Casuistics in Mares at Clinic for Obstetrics and Reproduction from

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

VETERINARSKI FAKULTET

MAGDALENA RADOSAVLJEVIĆ

PRIKAZ SLUČAJEVA KONJA PACIJENATA NA KLINICI

ZA PORODNIŠTVO I REPORODUKCIJU U RAZDOBLJU

OD 2008. DO 2012. GODINE

DIPLOMSKI RAD

ZAGREB, 2013.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

VETERINARSKI FAKULTET

KLINIKA ZA PORODNIŠTVO I REPRODUKCIJU

Ovaj diplomski rad izrađen je na Klinici za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod stručnim vodstvom mentoicea prof. dr. sc. Ive Getz i

komentora doc. dr. sc. Nikice Prvanović Babić.

PREDSTOJNIK: Prof. dr. sc. Marko Samardžija

MENTORI: Prof. dr. sc. Iva Getz

Doc. dr. sc. Nikica Prvanović Babić

ČLANOVI POVJERENSTVA ZA OBRANU DIPLOMSKOG RADA:

1. Doc. dr. sc. Silvijo Vince

2. Doc. dr. sc. Nikica Prvanović Babić

3. Prof. dr. sc. Iva Getz

4. Prof. dr. sc. Marko Samardžija (zamjena)

Najiskrenije se zahvaljujem mentoricama prof. dr. sc. Ivi Getz i doc. dr. sc. Nikici

Prvanović Babić na stručnoj pomoći i nesebičnoj podršci tijekom izrade ovog diplomskog

rada, kao i djelatnicima Klinike za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu koji su također sudjelovali u njegovoj izradi.

SADRŽAJ

1. UVOD........................................................................................................................................1

2. CILJ ISTRAŽIVANJA...............................................................................................................3

3. DOSADAŠNJE SPOZNAJE......................................................................................................4

3.1. GINEKOLOŠKI PREGLED..............................................................................................5

3.2. DIJAGNOSTIKA GRAVIDNOSTI...................................................................................5

3.3. PATOLOGIJA GRAVIDNOSTI.......................................................................................8

3.4. PATOLOGIJA PORODA................................................................................................10

3.5. PATOLOGIJA PUERPERIJA U KOBILA.....................................................................12

3.6. ANDROLOŠKI PREGLED.............................................................................................14

3.7. INTENZIVNA NJEGA NOVOROĐENE ŽDREBADI..................................................15

4. MATERIJALI I METODE......................................................................................................16

5. REZULTATI............................................................................................................................17

6. RASPRAVA.............................................................................................................................23

7. ZAKLJUČCI............................................................................................................................26

8. SAŽETAK................................................................................................................................27

9. SUMMARY.............................................................................................................................28

10. LITERATURA.........................................................................................................................29

11. ŽIVOTOPIS.............................................................................................................................31

1. UVOD

Interes za držanje i uzgoj konja, kako u cijelom svijetu tako i u Republici

Hrvatskoj, svakim je danom sve veći. Unatoč drastičnom padu broja konja tijekom

i nakon domovinskog rata na svega 4.271 grlo 1998. godine, prošlog je desetljeća

broj konja u stalnom porastu te je prema podacima Središnjeg registra kopitara RH

broj kopitara na kraju 2012. godine iznosio 22.874 (HCK-DEĐL, 2012.). Ovaj

pozitivan trend u uzgoju nastavio se unatoč ekonomskoj krizi, a omjer broja konja

pod selekcijskom obuhvatom prema skupinama iznosi za toplokrvnjake 39%, za

hladnokrvnjake 56% i za ponije 5% (BABAN i sur., 2012.). Struktura populacije

konja i porast broja sportsko-rekreativnih grla, ekonomski čimbenici te

popularizacija konjičkog sporta i terapijskog jahanja bitno utječu na kazuistiku i

zahtjeve konjske veterinarske prakse.

Vođenje reprodukcije u konjogojstvu neophodno je za ekonomičnost

uzgoja, poglavito kada se kobile drže radi uzgoja ždrebadi. Moderan i učinkovit

uzgoj konja zahtjeva dobro poznavanje fiziologije reprodukcije, kao i metoda

kojima se reproduktivne funkcije konja mogu kontrolirati i unaprijediti. Kobile i

pastusi u najvećem broju slučajeva odabiru se za rasplod na temelju njihovih

konformacijskih značajki, podrijetla te sportsko-radnih karakteristika i postignutih

rezultata, što u većini slučajeva isključuje odabir za rasplod, ovisno o stvarnoj

plodnosti dotične životinje. Stoga je kod konja, više negoli kod bilo koje druge

vrste problem smanjene plodnosti veoma učestao i predstavlja veliki ekonomski

problem, osobito kod visokovrijednih grla. Primjena modernih dijagnostičkih

metoda (ultrazvuka, endoskopskih, endokrinoloških, citoloških i drugih pretraga),

kao i bolje poznavanje fiziologije i patologije rasplođivanja konja znatno utječe na

povećanje koncepcije kobila, osobito kad je riječ o sportskim kobilama koje tek

nakon završene natjecateljske karijere ulaze u rasplod. S druge strane, pasminska

struktura populacije konja u RH, gdje više od polovice čine autohtone hladnokrvne

pasmine koje se tradiocionalno uzgajaju na pašnjačkim površinama, također utječe

na specifičnosti veterinarske prakse, osobito prilikom pružanja pomoći kod teških

poroda gdje na izbor metode uveliko utječe i prognoza daljnje plodnosti kobile. Svi

1

ovi čimbenici utječu na strukturu i na kazuistiku veterinarkse prakse u uzgoju

konja, gdje ekonomski trošak zahvata često odlučuje o izboru metode.

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju uzgoj konja predstavlja

veliki potencijal za razvoj usluga i servisa agroturizma, te sportske i rekreacijske

aktivnosti vezane na konje, čemu značajno pridonose duga tradicija uzgoja te trend

razvoja svih oblika konjičkog sporta. Uzgoj i očuvanje naših autohtonih i zaštićenih

pasmina kroz programe očuvanja biološke raznolikosti i stvaranja banaka gena u

skladu s nacionalnom „Strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i

krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske“ (NN 81/99; revizija NN 143/08)

također predstavlja veliki potencijal za razvoj i unaprjeđenje konjogojstva. Pri tome

je uzgajivačima i držaocima konja neophodna kvalitetna stručna pomoć doktora

veterinarske medicine i edukacija, osobito u području reprodukcije, s ciljem

poboljšanja uzgojno-selekcijskog rada te povećanja broja grla i kvalitete uzgoja.

Iako su sve kliničke discipline (ortopedija, kirurgija, oftalmologija, unutrašnje

bolesti, zarazne bolesti i veterinarska ginekologija i porodništvo) podjednako

zastupljene i važne u modernoj veterinarskoj medicini posvećenoj konjskim

pacijentima, upravo se veterinarska ginekologija odnosno reprodukcija izdvaja i

predstavlja zasebnu cjelinu jer obuhvaća podjednako zdrave i bolesne životinje te

predstavlja preduvjet za opstanak i razvoj modernog konjogojstva.

2

2. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj našeg istraživanja bilo je analizirati konjske pacijente Klinike za

porodništvo i reprodukciju s obzirom na broj stacioniranih, ambulantno liječenih i

vanjskih pacijenata te s obzirom na zastupljenost kazuistike (učestalost dijagnoza i

provedenih terapija) i pasminsku raspodjelu. Analiza ovih podataka trebala bi

pomoći u donošenju strategije za reorganizaciju veterinarske konjske prakse na

području reprodukcije te ustrojstvu kvalitetnijih i bliskijih odnosa između

uzgajivača/držaoca konja, veterinarske struke na terenu i institucija uključenih u

rasplođivanje, dijagnostiku i liječenje konja.

3

3. DOSADAŠNJE SPOZNAJE

Fiziologija rasplođivanja konja ima dosta specifičnosti u odnosu na druge vrste

domaćih životinja. Kobile su sezonski poliestrične i uniparne životinje, što znači da se pare

u određeno godišnje doba, ovisno o dužini trajanja dana. Tijekom sezone parenja kobile se

tjeraju u pravilnim vremenskim razmacima, ukoliko nisu koncipirale. Podražaj za početak

cikličke aktivnosti u kobila predstavlja produživanje dana (dnevne svjetlosti) tijekom ranog

proljeća (veljača i ožujak). U pripusnoj sezoni razlikujemo prijelazno razdoblje (veljača i

ožujak) i punu sezonu (travanj, svibanj, lipanj). Specifičnost ovog prijelaznog razdoblja su

nepravilni i produljeni estrusi te česti anovulatorni ciklusi u kojima kobila manifestira sve

vanjske znakove estrusa, ali izostaje ovulacija pa je stoga plodnost kobila u ovom periodu

smanjena. Uzrok tim pojavama je nedostatak svjetlosti koja je na početku pripusne sezone

dostatna za početak folikulogeneze, rast folikula i sintezu estrogena, ali nedostatna za

ovulaciju (MAKEK i sur., 2009.). Ulazak u punu sezonu (travanj, svibanj, lipanj)

karakteriziraju pravilni ciklusi i optimalna plodnost kobila. Na sjevernoj polutci pripusna

sezona traje od travnja do rujna, a na južnoj od listopada do ožujka (NOAKES, 2001.). U

našem podneblju uobičajeni su sezonski pripusti u proljeće i u jesen. Spolni ciklus kod

većine kobila traje prosječno 21 do 22 dana, s varijacijama od 18 do 24 dana. Estrus u

kobila traje u punoj sezoni prosječno 5 do 6 dana, no može trajati i od 3 do 10 dana, što je

još uvijek unutar fizioloških granica. U ovoj fazi ciklusa dolazi do ovulacije i to 24 do 36

sati prije prestanka vanjskih znakova tjeranja. Dužina trajanja estrusa ovisi o godišnjem

dobu, pa su tako na početku uzgojne sezone, u rano proljeće, te na njenom kraju, u ranu

jesen, estrusi duži, a u proljeće i ljeto kraći (MAKEK i sur., 2009.).

