju očevakoji su odgodili roditeljstvo također potvrdili njiho-

vu veću uključenost u odgoj u odnosu na očeve kojisu prvo dijete dobili prije svoje 25. godine, ta je razli-ka u uključenosti postojala samo dok se nije kontro-liralo obrazovanje očeva – kada su se skupine očeva

8/17/2019 BKhrv.pdf

8/19



izjednačile po obrazovanju, nije više bilo razlike uuključenosti između mlađih i starijih očeva. Takvirezultati nisu iznenađujući jer velik dio razlika iz-među roditelja koji su odgađali roditeljstvo i koji tonisu činili proizlazi upravo iz njihova različitog so-cioekonomskog statusa te s njime povezanih eko-nomskih, obrazovnih i profesionalnih čimbenika.

Proučavajući igru očeva i djece, Neville i Parke(1997) nisu pronašli razliku u količini vremena tije-kom kojega su se očevi igrali s djecom, ali su zaklju-čili da u igri postoje značajne stilske razlike izmeđustarijih i mlađih očeva: stariji su očevi ulazili u više verbalnih, a manje tjelesnih interakcija s djetetom,usvojivši tako stil koji je bio tipičniji za majke (tako-đer općenito sklonije verbalnim razmjenama). Au-

tori objašnjenje za to nalaze u činjenici da su starijiočevi zbog svoje dobi manje zainteresirani za tjele-snu aktivnosti i da imaju razvijenije komunikacijske

vještine, kao i u općenitome pomicanju starijih rodi-telja prema androginome tipu odgoja. Ovo pokazu-

je kako dob ostvarenja roditeljstva može utjecati nasamo dijete – djeca starijih roditelja mogu biti boljekognitivno stimulirana i vođena prema akademsko-me uspjehu, dok djeca mlađih roditelja mogu pro-fitirati od afektivnoga načina igranja sa svojim ro-diteljima jer se tijekom takve igre uče mehanizmi

emocionalne regulacije nužni za uspostavljanje do-brih socijalnih odnosa (Neville i Parke, 1997). Ra-zlike u kvaliteti interakcije između roditelja i djetetaovisno o dobi ostvarenja roditeljstva pronašli su u re-levantnome istraživanju zasnovanome na promatra-nju očeva u interakciji s njihovom djecom i Vollingi Belsky (1991), zaključivši kako su stariji očevi res-ponsivniji, stimulativniji i privrženiji djetetu. Sumi-rano pokazuje kako postoji tendencija veće uklju-čenosti osoba koje su odgađale roditeljstvo u odgojdjeteta i interakciju s njime, dok se priroda te inte-

rakcije razlikuje čak i kada razlika u količini uklju-čenosti ne postoji.Različita istraživanja ukazala su i na kvalitetnije

odgojne postupke koje osobe koje su odgađale rodi-teljstvo primjenjuju u odgoju djeteta. Tako su Con-ger i sur. (1984) i Hoffman (2002) pokazali da starijeprvorotkinje imaju veći stupanj pozitivnih majčin-skih ponašanja u odnosu na mlađe, dok su Sears isur. (1957; prema Wilkie, 1981) došli do rezultatada starije majke u odnosu na mlađe rjeđe upotre-

bljavaju tjelesnu kaznu i ismijavanje djeteta. O rje-đoj upotrebi tjelesne kazne retrospektivno izvješta-

vaju i sama djeca osoba koje su odgađale roditeljstvo(Richardson, 1982; prema Poelker i Baldwin, 1999).

Uzroke navedenim razlikama istraživači prona-laze u različitim faktorima. Tako Boivin i sur. (2009)kvalitetnije odgojne postupke majki koje su odga-đale roditeljstvo objašnjavaju tzv. hipotezom majčinezrelosti (Hoffert, 1987; prema Boivin i sur., 2009), nakoju se pozivaju i Bornstein i sur. (2006), a koja na-glašava kako su starije majke (primjenjivo i na oče- ve) stekle više životnoga iskustva i mudrosti, imajuna raspolaganju više financijskih i socijalnih resur-sa te oblikuju responsivnije obiteljsko okruženje, štose sve može pozitivno odraziti na odgojne postup-

ke koje primjenjuju. Sama je hipoteza u skladu s te-meljnim postavkama teorije životnoga tijeka, kojaističe da je ljudsko ponašanje između ostaloga obli-kovano načinom na koji je tijekom života trošeno vrijeme. Nadalje, starije majke su uglavnom u par-tnerskim zajednicama sa starijim očevima, koji su,kako je ranije pokazano, uključeniji u odgoj djeteta;imaju stabilnije brakove i u roditeljstvu se na par-tnera oslanjaju više nego mlađe majke, što sve rodi-teljstvo potencijalno čini manje stresnom, a više is-punjujućom ulogom (Boivin i sur., 2009; Daniels i

Weingarten, 1982; Yarrow, 1991). Konačno, Walter(1986) je rezultat da mlađe majke češće od starijihprvorotkinja ističu vlastite frustracije oko discipli-niranja djeteta objasnila pretpostavkom da se mlađemajke slabije emocionalno distanciraju od djece tedjetetovo neprihvatljivo ponašanje vide kao osobninapad na sebe, dok kvalitetna i dosljedna disciplinazahtijeva regulaciju emocija i emocionalnu distan-cu prema djetetovu ponašanju. Prema autorici, sta-rije majke to lakše postižu jer roditeljstvo predstavljamanji dio njihova identiteta. Sve navedeno upućuje

na to da osobe koje su odgađale roditeljstvo u svomeprije roditeljstva izgrađenome stilu života, stečeno-me iskustvu i stabilnim partnerskim odnosima crpepodlogu kvalitetnome roditeljevanju i češćoj upotre-bi konstruktivnih odgojnih postupaka.

Sljedeća prednost koja se veže uz odgođeno rodi-teljstvo jest veća zrelost i spremnost na izazove rodi-teljstva. Nakon što su znanstvenici uočili trend od-gađanja roditeljstva, većina njih smatrala je kako ćeroditeljstvo za takve parove biti teže (vidi u Garri-

8/17/2019 BKhrv.pdf

9/19


89


son i sur., 1997), premda empirijskih potvrda te pre-mise nije bilo. Međutim, prema spoznajama teori-

je životnoga tijeka, neki su ipak naglašavali kako jemoguće da su parovi koji su odgađali roditeljstvo zanjega bolje pripremljeni zbog svoje zrelosti i veće-ga životnog iskustva. Tako su Cooney i sur. (1993)

veću uključenost i bolju samoprocjenu kompetencijeza roditeljstvo starijih očeva tumačili time što je od-gođeno roditeljstvo češće planirano pa ne samo da

je sinkronizacija različitih uloga lakša, već su i samiroditelji za roditeljstvo bolje pripremljeni, ali i zreli-

ji kao osobe. O toj boljoj emocionalnoj pripremlje-nosti doista svjedoče rezultati do kojih su došli Ca-rolan (2005), Frankel i Wise (1982), Mac Dougall isur. (2012) i Nelson (2004).

