DRUŠTVENI POLOŽAJI- mjesto koje pojedinac ima u socijalnoj strukturi- elementi od kojih se sastoji društvena struktura (npr. struktura moderne obitelji sastoji

se od položaja majke, oca i djece, ali isto i od položaja supružnika i braće, tj. sestara)- pomažu nam da odredimo mjesto jedni drugih i uklopimo se na vlastito mjesto u

društvu- nisu svi položaji jednaki → onaj društveni položaj koji je vrednovan tj. rangiran više

ili niže na nekoj ljestvici vrijednsoti naziva se DRUŠTVENI ili SOCIJALNI STATUS

o status je jedan od glavnih elemenata društvene stratifikacije – u modernom društvu, pojedinac ima status po zanimanju (odvjetnik, vozač), obiteljski status, spolni status (M – Ž)

status je definiran kulturom razlikujemo:

1. pripisane (askirbirane)2. postignute društvene položaje

1. PRIPISANI DRUŠTVENI POLOŽAJ- Onaj koji društvo dodjeljuje pojedincu bez obzira na sposobnosti, napore, izbor ili

rezultate- Obično je određen u času rođenja- Glavni kriteriji pripisivanja položaja su dob i spol, a ostali kriteriji su: etnička,

vjerska i rasna pripadnost te srodstvo i obiteljsko podrijetlo- Pripirisvanje društvenih položaja → izvor društvenih nejednakosti (npr. Kastinski

sustav u Indiji i apartheid u Južnoafričkoj Republici)

2. POSTIGNUTI POLOŽAJ- Rezultat je osobnih sposobnosti, talenta, znanja, upornosti ili izbora- Glavni kriterij postizanja položaja → individualno postignuće- U stvarnosti – postignuće nikad nije jedini kriterij za društveni položaj, jer je pristup

društveno poželjnim položajima vrlo često zasniva na pripisivanju- S obzirom na zauzimanje društvenih položaja razlikujemo 2 tipa društva:

o STRATIFIKACIJSKI TIP – prevladavaju pripisani položaji koji određuju funkciju koju će pojedinac obavljati npr. feudalno društvo s nasljednim plemstvom

o FUNKCIONALNI TIP – prevladavaju postignuti položaji, funkcija koju pojedinac obavlja određuje njegov društveni položaj, npr. moderna društva

2 oblika društvene nejednakosti:

1. DRUŠTVENA DIFERENCIJA- oblik društvene nejednakosti koji nastaje iz toga što članovi društva obavljaju različite

djelatnosti i imaju različite uloge- načelno ne postoji podjela na više i niže skupine već se ovdje radi o usporednom

postojanju različitih radnih i profesionalnih skupina- naglašava različitost među ljudima, ali ne nejednakost- društvena diferencija odnosi se na posve osobna obilježja tipa dob, spol, izgled, talent,

razina inteligencije...

2. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA (lat. stratum – sloj)- definiramo kao strukturiranu, relativno stabilnu i trajnu nejednakost među skupinama

ljudi u društvu- ovdje se radi o hijerarski – poredanim društvenim skupinama jedna iznad druge,

obično na temelju količine bogatstva, ugleda i moći- karakteristike stratifikacije :

o društvena stratifikacija odnosi se na skupine ljudi, a ne na pojedinceo strukturirani oblik nejednakosti = uređena (ustrojena) prema nekom obrascu

(vjerskom, etničkom...)o relativno trajna nejednakost → vrlo se sporo i teško mijenjao skup ideja koje objašnjavaju nejednakost

postoje 2 razlike između diferencijacije i stratifikacije: društvena stratifikacija nužno podrazumijeva i diferencijaciju, ali društvena

diferencijacija može postojati bez stratifikacije kao što je bio slučaj u prvim zajednicama

društvena diferencijacija se odnosi na razlike među pojedincima, dok se stratifikacija nužno odnosi na skupine

ROPSTVO – ekstremna nejednakost, pojedinci posjeduju druge ljude; uvjeti vlasništva nad robovima razlikuju se tijekom povijesti

KASTE – na Indijskom potkontinentu- 4 kategorije s različitim društvenim ugledom i na dnu „nedodirljivi“; - povezano s hinduističkom religijom; - brakovi između kasta su zabranjeni

STALEŽI – značajka europskog feudalizma; plemstvo → svećenstvo → kmetovi, seljaci, obrtnici, trgovci