Vlasnici sportskih grla, često nastoje pripuštati kobile što prije početkom sezone,

dakle u prijelaznom razdoblju kada je plodnost smanjena, kako bi se kobile iduće godine

što ranije ždrijebile i ždrebad bila ranije zrela za ulazak u rad. U cilju poboljšanja plodnosti

i postizanja optimalne koncepcije kobila te uzgoja zdravog potomastva, neophodni su

višekratni ginekološki pregledi, rana ultrazvučna dijagnostika gravidnosti te primjena

suvremenih dijagnostičkih i terapijskih metoda u svrhu pravovremenom otkrivanja i

liječenja patoloških stanja koje dovode do smanjene plodnosti kobila, kao i adekvatan

nadzor tijeka gravidnosti, poroda i puerperija.

4

3.1. GINEKOLOŠKI PREGLED

Ginekološka pretraga kobila i ždrebica sastoji se od vaginalne, rektalne i

ultrazvučne pretrage. Po potrebi se može nadopuniti različitim dodatnim laboratorijskim

pretragama (citološka, bakteriološka, određivanje razine hormona i ostalih biološki

aktivnih tvari u krvi i urinu) i endoskopskom pretragom. Izuzetno je važno prije bilo

kakvog pregleda uzeti detaljnu ginekološku anamnezu koja osim podataka o dotadašnjem

korištenju životinje u rasplodu mora sadržavati i druge podatke koji mogu biti bitni

prilikom interpretacije nalaza (dosadašnja namjena životinje, lijekovi i drugi preparati koje

je kobila do sada primala, eventualni podaci o ozljedama i sl.). Klinički pregled

započinjemo pregledom općeg zdravstvenog stanja kobile, vanjskom pretragom abdomena,

mliječne žlijezde i vanjskih spolnih organa te inspekcijom rodnice. Inspekcijom rodnice

pregledavamo stoščić grljka maternice, sluznicu rodnice i iscjedak. Rektalnom palpacijom

ocjenjuje se matetrnični grljak, maternični trup, rogovi maternice, jajovodi i jajnici

(BLANCHARD i sur., 2003.).

Ultrazvučnim pregledom pregledavamo sljedeće strukture na jajnicima: folikule,

hemoragična žuta tijela, hemoragične folikule, anovulatorne luteinizirane folikule, ciste,

tumore jajnika, te pretražujemo maternicu na eventualne endometrijeske ili limfatičke

cistete promatramo strukturu (tonus endometrija) te eventualnu pristunost odnosno

odsutnost slobodne tekućine u lumenu maternice (GECEG i sur., 1996.).

U ginekološki pregled spadaju još i citološka i mikrobiološka pretraga koje se

provode na osnovi uzimanja brisa endometrija, te endoskopska pretraga koja nam

omogućava direktan uvid u stanje endometrija.

3.2. DIJAGNOSTIKA GRAVIDNOSTI

Rana dijagnostika gravidnosti u kobila danas ima sve veće značenje u suzbijanju

neplodnosti i/ili smanjene plodnosti. Postavljanje točne dijagnoze omogućuje utvrđivanje i

pravodobno liječenje problematičnih životinja, što bitno utječe na rezultate pripusta,

odnosno osjemenjivanja. Metode dijagnostike djelimo na uzgojne, kliničke i laboratorijske.

Uzgojna metoda podrazumjeva izostanak estrusa kod gravidnih poliestričnih

životinja. Osniva se na činjenici da plod inhibira regresiju žutog tijela i tako sprečava

ponovni estrus. Kobile se u uzgoju promatraju i dovode u kontakt s pastuhom, a ako nisu

5

gravidne, najvjerojatnije će ponovno pokazati znakove estrusa već 18 do 20 dana nakon

ovulacije. Ova metoda nije sasvim pouzdana.

Kliničke metode dijagnostike ždrijebnosti su vaginalna, rektalna i ultrazvučna

pretraga. Vaginalna inspekcija provodi se pomoću spekuluma ili dilatatora, u kombinaciji

sa rektalnom pretragom. Vaginalna pretraga nije indicirana ako rezultati rektalne pretrage

nisu dvojbeni. Pozitivan vaginalni nalaz kod gravidnih kobila jest izraziti otpor tijekom

uvlačenja spekuluma već od 14. dana nakon koncepcije. Sluznica je blijeda, bez sjaja,

izrazito suha i ljepljiva. Stoščić materničnog grklja je mali, sljubljenih nabora, zatvoren i

pokriven ljepljivom, bjelkasto-sivom sluzi koja formira tzv. sluzni čep. Za sluz je tipično

da se ne razvlači u dugačke niti, nego se kida između prstiju ili se stvori širolika medolika

opna. Poslije 8. do 16. tjedna gravidnosti, stoščić materničnog grljka smješten je

ekscentrično i više ventralno. U kasnijem stadiju gravidnosti rodnica je izdužena tako da je

stoščić materničnog grljka toliko dislociran da ga je teško uočiti, a vanjski mu je otvor

dorzalno usmjeren. Na početku druge polovine ždrijebnosti dobro je izražena krvožilna

mreža u stijenci rodnice. Osobito je vrijedan vaginalni nalaz u tzv. negativnoj fazi

gravidnosti, tj. u 5., 6., i 7. mjesecu ždrijebnosti, kada se maternica spusti u abdomen pa ju

je često teško rektalno dosegnuti i palpirati (GETZ, 2012.).

Rektalna dijagnostika ždrijebnosti može se provoditi u svim stadijima

gravidnosti a smatramo je pouzdanom od 30. dana gravidnosti do poroda. Zbog

preciznije dijagnoze, uvijek ju je dobro upotpuniti ultrazvučnom i/ili vaginalnom

pretragom. Gravidna maternica je uslijed senzibilizacije estrogenima kontraktibilna

i rigidna, što je jedan od prvih znakova gravidnosti kojeg uočavamo između 14. i

18. dana ždrebnosti. Stadij senzibilizacije maternice traje još do 40.-42. dana

gravidnosti. Maternični stoščić također je senzibiliziran, gladak i čvrsto zatvoren te

se palpira kao tvrda valjkasta tvorba. Pred kraj prvog i na početku drugog mjeseca

gravidnosti (35. dan) proširenje veličine kokošjeg jajeta na gravidnom rogu spušta

se na njegovu ventralnu stranu i počinje fluktuirati. Na kraju sedmog tjedna

proširenje je veličine guščjeg jajeta koje meko fluktuira, a oko osmog tjedna

veličine ljudske šake. U 2. mjesecu ždrijebnosti maternica je još mekša, a plod se

širi u maternični trup. Palpira se proširenje veličine dinje koje pokriva prednji rub

zdjelice, mekanije je i manje elastično nego što je bilo do 60. dana. Ligament

gravidnog roga i istostranog jajnika nešto je jače napet, a prednji brid ide koso

odozgo u ventrokaudalnom smjeru. U 3. mjesecu proširenje gravidnog roga koje

fluktuira veličine je dječje glave ili do košarkaške lopte, a plod se palpira lakše u

6

materničnom trupu nego u rogovima (MAKEK i sur., 2009.). S 90 dana

ždrijebnosti, gravidni maternični rog je dislociran kranioventralno u trbušnoj

šupljini, a pri palpaciji se osjeća zategnuti prednji rub širokog materničnog

ligamenta, što je vrlo karakteristično za tu fazu ždrijebnosti. Krajem 4. mjeseca

može se na strani gravidnog roga osjetiti treperenje medijalne uterine arterije, koje

postaje izrazitije u 5. mjesecu ždrebnosti. Tijekom 5. i 6. mjeseca ždrijebnosti

gravidna se maternica spušta na ventralnu trbušnu stijenku i pokrivena je zavojima

tankog crijeva i kolona. Teško se palpira jer nije često na dohvat ruke te se stoga

naziva negativna faza gravidnosti. Plod se može osjetiti preko balotmana, a dobro

se osjeća i treperenje medijalne uterine arterije. U 7. mjesecu ždrijebnosti još uvijek

može biti negativna faza. Pred kraj 7. mjeseca ždrijebnosti plod se počinje dizati

prema zdjelici jer je sve veći, kao i maternica čija je stijenka tanka i mekana.

Palpiraju se lagano pomični dijelovi ploda. Počevši od 8. mjeseca ždrijebnosti pa

do porođaja plod se intenzivno razvija i raste što smanjuje količinu plodnih voda,

pa se plod lagano palpira (OKLJEŠA, 1957.). Pri kraju gravidnosti plod se nalazi

neposredno pred ulazom u zdjelicu. Iako se na osnovi veličine ploda može

procjeniti u kojem je mjesecu gravidnosti kobila, samo na osnovu rektalne pretrage

to se sa sigurnošću ne može tvrditi.