Ti su rezultati u skladu s teorijom životnoga kapi-tala koju je u istraživanju ove problematike koristilaHoffman (2002), a koja razlikuje tri vrste roditeljsko-ga kapitala: ekonomski (odnosi se na materijalna do-bra kojima osoba raspolaže), socijalni (odnosi se nainterakcije i odnose s drugim ljudima/s djetetom) teljudski kapital (koji čine obrazovanje i kompetencijesamog pojedinca). Primijenjeno na roditeljstvo, svase tri kapitala uglavnom povećavaju tijekom vreme-na pa je za očekivati kako odgađanje roditeljstva re-zultira povećanjem kapitala koji će osobe moći po-

nuditi svojoj djeci jednom kada roditeljstvo ostvare.Što se ekonomskoga i ljudskoga kapitala tiče, MacDougall i sur. (2012) su tako potvrdili da osobamakoje su odgađale roditeljstvo bolja financijska spre-mnost i ustaljene karijere omogućuju i veću vremen-sku fleksibilnost koju koriste za bavljenje djetetom.Međutim, pitanje roditeljske zrelosti i spremnosti zaroditeljstvo odnosi se prema navedenoj klasifikacijiprije svega na socijalni kapital, u smislu akumulaci- je iskustva i ostvarenja kvalitetnih odnosa s drugi-ma (i sa samim sobom) prije ostvarenja roditeljstva

- u istraživanjima koje su proveli Carolan (2005) teDobrzykowski i Noerager Stern (2003) potvrđeno je veće zadovoljstvo ispitanika koji su odgađali ro-diteljstvo prethodnim fazama vlastitoga života, dok je Dion (1995) pokazala da osobe koje su odgađa-

le roditeljstvo kao prednost toga najčešće ističu dase osjećaju smireno, spremno na izazove i prilagod-ljivo te češće nego mladi budući roditelji ističu svo-

je pouzdanje u sposobnost odgovaranja na zahtjeveroditeljstva zbog boljega poznavanja samih sebe te

veće osobne sigurnosti i emocionalne stabilnosti. To je sukladno nalazima Friese i sur. (2008), koji su po-kazali da se žene u svojoj zreloj dobi smatraju boljimmajkama, temeljeći tu tvrdnju na usporedbi sadaš-njih sebe s mlađom verzijom sebe iz prošlosti, kaoi na usporedbi sadašnjih sebe s mlađim majkama izsvoje okoline. Ovakvo pouzdanje u vlastite roditelj-ske kompetencije i spremnost na nošenje s izazovimakoje roditeljstvo donosi može se tumačiti kao pozi-tivna odgojna implikacija odgođenoga roditeljstva.

Posljednji faktor koji u govoru o prednostimaodgođenoga roditeljstva valja razmotriti jest obo-gaćena odgojna okolina koju osobe koje su odgađa-le roditeljstvo oblikuju za svoje dijete. Roditelji kojisu prvo dijete dobili u kasnim tridesetima ili još ka-snije redom su obrazovaniji, imaju bolja zanimanja,

više prihode, veću vjerojatnost da su planirali dijete,manji broj djece i mogućnost trošenja više novaca nadjecu (Boivin i sur., 2009; Baldwin i Nord, 1984; Blo-om i Trussell, 1984; Bumpass i sur., 1978, Espensha-de, 1984, Hoffert, 1984, Rindfuss i sur., 1988, Van-

den Heuvel, 1988; sve prema Coltrane i Ishii-Kuntz,1992; Neville i Parke, 1997), što im omogućuje uklju-čivanje djece u više raznovrsnih aktivnosti (Frankeli Wise, 1982; Moore i de Costa, 2006; Wilkie, 1981),ali i općenito oblikovanje obogaćene odgojne oko-line s većom zastupljenošću materijala koji potičukognitivni, estetski i kreativni razvoj djeteta te ra-zvoj vještina rješavanja problema7. U svome longi-tudinalnom istraživanju Menaghan i Parcel (1991)su potvrdili da starije i obrazovanije majke (ali u nji-hovu uzorku sve ispod 30 godina starosti) u obliko-

vanju obiteljskoga okruženja stavljaju veći naglasakna razvoj kognitivnih sposobnosti i vještina rješa- vanja problema, a isto su potvrdili i Ferguson i Wo-odward (1999; prema Berryman i Windridge, 2000).Kao velik nedostatak svoga istraživanja Menaghan

7 Navedeno rezultira djetetovim dobrim razvojnim rezultatima: Ragozin i sur. (1982) daju pregled studija koje su ukazale napozitivnu korelaciju između dobi majke i djetetova intelektualnoga razvoja te dobi majke, spremnosti za školu i školskogauspjeha, koja postoji čak i kada se izoliraju druge parazitarne varijable. Pollock (1996) je pak pokazao da su djeca majki kojesu odgađale roditeljstvo u dobi od deset godina u osam od ukupno devet obrazovnih testova imala značajno bolje rezultate odsvojih vršnjaka čije majke nisu odgađale roditeljstvo.

8/17/2019 BKhrv.pdf

10/19



i Parcel (1991) međutim ističu upravo činjenicu dau uzorku nisu bile zastupljene majke koje su rodi-teljstvo odgađale do svojih tridesetih godina ili du-lje, a čija obrazovanost i ekonomski status upućujuna to da bi trebale oblikovati vrlo kvalitetno odgoj-no okruženje.

Iako Magnuson i Duncan (1995) ističu kako eko-nomski izvori koje obitelj ima na raspolaganju utje-ču na kvalitetu i kvantitetu stvari koje su djetetu do-stupne (poput npr. knjiga ili didaktičkih igračakakoje roditelj (ne) kupuje djetetu), bitno je napome-nuti da obogaćena odgojna okolina ne mora nužnoproizlaziti iz viših primanja roditelja - Berryman iWindridge (2000) su u svome istraživanju došle dorezultata da djeca starijih majki zbog obogaćene od-

gojne okoline profitiraju većom verbalnom kompe-tencijom čak i kada su starije i mlađe majke uskla-đene po socioekonomskome statusu. U njihovu seistraživanju ključna razlika pojavila u tome kolikoroditelji izlažu djecu određenim vrstama aktivnostite koje su igračke i materijali za igranje djeci dostu-pni, pri čemu se pošlo od postavke da određeni ma-terijali i vrste aktivnosti koje djetetu koriste ne traženužno i povišena ekonomska sredstva.

Sagledane u cjelini, prednosti odgođenoga ro-diteljstva u domenama veće roditeljske uključeno-

sti u odgoj, kvalitetnijih odgojnih postupaka, većezrelosti roditelja i spremnosti na izazove roditeljstvate oblikovanja obogaćene odgojne okoline pred od-gojne implikacije odgođenoga roditeljstva stavljajupozitivan predznak. Unatoč tome, za objektivno sa-gledavanje načina na koji se odgođeno roditeljstvomanifestira u odgoju djeteta potrebno je sagledati inedostatke koje roditeljstvo po prvi puta ostvarenou drugoj polovici tridesetih godina ili kasnije za so-bom povlači.

Nedostaci odgođenoga roditeljstva

Na temelju pregleda različitih istraživanja koja seovom problematikom bave kao nedostaci odgođe-noga roditeljstva razmatrat će se manjak energije zaroditeljstvo, veći generacijski jaz između roditelja idjeteta, opasnost od prezaštićivanja djeteta te napo-sljetku izostanak podrške u odgoju šire obitelji i vrš-njaka koji dijele iskustvo.