- nije tako strogo određeno kao kaste

KLASE – bitno različite od prije navedeniha) nisu uspostavljene na religijskoj ili zakonskoj osnovi; granice između klasa nisu strogo

određeneb) pripadnost klasi moguće je individualno postići, moguć je prijelaz iz jedne u drugu

c) zasnivaju se na ekonomskim razlikamad) nisu određene osobnim odnosima obveza i dužnosti nego neosobnim (impersonalnim)

odnosima kao što su novčani sistem ili različiti uvjeti rada

1. Funkcionalističke teorije stratifikacije- bave se funkcijom društvene stratifikacije, njezinim doprinosom održavaju i dobrobit

društva- stratifikacija nužna i univerzalna- stratifikacijski sistem nastaje tako što društvo propisuje razne ciljeve za razne

pojedince i skupine ljudi- u svakom društvu stoga postoje različiti društveni položaji pri čemu su neki važniji

za opstanak i očuvanje od drugih → iz raznih položaja slijede i nejednake nagrade (u protivnom, društvo bi bilo neuspješno i ne bi motiviralo najsposobnije da vrše najvažnije poslove)

- moto: „Čini ono što se o tebe očekuje, pa ćeš steći položaj i privilegije.“

- Kritika: o U modernom kapitalizmu ovaj pritisak društva vodi pojedinca do anomijeo Otvorenost društvenog sistema je lažna svijest jer nemaju svi iste šanse da

razviju svoje sposobnosti i steknu nagrade

2. Konfliktne teorije stratifikacije- glavni kriterij stratifikacije, prema Marxu, je odnos prema sredstvima za proizvodnju i

s tim povezan način pripisivanja- u kapitalističkom društvu Marx razlikuje 2 klase:

o kapitalisti – vlasnici sredstava za proizvodnju, koji prisvajaju profito proleterijat (radnička klasa) – njihovo jedino vlasništvo je radna snaga koju

moraju prodati da bi zaradili za život, a za svoj rad primaju nadnice- te su 2 klase u neprestanom konfliktu, koju Marx naziva klasnom

borbom, zbog čega dolazi do eksploatacije radničke klase- tijekom radnog dana, radnici proizvedu više nego što dobivaju zauzvrat u nadnici- kapitalisti tako stječu dobit na štetu radničke klase jer prisvajaju dio vrijednosti bez

naknade. Taj višak vrijednosti (Razlika između vrijednosti robe i plaće) čini profit kojim vlasnik raspolaže

- to proturječje kapitalizma čini klasnu borbu u kojoj proleterijat postaje sve svjesniji svojih interesa, a to je ukidanje društvene nejednakosti i nepravde.

- Kritika: o Marxu se zamjera ekonomski determinizam – objašnjenje društvene

stratifikacije isključivo iz ekonomskih razlogao Odnosi se na promjene u klasnoj strukturi od Marxova vremena do danas –

srednji sloj porasta i danas postoji čitava ljestvica klasao Nastankom socijalističkih društava u 20.st. ostao je veliki stupanj nejednakosti

(zasnovanoj na političkoj moći)

2. Teorija stratifikacije Maxa Webera- Polazi od Marxove teorije, ali je razrađuje- 2 glavne razlike između Marxove i Weberove analize stratifikacije:

o u stvaranju klasa, bitni su i drugi činitelji, uz posjedovanje ili neposjedovanje kapitala, a to su konačne razlike u ekonomskoj dobiti koje su dovoljne da proizvedu razlike klase

te se razlike odnose na vještine, kvalifikacije i obrazovanjeo uz ekonomsku postoje još 2 ravnopravne dimenzije stratifikacije – socijalna i

politička dakle kao oblici stratifikacije u modernim društvima uz klase, javljaju

se još i statusne grupe i političke stranke

- Weber razlikuje 3 tipa društvenih poretka u kojima dolazi do stratifikacije : 1. Ekonomski poredak (KLASE)

Odnosi se na način raspodjele proizvoda i usluga u društvu Klasu čini skupina ljudi koji imaju sličan položaj u tržišnoj privredi, dobivaju slične

ekonomske nagrade i imaju slične životne šanse

2. Socijalni poredak (STATUSNE GRUPE) Odnosi se na način raspodjele društvenog ugleda ili statusa Razlike u statusu nisu nužno povezane s ralikom u ekonomskom položaju npr.

osiromašeni plemić može zadržati visok status, a novoobogaćeni skorojević ne mora ga nikad steći, unatoč bogatstvu