Glavne prednosti transrektalne ultrazvučne dijagnostike gravidnosti u kobila su

vrlo rana dijagnostika jer je zametni mjehurić u nekih kobila vidljiv već 10 do 20 dana

nakon ovulacije, a kod 99% kobila vidljiv je 15. dan (MAKEK i sur., 1993.a).

Ultrazvučnim pregledom gravidne maternice možemo pratiti rast i razvoj zametka, jer je

moguće objektivno izmjeriti plod, postaviti ranu dijagnozu blizanačke gravidnosti te rane

embrionalne smrtnosti. Ultrazvučnim pregledom između 60. i 70. dana gravidnosti

određuje se spol ploda na osnovi smještaja genitalnog tuberkuluma (KÄHN, 2004.). Za

postavljanje točne dijagnoze ždrijebnosti najprikladnija je kombinacija rektalne i

ultrazvučne pretrage, jer jedna drugu nadopunjuju i daju najsigurniju dijagnozu (GETZ,

2012.).

Od niza laboratorijskih metoda pogodnih za otkrivanje gravidnosti u

kobila navesti ćemo samo one koje se zbog svoje jednostavnosti i cijene, najviše

koriste u praksi. Od tvari specifičnih za gravidnost najčešće se koristi određivanje

serumskog gonadotropina (PMSG) u krvi kobile, a od nespecifičnih određivanje

progesterona u krvi ili mlijeku (PRVANOVIĆ i sur., 2007.) te određivanje

estrogena u krvi i urinu (MAKEK i sur., 1993.b).

7

3.3. PATOLOGIJA GRAVIDNOSTI

Za vrijeme gravidnosti u kobila se javlja niz različitih patoloških stanja, koja su

različitog podrijetla. Patološka stanja tijekom gravidnosti temelji se na patološkim

promjenama i anomalijama na plodu, plodnim ovojnicama i spolnim organima, patološkim

promjenama u trajanju gravidnosti i deficitarnim bolestima gravidnih životinja.

Ukoliko dođe do uginuća zametka u ranom stadiju gravidnosti, govorimo o

embrionalnoj smrtnosti koja se može dijagnosticirati ranim ultrazvučnim

pregledom. Uzroci koji uzrokuju embrionalnu smrtnost smo podjelili na unutrarnje

(koji polaze od kobile), vanjske (koji proizlaze iz vanjskih utjecaja) i embrionalni.

Patološka mnogoplodnost je stanje kad se u maternici gravidne životinje

razvije više plodova od normalnog broja za životinju. Blizanački graviditet u kobila

je ozbiljan problem koji ne rijetko završava pobačajem, ranom embrionalnom

smrtnosti, preranim porodom ili rađanjem mrtve, slabe ili deformirane ždrebadi.

Ukoliko do embrionalne smrtnosti dođe nakon 36. do 40. dana graviditeta kada su

već formirane endometrijalne čašice, kobile zbog toga ne ulaze u ciklus sljedećih

nekoliko mjeseci (120 dana). Zbog svega navedenog jasno je da blizanački

graviditet u kobila izaziva velike ekonomske štete. Ultrazvučna dijagnostika ima

vrlo važnu ulogu u pravovremenom dijagnosticiranju blizanačkog graviditeta u

kobila. Blizance se ultrazvučno može utvrditi već između 12. i 16. dana

gravidnosti, ali s obzirom da su embriji još uvijek mobilni u ovoj fazi moguće ih je

previdjeti. U toj fazi dok još nije došlo do implantacije jednog od blizanaca

možemo pod kontrolom ultrazvuka mehanički stisnuti ili pomaknuti prema vrhu

roga maternice gdje nema uvijeta za fiksaciju (MACPHERSON i REIMER, 2000.).

Najsuvremenija metoda koja se danas najčešće primjenjuje i daje najbolje rezultate

za dalji tijek gravidnosti nakon fiksacije zametaka i tvorbe endometrijskih čašica je

transvaginalna ultrazvučna aspiracija jednog od blizanaca (transvaginal ultrasound-

guided aspiration, TUGA) (GETZ i sur., 2009.).

Hidrops plodnih ovojnica je patološko stanje kad se u plodnim mjehurima

nakupljaju abnormaln velike količine tekućine. Takvo stanje kod kobila je veoma

rijetko. Klinički se hidrops plodnih ovojnica očituje postupnim i izrazitim širenjem

abdomena uz probavne smetnje i smetnje od strane kardiovaskulanog sustava.

8

Prognoza je u pravili povoljna ako opće stanje nije poremećeno, a ni do poroda nije

daleko (MAKEK i sur., 2009.).

Kod edema plodnih ovojnica u kobila znatno je odebljala stijenka koriona

ili alantkoriona, edematzna i žućkasta, a stanje se klinički očituje tek kod porođaja

ili pobačaja.

Od anomalija pupkovina potrebno je spomenuti torzije pupkovine koje

uzrokuju venoznu stazu, krvarenje u području umbilikalnih krvnih žila i hidrops

plodnih ovojnica, smrt ploda i pobačaj.

Abnormalni edemi za vrijeme gravidnosti, znak su patološkog stanja na

spolnim organima, koji mogu doseći takav stupanj da ih je potrebno smatrati

bolesnim stanjima jer mogu ugroziti život životinje ukoliko se jave komplikacije.

Javljaju se pred kraj gravidnosti a posljedica su serozne infiltracije porođajnog

kanala i okoline, a zasnivaju se na djelovanju hormona iz hipofize i placente.

Torzija ili zavrnuće maternice je patološko stanje koje se najčešće javlja

za vrijeme porođaja i tada čini velike poteškoće jer je porođajni kanal jako sužen ili

potpuno zatvoren.

Maternične kile se u gravidnih životinja javljaju u obliku trbušne ili

ingvinalne kile. Kod kobila se preporuča izvršiti umjetni pobačaj pa nakon

stvaranja hernijalnog prstena operirati kilu.

Lažni ili prerani trudovi podrazumjevaju stanje u kojem se kod gravidne

životinje javlja bol u abdomenu koja se po nekim vanjskim znacima manifestira

kao porođajni trudovi. U kobila se javljaju mjesec dana prije termina, a očituju se u

obliku jačih količnih napadaja.

Gravidnost normalno završava porođajem. Ukoliko različiti uzroci prije

vremena prekinu normalnu duljinu gravidnosti i nezreo plod bude istisnut iz

maternice govorimo o pobačaju. Pobačaji mogu biti rani ili kasni. Kod ranog

pobačaja plod bude pobačen u ranijem stadiju razvoja zajedno s plodnim

ovojnicama a kod kasnijih pobačaja često dolazi do zaostajanja posteljice. Pobačaji

su posljedica različitih vanjskih i unutarnjih uzroka. Prema uzrocima dijele se na

zarazne i nezarazne. Nezarazni pobačaji ponajviše su sporadični. Zarazne pobačaje

uzrokuju specifični uzročnici (bakterije, virusi, protozoi i gljivice). Takvi su

pobačaji epizootični ili enzootični, jer se često javljaju u širim područjima.

Kod kobila je zarazni pobačaj relativno rjeđi nego u ostalih domaćih

životinja. U ukupnom broju pobačaja, zarazni se u kobila javljaju u otprilike 60%

9

slučajeva. Od zaraznih pobačaja najznačajniji su paratifusni (salmonelozni)

pobačaj, rinopneumonitis konja, te arteritis konja (MAKEK i sur., 2009.).

Za potrebe ploda koji se razvija gravidna životinja treba više hranjivih tvari.

To je naročito važno u drugoj polovici gravidnosti, u kojem plod vrlo brzo raste. Ne

prima li gravidna životinja hranjive tvari u dovoljnoj količini, nedostaje li u hrani

nekih bitnih sastojaka ili su međusobno kvantitativno loše usklađeni, tada

organizam iz vlastitih rezervi nadoknađuje manjak da ne bi došlo do poremetnje u

razvoju ploda. To se često događa na štetu materinjeg organizma. Tetanija i

osteomalacija najčešće su deficitarne bolesti koje se javljaju kod kobila.

3.4. PATOLOGIJA PORODA

Porod je fiziološki završetak gravidnosti kada zreli plod kroz porođajni kanal

napušta organizam majke kako bi u vanjskom svijetu nastavio izvanmaternični razvoj.

Tijekom rađanja poremećaji se pojavljuju već u stadiju otvaranja, a još više u stadiju

istiskivanja ploda. Teški porođaj (partus gravis, dystocia) je stanje kada rodilja nije

sposobna vlastitim snagama svladati teškoće rađanja i istisnuti plod vlastitom snagom bez

stručne pomoći (OKLJEŠA, 1957.). Uzroci teških poroda mogu potjecati od strane majke

(nepravilnost i patloška stanja maternice, slabi trudovi, preuski porođajni kanal,

nepravilnost porođajnog kanala), ili što je učestalije od strane ploda (absolutno preveliki

plod, nepravilni habitusi glave i nogu, nepravilni situsi i pozicije, nakaze, blizanci), a vrlo

rijetko zbog abnormalnosti plodnih ovojnica i pupkovine (MAKEK i sur., 2009.).

