Vodi za studij znanosti o odgoju

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eliDieter Lenzen

Vodi izmeu kole i studija

PREDGOVOR

Knjiga je nastala kao uvod u pedagogiju, nakon to je autor uvidio da nema odgovarajue literature na tritu namijenjene poetnicima, tj. onima koji bi htjeli studirati pedagogiju. Smatra da neutralni uvod u znanost ne postoji te pie kako je knjigu napisao sa refleksivnog stajalita koje on zastupa.

STRUKTURA KNJIGE od jednostavnijeg ka sloenijem tekstu zbog zakonitosti psihologije uenja.

1. poglavlje nadovezuje se na predznanje itatelja pa moda i na predrasude koje ima

2. poglavlje posveeno je mladima koji ele upisati studij pedagogije

3. poglavlje: pedagogijske discipline i pedagogijska zanimanja

4. poglavlje: osnove znanstvene koncepcije

5. poglavlje: osnovni pedagoki procesi

6. poglavlje: kratki pregled oekivanog razvitka predmeta u budunosti

1. UVOD

Studij pedagogije iziskuje znatnu italaku i kognitivnu kompetenciju. Tko se bavi djecom treba imati pedagoki pogled drutvenu mo opaanja (primjer 2 oca). Neki ljudi ve posjeduju taj pogled/senzibilnost za situacije i druge ljude, a neki ga naue kao dio profesionalizacije.

Immanuel Kant: 3 velike dimenzije sposobnosti koje treba stei i posjedovati svatko tko se eli baviti pedagokom profesijom su:

Razumski sud (sposobnost za racionalno djelovanje, racionalni izbor sredstava za postizanje cilja)

Moralni sud (sposobnost za prosudbu zadanih normi, vrijednosti, standarda, oekivanja)

Estetski sud (sposobnost opaanja drugoga u njegovim ivotnim situacijama)

Znanost o odgoju je disciplina koja proizvodi pedagoko znanje, preko sveuilita ga prenosi na nositelje pedagokih uloga i provjerava uspjenost pedagokog djelovanja.

Pravo je npr. kodificirano zakonima i odredbama, a pedagogija? Nije dovoljno razlikovati izmeu odgojenog i neodgojenog, obrazovanog i neobrazovanog.

Studij znanosti o odgoju studente osposobljava za racionalno, moralno i estetsko rasuivanje o stjecanju znanja, o procesima humanoontogeneze i svladavanju obrazovnog kurikuluma.

Pedagogija, od grke rijei pais agein voenje djeaka od kue do vjebalita. Pedagozi su bili robovi u antici. Na njemakim sveuilitima koriste se 2 termina: pedagogija i znanost o odgoju.

Pojam znanost o odgoju javlja se poetkom 20. st, a prihvaen je tek 60-ih godina 20. st. Starija pedagogija se od 18. st. koristila hermeneutinim metodama to je bilo nedovoljno. Pojednostavljeno, odgojna stvarnost se duhovnoznanstveno tumaila i nije se kontrolirano promatrala.

Normativna pedagogija nije mogua jer izvoenje uputa za djelovanje iz vrhovnih normi ne funkcionira, jer empirijski sporedni uvjeti dovode do toga da se ostvare posve druge, a ne namjeravane norme. Npr. nastavni cilj stjecanja mjerila domovine, nacije, tradicije, kulturnog identiteta moe izazvati posve suprotan uinak uenici mogu pokazati nacionalistike tendencije.

Ako smatramo da je dovoljno eljeti neto odreeno (ugl. dobro) za ovjeanstvo, te da emo na studiju pedagogije uiti putove za postizanje tih ciljeva, onda bolje ne upisivati studij pedagogije, jer ne postoje uopene norme u pedagogiji.

Aristotel je vidio 3 dimenzije: teoriju, praksu i poesis. Teorija nain ivota za ije ozbiljenje ovjek mora imati razum. Praksa odrava se u drutvenim radnjama (udoredno djelovanje). Poiesis stvarno injenje, proizvodnja, stvaranje nekog djela (umijee).

Profesionalna pedagoka praksa obuhvaa 3 oblika rasuivanja (razumni, moralni i estetski sud/umijee) i sposobnost za teoriju, praksu i poesis.

2. STUDIJ ZNANOSTI O ODGOJUOpe dispozicije za uspjeh u studiju su: poznavanje tehnika intelektualnog rada, sposobnost izraavanja i pismenog prikazivanja, radne kvalitete, motivacija, ustrajnost i spremnost na naporan rad, kritinost prema vlastitoj osobi i iznesenim injenicama, hrabrost za vlastite pokuaje, spremnost za ii vlastitim putem, kontrola uvstava, sposobnost za timski rad, toleriranje frustracija, otvorenost prema novom. Osim opih dispozicija potrebni su i nadarenost, elja za uspjehom, zanimanje i predznanje (dovoljno iroko ope obrazovanje).

Ope obrazovanje datiranje najvanijih dogaaja europske povijesti, sposobnost izraavanja na 2 strana jezika (jedan od njih je eng.), vladanje materinjim jezikom, poznavanje europske knjievnosti, povijesti umjetnosti, glazbe, drutvenih teorija, matematikih radnji, temeljnih znanja iz biologije, kemije (najmanje 20 kemijskih elemenata), religije

Tko ne moe izdrati da svakoga dana vie sati provede u itanju ili mu je pak za itanje teksta od 20 str. Potrebno vie od 1h neprikladan je za studij humanistikih drutvenih znanosti.

Budui pedagozi bi trebali imati spremnost i sposobnost za sljedee postupke:

pristupiti drugim ljudima,

ne dopustiti da preveliki jaz u kvalifikacijama izmeu njih i drugih postane optereenje za druge,

da pomaganje ne smatraju altruistikim inom ve profesionaliziranom djelatnou,

poseban jezini talent za prenoenje sadraja drugima,

odrei se zahvalnosti i ne oekivati je od drugih,

da usluge ne ograniavaju samo na vremenski okvir iz ugovora o radu

kontroliranje afekata u sloenim meuljudskim situacijama.

