Upload
vladimir-vukovic
View
257
Download
4
Embed Size (px)
DESCRIPTION
The primary goal of this study is to investigate predispositions for strategically directing the Republic of Croatia towards export of software services.The paper provides a comprehensive overview of the software industry characteristics, its importance for national economies and the theoretical models of development strategies for national software export industries. The research proposes a strategy and aims to illustrate what the most accomplished countries have achieved through this strategy.
Citation preview
1. PODACI I INFORMACIJE O MAGISTRANDU
Prezime i ime: Vladimir Vuković
Datum i mjesto roĎenja: 02.11.1970, Osijek
Naziv završenog fakulteta i godina diplomiranja:
Fakultet elektrotehnike i računarstva, 1996.
2. PODACI O MAGISTARSKOM RADU
1. Vrsta studija: a/ znanstveni
2. Naziv studija: MBA – Poslovno upravljanje
3. Naslov magistarskog rada:
Strateški razvoj Republike Hrvatske s usmjerenjem na razvoj
softvera
4. UDK: ________________
5. Fakultet na kojem je rad obranjen: Ekonomski fakultet - Zagreb
3. POVJERENSTVA, OCJENA I OBRANA RADA
1. Povjerenstvo za ocjenu podobnosti teme:
1. prof.dr.sc. Velimir Srića
2. prof.dr.sc. Mirjana Pejić Bach
3. prof.dr.sc. Darko Tipurić
2. Datum prihvaćanja teme: 25.09.2012.
3. Mentor: prof.dr.sc. Velimir Srića
4. Povjerenstvo za ocjenu rada:
1. prof.dr.sc. Mirjana Pejić Bach
2. prof.dr.sc. Velimir Srića
3. prof.dr.sc. Darko Tipurić
5. Povjerenstvo za obranu rada:
1. prof.dr.sc. Mirjana Pejić Bach
2. prof.dr.sc. Velimir Srića
3. prof.dr.sc. Darko Tipurić
6. Datum obrane rada: . .2012.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
EKONOMSKI FAKULTET
PDS «MBA – Poslovno upravljanje »
Magistarski rad
„Strateški razvoj Republike Hrvatske s usmjerenjem na
razvoj softvera“
Student: Vuković Vladimir, dipl. ing. el.
Mentor: prof.dr.sc. Velimir Srića
Zagreb, 2012.
i
SADRŢAJ:
1 Uvod ..................................................................................................................... 1
1.1 Saţetak i cilj rada ............................................................................................................. 1
1.2 Hipoteze rada.................................................................................................................... 2
1.3 Ciljevi istraţivanja............................................................................................................ 2
1.4 Metode rada i očekivani znanstveni doprinos .................................................................. 3
2 Aspekti i analiza utjecaja softvera na gospodarstvo ............................................ 5
2.1 Uvod ................................................................................................................................. 5
2.1.1 Zašto fokus na softver, a ne na hardver .................................................................... 8
2.1.2 Računarstvo iz oblaka ............................................................................................. 10
2.2 Efikasnost ....................................................................................................................... 19
2.2.1 Dvojaki utjecaj tehnolgije na efikasnost ................................................................. 28
2.2.2 Promašena ulaganja u IT ......................................................................................... 29
2.2.3 Još neki utjecaji na efikasnost ................................................................................. 30
2.3 Informiranost .................................................................................................................. 31
2.3.1 Eksplozija digitalnih informacija ............................................................................ 31
2.3.2 Dostupnost informacija, znanja .............................................................................. 31
2.4 Inovacije ......................................................................................................................... 34
3 Karakteristike softverske industrije ...................................................................36
3.1 Uvod ............................................................................................................................... 36
3.2 Usluge ili programski paketi? ........................................................................................ 36
3.2.1 Ponuda softverske industrije ................................................................................... 36
3.2.2 Zajedničke karakteristike tvrtki na trţištu ............................................................... 40
3.3 Karakteristike poduzeća i meĎusobna povezanost ......................................................... 46
3.3.1 Velike korporacije i offshoring destinacije ............................................................. 47
3.3.2 Male tvrke i specifične niše .................................................................................... 50
ii
4 Utjecaj razvoja softvera na razvoj suvremenih gospodarstva ...........................54
4.1 Uvod ............................................................................................................................... 54
4.2 Teorijski modeli analize kompetitivnosti nacionalnih softverskih industrija ................ 54
4.2.1 Teorijski model Porterovog dijamanta .................................................................... 56
4.2.2 Ovalni model i nacionalni softverski konkurentski faktori..................................... 60
4.2.3 Klasifikacija izvoznih softverskih zemalja ............................................................. 64
4.2.4 Vaţnost politika kod informacijsko-komunikacijske tehnologije .......................... 67
4.2.5 Zemlje izvoznice softvera ....................................................................................... 68
4.3 Europska iskustva ........................................................................................................... 74
4.3.1 Slučaj Irske i Finske ................................................................................................ 87
4.3.2 Zemlje u tranziciji ................................................................................................... 98
4.4 Izvaneuropske zemlje ..................................................................................................... 99
4.4.1 Izrael ....................................................................................................................... 99
4.4.2 Indija ..................................................................................................................... 103
4.4.3 Kostarika ............................................................................................................... 107
4.5 Republika Hrvatska ...................................................................................................... 112
4.5.1 Povijest tranzicije ICT Sektora ............................................................................. 112
4.5.2 ICT sektor u Hrvatskoj danas ............................................................................... 113
4.5.3 Porezne olakšice.................................................................................................... 116
5 Analiza preduvjeta strateškog razvoja .............................................................119
5.1 Prosvjeta i studijski programi ....................................................................................... 119
5.2 Gospodarstvo ................................................................................................................ 124
5.2.1 Zrelost industrije ................................................................................................... 124
5.2.2 Tehnoška infrastruktura – dostupnost i razvijenost .............................................. 127
5.2.3 Preduvjeti u gospodarstvu ..................................................................................... 130
5.2.4 Konkurentnost ....................................................................................................... 136
5.2.5 Kvaliteta ţivljenja ................................................................................................. 144
6 Moguće strateško usmjerenje sukladno specifičnostima RH i globalnim
kretanjima ...............................................................................................................149
6.1 Model strategije ............................................................................................................ 149
iii
6.1.1 Uvod ...................................................................................................................... 149
6.1.2 Strateške smjernice za planere u javnom sektoru ................................................. 149
6.1.3 Strateške smjernice prema udrugama CISEX i CRANE ...................................... 157
6.1.4 Zaključno o smjernicama i Ovalnom modelu ....................................................... 160
6.2 Case study: Cost benefit analiza razvoja vlastitog softvera Končara u odnosu na
kupovinu softvera iz inozemstva ............................................................................................. 167
6.2.1 Uvod ...................................................................................................................... 167
6.2.2 O predmetu idejnog projekta ................................................................................ 168
6.2.3 Trţišne i druge prednosti i pogodnosti odreĎenog proizvoda i/ili usluge ............. 168
6.2.4 Realnost mogućnosti plasmana toga proizvoda i/ili usluge na ciljanome trţištu . 169
6.2.5 Pravni i vlasnički oblik organiziranja posla .......................................................... 170
6.2.6 Materijalni inputi i djelatnici potrebni za program ............................................... 170
6.2.7 Vrijeme potrebno za aktiviranje posla (aktivacijsko razdoblje programa) ........... 170
6.2.8 Kritični parametri programa i kako ih sanirati ako se pojave ............................... 170
6.2.9 Specifičnosti marketinške strategije ..................................................................... 171
6.2.10 Mogući financijski učinci tijekom prvih tri godine vijeka programa ................... 172
6.2.11 Planirana ekonomsko financijska analiza ............................................................. 172
6.2.12 Proza.Net razvoj .................................................................................................... 173
6.2.13 Proza.Net danas..................................................................................................... 174
6.2.14 Planovi za budućnost ............................................................................................ 179
7 Zaključak .........................................................................................................182
8 Popis literature .................................................................................................183
9 Popis često korištenih pojmova .......................................................................190
10 Ţivotopis ..........................................................................................................191
11 Biography.........................................................................................................192
12 Saţetak .............................................................................................................193
13 Summary ..........................................................................................................194
14 Popis slika ........................................................................................................195
iv
15 Popis tablica .....................................................................................................197
16 Ostali prilozi ....................................................................................................198
1
1 Uvod
1.1 Saţetak i cilj rada
Softverska tehnologija relativno je nova grana privrede, a karakteristična je po tome što izrazito
brzo mijenja sliku svijeta ulazeći u sve pore društva. Pojedine zemlje našle su vlastito strateško
usmjerenje u ulaganju u visoke tehnologije poglavito u razvoj i izvoz programske podrške.
Za razvoj programske podrške danas više nisu potrebna velika ulaganja. Razvojni alati su sve
jednostavniji, a informacije sve dostupnije.
Treba li drţava prepustiti stranim tvrtkama odluku ulaganja u visoke tehnologije ili drţava sama
moţe pokrenuti promjene bit će tema ovog rada.
Softver na naše okruţenje djeluje globalno, stoga je vaţno pogledati kako se u svijetu drţave
odnose prema strateškim odrednicama za ulaganje u razvoj softvera.
Posljednjih desetljeća Izrael, Irska i Finska vlastiti rast temelje isključivo na visokim
tehnologijama poglavito na razvoju programske podrške uz odlične rezultate.
Indija ( nakon SAD-a ) postaje je najveći izvoznik programske podrške osnivajući gradove u
kojima ţive i rade programeri. Kina iz godine u godinu biljeţi rast i pribliţava se Indiji.
Europska Unija usvojila je plan koji treba potaknuti razvoj i zapošljavanje u području
informacijskog društva i medijske industrije. Plan obuhvaća opseţnu strategiju za modernizaciju
i prihvaćanje svih EU instrumenata i smjernica u poticanju razvoja nove ili digitalne ekonomije:
pravnih instrumenata, istraţivanja i partnerstva s industrijom. Zanimljiv je podatak da je cilj
zacrtan planom povećanje investicija u istraţivanja i informacijsko-komunikacijske tehnologije
(ICT) za 80%.
Od početaka masovne primjene računala početkom osamdesetih do danas promijenilo se samo to
da je razvoj softvera postao jednostavniji i traje kraće ,a mogućnosti koje softver moţe pruţiti
korisniku značajno rastu.
2
Opseg poslovanja u razvoju programske podrške i općenito ulaganja i istraţivanja u primjeni
visokih tehnologija u svijetu slijedećih desetljeća će rasti. Da li je hrvatska strateška odrednica na
elitni turizam naša jedina realnost pitanje je na koje ću dati odgovor u magistarskom radu s
temom: „Strateški razvoj Republike Hrvatske s usmjerenjem na razvoj softvera―.
1.2 Hipoteze rada
Strateški razvoj gospodarstva drţave s usmjerenjem na razvoj softvera zahtjeva
višedimenzionalan pristup. Ljudi, tehnološka infrastruktura, financiranje i istraţivanje i razvoj su
temeljni ulazni faktori moguće strategije za koje je potrebno kreirati slijedeće ciljeve i potvrditi
ili negirati slijedeće hipoteze.
H1: Usmjerenost RH i na razvoj programske podrške izvedivo je strateško usmjerenje.
H2: Hrvatska moţe biti konkurentna na globalnom trţištu.
H3: Visoko školstvo je dovoljno pripremljeno.
H4: Nema dovoljno poticaja u softverskom sektoru gospodarstva.
1.3 Ciljevi istraţivanja
1. Temeljni cilj ovog rada istraţiti je izvedivost strateškog usmjerenja Republike Hrvatske na
razvoj programske podrške, a eventualno će potvrditi hipotezu H1.
2. U okviru istraţivanja izvedivosti potrebno je dati prijedlog strategije i odgovore na pitanja što
su druge zemlje s takvom strategijom učinile ( i koliki uspjeh polučile ).
3. Nadalje, dati će se odgovor na pitanje u kolikoj je mjeri moguće preslikati postojeće
strategijske modele na Hrvatsku.
3
4. Istraţiti u kojoj mjeri Hrvatska moţe biti konkurentna cijenom i kvalitetom na globalnom
trţištu čime će se eventualno potvrditi hipoteza H2.
5. Istraţivanjem broja educiranih stručnjaka, kapaciteta visokog školstva i kvalitete programa
školovanja u prosvjeti spoznati da li je visoko školstvo pripremljeno za strateškog usmjerenja
drţave na razvoj softvera čime bi se potvrdila istinitost hipoteze H3.
6. Istraţiti spremnost i stanje gospodarstva da odgovori na zahtjeve strateškog usmjerenja
Hrvatske na razvoj softvera uključujući slijedeće faktore:
cijena rada u softverskom sektoru,
mogućnost financiranja kroz drţavne poticaje i pomoć kroz specijalizirane drţavne
servise,
razvijenost IT sektora prema broju radnika, obimu poslovanja i razvijenosti tehnološke -
infrastrukture
ulaganje u istraţivanje i razvoj
Istraţivanjem će se eventualno potvrditi istinitost tvrdnje H4.
7. Na primjeru Končara pokazati kroz cost benefit analizu dugoročnu isplativost ili neisplativost
ulaganja u vlastiti razvoj softvera
1.4 Metode rada i očekivani znanstveni doprinos
Za potrebe izrade magistarskog rada koristiti će se slijedeće metode:
istraţivanje domaće i strane literature,
analiza softverske industrije u svijetu
dubinska top-down analiza sekundarnih podataka prikupljenih iz DZS, HGK,
internacionalnih relevantnih statističkih izvora podataka ( WorldBank, UN, itd.)
komparativna analiza uspješnih modela i analiza uspješnosti projekcije na Hrvatsku
4
Analiza hipoteza u okviru magistarskog rada stvorit će osnovu za dalje i dublje istraţivanje
mogućnosti strateškog razvoja RH s usmjerenjem na razvoj softvera. Magistarski rad dati će
sistematiziran pregled uspješnih drţavnih strategija s usmjerenjem na razvoj softvera. Cost-
benefit analiza razvoja vlastitog softvera nauštrb kupovine inozemnog primjerno će pokazati
isplativost takve strategije u mikrookruţenju na primjeru domaće kompanije. Na kraju rad moţe
posluţiti vladi Republike Hrvatske kao dodatak ili alternativna sugestija cjelovitoj strategiji
razvoja Republike Hrvatske.
5
2 Aspekti i analiza utjecaja softvera na gospodarstvo
2.1 Uvod
Softverska industrija jedna je od najnovijih industrija i ima golem i sveobuhvatan utjcaj na
društvo i gospodarstvo u cjelini.
Svjedoci smo činjenice da softverska industrija u okviru ICT industrije utječe na brojne aspekte
gospodarstva i društva u cjelini.
U domeni zapošljavanja i rada nastale su nove mogućnosti poput mogućnosti „rada od kuće―,
fleksibilnijeg zapošljavanja (u švedskoj je normalno je raditi npr. 3/5 radnog vremena). Osim
novih mogućnosti pojavile su se i promjene koje iziskuju dodatne napore ljudi poput potrebe za
permanentno učenje novih tehnologija (kako za korisnike tako i na strani programera). Premda
nastaju novi poslovi u ICT sektoru mnogi repetitivni poslovi nestaju (npr. u poštama, trgovini ili
u uredu – sluţbenički poslovi). Dinamičnost razvoja ICT industrije utjecala je i na činjenicu da
više nema „poslova za cijeli ţivot―.
U domeni edukacije velike su promjene. Predavanja se mogu olakšavati putem interaktivnih
ploča, interneta (mnogim školama to je omogućilo pristup novim trţištima putem udaljenog
učenja), projektora. Nedavno je i za Hrvatsku pokrenut program učenja na YouTubeu za
prirodne znanosti. Rasporede sati kreiraju softveri. U bazama podataka vode se podaci o
studentima. Sam projekt studentske kartice koji je dobrim dijelom zaţivio kod nas omogućuje
brojne napredne funkcionalnosti studentima, a olakšava i rad te voĎenje sustava sveučilištu i
fakultetima.
Veliki je utjecaj softverske industrije na voĎenje maloprodaje, bankarske sustave i procese i
procese upravljanjem novčanim transakcijama, policijske aktivnosti, zdravstvo, komunikacije i
prirodu poslovanja tvrtki općenito.
6
Svi ti utjecaji na sve segmente društva i gospodarstva ili su vezani za automatizaciju procesa iza
kojih se nalaze velike baze podataka s podacima korisnika ili primjenu softvera nalazimo u
pojedinim ureĎajima ili alatima kojima se omogućuje dodatna funkcionalnost (npr. u zdravstvu
CT (kompjuterska tomografija) spram rentgena, u autoindustriji robot umjesto niza radnika, ili
kod nevidljivih aviona u vojnoj industriji softver koji upravlja i omogućuje letenje nevidljivom
avionu itd.).
Govoreći o ICT industriji u svakom segmentu te industrije postoje dvije suštinski različite
komponente - softver i hardver (koji moţe biti dijelom komunikacijske najmene).
U srţi softver i hardver čine čovjeku svrishodnu cjelinu. Hardver čini temelj na kojem se izvodi
softver,a softver ne bi mogao postojati bez hardverske tehnologije. Isto tako hardver sam za sebe
bez softvera ne moţe u značajnoj mjeri doprinositi razvoju društva.
Za razumjevanje vaţnosti softvera potrebno je istaknuti činjenicu da se svi procesori i čipovi
različitih namjena već desetljećima prilikom dizajna mikro i nano programiraju i time na mikro
razini čipa stvaraju temelj za nadgradnju softverskom podrškom (kroz programiranje pomoću
asemblera, operativnog sustava ili pomoću različitih viših programskih jezika).
Eksponencijalni rast računarstva datira iz početka dvadesetog stoljeća.
Gordon Moore suosnivač Intela zaključio je 1975. godine da broj se tranzistora na čipu
udvostručuje prosječno svake dvije godine.
U pravilu površina tranzistora biva smanjena (danas iznosi 22nm), a posljednjih godina Intel se
okreće novim metodama slaganja tranzistora u čipu (3d) i smanjenju meĎuprostora izmeĎu
tranzistora uslijed sve teţih mogućnosti za smanjenje tranzistora.
Slijedom Mooreovog zakona i ekonomske prakse (za istu (konstantnu) cijenu integriranih
krugova (tranzistora) tijekom vremena, površina se smanjuje i brzina rada povećava dvostruko)
računarstvo se snaţno razvija (učetvorostručujući performanse za istu cijenu svakih dvije godine)
tijekom posljednjih četrdeset godina pod istim principom.
Razni autori predviĎaju kraj takvog razvoja u slijedećih desetak godina - nakon toga, paradigma
će "slomiti" jer će tranzistori biti debeli samo nekoliko atoma.
7
Bez obzira na takva predviĎanja moţe se primjetiti da je pod utjecajem razvoja uslijed
Mooreovog zakona hardver performansama, cijenom i dostupnošću proteklo desetljeće postao
široko dostupna jeftina roba.
Dostupnost vrhunskog hardvera omogućuje dalji zamah softverskoj industriji.
Danas i nerazvijene zemlje mogu brzo i jednostavno ući u razvoj softvera.
Svjedoci smo novog momenta prijelaza sa PC tehnologije na tablete i pametne telefone. Glavni
proizvoĎači Apple i Google omogućili su širokom krugu programera razvojne alate, marketing i
prodajni kanal kroz koji se formiralo novo trţište, ali i nove softverske tvrtke nastale kao i na
valu razvoja kućnih računala i PC tehnologije osamdesetih entuzijazmom, radom i ambicijom
pojedinaca.
Za razliku od Mooreovog zakona koji se referencira na rast performansi hardvera spram
jedinične cijene tijekom vremena Boehmova krivulja prikazana na slici dolje prikazuje ukupne
troškove IT sustava tijekom vremena. Boehmova krivulja odraţava činjenicu da softverske
usluge ne karakerizira oštar pad cijene relativno prema hardveru.
Slika 1 - Ekstrapolirana verzija Boehmove krivulje
Izvor: (Boehm, B.W. (1973) 'Software and its impact', Datamation, May, 48-50)
Vaţno je imati u vidu da kada se kod Boehmove krivulje govori o softveru misli se na softverske
usluge, a ne na softverske proizvode.
8
Za primjer razvoja i usporedbu hardvera i softvera u Končaru osamdesetih godina tvrtka je
odlučila razvijati vlastiti SCADA softver za upravljanje elektroenergetskih mreţa. Kupljen je
tada vrhunski hardver za milijun dolara. Performanse hardvera u to doba prisiljavale su
programere da kreativnim rješenjima uspiju pogoniti hardver da moţe ispuniti zahtjevane
funkcionalnosti. Razvojni alati praktično nisu postojali ,a programeri tu trošili mnogo vremena
za razvoj i testiranje jednostvanih funkcija.
Ista funkcionalnost SCADA softvera danas je uvjetno neprihvatljiva. Za istu namjenu hardver
koji je danas dostupan moţe zadovoljiti jedan pametni telefon premda današnji standardi razvoja
i implementacije zahtjevaju nekoliko PC računala i malih posluţitelja ukupne cijene desetak
tisuća dolara. Performanse i razvojni alati takvog hardvera pruţaju beskrajne mogućnosti odabira
softverske tehnologije i krajnjih rješenja. Hardver više ne čini prepreku niti granicu.
2.1.1 Zašto fokus na softver, a ne na hardver
Granica softverskog razvoja danas jest ograničena sposobnostima softverskog tima (kreativnost,
znanje), cijenom razvoja (dominantno cijenom rada ljudi), vremenom razvoja (jer se tehnologija
mijenja svakih nekoliko godina), a ne više mogućnostima hardvera.
Općenito da se primjetiti da veliki softveri i tvrtke u pravilu koriste softvere koji su davno
razvijeni i zahtvevaju veliku razinu ljudskog rada za osiguravanje podrške pri radu ili pri
upravljanju promjenama.
Novi razvijeni softveri sve više su visoko automatizirani, pouzdani u radu s minimalnom
potrebom za ljudskim nadzorom i intervencijama.
9
Nadalje plaće u softverskom sektoru ne karakterizira istovjetna priroda rasta kao u sektorima
izvan ICT djelatnosti. Naime plaće u softverskom sektoru rastu brţe1. Taj faktor privlači mlade
ljude u ICT industriju.
Najvaţnije, ulazne barijere općenito ne postoje kod softverskih usluga niti kod većine segmenata
na trţištu softverskih proizvoda (postoje samo podignute od virtualnih monopolista kod
odreĎenih segmenata paketnog PC softver segmenta).
Drugim riječima, stvarne, poslovno uvjetovane zapreke ulasku novih sudionika na trţište
softvera uistinu postoje, no to se svodi na manji dio trţišta, na onaj dio koji se bavi problemima
koji iziskuju visoka ulaganja u istraţivanje i razvoj, no to kod ostalih, moţd abi se moglo reći i
kod svih ostalih segmenata tog trţišta nije tako.2 Moţe se dodatno, istini za volju, reći da je za
ulazak u odreĎene trţišne niše potrebno savladati srednje teške zapreke. Te zapreke nisu niti
toliko česte niti nepremostive da bismo trţište softvera ukupno okarakterizirali kao zatvoreno.
Štoviše, situacija je takva da je za ulazak na to trţište dovoljna jdna osoba s računalom, a da
paradoks bude veći – postoji i čitav niz profitabilnih softverskih poslova koje je moguće
uspješno izvršavati bez i jednog centa ulaganja u licencom zaštićeni softver. S obzirom na
obujem trţišta softvera i njegov rast te segmentiranost, trţište je potpuno otvoreno za nove
sudionike i ti novi sudionici se uistinu i uključuju kontinuirano.Dakle, to bi bio prvi bitan razog
zbog kojeg smo se odlučili za softver a ne za hardver: trţište je otvoreno za nove sudionike.
Drugi povoljan moment se nalazi odmah „iza ugla― i nadovezuje se na spomenutu prednost
softverskog trţišta. Osim, dakle, što su zapreke niţe nego što je to slučaj s hardverom,
prilagoĎavanje softverske komponente za pojedine projekte je ono što u pravilu projekt čini
uspješnim ili ne. Hardver gotovo nikad nije taj koji je „krivac― za neuspjeh projekta i ta
konstelacija je ono što u ovom trenutku softver čini superiornim dobrom u tom tandemu.
Time smo zaokruţili drugi razlog za orijentaciju na softver: softver je ključni element uspjeha
gotovo svakog IT projekta.
1 (Patibandla, M. & Petersen, B. (2002) 'Role of transnational corporations in the evolution of a hightech industry:
the case of India's software industry', World Development, 30(9), 156177) 2 (Heeks, R.B. (1996) India's Software Industry, Sage Publications, New Delhi)
10
Treći razlog je mogućnost relativno povoljnog pregovaračkog poloţaja već od samog početka
rada i kod proizvoĎača sasvim malog obujma. Naime, specifičnost trţišta softvera je da, osim u
paketima koji su u samom vrhu produktizacije sfotvera, gotovo nigdje ne uočavamo snaţne
efekte ekonomije razmjera u softveru – veliki proizvoĎači softvera ne uţivaju onoliku prednost
ekonomije razmjera prema malim proizvoĎačima kakvu bi takmaci raznih veličina imali u nekim
drugim industrijama.
Četvrti: razlog jeste postojanje potrebe za lokalizacijom. Pod pretpostavkom da je lokalno
gospodarstvo uključeno u svjetske gospodarske tokove u granicama u kojima je to većina
današnjih zemalja, postoji opipljivo trţište za lokalizaciju i prilagoĎavanje softvera pojedinim
aplikacijama i loklalnim uvjetima. Softver na taj način dobija svoju dodatnu uporabnu vrijednost,
a novopridošli sudionici imaju priliku uključiti se u proizvodnju.3 Kod hardvera, meĎutim, takvih
potreba uglavnom nema.
Bez obzira na trend razvoja hardvera kroz slijedeća desetljeća pod utjecajem Mooreovog zakona
ili ne, hardver ( koji je postao široko dostupna roba ) već nekoliko godina omogućuje bitno više
performanse nego čovjek moţe u pravilu moţe pri izradi softvera od hardvera iskoristiti.
Tako brz razvoj hardvera omogućuje novi tehnološki korak u ICT industriji poznat pod imenom
„Računarstvo iz oblaka―.
2.1.2 Računarstvo iz oblaka
Uvodno recimo jednu terminološku napomenu. U zemljama u kojima je taj sustav nastao,
računarstvo iz oblaka naziva se „Cloud Computing― i u Hrvatskoj se koriste sljedeći nazivi, osim
neprevedenog izvornog naziva: računalstvo u oblaku, računarstvo u oblacima, računala u
oblacima i računarstvo iz oblaka. Svi ovi nazivi napadno nastoje imitirati naziv koji se javlja u
engleskom govornom području i moţda ne bi bilo loše pogledati o čemu je zapravo riječ prije
nego se odlučimo za izraz koji ćemo upotrebljavati. Prema Valquero i drugi su u svojem djelu
definirali taj fenomen kao „veliku količinu (izvorno: pool, što bi se doslovno moglo shvatiti i kao
3 (Pooparadai, K. (1999) Software Sourcing Strategies and the Development of Indigenous Software Technological
Capabilities, PhD thesis, PREST, University of Manchester, UK)
11
bazen) lako pristupačnih i iskoristivih računalnih resursa (uključujući hardver, softver, razvojne
platforme i usluge). Ti se resursi mogu lako rekonfigurirati kako bi se prilagodili oscilacijama u
opterećenjima i na taj način omogućili i optimum uporabe resursa.― Autori dalje naglašavaju i da
su takve usluge svojevrsna infrastruktura, a spominju i kako se tipična usluga računarstva u
oblaku naplaćuje po stvarno korištenoj količini, a davatelj usluge jamči za kvalitetu i pouzdanost
na temelju korisničkog ugovora koji je prilagoĎen svakoj pojedinoj stranci - korisniku.
Više je razloga za osvrtanje na ovu tehnologiju, no glavni su ti da se u reprodukcijskom ciklusu u
odnosu na softver pojavljuje trojako: kao input, kao kupac i kao vid outputa. Softver i
računarstvo u oblaku su toliko tijesno povezani da u ovom trenutku još nije posve jasno do koje
mjere bi ta meĎuovisnost mogla sezati.
Njezin razvoj umnogome je vrlo logičan i uzmemo li u obzir da je ekonomija razmjera
dominantna strategija maksimizacije profita u proteklih nekoliko stoljeća, bilo je uistinu pitanje
dana kada će netko iz IT svijeta odlučiti izgraditi moćan računalni sustav čiji je učinak, iako
nesumnjivo ogroman, ipak manji (ili osjetno manji) od zbroja vršnih potreba pojedinih korisnika
kojima taj sustav treba sluţiti. Teorija i praksa koja je potrebna za razumijevanje problema i
njegovo uspješno rješavanje je starija od, primjera radi, Intelovih masovno proizvedenih
matičnih ploča i seţe u doba kada je centralna procesorska jedinica koristeći prve višezadaćne
operativne sustave posluţivala više korisnika istovremeno. Naravno, moderni sustavi su
višestruko sloţeniji na svakoj razini od mainframeova iz tehničkih muzeja, ali u suštini moţda je
jedino što je stvarno nedostajalo bila mreţna infrastruktura koja je u današnjici tako učinkovita
da za gotovo zanemarive iznose troška penosi terabitove podataka u sekundi.
Ova je usluga novina i kao takva trebati će proći, većom ili manjom brzinom, uobičajeni put koji
prolaze sve inovacije – od korištenja od strane rijetkih pionira ili onih koji nisu imali drugog
izbora, općeg otpora i sumnjičavosti, crnih predskazanja skorog kraha, naglašavanja nedostataka
od strane konkurenata, pa će se tu naći i pretjerano gorljivih advokata i evangelista koji već i
danas nudeći usluge tvrtki za koje rade šire netočne i pretjerano ruţičaste informacije, što dalje
dovodi do razočaranja u uslugu i tako dalje. Današnja kompilacija java beana procesorom i
platformom kojoj korisnik (razvojni programer u ovom slučaju) ne zna lokaciju i administratora
sustava i nije suštinski bitno drugačija od situacija kad je student medicine obraĎivao svoje
podatke koristeći SPSS putem nekog mainframe računala nikad ne posjetivši klimatiziranu
12
„sistem-salu― i komunicirajući s administratorom samo putem obrasca zahtjeva za otvaranjem
korisničkog računa i disk kvote.
Druga svrha naglašavanja paralele je ta da se čini razumnim da će iz ta dva razloga (ekonomija
razmjera + poznata tehnologija dijeljenja resursa) moţda doţivjeti i procvat čim uobičajene
tegobe prihvaćanja inovacije budu preţivljenje, a i nedvojbeno je da je ta vrsta ekonomičnog
raspolaganja resursima, kao i svaka druga inovacija, nešto što bi uz odgovarajuću drţavnu
potporu moglo donijeti i adekvatne benefite.