3. Politički poredak (POLITIČKE STRANKE) Odnosi se na način raspodjele političke moći u društvu Stranka je društvena grupa usmjerena k stjecanju društvenih moći – članovi stranke

imaju zajedničke interese i ciljeve koje nasoje provesti unatoč otporu društvenih grupa

- Weberova teorija stratifikacije ublažava Marxov ekonomski determinizam i pokazuje da je stratifikacija više dimenzionalna pojava

- Znači pomicanje grupa ili pojedinaca između različitih socioekonomskih položaja

2 su glavna oblika mobilnosti: VERTIKALNA MOBILNOST – znači pomicanje prema gore ili dolje na

stratifikacijskoj ljestvici (povećanjem, tj. smanjenjem bogatstva / prestiža / moći) HORIZONTALNA (lateralna) MOBILNOST – označava kretanje u prostoru npr.

selidbe u drugi grad ili regiju, ili migracije u inozemstvo

Ti se oblici mobilnosti često kombiniraju, npr. mladi nezaposleni stručnjak iz velikog grada zapošljava se u malom mjestu

Razlikujemo 2 načina proučavanja socijalne mobilnosti: Unutargeneracijska (intragen.) mobilnost – proučava karijeru pojedinca tj. koliko

se on pomicao naviše ili na niže tijekom svog radnog vijeka Međugeneracijska (intergen.) mobilnost – uspoređuju društveni status roditelja i

djece, npr. u kojoj mjeri djeca imaju isti tip zanimanja kao njihovi roditelji

S obzirom na mogućnost mijenjanja društvenog položaja razlikujemo: Otvorena (meritokratska) društva – čine društva u kojima se položaji relativno lako

mijenjaju, tj. u kojima je mogućnost vertikalne mobilnosti dosta velika (npr. klasni sustav ind. Društava)

Zatvorena društva – otežavaju i ograničavaju mobilnost jer se društveni položaji najčešće nasljeđuju (npr. Kastinski sustav u Indiji)

Socijalna mobilnost u modernim društvima:- veću mobilnost u modernim, industrijskim društvima uvjetuje prije svega, tehnološki

razvoj, zatim otvaranje novih radnih mjesta, različite stope fertiliteta u pojedinim klasama, razvoj obrazovnog sustava dostupnog svima i smanjenje važnosti pripisanih položaja

- ovdje, dakle stopa mobilnosti ovisi više o društvenim nego o individualnim činiteljima

STRUKTURALNA MOBILNOST – je naziv za mobilnost koja je ovisna o društvenim činiteljima

- sa strukturalnom mobilnošću povezano je razlikovanje apsolutne i relativne mobilnosti

APSOLUTNA MOBILNOST – postotak je pojedinca u nekoj kategoriji koji su bili mobilni (uzlazno ili silazno)

- posljedica je promjena u strukturi zanimanja modernih društava (npr. djeca nadilaze svoje roditelje u obrazovanju, prestižu zanimanja i prihode)

RELATIVNA MOBILNOST – odnosi se na šanse za mobilnost jedne grupe u odnosu na drugu

- izračunava se statistički kao koeficijent vjerojatnosti (kad je koeficijent „1“ imamo perfektnu mobilnost tj. potpunu otvorenost – klasno polazište roditelja nema nikakvog utjecaja na klasno odredište pojedinca)

OBITELJ- sociologija obitelji ukazuje na značaj obitelji na društvo- najstarija i najvažnija među društvenim institucijama i u svim vrstama društva- ona čini osnovu društvenu jedinicu

u proučavanju obitelji razlikujemo 2 shvaćanja:1. TRADICIONALNO SHVAĆANJE OBITELJI- 2 karakteristike:

o Obitelj je univerzalna društvena institucija koja postoji u svim društvimao Obitelj se smatra pozitivnom kako za pojedinca tako i za cjelinu

2. NOVA SHVAĆANJA OBITELJIa) Obitelj nije neizbježna – društvo može biti bez obitelji, 2 primjera:- 1. primjer – „Crna obitelj Novog svijeta“

Centralna Amerika, Antili – MATRIFOKALNE obitelji (čini ju žena i o njoj ovisna djeca, vlastita ili usvojena)

- 2. primjer – Izraelski kubici – oko 4 % Izraelaca živi u otprilike 240 kibuca SOCIJALNI ODNOSI – ravnopravnost spolova, roditelji i djeca žive

odvojeno – sva se djeca prihvaćaju i odgajaju kao djeca kibuca, monogamni brakovi

EKONOMSKI ODNOSI – glavna grana privrede – poljoprivreda; članovi kibuca zajedno posjeduju kapital i imovinu, svaki supružnik radi za kibuc kao cjelinu i dobiva svoj udio proizvedene robe i usluga

b) Kritiziraju instituciju obitelji – u toku 60-ih godina 20.st.. feminstički pokret osuđuje ulogu žene u njoj (žena – majka, odgajateljica, kućanica, itd.)

