Noam Chomsky GUSARI I CAREVI, STARI I NOVI Urednik Damir Mikulii Naslov izvornika Noam Chomsky PIRATES AND EMPERORS, OLD AND NEW International Terrorism in the Real World Noam Chomsky 1986, 1990, 1991, 2001, 2002 This edition of PIRATES AND EMPERORS, OLD AND NEW first published by Pluto Press, 2002. This Translation is published by arrangement with Pluto Press Ltd, London Prava za hrvatsko izdanje, IZVORI 2003. Nakladnik IZVORI Lektura Slavica tefi Lektura Jasmina Mikulii Zagreb, 2004. Noam Chomskv GUSARI I CAREVI, STARI I NOVI Meunarodni terorizam kakav doista jest Preveo Marinko Raos Sadr aj %m flj likaciji i nica - Zagreb CHOMSKY, Noam Gusari i carevi, stari i novi ; meunarodni terorizam kakav doista jest / Noam Cho mskv ; . Zagreb : Izvori, 2004. Prijevod djela: Pirates and emperors, oki and new. ISBN 953-2O3-I96-O I. Imperijalizam SAD II. Terorizam -Bliski Istok III. Terorizam - SAD -11.09.200 1. IV. SAD - Vanjska politika -Bliski istok V. Bliski istok - Politiki odnosi - 2 0. st. 440706036 Predgovor prvom izdanju 7 Uvod 13 1. Nadzor nad mi ljenjem: sluaj Bliskog istoka 32 2. Bliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav 51 3. Libija u amerikoj demonologiji 96 4. Uloga SAD na Bliskom istoku 120 5. Meunarodni terorizam: predod ba i stvarnost 136 6. Svijet nakon 11. rujna 163 7. SAD i Izrael protiv Palestine 179 Bilje ke 201 *? Predgovor prvom izdanju (1986.) Ima u svetog Augustina pria o gusaru to gaje zarobio Aleksandar Veliki te ga upita o: "Kako se usuuje harati morima?" "Kako se ti usuuje harati itavim svijetom?" odgovo ri gusar. "Budui da ja to inim samo jednim malim brodom, zovu me lupe om. Ti pak ist o ini velikom flotom pa te zovu carem." Gusarev je odgovor bio "elegantan i izvrstan", procijenio je sv. Augustin. Pria p rilino tono doarava dana nje odnose izmeu Sjedinjenih Amerikih Dr ava i razliitih man ih igraa na pozornici meunarodnoga terorizma, npr. Libije, PLO i drugih. Openitije uzev i, pria sv. Augvistina rasvjetljava znaenje pojma meunarodnoga terorizma u suvre menoj zapadnoj uporabi. Pogaa u sr histerije oko pomno izabranih teroristikih ina to ih se danas uzima - krajnje cinino - kao pokrie za nasilje to ga ini Zapad. Termin "terorizam" u ao je u uporabu koncem osamnaestoga stoljea i prvenstveno se o

dnosio na nasilne postupke vlasti, usmjerene na podinjavanje stanovni tva. Takav je pojam oito od male koristi onima koji prakticiraju dr avni terorizam. Budui da su n a vlasti, oni su u polo aju nadzirati sustav mi ljenja i izra avanja. Stoga je napu ten izvorni smisao te se izraz "terorizam" uglavnom poeo upotrebljavati za "terorizam namalo", to ga provode pojedinci i skupine'. Termin se, dakle, neko rabio za care ve koji zlostavljaju svoje podanike i cijeli svijet, no danas je ogranien na lupe e koji dodijavaju monicima. Izraz nije ipak ogranien samo na njih: i danas se jo pri mjenjuje na neprijateljske careve, a to je promjenljiva kategorija, koja se mije nja prema potrebama vlasti i ideologije. Ograujui se od takve prakse, mi emo rabiti naziv "terorizam" kako bismo oznaili prij etnju silom ili njezinu uporabu u svrhu zastra ivanja ili pritiska (openito, s poli tikim, religijskim i slinim ciljevima). Rabit emo ga bez obzira je li rije o teroriz mu careva ili oteroramu lupe a....... 8 Gusari i carevi, stari i novi Predgovor prvom izdanju 9 Gusarev odgovor tek djelomice obja njava nedavno razvijen pojam "meunarodnoga teror izma". Treba dodati jo jedno obilje je: teroristiki in dr i se takvim samo ako ga je po nila "njihova" strana, a ne na a. To je glavna doktrina mas-medija o "meunarodnom t erorizmu", to ju je Reaganova vlada poela voditi im je do la na vlast. Ona se oslanja la na uene radove u kojima se tvrdilo kako je utvreno da su Sovjeti nadahnuli tu p o ast te je ona sredstvo u njihovim rukama, "usmjereno na destabilizaciju zapadnog a, demokratskoga dru tva", kako pokazuje navodna injenica da terorizam "nije usmjer en protiv Sovjetskog Saveza niti protiv ijednog njegovog satelita ili klijentske dr ave", nego se dogaa "gotovo iskljuivo u demokratskim ili razmjerno demokratskim zemljama".2 Tvrdnja je tona. Zapravo je tona ve po definiciji, s obzirom na to kako naziv "tero rizam" upotrebljavaju car i njegova odana klika. Budui da se samo ini to ih poini "n jihova" strana raunaju kao terorizam, slijedi daje tvrdnja nu no tona, kakve god bil e injenice. U stvarnom je pak svijetu pria poprilino drugaija. Glavne rtve meunarodno a terorizma u pro lim desetljeima bili su Kubanci, stanovnici Srednje Amerike, Liba nonci, ali ni ta se od toga ne rauna - po definiciji. Kad Izrael bombardira palesti nske izbjeglike logore - esto se ak ni pretvarajui kako je to "odmazda" za ne to - ili kad alje postrojbe u libanonska sela u "antiteroristike" akcije gdje ubijaju i ra zaraju, ili kad otima brodove i alje stotine talaca u zarobljenike logore, gdje ih dr i u groznim uvjetima - onda sve to skupa nije "terorizam". tovi e, rijetke glasov e prosvjeda gromoglasno osuuju vjerni sljedbenici ispravne linije, napadajui ih zb og "antisemitizma" i "dvostrukih mjerila", jer se odbijaju pridru iti zboru hvalit elja "zemlje kojoj je stalo do ljudskog ivota" [Washington Post), ija "vi a moralna svrha" {Time} uvijek izaziva strahopo tovanje i pljesak, zemlje koja se, kako ka u n jezini udivljeni prista e, "dr i vi ega zakona, kako ga predstavljaju njezini novinari " (Walter Goodman)4. Isto tako, nije terorizam kada paravojne snage, koje djeluju iz amerikih vojnih u pori ta i koje je obuila CIA, bombardiraju kubanske hotele, potapaju ribarice i nap adaju sovjetske brodove u kubanskim lukama, truju usjeve i stoku, poku avaju ubiti Castra i tako dalje. Na vrhuncu toga djelovanja takve su se akcije poduzimale g otovo tjedan za tjednom. Takvi i mnogi slini postupci carai njegovih^ tienika aisu l eme^^ konferencija niti.uenih svezaka, a jo manje uzrujanih komentara i polemika u javnim glasilima i strunim asopisima. Mjerila to vrijede za cara i njegov dvor jedinstvena su u dva pogleda, meusobno ti jesno povezana. Prvo, dok se teroristiki napadi na njih promatraju krajnje ozbilj no, to ak opravdava primjenu nasilja "u samoobrani od buduih napada", vidjet emo da slini ili ak te i teroristiki napadi na druge ne opravdavaju osvetu niti preventivno djelovanje, no kad se izvedu, izazivaju bijes i strahovit odgovor. Znaenje takvih teroristikih napada tako je neznatno da o njima jedva da treba i izvijestiti - a nipo to ih se ne treba sjeati. Pretpostavimo, na primjer, da libijsko mornariko pje a t vo napadne tri amerika ratna broda u izraelskoj luci Haifi; pri tome jedan potopi , a druga dva o teti, slu ei se raketama istononjemake proizvodnje. Ne treba spekulirat i o tome kakva bi bila reakcija. Okrenimo se sada stvarnome svijetu: 5. lipnja 1 986. "ju noafriko mornariko pje a tvo napalo je tri ruska broda usidrena u luci Na-mibeu na jugu Angole; jedan je brod potopljen". Pri tome su "se slu ili raketama izrael

ske proizvodnje 'Scorpion' /'Gabriel'/".6 Da je Sovjetski Savez na ovaj teroristiki napad na svoje trgovake brodove reagirao onako kako bi SAD uinile pod slinim okolnostima - recimo, tako to bi bombardirao i z zraka Johan-nesburg do potpuna uni tenja - SAD bi vjerojatno ozbiljno razmi ljale o nuklearnom udaru kao opravdanoj odmazdi protiv komunistikoga avla. No u stvarnom e svijetu, SSSR nije uope odgovorio. Dogaaj se dr ao toliko beznaajnim daje ameriki ti sak jedva i izvijestio o njemu.7 Zamislimo daje Kuba koncem 1976. napala Venezuelu u samoobrani od teroristikih na pada, s nakanom uspostave "novoga poretka" u toj zemlji, ustrojena od elemenata pod kubanskim nadzorom. Pri tome bi pobili dvjesta Amerikanaca koji su popunjava li sustav protuzrane obrane, granatama te ko o tetili ameriko veleposlanstvo te ga na kraju zaposjeli i dr ali nekoliko dana za vrijeme osvajanja Caracasa, prekr iv i time sporazum o primirju.8 Svrnimo pogled ponovno na zbiljski svijet: godine 1982. Iz rael je napao Libanon pod izlikom da titi Galileju od teroristikih napada (pria je nainjena za potro nju u Sjedinjenim Dr avama, a u zemlji se pre utno priznavalo daje iz mi ljena), s nakanom uspostave "novoga poretka", ustrojena od elemenata pod izrael skim nadzorom. Pri tome su pobili dvjesta sovjetskih dr avljana koji su DODuniaval i sustav Drotuzrane obrane. Lranatirali sovjetsko m 10 Gusari i carevi, stari i novi poslanstvo te ga napokon zaposjeli i dr ali dva dana, dok su zaposjedali zapadni B ejrut, kr ei time sporazum o primirju. O tim se dogaajima u SAD izvje ivalo nemarno, iz van konteksta, bez povijesne pozadine; kljune su se injenice pre uivale ili ak nijekale. Sreom, sovjetski je odgovor izostao. A da nije, ne bismo danas bili ovdje i r azglabali o tome. U stvarnome svijetu dr imo da je samo po sebi razumljivo da e Sovjetski Savez i dru ge zemlje koje su slu beno neprijatelji Sjedinjenih Dr ava (a veina je od njih bez ob rane) stoiki podnositi provokacije i nasilje koji bi izazvali gnjevnu reakciju verbalnu i oru anu - da su rtve car i njegov dvor. Nevjerojatno licemjerje, to ga pokazuju navedeni i bezbrojni drugi primjeri (o ne kima emo govoriti poslije), nije ogranieno na meunarodni terorizam. Spomenimo drugai ji sluaj! Saveznikim sporazumima iz vremena Drugoga svjetskog rata nadzor nad dije lovima Europe i Azije dodijeljen je pojedinim saveznikim silama, s odreenim rokovi ma kada se saveznike snage trebaju povui iz tih zemalja. Zgra anje nad sovjetskim po stupcima u Istonoj Europi (koji su zaista bili grozni) bilo je veliko. No ti su p ostupci uvelike opona ali ono to su Sjedinjene Amerike Dr ave uinile na podrujima dodij ljenima pod zapadni nadzor prema ratnim sporazumima (Italija, Grka, Ju na Koreja it d.) Osuivalo se sporost sovjetskoga povlaenja iz sjevernog Irana, makar su SAD pre kr ile svoje obveze iz ratnih sporazuma da e se povui iz Portugala, s Islanda i Gren landa te s drugih mjesta. To se opravdavalo time to "vojne okolnosti" ine povlaenje "neprobitanim", kako je Zdru eni sto er Oru anih snaga SAD tvrdio, uz potporu amerikoga ministarstva vanjskih poslova. Ipak, nije bilo (i do danas nema) zgra anja nad inj enicom da su SAD stavile zapadnonjemaku izvje tajnu slu bu, usmjerenu protiv SSSR-a, pod zapovjedni tvo Reinharda Gehlena, koji je za nacistiki re im u Njemakoj vodio sline operacije diljem Istone Europe. Nitko se nije javno zgra ao niti zbog toga stoje C IA slala svoje agente i materijalnu pomo ukrajinskim pronacistikim postrojbama sve do pedesetih godina XX. stoljea, kao dio strategije "odbacivanja" (roll-back), s toje opisano u slu benom dokumentu NSC-68 iz travnja 1950.9 Da su Sovjeti 1952. po tpomagali pronacistiku vojsku koja se u Stjenjaku bori protiv amerikih vlasti, odg ovor bi bio malo drugaiji. Primjera je napretek. Jedan od najeklatantnijih je onaj koji se obino nudi kao do kaz kako se komunistima ne mo e vjerovati Predgovor prvom izdanju 11 da e se pridr avati ugovorenih obveza: rije je o Pari kom mirovnom sporazumu iz 1973., kojim je zavr en Vijetnamski rat i neka s njime povezana pitanja. Istina je da su SAD odmah objavile kako se nee pridr avati nijedne odredbe s toga komada papira to su ga bile prisiljene potpisati; kako su poeli, tako su i nastavili. Ameriki su me diji dotle, iskazujui prekomjerno sluganstvo, prihvatile ameriku slu benu verziju sp orazuma kao pravi tekst - to je znailo kr enje svih njegovih bitnih elemenata. Tako su amerika kr enja sporazuma bila "u skladu" sa sporazumom, dok su komunistike reakc