Prilikom pružanja pomoći kod teškog poroda prvi je zadatak doktora veterinarske

medicine postavljanje točne dijagnoze koja se temelji na općoj kliničkoj i specijalnoj

ginekološkoj pretrazi radi ocjene stanja rodilje te odabira najefikasnijih postupaka i

kasnijem pomaganju kod poroda (MAKEK i sur., 2009.). Metoda pomaganja ovisi o

vitalnosti ploda, uzroku distokije.

Liječenje teškog porođaja može biti medikametozno, manipulativno i

kirurško. Nakon što je prostor za rađanje pripremljen i kobila fiksirana, potrebno je

nadoknaditi plodne vode te ovisno o metodi pomaganja pospješiti odnosno ublažiti

trudove te aplicirati odgovarajuću analalgeziju odnosno sedaciju. Kod kobila se

10

vrlo često koristi i epiduralna anestezija. Osim toga, kako se porodi često vrše

terenski, potrebno je pobrinuti se za asepsu i antisepsu rodilje i instrumentarija.

Metode koje se koriste su ekstrakcija ploda dopuštenom pojačanom snagom,

repozicija nepravilnih habitusa, situsa i pozicija, embriotomija (fetotomija) te

krvave operacije na rodilji (carski rez i epiziotomija).

Ekstrakcija ploda dopuštenom pojačanom snagom (extractio par force)

indicirana je kada plod normalno razvijen i u pravilnom položaju, a prostorne prilike u

porođajnom kanalu su povoljne. Plod se ne smije izvlačiti prevelikom snagom kako se ne

bi oštetio koštani i mekani dio porođajnog kanala.

Repozicije nepravilnih položaja ploda obavljaju se ako je plod živ i normalno

razvijen. Uspjeh repozicije ovisi o veličini ploda, o prostoru za repoziciju te stanju

porođajnog kanala. U slučaju repozicije potrebno je povećati prostor u maternici u kojem

se ispravljaju pojedini dijelovi ploda. U pravilu repozicije obavljamo u maternici ploda pa

zato plod koji je ušao u porođajni kanal treba potisnuti natrag u maternicu, a dijelove ploda

koji su položeni pravilno u porođajnom kanalu fiksirati porođajnim užetom. Kod

ispravljanja nepravilnih situsa i habitusa primjenjuje se načelo dviju sila. Ako je npr. noga

flektirana u karpalnom zglobu, tu fleksiju ispravljamo tako da karpalni zglob potiskujem u

kraniodorzalnom smjeru, a distalni dio noge istodobno uvlačimo u porođajni kanal. Ako

navedeno ne možemo učiniti samo rukom, služimo se različitim pomagalima da bismo

istodobno djelovali dvjema silama koje su oprečne jedna drugoj (OKLJEŠA, 1957.).

Fetotomija (embriotomija, disectio foetus) označava sve operativne zahvate koji

se rade na plodu unutar maternice ili u porođajnom kanalu sa svrhom smanjenja veličine i

opsega ploda. Indikacije za fetotomiju su sve nepravilnosti mrtvog ploda koje

onemogućuju porođaj, mrtav plod, nakaznsti i anomalije ploda. Fetotomija može biti

parcijalna i kompletna. Parcijalna fetotomija je zahvat kada amputacijom samo pojedinih

dijelova ploda liječimo distociju. Totalnom fetotomijom režemo cijeli plod na dijelove te

komade ploda pojedinačno vadimo iz maternice (KARADJOLE, 2003.). Osnovne rezove u

fetotomiji dijelimo na rezove pod pravim, tupim i oštrim kutom te rez u produženju prema

kutu koji stvara žičana pila s cijevima fetotoma. Fetotomski rezovi mogu se podjeliti

gledajući prema smjeru reza na podužnu osovinu porođajnog kanala ili ploda na podužne,

poprečne i kose. Rezovi se mogu podjeliti i prema smjeru u kojem reže pila na rezove

11

prema operateru i rezove od operatera (OKLJEŠA, 1957.). Podužnim rezom pod tupim

kutom reže se po dužini stražnji dio tijela ili dijagonalno režemo grudni koš. Također se

tim rezom mogu amputirati glava i prednje noge ako su u nepravilnom habitasu. Zglobovi

se režu poprečnim rezovima. Parcijalna fetotomija obavlja se samo na pojedinom dijelu

ploda koji je u nepravilnom položaju. Ispružena glava amputira se rezom pod pravim

kutom, a flektirana glava rezom u produženju. Noga flektirana u karpalnom zglobu

amputira se rezom u produženju. Ispružena prednja noga amputira se rezom pod oštrim

kutom ili rezom u produženju. Kod skapulohumeralne fleksije rezom u produženju

amputira se potpuno flektirana prednja noga. Stražnju nogu flektiranu u tarzalnom zglobu

amputira se rezom u produženju. Ispružena stražnja noga može se amputirati pod oštrim

kutom ili rezom u produženju. Potpuno flektirana stražnja noga amputira se rezom u

produženju.

Carski rez (sectio caesarea) je operacija koju primjenjujemo kada druge metode

liječenja distocije nisu uspješne. Tako porađamo plodove obišavši normalni porođajni

kanal. Indikacije za carski rez su maternična inercija koja ne reagira na terapiju

ekbolicima, fetopelvična disproporcija, obstrukcija porođajnog kanala, torzija maternice,

nekompletna dilatacija cerviksa, ruptura maternice, izvala rodnice, nepravilni položaj ploda

koji se ne mogu ispraviti i elektivni carski rez. Kod kobila carski rez izvodimo

laparotomijom u bijeloj liniji počevši od pupka 30 cm kaudalno. Maternica je iznimno

nježna te treba biti vrlo oprezan tijekom manipulacije. Maternica se otvara na ventralnoj

velikoj kurvaturi iznad ekstremiteta fetusa. Nakon porođaja ždrijebeta vadimo posteljicu.

Uobičajeno je na mjestu incizije maternice profuzno krvarenje, zbog toga prije šivanja

maternice rubove rane opšijemo produžnim šavom. Maternicu šivamo produžnim

seroseroznim šavom u dvije etaže. Prije šivanja laparotomijske incizije peritonealnu

šupljinu isperemo toplom fiziološkom otpinom. Trbušnu stijenku kao i kožu šivamo

uobičajenim načinom za sve abdominalne operacije (MAKEK i sur., 2009.).

3.5. PATOLOGIJA PUERPERIJA U KOBILA

Puerperalne bolesti su ona patološka stanja rodilje koje su u direktnoj ili indirektnoj

vezi s porođajem, ali se klinički manifestiraju samo tijekom puerperija. Pojavljuju se

12

najčešće odmah u prvim danima poslije poroda. Tu spadaju zaostajanje posteljice, izvala

uvrnute maternice, puerperalna intoksikacija i puerperalne infekcije.

Posteljica u kobile iz maternice izlazi u roku od nekliko do 30 minuta poslije

porođaja, a smatra se da je zaostala ako je prošlo više od 3 sata od poroda. Zaostajanje

posteljice (retentio secundinarum) javlja se u 2 do 10% kobila. Kliničku sliku

karakterizira redovito pogoršanje općeg zdravstvenog stanja uz povremene količne napade,

koje se javlja već nakon 12 sati te intoksikacija, metritis i laminitis (ARTHUR i sur.,

1998.). Prognoza je nepovoljna kod zanemarene zaostale posteljice te stoga ovo treba

smatrati hitnim stanje i zaostalu posteljicu ukloniti uz primjenu uterotonika i ispiranje te

lokalnu antibiotsku terapiju maternice (AURICH, 2000.).

Izvala uvrnute maternice (inversio et prolapsus uteri) je bolesno stanje rodilje u

kojem se maternični rog, koji je bio gravidan, najprije uvrne u vlastitu šupljinu, a zatim se

u izvrnutom stanju izvali van između stidnih usana. Maternica se može uvrnuti i izvaliti

samo kraće vrijeme poslije porođaja, kada još nije kontrahirana, a maternički grljak još nije

zatvoren. To se događa najčešće u prvih 6 ili najdulje 12 sati poslije ždrijebljenja. U prvoj

fazi dio maternične stijenke uvrće se u materničnu šupljinu koja je u to vrijeme prostrana.

Kada se maternična stijenka jednom malo uvrne, redovito će se uvrtati i dalje, jer životinja

obično tada tiska, budući da na mjestu inverzije osjeća bolove. Invertirana stijenka prolazi

kroz cerviks, rodnicu i stidnicu i za sobom vuče ostale dijelove maternične stijenke pa se

na kraju maternica u izvrnutom stanju između stidnih usana izvali potpuno (MAKEK i

sur., 2009.). U kobila se izvala maternica rijetko pojavljuje, a prognoza je neizvjesna jer i

kod pravodobne intervencije pojedine kobile uginu zbg mogućih komplikacija (pucanje

unutarnjih materničnih žila, inkarceracija i sepsa).

Puerperalna intoksikacija je bolest koja nastaje kao posljedica resorpcije toksina.

Njih mikroorganizmi stvaraju u gnjilom plodu, sadržaju maternice ili raspadnutoj

posteljici. Najčešće su to saprofiti koji tijekom poroda i puerperija lako dospijevaju u

otvoreni porođajni kanal. Njihovi toksini i raspadnuti produkti nadražuju i oštećuju

sluznice porođajnog kanala. Resporpcijom prodiru u limfu i krv i tako se raznose po

cijelom organizmu, a njihovo toksično djelovanje očituje se na vitalnim organima. Ukoliko

je maternica atonična, resorpcija toksina je pojačana jer je sadržaj u maternici pod tlakom.