Dok je mogućnost, postojanje tehnike poticanja razvoja računarstva u oblacima vjerojatno
nepotrebno dokazivati budući da je proces usvajanja inovativnih rješenja sa svojim ekonomskim,
psihološkim i praktičkim aspektima dobro objašnjen u proteklim desetljećima i podignut u
ukupnosti na razinu čitave grane znanosti, postoje brojne upute izgradnju politika s ciljem
poticanja razvoja neke inovativne grane industrije. Dakle, nakon što smo konstatirali da bismo
kao društvo svakako znali kako ćemo potaći razvoj računarstva u oblaku, ostaje otvoreno pitanje
zašto bismo to učinili, što bismo time dobili, bilo na svjetskoj razini, bilo na razini našeg
promatranog okruţenja RH.
Prvi motiv bi svakako mogao biti povezan s produktivnosti i efikasnosti koje smo već spominjali
drugdje u ovom radu. Dakle, zahvaljujući pokazanome, a istraţivanja na tu temu su sada već
uistinu brojna i listom ukazuju na dobrobit korištenja I(C)T tehnologija po produktivnost
(proizvodnost rada), BDP i razvoj uopće, a sad bismo mogli razmotriti kako bismo u tom lancu
mogli dodati jednu relativno novu kariku i kako ta karika moţe promijeniti gospodarski
krajobraz.
Pogledajmo usporedni prikaz tvrtke koja koristi vlastita IT rješenja i one koja se oslanja na
usluge računarstva u oblaku.
Tablica 1 - Usporedni prikaz tvrtki koja koriste vlastita IT rješenja ili usluge računarstva u oblaku
Vlastito rješenje Računarstvo u oblaku
Investicija Fiksno, kapitalno intenzivno,
moguće opterećeno potrebama za
financiranjem iz vanjskih izvora
Manji udio fiksnih ulaganja
(teorijski moguće i bez ulaganja),
nešto pojačana ulaganja u mreţni
hardver, no tipično su ulaganja
13
višestruko manja
Odrţavanje Redovno odrţavanje, potrebno
voditi računa o rasporedu,
arhiviranju, zaštiti podataka,
zaštiti od virusa itd.
Fiksno ili fiksno-varijabilno
periodičko plaćanje za sve
potrebne operacije odrţavanja.
Uštede na licencama za
antivirusni i sličan softver
potreban za odrţavanje zdravog
IT sustava.
Gubitak podataka Gotovo neizbjeţan s vremena na
vrijeme i u odreĎenim, uglavnom
ne katastrofalnim razmjerima
Vrlo malo vjerojatan, no
povremeno se javljaju glasovi koi
pozivaju na oprez i potrebu
drţavne regulacije koja bi
postavila minimum sigurnosti
podataka.
Troškovno opterećenje
kalkulacije proizvoda
Preteţito varijabilno – tek s
velikim serijama uspijeva se
reducirati trošak po jedinici
proizvoda
Trošak je proporcionalan količini
proizvoda
Opća obrada podataka Fiksni troškovi, obično u visini
koja odgovara količini poslovnih
aktivnosti koja ne mora biti ikada
dostignuta (IT sustav je
pripremljen za nazivni kapacitet
koji je u najvećem broju
slučajeva u praski nedostiţan). U
slučaju pogrešno procijenjenih
potreba i nedovoljnog kapaciteta
IT sustava, tvrtka moţe trpjeti i u
pogledu povećanih neplaniranih
troškova, smanjenja proizvodnje,
problema s kapacitetima i
kvalitetom, pa sve do
komunikacije s kupcima i
dobavljačima koja usporava
Troškovi se sastoje od relativno
manjeg fiksnog i većeg dijela
proporcionalnih koji rastu i
padaju s obujmom poslovnih
aktivnosti koje je potrebno
pratiti. Povremene povećane
potrebe, sezonske oscilacije,
iznenadna povećanja potrebne
obrade su relativno lako rješiva i
daleko je manje vjerojatnost da
će IT sektor biti usko grlo.
14
proizvodnju.
Amortizacija – troškovi Tvrtka biljeţi amortizaciju u
poslovnim knjigama
Troškovi IT-a su operativni
troškovi
Investicijsko odrţavanje Tvrtka mora redovno zanavljati
dijelove sustava i otuĎuje ispod
stvarne vrijednosti dijelove
opreme koja je još funkcionalna,
iako moţda zastarjela
Ne postoji, Tvrtka uvijek ima na
raspolaganju računalnu moć koja
je višestruko veća od potreba i IT
nikada nije ograničenje razvoja
Investicijski ciklus Ulaganje u opremu ovisi o
ukupnom projektiranju pogona i
usporedivo je s izgradnjom bilo
kojeg drugog kapaciteta
Projektiranje se uglavnom svodi
na projektiranje priključivanja
Projektiranje Potrebno je voditi računa o
računalnom i mreţnom hardveru,
o softveru, vatrozidovima,
sigurnosnim pohranama i o
softveru i njegovoj prilagodbi
Projektni zadatak se koncentrira
na aplikacije dok je platforma
transparentna i uvijek
raspoloţiva.
Osoblje U srednjim i većim tvrtkama
potrebno zaposliti više profila
informatički obrazovanih
djelatnika koje je praktički
nemoguće angaţirati u cijelosti.
Manji broj informatičkog
osoblja, nema potrebe za visoko
obrazovanim i skupim
djelatnicima.
U ovom trenutku nisu sve IT funkcije unutar tvrtke prikladne za rješavanje putem tehnologije
računarstva u oblaku i gornje se prednosti ne mogu u cijelosti iskoristiti. Svejedno, računarstvo u
oblaku je jedan moćan dodatni alat kojima tvrtke mogu s relativnom lakoćom i odgodom
plaćanja osigurati IT podršku svojoj proizvodnji vrlo nalik procesu modernom u 2000-im
godinama kada je niz tvrtki eksternaliziralo sve osim svojih „core business― aktivnosti. Imajući
na raspolaganju računarstvo u oblaku i srodne usluge, nedvojbeno je da bismo u budućnosti
mogli vidjeti kako su sve više i više managera koji su već ranije čišćenje prostorija povjerili
vanjskim dobavljačima imaju namjeru na sličan način riješiti i pohranu i sigurnosne kopije
podataka, za početak. Kako su s platnog spiska nestale čistačice, a njihova kolica više nisu
15
osnovno sredstvo tvrtki, tako će u budućnosti s platnog spiska nestajati informatički tehničari, a
iz kartica osnovnih sredstava će iščezavati fileserveri. Da to nikako nije nevjerojatno, dovoljno je
pogledati bilo koje izvješće o rastu prihoda od pohrane podataka u oblaku.
Uzevši u obzir gore opisanu ulogu, tehnološko-tehnički opis i činjenicu da je ona u porastu,
moţemo zamisliti gospodarstvo budućnosti u kojem će prosječna ili najčešća tvrtka srednje
veličine naručivati prostor za pohranu i procesnu moć plaćati kao što danas plaća račune za
komunalne usluge ili trošak električne energije.
Sa stajališta otvaranja novih projekata ili rekonstrukcija poslovnih sustava, pojava takvih
mogućnosti otvara značajan olakšanja pri projektiranju, izgradnji i upravljanju. Uračunavši takve
mogućnosti, potrebne su inicijalno niţa investicijska sredstva, planski troškovi proizvodnje su
pouzdaniji, smanjenje obujma proizvodnje ima manji utjecaj na povećanje troškova.
Sve navedene učinke dostupnosti računarstva u oblacima smo naveli ne uzimajući u obzir one
dijelove usluge koje će više koristiti naprednije i razvoje tvrtke, kao što su platforme za razvoj
programa.
Specijalizacija s naglaskom na odreĎene segmente računarstva u oblaku moţe donijeti i opipljive
koristi za fiskus – čitav niz drţavnih institucija bi vremenom mogao svoje standardizirane
računalne potrebe povjeriti pruţateljima usluga računarstva u oblaku i tako ostvariti uštede koje
u ovom trenutku nisu još dovoljno kvantificirane. Prema Gartneru i Hype Cycle ilustraciji, javno
računarstvo u oblaku je 2011/2012 godinu ušlo u „jamu razočaranja― i zrelo doba mu tek
predstoji. Na slijedećoj slici moţemo vidjeti da Gartner predviĎa najveći rast u slijedećim
godinama upravo ovim uslugama (i komunalnim uslugama na infrastrukturi što je podvrsta
usluga iz oblaka ).
16
Slika 2 - Prognoza razvoja IT Outsourcing trţišta
Izvor: (ITO Market Size and Growth Opportunity by ITO Segment - Outsourcing forecast material, Gartner, 2012.)
Napravimo na ovom mjestu presjek do sada prikazanih ili predstavljenih glavnih benefita ovog
pravca razvoja IT usluga:
1. Olakšava osnivanje novih organizacija bilo koje vrste, no u daljnjem radu ćemo se
okrenuti poduzećima i apstrahirati ostale (neprofitne, udruge itd)
2. Preraspodjela zaposlenosti i ulaganja unutar ICT sektora (promjena i outputa ICT sektora
u smislu povećane potrebe za opremom prikladnom za davanje usluga iz oblaka)
3. Budţetske uštede i povećani prihodi kroz indirektne pozitivne utjecaje (tehnološki
napredak uzrokuje povećane prihode poduzetnika, a njihovi povećani prihodi znače i povećane
porezne prihode)
17
Prema ekonometrijskim modelima koje su izradili Etro, Colicago i Rossi u nekoliko zajedničkih
radova4 5 6
, širenjem te nove tehnologije gornji učinci bi mogli biti mjerljivi u otvaranjima
nekoliko stotina tisuća malih i srednjih poduzetnika s osjetnim posljedicama na nezaposlenost –
smanjujući stopu nezaposlenosti za nekoliko desetina postotnog poena.
No, istovremeno bi se moglo pretpostaviti da bi došlo i do gubitka radnih mjesta, kako u
proizvodnom, tako i u usluţnom ICT sektoru i samim tvrtkama. Ukupne uštede, naposljetku,
ostvaruju se dobrim dijelom i redukcijom radnih operacija koje u tvrtkama trenutno obavljaju
odreĎeni zaposlenici koji bi prelaskom na korištenje usluga u oblaku postali suvišni u manjoj ili
većoj mjeri, a i unutar samog IT sektora bi došlo do strukturalnih promjena jer bi sve manje
zaposlenih bilo angaţirano na onim procesima koji stvaraju i distribuiraju IT rješenja za
„klasične― korisnike, dok svakim danom treba sve više rješenja za računarstvo u oblaku. Pokaţe
li se da ono donosi uistinu tolike značajne uštede, a čini se da takav ishod nikako nije nemoguć,
doći će ili do usporavanja novog zapošljavanja ili čak i do gubitka radnih mjesta u odreĎenim
segmentima IT industrije a upitno je hoće li sva ta novonezaposlena radna snaga naći mjesta u
propulzivnijoj grani računarstva u oblaku i proizvodnjama koje ih opskrbljuju. Tragom sličnih
razmišljanja, navedeni autori su takoĎer, iako nešto drugačije, formulirali to pitanje i došli su do
zaključka da će omjer novostvorenih poslova prema onim izgubljenima biti oko osam prema
jedan tako da nema potrebe za bojazni od gubitka radnih mjesta zahvaljujući povećanoj
efikasnosti uzrokovanom računarstvu u oblaku.
Javnost često, s ne malom dozom zaprepaštenja ili senzacionalizma, javlja o implementacijama
računalnih oblaka u raznim projektima, velike tvrtke (Microsoft, npr.) uključuju se i izraĎuju
specijalizirane platforme za pruţanje usluga u oblaku. Ova dinamična grana ICT-a bi zasluţila
još mnogo prostora, ali meĎu potencijalnim benefitima se nalazi jedan interesantan efekt koji u
ovom radu moţe biti posebno vaţan.
Naime, IT troškovi u ukupnoj strukturi troškova čak i onih tvrtki kod kojih je informatika
kraljeţnica dnevnog funkcioniranja (banke, telekomunikacije, osiguranja itd) sudjeluju s
4 (Etro F (2009a), ―The Economic Impact of Cloud Computing on Business Creation, Employment and Output in the
EU‖, Review of Business and Economics, Vol. 54, No. 2, pp. 179-208.) 5 (Colciago A and Etro F (2010), ―Real Business Cycles with Cournot Competition and Endogenous Entry‖, Journal
of Macroeconomics, Vol. 32, No. 4, pp. 1101-1117.) 6 (Colciago A and Rossi L (2011), ―Endogenous Market Structure and Labor Market Dynamics‖, Mimeo, University
of Milano, Bicocca.)
18
ograničenim udjelom, te čak i kada bi se korištenjem računarstva u oblaku postigli trenutno
tehnološki optimalni učinci, ukupne uštede bi se mjerile uglavnom u nekoliko postotaka
smanjenja troškova kod aktivnih tvrtki, a najviše 5-10 posto kod onih koje se tek osnivaju. No,
postoji jedna zasebna, specifična vrsta tvrtki koje u suštini i ne trebaju mnogo više nego tek
računalnu moć i znanje i to su upravo tvrtke za proizvodnju softvera, one koje nas najviše
zanimaju. One, kao i neke druge, uţivaju zahvaljujući ovim novim uslugama mogućnost
eksperimentiranja, lakšeg ulaska u rizične projekte jer je visina ulaganja potrebna za početak
rada već osjetno manja, no teško je zamisliti postoji li neka grana industrije čijem razvoju bi
cjenovno pristupačne usluge računarstva u oblaku mogle pogodovati.
Liebenau u jednom svojem često spominjanom članku7 razmatra utjecaj računarstva u oblaku na
strukturu investicije i na tragu njegovog razmišljanja moţemo reći da bismo u dogledno vrijeme
mogli biti svjedocima da će i same tvrtke biti drukčije vrednovane zahvaljujući promjenama i u
strukturi imovine (smanjenje dugoročne IT imovine i troškova njezine amortizacije uz
istovremeno povećanje iznosa troškova za IT usluge), a i da bi se moglo dogoditi da će pravilno
raspolaganje uslugama „iz oblaka― biti jedan od vaţnijih aspekata vještina upravljanja.
Iako smo predstavivši osnove računarstva u oblaku i navodeći meĎurezultat koji je zapravo od
velike vaţnosti upravo za ovaj rad i za buduće radove koji će ga slijediti, spomenimo samo
kratko još neke činjenice o učincima računarstva u oblaku:
1. U članku8 iz 2011. Etro navodi da je na tragu ranijih istraţivanja produbio rad i došao do
interesantnog zaključka da je učinak povećanja korištenja računarstva u oblacima doveo do
posrednih benefita koji se očituju više u nekim drugim sektorima nego u samom ICT-u.
2. Ozbiljni, krupni resursi za pruţanje usluga ove vrste su ili tek nedavno izgraĎeni ili se još
uvijek grade. Gotovo sve informatičke tvrtke iz samog vrha ulaţu vrlo značajna sredstva u te
resurse i novi kapaciteti koji dolaze na trţište u doglednoj budućnosti su teško procjenjivi, no
nesumnjivo su osjetni.
7 (Liebenau J., ―Manage the Cloud? It’s Not Airy-Fairy!‖, 2011.)
8 (Etro F., ―Economic of Cloud Computing‖, The IUP Journal of Managerial Economics, Vol. IX, No. 2, 2011)
19
3. Nastavi li se takav razvoj ovog sektora, napredovati će i oni segmenti IT industrije koji su
nuţni za izgradnju resursa računalnih oblaka i učinci tih napredaka mogu dovesti do novog vala
benefita (smanjenjem troškova izgradnje „još većih oblaka―)
4. S obzirom na iznimnu sloţenost i zahtjevnost izgradnje ovakvih kapaciteta, postoji
mogućnost da se na trţištu javlja tek malen broj dobavljača takvih usluga i stoga bi stupanj
savršenosti trţišta mogao biti nizak, a uštede ograničene uslijed razmjerno velike pregovaračke
moći malenog broja dobavljača.
5. Razumnom se čini procjena da je prosječan fiksni ICT trošak na europskoj razini oko 5%
fiksnih troškova. Pretpostavimo li da će u odreĎenom periodu ulazak računarstva u oblacima
smanjiti te troškove za svega 1-5%, makroekonomski učinci bi bili gotovo dramatični – najmanje
oko 400.000 novih tvrtki na području EU27, s tim što bi učinci bili istodobno i rekurzivni i
kumulativni u periodu od oko pet godina.9
6. Isti autori10
su uočili, ne i dublje istraţili povezanost, da se stvaranje novih radnih mjesta
očekuje u ubrzanoj stopi upravo u onim sredinama u kojima je računarstvo u oblacima doţivjelo
širu uporabu
7. Projekcija predviĎa da će 31% novostvorenih radnih mjesta biti u proizvodnim
djelatnostima, dok bi veleprodaja i maloprodaja došla tek na drugo mjesto (28%), no to je ipak
country-specific i ovisi o strukturi nacionalnog gospodarstva, pa bi tako, na primjer, od
novostvorenih radnih mjesta u Njemačkog 36% bilo u proizvodnji, dok bi u Slovačkoj, Češkoj i
Rumunjskoj preko 40% novih radnih mjesta bilo u proizvodnji, a u UK svega 19%.11
2.2 Efikasnost
Bez obzira na to što je cilj rada najuţe povezan sa softverom u jednoj uglavnom dobro
ograničenoj funkciji – funkciji razvojne poluge u RH kroz zapošljavanje i generiranje outputa i
9 (Etro F., ―Economic of Cloud Computing‖, The IUP Journal of Managerial Economics, Vol. IX, No. 2, 2011)
10 (Colciago A and Rossi L (2011), ―Endogenous Market Structure and Labor Market Dynamics‖, Mimeo,
University of Milano, Bicocca.) 11
(Etro F (2009a), ―The Economic Impact of Cloud Computing on Business Creation, Employment and Output in
the EU‖, Review of Business and Economics, Vol. 54, No. 2, pp. 179-208.)
20
druge učinke, njegova je vaţnosti i kao nedjeljivi dio ICT ili IT sustava koji su u prošlosti
transformirali gospodarstvo svijeta i to čine i dalje. U tom smislu, u ovom proširenom uvodu
nećemo pokušavati posebno razlučiti ulogu softvera od uloge hardvera u efikasnosti u
gospodarstvu i društvu. Kako bi slika bila što cjelovitija, u ovom dijelu uvoda softver će
uglavnom zajedno s hardverom i drugim elementima ICT sustava činiti cjelinu koja će tek
kasnije biti razlagana na njezine sastavne djelove.
Uloga informatičkih tehnologija (IT) u modernom društvu ne svodi se samo na najveću
pokretačku snagu koja je dovela do posljednjeg velikog vala ekonomskog razvoja, nego je
dovela i do povećanja kvalitete ţivota i ekonomskog rasta (o čemu je dovoljno pisano i već se
smatra općim mjestom, budući da nekoliko posljednjih desetljeća nazivamo informatičkim ili
post-informatičkim dobom).
Znanstveno oprezno moţemo se zapitali prilikom pristupanja proučavanju te već doro proučene
grane ljudske djelatnosti hoće li to biti tako i u budućnosti. Ljudski um sklon je pretpostaviti da
će trendovi koje uočava u okolini nastaviti vrijediti i u budućnosti, intuitivno ih uzimajući kao
vječne. Razvoj znanosti u posljednjih nekoliko stoljeća djelomice je smanjio učestalost takvog
pristupa, posebno u znanstvenoj zajednici, tako da su se odreĎene kolege upustile u razmatranja
buduće konjunkture razvoja i rezultati su dovoljni da s velikom sigurnošću moţemo pretpostaviti
da je buduća uloga IT-a u najmanju ruku dovoljno vaţna da joj se posveti još i ovo znanstveno
istraţivanje.
Unatoč tome, neki od nositelja političke vlasti i kreatora političkih strategija su gubili iz vida
njezinu vaţnost, a u prošlosti, posebice nedavnoj, pogotovo nakon posrtanja koje se dogaĎalo u
razdoblju nakon 2000. godine, neki od njih su došli do netočnog zaključka da je IT gospodarstvo
samo jedna zabluda, ako ne i opsjena.
Stvarnost je takva da, unatoč tome što se dobrobiti koje donosi IT u prvo vrijeme čaki uistinu
preuveličavaju, kasnije se ispostavi da onu srednjem i dugoročnom razdoblju čak i nadmašuje
prijašnja, naoko pretjerana, očekivanja. Digitalno gospodarstvo, pokazalo se, više nego je
ispunilo čak i najoptimističnije prognoze iz ranih devedesetih. Njezina integracija u praktički
svaki segment gospodarstva i društva stvorila je „digital-enabled economy―, odnosno
gospodarstvo koje je pokretano i omogućeno ekstenzivnom uporabom IT-ja, a istodobno i u sve
21
većoj mjeri postaje proţeto digitalnom tehnologijom istodobno i dajući joj još veći poticaj za
razvoj.
Unatoč tome što postoji opći konsenzus o snaţnom utjecaju IT sektora na društvo u cjelini,
iznenaĎujuće rijetki su pokušaji da se takvi utjecaji podijele u skupine i sustavno procijeni njihov
utjecaj na gospodarstvo.
Za početak, prije nego se pozabavimo jednim specifičnim podsektorom informatičke tehnologije,
bilo bi dobro sustavnije opisati u čemu se sastoji IT, njegovi utjecaji i u kojem je poloţaju unutar
toga sustava softver kao centralna tema ovog rada. Pogledati ćemo koje raspoloţive studije su se
bavile produktivnošću, zaposlenošću, unaprjeĎenjem trţišne učinkovitosti, poboljšanju kvalitete
dobara i usluga i inovaciji koja je dovela do postojanja novih proizvoda i usluga.
Kako bismo naglasili vaţnost IT sektora za ekonomski rast, a kasnije ćemo i o vaţnosti softvera
za njegov razvoj i posljedično i razvoj društva i gospodarstva u cijelosti, treba navesti ukratko
koje sve benefite IT daje, a kojih u svakodnevnom ţivotu nismo niti svjesni. Nismo ih ponekad
svjesni čak ni kada radimo znanstvene radove koji se bave tom temom.
Uvodno takoĎer spomenimo, kako bi se u ostatku rada podrazumijevala vaţnost koju IT ima u
našem sadašnjem ţivotu i načinu na koji se on razvija da je ono što svakodnevno doţivljavamo
kao IT preteţito gospodarstvo koje se sve više odvija posredstvom Interneta. Zapravo IT je
ključni faktor, kroz svoje temeljne segmente (hardver, softver, aplikacije i telekomunikacije)
ušao u doslovno sve aspekte gospodarstva velike većine svjetskog društva i revolucionirao je
interne komunikaciju u upravljanje u gospodarskim subjektima, NGO i neprofitnim
organizacijama, transakcije izmeĎu organizacija, transakcije izmeĎu pojedinaca (bili oni u
svojstvu kupaca, kontributora ili partnera) i organizacija. Nadalje, IT je pruţio alate kojima
moţemo stvoriti, organizirati, spojiti i segmentirati toliku količinu korisnih informacija da je
otvorio put u ranije neslućeno sloţene i učinkovite sustave bez kojih bi dans svaka moderna
industrija bila osjetno manje učinkovita – proizvodila bi lošije proizvode, manje trajne, po većim
cijenama i troškovima odrţavanja.
Razvoj materijalne proizvodnje uzrokovan IT-jem produbio je transformaciju iz strukture
zapošljavanja u kojoj je dominirala proizvodna zaposlenost uz opadanje teških, po zdravlje
opasnih i zamornih fizičkih poslova, unaprijedila je zdravlje ljudi. Još pred kraj uvodnog dijela
22
uvoda ćemo arbitrarno, bez ulaska u sloţen, vrlo sloţen i diskutabilan način mjerenja ţivotnog
standarda pretpostaviti da je valjan opće uvrijeţen stav da su gospodarski rast i razvoj sami po
sebi dobri i poţeljni, te da si u samim temeljima poţeljne razine ţivotnog standarda i navedene
transformacije u društvo sa sve većim, čak drastičnim opadanjem zaposlenosti u primarnom i
sekundarnom sektoru poţeljan preokret.
Upozorimo još da gornje tvrdnje ni u kojem slučaju nisu ograničene samo za klub najrazvijenijih
zemalja svijeta. Osim njih, uočena je vrlo pozitivna uloga IT sektora u nizu razvijenih i zemlja u
razvoju, a što je posebno paţljivo proučeno na primjeru Kine u kojoj je pokazano da je ulaganje
u IT sektor odgovorno za porast produktivnosti proizvodnih faktora za 38% dok je utjecaj na rast
BDP-a bio 21%.12
IT u proizvodnim organizacijama je olakšao snimanje proizvodnje, projektiranje i ispitivanje
proizvoda, omogućio je okrupnjavanje tvrtki i olakšao upravljanje resursima dovodeći do još
veće optimizacije proizvodnje, genetičku analizu potrebnu za stvaranje naprednog sjemenskog
materijala, nebrojeno mnogo mjernih instrumenata i njihov
Nabrojati i dokumentirati sve pozitivne učinke, pa čak i kad ne bi bili potkrijepljeni citatima na
relevantna istraţivanja ili vlastitim sustavnim analiziranjem s teorijskog stajališta, nadilazilo bi
obujam i namjeru ovog rada višestruko, pa samo nabrajamo u slijedećem paragrafu prenijeto iz
drugih radova13
.
Povećanje produktivnosti na više načina: automatizacija koja pomaţe zaposlenicima stvaranje
dodatnih vrijednosti na drugim zadaćama. OslobaĎanje radne snage za rad na drugim poslovima,
dok sam IT zapošljava ljude s primanjima 84% većima od prosjeka. Postoje naznake i da
povećana uloga IT-a u društvu dovodi i do umanjenja amplituda cikličkog kretanja
kapitalističkih gospodarstava. Ukoliko je to uistinu tao, tada je učinak na ukupno smanjenje
gubitaka BDP-a koji bi nastali recesijama vrlo značajan učinak, moţda ai sam po sebi opravdanje
za strateška, drţavna ulaganja u IT.
Za kraj, ni u kojem slučaju ne pretendirajući da je gornja lista išta više nego ilustracija, recimo
još i da je uvoĎenje IT-a omogućilo značajno veće mogućnosti za zapošljavanje invalidnih
12
(Atkinson R. & McKay A., DIGITAL PROSPERITY, ITIF, 2007.) 13
(Atkinson R. & McKay A., DIGITAL PROSPERITY, ITIF, 2007.)
23
osoba, koji mogu raditi nepuno radno vrijeme, puno radno vrijeme i obje te kombinacije iz
vlastitog doma koji im moţe biti potpuno prilagoĎen njihovom poslu.
Produktivnost je sposobnost promatranog sustava koji se sastoji od tehnološkog procesa i inputa
da u što kraćem roku i uz što manje korištenje resursa proizvede što veću količinu proizvoda ili
usluge.
U praksi nas najviše zanima produktivnost po zaposlenom i stoga ćemo na neko vrijeme
apstrahirati produktivnost mjerenu po angaţmanu ostalih inputa i nazvat ćemo je produktivnost
rada. Zaposlenost, opremljenost inputima i visoka produktivnost rada su (u relevantnom
segmentu) upravno proporcionalni – povećanjem produktivnosti rada, uz pretpostavku
raspoloţivosti ostalih inputa (repromaterijala, npr), dolazi do povećanja outputa. SAD,
ekonomski moţda najistraţenije gospodarstvo svijeta, uţivaju jedan od materijalno najvećih
ţivotnih standarda i ujedno su tijekom dvadesetog stoljeća osmerostručili proizvodnost rada. Ne
sporeći da je za rast i razvoj potrebno daleko više faktora koji meĎusobno djeluju nja izrazito
sloţene načine u bezbroj glavnih i manje uočljivih modela meĎudjelovanja, za potrebe ovog rada
moţemo stati na ovom mjestu i postaviti jednu tezu na kojoj ćemo dalje graditi pretpostavke bez
bojazni da će ona biti osporena:
Proizvodnost rada jedan je od faktora gospodarskog rasta i razvoja društva.
Utjecaj proizvodnosti rada na BDP per capita se moţe ilustrirati na sljedeći način: kad bi u SAD
produktivnost rada rasla sa svega jedan postotni poen više nego je rasla u osamdesetim godinama
prošlog stoljeća, i kad bi benefiti takvog rasta bili uglavnom ravnomjerno rasporeĎeni, prosječno
bi Amerikanac nakon 40 godina takvog razvoja produktivnosti imao na raspolaganju čak oko 41
tisuću dolara veći godišnji prihod kojim bi si mogao osigurati kvalitetnije obrazovanje, liječenje,
obrazovanje i mnoge druge pogodnosti. Prema podacima koje je objavio CBO (Congressional
Budget Office) 2001. na svojim web stranicama14
, njihova analiza pokazala je da bi stalan rast
produktivnosti od 0,1% na godišnjoj razini donosio dodatnih 50 milijardi dolara budţetskih
prihoda nakon deset godina.
14
(Congressional Budget Office. The Budget and Economic Outlook, 2001.)
24
Ostanimo još samo malo na povijesti produktivnosti prije nego se pozabavimo njenom
povezanošću s nama zanimljivim IT sektorom i, nešto kasnije, njezinim nama najzanimljivijim
dijelom – softverom. Dakle, prema informacijama koje je objavio isti taj CBO, produktivnost je
tijekom dvadesetog stoljeća imala rastuću stopu rasta koja je u zadnja tri desetljeća biljeţila
gotovo konstantan pad. Produktivnost jest rasla, ali njezin porast je bivao sve usporeniji.
Ilustracije radi, u trećoj četvrtini stoljeća se još stopa rasta produktivnosti drţala na prosječno
više od 3% godišnje, dok je u posljednjoj četvrti ona rasla po stopi od jedva oko 1,5% sve do
početka devedesetih kada se javlja odreĎeni uzlet, a kojega moţemo u razdoblju od 1996-2006
godine procijeniti na 3%.15
Već na prvi pogled uočiti ćemo da je razvoj IT sektora započeo davno prije tako značajnog
porasta produktivnosti i ako je uopće itko tvrdio da je IT generator povećanja produktivnosti
rada, to je u najmanju ruku trebalo ozbiljno i nepristrano istraţiti. Uistinu, takva su istraţivanja i
učinjena na temelju podataka iz osamdesetih i ona su pokazivala da IT nije značajno doprinosio
produktivnosti. Kasnija istraţivanja16
osporila su takve zaključke jer su bili doneseni na temelju
krivih podataka i pogrešnom metodologijom. Dalje, postavlja se i pitanje smislenosti mjerenja
utjecaja informacijske tehnologije u osamdesetima jer iako je ona djelovala u to vrijeme uistinu
impozantno, činjenica je da su ulaganja u dugotrajnu IT imovinu prešla granicu od deset ukupnih
novih kapitalnih izdataka tek u devedesetim godinama, tako da nije potrebno posebno
provjeravati koliko je ukupno proizvodnih resursa uopće bilo raspoloţivo za funkcije
informatičke obrade podataka. U to doba ureĎaji jednostavno nisu bili posebno moćni, bili su
previše rijetki, iskustva u njihovoj primjeni ograničena, stručna radna snaga vrlo rijetka.