Sa starijom dobi roditelja logično je najprije po- vezati njihovu nižu opću tjelesnu spremu pa manjak

energije za roditeljstvo kao jedan od glavnih nedo-stataka odgođenoga roditeljstva ističu znanstvenici,sami roditelji, ali i njihova djeca. Janisse i sur. (2009)su tako pokazali da starije majke imaju manje ener-gije za roditeljstvo u odnosu na mlađe, a o istomeizvješćuju ispitanici Mac Dougalla i sur. (2012) kojisu svoje prvo dijete dobili s 40 ili više godina, dok suSchlesinger i Schlesinger (1985) intervjuiranjem pa-rova koji su roditeljstvo odgodili za tridesete ustvr-dili da su oni bili nepripremljeni za količinu ener-gije koju je u roditeljstvo potrebno uložiti. S drugestrane, i sama djeca starijih roditelja retrospektivnoiskazuju žaljenje što se roditelji nisu mogli upuštatiu neke aktivnosti s njima (Morris, 1988), što dovo-di do činjenice da mlađi roditelji imaju više energi-

je za aktivnosti poput tjelesne igre, koja je osobitou prvim godinama djetetova života vrlo bitna kom-ponenta interakcije između roditelja i djeteta (Parkei Neville, 1995). Kako tjelesna igra zahtijeva visokupotrošnju energije, njen intenzitet i učestalost mogubiti modificirani ne samo ovisno o dobi djeteta, već iovisno o dobi roditelja - u istraživanju koje su prove-li MacDonald i Parke (1986) sudjelovalo je ukupno390 obitelji, a pokazalo se da je dob očeva pri ostva-renju roditeljstva negativno povezana s učestalošćutjelesne igre čak i kada se kontrolira dob djeteta. Au-

tori međutim smatraju kako je moguće da očevi štosu stariji, to manje promiču stereotipno shvaćanjeuloge spola kod svoje djece pa i smanjenu učesta-lost tjelesne igre kao funkcije povećane dobi očevapromatraju u svjetlu općega pomicanja starijih ro-ditelja prema androginome tipu odgoja, a ne samou kontekstu smanjene životne energije.

Naravno, manjak energije za roditeljstvo može semanifestirati i izvan područja tjelesne igre. Primjeri-ce, Moore i Costa (2006) upozoravaju na to da ma-njak energije može navesti roditelje da budu stroži i

od djece zahtijevaju mirniju ili tišu igru, dok je Wal-ter (1986) upozorila na naviku starijih prvorotkinjada sve planiraju te zbog toga i zbog manjka energi-

je imaju poteškoće u svladavanju kaotičnoga životas djetetom. U tome kontekstu valja istaknuti rezul-tate do kojih je došao Rossi (1980), pokazavši kakomajke općenito smatraju da je odgoj djeteta sve težii zahtjevniji kako dijete raste (što je u hrvatskome

jeziku oslikano izrekom malo dijete – mala briga, ve-liko dijete – velika briga), na temelju čega zaključuje

8/17/2019 BKhrv.pdf

11/19


91


kako ženama koje su odgađale roditeljstvo može bitizahtjevno adolescente odgajati u svojim vrlo zrelimgodinama. Stoga naglašava da se, iako odgađanje ro-diteljstva ženi može pomoći u završavanju obrazova-nja i napredovanju u karijeri, same teškoće u odgojumogu pojaviti kasnije, u periodu djetetove adoles-cencije. To je usko povezano ne samo s manjkomenergije za roditeljstvo, već i sa sljedećim nedostat-kom koji se pri odgađanju roditeljstva javlja, a to jepovećani generacijski jaz između roditelja i djeteta.

Generacijski jaz između roditelja i djeteta uvijekpostoji. Čak i kada osoba ranije postane roditeljem,od njenoga ju djeteta dijele otprilike dva desetljeća,što je u smislu promjena u pojedincu i društvu u ko-

jemu pojedinac živi mnogo. Međutim, kada je riječ

o generacijskome jazu od tri, četiri ili više desetlje-ća, njega je moguće percipirati kao značajniju pre-preku u uspostavljanju uobičajenih odnosa izmeđuroditelja i djeteta, osobito u periodu adolescencije (Pollock, 1996). U prilog toj tezi može se navestida su roditelji zaboravili na dio iskustava iz vlastitadjetinjstva i na to što znači biti dijete te da su samiodrastali u drugačijim društvenim okolnostima, ali ičinjenica da se djeca mogu drugačije odnositi premaroditeljima koji ih svojim izgledom i(li) svjetonazo-rom podsjećaju na djedove i bake njihovih vršnjaka.

Ovom su se problematikom bavila različita istra-živanja, pri čemu su osobito značajna ona koja su is-pitivala iskustva djece osoba koje su odgađale rodi-teljstvo. S njima je intervjue vodio Morris (1988),ispitujući percepciju prednosti i nedostataka biva-nja kasno rođenim djetetom te njihove stavove pre-ma odgađanju roditeljstva. Pokazalo se da je otpri-like polovica ispitanika osjećala generacijski jaz većiod uobičajenoga, pri čemu su se neki čak sramiliizgleda svojih roditelja te ih doživljavali kao bakui djeda protiv kojih se teško pobuniti na uobičajen

način. Taj je jaz s vremenom bio sve očitiji, a oso-bito se jasno iskazivao u vrijeme puberteta. Morris(1988) to zove sindromom bake i djeda, gdje djecaroditelje percipiraju kao zamjenu za baku i djeda tetijekom djetinjstva žale što im roditelji nisu mlađi.To žaljenje između ostaloga objašnjava činjenicomda su većina djece konformisti te preferiraju ne bitidrugačiji od svojih vršnjaka ni po čemu, pa tako nipo dobi i izgledu vlastitih roditelja, o čemu rasprav-ljaju i Zweifel i sur. (2012).

Toga su problema svjesni i sami roditelji. U istra-živanju Friese i sur. (2008) majke su navodile da ne-poznati ljudi njihovu dijadu s djetetom imenuju kaobaka-unuk odnos, što one doživljavaju kao delegiti-miranje svoga majčinskog identiteta. Protiv te stigmekoju njihovo majčinstvo nosi (potvrđene i rezultati-ma Mac Dougalla i sur., 2012) borile su se tako štosu tjelesnim izgledom nastojale podsjećati na mla-đe majke – bojile su kosu, redovito vježbale, zdravose hranile i dobro odijevale kako bi bile doživljenekao majke, a ne kao bake, što zapravo potvrđuje udrugim radovima iznesenu tezu da se stariji rodite-lji mogu više truditi zbog dobrobiti svoje djece osta-ti u formi (Carolan, 2005; Gregory, 2007), odnosnoda socijalni faktori mogu anulirati utjecaj bioloških

nedostataka odgođenoga roditeljstva (Stein i Susser,2000; prema Carolan, 2003).

Problemi generacijskoga jaza mogu se manife-stirati i nekompatibilnošću životnih ciklusa rodi-telja i djeteta. Osim već istaknute manje energije zaroditeljstvo u periodu djetetove adolescencije, Rossi(1980) upozorava na opasnost da se stariji roditeljpovuče u sebe zbog vlastita suočavanja sa starenjemte zbog toga bude manje dostupan svome djetetu,što može biti prepreka uspostavljanju harmoničnihobiteljskih odnosa. Također, neki su roditelji suoče-

ni sa žaljenjem zbog manje vremena koje im je preo-stalo da ga provedu s djetetom (Mac Dougalla i sur.,2012), a ne treba smetnuti s uma ni veću mogućnostda se tijekom odrastanja djeca suoče s nužnosti bri-ge za bolesne roditelje ili čak sa smrti vlastitih ro-ditelja (Zweifel i sur., 2012). Međutim, promišljanjao generacijskome jazu kao nedostatku odgođenogaroditeljstva moguće je zaključiti rezultatima do kojih je došao Yarrow (1991), koji je u intervjuima sdjecom starijih roditelja pokazao kako većina ispi-tanika generacijski jaz u odnosu na vlastite roditelje

u svojim dvadesetima i tridesetima više nije osjeti-la te su čak osjećali da s roditeljima imaju bolji, bli-ži odnos nego što su njihovi vršnjaci imali sa svojimroditeljima. Drugim riječima, velika razlika u godi-nama roditelja i djeteta ne mora u ranoj dobi djete-ta i kasnije u životu biti nedostatak, već se takvimčesto iskazuje u osjetljivome pubertetskom razdo-blju, što zbog razvojnih osobina djeteta u tome pe-riodu, što zbog nekompatibilnosti životnih ciklusaroditelja i djeteta.