ije na ta kr enja dokazivale njihovu priroenu prijetvornost. Taj se primjer danas r edovito navodi kao opravdanje to su Sjedinjene Dr ave odbile dogovorno politiko rje en je krize u Srednjoj Americi. Sve to pokazuje koliko je korisno imati dobro voen p ropagandni sustav. Kao to smo ve primijetili, "meunarodni terorizam" (u specifinom, zapadnom znaenju) do o je u ari te zanimanja vlade Ronalda Reagana, im je on do ao na vlast 1981.12 Nije te k o dokuiti razloge, premda su oni bili i ostaju neizrecivi u slu benom sustavu mi ljen ja i izra avanja. Reaganova je vlada imala tri glavna cilja i sva su postignuta sa zavidnim uspjeh om: 1) prijenos dobara od siroma nih bogatima; 2) veliko jaanje dr avnoga sektora u g ospodarstvu na tradicionalni nain, narud bama Pentagona, ime se posti e da puanstvo fin ancira visokotehnolo ku industriju koja proizvodi visokoteh-nolo ki otpad za zajameno dr avno tr i te te time pridonosi programu javnog subvencioniranja privatnoga profita , a sve se to zove "slobodno poduzetni tvo"; 3) znatno pojaavanje amerikih intervenc ija, subverzija i meunarodnog terorizma (u doslovnom smislu). Takvi se politiki ci ljevi ne mogu predstaviti javnosti onako kako su zami ljeni. Mogu se primijeniti s amo ako je stanovni tvo dovoljno zastra eno udovi tima protiv kojih se moramo braniti. Uobiajeno orue jest pozivanje na ugrozu koja dolazi od neega stoje Predsjednik zvao "monolitnom i bezdu nom urotom" koja te i osvojiti svijet. To je bio predsjednik Ke nnedv, koji je tako govorio poinjui ostvarivati plan slian opisanom13. Predsjednik Reagan je to zvao "carstvom zla". No sueliti se sa samim carstvom bilo bi opasno. Puno se sigurnije boriti protiv bespomonih neprijatelja, obilje enih da su bliski saveznici carstva zla. To se pak lijepo uklapa u treu toku na Reaganovu popisu pri oriteta, kojom se bavio uglavnom i42 Gusari i carevi, stari i novi Nadzor nad mi ljenjem: sluaj Bliskog istoka 43 rici treba Izrael samo kao rtvu okrutnih arapskih napada. Jer takav Izrael mo e dob iti potporu, darovatelje i novac. Kako se mo e prikupljati novac za borbu protiv d emografske ugroze? Tko bi dao makar i samo jedan dolar za borbu protiv onoga to z ovem "opasno u od pripajanja"? (...) Svima je poznat sluaj Sjedinjenog idovskog poziv a u Americi, gdje se upotrebljava ime Izraela, ali oko polovice prikupljenog izn osa uope ne ide u Izrael, nego idovskim organizacijama u Americi. Ima li veeg ciniz ma? Rubinstein nastavlja o Pozivu: Njime se upravlja tvrdo, kao uspje nim poduzeem. On ima zajedniki jezik s "jastrebov ima" u Izraelu. S druge strane, poku aj komuniciranja s Arapima, te nja za uzajamnim priznanjem s Palestincima, umjerena, "golubinja" stajali ta - sve to radi protiv posla prikupljanja priloga. Ne samo to to smanjuje svotu koja se alje u Izrael. to je va nije, time se smanjuje iznos novca za financiranje djelovanja idovskih zajedn ica /u Americi/"Policija misli" u izraelskom lobiju pazi na i najmanji znak kretanja prema pomi rbi i smislenu politikom rje enju. Zatim takvu herezu razaraju gnjevnim lancima i pi smima itatelja te pu tanjem u optjecaj materijala koji ocrnjuje "heretike" itd. Rubinsteinovi su komentari skrenuli pozornost na jo jednu or-velovsku pojavu: izr az "prista e Izraela" konvencionalno se rabi za one koje ne zabrinjava "politiki, d ru tveni i moralni rasap" Izraela (dugorono, vrlo vjerojatno, i njegovo fiziko uni ten je). Oni, tovi e, pridonose takvim posljedicama svojom "slijepo ovinistikom i uskogru dnom" potporom izraelskom "stajali tu be utne nepomirljivosti", kako to esto upozorava ju izraelski golubovi. Sline je pogled iznio izraelski povjesniar, umirovljeni pukovnik Meir Pail, koji j e osudio "idolatrijski kult idovske dr ave-tvrave" koji je obuzeo ameriku idovsku zaje dnicu. Upozorio je da su svojim odbacivanjem "pretvorili Dr avu Izrael u ratniko bo a nstvo, poput Marsa", dr avu koja e biti "zamr ena mje avina rasistikih dr avnih struktura

Ju ne Afrike i nasilnoga, terorom preplavljenoga dru tvenoga tkiva Sjeverne Irske". To je "izvorni doprinos analima politike znanosti u XXI. stoljeu. Bit e to posve osebujna idovska dr ava, zbog koje e se sramiti svaki idov, ma gdje bio, i to ne samo u sada njosti, nego i u budunosti."19 U svezi s time, zanimljivo je promotriti kako izraz "cionizam" pre utno definiraju koji su na se uzeli ulogu uvara doktrinarne istoe. Moji vlastiti pogledi, na primj er, redovito se osuuju kao "militantni anticionizam". To ine i ljudi kojima su ti pogledi dobro poznati, jer sam ih mnogo puta jasno izrazio, naime: da Izrael unu tar svojih meunarodno priznatih granica treba imati prava kao i sve ostale dr ave u meunarodnom sustavu - ni vi e, ni manje od toga. Nadalje, u svakoj dr avi, ukljuiv i i Izrael, treba dokinuti diskriminacijske strukture koje u zakonu i u praksi daju povla ten polo aj jednoj skupini graana ( idovima, bijelcima, kr anima itd.) Neu ovdje u iti u raspravu o tome to bi se zaista trebalo zvati "cionizmom", nego u se ograniit i na to to slijedi iz obilje avanja navedenih stajali ta kao "militantnog anticio-niz ma". Dakle, cionizam je, sukladno tome, zami ljen kao doktrina prema kojoj Izrael mora imati prava kakva nema nijedna druga dr ava. On mora zadr ati nadzor nad zaposj ednutim podrujima te time spreavati bilo kakav smislen oblik samoodreenja Palestina ca. Na koncu, mora i dalje ostati dr ava zasnovana na naelu diskriminacije svojih g raana koji nisu idovi. Mo da je zanimljivo kako oni koji sebe progla avaju "prista ama I zraela" inzistiraju na valjanosti poznate rezolucije Ujedinjenih naroda kojom se cionizam progla ava rasistikim. Ova pitanja nisu tek apstraktna i teoretska. Problem diskriminacije je te ak u Izr aelu, gdje je, primjerice, vi e od 90% tla, putem zamr ene pravne i upravne prakse, pod nadzorom organizacije ija je svrha za tita interesa "osoba idovske vjere, naroda ili podrijetla" - tako da su ne idovski dr avljani praktiki iskljueni. Privr enost disk riminacijskoj praksi tako je ukorijenjena da se o tom pitanju ne mo e ak ni rasprav ljati u izraelskom parlamentu, gdje novi zakoni zabranjuju predlaganje zakonskih prijedloga koji "nijeu postojanje Dr ave Izraela kao dr ave idovskoga naroda". Takvo zakonodavstvo ini nezakonitim bilo kakav poku aj u parlamentu uperen protiv diskrim inacijske naravi dr ave te prema tome, u osnovi, zabranjuje politike stranke posveen e demokratskom naelu da dr ava pripada njezinim dr avljanima. 20 Zauuje kako izraelski tisak te veina javnog mi ljenja obrazovanih ljudi nisu primijet ili ni ta neobino u injenici daje taj novi zakon donesen u naru s "antirasistikim" za konom (etiri ?lasa 1 44 Gusari i carevi, stari i novi Nadzor nad mi ljenjem: sluaj Bliskog istoka 45 protiv su, zapravo, bili protiv toga.drugoga zakona). Naslov u Jeru-salem Po tuje glasio: "Kneset zabranio rasistike i anticionistike zakone"; u naslovu nije bilo i ronije - rije "cionizam" je uporabljena u znaenju u kojem se rabi u zakonu. itatelj i Jerusalem Posta u SAD, ini se, takoer nisu opazili ni ta osobito u tom sparivanju - ba kao to bez pote koa pomiruju duboko antidemokratsku narav svoje inaice cionizma s odu evljenim hvaljenjem navodno demokratske naravi dr ave u kojoj se on ostvaruje. Nije manje zanimljiva vrlo inventivna uporaba pojma "antisemitizam" za one koji pokazuju "naivni antiimperijalizam" (a to je opet podvrsta antisemitizma) tako to prigovaraju izraelskoj ulozi u Treem svijetu u slu bi amerike sile - na primjer, u Gvatemali. Isti se izraz upotrebljava i za Palestince koji ne ele shvatiti kako s e njihovi problemi mogu rije iti "preseljenjem, uz ne to repatrijacije". U ostacima sela Dueime, gdje je izraelska vojska 1948. u "i enju terena" pobila vjerojatno na s totine Palestinaca, ili stanovnici pojasa Gaze, nalik Sowetu, imaju ne to protiv p reseljenja i "repatrijacije", to dokazuje kako su i oni nadahnuti antisemitizmom .21 Moralo bi se posegnuti duboko u anale staljinizma da bi se prona lo takvo to. I pak, slini primjeri u uenim raspravama o Izraelu u Sjedinjenim Dr avama nisu rijetki , ali prolaze nezapa eno u amerikoj javnosti, makar izraelskim golubovima takva sra motna praksa nije promaknula te su je i osudili. Glavno sredstvo sustava "pranja mozga u slobodi", razvijenog gotovo do savr enstva u vjerojatno najslobodnijoj zemlji, jest poticati politike rasprave, ali unutar okvira koji ukljuuju temeljne zasade stranake linije. Stoje rasprava ivlja, to se d ublje utvruje stranaka linija, a sudionici i promatrai sami se sebi duboko dive kol iko su hrabri. Tako je bilo u sluaju Vijetnamskog rata, kad su ideolo ke institucij