Jednostavno, takvi učinci nisu bili lako uočljivi, a teško da su bili i objektivno mjerljivi.
Nakon kraja 1995. godine rast produktivnosti skače s oko 1,5% koliko je iznosio oko prethodna
dva desetljeća i dosiţe iznos od 3,64% i nakon toga još najmanje desetljeće ne jenjava. Posebno
je vaţno uočiti da je rast u tom razdoblju ostvarivan unatoč dogaĎajima koji su vrlo vjerojatno
mogli djelovati i negativno na rast produktivnosti. U tom je razdoblju ekonomija SAD, a i
globalna, iskusila nekoliko burzovnih i financijskih krahova, najmanje jedan rat s globalnim
posljedicama, ne računajući Afganistansku nestabilnost, napad na SAD, stagnacija Japanskog
15
(Congressional Budget Office. The Budget and Economic Outlook, 2001.) 16
(Dedrick, Jason, ViJay Gurbaxani, and Kenneth L. Kraemer. ―Information Technology and Economic
Performance: A Critical Review of the Empirical Evidence.‖ ACM Computing Surveys 35.1 (Mar. 2003): 1-28.)
25
gospodarstva itd. Jorgenson, Stiroh i Ho su 2005. godine zaključili17
da je rast produktivnosti u
tom razdoblju ni manje ni više nego upravo fenomenalan! Istini za volju, treba dati kredibiliteta i
drugim tumačenjima u kojima bi se sama proizvodnost razdvojila do kretanja BDP-a budući da
proizvodnost ovisi o specifičnom skupu opreme, znanja, stimulacije zaposlenika (koja moţe u
ratno doba biti upravo pojačana iz patriotskih razloga), dok je povećanje cijene energije sigurno
moralo imati barem djelomičan poticajni učinak na rast proizvodnosti. Pretpostavimo li da je
potraţnja u promatranom razdoblju konstantna, a cijena danog proizvoda je uglavnom fiksna
zahvaljujući cjenovnoj elastičnosti potraţnje koja bi dovela do ispadanja iz proizvodnje
proizvoĎača koji ne bi uspio prilagoditi svoju liniju novonastalim okolnostima, rast cijene
odreĎenog inputa bio bi pritisak na poduzetnika da iznaĎe način na koji bi uz zadanu cijenu
inputa uspio proizvesti veću količinu dobara. Rast proizvodnosti je jedan od najučinkovitijih
načina, pod uvjetom da postoje resursi. No, to bi bila tema za posebno razmatranje.
Bez obzira na to inicijalno razdoblje, na primjeru SAD-a vidljivo je, i u tom periodu svaka
sumnja nestaje, ugradnja IT sektora i njegovo dublje uranjanje u proizvodnju postaje vaţan
činitelj razvoja i jedan je od razloga, ako ne i najvaţniji, zbog kojeg je produktivnost rada u
SAD-u od 1996. do 2005. godine kontinuirano biljeţila rast od gotovo 3%.18
Končano, nakon što se inicijalna istraţivanja uvelike odbacila pretpostavku pozitivnog utjecaja
kojega je IT imao na produktivnost, nastala je nova generacija istraţivanja i kolege Dedrick,
Gurbaxani and Kraemer zaključili su nakon metastudije19
koja je obuhvaćala novije studije, da je
prvotno vjerovanje da IT nema signifikantan ili dovoljan praktičan pozitivan učinak na
produktivnost, ispostavilo se da je zapravo i na razini pojedinog subjekta i nacionalnog
gospodarstva IT uvelike i nedvojbeno doprinio rastu produktivnosti. Neki autori idu i dalje i u
istraţivanju potvrĎuju ono što smo i sami pretpostavljali i tvrde da bez obzira na metodologiju i
podatke kojima se ona sluţi, zaključci konvergiraju u pravcu da je upravo IT sa svojim
17
(Jorgenson, Dale W., Mun S. Ho, and Kevin J. Stiroh. Productivity Volume 3: Information Technology and the
American Growth Resurgence. Cambridge: MIT Press, 2005.) 18
(Jorgenson, Dale W., Mun S. Ho, and Kevin J. Stiroh. Productivity Volume 3: Information Technology and the
American Growth Resurgence. Cambridge: MIT Press, 2005.) 19
(Dedrick, Jason, ViJay Gurbaxani, and Kenneth L. Kraemer. ―Information Technology and Economic
Performance: A Critical Review of the Empirical Evidence.‖ ACM Computing Surveys 35.1 (Mar. 2003): 1-28.)
26
specifičnim kretanjem cijena bio taj element koji je dao presudan poticaj proboju ekonomskog
rasta nakon razdoblja kojeg bismo mogli nazvati gotovo letargičnim.20
No, na mikroekonomskoj razini smo takoĎer naišli na zanimljive i indikativne podatke, iako njih
ovdje navodimo samo usputno jer tema rada nije cijeli IT sektor, a nikako nije već dobro
istraţeno gospodarstvo SAD u proteklih dvadesetak godina, no ugled znanstvenika i njegov vrlo
indikativan nalaz objavljen u 2003. godine opravdavaju da prenesemo zaključak koji je Eric
Brynjolfsson donio na temelju istraţivanja21
čak 1167 tvrtki i došao do otkrića da one koje imaju
najveća ulaganja u IT po zaposleniku istodobno imaju i najveću produktivnost.
Nakon što su prvotne sumnje stavljene po strani, a američki znanstvenici stidljivo počeli uviĎati
da sada već osnaţeni IT sektor ima neke mjerljive i opipljive pozitivne doprinose na rast
produktivnosti, javile su se i prve metastudije koje su analizirale ishode drugih studija i priklonit
ćemo se mišljenju koje je Dale Jorgenson izrazio 2001. godine.22
Do sada smo se uglavnom bavili stanjem SAD. Ono je vrelo prikladno za ilustraciju jer je dobro
istraţeno i poslovni modeli su usporedivi s onima koje globalizirano europsko i hrvatsko
gospodarstvo koristi. Ali iako se gospodarstva i društva SAD i Europe usporediva, uvelike se i
razlikuju i zbog toga ovaj dio rada sluţio je kao obrazloţenje nastanka znanstvenih teza koje će
se odnositi na prvenstveno Europu, pobliţe Europsku uniju, a s Hrvatskom strategijom razvoja
kao krajnjim ciljem.
Prelaskom preko oceana i vraćanjem u Europu potraţili smo što su europski znanstvenici rekli o
meĎuodnosu IT-a i produktivnosti i u tome se izdvaja jedan članak23
iz 2001. godine, autora
Francesca Daverija sa Sveučilišta u Parmi koji se već zapitao upravo ono što se ovdje treba
zapitati kako bismo primjere za vezu izmeĎu rasta proizvodnosti rada i ulaganja (zapravo,
uporabe) u informacijske tehnologija primijenile na područje koje je daleko bliţe našoj ţiţi
interesa. Prije nego što donosi zaključke, Daveri uočava da razne drţave unutar Europe imaju
20
(Jorgenson, Dale W. ―Information Technology and the U.S. Economy.‖ American Economic Review 91.1 (Mar.
2001): 1-32) 21
(Brynjolfsson, Erik and Lorin M. Hitt. ―Computing Productivity: Firm-Level Evidence.‖ MIT Sloan School of
Management Working Paper 4210-01 (Jun. 2003). <ssrn.com/abstract=290325>.) 22
(Jorgenson, Dale W. ―Information Technology and the U.S. Economy.‖ American Economic Review 91.1 (Mar.
2001): 1-32) 23
(Daveri, Francesco. ―IT and Productivity Growth Across Countries and Sectors.‖ in The New Economy
Handbook. Ed D. Jones. Academic Press, 2003.)
27
razne razine prihvaćanja IT-a i proizvodnji i posljedično i različite efekte. Uočava da se kod onih
drţava kod kojih su ulaganja u IT na razini bliskoj američkima i rast produktivnosti sličan
američkome. Zaključuje da definitivno postoji snaţan veza izmeĎu razvoja IT sektora i
produktivnosti (a posljedično, vidjeli smo, i rasta BDP-a), iako s punim pravom upozorava,
unatoč tome što mnogi političari i poslovni ljudi smatraju da „sve kreće od IT-a―, priroda te
povezanosti nije niti izdaleka (u to vrijeme) bila dovoljno istraţena.
Kao samo tek jednu ilustraciju, uputili bismo čitatelja na silno pronicljiv i temeljit članak24
koji
se bavi temom koja će se kao opasnosti nadvijati nad ostatak ovoga rada i nikada je ne treba
izbaciti iz vida. Autori su u članku razmotrili u maniri znanstvenog krimića zašto je ICT u SAD
prouzročio rast, dok se to u UK nije dogodilo, unatoč usporedivom porastu ulaganja u I(C)T.
Autori su na kraju pokazali da je ICT u najmanju ruku (ipak) zasluţan za dio rasta, ili barem za
umanjenje pada produktivnosti, no njima trebamo biti zahvalni što će nam njihovo ukazivanje na
sloţenost potrebnih faktora koji donose poţeljan rast i razvoj bitno pomoći da manje lutamo u
traţenju strategije razvoja Hrvatske i budemo svjesni da samo po sebi ulaganje u ICT nije
dovoljno za porast produktivnosti.
Ukupno gledano, izvješća, studije i iskazi visoke stope povrata ulaganja u IT, prvenstveno kroz
povećanje efikasnosti poduzeća, IT i povrata su tolika da se doslovno moţe reći da je znanstvena
zajednica gotovo pomodno izbacivala studiju za studijom i sve su, na ovaj ili onaj način,
ukazivale na nedvojbenu uzročno-posljedičnu vezu izmeĎu ulaganja u IT i povećanja efikasnosti
i prihoda, dobiti, rasta. Neka su istraţivanja dovela i do drukčijih zaključaka, a i neki poduzetnici
su izjavljivali da su investicije u IT donijele, ukupno gledajući, nazadovanje poslovanja i bilo bi
upravo nevjerojatno da to nije tako. Ulaganja u IT, kao i svaka druga, moraju imati svoj
poslovni, tehnološki, ekonomski smisao, moraju biti izvedena u skladu sa zahtjevima
specifičnima za implementacije IT sustava, potrebna je obučena rada snaga i tako dalje. No, čak i
kad bi primjeri neuspješne implementacije bili vrlo brojni i financijski značajni, iz toga bi
proizašlo da je onaj ostali dio ulaganja bio dovoljno učinkovit da bi IT u cijelosti, na nacionalnim
i svjetskim razinama, postao najvaţniji pokretač produktivnosti još od pronalaska izmjenične
struje naovamo.
24
(Basu, S., Fernald J., Oulton N., Srinivasan S., ―The Case of the Missing Productivity Growth: Or, Does IT
Explain Why Productivity Accelerated in the US but Not the UK?‖,NBER Working Papers Series: Working Paper
9254. Cambridge, MA, 2003.)
28
Za kraj ovog dijela, naglasimo još jednom: produktivnost rada vaţna je ekonomska veličina i
sama po sebi, uz sve ostalo neprimijenjeno (ceteris paribus), omogućava veću proizvodnju
dobara i usluga uz jednake uloţene inpute i stoga je vrlo poţeljno, pod uvjetom da ne iziskuje
disproporcionalno velika (a stoga i prohibitivna) ulaganja i sloţene procese implementacije, dati
joj stratešku prednost pred aktivnostima koje nisu toliko dobro znanstveno proučene i dokazano
korisne na svakoj poznatoj razini – od ergonomije do ekologije.
2.2.1 Dvojaki utjecaj tehnolgije na efikasnost
Tehnologija ima dvojak utjecaj na razvoj produktivnosti, odnosno njezin utjecaj se provodi kroz
dva uglavnom distinktna kanala – kao povećanje nastalo uslijed poboljšane kapitalne
opremljenosti rada (capital deepening) te putem pozitivnog utjecaja na veličinu skraćeno
nazvanu UFP (total factor productivity – TFP). U prvom slučaju riječ je o situaciji da bolje
opremljen radnik i u ukupnosti produktivniji (a u toj se tezi podrazumijeva da je ta opremljenost
svrsishodna, odnosno da nismo, na primjer, radnika na odrţavanju koji sve svoje radne operacije
obavlja unutar jedne skučene prostorije opremili osobnim automobilom). U slučaju ukupne
faktorske produktivnosti riječ je o fenomenu da radnik koji je jednako kapitalno opremljen kao i
onaj drugi postiţe veću produktivnost.
Potrebno je reći da postoje i upozorenja25
da bi upravo bilo moguće da zapravo i ne postoji
potpuno kauzalna veza, pa moţda čak ni izvjesna veza, izmeĎu implementacije IT-a u tvrtki i
povećanja produktivnosti kroz UFP. Njima su suprotstavljena nešto pozitivnija viĎenja uloge IT-
a u povećanju UFP-a, ali i rad26
koji otkriva da, čak i u kratkoročnom okviru promatranja,
ulaganja u računala vrate gospodarstvu svo ulaganje koje su „povukli―, a da postoje učinci na
razvoj produktivnosti kroz UFP koji se proteţu i nakon inicijalnog razdoblja. Tim se radovima
pridruţuje i Wilson sa svojim zaključkom27
kako od sve opreme, samo računala, komunikacijska
oprema i, što je sada posebno zanimljivo i zato naglašavamo ovaj rezultat, softver imaju trajan
pozitivan učinak na višefaktorsku produktivnost.
25
(Dedrick, Jason, ViJay Gurbaxani, and Kenneth L. Kraemer. ―Information Technology and Economic
Performance: A Critical Review of the Empirical Evidence.‖ ACM Computing Surveys 35.1 (Mar. 2003): 1-28.) 26
(Brynjolfsson, Erik, Lorin M. Hitt, and Shinkyu Yang. ―Intangible Assets: Computers and Organizational
Capital.‖ Center for eBusiness: MIT Sloan School of Management, 2002.) 27
(Wilson, Daniel J. ―IT and Beyond: The Contribution of Heterogeneous Capital to Productivity.‖ Working Paper
13. Federal Reserve Bank of San Francisco, 2004.)
29
2.2.2 Promašena ulaganja u IT
No, već navedeni slučajevi „promašenih― ulaganja u IT, a slična situacija je sa softverom kao
gotovo nedjeljivom komponentnom, ukazuju na to da samo po sebi, ulaganje u IT ne donosi
dobrobit. Nova oprema, novi način upravljanja postojećom opremom ili nabavka strojeva i
ureĎaja kojima je moguće automatizirano ili optimizirano upravljati, ako nemaju iza sebe radnu
snagu i management koji će novine znati iskoristiti, donijeti će uglavnom negativne posljedice.
Po tom pitanju se kod Bresnahan, Brynjolfsson and Hitt28
javljaju opservacije koje moţemo
parafrazirati kao „ukupnost pozitivnog učinka IT transformacije u proizvodnji leţi u konstelaciji
promjena koje redefiniraju radne procese, bolje upoznaju trţište nabave i prodaje, ubrzavaju
kolanje resursa i time s manje angaţiranog obrtnog kapitala postiţu veći godišnji prometi―.
Jednostavna mikroekonomska analiza će već nakon nekoliko jednostavnih elementarnih
računskih operacija pokazati da čak i malena pospješenja učinkovitosti organizacije u svojim
procesima omogućuju u konačnici rezultate koji se mjere cijelim postotnim poenima povećanja
marţi, povrata, profita itd.
Kako su moguća tolika, gotovo dramatična, povećanja? Radnik uz uporabu računalne tehnologije
općenito ima na raspolaganju moć da ne obavlja poslove koji su zamorni, jednostavni i
repetitivni i tako je osloboĎen za fokusiranje na radne operacije koje su vaţnije za kvalitetu ili
produktivnost.
Kolanje materijalnih predmeta rada je olakšano i bolje planirano, pa i informacija kao što su
recepture, radionički crteţi, nacrti i tehnološke upute su u pravo vrijeme na pravom mjestu i lako
dostupni. i na kraju, što se nekim teoretičarima i nije posebno svidjelo, mnoge su se radionice
stubokom promijenile zahvaljujući ulaganju u IT. Umjesto nekadašnjih desetak strojeva kojima
upravlja desetak tehničara, danas na tim mjestima stoji tri do četiri stroja i jedan tehničar, a
output te radionice je kvalitetniji i obilniji od one ranije. No, nije automatizacija kriva za neto
nestanak radnih mjesta, naprotiv, ona svojim povećanjem produktivnosti upravo otvara
mogućnosti za ulaganja u nova radna mjesta i nove poslove kojima poboljšavamo svoj ţivotni
standard.
28
(Bresnahan, Timothy F., Erik Brynjolfsson and Lorin M. Hitt. ―Information Technology, Workplace
Organization, and the Demand for Skilled Labor: Firm-level Evidence.‖ Draft., 2000.)
30
Da zaključimo samo još neke prednosti uporabe IT-a u proizvodnji i prodaji: manipulacija
potrošnim materijalom, sitnim alatom i priborom i slični poslovi postali su laki, linijski kod je
olakšao praćenje sloţenih tijekova materijala u proizvodnji koji su nekada uzimali i do tridesetak
posto radnog vremena zaposlenih, komunikacija elektronskom poštom i eliminacija internih
papirnih dokumenata je donijela naoko beznačajne, no zapravo trilijunske uštede u proizvodnji, a
u financijskim institucijama to i ne treba govoriti. Nasuprot takvom pristupu, ulaganje u IT u
sredinama koje nisu spremne prihvatiti organizacijske i tehnološke suprotan su primjer.
2.2.3 Još neki utjecaji na efikasnost
Nakon što smo dali pregled općih pogleda na razvoj produktivnosti, a time i proizvodnje
zahvaljujući IT-ju, poĎimo korak dalje u one manje očite, ali takoĎer vrlo vaţne primjene.
Automatizacija mjerenja, izrade računa i primjene sloţenijih tarifa omogućila je bolju alokaciju
resursa i uštede u distribuciji energije, planiranje i logistika su u stanju s manje angaţiranih
proizvoda, bolje odreĎenim planovima kretanja vozila i smjenama vozača s jednakim resursima
ostvariti veće krajnje učinke.
Istraţivanje trţišta i obrada podataka je nadalje omogućila bolje kreiranje prodajnih lepeza, dok
je istodobno Internet omogućio kupcima traţenje onog proizvoda koji svojim karakteristikama
odgovara upravo njihovim potrebama, a zatim i nalaţenje tog proizvoda po najpovoljnijoj cijeni.
U navedenom razvoju IT industrije i razvoju njezine uloge u svijetu leţi i klica njene vaţnost
zbog koje će se softveru, njenom posebno vaţnom dijelu, posvetiti ključni dio ovog rada. Dok
softver ne bude bolje naglašen tokom rada, za sada ćemo samo nastaviti pokazivati, uglavnom na
primjeru SAD, Europe i drugih zemalja kod kojih su kolege nastojale izmjeriti stvaran učinak
razvoja IT industrije na opću dobrobit gospodarstva i društva, kako to sve IT u cjelini utječe na
efikasnost u proizvodnji i drugim povezanim aktivnostima (logistika, transport, trgovina,
maloprodaja itd.).
31
2.3 Informiranost
2.3.1 Eksplozija digitalnih informacija
Do 2025. godine očekuje se povećanje svjetske populacije za 25%, a populacija u gradovima
rasti će više od jedne milijarde ljudi (to je kao da svaki drugi mjesec nastaje jedan Peking). Kako
raste ljudska populacija, tako dolazi i do eksplozije rasta informacija. Ukupni digitalni sadrţaj
danas se procjenjuje na pet stotina milijardi gigabajta. Za ilustraciju to je kao da poslaţemo
knjige jednu na drugu od Zemlje do Plutona i natrag deset puta29
. HP (vodeća svjetska
tehnološka korporacija) predviĎa da će se svake četiri godine udvostručiti informacije, a
informacije u digitalnom obliku udvostručiti će se svakih osamnaest mjeseci. Nadalje oko
osamdeset posto digitalnih podataka pohranjenih u tvrtkama jesu nestrukturirane informacije
(emailovi, audio i video datoteke, HTML bazirane web stranice i sve ostalo što nije organizirano
u baye podataka )30
.
2.3.2 Dostupnost informacija, znanja
Razvojem softverske industrije i ICT industrije u cjelini znanje i informacije su postale široko
dostupne i jeftine (većinom besplatne).
Znanje više nije privilegija bogatih u mjeri kako je to bilo prije digitalnog doba.
E-Učenje već godinama je stvarnost. Svjedoci smo uvoĎenja digitalnih pametnih ploča i
pametnih telefona u hrvatske učionice. Na nekim otocima kod nas (Unije npr.) stanovnici imaju
stalnu vezu sa internetom, na učenike digitalnom video vezom profesofi udaljeno uče specifično
školsko gradivo.
Svjedoci smo afera poput WikiLeaksa i posljedica uspješnog koordiniranja i komuniciranja
narodnih masa tijekom arapskog proljeća u ustancima u sjevernoafričkim zemljama..
29
(IDC; "As the Economy Contracts, the Digital Universe Expands,‖ IDC white paper, sponsored by EMC, May
2009.) 30
(―The Business Issues of Not Managing Content,‖ Susan Clarke, The Butler Group, November 2009.)
32
Dakle, ICT sektor ima vaţnu ulogu u informiranju. Protok informacija tehnički je sve lakši, nove
tehnologije razvijaju se na svim razinama. MeĎu ostalim, javljaju se novi vaţni mediji koji se
skupno zovu društveni mediji, a na razini hardvera pojavljuju se inovacije koje omogućavaju
daljnji razvoj. MeĎu njima je i e-papir kojim nazivamo skup tehnoloških rješenja koji
elektroničkim ureĎajima omogućuje prikaz koji u većoj ili manjoj mjeri imitira prikaz otiska na
papiru. Takvi ureĎaji su bazirani na više tehnologija kojima je zajedničko da nastoje dati prikaz
koji će trošiti minimalne količine električne energije, imati odličan kut vidljivosti, razlučivost i
veličinu. Intenzivno se razvijaju i rješenja za e-papir u boji. E-papir omogućava izradu
elektroničkih čitača knjiga od kojih se očekuje da u budućnosti gotovo potpuno istisnu
tehnologiju otiska na papiru iz izdavaštva. Današnji ureĎaji su laki, veličina zaslona im je do oko
A4, opremljeni su automatskim preuzimanjem sadrţaja putem interneta (spajaju se beţično na
kućni ruter) i baterijama i mogu danima raditi bez punjenja. Njihovo korištenje je prihvatljivo i
za školske udţbenike i očekuje se da će dovesti do velikih ušteda u školstvu.
Prve novine koje izlaze samo u elektroničkom formatu javljaju se 1999. godine i od tada se broj
takvih izdanja neprestano povećava. S napredovanjem mobilnih ureĎaja i platformi povećana je i
dostupnost informacija i mogućnost primanja digitalnih izdanja novina i njihovo čitanje na
zaslonu pametnih telefona.
WEB 2.0 omogućio je razvoj sadrţaja koje korisnici sami kreiraju i postavljaju na Internet, a što
je kasnije dovelo i do pojave društvenih mreţa. One, osim komunikacije putem sadrţaja koji
moţe biti i multimedijalni, omogućavaju korisnicima i stvaranje svojih vlastitih društvenih
mreţa, a što im pojedine platforme olakšavaju svojom strukturom. Takve platforme mogu biti u
većoj ili manjoj mjeri prilagoĎene nekim zajedničkim interesima, pa dolazi do specijalizacije
društvenih mreţa za zabavu, druţenje, poslovne svrhe, učenje, razmjenu poslova itd.
Porast popularnosti društvenih medija, pogotovo servisa kao što su facebook i youtube postala je
nezapamćena i mijenja način na koji ţivimo svoj ţivot i komuniciramo. YouTube ima preko 800
milijuna korisnika, a broj dnevnih pregleda je čak četiri milijarde31
. Broj facebook korisnika,
prema njihovim izjavama doseći će 1 milijardu ljudi koji najmanje jednom mjesečno posjete svoj
korisnički račun. Kao i još neki popularni e-mail servisi, i ovi su uglavnom besplatni ili potpuno
31
YouTube report 2011
33
besplatni, a financiraju se od ciljanog oglašavanja korisnicima. Posjećenost tih servisa
premašivala je gotovo sva očekivanja i oko milijardu ljudi svoje svakodnevno informiranje u
većoj ili manjoj mjeri si osigurava putem interneta.
Mogućnosti društvenih medija prepoznale su razne društvene skupine koje su ih koristile kao
platforme za okupljanje, komunikaciju, zajedničko planiranje i poticanje društvenih promjena.
U mnogim dijelovima svijeta društvene su mreţe i servisi, pogotovo blogovi i facebook, donijeli
eksploziju razmjene mišljenja i pospješili slobodu izraţavanja. Učinci su i znanstveno
proučavani, i ima dokaza da su se, kao što je u slučaju zemalja bliskog istoka u periodu 1995-
2003 zahvaljujući upravo ICT tehnologiji ta društva demokratizirala i da je smanjena digitalna
barijera izmeĎu njih i razvijenih zemalja32
.
Empirijska analiza provedena na podacima zemalja bliskog istoka dobivenih u razdoblju od
1995.-2003. godine pokazuju da je provoĎenje politike privatizacije vladinog
telekomunikacijskog sektora i liberalniji stav prema razvoju razvoju ICT sektora dovelo do
većeg razvoja rasta ICT sektora i da je došlo do povećanja slobode u društvu. One zemlje koje su
investirale više u ICT ne samo da su uţivale veći doprinos ICT sektora svojem BDP-u33
, nego i
veći stupanj indeksa ICT-a. UtvrĎeno je i da postoji snaţna povezanost izmeĎu graĎanskih
sloboda i političkih prava posebno posebno unutar ta dva glavna ICT pokazatelja: interneta i
mobilne telefonije. UtvrĎena je jasna pozitivna veza izmeĎu povećanja korištenja interneta i
uključivanja mladih u nevladine organizacije i razvoj demokratičnosti u društvu34
.
32
THE CONTRIBUTION OF ICT TO FREEDOM AND DEMOCRACY: AN EMPIRICAL ANALYSIS OF
ARCHIVAL DATA ON THE MIDDLE EAST, Farid Shirazi, Institute for Research on Innovation and Technology
Management, 2008 33
The World Bank. (2005) Financing Information and Communication Infrastructure Needs in the
Developing World: Public and Private Roles. 34
THE CONTRIBUTION OF ICT TO FREEDOM AND DEMOCRACY: AN EMPIRICAL ANALYSIS OF
ARCHIVAL DATA ON THE MIDDLE EAST, Farid Shirazi, Institute for Research on Innovation and Technology
Management, 2008
34
2.4 Inovacije
Inovativnost pod utjecajem softverske industrije je velika.
ICT je dio svake industrije i golemi dio inovativnosti ili je direktno vezan za ICT u bilo kojoj
industriji ili ICT omogućuje inovativna rješenja neke industrije.
Slično kao što je to bio slučaj sa nerazdvajanjem softvera i hardvera kad je bilo riječi o
efikasnosti, tako ni kod uloge IT sektora u inovacijama nećemo razdvajati softver od hardvera.
Naravno, nema ni govora o tome da ne bi bilo zanimljivo istraţiti barem površno koliko je
softver zasluţan za inovacije, a koliko hardver. Bez resursa da evaluiramo desetine tisuća
uspješnih i neuspješnih inovacijskih projekata i usporeĎujemo koliko ih je uspješno zaţivjelo
zahvaljujući softveru, a koliko zahvaljujući hardveru, morat ćemo se u ovom dijelu zadovoljiti s
time da softver, temu ovog rada, promatramo posredno, kao dio IT sustava.
S obzirom na nedvojbeno dokazan učinak koji IT ima u pogledu učinkovitosti cjelokupnog
ljudskog djelovanja, ono isto tako ima takav učinak i u pospješenju procesa inovacije, no ima i
više od toga.
Razvoj hardvera omogućio je mnoge metode istraţivanja u kojima je potrebno izvesti praktički
neizbrojive količine računskih operacija, a razvoj softvera omogućio je ljudima da u njima
razumljivom i ugodnom sučelju definiraju projektne zadatke i predaju ih računalima na
rješavanje. Stolno, kućno računalo današnjice koje se rabi uglavnom za društvene mreţe moţe,
uz primjeren softver, metodom konačnih elemenata provjeriti ponašanje sloţenost elementa
stroja kao što bi bilo, primjerice, rotor sasvim ozbiljnog generatora. Trošak postavljanja
problema i analize rezultata takve provjere prototipa neusporedivo je niţi od izrade i
laboratorijske provjere i takve i slične su mogućnosti u inţenjerskim djelatnostima donijele
promjene za koje s punim pravom moţemo reći da su revolucionarne.
No, revolucija je u ovom području imala još jedan, manje očekivan, a upravo čudesan ishod. Dok
je u predinformatičkoj eri za istraţivanje i razvoj bio potreban institut veličine i budţeta omanje
afričke nacije, danas već i tvrtke s nekoliko zaposlenih mogu ponešto istraţivanja i razvoja
obaviti same, postoje samostalni istraţivači koji svoje usluge nude na trţištu i uključuju se po
35
potrebi u veće projekte. Dok je prema Hunt i Nakamura35
u razdoblju od 1980. do 2000. godine
udio ulaganja u istraţivanje i razvoj udvostručen, gotovo sav taj porast otpadao je na male i
srednje tvrtke s manje od 5.000 zaposlenih. Situacija je takva da su u mnogim sektorima upravo
male i srednje velike tvrtke postale nositelji razvoja i istraţivanja.
Strukturiranje i masovno komuniciranje takoĎer je donijelo neke zanimljive rezultate, iako ih se
moţe nazvati anegdotalnima. Bez obzira na to što nije uočeno da su takve pojave redovne, u
svakom slučaju su zanimljive, a moguće je da postoje slični primjeri koji su jednostavno ostali
ispod radara. Nekoliko većih tvrtki je u ureĎenim programima komunikacije sa kupcima i sa
zaposlenicima prikupljalo zamisli za inovacije i neke su rezultirale zanimljivim i vrlo korisnim
rješenjima, ali na ovom mjestu ćemo se zadovoljiti tvrdnjom da je razvoj IT-a omogućio
masovno prikupljanje informacija o postojećim i poţeljnim proizvodima i njihovim
karakteristikama što je takoĎer pogonska energija za inovacije.