8/17/2019 BKhrv.pdf

12/19



Sljedeća negativna odgojna implikacija odgođeno-ga roditeljstva jest potencijalno prezaštićivanje djeteta,pod kojim se ovdje podrazumijeva djetetovoj razvoj-noj dobi neprimjereno motrenje njegovih aktivnosti.Prezaštićivanje je fenomen novije povijesti, potenci-ran percepcijom svijeta kao mjesta opasnijega nego uranijim razdobljima, ali i smanjenim brojem članovaobitelji i s time povezanim povećanim očekivanjimaod djeteta (Ungar, 2009). Prezaštićivanje predstavljaproblem jer djecu ostavlja nepripremljenima za samo-stalan život - da bi postala odgovorne odrasle osobe,trebaju slobodu za uspjeh, ali i za posrnuće; ona mo-raju iskusiti posljedice svojih akcija (osim ako su oneopasne za njihovu dobrobit) jer ih te posljedice učeprosuđivati različita ponašanja (Cox, 1990). Intenziv-

no praćenje djetetovih aktivnosti i postavljanje kru-tih granica ponašanju pak limitira pravo djeteta nadonošenje odluka, rezultat čega jest da djeca presta-

ju biti sposobna procijeniti rizik (McLeod, 2008). Ta-kođer, dokumentirana je povezanost prezaštitničkogaroditeljstva s pojavom problema u ponašanju djeteta(Rothbaum i Weisz, 1994; prema Gere i sur., 2012).

U kontekstu odgođenoga roditeljstva Yarrow(1991) i Polock (1996) upozoravaju na opasnost odprezaštićivanja djece na koju se dugo čekalo, dok dru-gi autori rezultatima istraživanja potvrđuju visoku ra-

zinu odgojne anksioznosti majki koje su odgađale ro-diteljstvo (Forman i sur., 2000, Nicholson, 1998; obaprema Carolan, 2003; Carolan, 2003, 2005; Frankel iWise, 1982) - Carolan (2005) je tako pokazala da njeneispitanice prenaglašavaju brigu za svoju redom posvezdravu djecu, percipirajući ih kao iznimno krhka bića.Međutim, veza između dobi ostvarenja roditeljstva iopuštenosti/anksioznosti u odgoju može se barem te-orijski promatrati dvojako. S jedne bi strane stariji ro-ditelji mogli biti skloniji prezaštićivanju djeteta i većojodgojnoj anksioznosti jer imaju više iskustva i znanja

koje bi ih upozorilo na opasnosti zbog kojih u odre-đenim situacijama ne bi trebali biti opušteni. U prilogtome Nelson (2004) smatra kako godine iskustva kojestariji roditelji imaju te godine izloženosti medijskimizvještajima o otmicama, nesrećama i dječjim bolesti-ma djeluju na njih tako da su zabrinutiji za sigurnostdjeteta od mlađih roditelja, što je dodatno naglašenoukoliko je dijete jedinac/jedinica. S druge strane me-đutim, stariji bi roditelji isto tako mogli biti opušteni-

ji jer ih je iskustvo poučilo da se oko određenih stva-

ri ne treba zabrinjavati – tako Morris (1988) ističe dasu stariji roditelji mudriji jer su živjeli dulje i iskusi-li više, dok Yarrow (1991) prenosi svjedočenja djeceosoba koje su odgađale roditeljstvo, a koja tvrde da sunjihovi roditelji bili smireni i tolerantni te se nisu uz-rujavali oko malih problema. Opisano pokazuje kako

veza između odgođenoga roditeljstva i prezaštićivanjadjece nije posve jednoznačna ni empirijski dovoljnoproučena, iako provedena istraživanja ipak ukazujuna opravdanost shvaćanja prezaštićivanja djeteta kaopotencijalnoga nedostatka odgođenoga roditeljstva.

Naposljetku kao nedostatak odgođenoga rodi-teljstva valja razmotriti izostanak podrške šire obite-lji i vršnjaka koji dijele iskustvo slično roditeljskome.Razmatranje obiteljskoga života kroz teoriju životnoga

tijeka usmjerilo je veću pažnju na ulogu bake i djedau odgoju pa izostanak podrške vlastitih roditelja kaonedostatak odgođenoga roditeljstva percipira niz au-tora (npr. Gregory, 2007; Morris, 1988; Pollock, 1996;Wilkie, 1981). Uloga bake/djeda uglavnom je pozitiv-nije iskustvo ako se dogodi u periodu između 40. do60. godine života bake i djeda (Smith i Drew, 2002), akako se odgođenim roditeljstvom smatra ono ostva-reno nakon 35. godine, velika je vjerojatnost da će sebakom i djedom prema navedenim kriterijima po-stati „prekasno“, što rezultira njihovim potencijal-

nim razočaranjem zbog manje vremena koje će uži- vati u odnosu s unučadi i što će u ulogu bake/djedazbog svoje dobi (i s njome povezanoga zdravstvenogstanja i energije) biti manje uključeni. Prepreku ve-ćoj uključenosti baka i djedova kod odgođenoga ro-diteljstva ne predstavlja samo njihova dob, već i tošto često ne žive dovoljno blizu svojoj djeci da bi biliaktivno uključeni u odgoj unučadi (Baldwin i Nord,1984) - Berryman i Windridge (1998) su pokazaleda su djeca mlađih roditelja imala veću vjerojatnost vidjeti bake/djedove nekoliko puta tjedno, dijelom

stoga što je više njih imalo bake/djedove koji žive snjima, ali i dijelom zato što su bake/djedovi u skupi-ni starijih roditelja češće živjeli na velikoj udaljeno-sti (osobe koje su odgađale roditeljstvo su vjerojatno

više selile od onih koje nisu jer djeca otežavaju selje-nje). Pitanje o ulozi baka/djedova u odgoju postavilisu svojim ispitanicima koji su odgađali roditeljstvo iSchlesinger i Schlesinger (1985), dobivši redom od-govor da su njihovi roditelji ili prestari ili žive preda-leko da bi se aktivno bavili unučadi.

8/17/2019 BKhrv.pdf

13/19


93


Zbog čega je manja uključenost baka/djedova uodgoj unučadi nedostatak odgođenoga roditeljstva?Govoreći o važnosti uloge bake i djeda u životu dje-teta, Smith i Drew (2004) ističu indirektni i direktnipozitivni utjecaj bake i djeda. Pod indirektnim pozi-tivnim utjecajem misli se na njihovu financijsku pot-poru i predstavljanje uzora u roditeljstvu, dok direk-tni pozitivni utjecaj podrazumijeva skrb bake i djedaza unučad. Iz odgojne perspektive također je bitnoupozoriti na rezultate koji pokazuju da je zadovolj-stvo roditelja podrškom vlastitih roditelja i prijate-lja povezano s njihovim pozitivnijim interakcijamas djetetom te s boljim kognitivnim i socijalnim ra-zvojem djeteta (Brassard, 1982, Cotterall, 1986, Cr-nic i sur., 1983, Crockenberg, 1981, Zarling i sur.,

1988; svi prema Parke i Neville, 1995).To upućuje na činjenicu da je osim podrške uže

obitelji vrlo bitna i podrška kruga prijatelja s koji-ma roditelji dijele iskustva i međusobno si pomažu.Raboteg-Šarić i Pećnik (2006) su pokazale kako jeemocionalna podrška prijatelja povezana s većom ro-diteljskom uključenošću u odgoj djeteta i s manjomdepresivnošću roditelja, a vezu između niže razinesocijalne podrške i više razine postnatalne depresijemajki prvorotkinja potvrdili su i Leahy-Warren i sur.(2011). Kod osoba koje su odgađale roditeljstvo ta je

podrška još bitnija zbog gore navedenih čimbenika vezanih uz vlastite roditelje - tako su Walter (1986)i Dion (1995) pokazale da se žene koje su odgađaleroditeljstvo više oslanjaju na socijalnu mrežu prija-telja jer su od vlastitih roditelja uglavnom geograf-ski odvojene, dok su na većem broju ispitanica kojesu odgađale roditeljstvo njihovu potrebu za podrš-kom žena slične dobi koje su postale majke potvr-dili Dobrzykowski i Noerager Stern (2003) te Ree-ce i Harkless (1996).