Ukratko: voljeti ljude sa svim njihovim manama i vrlinama.

Studij traje u prosjeku 6-8 godina. Dodiplomski studij, usmjerenja: strukovna pedagogija, gospodarska pedagogija, interkulturalna, predkolska (temeljni studij), kulturna, muzika, rehabilitacijska, specijalna, medicinska, tehnika (usmjerenja na 3. i 4. god).

3 mjesta za uenje: predavaonica, knjinica (1x mjeseno, cijeli dan) i kuni kutak za rad (5 sati dnevno).

Struktura predmeta 6 dimenzija

Sljedea poglavlja knjige se ograniavaju na prikaz onih 3 dimenzija strukture predmeta koje imaju neposredno znaenje za odluke koje oekuju svakog studenta:

1. pedagogijske discipline

4. znanstvene koncepcije (pregled svih koncepcija je bitan jer svaki profesor dri predavanje na temelju svojih uvjerenja tj. kao zastupnik odr. koncepcije.

6. osnovni pedagoki procesi

3. DISCIPLINE ZNANOSTI O ODGOJU I PEDAGOKA ZANIMANJA

Postoje 2 skupine disciplina znanosti o odgoju:

1. Opa ili sistematska pedagogija

Postoji u 2 varijante:

Opa pedagogija je okvirna disciplina za sve ostale grane i specijalnosti odgojne znanosti. Opa pedagogija formulira kriterije za sve odgojne radnje. U pedagogiji su se oblikovali razl. pristupi meu kojima su najvaniji:

Normativna pedagogija nastoji upute za normativno djelovanje izvesti iz vrhovnih izvanpedagokih normi ili ciljeva

Pedagoka etika ima cilj pronai prikladna sredstva kako bi se odgojem usadile odreene moralne vrijednosti. Problem: kako se moe djelovati na razvitak morala u osobe kada je to rezultat brojnih utjecaja (obitelji, medija, strukture mozga)

Teorija obrazovanja zastupa misao da ovjek nije puki objekt pedagokog djelovanja, ve se i sam obrazuje (obrazovanje je djelatnost ii samog djelatnika). Pojam obrazovanja je po svojoj prirodi paradoksalan, on je odreeno neodreen.

Opa ili sistematska pedagogija (odnosno znanost o odgoju) kao sredinja disciplina utvruje i priopava smjernice i naela pedagokog djelovanja.

Opa pedagogija je zasebna disciplina pored ostalih grana i specijalnosti. Ovo je novija varijanta. Prema tome, zadae pedagogije su:

Osnove odgojnih procesa esto lee izvan struke. U to se ubrajaju znanja iz drutvenih znanosti (filozofija, sociologija, psihologija).

Metode pedagogijskih istraivanja svi koraci postupka kojim se proizvodi pedagoko znanje. Problem: doseg, istinitost ili etika prihvatljivost odreenih istraivanja.

Koncepcije znanosti o odgoju misaoni pravci koji su se oblikovali tijekom povijesti struke. Ne postoji samo 1 smjer pedagokog miljenja, danas se doputa mnotvo teorija (s obzirom na pluralizaciju ivotnih odnosa). Zadaa studenta je ne tragati za stvarnom istinom, ve potraiti koncepciju primjerenu svome miljenju, kao i studij i profesiju i promatrati ih na osnovi takve koncepcije.

Povijest odgoja i obrazovanja kao i povijest znanosti o odgoju U irem smislu se promatra kao povijest pedagokog miljenja od antike do danas. Pedagoko miljenje u filozofiji = paideia. U uem smislu to je povijesna razrada institucionalizirane pedagogije, odnosno znanosti o odgoju (naziv od 2. pol. 20. st.). 1779. Ernst Christian Trapp osnovao je 1. katedru za pedagogiju na Halle sveuilitu. Istrauje se povijest pedagokih ideja i koncepcija, povijest drutvene zbilje u kojoj su se odvijali odgoj i obrazovanje, kao i povijest stavova i dispozicija koje su vladale spram nekog odgojno relevantnog elementa (npr. djetinjstva).

2. Komparativna znanost o odgoju

Ona u zadnje vrijeme ima posebno znaenje s obzirom na ubrzane tendencije kulturalne globalizacije. Pritom je rije o usporedbi osnovnih pedagokih procesa i odgojno-obrazovnih situacija. Npr. komparativne studije o stupnju znanja koje uenici pojedinih razreda posjeduju u odreenim predmetima u razliitim dravama. Zadaa komparativne znanosti je da razvije mjerne postupke koji omoguavaju usporedbu. Npr. razlika u znanju izmeu uenika razliitih kultura ne znai da se to znanje u podjednakoj mjeri moe instrumentalizirati u ivotnoj praksi ili u zanimanju. Bitna uloga komparativne znanosti je upoznati ono to je u svakoj kulturi jedinstveno i vrijedno i zatititi je od pritajenog niveliranja, npr. mcdonaldizacije razliitih kultura.

3. Socijalna pedagogija Ona se ubraja se u djelatnosti pomaganja. Soc. pomo je nuna ondje gdje su gospodarski, soc. i politiki razvoj doveli do nastanka problematinih skupina koje same sebi ne mogu pomoi (npr. SR Njemaka ima pola milijuna soc. djelatnika).

Soc. pedagog pedagoki naglaena djelatnost.

Soc. radnik usmjeren na potrebu primarne pomoi svim rubnim i problematinim drutvenim skupinama.

Od soc. pedagoga se oekuje:

Politika kompetencija procijeniti pojedine ustanove u njihovoj praksi obnaanja vlasti te ih u tome zaobii.

Pravna kompetencija poznavanje svih relevantnih pravnih odredbi i zakona.

Administrativna kompetencija primjenjivanje administrativnih pravnih odredbi na pojedinani sluaj.