Veće tvrtke koje imaju dobro ureĎeno upravljanje ljudskim resursima su IT iskoristile i za bolje
spajanje vještina svojeg kadra s potrebama u rješavanju tehničkih problema i na taj način
olakšale proces inovacija ili, barem, rješavanja tehničkih problema. Stoga, moţemo zaključiti
sljedeće:
1. Razvoj računalne moći omogućio je ubrzanu provjeru zamisli
2. Razvoj komunikacije stvorio je mogućnost spajanja zainteresiranih osoba s problemima
koje je potrebno riješiti i to je povećalo i broj inicijativa za inovacijama i olakšalo njihov
rad
3. I dalje je potreban, ako ne i nuţan, istraţivačko-razvojni tim stručan u voĎenju projekata
inovacije, ali njegova uloga postaje sve više moderatorska
IT je omogućio stvaranje fluidnih ad hoc komunikacija snaţnih, ili čak i snaţnijih od postojećih
istraţivačkih i razvojnih instituta te tako omogućio i stvaranje takvih projekata kao što su Linux i
Apache web posluţitelj koji drţe čak dvije trećine trţišta web servera, a nastali su projektom
online kolaboracije volontera.
35
(Hunt, and Nakamura, ―The Democratization of US R&D after 1980‖, mimeo, Federal Reserve Bank of
Philadelphia, 2006.)
36
3 Karakteristike softverske industrije
3.1 Uvod
Softversku industriju moguće je promatrati iz različitih fokusa i shodno tome segmentirati prema
karakterističnim značajkama.
Za potrebe razumjevanja strateškog razvoja industrije na nacionalnoj razini promatrati ćemo
softversku industriju kroz prizmu vrste djelatnosti i kroz različite tipove i meĎuorganizcije
poduzeća.
3.2 Usluge ili programski paketi?
3.2.1 Ponuda softverske industrije
Ponuda industrije softvera okvirno se moţe definirati kroz tri kategorije36
:
Softverski proizvodi (paketi)
Izrada softvera po narudţbi (prema potrebi prilagošenog zahtjevima i potrebama pojedinog
kupca)
„Embedded― softveri – sofveri snimljeni na hardver u svrhu omogućavanja fiksnih funkcija
(TV, automobil itd.)
36
(Juhana Hietala, Jyrki Kontio, Jani-Pekka Jokinen, and Jarkko Pyysiäinen, Challenges of Software Product
Companies: Results of a National Survey in Finland, Helsinki University of Technology, Software Business and
Engineering Institute, 2004.)
37
Slika 3- Vrste softverskih proizoda
Izvor: (Nukari, J., Forsell, M., Suomen ohjelmistoteollisuuden kasvun strategiat ja haasteet. (Teknologian
kehittämiskeskus, 1999) Teknologiakatsaus 67/99, Teknologiakatsaus.)
Softverskim proizvodima (paketima) smatramo one softvere koji se prodaju samostalno i nisu
dio drugih proizvoda. Premda poslovanje softverskim proizvodima uključuje edukaciju,
instalaciju pa i prilagodbu glavni objekt trgovanja je softver (licence). Bitno je naglasiti da
tvrtke fokusirane na prodaju softverskih paketa često glavninu prihoda ostvaruju na softverskim
uslugama.37
„Embedded― softver je softver koji je ugraĎen u druge proizvode poput televizora, daljinskih
upravljača, automobila, mobilnih i fiksnih telefona, fotokopirnih ureĎaja i ne prodaje se
odvojeno. S porastom prisutnosti te jeftinom dostupnosti sve boljeg hardvera prisutnost
„embedded― softver u značajnom je porastu. Danas gotovo svaka perilica, pećnica i automobil
posjeduje ugraĎeno računalo sa odgovarajućim softverom , još prije deset godina taj trend bio je
tek u nastajanju.
Svaki softver u većoj ili manjoj mjeri podlijeţe odreĎenom nivou prilagodbe i lokalizacije.
Svjedoci smo trenda i standarda koji predvodi Microsoft da softverski proizvod (paket)
37 (Cusumano, M.A., The Business of Software: What Every Manager, Programmer, and Entrepreneur Must Know
to Thrive and Survive in Good Times and Bad, Free Press, 2004.)
38
omogućuje jednostavno i automatsko ili poluautomatsko prilagoĎavanje i lokalizaciju prema
ţeljama korisnika. Prije dvadesetak godina , a i danas za pokretanje i prilagodbu velikih softvera
za poduzeća potrebni su specijalisti tehničari educirani za instaliranje i prilagodbu prema
potrebama korisnika. Naravno postoje softveri bez imalo ugraĎene automatizacije koje je
potrebno novom svakom prilikom posebno prilagoditi. Na slijedećoj slici prikazani su softveri
prema stupnju produktizacije.
Slika 4 - Stupanj produktizacije u softverskom poslovanju
Izvor: (Hoch, D.J., Roeding, C.R., Purkert, G., Lindner, S.K., Secrets of Software Success: Management Insights
from 100 Software Firms Around the World, Harvard Business School Press, 1999.)
Produktizacija označava mjeru standardizacije elemenata ponude. Termin produktizacija
uključuje nekoliko tehnoloških elemenata od ranih stupnjeva faze dizajna proizvoda ( upravljanje
zahtjevima, odabir tehnološke platforme, arhitektura softvera) do komercijalnih elemenata
prodaje i distribucije ( npr. Pozicioniranje proizvoda, post prodajne aktivnosti, kanali isporuke ).
39
Ključni faktori koji utječu na produktizaciju jesu: trţište proizvoda, koncepti, dobrobiti,
pozicioniranje, zahtjevi, specifikacije, kanali isporuke, marketing, prodaja i paketiranje.38
Čisti sfotverski proizvodi visoko su produktizirani i paketirani namjenjeni masivnom trţištu s
ciljem isporuke velikom broju kupaca u istom formatu bez prilagodbi prema ţeljama pojedinih
kupaca. U ovom slučaju razvoj proizvoda i procesi narudţbe i isporuke u potpunosti us odvojeni.
Ovakvi sofverski proizvodi mogu biti prodani milijunima kupaca (npr. Microsoft Office,
Windows itd.)
Kod rješenja za poslovanje poduzeća gotovo uvijek postoji neka prilagodba, u najmanju ruku pri
povezivanju softvera sa već postojećim sustavima ili pri instaliranju na postojeći hardver. U
ovom segmentu govorimo o stotinama ili tisućama kupaca. Projekti instalacije obično traju
nekoliko mjeseci ili godina, ali se poslovanje i dalje bazira na prethodno razvijenom softveru i
time cijeli proces poslovanja i dalje ostaje dosta produktiziran.
Na suprotnom kraju produktizacijskog spektra (a s tim da i dalje govorimo o softverskim
proizvodima) imamo situaciju u kojoj prilagodba zahtijva promjenu softverskog koda pre ma
zahtjevima kupca. Bitno je naglasiti da je ovdje razlika prema izradi softvera prema potrebama
kupca u tome što je količina vremena utrošena za prilagodbu bitno manja nego što je bilo
potrebno za razvoj softvera.
Kada govorimo o softveru izraĎenom prema narudţbi tada govorimo o pojedinom kupcu i
ekskluzivnim zahtjevima te prodaji projekata, a ne softvera.
Premda postoji sinergija izmeĎu poslovanja u domeni softverskih proizvoda i usluga ovi sektori
su uvelike različiti. Tvrtke koje pokušavaju proširiti poslovanje iz usluţnog u proizvodno u
pravilu ne uspijevaju. Glavne razlike izmeĎu proizvodnog i usluţnog poslovanja prikazane su u
slijedećoj tablici.
38
(Cooper, R.G., Product leadership. Creating and launching superior new products, Perseus Books, 2000.)
40
Tablica 2 - Usporedba proizvodnih i usluţnih softverskih tvrtki prema pet ključnih značajki
Ključna značajka Softversko proizvodne tvrtke Softversko usluţne tvrtke
Intelektualno vlasništvo Izuzetno vaţno Manje bitno
Komplementarnost proizvoda Izuzetno vaţno Manje bitno
Prihodovanje kroz skalabilnost Fiksna troškovna struktura dopušta
veće povrate uslijed skalabilnosti
Varijabilna struktura troška rijetko
povećava povrat kroz skalabilnost
Apstrahiranje znanja i
integracijska tehnologija
Tvrtka mora biti sposobna
prikupljati znanje o generičkim
proizvodima tako da se proizvodi
mogu koristiti u različitim
kontekstima. Arhitekturalni nivo
tehnološke integracije vaţan je za
ispravan rad proizvoda.
Poznavanje klijenta je vaţnije nego
apstahiranje znanja.
Tvrtke se oslanjaju na integraciju
tehnologije kroz podatkovna sučelja:
primaran fokus je na razvoju
efikasnosti.
Povezanost s kupcima Tvrtke imaju dogogodišnje i bliske
odnose s kupcima a, kupci su tipično
tehnološki sofisticirani
Tvrtke imaju odnose voĎene
projektima, a korisnici tipično nisu
tehnološki sofisticirani
(Nambisan, S., Information Systems as a Reference Discipline for New Product Development, MIS Quarterly,
27(1):1- 18, 2003.)
3.2.2 Zajedničke karakteristike tvrtki na trţištu
Nedavne statistike pokazuju značajnu konsolidaciju tvrtki (prisutnih na burzi) u promatranoj
industriji. To ukazuje na sazrijevanje trţišta, na brojnost akvizicija i anorganskog rasta najvećih
te nade u prikupljanje inovacija kroz akvizicije.
Na slici dolje na apscisi je prikazan ukupan broj tvrtki IT industrije u segmentu proizvodnje
softvera (SIC kodovi 7372) prisutnih na burzi u SAD. Broj tvrtki je prikazan po godinama od
1990. – 2006. Godine.
41
Slika 5 - Broj proizvodnih softverskih tvrtki na burzama u SAD 1990-2006 godine
(Cusumano, Michael A., In Search of Best Practice and Systems/Software Cost Modeling, International Forum on
COCOMO, MIT Sloan School of Management, 2009.)
Za razliku od gornje slike koja prikazuje proizvodne IT tvrtke na slici dolje. Na apscisi je
prikazan ukupan broj tvrtki IT industrije u segmentu usluga (SIC kodovi 7370, 7371, 7373 za
kompjuterske usluge i IT usluge pri upravljačkom konzaltingu 8742) prisutnih na burzama u
SAD tijekom godina 1990. – 2006.
42
Slika 6 - Broj IT usluţnih tvrtki na burzama u SAD 1990-2006 godine
(Cusumano, Michael A., In Search of Best Practice and Systems/Software Cost Modeling, International Forum on
COCOMO, MIT Sloan School of Management, 2009.)
Vidimo da postoji sličan trend konsolidacije kod oba segmenta tvrtki u IT industriji.
Slijedeća karakteristika vezana je za trend u kojem promet IT tvrtki bilo da su proizvoĎači
hardvera ili softvera vremenom je postao dominantno generiran hibridnom prodajom (usluga i
proizvoda) s trendom rasta udjela prodaje usluga i minimiziranjem prometa ostvarenog kroz
prodaju hardvera.
Na slici dolje prikazan je udio prodaje usluga u ukupnom prometu odabranih hardverskih
korporacija. Vidljiv je trend porasta usluga u ukupnom prometu tvrtki. Neke tvrtke posljednjih
godina snaţno su se orjentirale na jačanje usluţnog portofolia. Npr. HP je 2008. godine akvizirao
EDS (najveću outsourcing kompaniju od 175.000 zaposlenika) za 14milijardi dolara.
43
Slika 7 - Udio prodaje usluga u ukupnom prometu odabranih hardverskih korporacija
(Cusumano, Michael A., In Search of Best Practice and Systems/Software Cost Modeling, International Forum on
COCOMO, MIT Sloan School of Management, 2009.)
Rastući trend prodaje usluga moţe proizaći iz nekoliko razloga. Najvjerojatniji je da zrelost
industrije dovodi do konsolidacije trţišta te kupci očekuju kompletnu uslugu po principu ključ u
ruke.
Dolaskom novih tehnologija poput usluga iz oblaka udio usluga će se i dalje povećavati.
Na slijedećoj slici prikazana su dva grafa. Vidimo da je 2004. godine udio usluga u ukupnoj
prodaji prešao pola ukupnog udjela u prodaji 500 najvećih IT kompanija u SAD-u.
Sličan trend postoji kod svih velikih tvrtki poput Oraclea, Siebela, Novella, itd.
44
Slika 8 - Udio prodaje usluga i proizvoda u ukupnom prometu IT korporacija izlistanih na SAD burzi
(Cusumano, Michael A., In Search of Best Practice and Systems/Software Cost Modeling, International Forum on
COCOMO, MIT Sloan School of Management, 2009.)
Još je jedna bitna karakteristika zajednička za sve tvrtke u IT industriji, a vezana je za ulaganje
tvrtki u istraţivanje i razvoj.
ICT tvrtke daleko više ulaţu u istraţivanje i razvoj nego tvrtke u drugim sektorima. Unutar ICT
sektora najveća ulaganja u istraţivanje i razvoj jest kod softverskih tvrtki i tvrtki koje se bave
proizvodnjom čipova (Intel npr.).
45
Slika 9 - Prosječno ulaganje u istraţivanje i razvoj ICT firmi po sektorima
39
Ta činjenica je bitna za razumjevanje profila ljudi i okruţenja potrebnih za stvaranje uspješnih
ICT tvrtki i izvozno orjentirane industrije u nekoj zemlji.
Slika 10 - Ulaganje u istraţivanje i razvoj najvećih japanskih tvrtki 2006. godine
Izvor: (Japanese Statistics Bureau, 2007.)
39
(OECD Information Technology Outlook - baza podataka.)
46
3.3 Karakteristike poduzeća i meĎusobna povezanost
Poduzeća u softverskoj industriji razmjerno su distribuirana kao i u većini industrija danas.
Pri tome je postoje karakterističnosti od poduzeća do poduzeća i od zemlje do zemlje prema
različitim vidovima eksternalizacije odreĎenog segmenta djelatnosti. Naime neke zemlje
specijalizirale su se kao pogodna odredišta za odreĎene vidove IT usluga (pozivni centri, help
deskovi), neke kao regionalni centri za preprodaju programskih paketa, a neke kao pogodne
lokacije za razvoj softvera.
Druga karakterističnost pri promatranju karakterističnosti poduzeća u softvrskoj industriji vidi se
u lakoći i brzini kojom od nule u odreĎenim okolnostima nastaju trvtke uslijed brzog razvoja
tehnologije i otvaranja novih niša pri svakom tehnološkom skoku (Apple, Microsoft, Yahoo,
Google, Facebook). Pri tome se moţe primjetiti da najuspješnije kompanije dolaze iz podučja u
koje karakterizira visoka kvaliteta ţivljenja (SAD, Finska, Njemačka).
Kasnije u radu ćemo postaviti pitanje i analizirati potencijale Hrvatske kao outsourcing odredišta
za odreĎene tvrtke ili za usmjerenje na stvaranje uspješnih startupa koji prerastaju u svojevrsne
lidere u nekoj niši na odreĎenoj regiji.
Iz perspektive razvoja nacionalnih softverskih industrija vaţan je pogled na velike tvrtke s jedne
i male, mikro tvrtke s druge strane. Naime velike tvrtke djeluju globalno i obično su pokretač
softverske industrije neke zemlje kroz investiranje u lokalne podruţnice i pokretanje outsourcing
modela u softverskoj industriji. Uz podruţnice velikih tvrtki obično se stvara pozitivno okruţenje
i potreba za specifičnim uslugama. Takvo okruţenje pogoduje stvaranju i ţivotu velikog broja
malih i mikro tvrtki koje dijelom suraĎuju ili nastaju iz velike lokalne podruţnice, a dijelom
samostalno stvaraju vlastitu vrijednost na otvorenom trţištu.
47
3.3.1 Velike korporacije i offshoring destinacije
Eksternaliziranje, odnosno outsourcing kako se takoĎer uvrijeţeno naziva, moţe biti unutar jedne
drţave, zatim near-shore i off-shore outsourcing. Općenito nastalo je iz potrebe da se poslovi
koje iz više razloga nije isplativo obavljati s vlastitim ljudskim i materijalnim resursima povjere
trećim osobama. Ono je svakodnevna pojava u tvrtkama svih veličina, a moţe se povjeriti
tvrtkama koje se nalaze u bliskim zemljama (near-shore) ili udaljenima (off-shore).
Eksternaliziranjem moţe biti naručen dio proizvodnog procesa ili neka vrsta usluge. Odnos
izmeĎu naručitelja i isporučitelja moţe biti dugoročan, a čest je slučaj i da je eksternalizacija
povjerena vlastitoj tvrtki u stranoj zemlji. IzvoĎači se najčešće nalaze u zemljama s niskom
stopom plaće radne snage i poreza, iako su mogući i drugi slučajevi.
Outsourcing u softveru je povjeravanje vanjskom dobavljaču poslova programiranja, ali i
planiranja, razvoja, upravljanja projektima, odrţavanja ili rukovanja sustavom i druge usluge.
Dok su proizvodne tvrtke već ranije prenosile svoju proizvodnju u zemlje u razvoju, kod softvera
je situacija bila nešto drukčija zato što su nedostaci bili veći nego što su bile prednosti (niske
plaće). Pionirski pokušaj bilo je kad je Texas Instruments 1985. godine otvorio svoju podruţnicu
u Bangaloreu40
, u Indiji.
Na slijedećoj slici prikazana je globalna raspodjela outsourcing trţišta iz 2003. Godine. Slika
prikazuje udjele korisnika, tj. Naručitelje IT outsourcing usluga.
40
Sahay, S., Nicholson, B. and Krishna, S. (2003). Global IT Outsourcing: Software Development Across Borders
[Electronic version]. Cambridge University Press
48
Slika 11 - Raspodjela udjela globalnog outsourcing trţišta
Izvor: (Riabov, S. (2003) IT Outsourcing for German High Tech Companies: Gaining Competitive Advantages in
the Global Economy.)
Eksternalizacija usluga u softveru nastala je pritiskom na potrebu lokalizacije i poboljšanja
kvalitete usluge, a i činjenicom da je u odreĎenim fazama procesa razvoja softvera moguće
definirati ograničene djelomično ponovljive poslove s velikim udjelom informacija. Konačno,
razvoj mreţnih komunikacija je omogućio da geografske razlike postaju sve manje značajne i
udio off-shoringa u ukupno eksternaliziranim uslugama postaje značajniji.
Ključni čimbenici koji naručitelja, odnosno dobavljača, potiču na suradnju u pursourcing
poslovima su41
:
mogućnost povećanja prihoda
prilike za prodaju vanjskim korisnicima
povećana učinkovitost procesa
oslobaĎanje vlastitih resursa
sloţenost upravljanja IT sustavom
korporativna filozofija eksternaliziranja svih djelatnosti osim ključnih
nedostatak raspoloţivih vještina
41
Riabov, S. (2003) IT Outsourcing for German High Tech Companies: Gaining Competitive Advantages in the
Global Economy. Auriga.
Azija i pacifički
prsten
11%
Europa
24% Sjeverna
Amerika
65%
Raspodjela globalnog outsourcing tržišta
49
smanjenje troškova ili upravljanje troškovima
pristup kapacitetima svjetske klase
U slijedećoj tablici prikazane su zemlje koje participiraju na globalnom trţištu u pruţanju
outsourcing usluga u domeni IT usluga.
Tablica 3 - Nacije koje se bave offshoringom
Strategija na: Glavne zemlje Ostale zemlje
Troškove i kapacitet Kina
Indija
Malezija
Jezične vještine Filipini
Meksiko
Kostarika
Indija
Juţna Afrika
Tunis
Maroko
Senegal
Madagaskar
Mauricijus
Nearsourcing Kanada
Poljska
Češka
MaĎarska
Slovačka
Ukrajina
Bjelorusija
Rumunjska
Latvija
Kina
Posebne vještine
(High-End Skills)
Izrael
Australija
SAD
Kina
Indija
Rusija
Izvor: (Aspray, Mayadas & Vardi; Globalization and Offshoring of Software; A Report of the ACM Job Migration
Task Force; 2006)
Vidimo da su Kina i Indija lideri u pruţanju troškovno jeftinih „body shopping― modela
offshoringa. Druge zemlje nalaze konkurentske prednosti kroz znanje jezika zemalja korisnika
(iz razvijenijih ekonomija). Poljska, Češka, MaĎarska i Slovačka zbog blizine i posebno nakon
ulaska u EU uslijed dvostruko niţih troškova i relativno solidnog znanja jezika popularno su
nearshore odredište za njemačke tvrtke.
50
3.3.2 Male tvrke i specifične niše
Male tvrtke čine glavninu tvrtki u softverskoj industriji. Prema „US Census Bureau― u
Sjedinjenim Američkim Drţavama u 91% softverskih tvrtki zaposleno je manje od dvadeset
zaposlenika po tvrtki.42
Tipična softverska tvrtka u Finskoj takoĎer je malena po broju
zaposlenika. Prema nacionalnom istraţivanju iz 2005. Godine 53% finskih softverskih tvrtki ima
manje od pedeset zaposlenika.43
Male tvrtke moraju naći svoju nišu na trţištu i često suraĎuju sa velikim tvrtkama u čvrstoj
simbiozi.
Slika 12 - Dimenzije suradnje velikih i malih softverskih tvrtki
Izvor: (Kari Smolander, LOCAL SOFTWARE DEVELOPMENT IN INDUSTRY GLOBALIZATION,
Lappeenranta University of Technology, P.O.Box 20, 53851 Lappeenranta, Finland, Päivi Ovaska & Pasi Juvonen,
South Carelia Polytechnic, 2006.)
42
(U.S. Census Bureau (2005). County Business Patterns 2003. http://censtats.census.gov/cbpnaic/cbpnaic.shtml,
accessed 21th Sep 2005.) 43
(Jokinen, 2004.)
51
Istraţivački projekt na lokalnim softverskim tvrtkama koje rade sa kupcima globalnih industrija
u Finskoj 2006. godine iznjedrio je nekoliko zanimljivih i vaţnih spoznaja o strukturi tvrtki,
fokusu djelatnosti i trendovima razvoja organizacija.44
Kod takvih tvrtki razlikujemo tri osnovna
tipa softverskih tvrtki.
Slika 13 - Tri raspoznatljiva tipa proizvoĎača softvera
Izvor: (Kari Smolander, LOCAL SOFTWARE DEVELOPMENT IN INDUSTRY GLOBALIZATION,
Lappeenranta University of Technology, P.O.Box 20, 53851 Lappeenranta, Finland, Päivi Ovaska & Pasi Juvonen,
South Carelia Polytechnic, 2006.)
Faktori koji utječu na pripadanje nekom tipu sastoje se od poslovnih procesa, tehnologije i tipa
odnosa s kupcima i suradnje s drugim tvrtkama pa prema tome razlikujemo slijedeće tipove
organizacija: anticipatore, specijalizatore i kolektore.
Anticipatori djeluju proaktivno i pokušavaju prepoznati slabe signale trţišta i ovladavati novim
tehnologijama. Te se tvrtke stalno upuštaju u rad na novim informacijskim sustavima i
proizvodnim rješenjima za svoje kupce s ciljem dodavanja vrijednosti njihovom poslovanju kroz
nova rješenja. Ovaj tip organizacije zainteresiran je za stvaranje dugoročnih planova s kupcima i
rješenjima za kupce.
44
(Kari Smolander, LOCAL SOFTWARE DEVELOPMENT IN INDUSTRY GLOBALIZATION, Lappeenranta
University of Technology, P.O.Box 20, 53851 Lappeenranta, Finland, Päivi Ovaska & Pasi Juvonen, South Carelia
Polytechnic, 2006.)
52
Anticipator obično suraĎuje s nekoliko podizvoĎača koji pomaţu kad anticipator nije u stanju
podrţati odreĎenu tehnologiju, rješenje ili kupca.
Kod anticipatora najveću vrijednost predstavlja dobar i dubok odnos s kupcem i obično suraĎuju
s nekoliko kupaca tijekom duţeg niza godina.
Na slijedećoj slici prikazani su smjerovi razvoja i uspješnog odrţanja malih tvrtki prema vrsti
specijalizacije.
Slika 14 - Tranzicija iz trenutne situacije u konkurentniji poloţaj
Izvor: (Kari Smolander, 2006.)
Specijalizatore karakterizira snaţna kompetencija oko jedne do dvije tehnologije. Oni proaktivno
razvijaju tehnološke kompetencije i ne fokusiraju se na suradnju u glavnim tehnološkim
područjima. S obzirom da druge softverske tvrtke rado suraĎuju sa specijalizatorima zbog
njihovog vrhunskog zannja u odreĎenom području, specijalizatorima nije potreban poseban
marketing ili promidţbene aktivnosti.
53
Ponekad specijalizatori imaju pokoje vlastito softversko rješenje, a obično specijalizatori iznose
projekte po narudţbi kupaca i u isto vrijeme razvijaju vlastite proizvode.
Tipično specijalizatori imaju jednog ili dva velika kupca. Malen broj kupaca im pomaţe u
podizanju vlastitih procesa za podršku. Odnosi s kupcima obično su dugotrajni i jačaju sa
ugovorima o suradnju.
Kolektore karakterizira fragmentirano poslovanje. Kolektor prodaje i proizvodi sve što je kupac
voljan platiti. Kolektor moţe razviti vlastiti softver ,a moţe takoĎer biti i preprodavač hardvera.
Kolektor suraĎuje sa puno kupaca sa različitim tipovima odnosa koji obično ne traju dugo.
Kolektor aktivno stvara mreţe različitih specijalista koje koristi kao podizvoĎače u projektima.
Kolektor se takoĎer moţe ponašati kao broker povezujući ponuĎače i kupce.
Neki kolektori razvijaju sposobnost za odreĎene procese poput specifikacije zahtjeva i
upravljanja projektima, ali to nije karakteristično jer mnogi kolektori poboljšavanje procesa
smatraju gubitkom vremena.
54
4 Utjecaj razvoja softvera na razvoj suvremenih gospodarstva
4.1 Uvod
U ovom poglavlju pribliţit ćemo znanstvene teorijske modele za razvoj nacionalne softverske
industrije, primjenom tih modela pruţit ćemo uvod u analizu uspješnosti zemalja u strateškom
izvozu softvera. Odredit ćemo najvaţnije zemlje s kojima treba usporediti Hrvatsku i izloţit
ćemo prema modelima sve bitne strategije i taktičke aktivnosti koje su te zemlje poduzele da bi
postale najuspješniji izvoznici softvera. Izloţiti ćemo razlike i sličnosti njihovih strategija. i na
kraju analizrat ćemo ICT u širem i softverski sektor u uţem smislu u Hrvatskoj.
4.2 Teorijski modeli analize kompetitivnosti nacionalnih softverskih industrija
Prvi pokušaj da objasni konkurentnost pojedine drţave u internacionalnom okruţenju poduzeo je
Adam Smith 1776. Godine sa teorijom apsolutne prednosti.45
Prema Smithu zemlja je sposobna
poboljšati vlastiti prosperitet proizvodnjom dobara i usluga u kojima ona ima apsolutnu
troškovnu prednost pred drugim zemljama. Ako jedna zemlja moţe proizvesti neku robu
efikasnije nego neka druga, kaţe se da ona ima apsolutnu prednost u proizvodnju te robe.
Efikasnost proizvodnje se mjeri utroškom rada u proizvodnji jedinice proizvoda. Apsolutne
prednosti neke zemlje mogu biti prirodne (klima, tlo, prirodna bogatstva i sl.) i stečene (znanje,
vještina i dr.). Ako jedna zemlja ima apsolutnu prednost u proizvodnji jednog proizvoda, ona će
se specijalizirati u proizvodnji tog proizvoda i dio te proizvodnje razmjenjivati za proizvod druge
zemlje u kojem druga zemlja ima apsolutnu prednost. Na taj način će ukupna proizvodnja i
potrošnja biti veća i u obje zemlje.
Teorija apsolutne prednosti kasnije je zamjenjena teorijom usporedne troškovne prednosti koja
ima slične koncepte, a razloge specijalizacije i razmjene traţi u različitoj produktivnosti
45
(Krugman, P. R., & Obstfeld, M. (2003). International Economics: Theory and Policy, 4th edition. New York:
HarperCollins.)
55
proizvodnih faktora. Ovo je načelo formulirao 1817. David Ricardo na modelu dviju zemalja
koje proizvode dva ista proizvoda s različitim troškovima proizvodnje. Pretpostavio je za razliku
od Smitha da jedna od dviju zemalja ima apsolutnu prednost u proizvodnji oba proizvoda. Prema
tom načelu svaka zemlja uţiva korist ako se specijalizira za proizvodnju i izvoz onih dobara koje
moţe proizvesti uz relativno niţe troškove.
Ricardo je smatrao kako je trgovina meĎu zemljama odreĎena onim u čemu je svaka zemlja
relativno bolja. Ricardo ističe da isto pravilo, koje ravna relevantnom vrijednošću robe u jednoj
zemlji, ne ravna relativnom vrijednošću robe, koja se zamjenjuje izmeĎu dvije zemlje ili više njih
u sistemu potpuno slobodne trgovine. Npr. Količina vina koju Portugal mora dobiti u zamjenu za
englesko platno, nije odreĎena odnosnim količinama rada uloţenim u jednu ili drugu robu, kao
što bi to bilo kad bi one bile proizvedene u Engleskoj ili Portugalu. Na primjeru trgovine ove
dvije zemlje i dva proizvoda Ricardo dokazuje da bi bilo dobro za Portugal da izvozi vino u
zamjenu za platno čak i u slučaju da se platno moţe proizvoditi u Portugalu uz manja ulaganja
nego u Engleskoj.46
47
Sve do drugog svjetskog rata teorije internacionalne trgovine voĎene su teorijom komparativne
prednosti. Nakon drugog svjetskog rata veliki dio trgovine nastao je pod utjecajem masovne
proizvodnje, kreiran je pojam „economy of scale― (velike tvrtke mogu pristupiti većem trţišnom
udjelu pomoću veće geografske prisutnosti) i teoretičari su morali naći nove načine za objasniti
odnose u internacionalnom trgovanju, proizvodnji, iskustvu i inovacijama.48
Nova objašnjenja rezultiraju oligopolnim natjecanjima.49
Oligopolisti drţe da čak i u potpunom odsustvu komparativne prednosti dvosmjerno trgovanje
moţe postojati i moţe biti uzajamno korisno za sve trgovinske partnere. Nadalje drţave (vlade)
imaju značajnu ulogu u kreiranju konkurentnosti tvrtki sa stvaranjem politika koje guaju profit
od stranih tvrtki ka domaćim konkurentima. Rezultati su nacionalni dobici na trošku stranih
zemalja. Ovo gledište rodilo je Porterovu teoriju prema kojoj se zemlje poput tvrtki natječu za
46 (Krugman, P. R. (1993). The current case for industrial policy. Cambridge, MA: Cambridge University Press.) 47
(Salvatore, D. (2002). International Economics, 3rd edition. New York: Macmillan.) 48
(Linder, S. B. (1961). An Essay on Trade and Transformation. Stockholm: Almquist & Wiksell.) 49
(Krugman, P. R. (1990). Rethinking International Trade. Cambridge, MA: MIT Press.)