e dopustile raspravu izmeu "jastrebova" i "golubova"; zapravo, rasprava nije bila samo dopu tena, od godine 1968. dalje ona se i poticala. Naime, tada se ve znatan dio amerikih poslovnih ljudi okrenuo protiv rata, dr ei ga preskupim i tetnim po svoj e interese. "Jastrebovi" su dr ali kako vrsto om i uporno u Sjedinjene Dr ave mogu uspje i u "obrani Ju nog Vijetnama protiv komunistike agresije". "Golubovi" su pak uzvraal i pitanjem o djelotvornosti toga plemenitog pothvata, ili su osuivali pretjeranu uporabu nasilja u postizanju toga cilja. Ili su pak plakali zbog "pogre aka" i "ne razumijevanja" koje su nas pogre no vodile u "pretjeranoj pravednosti i nesebinoj d obrohotnosti" (profesor na Harvardu, povjesniar John King Fairbank, najugledniji prouavatel j Azije u SAD i zapa en akademski golub). Ili su govorili o "pogre no usmjerenim nas tojanjima na dobru" (An-thony Lewis, vjerojatno vodei medijski golub). Ponekad bi , negdje ne rubu doktrinarnog sustava, netko upitao i jesu li zaista Sjeverni Vi jetnam i Vijetkong krivi za agresiju; mo da je takva optu ba pretjerana - tvrdili su . Sredi nja injenica o tom ratu jest, jednostavno reeno, da SAD nisu branile zemlju ko ja je "u biti bila tvorevina Sjedinjenih Dr ava"22. Ne, nego je Amerika napadala t u zemlju; to se svakako mo e rei za razdoblje od 1962. godine, kad je Ratno zrakopl ovstvo SAD poelo sudjelovati u bombardiranju Ju nog Vijetnama i kemijskom ratovanju (defolijanti, uni tavanje usjeva). Bio je to dio nastojanja da se milijuni ljudi stjeraju u izbjeglike logore gdje e ih se " tititi" od ju novijetnamskih gerilaca, koj e su oni dragovoljno podupirali (kako su amerike vlasti potiho priznavale) po to su SAD uklonile svaku mogunost postizanja politikog rje enja te uspostavile klijentski re im koji je ve do poetka izravnog amerikog anga mana pobio tisue Ju nih Vijetnamaca. vo vrijeme rata najvea je silina amerikih napada bila usmjerena protiv Ju nog Vijetn ama. Koncem ezdesetih su SAD uspjele skr- iti ju novijetnamski otpor, ali se rat pro ir io i na ostatak Indokine. Kad je SSSR napao Afganistan, u SAD se na to gledalo k ao na agresiju. No kad su SAD napale Vijetnam, bila je to "obrana" - obrana prot iv "unutarnje agresije", kako je Adlai Stevenson objavio u Ujedinjenim narodima 1964. ili "napad iznutra", kako je to formulirao predsjednik Kennedv. To da su Sjedinjene Dr ave napale Ju ni Vijetnam - to nitko nije osporavao. Ne, takv o to nitko nije mogao izraziti, ak ni zamisliti. Neete pronai dogaaj kao to je "ameri napad na Ju ni Vijetnam" u javnim glasilima ni u strunoj javnosti matine struje, pa ak ni u veini izdanja mirovnog pokreta.2} Malo je jaih primjera snage sustava nadzora nad mi ljenjem u uvjetima slobode nego stoje rasprava o "sjevernovijetnamskoj agresiji" i o tome imaju li SAD pravo, u skladu s meunarodnim pravom, braniti se "kolektivnom samoobranom protiv oru anog na pada". Ueni svesci su ispisani u prilog suprotnu gledi tu; manje estokim izrazima ra sprava se vodila na javnom popri tu - potaknuo ju je mirovni pokret. Dostignue je d ojmljivo: sve dok je rasprava usredotoena na pitanje jesu li Vijetnanjcikrivi zbo g agre46 Gusari i carevi, stari i novi sije u Vijetnamu, nee se moi raspravljati o amerikoj agresiji na Ju ni Vijetnam, iako je ona jednostavno bila ba to. Kao jedan od sudionika te rasprave - jasno svjest an to se dogaa - mogu samo rei kako su protivnici dr avnog nasilja bili uhvaeni u klop ku, opkoljeni propagandnim sustavom zastra ujue djelotvornosti. Za kritiare amerikog rata u Vijetnamu bilo je nu no postati strunjacima za finese indokineskih prilika. No to zapravo nije bilo bitno, jer se od samog poetka problema izbjegavalo kljuno pitanje, a to su prilike u SAD. Ba kao to se ne mora postati strunjak za Afganistan kako bi se ovjek usprotivio sovjetskoj agresiji na tu zemlju. Ipak, bilo je nu no ui u javnu arenu pod pravilima to ih je postavila dr ava i mi ljenje vladajuih slojeva - bez obzira stoje sudionik mogao razumjeti da time to to ini dalje pridonosi sust avu indoktrinacije. Alternativa je bila jednostavno izrei istinu - no to bi bilo kao govoriti stranim, nerazumljivim jezikom. Manje-vi e isto se mo e rei o tekuoj raspravi o Srednjoj Americi. Ameriki teroristiki r t u Salvadoru nije ne to o emu bi se govorilo meu uglednim ljudima, jer taj rat ne p ostoji. Ameriko nastojanje na "suzbijanju" Nikaragve je ne to o emu se smije rasprav ljati, no unutar usko postavljenih granica. Mo emo se pitati je li dopu teno upotrij ebiti silu kako bi se "izrezao rak" (dr avni tajnik George Shultz) i sprijeiti sand iniste da ponu izvoziti svoju "revoluciju bez granica", to je ma tovita konstrukcija

dr avnog promid benog sustava, za koju se zna da su je isfabricirali novinari i dru gi komentatori koji su prihvatili takvu retoriku. No ne smijemo raspravljati o t ome daje "rak" koji se mora izrezati zapravo "ugro-za dobrim primjerom" koji bi se mogao "zarazno" pro iriti diljem podruja i ire. Tu injenicu katkad priznaju ak i du osnici amerike vlade, obja njavajui kako je vojska amerikih plaenika uspjela "natjerat i /sandiniste/ na usmjeravanje oskudnih sredstava na rat, a uskratiti ih socijal nim programima". 24 U prva tri mjeseca 1986., kad se zahuktavala rasprava o nadolazeem glasovanju u K ongresu o pomoi vojsci amerikih saveznika (kako su je izvan javnosti nazivali njez ini najgorljiviji zagovornici) da napadne Nikaragvu iz upori ta u Hondurasu i Kost arici, vodei ameriki listovi (Neu; York Times i Washington Post) objavili su 85 ko mentara o amerikoj politici prema Nikaragvi, to su ih napisali vlastiti kolumnisti ili vanjski suradnici. Svi su lanci bili kritini prema sandinistima, od o tre kriti ke (veina) do umjerene. Neosporiva injenica 4a su.sandinistike vlasti provele uspie Nadzor nad mi ljenjem: sluaj Bliskog istoka 47 ne dru tvene reforme u poecima svoje vladavine, dok ameriki rat nije poni tio rezultat e tih nastojanja, gotovo da nije ni spomenuta. U 85 kolumni objavljene su tek dv ije reenice koje spominju injenicu postojanja tih dru tvenih reformi. Dakako, to da su ba te reforme bile glavni razlog za ameriki napad na Nikaragvu nije se smjelo n i spomenuti. Navodni "branitelji" sandinista estoko su blaeni (anonimno, kako ne bi imali prili ke odgovoriti - koliko god to i inae bilo malo vjerojatno), ali nijednome od tih kriminalaca nisu dopustili izraziti svoje gledi te. Nitko nije spomenuo Oxfamov (p oznata humanitarna organizacija u anglosaksonskim zemljama - op. prev.) zakljuak kako je Nikaragva "iznimna" meu 76 zemalja u razvoju u kojima djeluje ta udruga, po tome to njezino politiko vodstvo "nastoji pobolj ati ivotne uvjete naroda te potie njihovo aktivno sudjelovanje u razvojnom procesu". Nadalje, od etiriju srednjoame rikih zemalja u kojima je Oxfam djelovao, "samo u Nikaragvi postoji ozbiljno nast ojanje na smanjivanju nejednakosti u vlasni tvu nad zemljom i samo tamo se poku ava pru iti zdravstvene, obrazovne i poljoprivredne usluge i siroma nim seljakim obitelji ma". No kontra ki je rat prekinuo takva "opasna" nastojanja te je Oxfam svoje djel ovanje morao preusmjeriti s razvojnih projekata na ubla avanje posljedica rata. Je dva je zamislivo da bi ameriki nacionalni tisak dopustio raspravljanje o tome kak o zdu no ameriko nastojanje da se izre e taj "rak" ostaje posve u granicama povijesno g amerikog pristupa Latinskoj Americi. Mo e se razgovarati o tome koja je najprikla dnija metoda za borbu protiv te pogibeljne podru nice Carstva zla, no dopu tene se g ranice u nacionalnom forumu ne smiju prelaziti. U diktaturi ili "demokraciji" pod vojnom upravom slu bena je li-nijajasna, otvoren a i precizna - bilo daje objavljuje Ministarstvo istine ili netko drugi. I javno je se mora pridr avati. Cijena se neposluha kree od zatvora ili progonstva pod str a nim uvjetima - kao u SS-SR-u i njegovim istonoeuropskim satelitima - do groznog m uenja, silovanja, sakaenja i masovnih pokolja - kako se dogaa u tipinim amerikim sate litima, kao stoje Salvador. U slobodnom dru tvu nema takvih sredstava pa se rabe s uptilnije metode. Slu bena se linija ne objavljuje, nego pretpostavlja. Oni koji j e ne prihvaaju ne bivaju baeni u zatvor niti u jamu nakon muenja i sakaenja. A ipak je puanstvo za tieno od njihova krivovjerja. Unutar matice jedva se mogu i razumjeti njihove rijei u onto ruettom prigodama kad se 48 Gusari i carevi, stari i novi Nadzor nad mi ljenjem: sluaj Bliskog istoka 49 takve udnovatosti uope uju. U srednjem se vijeku smatralo kako hereze valja uzimati vrlo ozbiljno; valjalo ih je shvatiti te se protiv njih boriti racionalnim izla ganjem. Danas je dovoljno pokazati prstom na njih. Stvoreno je itavo mno tvo pojmov a: "moralna isto-vrij ednost", "marksizam", "radikalna staj ali ta"... Sve to da b i se krivovjerje prepoznalo te odbacilo bez dalje argumentacije i komentara. Te opasne i gotovo neizrazive doktrine postale su ak "nove ortodo-ksije" protiv koji h se bori (tonije: prepoznaje ih i s u asom odbacuje) manjina koja gotovo potpuno d ominira javnim izra avanjem. No hereza se veinom jednostavno pre uuje, dok rasprava bj esni oko uskih i openito marginalnih pitanja - meu onima koji prihvaaju vladajui vje ronauk. Vidjet emo gotovo istu sliku okrenemo li se na oj sada njoj temi - Bliskom istoku. Mo e

mo raspravljati o tome treba li Palestincima dopustiti ulazak u "mirovni proces" , no ne smijemo shvatiti kako zapravo SAD i Izrael vode u politici odbacivanja i to esto vrlo nasilno. to se tie terorizma, kritini znanstvenik upozorava kako bismo se trebali uzdr ati od "prevelikog pojednostavljivanja", nego bismo umjesto toga trebali "prouiti dru tvene i ideolo ke korijene sada njeg bliskoistonog i islamskog radi kalizma" koji postavlja "nerje iva, ali ipak stvarna pitanja". Trebamo se potrudit i shvatiti to teroriste navodi na njihov zli put.27 Tako je rasprava o terorizmu tijesno omeena: na jednom su kraju oni koji terorizam smatraju jednostavno urotom Carstva zla i njegovih agenata; na drugom su kraju uravnote eniji mislioci koji i zbjegavaju takvo "pretjerano pojednostavljivanje" te nastavljaju put kako bi ist ra ili domae korijene arapskog i islamskog terorizma. Ideja da bi moglo biti i drug ih uzroka terorizma na Bliskom istoku - da bi car i njegovi tienici takoer mogli im ati udjela u toj drami - a priori je iskljuena. Takvo to se ne porie, nego se ne mo e ni pomisliti -veliko je to postignue. itavo to vrijeme, umjerenjaci i liberalni golubovi igraju veliku ulogu u osigurav anju da indoktrinacijski sustav dobro funkcionira, i to tako to postavljaju vrste granice onome to se uope mo e misliti. U svom je "Dnevniku" Henry David Thoreau, koji je na drugom mjestu objasnio kako ne gubi vrijeme na itanje novina, napisao: Nema potrebe zakonom ograniavati slobodu tiska. Tisak ima u sebi dovoljno zakona - i vi e nego dovoljno. Gotovo bi se moglo rei kako se zajednica sastala te se dogovorila to e se izgovarati, dogovorila s e kakvo je zajedniko stajali te i kako e iskljuiti onoga tko odstupi od toga. Onda se nijedan na tisuu ljudi ne usuuje izgovoriti ni ta drugo. Njegova tvrdnja nije sasvim tona. Filozof John Dolan je primijetio: "Nije rije o t ome da bi ljudima nedostajalo hrabrosti za izra avanje misli izvan dopu tenoga doseg a nego su li eni sposobnosti misliti takve misli". 28 To je kljuno i to je pokretaki motiv "in enjera demokratske suglasnosti". U New York Timesu je Walter Reich iz Meunarodnoga centra Woodrowa Wilsona, govorei o otmici broda Achille Lauro zatra io o tre kazne za one koji su "poinili teroristika ubojstva", i to i za izvr itelje i za planere tih zloin: Odmjeriti bla u kaznu zbog toga to terorist za sebe vjeruje da mu je to ta uskraeno te je on s pravom ogoren borac za slobodu, rastresa tlo na kojemu stoji pravosue prih vaanjem teroristikih tvrdnji kako su valjani samo njihovi pojmovi pravde i prava t e je samo njihova patnja vrijedna... Palestinci - i bilo tko od mnogih skupina k oje se slu e terorizmom kako bi izrazile svoje nevolje - trebali bi se okaniti ter orizma i pronai drugaije putove za postizanje svojih ciljeva, to neizbje no ukljuuje k ompromise. A zapadne demokracije moraju odbaciti bilo kakvu izliku - ak i takvu k oja ukljuuje siroma no podrijetlo - koja "smanjuje" odgovornost za teroristike inove protiv nedu nih. Plemenite rijei; mogli bismo uzeti i ozbiljno ako bi se namjera izvoenja strogih k aznenih mjera primijenila na one koji takvo to pi u - na cara i njegove tienike. Ne b ude li tako, onda ta pisanija ima istu te inu kao i nimalo manje visokoparne fraze to ih proizvodi Svjetsko vijee za mir i druge organizacije koje su komunistiki par avani - u odnosu na rtve afganskog pokreta otpora. Mark Heller, zamjenik ravnatelja Jaffeejevog centra za strate ke studije pri Sveuil i tu u Tel Avivu obja njava: "O strane dr ave sponzoriran terorizam je rat niskog inte nziteta. Stoga se njegove rtve, meu kojima su i Sjedinjene Dr ave, smiju braniti svi m moguim sredstvima koja su im na raspolaganju." Iz toga slijedi kako je i ostali m rtvama "rata niskog intenziteta" i "dr avnog terorizma" dopu teno> "branitise .svim raspolo ivim sredstvima". Meu njima 50 Gusari i carevi, stari i novi su Salvadorci, Nikaragvanci, Palestinci, Libanonci te nebrojene druge rtve cara i njegovih klijenata diljem svijeta.29 Istina je da te posljedice slijede samo ako prihvatimo temeljno moralno naelo: pr imjenu istih naela na sebe kao to ih primjenjujemo na druge (ako smo ozbiljni, ond a jo stro e). No to naelo te ono to proizlazi iz njegova prihvaanja u prevladavajuoj i telektualnoj kulturi u SAD jedva se uope mo e shvatiti te bi ih se stoga te ko moglo objaviti u asopisima to se zauzimaju za strogo ka njavanje drugih za njihove zloine. Zapravo, kad bi bilo tko izvukao logine zakljuke iz navedenih pretpostavaka te ih