Rast i razvoj saprofita u porođajnom sustavu izazivaju obrambenu reakciju koja se očituje

13

upalom, a stijenka porođajnog kanala na tom mjestu odeblja. Ipak, u kobila se pod

utjecajem toksina i raspadnutih produkata najčešće razvijaju samo kataralne promjene na

sluznicama porođajnog kanala pa su češće samo lokalne intoksikacije.

Puerperalne infekcije uzrokuju bakterije koje prodiru u tkivo porođajng kanala i

maternice i u njemu se počinju razmnožavati i štetno djelovati. Ako su ombrambene snage

organizma štetno djelovanje mikoorganizma uspjele zaustaviti na mjestu infekcije i bližu

okolicu, razvijaju se samo lokalne puerperalne infekcije. To je niz bolesti dijelova

porođajnog sustava. Infekcije patogenih mikoorganizama uzrokuju lokalne upalne

promjene pojedinih organa ili njihovih dijelova pa prema tome dobivaju ime. Od općih

simptoma pri lokalnim puerperalnim upalama redovito je tjelesna temperatura povišena, a

poremećeno je i opće zdravstveno stanje. Kobile tiskaju, zgrbljene su i teško stoje. Ako

uzročnici uspiju prodrijeti u krv i limfu, raširit će se po organizmu i nastaje opća

puerperalna infekcija (MAKEK i sur., 2009.).

3.6. ANDROLOŠKI PREGLED

Rasplodnjaci čija se sperma koristi za umjetno osjemenjivanje odabiru se ponajprije

na osnovi uzgojnih ciljeva koji se žele postići, odnosno genskog potencijala određenog

rasplodnjaka. Pretragu rasplodnjaka nužno je obaviti, da se potvrdi, odnosno, da se na

vrijeme dijagnosticira neplodnost. Nakon uzimanja detaljne anamneze potrebno je obaviti

opći klinički pregled, specijalni pregled spolnih organa (androloška pretraga), pokusni

skok, tj. refleksnu ocjenu potencije i ocijeniti ejakulat.

Andrološku pretragu započinjemo inspekcijom vanjskih spolnih organa, zatim

pažljivo ispalpiramo testise, epididimise, kožu skrotuma, pomičnost testisa u skrotumu i

sjemensko uže. Nakon toga pretražimo prepucij, otvor prepucija i njegovu sluznicu te

pomičnost spolnog uda u prepuciju. Inspekcijom skrotuma i testisa ocjenjujemo odgovara

li veličina dobi i pasmini rasplodnjaka, simetričnost lijeve i desne strane skrotuma i

eventualno patološke promjene na skrotumu (ekcemi, rane, ozljede, ektoparaziti itd.).

Veličina skotuma i testisa mora odgovarati dobi i pasmini rasplodnjaka, a lijeva i desna

strana trebaju biti približno simetrične, bez patoloških promjena (CERGOLJ i

SAMARDŽIJA, 2006.).

14

Rasplodnjacima koji su dobili pozitivne ocjene tijekom svih navedenih pregleda, na

kraju treba napraviti laboratorijsku ocjenu nekoliko ejakulata. U daljnji postupak uzimaju

se samo oni koji zadovoljavaju određene kriterije kvalitete ejakulata. Rasplodnjacima koji

su tijekom svih navedenih pretraga ocijenjeni pozitivno, obavezno treba poslati uzorke u

laboratorij na mikrobiološku pretragu, kako bi bili sigurni da nisu zaraženi nekom

patogenom bakterijom, virusom ili gljivicom.

3.7. INTENZIVNA NJEGA NOVOROĐENE ŽDREBADI

Veterinarska neonatalogija obuhvaća bolesti novorođenih životinja od rođenja do

uspostavljanja potpune homeostaze novorođenog organizma. Općenito se smatra da je

zdravo novorođenče sposobno za samostalan život tjedan dana nakon rođenja. Kako su sve

bolesti novorođenih životinja potencijalno fatalne i za život novorođenčeta opasna stanja,

od vitalne je važnosti pravodobno početi s odgovarajućom terapijom. Novorođenče se rađa

bez imnunosti i njihovo preživljavanje u vanjskoj sredini izravno ovisi o pravodobnom

unosu pasivne imunosti putem kolostruma. Stoga je ključno pravodobno pripremiti majku

kako bismo indirektno zaštitili novorođenče. Ždrebad je u prvim danima života

najosjetljivija na hipoglikemiju, hipotermiju, peripartalnu asfiksiju, septikemiju i majčino

odbacivanje. U svim navedenim slučajevima bolesno novorođenče iziskuje intenzivnu skrb

i veliku količinu brige i truda (PRVANOVIĆ, 2012.).

15

4. MATERIJALI I METODE

U istraživanju smo obradili kazuistiku konja – pacijenata Klinike za

porodništvo i reprodukciju tijekom petogodišnjeg razdoblja (od 01. siječnja 2008.

do 31. prosinca 2012.). Za prikupljanje podataka o zaprimljenim i obrađenim

pacijentima koristili smo aplikaciju za unos i praćenje pacijenata (Vef. protokol).

Podatke smo analizirali s obzirom na: strukturu pacijenata, dijagnozu i pasminu.

S obzirom na strukturu, konje, pacijente Klinike razvrstali smo na

ambulantno pregledane (skupina 1), stacionirane (skupina 2) te pacijente obrađene

tijekom nastave na Ambulantnoj klinici (skupina 3) ili obrađene kao vanjski

pacijenti Klinike (skupina 4), temeljem ugovornih odnosa s različitim institucijama

u kojima se održava nastava za studente veterinarske medicine ili se izvršavaju

obveze ugovorene tijekom rada na znanstveno-stručnim projektima (Državne ergele

Đakovo i Lipik, Centar za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske d.o.o. – stanica za

U.O. kobila Križevački Lemeš, ergela Serdar i drugi).

Zaprimljene i obrađene konje - pacijente Klinike analizirali smo s obzirom

na dijagnozu te podijelili u 9 skupina: ginekološki pregled i obrada, dijagnostika

gravidnosti, patologija gravidnosti, patologija poroda (fetotomije su iskazane

posebno unutar ove kategorije), patologija puerperija, androloški pregled,

intenzivna njega i bolesti novorođene ždrebadi, operativni zahvati te ostalo.

4.1. STATISTIČKA ANALIZA

Statistička analiza podataka načinjena je pomoću programskog paketa SAS

(Statistical Analysis Software) 9.1.3. Service Pack 4 (2002-2003 by SAS Institute

Inc., Cary, USA). Deskriptivna statistika načinjena je pomoću SAS modula PROC

MEANS i PROC FREQ. Grafikoni su izrađeni pomoću modula SAS/GRAPH,

postupkom PROC GCHART.

16

5. REZULTATI

Struktura konja, pacijenata Klinike za porodništvo i reprodukciju prikazana

je za svaku godinu posebno. U aplikaciji za unos i praćenje pacijenata (Vef.

protokol) svaki pacijent ima svoju karticu, a otvaranjem kartice dobiva se točan

uvid u izvršene preglede i zahvate te ponovljene preglede. Stoga smo pri analizi

podataka obradili broj zaprimljenih pacijenata (jedna kartica = jedan pacijent), a ne

broj ukupnih pregleda, s obzirom da su stacionirani i dio vanjskih pacijenata (ergele

i CRSH) pregledani više puta tijekom sezone, odnosno boravka na Klinici.

Tijekom 2008. godine obrađeno je ukupno 81 konjskih pacijenata, od toga

je broja 70,37% bilo vanjskih pacijenata (n=57), 16,06% stacioniranih (n=13) te

7,41% ambulantno pregledanih (n=6) i 6,17% obrađenih tijekom nastave na

Ambulantnoj klinici (n=5).

Postotak strukture po godiniGODINA=2008

Ambulantna klinika6.17%

Ambulantno pregledani7.41%

Stacionirani16.05%

Vanjski pacijenti70.37%

Slika 1: Struktura konjskih pacijenata Klinike za porodništvo i reprodukciju

tijekom 2008. godine.

U 2009. godini ukupni broj konja pacijenata Klinike iznosio je 42. Od toga

je bilo 59,52% vanjskih pacijenata (n=25), 14,29% stacioniranih (n=6) te 7,14%

ambulantno pregledanih (n=3) i 19,05% obrađenih tijekom nastave na Ambulantnoj

klinici (n=8).

17



Ambulantno pregledani7.14%Stacionirani

14.29%







klinici (n=4).




Stacionirani19.15%




Tijekom 2011. godine obrađeno je ukupno 89 konja pacijenata Klinike, od

toga je broja 74,16% bilo vanjskih pacijenata (n=66), 11,24% stacioniranih (n=10)

te 6,74% ambulantno pregledanih (n=6) i 7,87% obrađenih tijekom nastave na

Ambulantnoj klinici (n=7).

18




Stacionirani11.24%







klinici (n=8).