56
njihov udio svjetskih trţišta ,a drţave (vlade) imaju glavnu ulogu u stvaranju konkurentnosti
tvrtki.50
4.2.1 Teorijski model Porterovog dijamanta
Glavni doprinos Porterovog rada duţ teorija konkurentnosti zemalja je u objašnjenju obrazaca
svjetske trgovine i investiranja bolje nego itko drugi. Istovremeno stvorio je koristan okvir
menadţerima da identificiraju nacionalne industrijske prednosti. Teorija jasno ocrtava odnose
izmeĎu resursa tvrtki i zemalja (potrebnih tvrtkama za dobivanje internacionalnih prednosti ).51
Teorijski modeli za analizu kompetitivnosti nacionalnih softverskih industrija52
izvedeni su iz
Porterovog modela dijamanta53
. PrilagoĎena teorija modela dijamanta drţi da se tvrtke natječu
na trţištu , a zemlje imaju mogućnost utjecati na uspjeh tvrtki. Kumulativni uspjeh ili neuspjeh
tvrtki neke zemlje u svim industrijama odreĎuje konkurentnost na nacionalnom nivou. Tijekom
istraţivanja Porter54
je proučavao trgovanje deset različitih zemalja (različitih prema veličini,
vladinim politikama, socijalnoj filozofiji, geografiji i regiji). Za ilustraciju teorije dijamantnog
modela Porter je uveo četiri odrednice na koje utječu šanse i aktivnosti drţave (vidi: „Slika 15 -
Porterov dijamant―):
1. Faktorski uvjeti (npr. Prirodni resursi)
2. Uvjeti potraţnje
3. Strategije, struktura tvrtki i suparništvo
4. Povezane i podrţavajuće industrije
Prva odrednica, faktorski uvjeti odnosi se na prirodne resurse poput ljudskog kapitala, fizičkih
resursa, inovacija, kapitala i infrastrukture. Resursi su podjeljeni u osnovne i napredne faktore.
Osnovni faktori povezani su sa sirovim materijalima i podeduciranom radnom snagom u koje je
50
(Magaziner, I. C., & Reich, R.B. (1983). Minding America’s Business: the Decline and Rise of the American
Economy. New York: Vintage Books.) 51
(Porter, E. M. (1990). Competitive Advantage creating and sustaining superior performance. New York, NY: The
Free Press.) 52
(Heeks R. & Nicholson B., 2002); (Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003) 53
(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990) 54
(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990)
57
potrebno malo investirati. Napredni faktori opisuju industrijsku potrošnju za reinvestiranje i
inoviranje. Zajedno ovi resursi čine proizvodni potencijal pojedine zemlje55
.
Druga odrednica, uvjeti potražnje odnosi se na veličinu i sofisticiranost domaćih kupaca. Prema
Porteru56
skup zahtjeva u zemlji prisiljava tvrtke na podizanje kvalitete proizvoda (odgovarajući
tako na zahtjeve domaćih kupaca). Ti rigorozni uvjeti potraţnje vode tvrtke ka ostvarenju
kvalitete proizvoda atraktivnim na internacionalnom trţištu. Različiti domaći uvjeti potraţnje
stvaraju različite domaće prednosti i tako njeguju domaće industrije.
Slika 15 - Porterov dijamant
Izvor: (Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990, p. 127)
55
(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990) 56
(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990)
58
Treća odrednica nacionalne konkuretske prednosti je strategija, struktura tvrtki i suparništvo.
Porterova57
teorija ukazuje da strategije i strukture tvrtki jesu ovisne o poslovnom okruţenju u
zemlji (domovini). Razlike izmeĎu poslovnog sektora pojedine zemlje odreĎuje način na koji se
tvrtke natječu i eventualno razvijaju konkurentske prednosti. Rivalstvo je najvaţniji faktor pri
natjecanju. Rivalstvo u zemlji (domovini) prisiljava tvrtke da budu konkurentne cijenom,
poboljšaju kvalitetu i da budu inovativne.
Četvrta odrednica nacionalne konkurentske prednosti jesu povezane i podržavajuće industrije.
Industrijska specijalizacija redovito se dogaĎa unutar odreĎenih geografskih lokacija kao rezultat
industrijskih klastera. Unutar podrške takve mreţe specijaliziranih institucija stvara se okruţenje
u kojem učenje, inovacije i operativna produktivnost moţe bujati. Takvi klasteri su istaknute
značajke naprednih ekonomija, ali i rijetki u zemljama u razvoju i njihov nedostatak limitira
produktivnost u tim ekonomijama prema Porteru58
.
Četiri odrednice nacionalne konkurentske prednosti čini interaktivni sustav u obliku dijamanta
koji je pod utjecajem drţave (Vlade) i prilika. Drţava djeluje pozitivno pri ohrabrivanju tvrtki za
podizanje performansi i podizanju nivoa konkurentske prednosti. Ograničavanjem ili
ohrabrivanjem direktne kooperacije neke industrije kroz restriktivne regulatorne zakone drţave
su u mogućnosti regulirati odrednice dijamantnog modela. Prilike se u Porterovom59
modelu
razmatraju kao dogaĎaji izvan kontrole tvrtke i opisuju se kao politike, ratovi, čiste inovacije,
tehnološki diskonuiteti i promjene na financijskim trţištima. Prilike omogućuju promjene na
konkurentskim pozicijama i omogućuju nacijama preuzimanje globalnog vodstva.
Ova studija vodi se prilagoĎenom teorijom Porterovog dijamantnog modela za analizu
konkurentnosti Hrvatske spram vodećih zemalja u izvozu softvera. Podaci Svjetske banke
korišteni su za potrebe studijske usporedbe.
U osnovi dijamantni model drţi da je lokacija izvor konkurentske prednosti. Za zemlju koja je
sposobna izvoziti neke industrijske proizvode znači da u toj zemlji postoje prednosti kod
proizvodnih resursa. To su oni resursi koji nedvojbeno podrţavaju tvrtke na internacionalnom
trţištu. Ovo je u skladu sa razmatranjima iz studija o sposobnostima nacija za stvaranje izvozne
57
(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990) 58
(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990) 59
(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990)
59
softverske industrije koje su objavili Carmel 2003. Godine (Carmel, E., 2003) te Heeks i
Nicholson 2002. Godine (Heeks R. & Nicholson B., 2002) .
U studiji iz 2006. Godine Richard Heeks proširuje Porterove modele.
Slika 16 - Lanac vrijednosti softverske firme
(Heeks R., Using Competitive Advantage Theory to Analyze IT Sectors in Developing Countries: A Software
Industry Case Analysis, MIT, Information Technologies and International Development, 2006)
Na slici gore prikazan je lanac vrijednosti softverske firme.
Heeks u svojem radu izlaţe i vlastito viĎenje modela lanca vrijednosti za softversku industriju.
60
Slika 17 - Lanac vrijednosti softverske industrije
Izvor: (Heeks R., Using Competitive Advantage Theory to Analyze IT Sectors in Developing Countries: A
Software Industry Case Analysis, MIT, Information Technologies and International Development, 2006)
4.2.2 Ovalni model i nacionalni softverski konkurentski faktori
Carmelova teorija ovalnog modela60
evolucija je Porterove studije dijamantnog modela. Prema
toj teoriji lokacija je vaţan faktor koji utječe na konkurentost nacije za izvoz softvera.
Uzimanjem u obzir i istraţivanja Heeksa i Nicholsona61
iz 2002. Godine koje promatra faktore
uspjeha Indije, Irske i Izraela Carmel je definirao konkurentnost zemlje na slijedeći način:
1. Državna (vladina) vizija i politike – Promovira rast u globalnim telekomunikacijama i
stranim ulaganjima
2. Globalna zrelost industrije i prava – Broj lokalnih tvrtki, veličina i standardi visoki su i
velike su. Udruţenja koja organiziraju industrijske tvrtke velika su i prestiţna. Primjeri su
Indijski NASSCOM62
i američki IEEE63
.
3. Tehnološka infrastruktura i telekomunikacije – tehnologije su napredne i dovoljno dostupne
da omoguće interkontinentalne komunikacije.
60
(Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003) 61
(Heeks R. & Nicholson B., 2002) 62
National Association of Software and Services Companies 63
Institute of Electrical and Electronics Engineers
61
4. Plaće – su dovoljno konkurentne da privuku strane klijente (za offshoring), s druge strane
dovoljno atraktivne da privuku vrhunske stručnjake (za inovativni pristup – pojedine
regije/gradovi u SAD i zapadnoj Europi)
5. Ljudski kapital – Radna snaga u IT industriji pojedine zemlje kompetitivna je veličinom,
produktivnošću i edukacijom kad se usporedi sa drugim IT izvoznim zemljama.
6. Kvaliteta života – bitan je faktor za inovativne zemlje jer talentirani pojedinci sposobni
kreativci odlaze u područja gdje je kvaliteta ţivota visoka i okruţenje pogodno za
ispoljavanje i razvoj njihove osobnosti. S druge strane ovaj faktor nije presudan kod zemalja
koje izvoz softvera baziraju na offshoringu kroz nisku cijenu rada.
7. Poveznice – se odnose na kapital, ljudski kapital i industriju. Stvaranje veza izmeĎu tvrtki,
pojedinaca u zemlji i inozemstvu omogućuje razne oblike za otvaranje novih trţišta, izvora
financiranja i poslovnog povezivanja. Utjecaj ovog faktor teško je izmjeriti. Kod offshoringa
on nije presudan i vaţniji je u početku stvaranja izvoznih kompetencija jer pomaţe snaţenju
grupnih karakteristika u industriji neke zemlje te stvaranju izvora kapitala i povezivanju sa
potencijalnim kupcima kroz veze lobista u inozemstvu.
8. Kapital – se odnosi na sve vrste izvora financiranja u zemlji i iz inozemstva. Ovaj faktor
vaţan je za softversku industriju u rastu i kvalitetnom prepoznavanju i ulaganju u riţične ,ali
potencijalno visoko profitailne projekte (startup, private equity, venture capital). Za
offshoring ovaj faktor nije previše vaţan jer tvrtke koje otvaraju „farme― programera u
dogovoru sa drţavom investiraju prema potrebi. S druge strane ovaj faktor jako je vaţan za
zemlje koje ţele stvoriti izvozno orjentiranu softversku industriju baziranu na inovativnim
proizvodima i uslugama.
62
Slika 18 - Ovalni model - nacionalni faktori uspjeha pri izvozu softvera
Izvor: (Carmel, E., 2003)
Prema Carmelu64
nacije uspijevaju u izvozu softvera jer vlade država stvaraju zakone i politike
koje pomaţu razvoju industrije visoke tehnologije. Vladajuća stranka vjeruje da tehnologija
moţe pomoći u osnaţivanju ekonomskog rasta. Ekonomski rast zauzvrat omogućuje poboljšanja
u telekomunikacijskoj infrastrukturi, kapitalu, edukaciji i kvaliteti ţivota.
Druga karakteristika, industrijska globalna i pravna zrelost odnosi se na mogućnosti
promoviranja suradnje i natjecanja izmeĎu tvrtki koje se bave visokom tehnologijom. Uspješne
softverske nacije zahtijevaju velike tvrtke pri čemu se manje tvrtke mogu pridruţiti. Uspjeh
ostvaruju sve tvrtke spremne na suradnju i dijeljenje resursa.
64
(Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003)
63
Treća karakteristika, tehnološka infrastruktura, odnosi se na pouzdanu ICT65
infrastrukturu.
Razvoj softvera zahtijeva jeftine i pouzdane podatkovne komunikacije. Posjedovanje stabilnih
izvora električne energije u zemlji vitalno je za rad računalnih mreţa i računala.
Četvrta karakteristika, plaće, odnosi se na trošak zapošljavanja offshore djelatnika za razvoj
softvera. Tvrtke koje traţe lokacije za offshoring obišno odabiru zemlje sa niskom cijenom
troška rada jer je cijena rada dominantan trošak pri razvoju softvera. Sposobnost zemlje da
osigura niţe troškove rane snage poţeljna je u slučaju offshoring ponude. Od 2005.godine
inflacija je podigla cijene rada indijskih radnika. Posljedica je da zapadne tvrtke sada
zapošljavaju radnike u drugim zemljama (ASEAN).66
Peta karakteristika, ljudski kapital, objedinjuje kolektivne sposobnosti softverskih
profesionalaca, nacionalne orjentacije i tradicija, kvantitete, jezičnih vještina i upravljačkih
vještina. Prema Carmelu snaţna zajednica softverskih eksperata ne moţe se oformiti u nekoliko
godina. Snaga nacionalne radne snage proizlazi iz tradicije više generacija s korijenima u jakim
sveučilištima. Veliki broj educiranog osoblja vitalno je vaţan. U takvom okruţenju s jedne strane
se izdvajaju talentirani pojedinci i lideri koji mogu podići industriju ,a sa druge strane su
osposobljeni, educirani pojedinci sposobni za podrţavanje vodstva.
Šesta karakteristika ovalnog modela, kvaliteta života, odnosi se na talentirane pojedince koji
preteţno nastanjuju ( i sele se u ) mjesta sa visokom kvalitetom ţivota. Primjeri uključuju
Seattle, Washington (Microsoftovu glavnu korporativnu lokaciju) i Austin u drţavi Texas
(Dellovu glavnu korporativnu lokaciju)67
.
Sedma karakteristika, poveznice, odnosi se na stvaranje povjerenja izmeĎu radnih grupa, tvrtki i
nacija. Povjerenje omogućuje ulaganje u kvalitetnije odnose. Kvalitetniji odnosi rezultiraju niţim
nivoom konflikata i ugodnijim odraĎivanjem obeza izmeĎu ugovornih strana.
Osma karakteristika, kapital, odnosi se na izvore dostupnog kapitala za softversku industriju.
Prema Carmelu68
kapital dolazi iz domaćih i stranih izvora. Domaći izvori odnose se na drţavno
65
ICT - Information and Communication Technology 66
(Walsh, D. A. (2005). An evaluation of the maturing Indian Software industry. ) 67
(Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003) 68
(Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003)
64
financiranje (fondovi i subvencije pod utjecajem vlade), lokalna zajednička visokorizična
ulaganja, investicijski kapital. Strani izvori financiranja odnose se na strane resurse poput
kredita, investicijskog kapitala. Dok razvijene zemlje imaju imaju brojne strane i domaće izvore
financiranja, zemlje u razvoju koje stvaraju industriju za izvoz softvera često su u nedostatku
izvora financiranja.
Ovalni model predstavlja moderni teorijski okvir za mjerenje nacionalnih kompetencija za izvoz
softvera. U principu sve pregledane studije69
koriste faktore spomenute u ovalnom modelu.
Razlike izmeĎu studija nalaze se u temi studije, tipu prikupljanja podataka i metodologijama.
Prema navedenim studijama zemlje sa najsnaţnijim faktorima obično posjeduju najkonkurentnije
tvrtke. Vaţno je primjetiti da za postizanje internacionalne konkurentnosti drţave u izvozu
softvera ne moraju svi faktori biti ispunjeni.
4.2.3 Klasifikacija izvoznih softverskih zemalja
Za odreĎivanje konkurentnosti nacionalnih softverskih industrija Carmel je kreirao 2003. Godine
sustav klasifikacije70
prema odgovarajućim parametrima. Sustav se dokazao korisnim tijekom
usporedne analize u softverskoj industriji. Takve analize neophodne su za mjerenje teorija i
nacionalnih politika koje utječu na uspjeh nacionalnih sofverskih industrija.
Prema Carmelovoj klasifikaciji zemlje su podjeljene u četiri grupe/nivoa (postoji i peta grupa,
izvan konkurencije, u kojoj su zemlje koje se uopće ne bave izvozom softvera).
Tablica 4 - Četri-redna taksonomija zemalja izvoznica softvera
Nivo (red) Tip – zemlje prema izvozu softvera Zemlje
1. Vodeće zemlje u izvozu softvera Većina OECD nacija: SAD, Kanada, UK,
Njemačka, Francuska, Belgij,
Nizozemska, Švedska, Finska, Japan,
Švicarska, Australija, (uključivo Irska,
69
(Rubin, 2000; Heeks & Nicholson, 2002; Carmel, 2003a; Marriott, 2008) 70
(Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information Systems in
Developing Countries, 13(2), 1-6.)
65
Izrael i Indija od 1990.godine)
2. Tranzicijske zemlje Rusija i Kina
3. Zemlje izvoznice softvera u nastajanju Brazil, Kostarika, Meksiko, Filipini,
Malezija, Šri Lanka, Koreja, Pakistan,
Rumunjska, Bugarska, Ukrajina, Poljska,
Češka, MaĎarska
4. Nezrela faza Kuba, El salvador, Jordan, Egipat,
Bangladeš, Vijetnam, Indonezija, Iran
Ne natječu se Ne natječu se Većina malih, najslabije razvijenih
zemalja svijeta
PrilagoĎeno iz: (Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information
Systems in Developing Countries, 13(2), 1-6.)
Svaka od grupa karakterizirana je zrelošću softverske industrije pojedne zemlje, organizacijskim
klasterima (i brojem tvrtki) i količinom (ukupnim prometom) izvoza softvera pojedine zemlje.
Zrelost softverske industrije ogleda se u broju godina kojima se pojedina nacija bavi izvozom
sofvera.
Organizacijski klasteri prikazuju ukupni broj izvoznih organizacija (tvrtki) pojedine zemlje.
Promet pri izvozu softvera pojedine zemlje mjera je ukupne količine izvoza softverskih
proizvoda i usluga tijekom promatrane godine.
Tablica 5 - Pragovi sistematizacije zemalja izvoznica softvera
Nivo (red) Zrelost softverske industrije Organizacije Količina izvoza
1. >15 godina Stotine > 1$ milijarde
2. >10 godina 100 > $200 milijuna
3. > 5 godina Desetine > $25 milijuna
4. preostalo preostalo preostalo
PrilagoĎeno iz: (Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information
Systems in Developing Countries, 13(2), 1-6.)
66
Nacije prvog nivoa jesu vodeće nacije pri izvozu softvera71
. Ove nacije karakteriza napredna
ekonomija, visoka industrijalizacija, a softver tradicionalno izvoze više od petnaest godina.
Glavnina nacija ovog nivoa zemlje su poput Sjedinjenih Američkih Drţava, Japana, Velike
Britanije, Njemačke, Francuske i Kanade. Sve ove zemlje posjeduju i koriste računalnu
industriju desetljećima. Od 1990. Godine ovoj skupini Carmel pridruţuje Izrael, Indiju i Irsku.
Indija, Irska i Izrael pozicionirale su se kao centri IT offshoring usluga.
Slijedeće po redu (drugi nivo) jesu tranzicijske nacije u klasifikaciji prema izvozu softvera72
. Tu
skupinu zemalja čine Rusija i Kina. Carmel je još 2003. Godine predvidio da će te zemlje 2010.
Godine izvoziti softver u iznosu od najmanje milijardu dolara i prema tom kriteriju pripadati
prvom redu temalja izvoznica softvera. Razlike izmeĎu prvog i drugog reda zemalja jesu slabosti
u području upravljanja softverom, njegovom kvalitetom i marketingom.
Treću skupinu nacija čine zemlje izvoznice softvera u nastajanju. Ove zemlje izvoze izmeĎu 25-
200 milijuna dolara godišnje i posjeduju softversku industriju sa klasterima malih i srednje
velikih tvrtki. Neke zemlje u ovoj skupini vjerojatno nikada neće preći u drugu skupinu jer su
malene, politički nestabilne ,a ekonomija im je u početnom stadiju razvoja ( npr. Šri Lanka ) te
je rast njihove industrija ograničen.
U četrvrti nivo Carmel73
svrstava zemlje još nezrele za izvoz softvera. To su zemlje s malim
utjecajem na globalno trţište softvera zbog nezrelih trţišta, isključivo malih tvrtki i dominantno
poljoprivredne industrije. Veliki broj tih zemalja male su veličinom stoga je malo vjerojatno da
će ikada preći u treći nivo zemalja izvoznica softvera jer njihove industrije teško mogu postati
velike.
71
(Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information Systems in
Developing Countries, 13(2), 1-6.) 72
(Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information Systems in
Developing Countries, 13(2), 1-6.) 73
(Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information Systems in
Developing Countries, 13(2), 1-6.)
67
4.2.4 Vaţnost politika kod informacijsko-komunikacijske tehnologije
Politika informacijsko-komunikacijske tehnologije krajnje je vaţna zemljama u razvoju. "ICT
moţe biti moćan alat za dosezanje razvojnih ciljeva zahvaljujući svojoj jedinstvenoj sposobnosti
unaprijeĎenija komunikacije i razmjene informacija kojima jača postojeće i stvara nove
gospodarske i društvene poveznice… ICT moţe doprinijeti stvaranju novih prihoda i smanjenju
siromaštva. Omogućava ljudima i tvrtkama da iskoriste poslovne prilike unaprjeĎujući
učinkovitost procesa, unaprjeĎuje sudjelovanje u proširenim gospodarskim mreţama i stvara
nove prilike za stvaranje radnih mjesta."74
Statistički dokaz vaţnosti ICT-a: korelacija izmeĎu udjela korisnika interneta i BDP-a per capita.
Izvor: Digital Opportunity Initiative
74 ( Creating a Developing Dynamic. Final Report of the Digital Opportunity Initiative - http://www.opt-
init.org/framework/pages/2.3.1.html)
68
4.2.5 Zemlje izvoznice softvera
U ovom radu prilikom kreiranja teza na trţištu se nekoliko zemalja isticalo sa natprosječno
visokim izvozom softvera spram općenito izvoza ili bruto društvenog proizvoda zemlje što
ukazuje na usmjerenost zemlje na razvoj softvera. Nadalje prema klasifikaciji zemalja izvoznica
softvera vaţno je potvrditi zemlje koje se ističu i pripadaju prvoj ili drugoj kategoriji, a da su po
nekim karakteristikama usporedive sa Hrvatskom.
Slika 19 - Izvoz ICT usluga (softvera) po zemljama 1990 - 2011 po veličini izvoza
Na slici gore vidimo prvih pedeset zemalja po veličini izvoza ICT usluga. Izvor podataka je baza
podataka Svjetske banke. Prema tablici iz priloga na kraju ovog rada (gdje su prikazani odabrani
69
tablični podaci iz gore prikazanog grafa) vidimo koje zemlje izvoze više od milijun dolara ICT
usluga godišnje. Podjelimo li te zemlje prema ostala dva kriterija klasifikacije zemalja prema
izvozu softvera (zrelost industrije i brojnost organizacija) dobit ćemo slijedeći rezultat.
Zemlje koje su se i prije petnaestak godina intenzivno bavile izvozom softvera i ostvarivale
preko milijardu dolara godišnji izvoz (prema tablici iz priloga) jesu: Indija, Irska, SAD, Velika
Britanija, Njemačka, Nizozemska, Švedska, Španjolska, Belgija, Izrael, Kanada, Finska,
Francuska i Japan. To su sve visoko razvijene zemlje koje se bave izvozom softvera, li i dobara i
usluga ostalih industrija oduvijek.
Proširena prva skupina sastojala bi se od svih zemalja koje 2010. Godine izvoze više od dvije
milijarde (zbog korekcije vremenske vrijednosti novca) dolara ICT usluga, a bave se izvozom
softvera već petnaest godina. U tu skupinu svrstale su se slijedeće zemlje (prema kriteriju izvoza
manje od jedne milijarde 1998. godine, ali više od dvije milijarde dolara izvoza od 2010. godine
): Kina, Italija, Norveška, Austrija, Luksemburg, Singapur, Rusija, Filipini, Hong Kong i
Poljska. Češka, MaĎarska, Rumunjska, Argentina, Kostarika, Indonezija i Maroko svrstale su se
u drugu skupinu jer 2010. Godine izvoze barem jednu miijardu dolara ICT usluga godišnje.
Treću skupinu čine zemlje koje su prije desetak godina (2002.) izvozile barem 200 milijuna
dolara, a i danas ne izvoze niti milijardu dolara. Tu skupinu čine: Portugal, Republika Koreja,
Grčka, Turska, Pakistan, Novi Zeland i Hrvatska.
U proširenu treću skupinu zemalja prema izvoznoj softverskoj orjentaciji čine zemlje koje su
2002. Godine izvozile manje od 200 milijuna dolara, a 2010. Izvoze manje od (dvije) milijarde
dolara. To su: Ukrajina, Brazil, Bugarska, Slovačka, Juţna Afrika, Libanon, Slovenija i Estonija.
Vidimo da je prema ovoj podjeli Hrvatska pripala u treću skupinu zemalja (tik do mjesta u
proširenoj skupini). S obzirom da je cilj istraţiti mogućnosti i potencijale da Hrvatska preĎe u
višu skupinu istraţivanje i usporedba će se usmjeriti na adekvatne zemlje iz viših skupina.
Sasvim je jasno da Hrvatska nije veličinom i populacijom slična SAD-u, Velikoj Britaniji,
Njemačkoj, Španjolskoj, Kanadi, Francuskoj, Japanu, Kini, Italiji, Rusiji, Filipinima ili Poljskoj.
To su sve puno veće zemlje od Hrvatske i izuzev Poljske, Filipina i Rusije daleko razvijenije
zemlje sa velikom tradicijom jake industrije. Dok su Poljska, Filipini i Rusija puno veće zemlje
od Hrvatske, Luksemburg, Singapur i Hong Kong su puno manje zemlje od Hrvatske veličinom.
70
Preostale zemlje Nizozemska, Švedska i Belgija su zemlje sa velikom tradicijom industrije i
trgovine te da bi se Hrvatska mogla usporeĎivati s njima u domeni izvoza softvera morala bi jako
razviti svoju ukupnu industriju i društvo, a to nije realno u kratkom roku niti ovim tempom.
Kvantitativnim prikazom najvećih izvoznika ICT usluga, ali na drugačiji način dobivamo uvid u
zemlje koje jesu meĎu najvećim izvoznicima ICT usluga, ali u ukupnom dijelu izvoza usluga
fokus imaju na izvozu ICT usluga. Time ćemo izdvojiti one zemlje koje u značajnoj mjeri izvoze
softver i prema klasifikaciji ih smatramo Izvoznicima prve ili druge kategorije, ali ICT usluge za
te zemlje predstavljaju nišu ili bitan industrijski segment kojem su posvetile paţnju i polučile
značajan uspjeh.
Te zemlje ćemo analizirati i usporediti gdje je Hrvatska spram njih u raznim segmentima bitnim
za izvoz softvera i analizom kako su te zemlje ostvarile uspjeh projicirat prijedlog adekvatnih
strateških mjera kojom Hrvatska moţe krenuti ka istom cilju.
Na slijedećoj slici vidimo zemlje koje izvoze preko 25% ICT usluga godišnje u 2010. Godini
jesu: Indija, Irska Izrael, Kostarika, Finska.
71
Slika 20 - Zemlje najveće izvoznice ICT usluga prema udjelu izvoza ICT usluga u ukupnom izvozu usluga (%)
Pogledamo li zemlje izvoznice ICT usluga prema udjelu izvoza ICT usluga u BDP-u primjetit
ćemo da se opet na vodećim mjestima nalaze Irska, Indija, Izrael, Finska i Kostarika.
72
Slika 21 - Zemlje izvoznice softvera po izvozu ICT usluga po BDP (%)
Trendovi na slici slični su trendovima liste zemalja prema izvozu ICT usluga u ukupnom udjelu
izvezenih usluga.
Vidimo da Hrvatska ima konstantnu vrijednost bez uzlaznog ili silaznog trenda tijelom
promatranog intervala. Za razliku od Hrvatske, Srbija u posljednjih nekoliko godina (otkad šalje
podatke Svjetskoj banci, ali i otkad je stavila fokus na razvoj izvozne industrije softverskih
usluga) ima značajan rastući trend izvoza ICT usluga po BDP.
Pogledajmo na slijedećoj slici zemlje izvoznice ICT usluga prema udjelu izvoza po stanovniku
za godine 1998.-2011.
73
Slika 22 - Zemlje izvoznice ICT usluga prema izvozu u dolarima po stanovniku
Slika ukazuje na nekoliko činjenica. Uz Irsku i Luksemburg Izrael, Finska i Švedska izvozile su
u 2011. godini preko tisuću dolara po stanovniku ICT usluga. Indija je u 2010. godini izvezla
47,45$ po stanovniku (za 2011. godinu nema podataka) što je razumljivo i pokazuje da se samo
dio indijskog potkontinenta bavi izvozom ICT usluga. Kostarika nije meĎu najvećim
izvoznicama, ali u intervalu 2005.-2011. godina svrstava se meĎu zemlje sa najvećim rastom
izvoza (više od trideset posto godišnji rast).
Dok prosječno najveće zemlje izvoznice imaju rast oko 17,1%, najbolje imaju preko trideset, a
Hrvatska 12% prosječni godišnji rast izvoza ICT usluga prema broju stanovnika. Bitno je
naglasiti da to ipak jest rast veći od prosječnog rasta industrije i izvoza, ali s obzirom da
Hrvatsku karakterizira pad broja stanovnika taj rezulata je još slabiji prema drugim drţavama. Za
utjehu SAD ima prosječni godišnji rast izvoza ICT usluga po broju stanovnika osam posto.
One zemlje koje su specijalizirane za izvoz softvera imat će velik udjel izvoza ICT usluga u
ukupnom izvozu. Te zemlje uz uvjet da pripadaju višoj kategoriji nego Hrvatska vrijedi istraţiti.
Što su napravile, kako su uspjele i što Hrvatska moţe naučiti i preslikati bit će okosnica
slijedećeg istraţivanja.
74
Vidimo da vrijedi istraţiti Indiju, Irsku, Izrael i Finsku kako je predviĎeno tijekom pripreme i
prijave ovog rada 2006. Godine. Ali vidimo još jednu vaţnu činjenicu. Kostarika je zemlja slične
veličine kao i Hrvatska, Pomorske je orjentacije sa velikim iskustvom u izvozu voća i povrća.
Veliki rast izvoza softvera vidljiv je kod zemalja u tranziciji nakon pristupanja Europskoj Uniji.
Te zemlje 1998. Izvozile su manje od Hrvatske, ali danas je situacija obrnuta. Hrvatski izvoz je
stagnirao (u deset godina se udvostručio), a zemlje poput Poljske su udestrostručili izvoz u deset
godina.
Te brzo rastuće industrije u karakterističnim zemljama usporedit ćemo sa Hrvatskom i
kvantitativno i kvalitativno iznaći moguće korake za stvaranje vlastite strategije ili zaključiti da
za Hrvatsku nema mogućnosti usmjerenja na razvoj i izvoz softvera.