jasno izrazio, mogao bi biti optu en pred sudom za poticanje na teroristiko nasilje protiv politikih elnika Sjedinjenih Dr ava i njihovih saveznika. ak i najskeptiniji glasovi u SAD sla u se kako je "otvorena potpora pukovnika Gadafi ja terorizmu te ko zlo" i "Nema razloga pustiti ubojice neka njene ako se zna tko im je autor /sic!/. To to e pri osvetnikoj akciji poginuti i neki nedu ni civili takoer ne mo e biti odluan imbenik, jer se inae ubojike dr ave nikad ne bi morale bojati odmaz e." (Anthonv Lewis).30 To naelo bi dopustilo mnogim ljudima diljem svijeta ubiti predsjednika Reagana i bombardirati Washington i ako bi "pri toj osvetnikoj akcij i poginuli i neki nedu ni civili". Tako dugo dok se takve jednostavno istine ne mo gu izraziti niti razumjeti, kao to smo vidjeli u navedenim i mnogim drugim sluajev ima, zavaravamo se vjerujui da u Americi ivimo u demokratskom dru tvu. U javnim se glasilima vodi te ka rasprava o tome smije li se gusarima i lupe ima dop ustiti izra avanje njihovih predod aba i zahtjeva. Tako je npr. televizijska postaja NBC bila estoko napadnuta zbog emitiranja razgovora s ovjekom optu enim za planiran je otmice broda Achille Lauro; govorilo se da dopustiti onome koji slu i interesim a terorista slobodno izra avanje bez pokajanja i kazne - to je sramotna devijacija od istomi ljenosti kakva se zahtijeva od dobro ustrojena slobodnog dru tva. Dopu taju li javna glasila Ronal-du Reaganu, Georgeu Shultzu, Menahemu Beginu, imonu Peres u i drugim predstavnicima cara i njegova dvora govoriti bez pokajanja o svom zau zimanju za "rat niskog intenziteta" i "osvetu" ili ak "preventivne udare"? Dopu taj u li oni, dakle, teroristikim voama slobodno izra avanje te time potpoma u razmahivanj e terorizma? Takvo se pitanje ne mo e postaviti, a ako bi ga netko sluajno i postav io, na njega bi se tek odmahnulo rukom s odvratno u ili u asom. 2. Bliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav (1986.) Dana 17. listopada 1985. predsjednik Reagan se u Washingtonu sastao s izraelskim premijerom imonom Peresom, koji mu je rekao kako je Izrael spreman na "odva ne kor ake" na Bliskom istoku te je pripravan pru iti "ruku mira" Jordanu. "Posjet gosp. Peresa pada u vrijeme neobinoga sklada izmeu SAD i Izraela", pisao je David Shiple r u JVeiu York Timesu, citirajui du nosnika Stote Departmenta koji je ameriko-izrael ske odnose opisao kao "izvanredno bliske i sna ne". Pere je srdano doekan kao mirotvo rac; hvalilo ga se zbog njegove vrste odluke daje "bolje platiti cijenu mira nego cijenu rata", da se poslu imo njegovim vlastitim rijeima. Predsjednik Reagan je iz javio kako su on i gosp. Pere razgovarali o "zlu terorizma, koje je odnijelo toli ko izraelskih, amerikih i arapskih ivota te donijelo tragediju tolikim drugima"; d odao je da "se sla emo kako terorizam ne smije oslabiti na a nastojanja na postizanj u mira na Bliskom istoku".' Valja imati talent Jonathana Swifta za opis ovog razgovora izmeu dvaju vodeih tero ristikih zapovjednika na svijetu, koji imaju zajedniku koncepciju "mira" koja posv e iskljuuje jednu od dviju skupina koja pola e pravo na nacionalno samoodreenje u bi v oj Palestini; iskljuuje, dakle, domae stanovni tvo. Dolina rijeke Jordan je "nedjelj ivi dio Dr ave Izraela", objavio je Pere za obilaska izraelskih naseobina 1985. To je u skladu s njegovim dosljednim stajali tem da je "pro lost nepromjenjiva te je Bi blija odluno va an dokument u odreivanju sudbine na e zemlje" te da bi palestinska dr av a "ugrozila i sam opstanak Izraela".2 Njegova koncepcija idovske dr ave, koju se to liko hvalilo u SAD zbog umjerenosti, ne ugro ava ve uklanja opstanak palestinskog n aroda. No toj se posljedici pridaje malo pozornosti - to nije ni ta vi e ve malen ned ostatak u jednom nesavr enu svijetu. Ni Pere ni ijedan drugi izraelski elnik nije se jo pomaknuo ni pedlja s polo aja tada n jega predsjednika dr ave Haima Hercoga 52 Gusari i carevi, stari i novi 1972. da Palestinci nikad ne mogu biti "partneri na bilo koji nain glede zemlje k oja je na em narodu sveta ve tisuama godina". Ipak, izraelski golubovi ele iskljuiti p odruja na Zapadnoj obali gusto nastanjena Palestincima iz sastava idovske dr ave, ka ko bi se izbjeglo ono to eufemistiki nazivaju "demografskim problemom". Svi i dalj e prihvaaju procjenu Sloma Gazita daje politika "uni tavanjasvake inicijative" - po litikog djelovanja, demokracije ili pregovora - bila "uspje nica" te stoga tako tre ba nastaviti. Izraelsko stajali te, s amerikom potporom, ostaje ono to gaje zauzeo p remijer (sada ministar obrane) Jicak Rabin kad su PLO i arapske dr ave poduprli re zoluciju Vijea sigurnosti UN iz sijenja 1976. godine, koja je pozivala na mirno rj e enje s dvije dr ave: Izrael odbija bilo kakve pregovore s PLO, ak i ako bi ona priz

nala Izrael i odrekla se terorizma; Izrael nee ulaziti ni u kakve "politike pregov ore s Palestincima", s PLO-om ili bez njega. Ni Pere ni Reagan nisu htjeli ak ni r azmotriti jasne prijedloge PLO-a - za koje su obojica znali kako imaju potporu v elike veine Palestinaca te bar toliko legitimnosti koliko je imala i cionistika or ganizacija 1947. - za pregovore koji bi doveli do uzajamnog priznanja dviju dr ava u skladu sa iroko prihvaenim meunarodnim konsenzusom to su ga na svakom koraku SAD i Izrael spreavali ve godinama.3 Kljune politike injenice daju nu ni okvir za bilo kakvu raspravu o "zlu terorizma" to se - u skladu s rasistikim amerikim govorom - odnosi samo na teroristika djela to su ih poinili Arapi, a ne idovi, ba kao to i "mir" znai takvo rje enje koje dopu ta naci lno samoodreenje idovima, ali ne i Palestincima. Pere je stigao u Washington kako bi razgovarao o miru i terorizmu sa svojim partn erom u zloinu odmah po to je poslao bombardere u napad na Tunis, gdje su pobili 20 Tuni ana i 55 Palestinaca. Izraelski novinar Amnon Kapeljuk je izvje ivao s mjesta zl oina. Meta je bila nebranjena: "ljetovali te s nekoliko desetaka kua, vikendica i ur edima PLO-a, sve ispremije ano jedno s drugim, toliko da je ak i izbliza te ko razlik ovati to je to". Upora-bljeno je oru je bilo usavr enije od onoga primijenjenog u Bejr utu; bile su to "pametne bombe", ini se, koje su smrvile ciljeve u prah i pepeo. Ljudi koji su se zatekli u bombardiranim zgradama rastrgani su na komadie, tako d a ih se nije moglo prepoznati. Pokazali su mi niz fotografija poginulih. "Mo ete i h uzeti", rekli su. OstaBliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav 53 vio sam fotografije u uredu. Nema tih novina na svijetu koje bi objavile tako u as ne snimke. Rekli su mi kako je djeak Tuni anin koji je prodavao sendvie blizu sjedi ta PLO-a raznesen na komadie. Otac je prepoznao njegove ostatke po o iljku na gle nju. "Neki su ranjenici izvueni ispod ru evina, naizgled neozlijeeni i zdravi", rekao mi je moj vodi. "Pola sata nakon toga stali su se griti, pali su i umrli. Izgleda da su im unutarnji organi bili razneseni od snage eksplozije." Tunis je na Reaganovo tra enje prihvatio Palestince po to su protjerani iz Bejruta u invaziji s amerikom potporom, koja je ostavila za sobom dvadeset tisua ubijenih l judi i vei dio zemlje razoren. "ekiem ste krenuli ubiti muhu", rekao je izraelskom vojnom dopisniku Zeevu ifu "jedan od vodeih ljudi Pentagona, general kome su dobro poznate Izraelske oru ane snage i jo nekoliko bliskoistonih vojski". "Bez potrebe s te pogodili mnoge civile. Osupnulo nas je va e pona anje prema libanonskim civilima. " Tako su mislili i mnogi izraelski vojnici, ak i vi i asnici, koji su bili zapanjen i divlja tvom napada i tretmanom civila i zarobljenika. 5 No u Izraelu je potpora agresiji i Begin- aronovoj ekipi rasla usporedno s brojem rtava, dosegav i vrhunac up ravo nakon teroristikog bombardiranja Bejruta u kolovozu. ' imon Pere , mirotvorac i ugledan lan Socijalistike internacionale, utio je sve dok cijena za Izrael nije po stala previsoka nakon pokolja u Sabri i atili. Poslije je Izrael poeo plaati i veu c ijenu, izazvanu gubicima od libanonskog pokreta otpora. Sve je to sprijeilo ostva rivanje izraelskog plana za uspostavu "novoga poretka" u Libanonu pod izraelskim nadzorom u irokom pojasu na jugu zemlje, dok bi ostacima zemlje vladali izraelsk i saveznici falangisti i odabrane muslimanske elite (v. dolje bilje ku br. 55). Nema sumnje, zakljuuje Kapeljuk, daje Arafat bio cilj napada na Tunis. U uredu PL O-a u koji su ga odveli stoji Arafatova slika meu ru evinama, s potpisom: "Htjeli s u me ubiti, a ne pregovarati sa mnom." "PLO eli pregovore", reeno je Kapeljuku, "n o Izrael ne eli ni uti". Bila je to jednostavno izreena istina koju su u SAD skriva li ili - jo gore - odbacivali kao neva nu u skladu s vladajuim rasistikim polazi tem. Nadalje, ne mo e biti ozbiljne sumnje u ameriko sudioni tvo u napadu na Tunis. SAD ni su ak ni upozorile rtve - amerike saveznike - da su uboiice na Dutu. Netko tko nnkl ania nnvierenie 54 Gusari i carevi, stari i novi pretvaranju da esta flota i opse ni sustav za motrenje i javljanje na Sredozemlju n isu mogli otkriti izraelske zrakoplove kako se napajaju gorivom iznad Sredozemno g mora trebali bi tra iti istragu u Kongresu o posvema noj nesposobnosti amerikih oru a nih snaga, to bi sigurno ostavilo irom otvorena vrata za neprijateljske napade na SAD i amerike saveznike. "Novinarski izvje taji sada navode vladine izvore koji nav ode kako je esta flota nesumnjivo znala za nadolazei napad, ali je odluila ne obavi jestiti tu-niske vlasti", izvijestio je Los Angeles Times. No "ta vrlo va na injeni