Je li obitelj univerzalna?- George Peter Murdock, američki antropolog, analizirao je instituciju obitelji u širokoj

skali društava – na uzorku od 250 tipova društava (od malih lovačkih i sakupljačkih horda do industrijskih društava velikih razmjera)

- Zaključio je: Obitelj je prisutna u svim društvima, samo je njezina struktura

drugačija Definirao je obitelj: „Obitelj je društvena skupina koju karakterizira

zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Ona uključuje odrasle članove oba spola, od kojih najmanje dvoje, održavaju društveno odobrenu spolnu vezu, i jedno ili više djece, vlastite ili usvojene.“

- U hrvatskom jeziku – uz riječ obitelj postoji i riječ PORODICA- Razliku u značenju možemo uspostaviti po tome što riječ obitelj dolazi od glagola

obitavati, tj. živjeti zajedno, dok se riječ „porodica“ odnosi na srodstvo

1. SASTAV OBITELJINUKLEARNA (atomska, inkosna) OBITELJ- roditelji (biološki i socijalni) + djeca (biološka i posvojena)- karakteristična za moderna industrijska društva- 2 TIPA:

o Obitelj ORIJENTACIJE – ona u kojoj se rađamoo Obitelj PROKREACIJE – ona koju stvaramo

PROŠIRENA OBITELJ- od nekoliko generacija srodnika; povezano zajedničkim precima- 2 TIPA:

o VERTIKALNA – „3. generacija“ (baka i djed)o HORIZONTALNA – generacijska

MODIFICIRANO PROŠIRENA OBITELJ- od srodnički povezanih obitelji koje međusobno surađuju, ali zadržavaju svoju

samostalnost. Taj srodnički život umanjuje osjećaj nesigurnosti; posebno u vezi s egzistencijalnim momentima počevši od rođenja djeteta, vjenčanja, bolest, starost, smrt

2. NASLJEĐIVANJEa) PATRILINEARNO – priznavanje podrijetla potomaka i nasljeđivanje imovine po

očevoj linijib) MATRILINEARNO – priznavanje potomaka i imovine po majčinoj liniji (npr.

Židovi)c) BILINEARNO – podjednako zastupljeno (majka/otac)

3. OBITAVANJEa) PATRILOKALNO – par će živjeti kod obitelji mladoženjeb) MATRILOKALNO – par će živjeti kod obitelji nevjestec) NEOLOKALNO – par će živjeti neovisno o rodbini i srodstvu, novi stan i mjesto

obitavanja (npr. „baka-servis“)

4. ODNOSI MOĆIa) PATRIJARHALNA – autoritet (pravo donošenja najvažnijih odluka) ima otac, tj.

nastariji muškaracb) MATRIJARHALNA – autoritet ima majka, kada umre otac ili kod razvoda brakac) EGALITARNA – jednaka raspodjela moći (između oca i majke); posljedica većeg

stupnja obrazovanja žene i emancipacije tj. demokratskog ozračja (pristup tržištu rada)

1. REGULACIJA SPOLNOG PONAŠANJA- izbjegavanje incesta, znači izbjegavnje spolnih odnosa među najbližim srodnicima, a

pogotovo unutar nuklearne obitelji- kraljevski incest – među pripadnicima vladajuće grupe (u Egiptu, na Hawaima, kod

Inka)

postoje 3 objašnjenja zabrane incesta:- SOCIO-KULTURNO OBJAŠNJENJE

o ponudio je antropolog Bronislav Malinowskio takvi bi odnosi među članovima nuklearne obitelji izazvalo ljubomoru i kaos te

bi uništila temeljnu strukturu društvao Claude Levy-Strauss [Levi-Štros] – zabrana znači prijelaz ljudkse vrste iz

prirode u kulturu; stvara veze i saveze između različitih ljudskih grupa (partneri izvan obitelji)

- BIOLOŠKO OBJAŠNJENJE o genetska malformacija vjerojatnije ako su roditelji u bliskom srodstvu