4.3 Europska iskustva
Kada spomenemo Europska iskustva mislimo prije svega na Europsku uniju. Današnja Europska
unija je posebna i jedinstvena zajednica drţava s elementima zajedničkog zakonodavnog okvira,
razvojne politike, socijalne politike, politike zapošljavanja i mnogim drugim elementima koje je
čine svojevrsnom kvazidrţavom. Unatoč tome što su sve članice istodobno i zasebne drţave i
mogu se kao takve i proučavati, činjenica da je EU jedinstveno trţište s odreĎenom
koordinacijom i zajedničkim politikama i vrijedi je razmatrati kao cjelinu, neovisno o tome hoće
li neka njezina članica dobiti i posebnu paţnju zbog njenih karakteristika.
Promatrajući je kao jednu cjelinu, a u dokumentima koje je i sama izdavala kao cjelina,
Europsko stanje, uvidi i odgovori na situaciju su specifični. Specifična je i struktura unutarnje
političke komunikacije u kojoj dominiraju sloţene procedure, izabrana ili postavljena tijela koja
odgovaraju istodobno i svojim zemljama članicama, a trebaju raditi i za zajedničko dobro. Načini
donošenja odluka, njihovo objavljivanje i provoĎenje u djelo su takoĎer specifični.
Europa, stari kontinent, jedno je od područja najveće koncentracije ljudi i kapitala, tako da i
samo njezin softverski sektor zapošljava više od 28 milijuna ljudi i stvara dodanu vrijednost od
75
180 milijardi €.75
Štoviše, u razdoblju izmeĎu 1980. i 2007. godine utrostručio je svoj udio u
dodanoj vrijednosti generiranoj u privatnim tvrtkama, a učetverostručio broj zaposlenih u
privatnim tvrtkama unutar starih 15 članica.76
Sektor softvera je na taj način na vrhu liste najbrţe
rastućih područja gospodarstva i kao što mu nedavne prognoze proriču, taj će rast nastaviti još
sljedećih nekoliko desetljeća. MeĎutim, ne samo što je to dinamično i brzorastuće područje
gospodarstva, ono je i ključni sastojak za uspješan rast produktivnosti izazvan razvojem ICT
sektora, a koji je odgovoran za više od 40% ukupnog ekonomskog rasta.
Osim toga, analiza je pokazala i da su sektori visokog intenziteta primjene softvera doprinijeli
više od 50% rastu produktivnosti u Njemačkoj izmeĎu 2001. i 2005. godine.
No, uočava se odreĎena neobičnost. S jedne strane, softver se smatra ključnim pokretačem
europskog gospodarstva i EU s udjelom od 32% drţi drugo mjesto na ljestvici kupaca softvera, a
s druge strane postoji uočen problem konkurentnosti europskog softvera. Na popisu 20 najvećih
proizvoĎača softvera i dobavljača IT usluga nalazi se svega tri europske i ček četrnaest američkih
tvrtki.
Na tu činjenicu se u svojem govoru 2007. godine osvrnula i gospoĎa komesar Reding obraćajući
se najvećim Europskim proizvoĎačima softvera77
pozivajući na zajednički rad na razvoju nove
europske strategije za softver i tom prilikom ukazala na činjenicu da je unatoč visokoj razini
stručnosti i istraţivanja tek nekoliko europskih tvrtki uspjelo postati svjetskim liderima.78
Čini se
da je općenito konsenzus analitičara da je u tom trenutku, a moţda i sada, bilo potrebno donijeti
neke odluke i djelovati stimulativno na softversku industriju. TakoĎer, postoje i rasprave o
nedostatku povezanosti izmeĎu politike podrške istraţivanja i razvoja i industrijskih politika.79
Uočen je i nedostatak mladih inovativnih kompanija i to je pitanje postavljeno kao jedno od
najvaţnijih u kreiranju industrijskih politika.80
S obzirom na činjenicu da je EU u samom
svjetskom vrhu, snaţno pozicionirana kao jedna od vodećih sila u istraţivanju i razvoju, bilo je
za očekivati da će broj mladih inovativnih kompanija biti veći.
75
(Eurostat 2011.) 76
(EU KLEMS 2011.) 77
(Truffle 100) 78
(Reding, V., Towards a European Software Strategy, 2007) 79
(Leimbach T., Developing policy strategies for emerging industries, Fraunhofer Institute for Systems and
Innovation Research ISI, 2011.) 80
(Veugelers, R.; Cincera, M., Young leading innovators and the EU's R&D Intensity Gap, Breugel Policy Brief,
9.2010)
76
Drugim riječima, prevladava zabrinutost što unatoč postojanju preduvjeta za to, uočava se
nedostatak inventivnosti, inovativnosti, uspješnih start-up i spin-off programa81
.
S obzirom na stav prema softveru, Europu bismo mogli promatrati u tri razdoblja. Prvo,
obiljeţeno poznatim i ranije opisanim razvojem ICT sektora i softvera unutar njega, zatim
razdoblje redefiniranja i na kraju razdoblje razvoja inovacija i softvera. Ilustracije radi i ne
pridajući tom dogaĎaju na taj način neku posebnu vaţnost, recimo da je razdoblje redefiniranja
započelo s apelom gospoĎe Reding, a da je okončalo donošenjem programa Europa 2020 (EC
COM 2010/2020) u kojem je politika razvoja softvera dobila svoje mjesto u ukupnoj strategiji
razvoja Europe.
Kraj prvog razdoblja razvoja softvera Europa je dočekala, kao što se moţe zaključiti iz tona
navedenog apela, zabrinuta i razočarana. Općenit je konsenzus da je softver veoma vaţan
segment unutrašnjeg trţišta, kreator radnih mjesta, stvaratelj dodane vrijednosti, pogon koji
potiče rast produktivnosti, a izraţeno je i nezadovoljstvo njegovim stanjem.
Istodobno, uočava se da je došlo do povrata razdoblja industrijske politike u tom dobu, a što bi
moglo bit povezano s globalnim promjenama u pristupu drţavnom intervencionizmu, odnosno
liberalizmu ili njegovoj negaciji. Kako god bilo, u tom se razdoblju javila i „Izjava o
industrijskoj politici u proširenoj Europi― (EC COM 2002/714) koja je donesena s isključivom
svrhom „pokretanja rasprave o načinima na koje industrijska politika moţe potaći konkurentnost
industrije i pospješiti integriranost različitih instrumenata politike koji bi mogli imati utjecaj na
industrijsku konkurentnost. U cilju jačanja utjecaja na industriju, donesen je još jedan dokument
koji daje novi okvir i uvodi nove instrumente kojima se namjerava izgraditi integralniji pristup
industrijskoj politici (EC COM 2005/474), ali skup tada predloţenih mjera ulazi u primjenu
Izjavom 860 iz 2007. godine (EC COM 2007/860). Kao što je već spomenuto, softver dobiva
posebno i vaţno mjesto u strategiji EU 202, dokumentu nazvanom „Industrijska politika u eri
globalizacije―.
Korijeni elemenata strategije softvera mogu se naći u izvješću specijalne radne skupine za ICT
koja analizira stanje konkurentnosti i daje preporuke za poboljšanja 2006. godine, meĎutim,
81
(Bonaccorsi, 2007) (Bonaccorsi, European competitiveness in information technology and long-term scientific
performance, 2011)
77
stanje na svjetskoj tehnološkoj sceni se mijenja brţe nego je to u stanju pratiti višeslojna i vrlo
sloţena administracija Europske unije, tako da je apel za hvatanje priključka sa samim vrhom
ICT tehnologije svijeta vjerojatno bio upućen u zadnji tren (2007. godina). Naime, u doba govora
gospoĎe Reding već su bili jasni znakovi promjena u industriji softvera. Ona se na njih tada
pozivala kao na Software as a Service (SaaS), ali to je vrlo brzo postalo još i više: Cloud
Computing, računalstvo u oblaku. No, ona je ipak to prepoznala kao "pravi trenutak" za akciju.
Stoga je podvukla da postoji potreba za Europskom strategijom za softver i poseban poziv za
priključivanjem uputila industriji.
Poziv na europsku strategiju za softver je konačno rezultirao procesom koji je uključio
konzultacije članica industrije i dionika, internu konzultaciju na razini europske komisije koja je
uključila razne skupine za rasprave kao i studije koje su imale za cilj analiziranje trenutnog i
budućeg razvoja industrije i njezine doprinose gospodarstvu i društvu. Studija je povjerena tvrtki
Pierre Audoin Consultants, te tvrtkama IDATE, London Economics and Fraunhofer ISI i trebala
bi se sastojati od tri glavne gradivne jedinice:
• analiza trenutnog stanja softverske industrije i trţišta kao i politički obzor
• razvijanje scenarija za trţište i industriju u 2020 i odreĎivanje gospodarskih i društvenih
doprinosa
• prepoznavanje i procjena trenutnih i budućih prepreka i političkih mjera
Na temelju rezultata ta tri koraka trebalo bi biti moguće postaviti obrise konkretne i učinkovite
politike i strategije koja bi se sastojala od izričitih i jasnih preporuka. Na temelju rezultata ta tri
koraka očekivalo se da će biti moguće postaviti obrise konkretne i učinkovite politike i strategije
koja bi se sastojala od izričitih i jasnih preporuka i na taj način bila i jasno provediva. Prva
ključna točka bila je odreĎivanje definicije softverske industrije kako bi se jasno definirao
obuhvat mjera. Prvi, grubi radni pristup bio je krenuo je od opsega prozvanog "Softverski
proizvodi i IT usluge―, ali analiza razvoja trţišta pokazala je da se ubrzano javljaju novi modeli
poslovanja i ubiranja prihoda koji nameću potrebu klasificiranja u skladu s tim realnostima.
78
Tablica 6 - Poslovnih i prihodovnih modela
Licenca /
odrţavanje
IT usluge Plaćena web
aplikacija
Oglašavanje
Sistemski softver
(operativni sustavi,
upravljanje računalnim
mreţama itd.)
+ + + +
Alati
(DBMS, Middleware; ES
alati)
+ + + +
Aplikativni programi
Uredski softver, softver
namijenjen velikim
poslovnim korisnicima
+ + + +
Igre
(konzole, web igre itd) + - + +
Infrastrukturni softver - + + +
Izvor: (Giron, F.; Poujol, M.; Ménard, E.; Bonneau, V.; Leimbach, T.; Friedewald, M.; Salsas, P., Economic and
social impact of software & software-based services. Deliverable 2, 2009.)
Zbog svoje veličine i vaţnosti svakog segmenta, za politiku razvoja softvera je bilo neobično
vaţno klasificirati ove poslovne i prihodovne modele kako bi se što bolje razumjela stanja i
dogaĎanja pojedinih dijelova softverske industrije.
Na temelju gore opisane definicije, analiza sadašnje situacije na trţištu softvera i softverskih
usluga (SSBS) i u pripadnoj industriji pokazuje da se očekivao rast trţišta pri PSGR od 3,7% u
razdoblju od godine 2009. do 2012. Iako će svi segmenti rasti, mjereno apsolutnim iznosima,
struktura trţišta će se početi mijenjati. Dok će udio klasičnih prodaja licenci i odrţavanja početi
tonuti, novi segmenti plaćenih web usluga i online oglašavanje će u razdoblju od 2008 do 2012.
godine udvostručiti svoj udio s 4,1% na 9,5%. Glavni faktori tog enormnog rasta su nova
područja SSBS trţišta u koja ulaze oblaci, otvoreni softver, service oriented architectures,
mobilno računarstvo, machine-to-machine/internet of things, Web 2.0 i online oglašavanje.
Vaţno je primijetiti da su ti segmenti dijelovi SSBS industrije, ali da se sastoje od različitih pod-
segmenata trţišta koji se katkad preklapaju i stoga nisu komplementarni ukupno gledanom SSBS
trţištu.
79
Dok samo neki segmenti kao što je to slučaj s online oglašavanjem (~6 mlrd €) ili mobilnim
sektorom (~5 mlrd €) već imaju signifikantan trţišni udio u 2008 godini u EU, karakteristika svih
segmenata je snaţna stopa rasta (izmeĎu 15% i 60%) do 2012. godine. Sve to upućuje na to da je
SSBS trţište zacijelo u fazi promjene koja će rezultirati promjenom i prihodovnih modela i opseg
ponude industrije.82
Analiza gospodarskih i društvenih doprinosa SSBS-a ne samo da je pokazala
da je industrija kakva je ranije opisana bila brzorastuća u smislu dodane vrijednosti i zaposlenosti
tokom posljednjih desetljeća, nego i da je, gledano po dinamici istraţivanja i razvoja,
visokostručne radne snage i rada na inovacijama meĎu najistaknutijim industrijama Europe.
MeĎutim, i u relativnim i u apsolutnim iznosima još uvijek zaostaje za SAD-om.
Začudo, u mnogim pokazateljima, kao što su na primjer intenzitet ulaganja poduzetničkog
kapitala ili kvaliteti potraţnje, ona je daleko naprednija83
. Prepoznata je vrijednost koju softver
pruţa ukupnom društvu i drugim sektorima gospodarstva, ali u dinamici kojom usvaja nove
tehnologije i stavlja ih u uporabu, Europa zaostaje za SAD.84
Jedan od razloga za tu nisku razinu prihvaćanja bi mogla biti povijesna (i pomalo neobična)
sklonost Europske politike da smatra kako ICT ima odreĎene karakteristike meritornog (javnog)
dobra, odnosno dobra čiju društveno optimalnu razinu proizvodnje i potrošnje moţda nije
moguće postići samim trţištem.85
No, kao što su analize uvjeta političkog okvira pokazale, ta
situacija se počinje mijenjati. Detaljnija analiza pokazala je da još uvijek postoje velike razlike
izmeĎu zemalja EU u pogledu politike podrške ICT/SSBS sektora. Za početak, moţemo ustvrditi
da ni jedna zemlja članica EU nema izričitu nacionalnu strategiju softvera. Većina nacionalnih
inicijativa je još uvijek bila horizontalnog ili kvazi-horizontalnog tipa koji obuhvaća sektorske
granice a i mnoge od njih su imale za cilj integrirati u druge sektore ona dobra i usluge koje
proizvodi ICT sektor, što i ne iznenaĎuje kad uzmemo u obzir spomenutu percepciju ICT-a kao
meritornog dobra. Moţe se reći da je relativno mali broj aktivnosti u drţavama članicama EU
koje su usmjerene izravno na podršku razvoju SSBS proizvoĎača. Samo u nekim slučajevima u
proteklim godinama, i to samo kod drţava sa značajnim sektorom proizvodnje softvera ili kod
82
(Giron, F.; Poujol, M.; Ménard, E.; Bonneau, V.; Leimbach, T.; Friedewald, M.; Salsas, P., Economic and social
impact of software & software-based services. Deliverable 2, 2009.) 83
(Leimbach, T.; Wydra, S., Competitiv Index of the European Software and IT services, 2010) 84
(Van Ark, B. et al., ICT and productivity in Europe and the United States. Where do thedifferences com in?, ,
CESInfo, 2003, p295-318) 85
(Stiglitz, J. E., Economics of the Public Sector, 1988)
80
onih kod kojih je prisutan poneki veći proizvoĎač, dolazilo bi do pokretanja kakve inicijative
usmjerene upravo na potporu SSBS sektora. Zanimljivo je da neki od tih programa ujedno zrcale
i promjene SSBS sektora na svjetskoj razini tako što pruţaju novčanu potporu za istraţivanje i
razvoj fundamentalnih tehnologija. Ipak, kao posljedica EU strategija eEurope 2005 i i2010 su
praktički sve drţave članice implementirale politike kojima potiču razvoj u pravcu Informatičkog
društva. Takav pristup je u najmanju ruku napredak u odnosu na prethodne godine kad se
smatralo da su prihvaćanje, difuzija i primjena ICT-a nešto što se podrazumijeva. Doduše, takav
razvoj stvari lako moguće odraţava probleme razgraničavanja koji su u porastu, kako izmeĎu
nacionalnih i EU razina upravljanja, tako i izmeĎu sektora proizvoĎača i sektora
kupaca/korisnika. Vrijedi napomenuti da je isti takav širok raspon ICT/SSBS politika uočen i u
zemljama koje nisu članice EU86
87
Rezimirajući rezultate dosada provedenih analiza dobivamo potvrdu ispravnosti procjena na
kojima se temelji inicijativa prema zajedničkoj europskoj strategiji softvera. Ona je obuhvatila i
izmjerila trenutne promjene na trţištu i u industriji, potvrdila je gospodarske i društvene
doprinose industrije i pokazala je nepostojanje podrške putem politike. Kao posljedica tih
rezultata sljedeće su faze vrlo pomno promotrene, ali pri tome je uzet u obzir samo onaj segment
koji je u nastajanju, a to je sektor internet usluga utemeljenih na softveru (―software based
internet services‖ - SBIS) kako bi analizirali mogućnosti koje su na raspolaganju u sklopu
pruţene razvojne prilike.
Na temelju spoznaja sadrţanih u PAC-u i IDATE-u i uzevši u obzir intervjue s preko 60
stručnjaka u kojima se razgovaralo o trendovima u gospodarstvu, tehnologiji i politici, razvijen je
trţišni model kako bi se predvidjela revolucija trţišta softvera do 2020. godine. Uzeti su u obzir i
makroekonomski pokazatelji (budući da je trţište softvera povijesno snaţno povezano s rastom
BDP-a i ima izrazito povoljan utjecaj i na IT i na softver), stabilna društvena i politička
okruţenja, te posebni poticajni elementi kao i zapreke razvoju trţišta softvera. U to su uključeni
ne samo uobičajeni i poznati poticaji razvoja softvera, nego i ključni elementi pokretanja SBIS-a
kao što su širokopojasne mreţe koje omogućavaju "umreţeno društvo" ili kao što je virtualizacija
koja potiče razvoj računarstva u oblaku. Ostali vaţni ekonomski i društveni faktori koji su
86
(Giron, F.; Poujol, M.; Ménard, E.; Bonneau, V.; Leimbach, T.; Friedewald, M.; Salsas, P., Economic and social
impact of software & software-based services. Deliverable 2, 2009.) 87
(Leimbach & Friedewald, Assessing national policies to support software in Europe, 2010).
81
utjecali na razvoj trţišta bili su na primjer rezovi troškova uzrokovani snaţnom konkurencijom iz
zemalja u razvoju i novih i rastućih sudionika na trţištu, pojava distribucije putem interneta s
njezinom povoljnosti po pitanju troškova, sve većim brojem korisnika odlično upoznatih s
okruţenjem digitalnog doba koji bez teškoća koriste napredne softverske tehnologije i Internet
usluge.88
Na temelju tih pretpostavki, ekonometrijski model trţišta stabilizirao se u okolici osnovnog
scenarija. Prema njemu, trţište softvera će se unutar EU27 područja razviti s 228,7 milijardi € u
2008. godini do 383,5 milijardi € u 2020. godini, što čini godišnji rast od preko 4% do 2020.
godine. Kako bismo ilustrirali taj rast, recimo samo da je rast BDP-a pretpostavljen u rastućoj
krivulji od 1,82% u 2008 do 2,23% u 2020. godini. Drugim riječima, prognozirano je da će
trţište softvera u području EU27 rasti dvostruko brţe nego ukupno gospodarstvo. TakoĎer je vrlo
vjerojatno da će otvarati nova radna mjesta stopom od 2,8% godišnje i tako do 2020. godine
zapošljavati 2.4 milijuna ljudi u SSBS industriji. MeĎutim, najvaţniji čimbenik je snaţan razvoj
SBIS-a koji sve brţe zamjenjuje tradicionalne prihodovne modele novim modelima kao što su
modeli plaćenog weba ili naplate putem oglašavanja. Posljedica toga je da će SBIS segment
obuhvaćati preko 26% ukupnog trţišta softvera 2020. godine, odnosno rasti će stopom od gotovo
20% godišnje u razdoblju 2008-2020. godine, nasuprot tek 2% rastu ostatka trţišta. Povrh toga,
tradicionalno trţište putem licenci bi trebalo početi opadati do 2016/2017. godine. Ne iznenaĎuje
činjenica da će to imati krucijalan utjecaj na razvoj SSBS industrije i njezine sudionike.
Tradicionalni sudionici kao što su dobavljači softvera i dobavljači IT usluga morat će se suočiti s
najvećim izazovima koje će im pripremiti telekomunikacijske tvrtke pruţanjem usluga u oblaku
ili trţišnih sudionika baziranih isključivo na internetu kao što je, npr, Amazon. Posebno telekom
tvrtke, a one su meĎu najvećim europskim tvrtkama, raspolaţu resursima koji omogućavaju
daljnji prodor na trţište softvera kakvo je danas, a dalje čak i sudjeluju u oblikovanju njegovog
razvoja.89
Osim temeljnog, razvijeno je još četiri alternativna scenarija kako bi se dobio uvid u rizike i
izazove koji se pred ovom industrijom mogu naći u budućnosti. Iako neke pretpostavke nisu
zapravo realistične zahvaljujući značajnim preprekama kao što su fragmentacija trţišta ili
88
(Aumasson, Bonneau, Leimbach, & Godel, 2010) 89
(Aumasson, Bonneau, Leimbach, & Godel, 2010)
82
nedostatak infrastrukture, zanimljive su nam kako bismo razumjeli utjecaj koji mogu imati mjere
usmjerene na poticanje različitih promjena na trţištu.
Prvi alternativni scenarij bio je izgraĎen na temelju brţe difuzije računalstva u oblaku, što čini
samu srţ SBIS-a i već je odigrao vaţnu ulogu u osnovnom scenariju. Kad bi razvoj bio usmjeren
kroz standardiziranu, sigurnu i pouzdanu javnu i privatnu infrastrukturu oblaka i uz padajuće
troškove vezane uz takvu infrastrukturu, takav scenarij bi imao najveći utjecaj na SBIS, dostiţući
41% SBSS-a do 2020. godine na trţištu tek nešto manjem nego što je osnovno.
Drugi scenarij obiljeţen je jačim razvojem mobilnih primjena, a to je drugi najznačajniji činitelj
razvoja SBIS-a u osnovnom scenariju. Na taj način bi se dopustio razvoj novih poslovnih modela
spajajući internet, softverske tehnologije i sposobnost korištenja softverskih usluga bez obzira na
lokaciju korisnika. Zahvaljujući jeftinijim i brţim beţičnim širokopojasnim tehnologijama i
prilagoĎenim platformama, ukupno bi se trţište softvera povećalo dodatnih 8% u usporedbi s
osnovnim scenarijem, a od toga bi imali koristi i tradicionalni SBIS segmenti.
Ostala dva alternativna scenarija su manje usredotočena na SBIS, a više na velika pomicanja
primijećena na IT trţištu 2010. godine.
Treći scenarij temelji se na povećanom trţištu OSS. To bi dovelo do ubrzavanja procesa robne
transformacije softvera u kojoj sudionici trţišta nastoje pomaknuti svoje pozicije prema IT
uslugama i/ili visokosofisticiranim i kompleksnim softverskim sustavima. Zahvaljujući činjenici
da je softver otvorenog kôda već snaţno prisutan u Europi kao i toj da su posebno sudionici
europskog IT trţišta već općenito vrlo konkurentni, takva promjena bi trebala donijeti koristi
trţištu i industriji Europe. S druge strane treba napomenuti da to takoĎer ima potencijal za
smanjenje vrijednosti raspoloţive industriji softvera i moţe dovesti do sveukupno manjeg rasta
trţišta u usporedbi s osnovnim scenarijem.
Posljednji scenarij bavi se povećanom ulogom offshore modela isporuke. Zahvaljujući mogućoj
nestašici nuţnih obučenih zaposlenika i dramatičnih pogoršanja cjenovnih uvjeta, u Europi bi
moglo biti teško nositi se s ponudom offshore trţišnih sudionika uz njihove smanjene troškove
njihovih inputa. Takav scenarij bi doveo do 10% smanjenja u odnosu na osnovni scenarij i
83
uglavnom bi djelovao pruţatelje IT usluga.90
Zaključno ponovimo da se meĎu četiri modificirana
scenarija razvojne strategije europskog softvera samo onaj na temu mobilnosti predstavlja
pozitivnu promjenu u odnosu na osnovni scenarij. Ostala tri scenarija pokazuju da bi mogla
postojati i mogućnost smanjenja ukupnog trţišnog obujma u 2020. godini, iako je u slučaju
scenarija s računarstvom u oblaku i otvorenog softvera to smanjenje ograničeno.
Osnovne pouke koje moţemo izvući iz Europskog modela jest da je pomak u pravcu SBIS-a,
pogotovo računalstva u oblaku i mobilnog računalstva, neminovan. Posljedično, uobičajeni,
tradicionalni modeli, posebno softverski proizvodi počet će opadati. Taj će trend kasnije postajati
sve značajniji (studija je bila vremenski ograničena).
Nakon što su uočeni glavni pomaci u industriji, potrebno ih je dalje, podrobnije analizirati. To
su, dakle:
računalstvo u oblaku
mobilno računarstvo i
softver otvorenog kôda
Iako računarstvo u oblaku ima svoje vaţno mjesto i u osnovnom scenariju, modificirani scenarij
pokazuje da dodatni benefiti mogu biti postignuti - pogotovo u pogledu stvaranja novih modela
isporuke i distribucije - i oni će nadalje omogućiti silan potencijal za rast kojeg bi mogli
iskoristiti sudionici u sektoru europskih telekom pruţatelja usluga i IT sektoru. Scenarij s
mobilnim računarstvom koji je doveo do najpovoljnijeg scenarija bez prenošenja vrijednosti ili
razgradnje europskog trţišta, usko je povezan s računarstvom u oblaku jer je njegov razvoj jedan
od ključnih faktora naglog razvoja mobilnih aplikacija zahvaljujući sve većoj raspoloţivosti
jeftine i učinkovite mobilne povezanosti. Još neki poticajni faktori kao što su norme i propisi,
obrazovanje korisnika i developera su slični za oba segmenta i ta dva scenarija pokazuju sličnosti
i meĎuzavisnosti. Zahvaljujući tome moţemo reći da je podrška računarstvu u oblaku i u pokretu
od esencijalne vaţnosti za razvoj europskog trţišta i poboljšanje konkurentnosti europskih tvrtki.
i softver otvorenog kôda ima neki značaj ţelimo li postići osnaţenje softverske industrije i trţišta
u Europi zbog toga što ona već ima snaţan poloţaj u tom segmentu. Zahvaljujući tome, podrška
90
(Aumasson, Bonneau, Leimbach, & Godel, 2010)
84
razvoju otvorenog softvera će takoĎer pomoći konkurentnosti europskog softvera u odnosu na
druga područja.
Štoviše, otvoreni softver je takoĎer i vaţna pretpostavka i poticaj za razvoj računarstva u oblaku.
U uvjetima Europske multinacionalnosti, svaka zajednička strategija morala bi biti odlično
teorijski i empirijski utemeljena kako bi njezina stručnost i nepristranost bila što neupitnija. Ona
mora biti razvijena u procesu koji uključuje široko prihvaćene opcije, a kao svoj rezultat mora
dati jasne i konkretne operativne politike više nego kod i jedne druge političke i društvene
strukture. U ovom slučaju, izgradnja strategije vodila se prema modificiranom okviru političkih
ciklusa u pet koraka.91
1. Definirajte viziju - u ovom koraku treba doći do vizije budućeg razvoja promatrane industrije
zajedno s meĎuvezama koje će imati u odnosu na druge vaţne promjene u budućnosti;
2. Postavljanje i procjena osnovnih namjera - nakon što je utvrĎena zajednička vizija i opseg
namjeravanih ciljeva, nuţno je prići definiranju politike i postavljanju njezinih mjerljivih ciljeva
i koordinaciju strategije. To uključuje identifikaciju prepreka i politika i ex-ante procjenu
njihovih učinaka;
3. Detaljno izraţavanje ciljeva na temelju rezultata ranijih istraţivanja i detaljan plan rada moraju
biti doneseni;
4. Implementacija i nadzor - nakon toga, postupak treba biti proveden s tim da mora biti i
nadziran kako bi se osiguralo da se ţeljeni rezultati postiţu upotrjebljenim mjerama;
5. Strateška evaluacija i benchmarking: naposljetku, rezultati moraju biti vrednovani i metodom
benchmarkinga usporeĎeni s prihvatljivim alternativnim strategijama. To nam moţe dati upute
kako moţemo poboljšati sljedeći ciklus i, štoviše, dati nam točne polazne veličine u njegovom
planiranju.
Takva vizija snaţnijeg poloţaja Europe u softveru kako ju je iznijela Komisija i donošenje
ciljeva i prioriteta na putu u novi segment SBIS za kojeg se očekuje da će osvojiti dovoljan
91
(Clar, G., Enabling better RTDI Policy-Making in Europe’s Regions, 2008.)
85
trţišni udio u sljedećem desetljeću, široko je prihvaćena i preuzeta je putem rasprave dionika.92
Osim toga, procjena stanja izvedena putem razmatranja četiriju alternativnih scenarija pokazala
je da bi naglasak na poticaj razvoja u pravcu "oblaka" i "mobilnog računarstva", a do odreĎene
mjere i otvorenog softvera, u srednje- i dugoročnom razdoblju pomogao poboljšanju poloţaja
Europe i promijeni trenutne situacije u kojoj dominiraju Američke tvrtke. MeĎutim, ostao je još
izazov pretvaranja takve strategije u skup konkretnih mjera strategije politike razvoja, što je
ključni korak za izgradnju uspješne razvojne strategije.93
Suočavajući se s promjenama u
političkom okruţenju koje smo opisali na početku, zamisao kojom se povodila izrada detaljne
agende bila je da se razvije razvojan politika europskog softvera koja bi bila poticana i pokretana
inovacijama i na taj način djelovala na osnaţenje europske industrije i trţišta softvera. Poticanje
inovacijama u ovom kontekstu označava politiku koja je usmjerena na izgradnju nove,
promijenjene industrije na način da transformira, umjesto da podrţava postojeće strukture.
Usmjerenja na inovativne tehnologije i trţišne segmente bi, osim toga, trebalo i izbjegavati
zamke industrijskih razvojnih politika kao što je na primjer preferiranje pojedinih sudionika (na
primjer pojedinih izdvojenih tvrtki i/ili industrija u povojima) što je posebno poznat problem u
ICT području.94
Zahvaljujući takvom opreznom pristupu, pozabaviti će se nepristrano cijelim
lancem stvaranja vrijednosti u industriji, što uključuje i trţišta i korisnike, a neće se koncentrirati
na same proizvoĎače. Potreba za takvim pristupom takoĎer proizlazi z činjenice da softversku
industriju oblikuje i čitava mreţa utjecaja, više nego ijednu drugu industriju.