Medicinska kompetencija osnove medicinskog znanja jer mnogi tienici naputaju vlastito zdravlje i higijenu.

Ekonomska kompetencija sposobnost da i u neuobiajenim okolnostima pribave posebna sredstva.

Pedagoka kompetencija spremnost i osposobljenost za odgajanje, pouavanje, poticanje, savjetovanje, praenje, planiranje, koordinaciju, mirenje, rukovoenje, upravljanje, evaluaciju i inovacije.

Soc. pedagog radi kao voditelj odgovarajuih odjela, u pravilu na funkcijama koje ne predviaju izravan dodir sa strankama. Socijalnopedagoka djelatnost se provodi u:

Ustanovama pedagokog odgoja (djeca do 6. god.) podupiru i nadopunjavaju obiteljski odgoj (jaslice, vrtii, utoita, specijalni vrtii, male kole). Osiguravaju uvjete za rani djeji razvoj te savjetuju roditelje u njihovoj ulozi odgajatelja.

Obiteljskim savjetovalitima potrebna zbog poveanja broja rastava, zaposlenosti oba roditelja

Radu s mladima (14-25 god) zatita mladei, savjetovanja za mlade, udruge za suzbijanje ovisnosti o drogama

kolskoj soc. pedagogiji dopuna kolskog odgoja, veza izmeu kole i izvankolskog soc. rada, rjeavanje problema u kolama s vie uenika.

Domskom odgoju znaenje domova opada nakon to se probila spoznaja da dom predstavlja najgori oblik smjetaja. Umjesto njih terapeutske i pedagoke stambene zajednice.

Skrbi o invalidima u posljednje vrijeme se skrb o invalidnoj djeci provodi unutar kola.

Studij socijalne pedagogije obuhvaa 3 polja/metode:

Pomo u pojedinanom sluaju pomo za samopomo

Grupni soc. rad spoznaje o dinaminim procesima unutar skupina

Soc. rad u zajednici usmjeren prema institucijama

4. Adultna pedagogija/obrazovanje odraslih

Ona je nastala je zbog dalekosenih promjena ivotnih prilika u zadnjih 100 god. Poveao se i udio starijih ljudi (18.st. prosjena dob 23 god, 2020. 47 god.). U suvremenom drutvu tijekom svog ivota ovjek promjeni vie zanimanja (potreba dokolovavanja), a dogaa se i razvoj tehnologije te je potrebna informatika pismenost. Novi testovi inteligencije dokazali su kako opadanje sposobnosti uenja poinje oko 60-70 god. Osnivai ustanova za obrazovanje mogu biti opine, sveuilita, crkve, sindikati, javna poduzeapotrebne kompetencije su:

Teorijska pripremljenost na najvioj razini

Pedagoke i znanstvene kvalifikacije (analizirati potrebe ukenja kod odraslih, uvjete za uenje, didaktike sposobnosti)

Strune kvalifikacije sposobnosti vezane sa strukom uenika Praktine profesionalne kvalifikacije koje se ne stjeu tijekom studija, ve u samoj djelatnosti.

5. kolska pedagogija

Krajem 18. st. kada je zapoela profesionalizacija nastavnikog poziva, nastao je nauk o nastavi (pretea kolske pedagogije).

Cjelokupno profesionalno znanje kolske pedagogije ukljuuje:

Teoriju kole

Povijest kole

Opu didaktiku

Teoriju kurikulume

kolsko pravo

Organizaciju kole

Dijagnostiku.

Zadaa kole je prenoenje znanja, razvoj sposobnosti i stjecanje umijea, procjena sposobnosti uenika za uenje i na temelju toga usmjeravanje za odreene putove obrazovanja, zatim, integracija nove generacije u drutvu i ouvanje kulturnih dostignua.

Frustracije u vlastitom iskustvu nisu rijedak, iako su lo motiv za izbor nastavnikog poziva, jer nisu samo profesori krivi poto nema slobode pouavanja u kolama. Nastavni mora posjedovati pedagoki takt, odnosno samorazumljivost kojom se uenici prihvaaju kao ljudi i kojom im se prua mogunost da pokau prijateljske osjeaje. To je specifina pretpostavka za nastavniko zvanje, a kvalifikacije su: sposobnost pouavanja, odgajanja, vrednovanja, savjetovanja i inoviranja.

Polja kolske pedagogije su nastava i opa didaktika. Opa didaktika je dakle 2. polje kolske pedagogije. Bavi se izborom i strukturiranjem ciljeva, sadraja, metoda i medija pouavanja, ukoliko se oni ne odnose na odreene nastavne predmete. Metodika predmeta je specijalna didaktika samo za 1 nastavniki predmet. Od ope did. odvojile su se: teorija kurikuluma, izrada (razvitak) i istraivanje kurikuluma.

Nastavnik bi trebao poznavati i kolsko pravo i organizacijske kvalifikacije. Nastavniko zvanje posjeduje ljudski vrlo privlanu stranu sudjelovanje u oblikovanju drutvene i osobne budunosti pedagokim praenjem mladih ljudi tijekom jednog od najznaajnijih razdoblja njihova ivota.

Specijalna pedagogija posebno usmjerenje unutar znanosti o odgoju. Obuhvaa rad u specijalnim kolama za slijepe, osobe oteenog vida, za gluhe, osobe oteenog sluha, tjelesne invalide, djecu sa smetnjama u uenju, djecu sa smetnjama u govoru, kronine bolesnike te djecu i mlade s poremeajima u ponaanju. U zadnje vrijeme djeca s potekoama u razvoju idu u redovite kole, to zbog ekonomskih razloga, to zbog pedagokih razloga (nema soc. izolacije te djece).

6. Strukovna i gospodarska pedagogija

Odnosi se na strukovne kole i na daljnju profesionalnu izobrazbu unutar i izvan poduzea. Od 1920. dualni sustav: obvezna strukovna kola surauje s privatnim poduzeima.

Gospodarska pedagogija usmjerena je na obrazovanje za struna podruja i gospodarstva i uprave.