Stacionirani13.73%




U petogodišnjem razdoblju (od 2008. do 2012. godine) obrađeno je ukupno

310 konja, pacijenata Klinike za porodništvo i reprodukciju. Od ovog ukupno broja

210 kobila, pastuha, ždrebadi i magaraca obrađeni su kao vanjski pacijenti Klinike

(67,74%), 45 ih je bilo stacionirano (14,52%), 32 pacijenta (10,32%) obrađeni su

tijekom nastave na Ambulantoj klinici, a 23 (7,42%) je pregledano ambulantno.

19

Struktura konjskih pacijenata s obzirom na dijagnozu izražena je u

postocima (%) od ukupnog broja konjskih pacijenata i prikazana na slici 6. Svakom

pacijentu pridružena je samo jedna dijagnoza bez obzira na trajanje obrade i broj

ponovljenih pregleda.

Slika 6: Struktura konjskih pacijenata tijekom petogodišnjeg razdoblja (od

2008. do 2012. godine) na Klinici za porodništvo i reprodukciju s obzirom na

dijagnozu, odnosno obavljeni zahvat.

Dijagnostika gravidnosti prikazana je zasebno, a ne u okviru ginekoloških

pregleda. Ovo je bio najčešće obavljani postupak (37,5%), a osim ultrazvučnog

pregleda tu su ubrojene i laboratorijski obrađene kobile, kod kojih je za

postavljanje dijagnoze korišteno određivanje progesterona u krvi, odnosno

estrogena u urinu, ovisno o stadiju gravidnosti. Ginekološki pregledi (36,77%)

obavljani su radi utvrđivanje stadija spolnog ciklusa, određivanje vremena za

pripust ili osjemenjivanje, obrade kobila zbog smanjene plodnosti i drugo.

20

Tijekom petogodišnjeg razdoblja ukupni broj obavljenih fetotomija iznosio

je 14, odnosno 4,5% od ukupne kazuistike. Broj kobila koje su obrađene i

stacionirane radi pružanja pomoći kod teškog poroda (dystocia) iznosio je 20

(6,45%), ali je kod nekih porod završen nakon repozicije nepravilnog položaja

ploda ili su životinje eutanazirane zbog nepovoljne prognoze. Sve kobile nakon

fetotomije su hospitalizirane, a trajanje boravka na Klinici ovisilo je o stanju

životinje, načinu izvođenja fetotomije i tijeku puerperija.

U skupinu ostalo ubrojili smo konje koji su na Kliniku zaprimljeni tijekom

noćnih dežurstava, a po svojoj dijagnozi nisu pripadali reprodukcijskoj i akušerskoj

problematici. Ovdje se većinom radilo o konjima s kolikama koji su dalje

obrađivani na Klinici za unutrašnje bolesti i/ili operativno liječeni na Klinici za

kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju.

Kod konja, vanjskih pacijenata Klinike najčešće obavljani zahvat bila je

dijagnostika gravidnosti (46,2%) kod 97 kobila, zatim ginekološki pregled (42,9%)

kod 90 kobila te androloški pregled (4,3%) kod 9 pastuha i patologija puerperija

(2,4%) kod 5 kobila. Teške porode, neonatalne slučajeve i patologiju gravidnosti

ukoliko su bili dijagnosticirani kod vanjskih pacijenata uglavnom smo slali na

hospitalizaciju na Kliniku te su u ovoj kategoriji bili zastupljeni sa svega 0,5% u

sva tri slučaja.

Kod stacioniranih konjskih pacijenata Klinike čak se u 40,0% (n=18) radilo

o teškim porodima (repozicija nepravilnog položaja, fetotomija parcijalna ili

totalna), zatim u 17,8% (n=8) o patologiji graviditeta (blizanački graviditet,

placentitis, hidrops plodnih ovojnica, pobačaji, i dr.), u 11,1% (n=5) o ginekološkoj

obradi (utvrđivanje faze ciklusa i vremena za pripust, dijagnostika i liječenje

smanjene plodnosti, umjetno osjemenjivanje duboko smrznutim sjemenom pastuha

i drugo). Intezivna njega i bolesti novorođenčadi bili su kod stacioniranih

pacijenata zastupljeni u 8,9% (n=4) ukupnih slučajeva, a patologija puerperija

(zaostala posteljica s komplikacijama, izvala rektuma, izvala maternice) u 6,7%

(n=3) slučajeva, s tim da ovdje nisu ubrojene kobile kojima je pružana pomoć zbog

teškog poroda, a koje su također kasnije obrađivane i liječenje tijekom puerperija.

Operativni zahvati (tumori jajnika, Caslick, rekonstrukcija rectovestibularne fistule)

obavljeni su kod 6,7% stacioniranih konjskih pacijenata Klinike (n=3). Kod

21

stacioniranih pacijenata smo androloški pregled izvršili samo u 4,4% slučajeva

(n=2) te dijagnostiku gravidnosti u 2,2% ukupnih slučajeva (n=1) gdje se radilo o

blizanačkom graviditetu. Kod te je kobile 48. dana gestacije jedan plod uklonjen

primjenom transvaginale ultrazvučne aspiracije (TUGA) jednog od blizanaca te je u

terminu oždrijebila vitalno žensko ždrijebe.

U konja, pacijenata obrađenih tijekom nastave na Ambulantnoj klinici u

40,1% slučajeva izvršen je ginekološki pregled (n=13), u 37,5% dijagnostika

ždrebnosti (n=12). U 9,4% slučajeva kobile (n=3) su obrađene i pružena je pomoć

zbog patologije puerperija (zaostala posteljica), u 6,3% izvršen je androloški

pregled (n=2) te pružena pomoć kod po jedne kobile (3,1%) zbog teškog poroda i

kod patologije graviditeta (pobačaj).

Kod ambulantno pregledanih i obrađenih konjskih pacijenata Klinike

najčešće obavljani zahvat je bila dijagnostika gravidnosti (39,1%) kod 9 kobila,

zatim ginekološki pregled i obrada kod 6 kobila (26,15) te je dijagnosticirana

patologija gravidosti (blizanački graviditet u 2 kobile i placentitis u jedne) u 13,0%.

U ovoj skupini najviše je bilo pacijenata koji po svojoj problematici i dijagnozi nisu

pripadali reprodukcijskoj ili akušerskoj problematici te su upućeni na daljnju

obradu na ostale klinike Veterinarskog fakulteta.

22

6. RASPRAVA

Uvidom u strukturu konja, pacijenata Klinike za porodništvo i reprodukciju

razvidno je da preko dvije trećine pacijenata (67,74%) čine vanjski pacijenti

Klinike. U ovoj skupini vanjskih pacijenata najčešće obavljani zahvat bila je

dijagnostika gravidnosti (46,2%) kod 97 kobila te ginekološki pregled (42,9%) kod

90 kobila. Najveći broj pacijenata ove skupine bili su konji lipicanske pasmine

obrađeni na Državnoj ergeli Đakovo i Lipik, tijekom rada na znanstveno-stručnim

projektima te održavanja nastave za studente veterinarske medicine. Hrvatsku

karakteriziraju dva uzgojna tipa lipicanca, barokni, jahaći tip koji se primarno

uzgaja na državnoj ergeli Lipik i zaprežni, moderni tip koji se pretežno uzgaja na

državnoj ergeli Đakovo i u privatnim uzgojima tzv. „slavonskog bazena lipicanaca,

a oba su tipa podjednako zastupljena među pacijentima Klinike za porodništvo i

reprodukciju. Pri tome je, ako pogledamo strukturu pacijenata, razvidna samo

razlika u načinu vođenja rasplođivanja koja dovodi do razlike u plodnosti kako

opisuju PRVANOVIĆ i sur. (2008., 2009.). Pregledom kartica pacijenata lipicanske

pasmine razvidno je samo da se radi o pastusima i kobilama koji se ubrajaju u sve

kategorije pacijenata od rutinskih ginekoloških i androloških pregleda zdravih

životinja u svrhu preventive pa do patologije gravidnosti, poroda, puerperija i

slično. Prevladavaju ipak zdrave životinje, kao što opisuje PRVANOVIĆ i sur.

(2011.) koja je istraživala i promatrala plodnost lipicanskih kobila nakon povratka

iz izbjeglištva natrag u matični uzgoj u Lipiku. Pri tome je konstatirala da su kobile

i pastusi sa ergele Lipik unatoč nepovoljnoj dobnoj strukturi i izuzetno niskom

BCS-u pokazali zadovoljavajuću i čak iznadprosječnu plodnost te pokazali veliku

izdržljivost i dugovječnost u rasplodu. Pastusi i kobile sa državne ergele Đakovo su

također uglavnom zastupljeni u populaciji zdravih pacijenata na rutinskim

ginekološkim i androloškim pregledima a patologija koja se javljala i vidljiva je iz

kartica pacijenata može se objasniti dosadašnjim izostankom kontinuiranog

specijalističkog nadzora nad populacijom lipicanaca na ergeli Đakovo. Naime,

kako navodi VUČKOVIĆ i sur. (2010.) kobile na državnoj ergeli Đakovo se i dalje

pripuštaju cijele godine i nema sustavne kontrole reprodukcije. Također je u

posljednjih nekoliko godina bilo problema i sa virusnim arteritisom konja te je veći

23

broj životinja a poglavito pastuha bio seropozitivan. Od ove se godine u suradnji

Veterinarskog fakulteta i obje državne ergele, a uz potporu Ministarstva

poljoprivrede provodi pilot istraživanje u svrhu uvođenja umjetnog osjemenjivanja

na obje državne ergele lipicanaca a u svrhu unaprjeđenja uzgoja i iskorjenjivanja

virusnog arteritisa, pa je dio konjskih pacijenata podrijetlom i iz navedenog pilot

istraživanja.