- PSIHOLOŠKO OBJAŠNJENJE o Edward Westermarck – „nezainteresiranost zbog bliskosti“ jer su od najranijeg

djetinjstva odgajani zajedno Izraelski kubivi – potvrda teorije

- egzogamija – kulturno pravilo koje zabranjuje brak unutar srodničke grupe; bitno svojstvo integracije društva

- endogamija – pojava sklapanja braka unutar pojedine grupeo u Indiji unutar iste kaste; u Europi se aristokracija ženila unutar aristokratskih

krugova (same sebe)o tipično za rasne, etničke, vjerske skupine; društvene klase

2. REPRODUKTIVNA FUNKCIJA OBITELJI- najznačajnija i nezamjenjiva funkcija za održanje društva- provodi se u skladu s populacijskom politikom- Zakon o obitelji – regulira tu problematiku (populacijske ili depopulacijske mjere)

3. SOCIJALIZACIJSKA FUNKCIJA OBITELJI- na taj način obitelj djeluje kao posrednik između pojedinca i šire društvene okoline- u obitelji se uči i društveno prihvatljivo ponašanje (odnos prema starijima,

odgovornost, usponi i padovi...)- odrastanjem, utjecaj na dijete dolazi sve više iz vanjskog kruga, što se može izraziti

kao sukob generacija

4. SKRB, ZAŠTITA I EMOCIONALNA POTPORA

- potomstvo ostaje na skrbi djeci- obitelj je glavno mjesto gdje se ta skrb ostvaruje, osim toga ljudi kao društvena bića

imaju emocionalne potrebe koje mogu zadovoljiti samo u interakciji s drugima – obitelj – gl. mjesto za intimne odnose

- zdravi obiteljski odnosi → stabilnost

5. PRIDAVANJE DRUŠTVENOG POLOŽAJA- svaka obitelj smješta svoje članove u određenu mrežu društvenih odnosa, tako

pripisujući svakom članu poseban društveni status- tako se dijete uči odnosima s roditeljima, rođacima i prijateljima- osim toga dijete postaje svjesno da pripada određenoj etničkoj, vjerskoj i rasnoj

skupini što onda utječe na njegovu daljnju socijalizaciju

- društveno odobrena seksualna zajednica dviju ili više osoba

2 OBLIKA:- MONOGAMIJA (1 muško i 1 žensko)

o uzastopna monogamija .....- POLIGAMIJA

o Poliginija (1 muško i 2 ženske ili više ženski)o Poliandrija (1 žensko i 2 ili više muških) – Tibet, dijelovi Indijeo objašnjava se kao društvena nejednakost (0.5 %)

- sve promjene koje zahvaćaju globalno društvo odražavaju se i na obitelj (njezinu strukturu, unutarnje odnose i oblik)

- Najvažnije promjene prisutne u razvijenim društvima Zapada su: 1. Proširene obitelji tradicionalnih društava se raspadaju i zamjenjuju se

nuklearnom obitelji2. Učvršćuje se načelo slobodnog izbora bračnog partnera3. Sve je više egalitarnih brakova, tj. sve se više priznaje ravnopravni položaj

žene u obitelji; posljedica je to sve veće ekonomske neovisnosti žena kao i prava na raskid nezadovoljavajuće bračne veze

4. Povećava se stupanj spolne slobode u društvima koja su u tome bila vrlo restriktivna (to su ona društva u kojima je romantična ljubav pretpostavljala spolni odnos i brak)

5. Priznaju se prava djeteta – utvrđen je pravni okvir za zaštitu dječjih prava (roditelji više nisu isključivi vlasnici svoje djece)

Položaj i uloga žena u društvu i obitelji

- u okviru ove teme raspravlja se o uzrocima rada prema spolu i neravnopravnosti između muških i ženskih uloga

- postoje 2 glavna stajališta:o BIOLOGISTIČKO stajalište – zastupa G. P. Murdock koji smatra da je ta

podjela prirodna, zasnovana na biološkim razlikama spolova. Muškarci su fizički jači i predodređeni za obavljanje napornijih poslova, dok žene zbog svoje biološke funkcije rađanja i dojenja, više su vezane uz kuću i manje naporne poslove

o KULTUROLOŠKO stajalište – zastupaju feministikinje koje smatraju da su uloge definirane kulturom

U Murdockovom uzorku (od 250 društva) ima njih 14 gdje je sječa drva isključivo ženski posao, 38 gdje je kuhanje zajednička aktivnost, žene sudjeluju u vojsci, u Indiji 12 % radne snage na gradilištu su žene...