Strukovna pedagogija usmjerena je na obrazovanje nastavnika za struke s podruja metalurgije, elektrotehnike, graevine, drvne i tekstilne tehnike, kemije, fizike, biologijeStrukovni profesori suoavaju se sa uenicima koji nastavu doivljavaju kao prisilu i koji su nezainteresirani.

Orijentacija na poetku studija4. KONCEPCIJE ZNANOSTI O ODGOJU

Potrebno je znati temeljne koncepcije na osnovi kojih nastaje znanje o odgojnoj stvarnosti jer npr. nije svejedno pridravamo li se u pedagokom odgoju naela Darovitost je priroena ili Darovitost se stjee.

Krajem 18. st. dolo je do spoznaje da su odgoj i pouavanje djelatnosti o ijim bi se osnovama trebalo posjedovati mnogo tonije spoznaje ako elimo da njihov uspjeh bude toliko trajan da se pomou odgoja i obrazovanja ljudi poboljavaju, narodima prue vee mogunosti uspjeha, a ovjeanstvo kao cjelina napreduje. Problem je bio kako stei sigurne spoznaje. Moda razliitom upotrebom eksperimenta u prirodnim i drutvenim znanostima? Tek se u 19. st. javlja znanstveni pristup odgojnoj zbilji u okviru koncepta duhovnih znanosti (prije samo prirodne znanosti). Nastaju razne odgojnoznanstvene koncepcije (pravci, kole) jer su potrebne razliite perspektive i naini istraivanja. Koncepcije znanosti o odgoju su:

1. Duhovnoznanstvena pedagogija razumijevanje odgojne stvarnosti

Lenzen se ovdje poziva na Diltheya koji je razdvojio prirodne i duhovne znanosti u svom djelu Uvod u duhovne znanosti. U duhovne znanosti ubraja: umjetnost, religiju, dravu, gospodarstvo, pravo, politikuodnosno, tvorevine ljudskog duha. Tu spadaju i odgoj i obrazovanje. Kae da se i tu kulturnom djelatnou uspostavlja smisao koji je sadran u pojedinanoj odgojnoj zbilji. Odnosno, cilj je da metodom razumijevanja smisla spoznamo odgojnu stvarnost. To razumijevanje se moe prikazati hermeneutikim krugom:

ovjek stjee iskustva na temelju njih pristupa stvarnosti koju tumai. Ta tumaenja dovode do odreenih modifikacija predrazumijevanja s kojima opet tumai elemente stvarnosti s kojima se susree. Ovaj se pristup podjednako oslanjao na povijesne izvore kao i na tumaenje same odgojne stvarnosti. Iz prethodne reenice zakljuujemo da je ta odgojna stvarnost ve negdje zapisana ako se sad tumai. To znai i da loa pedagoka praksa ve postoji i da ju je prekasno spreavati pomou znanosti. Zbog toga je kritika znanost o odgoju 60ih pokuala zamijeniti duhovnoznanstvenu pedagogiju. Prigovor je bio i da se ona ne moe empirijski potvrditi.

Zasluga duhovnoznanstvene pedagogije je to je tvrdila da se iz vrijednosnih sudova i normi ne mogu izvoditi nikakve smjernice djelovanja.

2. Empirijska znanost o odgoju objanjavanje odgojne stvarnosti

KRITIKI RACIONALIZAM razdvaja vrijednosne sudove od injenica. Osniva mu je Karl R. Popper. Zahtijeva poznavanje zakonitosti kojima podlijeu odgojni i obrazovni procesi, kao i posjedovanje odgovarajuih instrumenata koji su nuni za empirijska istraivanja. Time se prikuplja tehniko znanje o postizanju eljenih ciljeva, a rezultatima istraene hipoteze nikada se ne smatraju konano dokazanima.

Kritiki racionalizam, znai, na temelju eksperimentalnih iskustava ima za cilj objasniti zbilju, za razliku od duhovnoznanstvene pedagogije koja tumaenjem razumijeva odgojnu zbilju.

Empirijska znanost o odgoju je nastala iz drutvenopolitike kritike duhovnoznanstvene pedagogije, ali sve to se zamjeralo prvoj, zamjera se i drugoj. Ova znanost pokuava biti politiki neutralna, ali uvijek postoji opasnost da se vrijednosti kriomice uvuku u znanstveni postupak i pedagoko djelovanje. Alternativa ovoj znanosti je refleksivna znanost o odgoju.

3. Pedagogija kao znanost o naelima

I duhovnoznanstvena i empirijska znanost o odgoju se odriu temeljnih normativnih postavki iz kojih bi trebalo izvoditi konkretne upute za pedagoko djelovanje.

Ova pedagogija pokuava da se od naela stvori polazna toka pedagogije. Ta naela mogu biti norme, uvidi, ciljevi koji stoje na poetku teorijskog zdanja. Neki su se pristupi teko oslobaali teolokog konteksta. Zbog toga pedagogija kao znanost o naelima teko uspostavlja odnos sa stvarnou. Neke koncepcije su se odrekle dogmatizma ali se nisu odluile metodiki kontrolirano istraivati stvarnost (skeptiki koncepti). Oni dovode u pitanje teorijske pretpostavke pedagokih nauavanja i odgojnoznanstvenih pristupa. Znai, ne tei utvrivanju smjernica djelovanja, ve eli preispitati premise istih.

Prakseoloka znanost o odgoju je bila usmjerena na djelovanje, ali bez elje za normativnou. Za razliku od normativne pedagogije, on smjernice ne izvodi iz izvanpedagokih normi, ve zadaom pedagogije smatra dogovaranje o pedagokoj praksi. Ni ona ne prua nikakav metodoloki koncept za istraivanje odgojne stvarnosti.

Koncepcije pedagogije kao znanosti o naelima po svojoj prirodi pripadaju filozofiji, a ne znanosti o odgoju. One nemaju za cilj istraiti odgojnu i obrazovnu zbilju, ve sistematizirati razmiljanja o tome koje bi norme ljudi trebali slijediti u svome djelovanju.