No posve paradoksalno, kako se rađanje djeteta

pojavljuje u relativno kratkome vremenskom raspo-nu, odgađanje roditeljstva povećava vjerojatnost dasu drugi članovi kohorte kojoj pojedinac/par pripada

već završili s podizanjem djece pa s roditeljima nećedijeliti iskustva niti biti važan izvor podrške u odgojudjeteta, što kao jedan od bitnih nedostataka odgođe-noga roditeljstva ističu Boivin i sur. (2009) te Poelkeri Baldwin (1999). Rezultati do kojih su došli Reece iHarkless (1996) pokazali su da su mreže poznansta-

va majki koje su odgađale roditeljstvo po ostvarenju

roditeljstva postale nedostupne (poput vršnjaka kojisu radili), neprikladne (poput prijatelja bez djece) ilinepostojeće. Čak štoviše, u intervjuima sa 79 parovakoji su odgađali roditeljstvo ispitanice su isticale dane osjećaju pripadnost socijalnim prostorima u kojima majke i djeca međusobno ulaze u interakcije,poput dječjih igrališta. Ne osjećajući se dobro u timprostorima, majke su teže ulazile u zajednice drugihmajki te zbog toga doživljavale svoj socijalni statusmajčinstva marginalnim (Friese i sur., 2008).

Sumirane prednosti i nedostaci ukazuju na toda specifične odgojne implikacije odgođenoga rodi-teljstva doista postoje te da se odgoj prvoga djetetau drugoj polovici tridesetih godina ili kasnije razli-kuje od iskustva podizanja prvoga djeteta u dvade-

setim godinama ili ranije. Kao što je iz prethodeće-ga teksta vidljivo, kvalitativni aspekt tih razlika nijeuvijek jednosmjeran (drugim riječima, predznak od-gojnih implikacija odgođenoga roditeljstva nije is-ključivo pozitivan niti isključivo negativan), što je uskladu s tezom kako nije realno očekivati da bi dobostvarenja roditeljstva mogla biti uniformno pove-zana s općenitom kvalitetom roditeljstva ili opće-nitim boljim ili slabijim djetetovim razvojem. Su-protno tome, ta je dob na različit način povezana srazličitim aspektima roditeljstva (Bornstein i sur.,

2006), kao što su neki aspekti roditeljstva neosjetlji-vi na dob – primjerice, Papoušek i Papoušek (2002;prema Bornstein i sur., 2006) govore o intuitivnomeroditeljstvu, roditeljskim praksama kao što su zado-

voljavanje temeljnih djetetovih potreba za hranom,čistoćom i toplinom, a koje nisu u relaciji s dobi ro-ditelja. Imajući sve to na umu, mora se postaviti za-ključno pitanje: jesu li odgojne implikacije odgođe-noga roditeljstva na koje se u radu ukazalo dovoljnorelevantne da bi pedagogija za njih trebala mariti?

Umjesto zaključka: treba lipedagogija mariti za odgođenoroditeljstvo i njegove odgojneimplikacije?

U posljednje se vrijeme odvija permanentno suža- vanje hrvatske pedagogije na vrtićki i školski kon-tekst odgoja, dok se institucionaliziranost pedago-gije unutar obitelji stavlja na marginu pedagogijskihrazmatranja, čime obiteljska pedagogija sve više gubi

8/17/2019 BKhrv.pdf

14/19



svoju prepoznatljivost unutar pedagogijske znano-sti i svoj predmet proučavanja postupno prepuštapsihologiji roditeljstva, sociologiji obitelji i drugimsrodnim disciplinama8. Razlozi tome mogu se pro-naći u shvaćanju obiteljskoga odgoja kao intuitivnei laičke prakse koju nije potrebno znanstveno pra-titi (u iskrivljenoj opoziciji prema odgoju i obrazo-

vanju u vrtićima i školama, koji bi trebali počivati naprofesionalnim temeljima i pedagoškim kompeten-cijama), a ne kao ishodišta svakoga odgojnog djelo-

vanja. U dublje razmatranje faktora koji su doveli dotoga da se problematika roditeljstva uopće treba ve-rificirati kao predmet interesa pedagogije u ovomese radu međutim neće ulaziti, već će se uzimajući uobzir sve dosad izloženo nastojati argumentirati da

za odgojne implikacije odgođenoga roditeljstva pe-dagogija treba mariti.

U znanstvenoj su sferi potrebna istraživanja ove problematike stavljena u hrvatski kontekst . Kao što jeu uvodu rada rečeno, okolnosti koje dovode do od-gađanja roditeljstva specifične su za različita dru-štva pa je potrebno definirati što konkretno dovodido sve učestalijega odgađanja roditeljstva u hrvat-skome društvu te, mnogo važnije, kako se to od-ražava na odgoj djeteta. Ta je pitanja potrebno po-

vezati i s demografskim trendovima našega društva

u kojemu ljudi žive sve duže, ali s ekonomskoga gle-dišta sve teže, što pojedince koji odgađaju roditelj-stvo stavlja u nezahvalnu poziciju tzv. sendvič gene-racije, koja mora istodobno (fizički, emotivno i(li)financijski) brinuti za svoju maloljetnu djecu i one-moćale roditelje. Nadalje, u svojoj znanstvenoj sfe-ri obiteljska pedagogija također treba promicati plu-ralizam različitih tipova roditeljstva i stav o njihovoj

jednakovrijednosti, ne tolerirajući pritom normiran- je idealnog ili ˝normalnog˝ vremena za roditeljstvokoje bi marginaliziralo sve ostale odabire vreme-

na ostvarenja roditeljstva koji nisu u skladu s ide-alnim. Drugim riječima, stvaranje prototipa ideal-noga roditelja (mlad, obrazovan, heteroseksualan)

valja zamijeniti spoznajom o tome da svaki roditeljneovisno o svojim izvanjskim obilježjima, a ovisnoo svojim pedagoškim kompetencijama može u od-goju djeteta biti dobar ili manje dobar, ali isto tako

da većina roditelja vlastitim naporom i uz adekvatnupodršku okoline može doseći zadovoljavajuću razi-nu roditeljske kompetencije. Ovo je shvaćanje bitnone samo zbog odgođenoga roditeljstva, već i onogakoje pojedinac ostvaruje u periodu svoje (post)ad-olescencije, kao i bilo kojega drugog tipa u kojemuse osobe roditelja ne uklapaju u socijalnu konstruk-ciju „dobrih roditelja˝.

Teorijska i empirijska istraživanja odgođenogaroditeljstva također mogu biti podloga za revizijukurikuluma izobrazbe budućih pedagoga, u kojemusu teme kao što su sve stariji roditelji ili roditeljstvoostvareno različitim tehnikama medicinski potpo-mognute oplodnje (koje često dolazi u kombinacijis odgađanjem roditeljstva) na margini interesa. Re-

zultati istraživanja ukazuju međutim na to da stručn- jaci osobe koje su odgađale roditeljstvo percipirajukao zahtjevnu kategoriju roditelja (vidi kasnije) kojačesto traži pomoć i koja o različitim aspektima trud-noće i roditeljstva nastoji biti vrlo informirana (Ca-rolan, 2005, 2007), što za odgojno-obrazovne dje-latnike može predstavljati izazov ukoliko roditeljepercipiraju kao povremene sugovornike i pasivneprimatelje svojih poruka, a ne kao aktivne agense ikreatore odgojno-obrazovnoga procesa. Stoga se joštijekom studija moraju postaviti čvrsti temelji poziti-

vne percepcije svih roditelja kao partnera u odgojui obrazovanju njihova djeteta.