Najčešće obavljani zahvat kod vanjskih pacijenata bila je dijagnostika

gravidnosti, a kako navode CSIK i sur. (2007.) primjenom rane ultrazvučne

dijagnostike ždrebnosti i ultrazvučnim pregledom do 23. dana nakon pripusta i

umjetnog osjemenjivanja možemo s vrlo velikom sigurnošću (97%) potvrditi

koncepciju i detektirati životinje koje nisu koncipirale. Neophodni su višekratni

kontrolni pregledi radi praćenja tijeka gravidnosti s obzirom na mogućnost

embrionalne smrtnosti i blizanačke gravidnosti (DEKOVIĆ, 2011.). Za postizanje

optimalnih rezultata prilikom rane ultrazvučne dijagnostike gravidnosti, prema

ENGLAND (2005.) neophodan je trokratni pregled: prvi pregled 14. do 16. dana,

drugi od 21. do 22. dana i treći pregled 35. dana.

Od ukupnog broja pacijenata (n=310) tijekom petogodišnjeg razdoblja

stacioniranih konja bilo je 14,52% (n=45). Kod stacioniranih konjskih pacijenata

čak se u 40,0% (n=18) radilo o teškim porodima (repozicija nepravilnog položaja,

fetotomija parcijalna ili totalna), a najviše je bilo hladnokrvnih kobila. Prema

podacima Središnjeg registra kopitara Republike Hrvatske (HCH-DEĐL, 2012.) u

Hrvatskoj je pod selekcijskim obuhvatom od ukupnog broja konja 56%

hladnokrvnjaka, 39% toplokrvnjaka i 5% ponija. Tradiocionalan uzgoj na

pašnjačkim površinama tijekom sezone ispaše te držanje na vezu tijekom zime

dovodi do poteškoća prilikom poroda i prenatalnih i postnatalnih gubitaka uslijed

neadekvatnog nadzora i nebrige. Naime, kobile držane na vezu nedovoljno se

kreću, a ždrebice se često uvode u rasplod neadekvatno hranjene i pretile te spolno

nedovoljno razvijene i nezrele što dovodi do distocija i gubitka ždrebadi. Osim

toga, u Posavini je uobičajen ekstenzivni način držanja kobila koje se ždrijebe na

paši pa se nerijetko dogodi da prođe i nekoliko dana prije nego što vlasnik primjeti

da kobila ima težak porod i potraži stručnu pomoć, a uobičajeno je da usljed

haremskog držanja, vlasnici niti ne znaju koje su im kobile i koliko ždrebne,

odnosno kada im je termin. Naime, kako navodi PRVANOVIĆ i sur. (2008.) kod

24

konja slobodno držanih na paši otežano je kontinuirano praćenje rasplodne sezone,

jer nedostaju podaci o vremenu pripusta i intenzitetu skokova. Stoga je nadzor nad

reprodukcijom moguće sprovoditi samo retrogradno, kada se životinje vrate u štalu

zbog prezimljavanja. Zbog gore navedenog su u uvjetima poluekstenzivnog uzgoja

posavskih konja i hrvatskih hladnokrvnjaka vrlo česti neželjeni i neplanirani

pripusti koji nerijetko završavaju teškim porodima ( PRVANOVIĆ i sur., 2007.). U

fiziološkim uvjetima je stadij istiskivanja ploda tijekom poroda u kobile vrlo kratak

i završava za nekoliko minuta (5 do 30 minuta). Stadij istiskivanja posteljice

također je kratak i traje između 30 minuta do 3 sata (MAKEK i sur., 2009.). S

obzirom na brzo ugibanje ždrebeta kod distocija, fetotomija je najčešća metoda

pružanja pomoći kod teškog ždrebljenja. Carski rez ima prednost nad fetotomijom

jedino kada je plod još živ i u slučajevima kada bi totalna fetotomija zbog uskog

porođajnog kanala dovela do teških ozljeda porođajnog kanala ili rodilje

(VANDERPLASSCHE, 1993.). Plodnost kobila nakon fetotomije iznosi preko

60%, kako navodi KARADJOLE (2003.). ARTHUR i sur. (1998.) ističu da

moderna veterinarska obstetricija sve više pažnje obraća prevenciji distocija, a ne

liječenju.

25

7. ZAKLJUČCI

1. Usporedbom strukture konjskih pacijenata Klinike za porodništvo i reprodukciju

tijekom petogodišnjeg razdoblja (od 2008. do 2012. godine) uočeno je da preko

dvije trećine pacijenata (67,74%) čine vanjski pacijenti Klinike.

2. Kod konja, vanjskih pacijenata Klinike najčešće obavljani zahvat bila je

ultrazvučna dijagnostika gravidnosti (46,2%), jer s obzirom na educiranost

djelatnika Klinike ovom metodom vrlo rano i s velikom sigurnošću možemo

potvrditi koncepciju te što je još važnije detektirati životinje koje nisu koncipirale.

3. Moderna veterinarska konjska praksa podrazumijeva izlazak veterinara praktičara i

pružanje usluga na terenu, odnosno mjestu držanja konja, pogotovo ako se radi o

velikim uzgojima konja koji posjeduju uvjete za ambulantnu obradu pacijenata.

4. Od ukupnog broja stacionirani pacijenata (n=45) tijekom petogodišnjeg razdoblja

čak se u 40,0% (n=18) radilo o teškim porodima (repozicija nepravilnog položaja,

fetotomija parcijalna ili totalna), a najviše je bilo hladnokrvnih kobila.

5. U kobila je prilikom pružanja pomoči kod teškog poroda metoda izbora fetotomija

jer ju kobile bolje podnose, trošak zahvata je manji, a ždrijebe je obično uginulo

prije dolaska kobile na Kliniku.

6. Kod pružanja pomoći kod teškog rađanja i tijeka puerperija neophodna je

hospitalizacija kobila, budući da takvi pacijenti zahtijevaju cjelodnevni nadzor i

adekvatna specijalistička znanja.

26

27

8. SAŽETAK

U radu su analizirani slučajevi konja - pacijenata obrađenih na Klinici za

porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u petogodišnjem razdoblju od

01. siječnja 2008. do 31. prosinca 2012. Za prikupljanje podataka o zaprimljenim i

obrađenim pacijentima koristili smo aplikaciju za unos i praćenje pacijenata (Vef.

protokol). Prikazali smo strukturu konja - pacijenata s obzirom na dijagnozu te

također i s obzirom da li su pregledani ambulantno ili su stacionirani, odnosno

obrađeni tijekom nastave na Ambulantnoj klinici ili kao vanjski pacijenti Klinike.

U petogodišnjem razdoblju (od 2008. do 2012. godine) obrađeno je ukupno

310 konja, pacijenata Klinike za porodništvo i reprodukciju. Od ovog ukupno broja

210 kobila, pastuha, ždrebadi i magaraca obrađeni su kao vanjski pacijenti Klinike

(67,74%), 45 ih je bilo stacionirano (14,52%), 32 pacijenta (10,32%) obrađeni su

tijekom nastave na Ambulantoj klinici, a 23 (7,42%) je pregledano ambulantno.

Dijagnostika gravidnosti bila je najčešće obavljani postupak (37,5%), a

osim ultrazvučnog pregleda tu su ubrojene i laboratorijski obrađene kobile, kod

kojih je za postavljanje dijagnoze korišteno određivanje progesterona u krvi,

odnosno estrogena u urinu, ovisno o stadiju gravidnosti. Ginekološki pregledi

(36,77%) obavljani su radi utvrđivanje stadija spolnog ciklusa, određivanje

vremena za pripust ili osjemenjivanje, obrade kobila zbog smanjene plodnosti i

drugo. Tijekom petogodišnjeg razdoblja ukupni broj obavljenih fetotomija iznosio

je 4,5% (n=14) od ukupne kazuistike. Broj kobila koje su obrađene i stacionirane

radi pružanja pomoći kod teškog poroda (dystocia) iznosio je 20 (6,45%), ali je kod

nekih porod završen nakon repozicije nepravilnog položaja ploda ili su životinje

eutanazirane zbog nepovoljne prognoze. Sve kobile nakon fetotomije su

hospitalizirane, a trajanje boravka na Klinici ovisilo je o stanju životinje, načinu

izvođenja fetotomije i tijeku puerperija.

Ključne riječi: konj, struktura pacijenata, dijagnostika gravidnosti, teški porod, fetotomija.

28

9. SUMMARY

CASUISTICS IN MARES AT CLINIC FOR OBSTETRICS AND

REPRODUCTION FROM YEAR 2008 UNTIL 2012

Recorded cases of horse patients, examined and treated at the Clinic for

Obstetrics and Reproduction are analyzed during a five year period, from the 1st

January 2008 till the 31st December 2012. For the data collection of received and

processed patients, we used an application for entry and tracking of patients (Vef.

protocol). The structure of the horse patients regarding the diagnosis is analyzed

and also whether they were examined ambulatory or stationary, or processed in the

course of teaching at the Ambulatory clinic or as outpatients.