4. Kritika znanost o odgoju kritika odgojne stvarnosti

Tu je rije o razlikovanju izmeu ispravne i iskrivljene svijesti koje je uveo Karl Marx. Nadovezujui se na te postavke Horkheimer i Adorno su utemeljili kritiku teoriju drutva. Prema njima se zadaa kritike znanosti sastoji u razotkrivanju ideolokog sadraja nekog drutva u njegovim iskazima. Naziva se jo i Frankfurtskom kolom. Javlja se nakon gubitka znaenja duhovnoznanstvene teorije. Okree se i protiv empirijskog istraivanja kojem zamjera dvolinost zbog tzv. vrijednosne neutralnosti.

Pojam zrelosti preuzet iz filozofije obrazovanja 19.st. zamijenjen je pojmom emancipacije, odnosno proiren je. Da bi pedagozi proveli emancipaciju, potrebno je da saznaju gdje vlada suvina mo, stoga je potrebno da ovladaju postupkom ideoloke kritike.

U 2. Fazi Habermas spoznaje da puko naelo kritike nije dovoljno da se izmjene drutveni odnosi. Iznio je prijedlog da zainteresirane osobe dogovore norme zajednikog djelovanja. Za podruje odgoja i obrazovanja to bi znailo da bi svi zainteresirani trebali zajedniki odluivati o ciljevima, sadrajima i metodama nastave, o strukturi kolovanja itd.

Kritika znanost o odgoju je znai sa svojom integracijom duhovnoznanstvenih, empirijsko-analitikih i normativnih elemenata predstavljala do tada najiri pristup.

5. Strukturalistika i poststrukturalistika znanost o odgoju

Zadaa strukturalista je tragati za strukturama ispod struktura. Odreena dubinska struktura se na temelju pravila transformacije treba oblikovati u vidljivu povrinsku strukturu. Lenzen je prenio to stajalite na znanost o odgoju. Npr. uitelj i odgajatelj svojom strukturalnom djelatnou proizvode povrinske strukture poput situacija pedagoke interakcije, nastave i sl., a organizam koji ui ostvaruje reciproan postupak transformacije.

Prema tome, predmet odgojne znanosti bi bio istraivanje dubinskih struktura i pravila transformacije izmeu dubinskih i povrinskih struktura. Uenje se opisuje kao proces strukturalne diferencijacije svijesti.

6. Teorija sustava i konstruktivistika znanost o odgoju konstruiranje odgojne stvarnosti

Talcot Parsons smatra se utemeljiteljem teorije sustava. U Europi je to Niklas Luhmann. On tvrdi da je drutvo sustav komunikacija. Rastue potrebe za novim drutvenim funkcijama (pravosue, zdravstvena skrb) stvaraju nove podsustave.

Nain funkcioniranja drutvenog sustava sastoji se u tome da se on neprestano uvruje time to se izlae pokuajima destabilizacije u dodiru sa okolinom. Sloenost okoline potie drutveni sustav da povea vlastitu raznolikost kako bi izbjegao kolaps itavog sustava.

Ova teorija je pokuaj da se objasni postojanje odgojnog sustava unutar drutva. Taj koncept je blizak sociologiji koja prouava funkcioniranje drutva i njegove podsustave.

Predmet istraivanja je npr. kako komunikacijski element po imenu obrazovanje funkcionira unutar odgojnog sustava da ovaj zadrava svoju stabilnost i moe se dalje diferencirati. Znai, predmet istraivanja vie nije subjektivno djelovanje, ve strukture i mehanizmi.

Drutveni sustavi su autopoietiki, tj. u sebi zatvoreni sustavi. To vrijedi i za sustave svijesti. Prema tome, odgajatelj i odgajanik nisu djelatni subjekti ve sustavi svijesti koji u naelu funkcioniraju prema istovjetnim mehanizmima stabiliziranja i diferencijacije kao i drutveni podsustavi.

Stvarnost je konstrukcija naeg mozga. Svaki mozak konstruira svoju individualnu zbilju. Ako je tako, onda uvjerenje da se djeca mogu pouavati jednom te istom metodom predstavlja zabludu.

Konstruktivizam uz pomo nastave nije mogue ostvariti odreene ciljeve uenja kod uenika. Npr. moralni odgoj moe samo prenijeti znanje o moralnosti, ali ne i moralno odgojiti nekoga. U drutvenim sustavima nema uzronosti. Vlastita dinamika socijalnih i politikih sustava toliko je velika da pokuaji utjecanja na odreenim mjestima ne daju eljene, ve posve druge uinke.

Nedostatak: ovjek je slobodan subjekt.

7. Refleksivna znanost o odgoju

Bavi se prosudbom pedagokih i odgojnih posljedica. Odgoj nije nita manje opasan od elektrane i u njemu su mogue nezgode. Npr. masovna pojava nasilja meu mladima je posljedica koju treba istraiti.

Refleksivna znanost o odgoju objanjava povijesne uvjete u kojima su nastale neke netone predodbe, npr. to Ivica ne naui, Ivan nee nikada!, a trebalo bi biti Ako Ivica ui, uit e i Ivan!

Ova teorija nastoji da se osnai sudjelovanje u stvarnom ivotu naspram umjetne situacije egzila koja vlada u koli, domu i drugim pedagokim ustanovama, npr. uenje stranog jezika u koli ili u inozemstvu.

Ustanove bi se trebale otvoriti prema stvarnom ivotu i svojim tienicima omoguiti barem djelomino sudjelovanje u njemu. Treba istraiti prirodne uvjete uenja kako bi njihove pozitivne strane prodrle u institucije.

5. OSNOVNI PEDAGOKI PROCESI

1. Odgoj

Ovaj pojam ovisi o tome koju odgojnoznanstvenu koncepciju zastupa onaj koji definira odgoj.