Još je vaţnije i uzeti u obzir činjenicu da je softver ključni sastojak rasta produktivnosti koji
donosi ICT, a u čemu Europa zaostaje za SAD.95 96
Slijedom takvih činjenica dolazimo do
zaključka da je europsko trţište (softvera) ključan faktor ne samo za razvoj same industrije, nego
je i osovina preokreta sveukupne konkurentnosti Europe. Drugi razlog za podrobnije bavljenje
SBIS sektorom je činjenica da je industrija već danas snaţno diferencirana. Svaki pod-segment
tog sektora ima svoje zasebne sudionike (institucije, proizvoĎače i korisnike), tehnologije i
92
(Sharpe, M., Paying to win in the new software market. Software 2.0: Winning for Europe, 2009) 93
(Borras, S., The Widening and Deepening of Innovation Policy: What Conditions Provide for Effective
Governance?, 2009, 2009) 94
(Coppey, R., Information Technology Policy, An international History, Oxford, 2004) 95
(Eicher, T. S.; Strobel, T., Information Technology and Productivity Growth – German Trends and OECD
Comparisons., 2009) 96
(Van Ark, B. et al., ICT and productivity in Europe and the United States. Where do thedifferences com in?, ,
CESInfo, 2003, p295-318)
86
trţišta, koji se preklapaju ili se izmeĎu segmenata javljaju nejasne crte razgraničenja.97
Ta
raznolikost povlači za sobom nedvojbenu potrebu da se razmatranja utemelje na objektivnim
analizama jer bi rezultati u suprotnom mogli biti proizvoljni.
U skladu s tim, sljedeća će se analiza mogućih zapreka i raspoloţivih mjera politike koncentrirati
na SBIS i na ključne poticajne faktore i zapreke koje se javlaju. No, takvo usredodočavanje ne bi
smjelo biti doţivljeno kao isključivanje SSBS trţišta u cjelosti zbog toga što, budući da je to
segment u nastajanju, SBIS se preklapa s područjima cjeline iz koje izrasta, to jest softverskih i
IT usluga, te sektora telekomunikacijskih i internet usluga.
Specifičnosti Europskog iskustva su: vrlo sloţen proces identifikacije resursa, problema, stanja,
trendova, mogućnosti koji je uz velike uloţene resurse snimio stanje na svjetskom trţištu
softvera i na koncu postavio temelje razvojne politike s naglaskom na razvoj u pravcu SBIS
segmenta i to nakon rasprave i uz konsenzus dionika.
Barem u teorijskoj pripremi izrade strategije, Europa je kroz svoje dionike prepoznala da uspjeh
softverske industrije ovisi o vrlo velikom broju meĎupovezanosti u gospodarstvu i društvu, a
doftver je prepoznala kao jedan od definitivno ključnih faktora svojeg razvoja, jedno od mjerila
razvoja u odnosu na ostale visokorazvijene regije/drţave i najvaţniju komponentu rasta
produktivnosti.
Kao najvaţnije i najzanimljivije bi još jednom podvukli činjenicu da EU nastoji potaći razvoj
softvera u skladu s trendovima detektiranim na svjetskoj razini ne radi razvoja softvera i njegove
vrijednosti per se, nego kako bi razvijena, moderna softverska industrija u koordiniranoj
industrijskoj i inovacijskoj politici otvorila novi dugoročni razvojni ciklus od kojeg se očekuje
mnogo.
97 (Tessler, S.; Barr, A.; Hanna, N., National software industry development: Considerations
for government planners, Electronic Journal on Information Systems in Developing
Countries, 2003)
87
4.3.1 Slučaj Irske i Finske
4.3.1.1 Irska
Nekoliko činjenica vezuje se uz početke razvoja softverske industrije u Irskoj davnih ranih
sedamdesetih godina:
- Ulazak Irske u Europsku ekonomsku zajednicu
- Vladini napori da privuče visoko tehnološka multinacionalna ulaganja kroz financijske
poticaje ( u zapošljavanju, edukaciji, kapitalnim donacijama i donacijama za istraţivanje i
razvoj )98
- Intenzivno ulaganje u edukaciju i telekomunikacije99
Ulaganja i programi počeli su davati rezultate osamdesetih , a devedesetih Irska je je zauzela
centralno mjesto u europskoj proizvodnoj bazi.
Naime, softverske multinacionalne kompanije (uglavnom iz SAD) u Irskoj su postavile
podruţnice. Podruţnice u pravilu se nisu i ne bave razvojem softvera, ali se bave lokalizacijama i
distribucijom softverskih paketa multinacionalnih kompanija za europsko trţište i na jezicima
europskih zemalja.
Od tada, softverska industrija u Irskoj se diverzificirala i premda je lokalizacija i prilagodba
softverskih paketa ostala ključna aktivnost danas se najveći dio tvrtki bavi softverskim uslugama
sa fokusom na konzalting u internetu i multimediji te fokusom na projektima ključ u ruke (za
razliku od programiranja i bodyshoppinga)100
101
.
Irska softverska industrija rasla je 20% godišnje tijekom devedesetih godina da bi 2000. godine
izvezla čak osam milijardi dolara od kojih 80% čine softverski paketi102
. Aktivno je oko sedam
98
(Coe, N. (1999) Emulating the Celtic tiger?, Singapore Journal of Tropical Geography, 20(1), 36-55.) 99
(ORiain, S. (1997) The birth of a Celtic tiger, Communications of the ACM, 40(3), 11-16.) 100
(EI (1997) ITS 2007: Enterprise Ireland International Services Strategy, Enterprise Ireland,
Dublin.http://www.nsd.ie/htm/publications/its2007/its2007.htm) 101
(ORiain, S. (1997) The birth of a Celtic tiger, Communications of the ACM, 40(3), 11-16) 102
(Moore, S. (2001) Offshore and Nearshore Outsourcing Options, Giga Information Group, Windsor, UK.)
88
stotina tvrtki od kojih je stotinjak u stranom vlasništvu, no na njih otpada oko 90% izvoza
softvera. 103
104
Osim što bi, slično kao u slučaju Izraela, razvoj irske snalaţljivosti mogao sezati u daleku
povijest u kojoj je nacija bila eksploatirana kolonija, autori stavljaju početke geneze današnje
softverske industrije u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Osim spomenutog ulaska u
Europsku ekonomsku zajednicu, tih je godina Irska uloţila značajna sredstva u osnivanje
regionalnih tehničkih učilišta koja su kasnije promovirana u tehničke visoke škole kako bi
upotpunile sustav visokoškolskog obrazovanja. Posljedica je bla povećanje broja redovno
upisanih studenata s oko 20 tisuća u godini '65/66 do gotovo 70 tisuća u godini 90/91. Irski
ljudski potencijali bili su jedan od glavnih mamaca u operaciji privlačenja stranih izravnih
investicija i hranili su napredak u izgradnji inovativnog gospodarstva105
. Štoviše, moţe se
pretpostaviti da je alokacija resursa u obrazovanju bila vrlo uspješna jer je Irska bila rangirana na
prvom mjestu po sukladnosti izmeĎu potreba za kadrovima i programa obrazovnog sustava u
izvješću o konkurentnosti u izdanju IMD World Competitiveness Report za godinu 1998106
.
Razvoj sveučilišta se nastavlja i u kasnijem periodu i tako se očekuje povećanje doktora znanosti
sa oko 700 na projiciranih 1312 u 2013. godini, ali sveukupno, unatoč navedenom, osjeća se
stalan nedostatak još većeg broja stručnih radnika107
.
Vremenom se teţište interesa stranih investitora premjestio s jeftine i obrazovane radne snage na
nešto obrazovaniju ili visoko obrazovanu radnu snagu uz povećane plaće pa je tako u posjednjih
desetak godina nekoliko američkih IT giganata otvorilo svoja sjedišta za Europu u Dublinu108
.
Usporedno s razvojem ljudskih potencijala, vlada je pokrenula još nekoliko inicijativa koje su
vremenom dovele do pozitivnih rezultata. Jedna od prvih mjera, odnosno paketa mjera bile su
one iz ranih sedamdesetih kada je vlada omogućavala porezne olakšice i druge beneficije za
strane ulagače koji bi došli, investirali, iskoristili povlastice i zatim zatvarali pogone ostavljajući
ponovo nezaposlenost109
. U većem dijelu cijelog razdoblja intenzivnog privlačenja stranog
103
(Kelly, L. (2000) Irish eyes smile at software boom, vnunet.com, March 17.) 104
(NSD (2001) A measure of the boom, October 4, National Software Directorate, Dublin) 105
(Moynihan, 2008) 106
(Roy Green, 2001) 107
(Roy Green, 2001) 108
(Moynihan, 2008) 109
(O'Riain, 1997)
89
kapitala u Irsku, na snazi je bila stopa poreza na dobit od svega 10%, a i ona je nakon ţestokih
protesta povećana na svega 12,5% i to uz značajnu odgodu primjene.
MeĎutim, razvojna agencija IDA je, kao prvo, u sedamdesetima prepoznala Itkao budućnosti i
počela je izdvajati značajne iznose za obuku stručnjaka u tom području. Što se tiče lobiranja, bila
je daleko uspješnija u osamdesetima i uspjela je dogovoriti trajan dolazak velikih i značajnih
tvrtki u Irsku: Apple (1980), Fujitsu (1980), Wang (1980), AT & T (1982), IBM (1983), Lotus
(1984), Microsoft (1985), Oracle (1987), Claris (1988) i Corel (1989).110
Još značajniji je pomak prema radno intenzivnim djelatnostima i njihovom stimuliranju u
osamdesetima. Paket mjera predviĎao je novčanu pomoć za zapošljavanje i edukaciju
zaposlenika i posebno mnogo tvrtki iz Itpodručja je iskoristilo ove mogućnosti, od kojih su
mnoge, osnovane oko 1985. godine i kasnije, i danas aktivne.
U devedesete godine Irska ulazi s već jasnom vizijom inovativne ekonomije s ljudskim
kapitalom kao osnovnom vrijednosti i kreće se k ekonomiji znanja. U tu svrhu je osnovano čitav
niz potpornih institucija i fondova:
Tablica 7 - Finska - pregled oticajnih institucija i inicijativa u 2000. godini
Naziv inicijative,
programa,
organizacije ili
fonda
Cilj/svrha/opis Iznos
(mil €)
Sposobnost za
istraţivanje i razvoj
Izgraditi spososbvnosti da tvrtke prvodoe istraţivanje i razvoj
samostalno i trajno na zadovoljavajućoj razini. Ciljana skupina -
veilke tvrtke, ali i SME.
75,5
Sustav poticaja
dodijeljenih za
tehnologiju za
istraţivanje i inovacije
Podrška istraţivanju i razvoju u proizvodnim tvrtkama ili
usluţnim tvrtkama aktivnim u Irskoj kako bi se ustanovila kultura
tehnike istraţivanja i inovacija u gospodarstvu. Posebna paţnja na
prve početne projekte Istraţivanja i razvoja.
0,65 po
porjektu
maksimal
no
Inicijativa za nove
granice
Drţavno poticani program za širenje onih znanja koja donose
dugoročne dobrobiti. Putem ovog programa nastoji se potaći
izvrsnost u mnogim zannstvenim poljima. Cilj nije kratkoročna
korist nego inovativna, originalna i istraţivačka ispitivanja koja
imaju za cilj povećanje dugoročne Irske sposobnosti za razvoj i
nacionalnu konkurentnost
95
110
(Moynihan, 2008)
90
Nacionalni centar za
istraţivanja u
mikroelekronici
Javna istraţivačka ustanova u sklopu Sveučilišta Cork (UCC).
Misija mu je biti centar izvrsnosti u ICT-ju na svjetskoj razini i
postati dijelom nacionalne STI infrastukture i poticati
proizuvodnju bez obzira na prijeklo tvrtke osiguravajući
visokostručne kadrove i stimulirajući tako ulaz novih stranih
ulaganja
16
Porezna politika svega 12,5% poreza na dobit moţe se smatrati situacijom gotovo
nalik na tax heaven.
Programi u
naprednim
tehnologijama
(PATovi)
Patovi su partnerstva izmeĎu institucije Enterprise Ireland,
industrije i visokoškolskih ustanova. Pomaţu industriji da usvoji
nove tehnologije, unaprijede konkurentnost postojeće proizvodnje
i preĎu u više razrede stvaranja dodane vrijednos. Pomaţu
tvrtkmama privući SDI u visoku tehnologiju. Potpora
optoelekronici.
23
CIMRU - Computer
Integrated
manufacturing
research unit
Znanstvena podrška digitalnim poslovnim rješenjima vrhunske razine za
zahtjevne poslovne potrebe. Transfer i uvoz tehnologije i pospješenje
istraţivanja i inovacija u svojm segmentu.
Vijeće za znanost,
tehnologiju i inovaciju
savjetodavno tijelo za opće uspjeravnje politike razvoja znanosti i tehnologije i
strategije razvitka. Okuplja industriju, znanost i vladu.
Inicijativa za
informatička
istraţivanja
ključni element irske strategije za razvoj informatike u Irskoj. Uključuje brigu
za informatiku, telekomunikacijski sektor, razvoj proizvoda i telekom usluga
koje čine osnovu za nove, nadolazeće tehnologije kao što je e-poslovanje.
Usmjeren na istraţivanja koja su od neposredne vaţnosti za industriju Irske.
Pomaţe mnogim tvrtkama pristupiti Enterprise ireland.
Intel Capital Fund Privatni fond tvrtke Intel namijenjen potpori istraţivanja i razvoja
u čitavom nitu informatičke opreme.
meĎunaro
dni, 30
mil.,
1999-
2003
Technology Foresight
fund
Znanstveni fond Irske zaduţen je za ulaganja u strateška
dugoročno isplativa istraţivanja u ICT i biotehnologiju. Namjera
je ulagati u vizionarska istraţivanja koja bi oblikovala ICT
sutrašnjice.
317,5
Stručna skupina za
vještine budućnosti
Neovisno vijeće sa zadaćom da nadzire i usmjerava razvoj radne snage. Bavili
su se problemima nedostatka visokoobrazovanog istraţivačkog kadra i post-
doktoratskih istraţivanja.
Programi za
istraţivanja u
visokoškolskim
ustanovama
Promoviranje visokokvlaitetnih istraţivanja unutar visokoškolskih
ustanova.
59
Strateško operativno
planiranje
U suštini, centralna aktivnost plana je uvoĎenje ICT sektora u
uporabu u školama i unaprjeĎenje znanja i vještina učitelja za
planiranje ICT potreba za svoje segmente.
107,92
Benchmarking
inicijativa
Program za potporu unaprijeĎenja kvalitete u proizvodnji
91
Inicijativa za
unaprjeĎenje
upralvjanja
inovacijama
Inicijativa sluţi kako bi otklopnila uočene probleme u upralvjanju procesima
istraţivanja i razvoja.
Radna skupina za
cjeloţivotno učenje
Podrška programima koji se bave pomoći ljudim,a koji su suočeni potrebama
prekvalifikacije.
Osim u tablici gore navedenih institucija i fondova, irska vlada potiče i financira i slijedeće
programe i inicijative:
Potpora vještinama nastupa na meĎunarodnom trţištu
Poduzetnički inkubatori
Potpora osnivanju novih tvrtki, pogotovo u zabačenijim dijelovima
Inicijativa za transfer tehnologije
U jednom trenutku, sredinom devedesetih, Irska je bila u nevjerojatnom usponu koji kulminira
1998. godine kad Irska privlači neto primitak od izravnih stranih ulaganja u iznosu od 6,8
milijardi dolara i time postaje jedna od četiri zemlje OECD-a koje imaju neto priljev veći od 8%
BDP-a (uz Finsku, Švedsku i Nizozemsku). Štoviše, unatoč tome što ima samo oko 1%
stanovništva EU, Irska je privukla 23% stranih ulagačkih projekata u nizu grana što je uistinu
odličan pothvat, ali i skok u nepoznato, kao što ćemo vidjeti dolje111
.
Pretjerana ovisnost o izravnim stranim ulaganjima dvosjekli je mač, kao kod banaka koje nemaju
vlastitog kapitala dugoročnih izvora, pa ovise o depozitima. Riječ je o tome da softverska
industrija Irske i nije baš sasvim irska. Kao i cijelo gospodarstvo, i sofver ovisi o stranim
ulagačima. Tvrtke u stranom vlasništvu čine oko 90% izvoza i 60% radnih mjesta u sektoru.
Irska i dalje nastavlja primati strana ulaganja. Tako je 2007. godine neto priljev putem IDA
iznosio 2,3 milijarde €. Takva otvorenost neizbjeţna je kad ste mala i otvorena ekonomija kakva
je Irska, ali to za sobom povlači i odreĎene rizike:
- repatrijacija dobiti
- strane tvrtke mogu onemogućiti razvoj domaćima, mogu preplaviti trţište i nove će se tvrtke
teško nositi s multinacionalnim korporacijama
111
(Roy Green, 2001)
92
- u slučaju globalnog pada trenda investiranja, moţe doći do teških posljedica po Irsku. Za
ilustraciju, kad je u 2007 godini zabiljeţen pad od svega 5% novih projekata stranih investicija,
rezultirajući gubitak novostvorenih radnih mjesta iznosio je 40% (EconomyWatch, 2008). Irska
i njezin sektor softvera posebno snaţno ovise o investicijama iz SAD-a.
4.3.1.2 Finska
Kao što je to slučaj i u mnogim drugim zemljama, rijetke su studije koje su se bavile finskom
industrijom softvera. Razni autorii112
su proučavali su istraţivanja softvera u SAD i zaključili su
da je proučavanje softverske industrije u SAD sasvim marginalno. Zaključili su da bi za to mogli
biti dva osnovna razloga. Prvi je taj što je softversku industriju vrlo teško, pa moţda čak i
nemoguće definirati zahvaljujući njezinoj kompleksnosti. Kao drugo, moglo bi se naći
argumenata i za tvrdnju da ne industrija softvera i ne postoji. To je još poduprto i činjenicom da
se softver ne razlikuje od ostalih informatičkih proizvoda i da zbog toga ni ne postoji nikakva
potreba da se odvaja do njih. U svakom slučaju, broj istraţivanja koja su se bavila industrijom
softvera vrlo je ograničen.
Dvije glavne analize industrije softvera koje su provedene izradili su Autere, Nukari i Forsell113
.
Autere i drugi su analizirali stanje i razvojni potencijal finske industrije softverskih produkata i
probleme s kojima se ona suočava. Kao najvaţniji problem istakli su financiranje, a nadalje još i
komercijalne usluge kao što su PR, marketing i pravne usluge, pa zatim probleme u obrazovanju
potrebnih specijaliziranih stručnjaka, nedostatak kadrova sposobnih za upravljanje proizvodima i
stručnjaka za prodaju na meĎunarodnom trţištu. Osim toga, istakli su vaţnost umreţavanja i
stvaranja klastera u okvirima njihove industrije. Istaknuto je i da bi tvrtke trebale raspolagati i
softverskim proizvodom ili komponentama koje bi se mogle reproducirati ili kopirati uz vrlo
niske granične troškove, gotovo besplatno.
112
(Rajala, R., Rossi, M., Tuunainen, V., K. and Korri, S. 2001. Software business models. A framework for
analyzing software industry. Technology review 108/2001. TEKES.) 113
(Nukari, J & Forsell, M (1999) The Growth Strategy and Challenges of the Finnish Software Industry. Tekes
Technology Review 67/99, Paino-Center Oy, Sipoo))
93
Podaci o temeljnim veličinama industrije dobiveni su istraţivanjem provedenim izmeĎu 1997. i
2001. godine. Ipak, još krajem 1980-ih godina projekt pod nazivom ATK polučio je podacima
koji su opisivali cjelokupnu scenu softverskog i hardverskog klastera Finske.
U radu koji su objavili Rajala i drugi 114
opisano je proučavanje poslovnih modela industrije
softvera. Model je bio ograničen na jedan proizvod / trţišni segment u jednoj tvrtki. Uočili su
četiri različita elementa poslovnog modela: razvojni pristup, prihodovni pristup, pristup putem
marketinga i prodaje i implementacijski pristup.
Sallinen115
proučavala je različite vrste dobavljača i njihov razvoj u kontekstu finskog ICT
klastera. Ona je uočila pet različitih vrsta tvrtki: resursne tvrtke, resursne tvrtke s dopunskim
proizvodima i projektima, proizvoĎače softverskih produkata, proizvoĎače produkata s
dopunskim projektima i sistemske kuće.
Empirijske studije koje su se bavile egzaktnim podacima o veličini i demografskim obiljeţjima u
proizvodnji softvera počele su 1995. godine. Kompanija specijalizirana za rizična poduzetnička
ulaganja SFK provela je anketu meĎu finskim proizvoĎačima softvera kako bi prikupila podatke
o izvozu softvera i izvijestila je da je tada iznos izvoza bio oko 75 milijuna eura. Još sustavniji
pristup prikupljanju podataka upotrjebljen je kada su Culminatum Oy, Tietotekniikan liitto i
Tehničko sveučilište Helsinki proveli prvo istraţivanje u tom polju.
Iznos ukupnog izvoza 1997. godine bio je, prema podacima dobivenim tim istraţivanjem, 83
milijuna eura, a industrija softvera je ukupno prodala 185 milijuna eura svojih proizvoda i
usluga. Razlog zbog kojeg je rast izvoza softvera bio manji od 5% na godišnjoj razini se mogao
traţiti u činjenici da je uslijed reorganizacije poslovanja tvrtke ICL/Fujitsu koje se dogaĎalo u to
vrijeme došlo do smanjenja nabave softvera iz Finske. Od 1997. godine to se istraţivanje provodi
svake godine, a financiraju ga uglavnom Tekes i Ministarstvo trgovine i gospodarstva.
Kako bismo dublje shvatili fenomen Finskog softversog čuda, potrebno je promotriti zapravo
cijeli ICT sektor i to posebno teleomunikacije koje su bile jedan od glavnih uporišta razvoja
softvera.
114
((Rajala, R., Rossi, M., Tuunainen, V., K. i Korri, S., 2001; Software business models. A framework for
analyzing software industry.; Technology review 108/2001, TEKES)) 115
(Sallinen, S., Development of industrial software supplier firms in the ICT cluster. An analysis of firm types,
technological change and capability development, 2002)
94
Gledajući unazad, razvoj ICT klastera u Finskoj čini se kao da je bio rezultat rada kakvog dobro
podmazanog stroja. MeĎutim, mnogi faktori njegovog nastanka bili su povijesna slučajnost ili
barem nisu bili dio sustavnog razvojnog plana.116
Naime, liberalizacija trţišta bila je više „izvučena dobitna srećka― nego plod promišljene vladine
odluke i finske su telekomunikacije došle u poziciju da prve krenu u utrku u GSM svijetu, čak
prije nego su mnogi uopće doznali da postoji ikakva utrka.
Korijeni takvog ishoda seţu u 19. stoljeće kad je Finska izborila u tadašnoj carskoj Rusiji
slobodu davanja koncesija lokalnim telefonskim kompanijama koje su tu slobodu trajno sačuvale
i prednjačile po broju novih tehničkih rješenja i istraţivanja na polju telekomunikacija. Kad je
kasnih sedamdesetih prošlog stoljeća došlo do frontalnog sukoba izmeĎu privatnih, brojnih
teleoperatera i drţave koja je prijetila preuzeti preveliku kontrolu nad sektorom, ishod u kojem
su se operateri konačno izborili za punu liberalizaciju cjelokupnog telekomunikacijskog trţišta i
tako bili jedni od prvih u svijetu. Finski su dobavljači opreme postali jedni od prvih koji su imali
priliku isporučiti GSM opremu. Nakon kasnijeg meĎunarodnog vala liberalizacije, Nokia je bila
u odličnom poloţaju za uzlet.
Nakon što je riješen spor oko prava na GSM koncesije, vlada se povukla i od tada se odluke u
vezi telekomunikacija donose, barem na neko vrijeme, isključivo temeljem racionalnih i
tehničkih odluka.
Posljedica toga je da je sa svojih 75.000 zaposlenika ICT klaster 1998.godine pruţao radna
mjesta za 3% radne snage u Finskoj. Sama Nokia zapošljavala ih je 21.000 i tako sama
zapošljavala oko trećinu cijelog klastera, a procjenjuje se da su njezini kooperanti zapošljavali
još jednu šestinu(Ali-Yrkkö J., 2000). Podatak iz sljedeće godine spominje da u zemlji djeluje
120 operatera fiksne telefonije, no da trţište kontroliraju podjednako jaki Sonera i Finnet Group i
da ubiru oko 95% prihoda od telekomunikacijskih usluga. Iste godine Finska je prva drţava s
izdanom UMTS koncesijom, a uvedena je digitalna zemaljska TV.117
U 21. stoljeću najčešći izvor kapitala za poduzetnike početnike unutar ICT klastera u Finskoj je
rizični poduzetnički kapital zbog toga što je nakon liberalizacije trţišta kapitala u osamdesetima
116
(Paija, Laura, ICT Cluster - The Engine of Knowledge Driven Growth, ETLA, 2000.) 117
(Paija, 2000)
95
došlo do uhodavanje prakse tokom devedesetih i nakon što su se prve uspješne investicije oko
2000. godine pokazale vrlo uspješnima, bilo je dovoljno kapitala za širenje klastera.118
Kasnije se
javlja podatak da svaki četvrti ispitanik iz industrije softvera smatra da je nedostatak kapitala
najveći problem nastanku novih tvrtki, što vjerojatno i nije pravi pokazatelj stvarne nestašice
kapitala nego tek indikator. Drugi najčešći problem koji ispitanici ističu je nedovoljna
produktizacija i profiliranje na trţištu, što je i za očekivati u propulzivnom sektoru u kojem je
velki broj tek nešto zrelijih start-up tvrtki. (Juhana Hietala, Jyrki Kontio, Jani-Pekka Jokinen, and
Jarkko Pyysiäinen, Challenges of Software Product Companies: Results of a National Survey in
Finland, Helsinki University of Technology, Software Business and Engineering Institute, 2004.)
U svakom slučaju, ulaganja u širi sektor su bila značajna. Prema podacima OECD-a, tih godina
je čak 30 posto izdataka za kapitalna ulaganja bilo namijenjeno ICT sektoru, no Finska je i dalje
bila zemlja s najjeftinijim telekomunikacijama i one su bile motor razvoja cijelog ICT klastera.
Nakon dramatičnog rasta uzrokovanog spoemnutim stjecajem okolnosti i ţivom entuzijazmu za
telekomunikacije u naciji, vlada je nastavila provoditi politiku liberalizacije telekomunikacija,
čak do te mjere da je u svrhu produbljivanja telekomunikacijske baze jedna od prvih u svijetu
odlučila koncesije za nacionalne podatkovne mreţe dodijeliti bez naknade kako bi podigla
kvalitetu usluge i donijela plan da se potpuno povuče iz telekomunikacija.
Liberalizacija finskog trţišta je došla do te mjere da su zakoni koji su drugdje u EU donošeni
kako bi liberalizirali telekomunikacijske usluge zapravo postalvjali standarde koji su Finskoj
nametali manje liberalna rješenja. i najvaţnije, vlada je vremenom usklaĎivala izdatke za
istraţivanje i razvoj kako bi uspostavila ekonomiju znanja.119
118
(Paija, 2000) 119
(Paija, 2000)
96
Slika 23 - Finska - udio drţavnih izdvajanja za istraţivanje i razvoj, %BDP
Uzrok stabilnosti, dramatičnom porastu i kvaliteti bilo je jako domaće trţište koje, iako samom
sektoru financijski ne znači gotovo ništa (2% prodaje otpada na domaće trţište)120
, ono sluţi kao
svojevrstan poligon za iskušavanje novih proizvoda. Izbirljivo i na telekomunikacije vrlo
osjetljivo finsko trţište bilo je odličan način za testiranje budućih trendova u proizvodnji. Drugi
temelj uspjeha bila je konkurentnost. Sami trţišni sudionici su inzistirali na slobodnom trţištu i
jednakim šansama za sve.
Finski dobavljači su se specijalizirali za visoko prilagoĎene (customized) proizvode, dok su se u
nabavi ponašali upravo obrnuto, uvozeći čak 92% standardnih elektronskih dijelova
proizvedenih u velikim serijama. Sonera je postala jedan od vodećih investitora u istraţivanje i
razvoj u cijeloj industriji, dok je Nokia proporcionalno ulagala nešto ispod prosjeka no prema
podacima iz prodaje i završnog računa se dalo zaključiti kako je u tim ulaganjima bila
natprosječno učinkovita.
Dolaskom do nestašice radne snage nastaje suradnja industrije i akademske zajednice na
otklanjanju tog problema i tvrtke suraĎuju sa sveučilištima u definiranju nastavnog programa, a
kako znanja koja tvrtke trebaju nije moguće naći u udţbenicima, on-line prijenos znanja postaje
ključni faktor u unaprjeĎenju razine znanja. U konačnici, industrija se angaţirala na vladinom
programu uspostave pojačanih programa edukacije u informatičkim područjima.
120 (Ylä-Anttila, 1999)
0,00%
0,50%
1,00%
1,50%
2,00%
2,50%
3,00%
3,50%
4,00%
4,50%
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
97
Slika 24 - Kretanje robnog izvoza Finske ( u mlrd. USD )
Nakon financijskog kraha u 2009. godini, finski izvoz je pao za gotovo 40% u oko godinu i pol
dana, a sama Nokia, vodeća tvrtka ICT klastera već je nešto i ranije počela biljeţiti stagnaciju, a
zatim i pad prihoda. Specifičnost Nokijine proizvodnje je snaţno oslanjanje na dobavljače. Sama
Nokija ne proizvodi gotovo ni jedan dio svojih ureĎaja, ali s obzirom na onako visok udio
uvozne komponente izvozu proizvoda, udarac na finsko gospodarstvo nije bio niti izdaleka toliko
snaţan. Pokazalo se da je softver, kojeg se nedovoljno izdvaja u izračunima, otporniji na udarce
nego bi se mislilo. Istraţivanje finske udruge proizvoĎača softvera pokazuje da mali i srednji
poduzetnici uglavnom nisu osjetili probleme s kojima se Nokia suočava, ali unatoč tome
polovica smatra da nije izvjesno u kojem će pravcu ta situacija krenuti u budućnosti.121
Domaći proizvoĎači softvera ublaţavaju pad zaposlenosti uslijed zatvaranja ili smanjivanja
obujma poslovanja kod kooperanata Nokije i čini se da se zaposlenici koji su tako ostali bez
posla relativno lako i dobro snalaze na trţištu rada. Ne bi smjelo biti većih problema, no nije ni
uočen utjecaj na sniţavanje plaća tako da se moţe zaključiti da trţište rada još nije svjesno
promjene. Od oko 3400 otpuštenih, posao ih je u nekoliko mjeseci našlo oko 700. Izvjeće o
stanju softvera pokazuje odreĎenu dozu zabrinutosti, no općenito se uočava pozitivan trend.122
121
(Mikko Rönkkö, 2012) 122
(Mikko Rönkkö, 2012)
-
20,00
40,00
60,00
80,00
100,00
120,00
Series1
98
4.3.2 Zemlje u tranziciji
Hrvatska je najsličnija bilo kojoj od zemalja u tranziciji. Pa ipak 1990.godine u domeni ICT
industrije Hrvatska je bila razvijenija od svake druge zemlje u tranziciji. Danas Češka, Poljska,
MaĎarska pa čak i Rumunjska i Bugarska imaju jače softverske industrije nego Hrvatska.