ca nije objavljena u dvama najveim listovima na Istonoj obali, New York Timesu i W ashington Postu, a ni u ostalim amerikim novinama, niti je navedena u vijestima z a inozemstvo" Associated Pressa i United Press Internationala - izvijestio je bl iskoistoni dopisnik londonskog Economista Godfrev Jansen, dodav i kako je "pasivno sudioni tvo SAD posve sigurno". 7 Jedna od rtava bombardiranja Tunisa bio je i Mahmud el-Mu-grabi, roen u Jeruzalemu 1960., do svoje esnaeste godine zatvaran dvanaest puta, jedan od informanata za istra ivanje londonskoga Sundaij Timesa o muenju u Izraelu (19. lipnja 1977.) On je "uspio pobjei u Jordan nakon godina sve te eg ivota pod stalno sve gorim uvjetima v ojne okupacije", kako pi e u nekrologu to su ga o njemu napisali prijatelji, izrael ski idovi, ali je izraelska vojna cenzura vi ekratno zabranila njegovo objavljivanj e u arapskim novinama u istonom Jeruzalemu. Te injenice su u Sjedinjenim Dr avama, n aravno, beznaajne. Uostalom, neuobiajeno bri ljivo nainjeno istra ivanje Sunday Timesa uglavnom se nije probilo do stupaca amerikoga tiska. Ipak, liberalni New Republic ju je objavio, zajedno s eksplicitnom obranom muenja Arapa, to pak nije izazvalo nikakvu javnu reakciju. Sjedinjene Dr ave su odobrile izraelsko bombardiranje Tunisa kao "legitiman odgovo r na teroristike napade". Dr avni tajnik Ge-orge Shultz potvrdio je takvu procjenu u telefonskom razgovoru s izraelskim ministrom vanjskih poslova Jicakom amirom, o ba-vijestiv i ga kako predsjednik SAD i ostali "uvelike shvaaju i podupiru izraelsk u akciju".10 Washington je povukao takvu otvorenu potporu nakon negativne reakci je u svijetu, ali se suzdr ao od glasovanja o rezoluciji Vijea sigurnosti UN kojom je osuen taj "in oru ane agresije" kojim se "flagrantno kr i Povelja Ujedinjenih narod a, meunarodno pravo i obiaji". SAD su se u tome, kao i obino, na le same. Intelektual nu i kulturnu klimu u SAD dobro L Bliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav 55 ilustrira injenica da je to suzdr avanje od glasovanja nai lo na estoke osude kao jo je dan sluaj stajali ta "u prilog PLO" i "protiv Izraela" te kao odbijanje da se sna no udari po - pomno odabranim - teroristima. Moglo bi se dokazivati kako izraelsko bombardiranje ne spada pod rubriku meunarod noga terorizma nego je rije o znatno ozbiljnijem zloinu - agresiji, kako je ustvrd ilo i Vijee sigurnosti UN. Ili bi se moglo kazati kako nije fer primjenjivati na Izrael definiciju "meunarodnoga terorizma" koju su drugi razvili. Da bismo pobili taj drugi prigovor, razmotrit emo izraelsku vlastitu doktrinu, onako kako ju je veleposlanik (poslije premijer - op. prev.) Benjamin Netanijahu formulirao na meu narodnoj konferenciji o terorizmu. imbenik koji odreuje terorizam, tumaio je on, je st "namjerno i sustavno ubijanje i sakaenje /civila/ sa svrhom zastra ivanja". Oito je kako napad na Tunis i drugi izraelski zloini, poinjeni tijekom godina, potpadaj u pod tu definiciju, a veina akcija meunarodnoga terorizma ne, ukljuiv i i najstra nije teroristike napade na Izraelce (Ma'alot, pokolj porta a u Miinchenu, napad na obaln oj cesti 1978., koji je poslu io kao izlika za napad na Libanon itd.) U to ne ulaz e ak ni otmice zrakoplova ili uzimanje talaca openito - a to je ba bila tema konfer encije u kojoj je sudjelovao. Napad na sjedi te Arafatove Palestinske oslobodilake organizacije bio je navodno od mazda za ubojstvo trojice Izraelaca u Lar-naki na Cipru; napadai su uhieni te im s e sudilo. "Zapadni strunjaci za PLO" sumnjaju da je Arafat znao to se sprema. "I I zraelci su odustali od svoje prvotne tvrdnje da je bio umije an i gosp. Arafat."12 Branitelji izraelskoga terorizma u SAD nas uvjeravaju kako je "izraelski napad na Tunis pogodio tono ljude osumnjiene za teroristike aktivnosti". Oni tumae kako, k akve god da su injenice, "dublja moralna odgovornost za rtve (...) posve le i na Jas eru Arafatu, jer je on rodonaelnik suvremenog palestinskog nasilja". Obraajui se iz raelskoj lobistikoj skupini AIPAC, glavni dr avni odvjetnik SAD Edwin Meese je izja vio kako e SAD Arafata dr ati "odgovornim za djela meunarodnog terorizma", pri emu se , ini se, ne kane zamarati injenicama. 13 Prema tome je legitiman svaki in "protiv PLO" (vrlo iroka kategorija, kako se pokazalo u povijesti). Napad na Tunis u skladu je s izraelskom praksom od najranijih dana te dr ave; osve ta ie usmjerena na raaiive. a ne na Doinitelie 56 Gusari i carevi, stari i novi zlodjela. Uobiajena osuda PLO-a je da "umjesto izravnih napada na dobro osigurane

neprijatelje li samom Izraelu, Palestinci napadaju lak e izraelske mete u Italiji , Austriji i drugdje",l4 to je jo jedan znak njihove zle i kukavike naravi. Slina iz raelska praksa, koja je poela znatno prije i neusporedivo je pro irenija, ne ocjenj uje se takvom, naprotiv: svi hvale izraelsko juna tvo, vojnu djelotvornost i "istou oru ja" omiljenog amerikog saveznika. Pojam "osvete" takoer izaziva dosta pitanja, im e emo se poslije izravno pozabaviti. Krajem 1985. godine tisak je objavljivao preglede "godine krvavog meunarodnog ter orizma", u to su redovito bila ukljuena ubojstva u Larnaki 25. rujna te otmica bro da Achille Lauro i brutalno ubojstvo invalidnog amerikog turista Leona Klinghoffe ra 7. listopada. Izraelski napad na Tunis 1. listopada nije se na ao na tim popisi ma. U dugom pregledu terorizma te godine, New York Times je kratko spomenuo bomb ardiranje Tunisa, ali kao primjer odmazde, a ne terorizma. Opisao je dogaaj kao " oajniki in koji je imao malo utjecaja na palestinsko nasilje, ali je izazvao veliku poviku ostalih zemalja". Profesor prava na Sveuili tu Har-vard Alan Dershowitz je osudio Italiju zbog sudjelovanja u meunarodnom terorizmu oslobaanjem ovjeka "koji j e navodno zamislio otmicu /broda Achille Lauro/". Primijetio je da bi SAD "svaka ko izruile bilo kojeg izraelskog terorista koji je poinio nasilje nad dr avljanima n eke druge zemlje". Da, svakako; na primjer: Arijela arona, Jicaka amira ili Menahe ma Begina. Ta se izjava pojavila istog dana kad su Peresa slavno primali u Washi n-gtonu nedugo nakon bombardiranja Tunisa te ga hvalili zbog mirotvorstva. Sve s e to dr i posve prirodnim u kulturnoj klimi koja prevladava u Americi. l5 O Reaganovim izjavama o terorizmu u matinim se javnim glasilima izvje uje ozbiljno. Ipak, kritiari ponekad govore o licemjerju onih to se pjene zbog meunarodnog terori zma dok istodobno alju vojske svojih tienika neka ubijaju, sakate, mue i razaraju u Nikaragvi te - to zapa a manje ljudi, jer se to smatra velikim uspjehom - masakrira ju desetke tisua ljudi u Salvadoru, odluno se borei protiv stra ne prijetnje uspostav e stvarne demokracije u toj zemlji. Nedugo nakon razgovora Reagana i Peresa o mi ru i terorizmu, skupina od 120 lijenika, medicinskih sestara i drugih zdravstveni h radnika vratila se s istra ivanja u Nikaragvi, koje su financirali Amerika udruga za javno zdravlje i Svjetska Bliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav 57 zdravstvena organizacija. Izvijestili su o razaranju bolnica i ambulanti, ubijan ju zdravstvenih radnika, pljakanju seoskih ljekarni, to je dovelo do kritinog manjk a lijekova, uspje nom ometanju programa cijepljenja protiv djeje paralize... A sve je to tek malen dio kampanje nasilja to su je organizirala sredi ta meunarodnog tero rizma u Washingtonu i Miamiju.I6 Izvjestitelji New York Time-sa iz Nikaragve esto dose u svoje kolege iz Pravde koji dopisuju iz Afganistana - toliko se trude skri ti mno tvo dokaza protiv kon-tra a. Naravno, i to je izvje e, poput tolikih drugih, jed nostavno ignorirano u tim "uglednim" novinama. Pohod na Tunis otkriva dubinu licemjerja koju nije uvijek lako pojmiti. Pretpost avimo da Nikaragva bombardira Washing-ton, nastojei ubiti Reagana, Shultza i drug e meunarodne teroriste te pri tome "sluajno" pobije nekih stotinu tisua ljudi. Prem a amerikim mjerilima, to bi bila sasvim pravedna odmazda, ako prihvatimo omjer od 25 prema 1, kao u razmjeni Larnake za Tunis, makar bismo radi tonosti mogli doda ti kako bi u tom sluaju bar poinitelji zloina bili ciljevi napada - a nema dvojbe o tome tko je prvi poeo s terorom. Mo da bi trebalo prikladan broj rtava pomno iti s fa ktorom koji uzima u obzir mno inu stanovni tva. "Teroristi i oni koji ih podupiru mo raju biti pozvani na odgovornost. I bit e", objavio je predsjednik Reagan.17 Time je dao moralni temelj svakom takvom osvetnikom inu, a kao to emo vidjeti, s time se posve sla u i njegovi naj e i kritiari u vodeim amerikim listovima. Pere se u Libanonu ve istaknuo kao mirotvorac. '8 Po to je postao premijer, Izrael j e pojaao "antiteroristike" programe uperene protiv civila u okupiranom ju nom Libano nu. Vrhunac div-lja tva bila je operacija "elina aka" poetkom 1985. godine, koja je dj elovala kao akcija "latinoamerikih odreda smrti", kako je komentirao Curtis Wilki e, potvrdiv i time izvje taje drugih novinara na mjestu dogaaja. U seli Zrariji, na p rimjer, izraelska je vojska djelovala dobrano na sjever od tada nje boji nice. Nakon nekoliko sati te koga granatiranja Zrarije i triju obli njih sela, izraelska je voj ska odvezla iz sela sve njegove mu ke stanovnike. Pobili su ih izmeu 35 i 40; neke su u autima zgazili izraelski tenkovi. Drugi su seljaci istueni ili mueni; tenk je ispalio granatu prema djelatnicima Crvenoga kri a, koji su upozoreni neka ne pril

aze. Na koncu su izraelski vojnici "udesno" izi li bez rtava iz neega stoje Izrael sl u beno opisao kao topniku bitku s te ko 58 Gusari i carevi, stari i novi naoru anim gerilcima. Dan prije toga dvanaest je izraelskih vojnika poginulo u sam oubilakom "napadu blizu granice, no Izrael je poricao da je napad na Zrariju bio odmazda. Izraelsko su poricanje komentatori u SAD revno prenijeli kao injenicu, t umaei kako "obavje tajnim radom ustanovljeno kako je mjesto postalo upori te teroristi ma. (...) ak 34 ijitska gerilca ubijena su u topnikoj bitci, a vi e od stotinu ljudi odvedeno je na ispitivanje -i sve to samo u jednom malom selu" (Eric Breindel), t o pokazuje snagu ijitske teroristike mre e. Ne znajui kakva je slu bena linija, izraels ki su vojnici na zidovima po selu ispisali na arapskom parolu "Osveta izraelske vojske"; to su vidjeli i ispriali oevici. Drugdje su izraelski vojnici pucali na bolnice i kole te odvodili "sumnjivce", meu kojima su bili i pacijenti u bolnikim krevetima i operacijskim dvoranama, na "is pitivanje" ili u izraelske koncentracijske logore. To su samo neki od mnogobrojn ih zlodjela to ih je jedan zapadni diplomat koji esto putuje tim podrujem opisao da dose u nove dubine "proraunate brutalnosti i nasuminog ubijanja".20 Zapovjednik izraelske postrojbe za vezu u Libanonu general lomo lija rekao je da je "jedino oru je protiv terorizma - terorizam. Izrael stoga ima i drugih mogunosti , osim onih to ih je ve iskoristio, za 'govorenje jezikom koji teroristi razumiju' ." Takva koncepcija za mene nije nova. Gestapovo djelovanje u okupiranoj Europi je takoer bilo "opravdano u borbi protiv terorizma". Jedna od rtava Klausa Barbiej a pronaena je s ceduljom pribodenom na prsa s natpisom: "Terorom protiv terora." Ba je to ime poslije uzela jedna izraelska teroristika skupina, a tako se zvao i g lavni lanak u Der Spiegelu koji se bavio amerikim teroristikim bombardiranjem Libij e u travnju 1986. Sjedinjene Dr ave su ulo ile veto na prijedlog rezolucije Vijea sig urnosti Ujedinjenih naroda kojom se poziva na osudu "izraelske prakse i mjera pr otiv civilnoga stanovni tva u ju nom Libanonu". SAD su tvrdile kako je rije o "primje ni dvostrukih mjerila". "Ne vjerujemo da e jedna neizba-lansirana rezolucija okona ti agoniju Libanona", objasnila je Jean-ne Kirkpatriek /u to vrijeme stalna pred stavnica SAD pri UN u New Yorku - op. prev./ Izraelski se terorizam nastavio sve dok akcije pokreta otpora nisu prisilile izr aelsku vojsku na povlaenje. Izraelski vojnici i njihovi plaenici iz Ju nolibanonske vojske (SLA) zavr ili su "godinu krvavog meunarodnog terorizma" 31. prosinca 1985. godine, kad Bliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav 59 su "napali ijitsko muslimansko selo /Kunin/ u ju nom Libanonu te natjerali itavo puan stvo - nekih dvije tisue ljudi - na odlazak". Kue su razorili ili zapalili te izdv ojili 32 mladia. Starci, ene i djeca iz sela izbjegli su u gradi izvan izraelske "s igurnosne zone", gdje su snage UN imale svoj sto er. Ovaj izvje taj, zasnovan na izjavama oevidaca to ih je uzela libanonska policija, is kazu novinara konzervativnoga bejrutskog dnevnika An Nahar i pripadnika ijitskoga pokreta Amal, krenuo je u svijet iz Bejruta. Iz Jeruzalema je Joel Greenberg po slao drugaiju verziju, koja se nije zasnivala ni na kakvim prepoznatljivim izvori ma, nego je ispriana kao jednostavna injenica: "Bojei se osvete SLA, stanovnici ijit skoga sela Kunina izbjegli su iz sela po to su tamo ubijena dvojica pripadnika SLA ". Iako uobiajena, usporedba je pouna. Izraelska propaganda uvelike dobiva injenicom d a se strani mediji uglavnom oslanjaju na dopisnike smje tene u Izraelu. Tako se do bivaju dvije kljune prednosti: prvo, "vijesti" se amerikoj javnosti predstavljaju gledane slu benim izraelskim pogledom; drugo, u onim rijetkim sluajevima kad se ame riki dopisnici odva e neovisno istra ivati'umjesto da se jednostavno oslanjaju na svo je ljubazne domaine; izraelska propagandna ma inerija i njezine mnogobrojne podru nic e u SAD gorko se ale kako se arapski zloini zanemaruju, dok je Izrael izlo en podrob nu promatranju i potrazi za sitnim nesavr enostima. Nemogunost oblikovanja vijesti na uobiajeni nain ponekad stvara probleme, kao na pr imjer za rata u Libanonu 1982. godine, kad Izrael nije imao naina nadzirati izvje a oevidaca, novinara koji su djelovali u Libanonu. To je izazvalo veliku lavinu pro svjeda zbog navodnog umno avanja rtava i proizvodnje " iroko zasnovanog, masovnog psi holo kog rata" protiv sirotog malog Izraela, to je jo jedan znak neiskorjenjivog ant