- Prema tome, podaci iz niza različitih društva govore da ne postoje poslovi, osim rađanja djece, koji su isključivo muški ili ženski

o Biološka svojstva ne isključuju žene iz pojedinih zanimanja

- najveće svjetske religije:o Kršćanstvo, Judaizam, Islam, Hinduizam, Budizam i Taoizam, Šintoizam

(Japan), Kofucijonizam (Kina), itd.

Sociološko određenje religije- Teško je definirati tako složenu i raznovrsnu društvenu pojavu- Što religija NIJE?!

o Vjera u boga ili bogove – nije nužna karakteristika religije; u Melaneziji i Polineziji → glavni religijski pojam je mana – apstraktna, nadnaravna sila koja slobodno pluta i ulazi u ljude i stvari (ljudi koji imaju sreće u životu ispunjeni su manom)

o Religiju ne bismo trebali izjednačavati sa sustavom moralnih pravila, jer postoje društva u kojima su te dvije pojave potpuno neovisne (npr. u antičkoj Grčkoj bogovi su nezainteresirani za ovozemaljske stvari)

o Religiju ne treba izjednačavati s vjerom u nadnaravno (npr. konfucijonizam – usmjeren je na prihvaćanje sklada svijeta, a ne na traženje „onostranih“ istina)

- Općenito sve religije imaju neke zajedničke karakteristike → definicija religije:- Religija sadrži skup simbola koji izazivaju osjećaje obožavanja ili strahopoštovanja, a

povezani su s ritualima (obredima, ceremonijama) u kojima sudjeluje zajednica vjernika

o Rituali – formalna pravila ponašanja za obavljanje religijskog čina; kolektivan su čin

- Sama riječ nastala je od latinske riječi ligare – povezati, svezati (Bog i čovjek su u svezi)

- Sociološko izučavanje religije usmjereno je na spoznavanje društvene funkcije religije

- Sociologija religije kao posebna grana religije nastala je u 19.st. Proučavanje religije počelo je s pojavom Darwinove knjige „O podrijetlu vrsta“ 1859.g. i njegovom evolucionističkom teorijom (podrijetlo i razvoj vrsta)

- Razvoj religije – u 19. st. dominirala je evolucijska teorija koja tvrdi da se religija razvijala postepeno s razvojem društva – od jednostavnih religija animizma do suvremenih monotesitičkih religija.

o Kritika teorije – sve religije nisu nastale na isti način te su mnoga plemena imale monoteističku religiju

RELIGIJA – MAGIJA Razlikujemo dvije koncepcije o moći, nepoznatim silama i onostranom biću –

religijski i magijski Religijski koncept ili odnos odgovara stavovima poniznosti, ljubavi i pokajanja;

religiozni ljudi nikad ne zapovijedaju Bogu da izvši njihovu želju, već se mole Bogu kako bi isprosili njegov blagoslov i milost

Magija, naprotiv, želi dominirati, gospodariti, manipulirati i u tom s smislu potpuno protivi vjeri koja je ponizna. Njezina bit dada se sažeti u onu biblijsku rečenicu kojom je zmija nagovorila ljude na grijeh: „Ne, nećete umrijeti! Bit ćete kao bogovi!“

VRSTE MAGIJE: IMITATIVNA MAGIJA – smatra da će ivođenjem određenih pokreta i čina postići

određeni cilj KONTAGIOZNA MAGIJA (magija po dodiru) – temelji se na uvjerenju da se

određenim radnjama koji se čine na jednom dijelu tijela ili pomoću jednog dijela koji je ispao iz cjeline može djelovati na samu tu cjelinu (služi se noktima, kosom, slikom...)

REPETATIVNA MAGIJA – ima svoj temelj u tome da ljudi primjerice povezuju svoju nesreću s time da im je prethodno prošla crna mačka preko puta, kucaju po drvetu da se ne ureknu, itd.

S obzirom na cilj magija se dijeli na crnu i bijelu. Cilj crne magije je našteti i izazvati zlo i nesreću drugima, dok je cilj bijele magije ukloniti učinke i djelovanja crne magije

CRKVA Velika, čvrsto institucionalizirana vjerska organizacija sa hijerarhijom službenika

(svećenici, časne sestre – koji su profesionalno školovani, te vjernici). To je obuhvatna organizacija koja prihvaća ljude iz svih socijalnih slojeva, a njeni članovi su najčešće rođeni kao članovi Crkve

Prihvaća norme i vrijednosti društva, čuvar je utemeljenog društvenog poretka (zagovara tradicionalne vrijednosti u skladu sa svetim spisima)