Nastavno na to, obiteljska bi pedagogija posebannaglasak trebala staviti na važnost pedagoških kompetencija za suradnju s osobama koje su odgađale ro-diteljstvo. Neke specifičnosti odgođenoga roditelj-stva koje su u ovome radu opisane reflektiraju se i uodgojno-obrazovnome sustavu, kao što je manjakenergije roditelja za određene aktivnosti zbog njiho-

ve dobi ili manjak podrške vlastite obitelji u odgoju,a na koje pedagozi trebaju kompetentno odgovoriti

- usklađivanje osmišljenih volonterskih aktivnosti uosnovnoj školi s fizičkim mogućnostima roditelja iliuvažavanje manje vremenske fleksibilnosti roditeljazbog nedostatne podrške primarne obitelji u ustano-

vama ranoga odgoja mogući su primjeri takve prakse.Isto tako, povećan generacijski jaz između roditeljai djeteta ponekad je moguće premostiti kvalitetnom

8 Ilustracije radi, jedinu veliku znanstvenu konferenciju posvećenu problematici obitelji i roditeljstva u zadnjih desetak godinaorganizirali su psiholozi (Dubrovnik, 2012, Psihološki aspekti suvremene obitelji, braka i partnerstva).

8/17/2019 BKhrv.pdf

15/19


95


suradnjom s roditeljima, gdje pedagog ne mora na-stupati samo kao komunikacijski kanal između ško-le i obitelji, već i između roditelja i djeteta.

Osim u suradnji između pedagoga i roditelja, od-gojne implikacije odgođenoga roditeljstva trebale bise uvažiti i u planiranju programa jačanja roditeljskihkompetencija. Ti bi se oblici rada s osobama koje suodgađale roditeljstvo mogli oslanjati i na teme kojesu u radu apostrofirane kao izazovne za odgođenoroditeljstvo, kao što su primjerice problematika pre-zaštićivanja djeteta i povećane odgojne anksioznostite premošćivanja povećanoga generacijskog jaza u vrijeme puberteta (ili neka druga tema koja bi em-pirijskim istraživanjima u našemu kontekstu bila de-tektirana kao relevantna). Otvara se pitanje u kojoj

bi se fazi roditeljevanja ovakvi programi roditeljimamogli ponuditi. Carolan (2007) upozorava da su bu-dući roditelji orijentirani gotovo isključivo na pripre-mu za porod pa bi bilo kakav neposredan pedagoškirad usmjeren na jačanje njihovih roditeljskih kom-petencija trebalo provoditi nakon što je dijete rođe-no. U tome se smislu logičnim čini rad s roditeljimaunutar ustanova ranoga i predškolskoga odgoja, kaoi unutar obiteljskih centara ili različitih nevladinihorganizacija usmjerenih na davanje podrške roditel-

jima i djeci (osobito za teme relevantne za odgoj sta-

rijega djeteta). Isto tako, problem često nedostatnepodrške u odgoju u prvim mjesecima djetetova ži-

vota otvara prostor za kvalitetnu podršku po pitan- ju specifičnosti odgođenoga roditeljstva osviješte-nih patronažnih djelatnika. Pritom bi u svakomeobliku jačanja roditeljskih kompetencija valjalo pri-paziti da se naglasak ne stavlja (samo) na informa-tivni, već i na kritičko-emancipacijski pristup peda-goškome obrazovanju roditelja s ciljem osnaživanjasamih roditelja, a ne podržavanja njihove ovisnostio stručnjacima.

Nadalje, pedagogija je znanost koja može djelo- vati na jačanje društvene potpore osobama koje su od- gađale roditeljstvo. Primjerice, u radu spomenutimsindromom bake i djeda uzrokovanim velikom ra-zlikom u godinama između roditelja i djeteta moguosim djece biti pogođeni i sami roditelji, koji svojstatus u odgojno-obrazovnoj ustanovi mogu doži- vljavati marginalnim, osobito u dječjim vrtićimakoji po svojoj prirodi okupljaju dobno homogeni- ju skupinu roditelja i djece. U toj situaciji pedago-

zi mogu potaknuti roditelje na različite neformalnegrupne aktivnosti kako bi osnažili osjećaj pripadan-

ja grupi. Reece i Harkless (1996) predlažu osnivanjegrupa za druženje starijih majki ili prijateljskih gru-pa/posjeta domovima kako bi se smanjila izolacijakoja se javlja u prvim mjesecima djetetova života.Suprotno mišljenju autora, ovdje se polazi od stavada naglasak ipak ne bi trebalo staviti na izdavajanjei time možebitno etiketiranje roditelja po dobi, većna sustavno i plansko organiziranje različitih oblikadruženja i komuniciranja svih roditelja na lokalnojrazini (književne večeri, zajednički odlasci u dječ-

je kazalište, izleti u prirodu i sl.), koji u našoj zemljinemaju svoju jaku tradiciju – po uzoru na virtualnisvijet u kojemu roditelji na forumima, društvenim

mrežama i drugim platformama za virtualnu ko-munikaciju jedni drugima bivaju podrškom u od-goju mogu se i u nevirtualnome svijetu organiziratirazličite grupne aktivnosti, stvarajući tako određe-nu socijalnu koheziju od koje može profitirati čita-

va odgojno-obrazovna ustanova.Konačno i vrlo bitno, jačanje društvene potpore

osobama koje su odgađale roditeljstvo odnosi se i naeliminaciju bilo kakvih oblika predrasuda prema nji-ma. Iako je riječ o sve češćemu fenomenu, pojedineosobe koje su odgađale roditeljstvo izložene su ra-

zličitim oblicima nerazumijevanja ili čak osuda, štose može nepovoljno odraziti na njihovu roditeljskuulogu (Price, 1977, prema Berryman i Windridge,1995; Carolan, 2005; Shaw i Giles, 2009). Carolan(2005) ističe kako i dalje postoji uvriježeno shvaćanjestarijih roditelja kao „teških“ i „zahtjevnih“ u smislukonzumiranja vremena stručnjaka i dostupnih finan-cijskih sredstava te da (primarno medicinsko) oso-blje rad s njima opisuje kao težak, iako sama autori-ca u svome kvalitativnom istraživanju nije pronašlaosnovu za potvrdu tih stajališta. Stereotipno gleda-

nje na žene koje su odgađale roditeljstvo potvrdilisu u svojoj analizi medijskoga diskursa i Shaw i Gi-les (2009), pokazavši kako mediji te majke portreti-raju kao tašte i sebične te kao osobe koje žele ima-ti sve, što autori smatraju zastarjelim pogledom narodne uloge. U tome bi se smislu kroz diseminacijusaznanja o pozitivnim odgojnim implikacijama od-gođenoga roditeljstva valjalo usmjeriti na povećanjeopće društvene osjetljivosti za taj fenomen te na de-konstrukciju stereotipa o odgođenome roditeljstvu

8/17/2019 BKhrv.pdf

16/19



kao sebičnome te za dijete i roditelja nužno štetno-me odabiru.