In the five year period (from year 2008 to 2012) a total number of 310 horses

were processed at the Clinic for Obstetrics and Reproduction. Of this total number

210 mares, stallions, foals and donkeys were treated as outpatients clinic (67.74%),

45 of them were hospitalized (14.52%), 32 patients (10.32%) were processed in the

course of teaching at the Ambulatory clinic and 23 (7.42%) were examined as

outpatients.

Pregnancy diagnostics was the most commonly undertaken procedure (37. 5%)

and apart from the ultrasound examinations also the laboratory examinations have

been included. In these mares the pregnancy was diagnosed from progesterone or

estrogen determination, depending of the course of pregnancy. Gynecological

examinations (36.77%) were performed to establish the stage of the estrous cycle,

to determine the time for breeding or insemination, detection of infertile mares and

others. In the five year period 14 fetotomies were performed i.e. 4.5% of the total

case number. Twenty mares were hospitalized (6.45%) due to the dystocia, but in

some mares the parturition was complete after reposition of the foal or they were

euthanizes. After fetotomy all mares were hospitalized, and the duration of

hospitalization depended of the particular case.

Key words: horse, patients structure, pregnancy diagnosis, dystocia, fetotomy.

29

10. LITERATURA

ARTHUR, G.H., D. E. NOAKES, H. PEARSON, T. J. PARKINSON (1998.): Veterinary reproduction and obstetrics. 7th ed. WB Sounders Company. London, Philadelphia, Toronto, Sydney, Tokyo.

AURICH, J.E. (2000.): Puerperium, Jungtierkrankheiten, Euter und Gesaugekrankheiten. Vorlesungen Geburtshilfe, Gynakologie, Andrologie. Universitatsklinik für Geburtshilfe, Gynakologie and Andrologie, Veterinarmedizinische Universitat Wien. Teil 2.

BABAN, M. M. GREGIĆ, N. KORABI, B. ANTUNOVIĆ (2012.): Konjogojstvo u Republici Hrvatskoj – stanje i perspektiva. Krmiva 54, 89-98.

BLANCHARD T. L., D.D. VARNER, J. SCHUMACHER, C.C. LOVE, S. P. BRINSKO, S. L. RIGBY (2003.): Manual of equine reproduction, 2nd ed., Mosby Inc., St. Louis.

CERGOLJ, M., M. SAMARDŽIJA (2006.): Klinička i androloška pretraga rasplodnjaka. U: Veterinarska andrologija. Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

CSIK, G., Z. MAKEK, T. DOBRANIĆ, M. SAMARŽIJA, N. PRVANOVIĆ, I. GETZ, J. GRIZELJ (2007.): Dijagnostika gravidnosti kobila transrektalnom ultrazvučnom pretragom. Vet. stanica 38 (5), 289-296.

DEKOVIĆ, D. (2011.): Rana ultrazvučna dijagnostika gravidnosti kobila. Diplomski rad. Veterinarski fakultet Zagreb.

ENGLAND, G. C. W. (2005.): Fertility and obstetrics in the horse. Blackwell publishing. 10 – 28, 20 – 40, 72 – 83, 168 – 170.

GECEG, I., S. ŠIMUNDŽA, Z. MAKEK, IVA GETZ, B. PREMZL (1996.): Primjena ginekološke pretrage i ehografije u dijagnostici početka i trajanja ždrebećeg estrusa kobila u ergeli konja pasmine hrvatski hladnokrvnjak. Zbornik radova Prvog hrvatskog veterinarskog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem, Cavtat 2.-5. listopada 1996., Zagreb, 327-330.

GETZ, I. (2012.): Dijagnostika ždrijebnosti. U: Veterinarski priručnik. Medicinska naklada, Zagreb, 1837-1841.

GETZ, I., N. PRVANOVIĆ, T. DOBRANIĆ, T. KARADJOLE,, Z. MAKEK, N. MAĆEŠIĆ, A. MAGOČI (2009.): Transvaginalna ultrazvučna aspiracija blizanaca u kobila - prikaz iz prakse. Vet stanica 40 (6): 389-398.

HCL-DEĐL (Hrvatski centar za konjogojstvo - Državne ergele Đakovo i Lipik) (2012.): Godišnje izvješće konjogojstva u Republici Hrvatskoj u 2011. godini. Lipik, 2012.

30

KÄHN, W. (2004.): Veterinary reproductive ultrasonography. Schlűtersche erlagsgesellschaft mbH & Co. 11 – 80.

KARADJOLE, T. (2003.): Plodnosti kobila nakon fetotomije. Znanstveni magistarski rad. Veterinarski fakultet. Sveučilište u Zagrebu.

MACPHERSON, M.L., J.M. REIMER (2000.): Twin reduction in the mare: current options. Anim. Reprod. Sci. Vol. 60-61: 233-244.

MAKEK, Z., IVA GETZ, NIKICA PRAVANOVIĆ, A. TOMAŠKOVIĆ, J. GRIZELJ (2009.): Rasplođivanje konja. Medicinska naklada.

MAKEK, Z., M. HERAK, M. CERGOLJ, A. TOMAŠKOVIĆ, D. GEREŠ, M. SUKALIĆ, I. GECEG, B. PREMZL, IVA BARAC (1993.): Dijagnostika rane gravidnosti kobila transrektalnom ultrazvučnom pretragom. Stočarstvo, 47 (9-10) 353-359.

MAKEK, Z., M. HERAK, M. CERGOLJ, A. TOMAŠKOVIĆ, D. GEREŠ, T. DOBRANIĆ, IVA BARAC (1993.): Dokazivanje estrogena u mokraći gravidnih kobila Lunaas-ovom metodom. Vet. stanica 24 (6) 323-327.

NOAKES, D. E. (2001.): Normal oestrus cycles: Endogenous and exogenous control of ovarian cyclicity. pp. 3-53. In: Arthur's Veterinary Reproduction & Obstetrics 8th edition. W. B. Saunders Company Ltd.

PRVANOVIC N, M. CERGOLJ, M. SAMARDZIJA, G. BACIC, T. KARADJOLE N., MACESIC (2011.) Influence of rapid BCS change on ferility rate in lipizzan mares, Proceedings of the 15th Annual Conference of the European Society for Domestic Animal Reproduction (ESDAR), Reproduction in Domestic Animals, vol. 44, supplement 3, September 2011. 132.

PRVANOVIĆ N, J. GRIZELJ, S. VINCE, M. CERGOLJ, Z. MAKEK, I. GETZ, M. SAMARDŽIJA, T. DOBRANIĆ, N. MAČEŠIĆ (2007.): Monitoring of reproductive success during breeding season in extensively kept mares of Posavina breed, Conference of Native Breeds and Varieties as part of Natural and Cultural Heritage,supplement, Šibenik.

PRVANOVIĆ N., M. CERGOLJ, M. ČAČIĆ, A GAŠPAR, , S. HORVAT, J. GRIZELJ, IVA GETZ, M. SAMARDŽIJA, T. DOBRANIĆ (2008.): Utjecaj pasmine, pariteta i dobi na uspješnost rasplodne sezone i postotak koncepcije kobila. Zbornik radova 4. hrvatskog veterinarskog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem. Šibenik, 5. - 8. studenoga 2008., 239-245.

PRVANOVIĆ N.. CERGOLJ, J. GRIZELJ, N. FILIPOVIĆ, M. ČAČIĆ, M. SAMARDŽIJA, D. GRAČNER, S. VINCE, I. FOLNOŽIĆ,T. DOBRANIĆ (2009.): Breeding records for Croatian autochtonous horse breeds as a tool of assisted reproduction tehniques for biologic preservation purposes, I Conference of BalKan Network, ASO Project, Sofia 2009.

31

PRVANOVIĆ, N. (2012.): Veterinarska neonatologija. U: Veterinarski priručnik. Medicinska naklada, Zagreb, 1957-1966.

PRVANOVIĆ, N., J. GRIZELJ, Ž. SLIVAR, S. VINCE, M. CERGOLJ, I. GETZ, M. SAMARDŽIJA, T. DOBRANIĆ, N. FILIPOVIĆ (2007.): Usporedba orijentacijskog semikvantitativnog testa Premate equine s uobičajenim kliničkim i laboratorijskim metodama dijagnostike ždrebnosti u posavskih kobila. Vet. stanica. 3; 143-151.

Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (1999). Narodne novine 81/99.

Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (2008).revizija NN 143/08.

VANDERPLASSCHE, M. (1993.): Dystocia. U: McKINNON, A., J. VOSS; Equine Reproduction. Philadelphia: Lea and Febinger, pp. 578-587.

VUČKOVIĆ, T., N. PRVANOVIĆ, J. GRIZELJ, T. DOBRANIĆ, I. GETZ, B. ŽEVRNJA, M. SAMARDŽIJA (2010.): Plodnost u ždrebećem estrusu na državnoj ergeli lipicanske pasmine «Đakovo». Vet. stanica 41 (1). 47-55.

32

ŽIVOTOPIS

Rođena sam 27.03.1981. godine u Rijeci, gdje sam završila Osnovnu školu Ivana

pl. Zajca, te Srednju školu Gimanziju Andrije Mohorovičića. Veterinarski fakultet sam

upisala 2000. godine.

33

Documents

Casuistics in Mares at Clinic for Obstetrics and Reproduction from