Vjerski su obredi formalni i ne zahtijevaju posebno osobno sudjelovanje vjernika

SEKTA- mala vjerska skupina. Njezini članovi obično potiču iz nižih slojeva iako ima iznimaka

(npr. kršćanski scijentisti)- često odbacuju norme i vrijednosti šireg društva i zamjenjuju ih vlastitim

vjerovanjima, a posljedica toga je napetost između sekte i šireg društva te Crkve- ulazi se dobrovoljno i na osnovi pripreme drugih članova sekte- zahtjevaju duboko proživaljavanje religijskog iskustva i snažnu odanost grupi- nema profesionalnog svećenstva već najčešće vođu- zatvorena skupina koja nameće svoja pravila ponašanja članovima, a najčešće djeluje

bez plaćenih službenika (npr. Jehovini svjedoci, rastafarijanci, itd.)

DENOMINACIJE vjerske organizacije koje su izgubile prvobitne karakteristike sekte i umjesto

zatvorenosti odlikuju se masovnošću Članovi najčešće dolaze iz obitelji vjernika i odgajaju se na odgovarajući način od

rođenja Čini je pripadnici srednjih i viših drštvenih slojeva Ima profesionalno svećenstvo Prihvaćaju postojanje drugih religija i u suglasju su s društvenim vreijednostima Nalazimo isljučivo u SAD-u (baptisti, prezbitarijanci)

KULT Manja religijska skupina, slabije organizirana od sekte Ne zasniva se na nekoj razrađenoj doktrini i ne postavlja velike zahtjeve članovima –

pa čini labaviji i često vrlo kratkotrajan oblik religijske organizacije Naglašava se važnost individualnog iskustva i rade na individualnom usavršavanju Pojedinci se najčešće ne pridružuju formalno kultu, već slijede posebne teorije ili

propisane načine ponašanja učitelja (npr. astrologija, spiritualizam...)

1. SOCIJALNA INTERAKCIJA- Emile Durkheim u djelu „Elementarni oblici religijskog života“ izložio je

najutjecajniju interpretaciju religije s funkcionalističkog stajališta

- Svijet se dijeli u 2 kategorije:o Sveto ili sakralno (simboli, sve što je iznimno, nesvakodnevno i tajnovito)o Profano ili svjetovno (sve što je obično, svakodnevno i poznato)

- Proučavao je totemizam australskog plemena tvrdeći da je totemizam elementarni oblik religioznosti na temelju kojeg možemo zaključiti i o religiji općenito → totem poretka simbolizira samu zajednicu, tj. njezine središnje vrijednosti

- Zadaća religije je stvaranje i očuvanje društvene solidarnosti (osjećaj zajedništva članova društva)

- Društveni život bio bi nemoguć bez zajedničkih vrijednosti i moralnih uvjerenja koji tvore kolektivnu svijest, a religija jača kolektivnu svijet (npr. ritualima)

- Štovanje boga znači poštivanje središnjih društvenih vrijednosti što se stvara i jača društvenu solidarnost, tj. socijalnu interakciju društva u cjelini. Kroz religiju društvo obožava sebe, Bog je društvo.

- Danas, integracija društva ovisi o ritualima što ne moraju biti povezani s uobičajeno shvaćenom religijom – „civilna religija“ → obožavanje zastave, himne i sličnih simbola; svečane parade i ceremonije pripadaju takvim pojavama

2. SOCIJALNA KONTROLA Znači osigranje poštovanja društvenih normi Društvene norme i vrijednosti uskaleđen su s moralnim autoritetom relgije (npr.

institucija braka smatra se svetom i praćena je religijskom simbolikom) Takva socijalna kontrola ne utječe na pojedinca samo izvana, nego i iznutra, djelujući

na njegovu svijest

3. IDEOLOŠKE FUNKCIJE RELIGIJE- prema konfliktnoj teoriji, religija je izvor društvenih sukoba te sredstvo pokoravanja i

obmanjivanja – glavni predstavnik takve kritike je Karl Marx- Marx određuje religiju kao mistificirani oblik svijesti → „religija je opijum naroda“- Ne bi postojala u komunističkoj utopiji, jer bi nestali uvjeti koji stvaraju religiju- Religija je iluzija koja olakšava patnje izazvane izrabljivanjem → ona je niz mitova

što opravdavaju i ozakonjuju klasne odnose i eksploataciju → ne čini ništa da bi taj problem riješila, već samo pokušaj da učini život podnošljivim