Iz navedenoga se može zaključiti kako pedago-gija treba mariti za odgođeno roditeljstvo i njegoveodgojne implikacije. Međutim, pomalo pesimističnomoguće je također priznati da je u situaciji neade-kvatne izobrazbe dijela pedagoga i većine učitelja zaopćenitu suradnju s roditeljima (Ljubetić i sur., 2008;Maleš i sur., 2010), rijetkih programa za jačanje ro-diteljskih kompetencija općega karaktera, obiteljskepolitike čija kvaliteta opada pod teretom dugotraj-nih recesijskih gospodarskih kretanja te sve izraže-nijega individualizma u kojemu se obitelji „zatvara- ju“ u sebe, ne tražeći niti nudeći potporu u svomeširem okruženju, zahtjev za uvažavanjem odgojnih

specifičnosti odgođenoga roditeljstva u praktično-me djelovanju pedagoga pomalo utopijski. Sagle-davajući situaciju realnije, hrvatska bi se obiteljskapedagogija za početak trebala okrenuti provođenjusustavnih istraživanja roditeljstva u svim njegovimpojavnim oblicima te njihove nalaze direktno imple-mentirati u kurikulume izobrazbe budućih pedago-ga i učitelja, dajući im time egzaktno empirijsko ute-meljenje, a stvarajući istovremeno dobar temelj zauvažavanje pluralizma različitih tipova roditelj(stv)a u odgojno-obrazovnim ustanovama budućnosti –s njegovanjem stava o vrlo specifičnim potrebamasvakoga roditelja i odgođeno bi roditeljstvo postalosamo jedan oblik roditeljstva kojemu je također po-trebno posve individualno pristupiti.

Literatura

Akrap, A. i sur. (2003), Činitelji demografskih kreta-nja u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Državni zavodza zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.

Baldwin, W. H.; Nord, C. W. (1984), Delayed child-bearing in the U.S.: facts and fictions. PopulationBulletin, 39 (4), 1-42.

Bengtson, V. L.; Allen, K. A. (2008), The Life Cour-

se Perspective Applied to Families Over Time. U:Boss, P. G.; Doherty, W. J.; LaRossa, R.; Schumm,W. R.; Steinmetz, S. K. (ur.), Sourcebook of FamilyTheories and Methods. A Contextual Approach.New York: Springer, 469-504.

Berryman, J. C.; Windridge, K. C. (1995), Motherho-od after 35. A Report on the Leicester MotherhoodProject. Leicester University.

Berryman, J. C.; Windridge, K. C. (1998), Mother-hood After 35: Mothers and Four-Year-Olds. A Re- port on the Leicester Mother & Child Project . Lei-

cester University.Berryman, J. C.; Windridge, K. C. (2000), Verbal

Comprehension in Four-Year-Olds as a Functionof Maternal Age. Early Childhood Developmentand Care, 164 (1), 49-62.

Bloom, D. E.; Trussell, J. (1984), What are the Deter-minants of Delayed Childbearing and PermanentChildlessness in the United States? Demography ,21 (4), 591-611.

Boivin, J.; Rice, F.; Hay, D.; Harlod, G.; Lewis, A.; van den Bree, M. M. B.; Thapar, A. (2009), Asso-ciations between maternal older age, family envi-ronment and parent and child wellbeing in fa-milies using assisted reproductive techniques toconceive. Social Science & Medicine, 68, 1948-1955.

Bornstein, M. H.; Putnick, D. L.; Suwalsky, J. T. D.;

Gini, M. (2006), Maternal Chronological Age,Prenatal and Perinatal History, Social Support,and Parenting of Infants. Child Development, 77(4), 875-892.

Breart, G. (1997), Delayed childbearing. European Journal of Obstetrics & Gynecology and Reproduc-tive Biology , 75, 71-73.

Brooks, J. B. (2001), Parenting . London: MayfieldPublishing Company.

Bugental, D. B.; Happaney, K. (2002), Parental Attri-

butions. U: Bornstein, M. (ur.), Handbook of Pa-renting. Second Edition. Volume 3. Being and Be-coming a Parent. Mahwah, New Jersey, London:Lawrence Erlbaum Associates, Publishers, 509-535.

Carolan, M. (2003), The Graying of the ObstetricPopulation: Implications for the Older Mother. Journal of Obstetric, Gynecologic & Neonatal Nu-rsing, 32 (1), 19-27.

8/17/2019 BKhrv.pdf

17/19


97


Carolan, M. (2005), „Doing It Properly“: The Expe-rience of First Mothering Over 35 Years. HealthCare for Woman International, 26, 764-787.

Carolan, M. (2007), The project: Having a baby over

35 years. Women and Birth, 20, 121-126.Coltrane, S.; Ishii-Kuntz, M. (1992), Men’s Hou-

sework: A Life Course Perspective. Journal of Marriage and Family , 54 (1), 43-57.

Conger, R. D.; McCarthy, J. A.; Yang, R. K.; Lahey, B.B.; Kropp, J. P. (1984), Perception of Child, Child-Rearing Values, and Emotional Distress as Media-ting Links between Environmental Stressors andObserved Maternal Behavior. Child Development, 55, 2234-2247.

Cooney, T. M.; Pedersen, F. A.; Indelicato, S.; Palko- vitz, R. (1993), Timing of Fatherhood: Is „On-Ti-me“ Optimal? Journal of Marriage and the Family, 55 (1), 205-215.

Cox, F. D. (1990), Human Intimacy. Marriage, theFamily and Its Meaning. Fifth Edition. St. Paul:West Publishing Company.

Čudina-Obradović, M.; Obradović, J. (2000), Obi-telj i zaposlenost izvan kuće: međusobno ometa-nje i/ili pomaganje. Revija za socijalnu politiku,7 (2), 131-145.

Čudina-Obradović, M.; Obradović, J. (2006), Psiho-logija braka i obitelji. Zagreb: Golden marketing– Tehnička knjiga.

Daniels, P.; Weingarten, K. (1982), Sooner or Later.The Timing of Parenthood in Adult Lives. NewYork, London: W. W. Norton & Company.

Dillaway, H. E. (2010), Midlife Motherhood. U:O’Reilly, A. (ur.), Encyclopedia of Motherhood:Volume 2. Los Angeles, London, New Delhi, Sin-gapore, Washington DC: Sage Publications, Inc.,762-764.

Dion, K. K. (1995), Delayed Parenthood andWomen’s Expectations about the Transition toParenthood. Journal of Behavioral Development ,18 (2), 315-333.

Dobrzykowski, T. M.; Noerager Stern, P. (2003), Outof Sync: A Generation of First-Time Mothers over30. Health Care for Women International, 24, 242-253.

Eurostat

URL: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/eurostat/home/ (25.7.2013.)

Ford, W. C. L.; North, K.; Taylor, H.; Farrow, A.; Hull,M. G. R.; Golding, J. (2000), Increasing paren-tal age is associated with delayed conception in alarge population of fertile couples: evidence fordeclining fecundity in older men. Human Repro-duction, 15 (8), 1703-1708.

Frankel, S. A.; Wise, M. J. (1982), A view of delayedparenting: some implications of a new trend. Ab-stract. Psychiatry, 45 (3), 220-225.

Friese, C.; Becker, G.; Nachtigall, R. D. (2008), Oldermotherhood and the changing life course in theera of assisted reproductive technologies. Journalof Aging Studies, 22, 65-73.

Garrison, M. E. B.; Blalock, L. B.; Zarski, J. J.; Merritt,P. B. (1997), Delayed Parenthood: An ExploratoryStudy of Family Functioning. Family Relations,46 (3), 281-290.

Gere, M. K.; Vilabø, M. A.; Torgersen, S.; Kendall,P. C. (2012), Overprotective parenting and childanxiety: The role of co-occuring child behaviorproblems. Journal of Anxiety Disorders, 26, 642-649.

Gershuny, J. (2003), Time, through the Lifecourse,in the Family. Working Papers of the Institute forSocial and Economic Research, paper 2003-3.