1) Duhovnoznanstvena pedagogija

Pod odgojem podrazumijevamo plansku djelatnost kojom odrasli oblikuju drutveni ivot mladih. Dilthey

Pojam odgoja ogranien je na odgoj odraslih i mladei. Mladi se trebaju razviti do one toke u kojoj mogu nadomjestiti osobe sadanje generacije i tako se usprkos zamjeni osoba u drutvu odrava i prenosi uinak rada.

2) Empirijska znanost o odgoju

Pod odgojem se podrazumijevaju socijalne radnje kojima ljudi uz pomo psihikih i sociokulturnih sredstava pokuavaju trajno poboljati sklop psihikih dispozicija drugih ljudi ili ouvati one njihove komponente koje smatraju vrijednima ili pak sprijeiti nastanak dispozicija koje smatraju loima. Brezinka

Psihike dispozicije su sposobnosti, umijea, znanja, stavovi, dranja, miljenja ili uvjerenja. One se mogu mijenjati i pod utjecajem upnika, TV voditelja ili diktatorskih ispiraa mozgova, no moe li se to onda nazvati odgojem?

3) Pedagogija kao znanost o naelima

Odgoj je cjelokupnost moguih mjera kojima se mladei pomae u postajanju ovjekom. Poinje roenjem i traje sve dok se odgajanik ne proglasi zrelim. Groothoff

Ovo je preopirna definicija. Odgoj nije samo pouavanje, ve svaki oblik pomoi.

4) Kritika znanost o odgoju

Nema definicije ali bi se mogla saeti kao: Odgoj je represija (ograniavanje slobode odluivanja) i mora se kritizirati u onoj mjeri u kojoj predstavlja nepotrebnu represiju. Potrebno je razlikovanje izmeu neophodne i nepotrebne represije. Sa stajalita kritike znanosti o odgoju ne definira se to je odgoj ve to on ne bi trebao biti. U tom smislu se on moe oznaiti kao negativna verzija normativnog pojma.

5) Strukturalistika znanost o odgoju Odgoj je strukturalna djelatnost kojom ljudi strukture svijeta transformiraju tako da ljudi koji ue mogu na optimalan nain pristupiti izgradnji svojih kognitivnih struktura.

Strukture ivotne okoline transformiraju se u kognitivne strukture uenika jer uenik sam odluuje kako e uiti (to je uvjetovano strukturama svijesti).

6) Pedagogija zasnovana na teoriji sustava

Odgoj je, i po tome se razlikuje od socijalizacije, intencionalizirana i iz intencija izvedena djelatnost. On svoj cilj moe (zanemarimo li mogunost neizravne i neprimjetne manipulacije) dostii samo preko komunikacije. Kao oblik komunikacije socijalizaciju tada obavlja i odgoj. Ali ne bezuvjetno, onako kako je namjeravano. Naprotiv, onaj koga treba odgajati priopavanjem te namjere, stjee slobodu distancirati se ili ak potraiti i nai drugu mogunost. Uzmemo li sve to u obzir, gotovo da vie nije mogue odgoj shvatiti kao uinkovitu djelatnost. Luhmann

Odgoj nije djelotvoran, ima samo funkciju priopiti neku namjeru.

7) Refleksivna znanost o odgoju

Prikazom patnji drugih eli se prenijeti sposobnost uvianja na kojem se mjestu vlastitim djelovanjem drugima neopravdano nanosi patnja. To je ideja estetskog odgoja. Postavlja se pitanje moe li se procesima samoorganizacije pojedinaca prepustiti u kojem e se pravcu razvijati.

2. Obrazovanje

Obrazovanje (Bildung) svoje znaenje crpi iz 2 europske tradicije: Grko-helenistike tako kod Platona nalazimo pojam slike u sklopu rijei plattein (oblikovati) to se odnosi na izraz mogunosti da se dua oblikuje na isti nain kao i tijelo. Kranske Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku. U 18. i 19. st. obrazovanje je dobilo karakter posveenja. Nastaje obrazovano graanstvo. Biti obrazovan je dostignue obrazovanoga, a ne ustanova koje ga obrazuju. Graani se suprotstavili plemstvu.Postoji vie znaenja pojma obrazovanje.

1) Obrazovanje kao individualno stanje

Obrazovanim se smatra netko tko zna ili moe odreene stvari, tko ima Homera, Platona, Schillera, GoetheaOva imena simboliziraju pojam obrazovanja koji je usko vezan s povijeu klasine, neohumanistike gimnazije. Enkyklios paideia je oznaavao krug sadraja kojemu su pripadale logika, fizika, glazba, geometrija, astronomija. Njihovo poznavanje je u Grkoj u 4. st. predstavljalo pojam ope obrazovanje. Kod Rimljana je to bilo 7 slobodnih vjetina septem artes liberales. To su: gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, glazba i astronomija. Obrazovali su se samo slobodni mukarci, ne i robovi.

U 15. st. se izumom tiska stvara italaka kultura. Obrazovanje se izjednaava sa jezino-kritikim obrazovanjem. Kanon predmeta neohumanistike gimnazije je koncipirao Wilhelm von Humboldt. To su grki, latinski, njemaki i matematika. Tko je posjedovao ta 4 predmeta smatrao se obrazovanim. To je materijalni pojam obrazovanje, odnosno, postoje sadraji koji se moraju usvojiti.

U 19. st. industrijalizacijom ulaze i prirodoznanstveni predmeti, kasnije i drutveni.

Problem: Zbog eksponencijalnog rasta znanja ni u kom sluaju se sve ne moe znati. Enciklopedijsko ili scijentistiko obrazovanje vie nije zamislivo.

2) Obrazovanje kao individualna mo

Ono to preostane kada sve naueno zaboravimo formalni tip obrazovanja (odreene sposobnosti koje se trebaju usvojiti). Tu se spominje i metodiko obrazovanje, npr. tko je nauio uiti, moe nauiti neto novo bilo kada.