isemitizma u svjetskom javnom mi ljenju. Tako je Izrael od agresora postao rtva. La ko se mo e pokazati kako su takve optu be ne samo la ne, nego esto i komine. No mediji s u se, kako se moglo i predvidjeti, povukli te poeli promatrati stvari s izraelsko ga gledi ta, to nije bio lagan zadatak za novinare koji su poku avali pre ivjeti izrael sko teroristiko bombardiranje. Svjedoenja iz izraelskih izvora esto su bila znatno e a od onoga to se objavljivalo u amerikom tisku. Ono to je izlazilo u amerikim novinama bila je esto veoma razvodnjena verzija onoga to su novinari zaista vidjeli. 24 No izraelske su se opt^bej^jm^e^lopzbujno.uimtoi^gvojoj ojtoj 60 Gusari i carevi, stari i novi apsurdnosti, dok se prikladna kritika medija zbog podinjavanja ameriko-izraelskoj perspektivi ignorirala. Tipino, studija "Objavljene analize medijskog praenja rata u Libanonu 1982." sadr i brojne optu be na raun tiska zbog navodnog protuizraelskog stajali ta i tek nekoliko obrana listova od takvih optu aba, ali se ak ni ne spominje injenica postojanja iscrpne i dosta tone kritike analize upravo obrnute pojave. 25 Unutar uskih granica vrlo ideologizirane intelektualne klime u SAD mo e se uti sam o jedna strana. Takva je pojava prilino tipina i lako ju je pokazati u vezi s rato vima u Indokini, srednjoamerikim ratovima itd. te slu i kao jo jedno sredstvo za nad zor nad mi ljenjem. Operacija "elina aka", koju izraelsko zapovjedni tvo i samo rado opisuje kao "teroriz am" (v. citirane opaske generala Uje) imala je dvije glavne svrhe. Prva je bila, kako je (iz Libanona) primijetio John Kifner, "okrenuti puanstvo protiv gerilaca tako to e se cijena nastavka potpore gerilcima uiniti previsokom". Ukratko: tako s e puanstvo dr i taocem teroristikih napada, osim ako prihvati aran mane koje Izrael na mjerava uvesti silom. Druga je svrha bila potaknuti unutarnji sukob u Libanonu t e primijeniti opu seobu stanovni tva nakon oru anog sukoba meu zajednicama, od kojih j e mnoge okupator potpirio od 1982. godine, na klasian nain. "Postoje mnogi dokazi" , primijetio je dopisnik iz Libanona Jim Muir, "daje Izrael potpalio i odr ava suk ob kr ana i Druza". Vi i du nosnik jednog meunarodnog programa za pomo je rekao: "Njihov odjel za prljave smicalice poku ao je sve stoje mogao kako bi potpalio sukobe, ali nije i lo." "Njihovo je pona anje bilo pokvareno"; takav pogled "dijeli itava meunaro dna zajednica". "Oevidci izvje uju kako su izraelski vojnici esto pucali na palestinske logore iz obl i njih kr anskih podruja, kako bi razjarili Palestince protiv kr ana". Stanovnici kr an sela izvijestili su kako su izraelske ophodnje prisilile uz prijetnju oru jem kr ane i muslimane da udaraju jedan drugoga, stoje samo jedan od oblika "bizarnog poni av anja". Svi su ti postupci naposljetku urodili plodom. Izraelski kr anski saveznici napali su muslimane u blizini Sidona na nain koji je jamano morao izazvali odgovor znatno jaih snaga u regiji, to e poeti krvavi krug nasilja to je na koncu dovelo do bijega desetaka tisua kr ana, od kojih su mnogi prebjegli u podruja pod izraelskim na dzorom na jugu zemlje, dok je Peresova operacija "elina aka" natjerala na sjever de setke tisua ijita.26............, _ ..............__............._. .....................____........_..... Bliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav 61 U Sjedinjenim Dr avama su se pravili da vjeruju kako se Izrael od poetka elio povui, ali se ijitski teroristi jednostavno zabavljaju starom arapskom igrom nasilja koj e je samo sebi svrha te time odugovlae planirano povlaenje. No kako je Jim Muir is pravno primijetio: "povijesna je injenica, koju se ne mo e ozbiljno osporavati, da se Izrael sada ne bi povlaio da nije napada i rtava to su ih prouzroili". Stupanj po vlaenja bit e odreen snagom otpora. 7 Izraelsko vrhovno zapovjedni tvo obja njava kako su rtve operacije "elina aka" bili "se jaci-teroristi". Stoga je lako shvatljivo za to su pripadnici SLA masakrirali 13 s eljaka tijekom dogaaja koji je izazvao taj komentar. Josi Olmert sa Shiloah Insti tuta (Izraelski institut za strate ke studije) rekao je kako "ti teroristi djeluju s potporom veine mjesnoga stanovni tva. Jedan se izraelski zapovjednik po alio da "t erorist... ovdje ima mnogo oiju. Jer on ivi ovdje." Naprotiv, vojni dopisnik Jerus alem Posta opisao je probleme s kojima se Izrael suoava u borbi protiv "teroristik ih plaenika" i "fanatika, koji su svi dovoljno predani svojoj stvari te e riskirat i i da ih izraelska vojska ubije za vrijeme operacija". Izraelska vojska pak "mo ra odr ati red i sigurnost" u okupiranom ju nom dijelu Libanona usprkos "cijeni to ju je moraju platiti stanovnici". Izrazio je "divljenje nainu na koji obavljaju svo

j posao". Leon Wieseltier je objasnio razliku izmeu " ijitskog terorizma" protiv okupacijske vojske i palestinskog terorizma, makar oba izra avaju zlu arapsku ud: "Palestinci i maju ubojice koji ele ubiti. ijiti imaju ubojice koji ele umrijeti." Oni poduzimaju akcije ciljevi kojih se ne mogu zadovoljiti politikim ili diplomatskim sredstvim a" - neim tako jednostavnim kao to je uklanjanje okupacijske vojske s njihove zeml je. Ne, nego se "tajna vojska" Amal "posvetila uni tenju Izraela" od svog osnutka 1975. - otkrie koje daleko nadilazi prie zgotovljene po izraelskom sustavu hazbare . 28 Isti pojam terorizma vrlo rado rabe ameriki du nosnici i komentatori. Zato je tisak bez komentara prenio rijei dr avnog tajnika Shultza, koji je izjavio kako je briga zbog "meunarodnog terorizma" postala "njegova strast" nakon samoubilakog bomba kog napada na amerike marince u Libanonu u listopadu 1983. Napadnute je vojnike veina puanstva - to ne treba previ e iznenaivati - smatrala stranom vojnom silom poslanom k ako bi se odr ao "novi poredak" nametnut izraelskom agresijom. Barry Rubin je napi sao: "Najva nija primjena terorizma sa sirijskom potpo62 Gusari i carevi, stari i novi rom u Libanonu bila je natjerati na odlazak izraelske postrojbe i amerike marince ". Iran i Sirija podupirali.su "teroristike aktivnosti ekstremistikih ijitskih skup ina" u ju nom Libanonu, kao to su napadi na "Ju nolibanonsku vojsku, koju podupire Iz rael". Za zagovornike dr avnog terorizma je otpor okupacijskoj vojsci i njezinim m jesnim plaenicima terorizam, na koji treba odgovoriti o trim mjerama. Dopisnik New York Timesa iz Izraela Tho-mas Friedman redovito je opisivao napade na izraelske postrojbe u ju nom Libanonu kao "teroristike bomba ke napade" ili "samoubilaki terori zam" koji je, kako nas on uvjerava, proizvod "psiholo ke slabosti ili vjerskoga za nosa". On dalje izvje uje kako su stanovnici "sigurnosnog pojasa" pod izraelskom ok upacijom "prvo ustrijeljeni, a tek im se onda postavljaju pitanja. Neki od ubije nih bili su nedu ni prolaznici". Ali takvi postupci ipak nisu dr avni terorizam. Dop isnik takoer primjeuje kako se Izrael "veoma potrudio ograniiti protok vijesti s to ga podruja": "nijednom izvjestitelju nije dopu teno izvje ivati s popri ta samoubilakih apada; tovi e, o tome se gotovo i ne izdaju priopenja". No ta ga injenica ne prijei s puno samopouzdanja izvje ivati o povijesti, psiholo kom stanju i poremeenosti navodnih "terorista" - onako kako ih vide okupatori. Dok su Reagan i Pere estitali jedan drugome na naelnom stajali tu protiv "zle plime t erorizma", pred zadivljenom publikom, tisak je objavio da je u ju nom Libanonu poin jen jo jedan teroristiki in: "Teroristi pobili est osoba i razorili kr ansku ra-dijsku postaju u amerikom vlasni tvu u ju nom Libanonu" - glasio je naslov toga dana.30 Za to bi libanonski teroristi razorili "Glas nade" koji su vodili ameriki kr anski misiona ri? Pitanje jedva daje itko i postavio, no pozabavimo se malo njime, da bismo ra zjasnili pojmove terorizma i osvete. Jedan od razloga bio je i to to je postaja "govorila u ime Ju nolibanonske vojske"3 1, plaenike paravojske to ju je Izrael uspostavio u ju nom Libanonu kako bi terorizir ao puanstvo u svom "sigurnosnom pojasu". Lokacija postaje, u blizini sela Hija-ma , takoer je bitna. Hijam ima povijest koja je dobro poznata u Libanonu i Izraelu, makar ne i u SAD. Zev if je aludirao na nju usred Peresove operacije "elina aka". P rimijetio je kako je, kad je Izrael napao Libanon 1982., selo Hijam bilo "opustj elo od stanovnika", a danas ih ima deset tisua. Tako je i libanonski grad Nabatij a imao samo pet tisua stanovnika, a danas ih je pedeset Bliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav 63 tisua. "Takvi i drugi opet e morati napu tati svoje domove dopuste li djelovanje eks tremistima u svojoj sredini ili Palestincima napade na izraelskih naseobina", ob jasnio je if. 32 Takva e biti njihova sudbina po ele li napasti izraelsku vojsku, ko ja je u to doba napadala libanonska sela, nasumce ubijajui civile i razarajui "u o brani protiv "terorizma, koji jo nije i eznuo" jer "izraelskim vojnicima danju ni nou ne daju mira u ju nom Libanonu" 33. Libanoncima, na koje se odnosilo upozorenje, te u najmanju ruku nekim bolje obav ije tenim pripadnicima izraelske javnosti, if nije morao tumaiti zastoje 1982. puanst vo Nabatije bilo svedeno na pet tisua ljudi, dok je Hijam bio posve pust. Stanovn i tvo Hijama je protjerano, pri emu su pobijene stotine ljudi; to su bile posljedic e izraelskoga teroristikog bombardiranja od ranih sedamdesetih godina. aica preosta