- Religija je otuđenje čovjeka od samoga sebe, jer sve što on ne može ostvariti pripisuje Bogu

- Kada bi čovjek na zemlji stvorio idealne uvjete za život, ne bi trebao Boga- Religiju su najprije prihvatili siromašni i potlačeni, dok kasnije – kada religija postane

mehanizam društvene kontrole, održavajući postojeći društveni sistem – prihvaćaju je i bogati i privilegirani

- Marx – naglašava konzervativni aspekt religije → religiozna vjerovanja i ponašanja nude neupitne istine što mogu biti preprekom novim oblicima mišljenja i ponašanja. No, religija može biti podloga za društvene pokrete koji žele izmjeniti neke pojave u društvu – npr. pokret za građanska prava Crnaca pod vodstvom Martina Luthera Kinga 60-ih i 70-ih godina 20-og stoljeća u SAD-u

RELIGIJA I DRUŠTVENE PROMJENE

osim kao konzervativna snaga društva, religija može biti i važan činitelj društvenih promjena

tako Max Weber proučava svjetske religije kako bi utvrdio način na koji religijska etika utječe na ponašanje ljudi

društvena promjena koja Webera najviše zanima je nastanak i razvoj kapitalizma tj. kako religijska uvjerenja utječu na ekonomske ponašanje nekog društva

Weber zaključuje da su istočne religije postavile nepremostive prepreke razvoju kapitalizma:

u Indiji i Kini postoje društvene pretpostavke slične onima na zapadu (npr. razvijena trgovina, obrt i gradski način života), no ipak glavne vrijednosti hinduizma i konfucionizma usmjerene su odricanju od materijalnih dobara i bijegu od ovoga svijeta

kršćanstvo, naprotiv, naglašava aktivan odnos vjernika prema svijetu i potrebu njegova mijenjanja

takav odnos prema svijetu posebno je vidljiv u jednoj vrsti kršćanstva – protestantizmu

protestantizam, a osobito kalvinizam, postavlja rad kao osnovnu vrlinu to je takozvana etika poziva svatko u svom životu ima određenu profesiju koju treba savjesno obavljati uvjet za ostvarenje raja na zemlji, a novac je mjerilo uspjeha (kroz bogatstvo koje čovjek stječe, Bog pokazuje da li čovjek obavlja posao kako treba)

tako prema uspjehu koji postiže u životu dobro obavljajući posao, čovjek može ocijeniti stupanj božje milosti

protestantsku etiku karakterizira asketizam (grč. askesis – vježba) – cijeni se naporan rad, marljivost, štedljivost…

takva samodisciplina i odlaganje zadovoljstva osobine su koje potiču da uvećaju kapital i ekonomski uspijevaju

prema tome za nastanak kapitalizma, bila je bitna određena vrsta religijske etike – u Weberovu djelu „Protestantska etika i duh kapitalizma“ religija je ravnopravni činitelj u društvenim procesima

SEKULARIZACIJA

proces smanjivanja utjecaja religije u društvu, što ujedno znači i slabljenje društveno – političkog položaja crkve

u oblikovanju vrijednosti i normi modernog društva sve važniji postaju znanost, tehnologija, materijalizam, dok religijske institucije gube na važnosti

karakteristike:a) slabljenje društvenog značenja religije – u modernom društvu

umjesto religijskih uvjerenja upravlja racionalno prosuđivanje, ujedno je došlo od odvajanja Crkve od države (Crkva više nije zastupljena u političkim tijelima, a njen utjecaj u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj skrbi je smanjen – te funkcije su na sebe preuzele svjetovne organizacije pod kontrolom države)

b) proces masovnog otuđivanja ljudi od Crkve – sve manje ljudi redovito odlazi u Crkvu te rjeđe obavlja vjerske dužnosti

c) proces vidljivih promjena u samoj religiji – u modernim društvima, jednu Crkvu zamijenilo je više njih (sekte, kultovi i denominacije), prema tome današnji vjerski pluralizam može se protumačiti kao dokaz sekularizacije

- spomenute postavke o sekularizaciji odnose se na institucionalizirano shvaćanje religije, a manje govore o zbiljskoj religioznosti ljudi

- smanjenje institucionaliziranog religioznog sudjelovanja znači da se pojavljuju osobni oblici religioznosti

- privatizacija religije je preobrazba iz javne u osobnu stvar – glavna pažnja pridaje se osobnoj interpretaciji vjerskog učenja i izravnoj komunikaciji s bogom (biće ljubavi i prijateljstva)