3) Obrazovanje kao aktivnost obrazovnih institucijaU obrazovnim se ustanovama ovjek u pravilu ne obrazuje nego izobraava (za lijenika, nastavnika, mesara, plesaa). Zanemaruje se injenica da ovjeka ne obrazuje ustanova ve da on obrazuje sam sebe.

4) Obrazovanje kao usavravanje ovjeanstva

Obrazovanjem pojedinca omoguuje se usavravanje ne samo drutva ve i ovjeanstva kao vrste.

Gubitkom vjere u pravednije drutvo poljuljana je nada u takvo usavravanje ovjeka, nema vie zajednikog cilja prema kojemu bi se takvo obrazovanje usmjerilo. Ono to je simboliziralo taj cilj (znanost, tehnika i znanstveno-tehnika civilizacija) danas se smatraju utjelovljenjem neuspjenog odgoja.

Zakljuak: Nema jednoznano odreene definicije obrazovanja. Kako emo znati jeli netko postigao obrazovni cilj? Ne postoje obrazovni ciljevi koje bismo mogli zadati i dostii. ovjek se obrazuje u mjeri koja je ve oduvijek bila u njemu. Postani ono to jesi! Goethe

3. Socijalizacija

Pojam potjee iz sociologije s poetka 20. st. Emile Durkheim ju je definirao kao proces u kojem se odrasli pripadnici nove generacije pripremaju za drutvo. Lenzen kae da je socijalizacija danas cjelokupnost drutvenih utjecaja na razvitak linosti nekog pojedinca.

Geulen i Hurrelmann: Socijalizacija je proces nastanka i razvitka linosti u uzajamnoj ovisnosti o drutveno posredovanoj socijalnoj i materijalnoj okolini.

Usporedba s pojmovima odgoj i obrazovanje:

Odgoj polazi od postavke da je oblikovanje ljudske linosti ugl. produkt odgojnih mjera.

Obrazovanje promatra samog ovjeka u razvoju kao odluujueg pokretaa humanoontogeneze, tj. samoobrazovanja.

Socijalizacija je razvitak ovjeka pod utjecajem drutva. Npr. socijalno zapostavljeni slojevi su manje obrazovani.

Humanoontogeneza je proces samoorganizacije ljudskog organizma u sueljavanju s okolinom koja se sastoji od prirodnih i drutvenih imbenika. Ona je zamijenila pojam socijalizacije. Istraivanja socijalizacije su pokazala da postoji uzrona povezanost prama kojoj uvjeti odrastanja izazivaju odreeni uinak socijalizacije. No to je pogreno. Lenzen smatra da se procesi socijalizacije mogu razmatrati samo u sklopu humanoontogeneze.

Instance socijalizacije su obitelj, vrnjaci, obrazovne ustanove i zanimanje.

1) Socijalizacija u obitelji

Obitelj je 1. okolina organizma koji se organizira. Istraivanja socijalizacije se bave odnosom majke i djeteta, pretjeranog zatitnikog ponaanja, posljedicama rastave

2) Socijalizacija u skupini vrnjaka (peers)

Tijekom djetetova razvitka raste udio vremena koje on provodi s vrnjacima. Istraivanja se bave stjecanjem i stabilizacijom prihvaanja u skupini, voa u skupini, fenomenom prijateljstva

3) Socijalizacija u obrazovnim ustanovama

Brojni elementi kole su vani za razvitak osobnosti, npr. uloga nastavnice, klima u koli

4) Profesionalna i radna socijalizacija

Vani elementi su osobnost obrazovatelja, klima u poduzeu, odnos poduzea prema izobrazbi u obvezatnoj strukovnoj koli (za naunike u poduzeima). Poduzea oekuju od zaposlenika iskustva socijalizacije koja kola ne prenosi, npr. sposobnost da se unutar tima na vlastitu odgovornost odluuje i djeluje na zajednikom uspjehu. Proces socijalizacije se ne ograniava samo na vrijeme odrastanja i izobrazbe. On traje cijeli ivot, npr. promjena radnog mjesta.

4. Nastava

Nastava (Unterricht) je ciljno planiranje, izvoenje i provjera procesa pouavanja i uenja. Nastavno djelovanje ima razliite dimenzije: optimiranje, legitimiranje i evaluaciju.

1) Optimiranje

Odnosi se na sva 3 elementa nastavnog djelovanja (planiranje, izvoenje i provjeru). Oskudna sredstva, utroak sredstava za izvedbu nastave gotovo iskljuivo ide na teret nastavnika, barem tijekom pripreme. Npr. sat biologije: gledanje na mikroskop, film o mikrobima ili slika iz udbenika. Nastavnik bi trebao znati koji je nastavni postupak optimalan za odreenu dob uenika te koji se ciljevi ele postii. Nastavni postupci: odabir medija (mikroskop), socijalni oblik (frontalna nastava, rad u skupinama), metodika koncepcija (upute za djecu).

Didaktika razrauje optimalne modele planiranja. Poznatije didaktike su Heimannova, Ottova i Schulzova.

2) Legitimiranje

Pri planiranju i izvedbi nastave se ne trebaju optimirati samo uloena sredstva ve se moraju legitimirati i postavljeni ciljevi. Nije svejedno tko formulira te ciljeve (znanstvenici, roditelji, djeca, sindikati, crkve). Svi ti razliiti interesi utjeu na kurikuklum, tj. na nastavne planove i programe i uvjete potrebne za njihovo ostvarivanje.

Bitnu ulogu igra naelo jednakosti: drava je duna meusobno uskladiti interese drutvenih snaga, zatititi manjine te osigurati da ne prevladaju pojedinani interesi.

Legitimiranje u sklopu nastave je proces stvaranja legalnosti i legitimnosti preko opravdanja i obrazloenja didaktikih odluka. Odluka je legalna ako je donesena primjenom pozitivnog prava (npr. izrada nastavnog plana i programa. Legalnost se stjee u postupku legitimiranja, npr. odabir uenika prema zakonu

Problem su pojedinani interesi. Npr. krajem 19. st. sport je uveden u kole zbog zdravlja uenika, kasnije je sadran zbog interesa drave za tjelesnu spremnost buduih vojnika, a danas kao sredstvo kvalifikacije za vrhunski sport.