lih stanovnika u Hijamu pobijeni su za izraelske najezde na Libanon 1982., pred oima elitne Golanske brigade. Pokolj je poinila izraelska milicija Hadad, koja je "uspjela uspostaviti razmjerni mir na tom podruju te sprijeiti povratak PLO-ovih t erorista", kako je to lijepo objasnio mirotvorac.34 Hijam je takoer mjesto gdje "Izrael i lokalne milicije, njegove saveznice (...) d r e zatvorenike pod u asnim uvjetima, gdje ih tuku i mue elektro okovima, o emu su posvj edoili biv i zatvorenici i meunarodni humanitarci". Crveni kri je izvijestio kako "Iz rael vodi taj centar", u koji njegovim aktivistima izraelska vojska nije dopusti la ui.35 Potvrdiv i takve izvje taje, Horovic je dodao kako je Izrael nauio "pouku Ans ara" - koncentracijskog logora to su ga vodile Izraelske oru ane snage. Stoga se ur edilo tako da kolaboracionisti iz SLA obavljaju muenja, kako bi se kritika odvrat ila od Izraela. Op irna izvje a o muenjima, to su ih iznijeli biv i zatoenici, u SAD su la zanemarena - ali ne i drugdje u svijetu. Navodei podatke iz takvih izvora, Pau l Kessler iz College de Fran-ce, suosniva Odbora francuskih lijenika za pomo idovima u Sovjetskom Savezu, primijetio je kako su veina zatoenika "privedeni kao sumnjiv ci tijekom premetaina, ili je pak bila rije o selja-nima uhienim jer nisu eljeli sur aivati s okupacijskim snagama, a osobito zbog toga to su se odbili pridru iti paravo jsci izraelskih kolaboracionista, tzv. 'Ju nolibanonskoj vojsci'." Nitko od tih lj udi nije bio optu en niti osuen, no neki su unato tome bili zatoeni i vi e od godinu da na. Hijam je bio glavni, ali ne i jedini logor. Kessler izvje uje o sustavnom muenju to su ga provodili stra ari, 64 Gusari i carevi, stari i novi pripadnici SLA, koji su upravljali zatvorima "pod zapovjedni tvom izraelskih asnika " . Moglo bi se, prema tome, to ta dodati o teroristikim napadima "fanatika" u Hijamu 17 . listopada 1985. godine - da se graa o kojoj govorimo dr i podobnom postati dijelo m povijesnoga sjeanja, kao to su neki drugi teroristiki zloini, ideolo ki znatno bolje upotrebljivi. I Nabatija nam takoer ima jo to ta objasniti. Pedeset od ukupno ezdeset tisua stanovni a izbjegli su iz grada "prete ito iz straha od/izraelskoga/granatiranja". Tako su izvijestila dvojica dopisnika Jerusalem Posta koji su obilazili ju ni Libanon nast ojei pronai dokaze PLO-ova terora i zloina. Od toga su malo to prona li, no zato su ot krili mno tvo dokaza izraelskog terora i njegovih uinaka. 37 Jedno se takvo bombard iranje dogodilo 4. studenog 1977., kad je Nabatija "do la pod te ku topniku vatru s i zraelskih polo aja na objema stranama granice; izmeu ostalog, sa est izraelskih upor i ta unutar Libanona". Napadi su se nastavili i sutradan; uz ostale rtve, poginule su i tri ene. 6. studenog su dvije rakete to su ih ispalili Al-Fatahovi borci ubil e dvojicu Izraelaca u Nahariji; kao rezultat, poela je topnika bitka te je u drugo m raketnom napadu poginuo jo jedan Izraelac. "Zatim je uslijedio izraelski zrani u dar u kojem je poginulo sedamdeset ljudi, od kojih su gotovo svi biliLibanonci." 38 Razmjena vatre koja je zamalo prerasla u veliki rat bila je razlog to ga je egipa tski predsjednik Sadat naveo za svoju ponudu da posjeti Izrael, nekoliko dana na kon toga.39 No ti su dogaaji u li u povijesno pamenje - ne samo novinarsko, nego i znanstveno na drugaiji nain: "Kako bi omela pripreme za mirovnu konferenciju", pi e Edward Hale y, ne navodei dokaze za to, "PLO je ispalila raketa Kau a na selo Nahariju u sjevern om Izraelu 6. i 8. studenog, ubiv i troje ljudi", izazvav i time "neizbje nu izraelsku osvetu" 9. studenog. Tada je "u Tiru i dva obli nja gradia na jugu Libanona"40 ubi jeno vi e od stotinu ljudi. Kako je i pravilo, u proi enoj inaici povijesti Palestinci izvode teroristike akcije, a Izraelci onda uzvraaju, mo da malo previ e estoko. U stvar nosti, istina je bila i je esto sasvim drukija. To je vrlo znaajno za prouavanje ter orizma na Bliskom istoku. Patnja stanovnika Nabatije bila je slabo popraena u zapadnom tisku; bilo je, ipak , nekoliko iznimaka. Jedan se izraelski napad dogodio 2. prosinca 1975. Izraelsk o je ratno zrakoplovstvo tada Bliskoistoni terorizam i ameriki Ideolo ki sustav 65 bombardiralo grad, pobiv i desetke libanonskih i palestinskih civila, rabei mitralj eze, bombe i rakete.41 Taj napad, neobian samo po tome to je bio zabilje en u mediji ma, nije pobudio zanimanje ni zabrinutost, mo da stoga stoje bio "odmazda". Odmazd

a, naime, protiv odluke Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda, koje se upravo bilo slo ilo posvetiti jednu svoju sjednicu mirovnom prijedlogu to su ga zajedniki izradi li Sirija, Egipat i PLO (opisan u 1. poglavlju). Pria se nastavlja, s vrlo malo promjena. Poetkom 1986. godine, dok su oi svijeta s u asom bile uprte na teroristike luake diljem arapskog svijeta, tisak je izvijestio kako je izraelski tenk pucao iz topa po selu Sreifi u ju nom Libanonu. Pucao je na trideset kua iz kojih su, kako tvrde izraelski vojni izvori, "naoru ani teroristi" pucali na izraelske vojnike, odupirui se izraelskoj vojnoj akciji potrage za dvo jicom vojnika koji su bili "oteti" u izraelskoj "sigurnosnoj zoni". Ameriki tisak uglavnom nije objavio izvje taj mirovnih snaga UN da su izraelski vojnici "stvarn o poludjeli" tijekom te akcije. Zatoili su itava sela, sprijeiv i vojnike UN da selja nima zatoenim radi "ispitivanja" dostave vodu, mlijeko i narane. "Ispitivanje" je zapravo znailo zvjersko muenje mu karaca i ena. To su inili izraelski vojnici i njihov i kolaboracionisti, vojnici SLA, koji su im uvijek bili pri ruci. Izraelski su v ojnici zatim oti li, povev i sa sobom mnoge seljane, meu kojima i vi e trudnica. Neke s u odveli u Izrael, povrijediv i time jo jednom meunarodno pravo. Razorili su, o tetili ili opljakali mnoge kue u selu. Za to je vrijeme imon Pere izjavio kako izraelska p otraga za otetim vojnicima "izra ava na e po tovanje vrijednosti i dostojanstva ljudsk og ivota". Mjesec dana nakon toga, 24. o ujka, Libanonski je radio javio da su izraelske snag e (bila to izraelska regularna vojska ili plaenici iz SLA) granatirali Nabatiju, ubiv i pri tome troje civila, a raniv i dvadeset dvoje. "Granate su poele padati na t r nicu u sredi tu grada u zoru, kad se mno tvo okuplja radi trgovine." Napad je navodn o bio osveta za napad na izraelske plaenike u ju nom Libanonu. elnik ijitskog Amala i zjavio je da "izraelske naseobine i ureaji nee moi izmaknuti udarima pokreta otpora ". Dana 27. o ujka jedna je Kau a pogodila kolsko igrali te na sjeveru Izraela. Ranjeno je pet osoba, a to je izazvalo izraelski napad na palestinski izbjegliki logor bl izu Sidona, u kojem je poginulo deset liudli ranjeno dvadeset dvoje. Zapovjednik izraelskih snaga 66 Gusari i carevi, stari i novi na sjeveru ustvrdio je na Izraelskom vojnom radiju kako Izraelska vojska nije us pjela utvrditi jesu li'raketu ispalili ijiti ili Palestinci. Dana 7. travnja izra elski su zrakoplovi bombardirali iste te logore te susjedno selo, ubiv i dvoje i r aniv i dvadeset osoba. Tvrdilo se kako su teroristi odatle kretali u napade, kanei ubijati izraelske graane. Od svih je tih dogaaja jedino raketni napad na sjever Izraela zaslu io biti prikaza na na televiziji, uz ope zgra anje zbog "zla terorizma". Ipak, to je zgra anje bilo p one to zaglu eno masovnom histerijom organiziranom zbog nikaragvanske "najezde" na H onduras. Rije je, naime, bila o tome da je Nikaragvanska vojska iskoristila svoje zakonito pravo na nastavak potjere za teroristikim bandama to su ih njihovi amerik i poslodavci poslali na nikaragvanski teritorij kako bi pokazali snagu, tik prij e glasovanja u Senatu SAD o pomoi kontra ima. Prisjetimo se ovdje kako je jedino pi tanje o kojem se u teroristikoj dr avi ozbiljno raspravlja to mo e li plaenika vojska p ostii ciljeve koje im je gospodar odredio. Izrael, naprotiv, nije iskori tavao prav o na nastavak potjere kad je granatirao i bombardirao gradove i izbjeglike logore , niti se izralske teroristike akcije i agresija na Libanon ikada i ikako mogu po dvesti pod taj pojam. No kao vazalna dr ava, Izrael je od cara dobio pravo na tero rizam, muenje i agresiju. Nikaragva pak, budui da je careva protivnica, jednostavn o nema prava braniti vlastito podruje od meunarodnog terorizma koji potjee iz SAD. Susljedno tome, naravna je stvar da se izraelski zloini pre uuju ili ak odobravaju ka o legitimna odmazda. Kongres SAD je pak - obje stranke - osudio "nikaragvanske m arksiste-lenjiniste" zbog toga novog dokaza kakva su ugroza miru i stabilnosti u regiji. Izraelska agresija na Libanon u lipnju 1982. takoer se redovito predstavlja u proi en om obliku. imon Pere pi e kako je operacija "Mir za Galileju" poduzeta "kako bi se o siguralo da na Galileju ne bude vi e napada kau ama." Eric Breindel tumai kako je "nar avno, glavni cilj izraelske invazije 1982. bila za tita Galileje (...) od napada k au ama i drugih oblika bombardiranja iz Libanona." Vanjskopolitike stranice New York Timesa nas informiraju kako je najezda poela "nakon napada gerilaca Palestinske oslobodilake organizacije na naseobine na sjeveru Izraela" i (bez komentara) da s

u izraelski elnici "izjavili kako ele dokrajiti raketiranje i granatiranje preko iz raelske sjeverne granice". To je "postignuto za tri godine to ih je Izraelska voj ska provela u LiBliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav 67 banonu". Henry Kamm je dodao da "ve gotovo tri godine stanovnici Kirjat emone nisu morali spavati u skloni tima i roditelji se ne boje poslati djecu u kolu ili na ig ru. Rakete Kau a sovjetske proizvodnje, koje su godinama pogaale ovaj gradi u blizini libanonske granice u nasuminim razmacima, nisu pale otkad je Izrael napao Libano n u lipnju 1982." Thomas Friedman pak domee: "Ponu li rakete opet padati na Izrael uz sjevernu granicu, izraelska e javnost biti ogorena. (...) Trenutano na sjeverni Izrael rakete ne padaju (...) a ako masovni napadi preko sjeverne granice ponov no ponu, ta bi manjina/koja podupire ostanak izraelske vojske u Libanonu/vrlo lak o mogla opet postati veina." Friedman dalje pi e u jednoj od svojih mnogobrojnih pr ia o ljudskim sudbinama: "Operacija 'Mir za Galileju', tj. izraelska invazija na Libanon, bila je prvotno poduzeta kako bi se civilno stanovni tvo za titilo od pales tinskih topnika." U tom i drugim svojim lancima Friedman pripovijeda o patnjama s irotih Izraelaca. Politiari redovito izra avaju istovjetna stajali ta. Zbigniew Brzez inski pi e kako je "pojaana sirijska vojna nazonost te injenica stoje Palestinska osl obodilaka organizacija stala upotrebljavati Libanon za upade u Izrael potaknula i zraelsku invaziju." /1982./ Tako i Ronald Rea-gan, pokazujui jo jedanput moralni k ukaviluk, tra i od nas da se "prisjetimo kako je Izrael, kad je sve to /invazija/ p oelo, zbog povreda svoje sjeverne granice koje su inili Palestinci, oti ao sve do Be jruta". Tamo je, ka e on, "deset tisua Palestinaca /!/ ru ili Bejrut". Tako, dakle: o ni su ru ili Bejrut, a ne izraelski bombarderi uz Reaganovu potporu. Ti i nebrojeni drugi izvje taji, mnogi potkrijepljeni ivim opisima patnji puanstva G alileje izvrgnuta nasuminom raketiranju kau ama, pomogli su stvoriti opeprihvaenu slik u palestinskih fanatika naoru anih sovjetskim oru jem, koji ine jezgru meunarodne tero ristike mre e stvorene i odr avane s ruskom potporom. Takvo stanje stvari potie Izrael na napade na palestinske izbjeglike logore i druge mete; tako bi uinila i bilo ko ja druga dr ava kako bi vlastite graane za titila od nemilosrdnih teroristikih napada. Stvarnost se i opet uvelike razlikuje od te predod be. David Shipler pi e: "U etiri g odine od pro le izraelske najezde na Libanon 1978. i invazije od 6. lipnja 1982. u kupno je 29 osoba poginulo na sjeveru Izraela u svim oblicima napada iz Libanona , u to su ubrojeni granatiranje i teroristiki prekogranini upadi," 68 Gusari i carevi, stari i novi No u godini prije invazije 1982. "granica je bila mirna".46 Izvje taj je neobian, j er se bar djelomice pribli io poluistini. Dok se PLO uzdr avala od prekograninih akci ja u godini koja je prethodila izraelskom upadu u Libanon, granica uope nije bila mirna, jer se izraelski teror nastavljao, pri emu je poginulo mnogo civila. Gran ica je bila mirna jedino ako primijenimo rasistiki ameriki govor - opet isto. tovi e, ni Shipler ni njegovi suradnici kao da se ne sjeaju da dok je 29 ljudi poginulo na sjeveru Izraela od 1978. godine, istodobno su u Libanonu pobijene tisue ljudi u izraelskim bombardiranjima, koja su u SAD rijetko zamjeivali i koja su rijetko kad bila "osvetnika". Neprekidno bombardiranje od 1978. bilo je sredi nji element "mirovnog procesa" u C amp Davidu koji je, kako se dalo lako predvidjeti, dao Izraelu slobodne ruke za nastavak okupacije i represije na zaposjednutim podrujima te nastavak napada na s voga sjevernog susjeda, dok je glavni arapski protivnik (Egipat) odsad izvan suk oba i amerika se vojna pomo naglo poveava. William Quandt dalje bilje i kako se "izra elsko operativno planiranje invazije na Libanon protiv PLO /1980/81./, ini se, po klopilo s uvr ivanjem egipatsko-izraelskoga mirovnog sporazuma." Valja primijetiti k ako oito znaenje sporazuma iz Camp Davida, makar ga se u SAD gotovo i ne mo e izrazi ti, niti se moglo, ipak ne izmie sposobnim amerikim novinarima. Tako u razgovoru o Izraelu David Shipler opa a: "Gledano s izraelske strane, rekao bih daje mirovni sporazum otvorio put za rat protiv Libanona. Budui da Egipat vi e ne sudjeluje u su kobu, Izrael se osjetio slobodnim poeti rat u Libanonu, to se vjerojatno ne bi bio usudio uiniti prije mirovnog sporazuma. (...) Ironino je to se rat u Libanonu ne b i mogao dogoditi da nije bilo mirovnoga sporazuma." To se te ko mo e nazvati ironijo m, jer je sastavni dio procesa.47 Koliko mije poznato, Shipler nijednom nije nap isao takvo to za pet godina stoje bio dopisnik New York Timesa iz Izraela (vratio