Gillespie, G. (2010), Family. U: O’Reilly, A. (ur.),Encyclopedia of Motherhood: Volume 1. Los An-geles, London, New Delhi, Singapore, WashingtonDC: Sage Publications, Inc., 380-383.

Gottesman, M. M. (1992), Maternal adaptation du-ring pregnancy among adult early, middle, andlate childbearers: Similarities and differences. Ab-stract. Maternal-Child Nursing Journal, 20 (2),

93-110.Gregory, E. (2007), Ready. Why women are embracing

the new later motherhood. New York: Basic Books.

Hagestad, G. O. (1986), Dimensions of Time and Fa-mily. American Behavioral Scientist , 29 (6), 679-694.

Heck, K. E.; Schoendorf, K. C.; Ventura, S. J.; Kiely,J. L. (1997), Delayed Childbearing by Education

8/17/2019 BKhrv.pdf

18/19



Level in the United States, 1969-1994. Maternaland Child Health Journal, 1 (2), 81-88.

Hoffman, P. R. (2002), The Impact of Delayed Pa-renting on Child Outcomes. Dissertation. Faculty

of The Graduate College at the University of Ne-braska.

Hrvatski jezični portal

URL: http://hjp.srce.hr/ (27.9.2013.)

Janisse, H. C.; Barnett, D.; Nies, M. A. (2009), Per-ceived Energy for Parenting: A New Conceptu-alization Scale. Journal of Childhood and FamilyStudies, 18, 312-322.

Leahy-Warren, P.; McCarthy, G.; Corcoran, P. (2011),First-time mothers: social support, maternal pa-

rental self-efficacy and postnatal depression. Jour-nal of Clinical Nursing, 21 (3-4), 388-397.

Leinert Novosel, S.; ur. (2003), Projekt: „Stavovi po-slodavaca o zapošljavanju žena“. Zagreb: Državnizavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.

Ljubetić, M.; Maleš, D.; Kušević, B. (2008), Osposo-bljavanje budućih učitelja razredne nastave za rads roditeljima. U: Cindrić, M.; Domović, V.; Matije-

vić, M. (ur.), Pedagogija i društvo znanja. Zagreb:Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 211-219.

Mac Dougall, K.; Beyene, Y.; Nachtigall, R. D. (2012),

‘Inconvenient biology’: advantages and disadvan-tages of first-time parenting after age 40 using in vitro fertilization. Abstract. Human Reproducti-on, 27 (4), 1058-1065.

MacDonald, K.; Parke, R. D. (1986), Parent-childphysical play: The effects of sex and age of chil-dren and parents. Sex Roles, 15 (7-8), 367-378.

Magnuson, K. A.; Duncan, G. J. (1995), Parents inPoverty. U: Bornstein, M. H. (ur.), Handbook ofParenting. Volume 2. Biology and Ecology of Pa-renting . Mahwah, New Jersey, Hove: LawrenceErlbaum Associates, Publishers, 99-121.

Maleš, D.; Kušević, B. (2011), Nova paradigma obi-teljskoga odgoja. U: Maleš, D. (ur.), Nove para-digme ranoga odgoja. Zagreb: Filozofski fakultetSveučilišta u Zagrebu, Zavod za pedagogiju, 41-66.

Maleš, D.; Stričević, I.; Ljubetić, M. (2010), Osposo-bljavanje budućih pedagoga za rad s roditeljima.Život i škola, 56 (24), 35-44.

McLeod, A. (2008), Listening to children: a practicioner’s guide. London, Philadelphia: Jessi-ca Kingsley Publishers.

Menaghan, E. G.; Parcel, T. L. (1991), Determining

Children’s Home Environments: The Impact ofMaternal Characteristics and Current Occupati-onal and Family Conditions. Journal of Marriageand the Family, 53, 417-431.

Mirowsky, J. (2002), Parenthood and Health: The Pi- votal and Optimal Age at First Birth. Social For-ces, 81 (1), 315-349.

Moore, M. C.; de Costa, C. M. (2006), Pregnancy andParenting after Thirty-five. Baltimore: The JohnHopkins University Press.

Morris, M. (1988), Last chance children. Growing Upwith Older Parents. New York: Columbia Univer-sity Press.

Nagle, D. (2006), Ne osjećam se prestara za mamu!Zagreb: Alinea.

Nelson, A. M. (2004), A Qualitative Study of OlderFirst-Time Mothering in the First Year. Journal ofPediatric Health Care, 18, 284-291.

Neville, B.; Parke, R. D. (1997), Waiting for Paternity:Interpersonal and Contextual Implications of theTiming of Fatherhood. Sex Roles, 37 (1/2), 45-57.

Parke, R. D. (1988), Families in life-span perspective.U: Hetherington, E. M.; Lerner, R. M.; Perlmutter,M. (ur.), Child development in life-span perspecti-ve. Hillsdale, New Jersey, London: Lawrence Erl-baum Associates, 159-190.

Parke, R. D.; Neville, B. (1995), Late-Timed Father-hood: Determinants and Consequences for Chil-dren and Families. U: Shapiro, J. L.; Diamond, M.J.; Greenberg, M. (ur.), Becoming a Father. USA:Springer Publishing Company, 104-116.

Pernar, M. (2010), Roditeljstvo. Medicina fluminen-sis, 46 (3), 255-260.

Poelker, D. A.; Baldwin, C. (1999), PostponedMotherhood and the Out-of-Sync Life Cycle. Jour-nal of Mental Health Counseling, 21 (2), 136-138.

Pollock, J. I. (1996), Mature maternity: long termassociations in first children born to oldermothers in 1970 in the UK. Journal of Epidemio-logy and Community Health, 50, 429-435.

8/17/2019 BKhrv.pdf

19/19


Price, S. J.; McKenry, P. C.; Murphy, M. J. (2000),Families Across Time. A Life Course Perspecti- ve. U: Price, S. J.; McKenry, P. C.; Murphy, M. J.(ur.), Families Across Time. A Life Course Perspec-

tive. Readings. Los Angeles, California: RoxburyPublishing Company, 2-22.

Puljiz, V. (2003), Nacionalna obiteljska politika. U:Puljiz, V.; Bouillet, D. (ur.), Nacionalna obiteljska politika. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji,materinstva i mladeži, 13-70.

Raboteg-Šarić, Z.; Pećnik, N. (2006), Bračni status,financijske poteškoće i socijalna podrška kaoodrednice roditeljske depresivnosti i odgojnih po-stupaka. Društvena istraživanja, 86 (6), 961-985.

Ragozin, A. S.; Basham, R. B.; Crnic, K. A.; Gree-

nberg, M. T.; Robinson, N. M. (1982), Effects ofMaternal Age on Parenting Role. DevelopmentalPsychology , 18 (4), 627-634.

Reece, S. M.; Harkless, G. (1996), Divergent Themesin Maternal Experience in Women Older Than35 Years of Age. Applied Nursing Research, 9 (3),148-153.

Roosa, M. W. (1988), The Effect of Age in the Tran-sition to Parenthood: Are Delayed Childbearers aUnique Group? Family Relations, 37 (3), 322-327.

Rossi, A. S. (1980), Life-Span Theories and Women’sLives. Signs, 6 (1), 4-32.

Sardadvar, K. (2010), Social Construction of Mother-hood. U: O’Reilly, A. (ur.), Encyclopedia of Mother-hood: Volume 3. Los Angeles, London, New Del-hi, Singapore, Washington DC: Sage Publications,Inc., 1133-1135.

Schlesinger, B.; Schlesinger, R. A. (1985), Postpo-ned Parenthood: A Canadian Study. U.S. Depar-t

Documents

BKhrv.pdf