Legitimirati treba ne samo ciljeve ve i sadraje (to prouavati). Postoje razne teorije:

Teorija materijalnog opeg obrazovanja treba usvojiti sve objektivne sadraje kulture. Problem: preopirno.

Teorija scijentizma treba usvojiti sve sadraje pojedinih znanosti. Problem: preopirno.

Teorija klasinog obrazovanja treba usvojiti sve sadraje u kojima se ogleda idealno samorazumijevanje neke kulture. Problem: koji pjesnici i koji filozofi.

Teorija funkcionalnog obrazovanja treba usvojiti sadraje preko kojih se prenose sposobnosti s mogunou transfera. Problem: treba odluiti koje sposobnosti djeca uope trebaju postii.

Teorija metodikog odgoja treba usvojiti sadraje koji pospjeuju stjecanje spoznajnih metoda.

Teorija kategorijalnog obrazovanja treba usvojiti sve sadraje koji jame mogunost spoznaje stvarnosti za ovjeka i ovjeka za stvarnost. Problem: nedovoljno otar kriterij.

Poetkom 70-ih Institut za istraivanje obrazovanja Max Planck u Berlinu odluio je izraditi strategiju za razvoj kurikuluma. To je potaklo razmiljanje u kojim e se ivotnim situacijama nalaziti ljudi u narednim desetljeima. Iza te prividno znanstveno-racionalne strategije razvoja kurikuluma skrivao se model normativne pedagogije.

Zakljuak: selekcija sadraja poiva na ramenima nastavnika.

3) Evaluacija

Posebno se u 2. polovici 20. st. velika sredstva ulau na metode za provjeru postignua. Mjeri se uspjenost uenika, te na temelju toga i kvaliteta kola i nastavnika. Nastavna djelatnost vie se ne poima kao iskaz milosti obnaatelja vlasti prema narodnim masama eljnima znanja, ve kao usluna djelatnost koja je ili vrijedna novca koji se za nju troi ili je pak treba poboljati ili likvidirati.

5. Pomo, savjetovanje i vie od toga

Prije je podvrgnuti dijete mjerama soc. pedagogije znailo da ga kao nadomjestak za roditelje odgajaju tree osobe soc. pedagozi. U 2. pol. 20. st. socijalna pomo se proirila i na odrasle. Vie nije tvorila dio odgojnog sustava ve je predstavljala svoj vlastiti sustav.

Bez obzira na to koji sluaj pomoi odaberemo, ona je djelatnost jednog ili vie ljudi koji nastoje nadoknaditi odreene deficite drugih ljudi. Tonije, to je doprinos poravnavanju sredstava. (Nedostatak sredstava nezaposlenost nia ili pogrena kvalifikacija nedovoljna nadarenost)

Pomo za samopomo nadoknaditi temeljni pedagoki nedostatak kako bi osoba bila samostalna, kako ne bi ovisio o pomagaima (sindrom pomagaa).

6. ZNANOST O ODGOJU: JUER DANAS SUTRA

Povijest pedagogije moramo razlikovati od povijesti odgoja i obrazovanja. Prva je povijesno samopreispitivanje struke a druga i analiza povijesti njenog predmeta.

Nastanak novih razvojnih stupnjeva odgojnog sustava se moe tumaiti kao posljedica drutvenih kriza (teorija sustava). Odgojni sustav (pa i znanost o odgoju) predstavlja odgovor na pritisak okoline (npr. soc. pedagogija je nastala zbog zapostavljene mladei u 19. st. u vrijeme industrijalizacije).

Kraj 20. st. obiljeavaju dvije meusobno suprotstavljene tendencije:

Tendencija amplifikacije amplifikacija (proirenje) je vidljivo u drutvenom ivotu (globalizacija, utjecaj medija). Karakterizira je gubitak intimnosti, produeni ljudski vijek (vie generacija ivi skupa). Bioloki srodnici ovjeka imaju sve manju ulogu u njegovu razvitku za razliku od drutva i drave.

Tendencija minimalizacije minimalizacija (smanjivanje) vane elemente svijeta premjeta na razinu pojedinca. U to ubrajamo individualizaciju: svaki pojedinac oblikuje svoj ivot kako eli, donosi sve odluke na razini vlastite osobe.

Odnos ove dvije tendencije moe dovesti do gubitka orijentacije. U tradicijskom drutvu gubitak orijentacije se mogao sprijeiti pomou raznih instrumenata i mehanizama (zajedniki sustav vrijednosti, zajednika vjera). U modernom drutvu na mjesto tih mehanizama stupili su drugi drutveni sustavi (npr. zdravstveni sustav sve vea uloga lijenika). Sustav svijesti se tijekom cijelog ivota sve vie diferencira (life-long learning) i sa strane drutva postavljaju se zahtjevi zbog eksplozije informacija i globalizacije. To rezultira nastajanjem podfunkcionalnog sustava koji je nadlean za praenje tih procesa. Odgojni sustav je zamijenio religiozni sustav. On prua profesionalnu potporu u procesima odgoja, obrazovanja, nastave, pomaganja, savjetovanja i socijalizacije. Znanost o odgoju se mora prilagoditi tom razvitku kako bi na primjeren nain osposobila osoblje za te funkcije. Usredotouje se na:

1) Analitiko podruje (osnove evolucije, biografije, humanoontogeneze)

2) Konstruktivno podruje (osnove humane ekologije)

3) Refleksivno podruje (procjena posljedica mjera unutar odgojnog sustava, prejudicirajua analiza, ekspanzivna analiza)

Odgoj i znanost o odgoju ne mogu vie raunati s potedom zbog dobrih namjera kao to je to bilo u prolosti kada se odgojni sustav jo nalazio u neposrednoj blizini religioznog sustava. 19