se 1984.), pa ni nakon toga. Shipler dodaje: "Mislim da meu Izraelcima ne bi bilo takva velikog protivljenja r atu da nije bilo mirovnog sporazuma." Budui da je u to vrijeme boravio u Izraelu, on te ko mo e ne znati da je "veliko protivljenje" naknadni proizvod propagandne ma i nerije, kako bi se opet uspostavila lijepa predod ba o Izraelu. Oporba ratu bila j e zapravo vrlo slaba sve do pokolja u Sabri i atili nakon samog rata. Tada su ak i sami prista e rata u SAD napustili brod Bliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav 69 koji tone, izmi ljajui la ne prie o tome kako su se ratu i prije protivili; tako je bi lo i u sluaju amerikih ratova u Indokini. Opet je ista pria bila i u vezi s rastuim tro kovima okupacije.48 Vratimo se sada u stvarnost i razmotrimo prvo neposrednu pozadinu operacije "Mir za Galileju". Palestinska oslobodilaka organizacija se pridr avala primirje zakljue nog posredovanjem SAD u lipnju 1981., usprkos opetovanim izraelskim nastojanjima da isprovociraju neku akciju koja bi se mogla uporabiti kao izlika za planiranu invaziju; meu ostalim provokacijama bilo je i bombardiranje u travnju 1982., kad je poginulo dvadesetak ljudi, potapanje ribarskih brodova itd. Jedina iznimka b ila je lagana osveta u svibnju nakon izraelskog bombardiranja te odgovor na te ko izraelsko bombardiranje i akcije kopnene vojske u lipnju u Libanonu, kad je bilo mnogo civilnih rtava. Izraelski su napadi bili "odgovor" na poku aj ubojstva izrae lskog veleposlanika u Londonu koji je izvela skupina "Abu Nidal", zakleta neprij ateljica PLO, koja nema ak ni predstavni tva u Libanonu; opet, dakle, ista poznata pria o "odgovoru". Upravo je taj atentat uzet kao izlika za dugo planirani opi nap ad na Libanon. asopis New Republic nas izvje uje kako su uspjesi pregovaraa UN Briana Urquharta "bil i maleni, ak zanemarivi: on je, na primjer, uspio pregovorima ishoditi prekid vat re PLO /sic!/ u ju nom Libanonu 1981." Ne iznenauje to asopisi koji se strogo dr e slu b no linije "zaboravljaju" injenice. Ipak, valja primijetiti kako su este takve zgod ne praznine u pamenju. Dogaaji iz srpnja 1981. slijede manje-vi e isti uzorak. Kako pi u Zeev if i Ehud Jaari , 28. svibnja su premijer Menahem Be-gin i naelnik Glavnoga sto era Rafael Ejtan "n ainili jo jedan korak koji e znatno pribli iti njihovu zemlju ratu u Libanonu, akcijo m koja je u osnovi upravo to imala za svrhu". Oni su, naime, prekr ili primirje bo mbardiranjem "koncentracija PLO-a" (termin koji se u Izraelu uobiajeno upotreblja va za ciljeve napada izraelske vojske, to god oni bili) u ju nom Libanonu. Napadi i z zraka i s mora nastavili su se do 3. lipnja, pi u dalje if i Jaari, ali je "pales tinski odgovor bio mlak, iz straha da bi estoka reakcija mogla isprovocirati stra hovitu operaciju izraelske kopnene vojske". Primirje je ponovno uspostavljeno, a li gaje 10. srpnja opet prekr io Izrael, obnoviv i bombardiranje. Ovoga je puta usli jedila palestinska reakcija. Raketni su napadi prouzroili paniku u sjevernoj Ga-J ileii te je usliiedilo izraelsko te ko bombardiranje Beiruta i drugih 70 Gusari i carevi, stari i novi civilnih meta. Do trenutka ponovnog progla enja primirja 24. srpnja poginulo je 45 0 Arapa, gotovo iskljuivo libanonskih civila, i est Izraelaca. Od itave ove prie pamti se jedino patnje sjeverne Galileje, izvrgnute nasuminom gra natiranju kau ama PLO-ovih terorista, stoje konano isprovociralo Izrael da se u lipn ju 1982. osveti najezdom na Libanon. To se ponekad mo e rei ak i za ozbiljne novinar e, koji nisu tek kanal za slu benu promid bu. Tako je Ed-ward Walsh napisao: "Obnovl jeni raketni napadi 1981. opet su je /Kirjat emonu/ stavili u opsadno stanje". On dalje opisuje "prestra ene roditelje" i teror uzrokovan "padanjem granata i raket a iz nedalekih palestinskih upori ta". I ni rijei o tome to se dalje dogaalo. Curtis Wilkie, jedan od skeptinijih i objektivnijih amerikih novinara na Bliskom istoku, pi e kako je Kirjat emona "1981. do la pod te ku vatru snaga Palestinske oslobodilake or ganizacije. Ki a raketa Kau a sovjetske proizvodnje bila je u jednom trenutku toliko gusta da su stanovnici koji nisu pobjegli morali osam dana i noi zaredom provesti u skloni tu". Opet, bez rijei o tome to je uzrokovalo tu "gustu vatru" ili o raspol o enju u Bejrutu i ostalim civilnim podrujima, gdje su stotine ljudi poginuli od ub ilakog izraelskog bombardiranja. 51 Primjer daje ne to dublji uvid u pojmove "terorizma" i "osvete" kako se oni tumae u ideolo kom sustavu SAD te u pretpostavke koje nu no vode zanemarivanju patnji osnov

nih rtava - iz uobiajenih razloga. Slu bena pria da su "raketiranje i granatiranje izraelskog podruja uza sjevernu gran icu" zaustavljeni zahvaljujui operaciji "Mir za Galileju" (tako npr. New York Tim es - v. gore) dvostruko je la na. Prvo, granica je bila "mirna" itavu godinu prije invazije, izuzev i izraelske teroristike napade i provokacije. Uz to, veliki raketn i napadi u lipnju 1981. bili su odgovor na izraelski teror koji je samo u tom na letu ostavio gotovo stotinu puta vi e rtava nego palestinski odgovor. Drugo: za raz liku, i to veliku, od prethodnoga razdoblja, raketni napadi na Izrael poeli su ne dugo nakon povlaenja izraelskih postrojba iz Libanona, od poetka 1983., a nastavlj aju se i dalje. Skupina disidenstskih izraelskih novinara objavili su kako je u dva tjedna u rujnu 1985. na Galileju ispaljeno 14 kau a. tovi e, "teroristiki napadi" n a Zapadnoj obali poveali su se za 50% u mjesecima nakon rata, a do kraja 1983. po stali su 70% jai nego u doba kraja rata u Libanonu. GgBliskoistoni terorizam i ameriki ideolo ki sustav 71 dine 1985. poeli su ve ozbiljno ugro avati Izrael; takva posljedica ne iznenauje, ima jui na umu divljake zloine i razaranje graanskog dru tva i politikog sustava Palestina a. Pravi razlog za opi napad na Libanon 1982. nije bila ugro enost sjeverne Galileje, kako bi to htjela prepravljena verzija povijesti, nego upravo obrnuto. Tako je t o uvjerljivo protumaio nedugo nakon napada vodei izraelski strunjak za Palestince, profesor na Hebrejskom sveuili tu Jeho ua Porat (inae "umjerenjak" u izraelskom govoru , prista a "jordanskog rje enja" za Palestince, za to se zauzima izraelska Stranka ra da). Odluka o polasku u opi napad, ka e on, "proizi la je upravo iz injenice to se po ti ao prekid vatre." Bila je to "prava katastrofa" za izraelsku vladu, jer je time ugro ena njezina politika izbjegavanja politikog rje enja. "Vlada se nadala", nastavl ja on, "kako e se ranjena PLO, li ena logistikog i teritorijalnog upori ta, vratiti te rorizmu, kao prije. Nastavit e postavljati bombe po cijelom svijetu, otimati zrak oplove i ubijati mnoge Izraelce." Tako e "izgubiti dio zadobivene politike legitim nosti" te "smanjiti opasnost" od pregovora s predstavnicima Palestinaca, to bi ug rozilo politiku - zajedniku objema glavnim politikim grupacijama u Izraelu - zadr av anja potpunog nadzora nad okupiranim podrujima. Uvjerljivo obja njenje izraelskog vodstva bilo je da se na one koji oblikuju javno mi ljenje u Sjedinjenim Dr avama - jedinoj zemlji koja je bitna, kad je Izrael odab rao postati plaenika dr ava koja slu i interesima svog opskrbitelja - mo e raunati da e brisati stvarnu povijest i prikazati teroristika djela koja su rezultat izraelske agresije i poinjene zloine kao ne to to se mo e pripisati nedostacima arapske naravi i kulture, ako ne ve neim njima rasno priroenim. Kasniji komentari u SAD o terorizmu dosta tono ispunjavaju takva oekivanja, to je velik promid beni uspjeh za dr avne tero riste u Jeruzalameu i Washingtonu. Osnovne se stvari dosta dobro shvaaju u Izraelu. Premijer Ji-cak amir je na izrael skoj televiziji ustvrdio daje Izrael krenuo u rat zato stoje postojala "stra na op asnost (...) Ne toliko vojna, koliko politika." To je potaknulo jednoga kvalitetn og izraelskog satiriara, B. Mihaela, da napi e kako je "prozirna izlika vojne ugroz e ili opasnosti za Galileju mrtva" sada kad smo "uklonili politiku opasnost" napa v i prvi. Sada, "hvala Bogu, nemamo vi e s kime razgovarati". Kolumnist Aron Bahar j e komentirao kako je "lako razumjeti motive izraelskog vodstva. Arafat je optu en da se stalno 72 Gusari i carevi, stari i novi primicao nekoj vrsti politikog dogovora s Izraelom". A "u oima izraelske vlade, to je najopasnija rtiogua ugroza". To vrijedi za laburiste isto koliko i za Likud. Novinar i povjesniar Benny Morris primijetio je da se "PLO uzdr avala od otvaranja vatre du sjeverne granice Izraela punih godinu dana te je u vi e prigoda posve izos tala palestinska reakcija na izraelske akcije, usmjerene izriito na izazivanje pa lestinskog oru anog odgovora na sjever Izraela". No za visoke asnike izraelske vojs ke, nastavlja on, "neizbje nost rata poiva na PLO kao politikoj prijetnji Izraelu i izraelskom zadr avanju okupiranih podruja". To stoga to se "palestinske nade za dozr ijevanje nacionalistikih te nji - unutar i izvan zaposjednutih podruja - zasnivaju n a PLO i vrte se oko nje". Poput svakog du evno zdravog komentatora, i on ismijava histerini govor o zaplijenjenom oru ju i vojnoj ugrozi koja dolazi od PLO te predvia kako e se " ijiti iz zapadnog Bejruta, mnogi od njih izbjeglice iz ju nog Libanona n

akon izraelskog bombardiranja sedamdesetih, vjerojatno dugo sjeati izraelske opsa de /iz 1982./' Imat e to dugorone posljedice na " ijitski terorizam protiv izraelski h ciljeva". 54 Na desnici, lan Kneseta (izraelskog parlamenta) iz redova Likuda (glavna desna, n acionalistika stranka) Ehud Olmert komentirao je da "nain na koji PLO ugro