Svim zemljama u tranziciji u razvoju industrije jako je pomogao ulazak u Europsku uniju i
naknadno u OECD.
Tim ulaskom nestalo je transakcijskih troškova na granici, a i pravna regulativa postala je jasnija
i pouzdana za investitore iz zapadne Europe.
Sve uspješne zemlje u tranziciji postale su nearshore odredište za mahom njemačke tvrtke. U
nekim od zemalja velike multinacionalne korporacije formirale su regionalne centre (npr. EDS u
MaĎarskom Vasvaru centar od nekoliko tisuća ljudi, HP u Bugarskoj centar za razvoj softvera
itd.)
Karakteristične zemlje u ovom segmentu jesu: Rusija, Poljska, Češka, MaĎarska, Rumunjska,
Bugarska.
Zbog najveće sličnosti interesantno je spomenuti i sličnost te razlike u strateškoj orjentaciji sa
zemljama poput: Slovenija, Srbija, Makedonija.
Slovenija je dio EU i premda je dvostruko manja dosta karakteristika je slično sa Hrvatskom u
segmentu izvoza softvera.
Srbija već nekoliko godina radi na privlačenju stranih investitora (npr. u Novom Sadu je
formiran tim od tri stotine programera koji za Schneider Electric programiraju SCADA sustav
pod kontrolom i u suradnji sa profesorima sa lokalnog IT fakulteta) i formiranju vlastitih timova.
S druge strane ratom iscrpljena ekonomija stvorila je loše okruţenje za ţivljenje talentiranim
mladim ljudima. Ali i time stvorila potencijale za ostvarivanje poveznica dijaspore i domovine.
Tablica 8 - Srbija - rast izvoza ICT usluga (udio u % izvozu usluga)
Godina 2007 2008 2009 2010 2011
Udio
(%)
6,144346 6,719841 8,035482 9,217856 10,4553
99
Makedonija je prije desetak godina proklamirala strategiju odredišta za potencijalno sigurna i
jeftina strana ulaganja. Drţava omogućuje povoljna ulaganja uz minimalan porez. Cijena radnika
je relativno povoljna. i moţemo vidjeti da je ova zemlja napravila najveći relativni rast izvoza
softvera u posljednjih dvanaest godina (desetak puta se povećao izvoz).
Tablica 9 - Makedonija - rast izvoza ICT usluga (udio u % izvozu uslugu)
4.4 Izvaneuropske zemlje
Najveće izvoznice softvera izvan Europske unije jesu SAD, Japan, Koreja, Singapur. Od
zemalja u razvoju izdvajaju se Kina i Filipini.
Za razliku od mnogih zemalja u razvoju Kina ima snaţnu industriju softvera od osamdesetih
godina prošlog stoljeća. Godine 2001. Prodaja u zemlji iznosila je gotovo četiri milijarde dolara.
U softverskoj industriji zaposleno je oko stotinu tisuća djelatnika u više od tisuću tvrtki. Godišnji
rast industrije iznosi oko dvadeset posto. Za razliku od Indije koja je fokusirana na izvoz
softvera, Kina je fokusirana na prodaju na domaćem trţištu. 1999. godine Kina je izvozila samo
130mil. dolara.
Od 3I zemalja (Izrael, Indija i Irska) dvije se nalaze izvan Europe.
4.4.1 Izrael
Na prvi pogled, Izrael nije okolina koja pruţa posebno pogodne uvjete za razvoj izvozno
orijentiranih malih i srednjih tvrtki proizvoĎača softvera. Domaće trţište je skromno i broji tek
oko 6 milijuna ljudi. U doba razvoja tek je napustilo strogo centralizirano i upravljano
gospodarstvo istovremeno izdvajajući značajna sredstva za socijalni program koji je usporediv s
onim u europskim drţavama. Sindikati su vrlo snaţni i aktivni. U devedesetim godinama drţava
Godina 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
Udio
(%)
12,60 11,81 12,74 14,13 15,89 15,62 12,55 11,93 14,01 12,51 12,78 14,27 14,05 13,33
100
je primila oko 18% svoje radne snage izvana, s tim što je većina imigranata dolazila iz Etiopije
ili bivšeg Sovjetskog saveza i nisu znali ni hebrejski, a niti jedan „trţišni― jezik. Prirodnih
resursa je malo, a izdaci za obranu čine neobično velik udio proračuna123
.
Povijest razvoja inovacija, naprednih tehnologija, pa tako i računalnih tehnologija i softvera
djelomice leţi u nacionalnoj povijesti jer su stoljećima bili u situaciji da im je u ogromnoj većini
zemalja zabranjivano školovanje, bavljenje velikim brojem zanimanja i posjedovanje zemlje. To
je nesumnjivo doprinijelo njihovoj sposobnosti da ostvare samostalnost i u najgorim
negostoljubivim uvjetima. U slobodnoj drţavi do izraţaja je došla tradicija oštrih i otvorenih
rasprava koja se razvila u raspravama o svetim knjigama. Za razliku od azijskih kultura124
u
kojima je inovacija često ograničena zahvaljujući čvrstoj hijerarhijskoj strukturi, meĎuljudski
odnosi su u Izraelu daleko opušteniji i izraelski vodeći menadţeri preferiraju kadar koji slobodno
razvija i izraţava svoje ideje125
.
Istodobno, takav je slobodan istraţivački duh sklon raspravama nadopunjen sklonošću
poduzetništvu i stavom prema neuspješnim poduhvatima kao o realnosti poslovnog ţivota.
Propast projekta se ne smatra velikim problemom, nego poduzetnik najčešće pokuša ponovo126
.
Početak uspjeha izraelske softverske industrije leţi u Vladinim naporima za povećanjem
industrije visokih tehnologija. Tehnički educirani kadar obučen u vojski pedesetih godina
preuzeo je ključne uloge od šezdesetih godina i formirao suradnju vojske, javnog i privatnog
sektora. Komercijalizaciju razvoja softvera taj kadar napravio je kroz Vladine i vojne poticaje za
istraţivanje i razvoj.127
Sam vojni sektor je bio prisiljen snaţno razvijati vlastita istraţivanja i
razvoj kao posljedicu Francuskog embarga na izvoz vojne tehnologije u Izrael kao reakciju na
šestodnevni rat. Vodstvo Izraela bilo je zatečeno takvim razvojem dogaĎaja, ali reakcija je bila
123
Benson Honig: Israel and the ICT: The case of an industrial transformation, University of Haifa, 2001 124
Harel, A. 2005. ―The Role of Venture Capital in the Development of Israel’s High-Tech Industry.‖ Israel Venture
Association, Presentation to the World Economic Forum 125
Augusto Lopez-Claros, Irene Mia: Israel: Factors in the Emergence of an ICT Powerhouse, World Economic
Forum 126
Augusto Lopez-Claros, Irene Mia: Israel: Factors in the Emergence of an ICT Powerhouse, World Economic
Forum 127
(Ariav, G. & Goodman, S.E. (1994) Israel: of swords and software plowshares, Communications of the ACM,
37(6), 17-21.)
101
snaţno oslanjanje na vlastite snage u istraţivanju i razvoju u vojne svrhe koje je potrajalo do
osamdesetih godina128
.
Nakon polaganog početka u sedamdesetim i početkom osamdesetih trend razvoja i
komercijalizacije uzeo je maha tijekom devedesetih godina. Glavna snaga softverske industrije u
Izraelu postala je specijalizacija u nišama softverskih proizvoda (preteţno anti virusni alati,
rješenja za sigurnost i softveri koji u domeni komunikacija). Kreirane su takoĎer nove niše
uključivo aplikacijske generatore, alate za upravljanje bazama podataka i softvere za edukaciju.
129
Drţavna politika umnogome je doprinijela razvoju sektora. Nakon liberalizacije trţišta,
dugoročno su sve vlade izraela podrţavale sljedeću strategiju kojom bi potakle izvoz proizvoda
visoke tehnologije, uključivo i softvera:
a) ohrabrivanje i potpora sposobnostima privatnih poduzetnika da nastupaju na stranim
trţištima,
b) značajna ulaganja u visoko školstvo i imigracijska politika visokoobrazovane radne snage
c) učinkovite potpore i olakšice stranim ulagačima kako bi bio stvoren početni zamah
d) voĎenje računa da ulaganja u istraţivanje i razvoj prate rast BDP-a (oko 4,6%) na razini
većoj od većine industrijaliziranih zemalja
e) programi poduzetničkih inkubatora i rizičnog poduzetničkog kapitala koji su pomagali
transformaciju ideje u uspješnu proizvodnju.130
Osim navedenog, Izrael je u periodu od 1990.-1998. godine proveo niz reformi
telekomunikacijskog sustava, poboljšavajući uslugu i smanjujući cijene za 87%131
.
128
Alan C. Leventen, The Structure and Dynamics of the U.S. Market for Israeli Equities, Tel Aviv University 129
(de Fontenay, C. & Carmel, E. (2002) Israel's silicon wadi: the forces behind cluster formation, in Silicon Valley
and its Imitators, T. Bresnahan, A. Gambardella & A. Saxenian (eds).) 130
Augusto Lopez-Claros, Irene Mia: Israel: Factors in the Emergence of an ICT Powerhouse, World Economic
Forum 131 Benson Honig: Israel and the ICT: The case of an industrial transformation, University of
Haifa, 2001
102
Iako su programi inkubatora i poticanja poduzetništva usmjereni prvenstveno na rješavanje
problema zapošljavanja imigranata iz bivšeg SSSR-a koji su bili izuzetno tehnički obrazovani,
ali se nisu snalazili u trţišnom gospodarstvu i nedostajao im je još niz vještina za uspješan razvoj
vlastite inovativne tvrtke, ti su programi bili otvoreni svim graĎanima132
.
Imigracijska situacija i politika obrazovanja dovela je do toga da je Izrael 2001 godine imao čak
140 inţenjera na 1000 stanovnika, što je najveći udio na svijetu133
.
Pretpostavka da je strana novčana pomoć omogućila razvoj industrije i softvera u Izraelu
osporavana je argumentima da se u doba razvoja Izraela kao gospodarstva temeljenog na znanju
strana novčana pomoć smanjila na 1,1% BNP-a. Veći je utjecaj smanjenja vojnih izdataka koji su
oslobodili resurse koji su bili tada ulagani u istraţivanja i razvoj umjesto u obranu. Stotine tvrtki
duguje svoj razvoj ranijem vojnom angaţmanu i transferu tehnologije u civilne svrhe koji je
nastao uslijed smanjenja vojnog budţeta134
.
Veći utjecaj na razvoj bila je uspješnost privlačenja stranog kapitala i ulaganje u rizične
inovativne projekte što se očituje time da su izraelske tvrtke prikupile 10% iznosa kapitala koji
su prikupile tvrtke u SAD-u135
.
Izrael je osnutkom agencija za privlačenje stranih ulaganja od 1959. godine kontinuirano radio
na tome i to je dovelo, zajedno sa strukturom radne snage i drugim pogodnostima lokalnog
istraţivačkog duha, da su mnoge najveće high-tech tvrtke otvorile svoje odjele za istraţivanje i
razvoj upravo u Izraelu. Primjer su IBM i Motorola, te Intel. Intel je posebno vaţan jer je u
multimilijardskim ulaganjima proširivao kapacitete u Izraelu i izgradio istraţivački centar koji je
meĎu najuspješnijima na svijetu136
.
U 2001. Godini izvoz softvera dostigao je dvije i pol milijarde dolara sa stopom rasta 10%. Oko
tri stotine softverskih tvrtki u Izraelu zapošljava dvadesetak tisuća djelatnika, a izvoz predstavlja
tri četvrtine njihovog prometa. Od svih izraelskih IT firmi stotinu i dvadeset izlistano je na
132
Augusto Lopez-Claros, Irene Mia: Israel: Factors in the Emergence of an ICT Powerhouse, World Economic
Forum 133
Izvor, IVA, Izraelska Agencija za promoviranje ulaganja 134
Benson Honig: Israel and the ICT: The case of an industrial transformation, University of Haifa, 2001 135
Dar, V., Israel—The Mediterranean Silicon Valley, Pasgot Ofek, 2005 136
Augusto Lopez-Claros, Irene Mia: Israel: Factors in the Emergence of an ICT Powerhouse, World Economic
Forum
103
NASDAQ-u. Time je Izrael treća zemlja po brojnosti nakon Kanade i SAD-a. Većina tvrtki iz
SAD ima podruţnice u Izraelu, s druge strane jedna trećina izraelskog izvoza softvera odlazi u
SAD.137
Zaključno, pitanje drţavne strategije razvoja koja je uključivala stimulaciju razvoja visokih
tehnologija, meĎu njima i razvoja softvera, predmet je mnogih rasprava i brojni su i
podraţavatelji i protivnici takvog pristupa. U većim i starijim gospodarstvima često dolazi do
javljanja proturječnih dokaza i situacija moţe biti donekle nejasna, ali u slučaju Izraela radi se o
malom i izoliranom gospodarstvu i analiza je time olakšana i stanje jasnije138
.
Razvoj softvera u Izraelu kombinacija je povijesnih okolnosti, vladinih reakcija na
vanjskopolitičku situaciju vojnog embarga, mirovni sporazum koji je vojnu tehnologiju mogao ili
morao prenamijenjivati u civilnu, visoko školstvo, sigurnost ulaganja, rad na promociji ulaganja,
mobiliziranje dijaspore (veze sa SAD).
4.4.2 Indija
Indija je po mnogočemu jedinstvena drţava. Sa svojim BDP od oko 3700 dolara po glavi
stanovnika, ona je svakako meĎu siromašnijim drţavama svijeta, ali njezina mnogoljudnost i
povijesne specifičnosti, stotine milijuna ljudi koji su obrazovani i vladaju engleskim od kojih su
desetine i visokoobrazovani, postala je vremenom ozbiljan takmac na svjetskom trţištu.
Začetak industrije softvera je u sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, dobu
protekcionističke politike indijskih vlada kad je bilo teško osnovati tvrtku i privatna inicijativa se
općenito nije smatrala dobrodošlom.
Prvi vladin dokument koji je zanimljiv za povijest indijskog razvoja ICT sektora i softvera,
odredba je koja je od 1974. godine odreĎivala da strane tvrtke smiju biti vlasnice najviše 40%
137 (The Hindu (2001) Israel's strength in tech. development, The Hindu (Hyderabad),
January 11.) 138 Benson Honig: Israel and the ICT: The case of an industrial transformation, University of
Haifa, 2001
104
tvrtke. To je dovelo do egzodusa velikih i vaţnih tvrtki za IT industriju i softver, no moţda
upravo potaklo razvoj139
. Postoje oprečna mišljenja:
Prvo je da je odlazak tvrtke kakva je (na primjer) IBM i koja je zavorila svoj Indijski dio uslijed
stupanja na snagu spomenutog zakona, unaprijedio razvoj softverske industrije putem oko tisuću
iskusnih i sposobnih programera koji su bili prisiljeni naći drugi posao. Navodi se primjer da je
jedan od njih, Prakash Mehra, osnovao vodeću konzultantsku tvrtku IDM iako treba napomenuti
da je prva takva tvrtka osnovana 1974 pod nazivom TCS, a osnovali su je J.R.D. Tata i povratnik
iz SAD-a L. S. Kanodia140
.
Ne treba posebno elaborirati da je, budući da su vladine tvrtke su preuzele odrţavanje IBM-ovih
mainframe računala i privatna inicijativa u tom polju onemogućena, zaustavljen je alternativni
razvojni put IT usluga (i softvera) osnivanjem tvrtki koje bi se bavile odrţavanjem računala.
Tako, opće je mišljenje da je tim zakonom iz 1974. godine razvoj IT sektora bio usporen.
Vodeću poduzetničku ulogu IT sektora prirodno preuzimaju konglomerati s područja Bombaja.
Doba je programiranja mainframe računala i slali su svoje programere na rad u inozemstvo i tako
ih i obučavali i stvarali domaću softversku industriju. Industrija se tako razvijala pod okriljem
velikih tvrtki unatoč restriktivnim propisima koji su zapravo teoretski trebali spriječiti razvoj
novih djelatnosti, no učinak je bio taj da su se velike tvrtke oduprle takvim restrikcijama
proširivši svoje djelovanje i na softver i tako de facto uţivali protekcionističku zaštitu jer je
drţava bila učinkovita u sprječavanju osnivanja novih softverskih tvrtki dok su veliki
konglomerati nesmetano radili.141
U osamdesetima, kad je fokus svjetskog softvera prešao na programiranje softvera koji se izvodi
na radnim stanicama i kad se počinje javljati masovna prodaja softverskih paketa, Indija se nalazi
u razdoblju liberalizacije vanjske trgovine i smanjuju se uvozne carine, a i olakšava se otvaranje
stranih tvrtki.
Premijer Rajiv Ghandi 1984. godine donosi prvu od dvije vladine odluke prekretnice koje su
formirale industriju softvera u Indiji, New Computer Policy Act kojim carinu na uvoz hardvera
139
Dossani Rafiq, Origins and Growth of the Software Industry in India, Stanford University, 2006 140
Making IT: The Rise of Asia in High Tech (Stanford University Press, 2006) 141
Dossani Rafiq, Origins and Growth of the Software Industry in India, Stanford University, 2006
105
smanjuje na prijašnjih nevjerojatnih 135% na „liberalnih― 60%, a proizvodnju softvera dopušta
tvrtkama koje rade u Indiji a u stranom su vlasništvu, transnacionalnim tvrtkama.
Prve značajnije operacije bile su otvaranje vlastitih pogona stranih proizvoĎača softvera u kojima
se izraĎivao dio softvera koji će biti prodavan kao gotov produkt. Značaj ove faze je
popularizacija svijesti i tehnologije mogućnosti proizvodnje softvera na udaljenim lokacijama.
Tvrtke uglavnom proizvode modularna rješenja142
.
Tijekom osamdesetih dolazi do još jedne promjene – industrija se seli iz Bombaija u Banglaore
kako bi se izbjegli rastući troškovi infrastrukture u Bombaju. Četiri juţne drţave: Karnataka,
Tamil Nadu, Andra pradesh i Kerala, sa svojim centrom Bangaloreom koji je ujedno i glavni
grad Karnatake, daju 52% indijskih inţenjera i prirodno je bilo da će se novi indijski centar
proizvodnje softvera formirati u takvoj okolini.
Sredinom devedesetih, negdje nakon što je softverska industrija Indije napunila svojih prvih
dvadeset godina, primjećuje se početak dolaska stranih tvrtki koje se bave usluţnim
programiranjem i koje otvaraju pogone u Indiji. Kao i domaće tvrtke, i one su se u početku
bavile samo modularnim elementima većih sustava, ali vremenom počinju izraĎivati cjelovita
rješenja.
To je razdoblje kada je ţarište interesa programerskog svijeta sve više C programski jezik, a i
baze podataka su evoluirale, prešle su na radne stanice na Windows – Intel platformama, ranije
zvanima „IBM PC kompatibilnim računalima―.
Drugi poticajan dokument vlade Indije koji je utjecao na razvoj proizvodnje softvera zapravo
nije jedan dokument nego je sustavna, dobro promišljena i cjelovita strategija razvoja IT sektora,
softvera i Indije uopće. Taj dokument bi zahtijevao posebnu analizu s obzirom na njegovu
cjelovitost i sveobuhvatnost. Donesen je 1998. godine, deklaratoran je, ali uvodi i čitav niz
konkretnih mjera. Naziv mu je „IT Action Plan― i posebno razraĎuje IT sektor u tri dijela:
softver, hardver i dugoročna IT politika.
Tekst preambule opisuje namjere i smjer u kojem akcijski plan treba povesti Indiju i glasi:
142
Dossani Rafiq, Origins and Growth of the Software Industry in India, Stanford University, 2006
106
―Uspon informacijskih tehnologija Indijina je mogućnost da prevlada svoje povijesne
poteškoće i ponovo postane gospodar svoje budućnosti. Informacijske tehnologije su alat
koji će Indiji pomoći da postane snaţna, napredna i samopouzdana drţava. Na tome putu,
informacijske tehnologije nose sa sobom oećanje da će saţeti vrijeme koje bi Indiji inače
bilo potrebno da prijeĎe svoj put k razvoju i zauzme svoje mjesto u časnom skupu naroda.
Vlada Indije prepoznala je mogućnosti koje za brz i sveobuhvatan razvoj nudi IT
tehnologija. Nacionalni program upralvjanja koji je ujedno i projekt vladine politike,
uvaţio je činjenicu da informacijska i komunikacijska revolucija osvaja svijet.
U skladu s tim, vlada je ovlaštena donositi politike i pokretati inicijative koji će Indiju
dovesti na mjesto informatičke supersile u najkraćem mogućem roku.‖143
U kratkim crtama, akcijski plan sastoji se od imenovanja osoba zaduţenih za donošenje i
provoĎenje odluka i ima opseţne ciljeve kao što su potpuno informatičko opismenjavanje. Neke
odluke su uistinu u razumnom roku stupile na snagu i razdoblje nakon 2000-e godine se
uobičajeno smatra razdobljem pune liberalizacije kakvu uglavnom poznajemo u cijelom svijetu i
vladin je akcijski plan djelomično i proveden.
Indija je jedan od najvećih izvoznika softvera danas. Kao i druge dvije 3I zemlje izvoznice
softvera karakterizira je snaţan offshoring. Izvoz softvera u Indiji počeo je sredinom
sedamdesetih godina, ali tek osamdesetih godina prošlog stoljeća multinacionalne tvrtke poput
Texas Instrumentsa pokrenule su stalan i odrţivi rast izvoza softvera.
Za Indijsku industriju softvera karakterističan je „bodyshopping―. Kasnih osamdesetih oko 75%
zarade od izvoza dolazi od bodyshoppinga. Ranih dvijetisućitih godina udio je pao na 60%144
ukazujući na sporiji, ali stabilan trend ka offshore radu. Istovemeno u indijskoj industriji softvera
razvija se i pruţanje usluga analize i dizajna te sposobnost firmi za ―ključ u ruke‖ rješenja.
Godine 2000. Indija izvozi softver u vrijednosti oko pet milijardi dolara s prosječnim rastom oko
4% godišnje. Softver čini oko 8% ukupnog izvoza Indije. U oko tisuću tvrtki radi oko 140000
djelatnika145
. Polovica korporacija iz Fortune 500 eksternalizirala je razvoj softver u Indiju146
.
143
http://it-taskforce.nic.in/prem.htm 144
(Dataquest (2001) The DQ Top 20, Dataquest (India), New Delhi.) 145
(Heeks, R.B. (2001) Indian Software Export Figures, IDPM, University of Manchester, UK.
http://www.man.ac.uk/idpm/isi.htm)
107
Indija je danas svjetski lider zemalja u razvoju u izvozu softvera.
U suštini, razvoj indijskog softvera i njegovog izvoza i nije trebao posebne poticaje, vjerojatno je
daleko veći pozitivan utjecaj imalo ukidanje zabrana u vidu uvoznih carina ili posebnih dozvola
za otvaranje tvrtki.
Zaključno, indijska industrija softvera nije nastala zahvaljujući isključivo vladinoj strategiji.
Daleko veći poticaj dobila je od dijaspore (posebno iz SAD), od nekoliko multinacionalnih
korporacija koje su eksperimentirale koristeći Indiju u razvoju softvera u osamdesetim godinama
i indijskim poduzetnicima koji su boom informatičkih tehnologija u devedesetim godinama
iskoristili kako bi razvili tvrtke koje su bile u stanju razviti visokokvalitetan softver koristeći
neiskusne i mlade programere. Velike zasluge za razvoj imaju i učilišta koja su uţivala potporu
privatnog sektora.
4.4.3 Kostarika
Sa stajališta Hrvatske, jedan od primjera koji valja proučiti je i Kostarika. Ukratko i
pojdnostavljeno rečeno, to je mala drţava Srednje Amerike s tradicijom izvoza poljoprivrednih
proizvoda, pod utjecajem SAD i latinoameričkih susjeda, umnogočemu tipična latinoamerička
zemlja. Danas je Kostarika jedna od najbrţe rastuća izvoznica softvera i s 1.258 miijardi dolara
izvoza i udjelom od gotovo trideset posto softvera u ukupnom udjelu izvoza usluga u 2010.
godini moţemo je svrstati u uspješne, visokospecijalizirane zemlje po pitanju izvoza softvera.
Razvoj proizvodnje i izvoza softvera nije rezultat jedne jedinstvene vizije vlade ili neke političke
snage. Štoviše, postoje stalni sukobi i oprečna mišljenja o razvojnim pitanjima tokom razdoblja
razvoja kojeg smo promatrali. MeĎutim, nesporno je i da je tehnološki razvoj rezultat niza
napora koji seţu još u 19. stoljeće, a da javnost gotovo jednoglasno prihvaća potrebu
tehnološkog razvoja, ulaganja u školstvo i infrastukturu147
.
Tradicionalno, Kostarika je izvoznica poljoprivrednih proizvoda, uglavnom kave u zrnu i
banana. Prema izvješću i mišljenju svjetske banke Kostarika je primjer zemljama Latinske
146
(Moitra, D. (2001) India's software industry, IEEE Software, January/February, 77-80.) 147
Andrés Rodríguez-Clare, Human Development Report of 2001, UNDP 2001
108
Amerike po mnogim kriterijima i navodi da je u periodu od 1990.-2009. godine osigurala snaţan
rast uz stabilnost.148
Dijelom je doprinos razvoju dao i ICT sektor i proizvodnja i izvoz softvera.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća gospodarstvo i društvo Kostarike su bili u krizi i pao je broj
upisanih na sveučilišta toliko da se nije oporavio sve do kraja stoljeća. Jedini vaţan dogaĎaj za
razvoj ICT industrije bio je program uvoĎenja informatičkih učionica u sve osnovne škole.
Računala nisu korištena za učenje informatike nego su korištena kao nastavna pomagala i zbog
toga je taj projekt postao poznat i prihvaćen primjer u svijetu149
.
No i osim toga, vlada je uvidjela vaţnost tehnologije i njezinog utjecaja na gospodarstvo i stoga
počela pokretati niz programa i politika osmišljenih da potaknu nacionalni ekonomski rast.
Osnovni programi i politike koje je Kostarika pokrenula, osim spomenutog, bili su sljedeći:
i. postupno smanjivanje poreza na računala počevši od 1985. godine.
ii. 1987. godine ustanovljena je Omar Dengo fondacija i otvoreni su informatički kabineti u
svim drţavnim školama u cijeloj zemlji. Omar Dengo privatna je neprofitna organizacija s
misijom gospodarskog i socijalnog razvoja Kostarike putem uvoĎenja inventivnih
programa za unaprjeĎenje kvalitete obrazovanja. Ta fondacija pionir je u uvoĎenju
računalnih tehnologija, inovativnih obrazovnih programa i novih edukativnih metoda u
drţavnom sustavu osnovnog školstva.
iii. vlada Kostarike donijela je jednoznačnu odluku da će koristiti tehnologiju i informacijske
sustave kako bi svojim graĎanima pruţila bolje usluge.
iv. Osnivanje nacionalnog centra za visoku tehnologiju CENAT, 1997. godine. To je ustanova
koju podrţavaju sveučilišta, a osnovana je kako bi njegovala inovativnost, razvoj, širenje
znanja i vještina i znanstvena otkrića na nacionalnoj razini.
v. Potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini, uključujući i dio koji se odnosi na zaštitu
autorskih prava
vi. Uspostavljanje Programa za unaprijeĎenje softverskog sektora
vii. Potpisivanje sporazuma o informatičkoj tehnologiji (Information technology Agreement -
ITA).
148
Costa Rica, Competitiveness Diagnostic and Recommendations, World Bank Report, 2009 149
Andrés Rodríguez-Clare, Human Development Report of 2001, UNDP 2001
109
viii. Velike investicije u Internet infrastrukturu, što uključuje podmorski optički kabel visokog
kapaciteta MAYA-1 koji Kostariku spaja sa SAD, kao i druge vaţne kablove kao što je
ARCOS-1.
Za proizvodnju softvera presudan je dolazak Intela u Kostariku i općenito razvoj ICT sektora.
Dolazak Intela rezultat je mnogih zalaganja i povijesnih okolnosti da je Kostarika tradicionalno
relativno demokratska, liberalna zemlja koja se u svojem okruţenju ističe i većom
obrazovanošću stanovništva. Nadalje, u Kostarici je djelovala udruga iskusnih poslovnih ljudi,
CINDE (inače krovna institucija za poticanje stranih izravnih ulaganja) koji su u zadanim
okolnostima prepoznali razvoj potraţnje za elektronikom i telekomunikacijama u SAD i
pokrenuli svoje vlastite inicijative za promicanje stranih ulaganja lobiranjem i drugim načinima
kako bi povećali konkurentnost zemlje u naprednijim tehnologijama. Inter American
Development Bank, razvojna banka sa sjedištem u Kostariki, osnovala je PROSOFTWARE,
institut koji se trebao baviti razvojem softvera u Kostariki u suradnji s još dvije institucije:
CAPROSOFT, udrugom proizvoĎača softvera i CINDE. Uglavnom paralelno s tim dogaĎanjima,
vlada je uvela vrlo snaţne izvozne poticaje koji su povećavali izvoz i BDP, ali istodobno i bili
veliko opterećenje za proračun, tako da se razvila i politička volja za novim programom
razvoja150
.
Ranije spomenute inicijative i napori drţave da poboljša infrastrukturu i osigura uvjete za
privlačenje stranih ulaganja, te napori članova udruge CINDE doveli su do toga da je Kostarika
postala vrlo zanimljiva za ulaganje i prije dolaska Intela već je nekoliko manjih tvrtki otvorilo
svoje pogone koji su uspješno radili. Odlukom Intela da će njihova sljedeća velika investicija biti
u području Juţne Amerike dovela je Kostariku u sam vrh popisa potencijalnih lokacija, kad se u
pregovore energično uključio i sam predsjednik kako bi uvjerio Intelove predstavnike da je
Kostarika iznimno ozbiljan partner. Intel donosi odluku o ulaganju 1996. godine, a projekt je
realiziran u roku od oko dvije godine. Odluka je bila donesena zahvaljujući prvenstveno
stabilnosti nacionalne ekonomije i obrazovanoj radnoj snazi koja govori engleski151
.
150
Andrés Rodríguez-Clare, Human Development Report of 2001, UNDP 2001 151
Jose Cordero & Eva Paus, Foreign Investment and Economic Development in Costa Rica: The Unrealized
Potential, April 2008
110
Nakon dolaska Intela ubrzava se već ranije pokrenut tehnološki razvoj. Nakon što je Intel
objavio svoju odluku, paţnja mnogih drugih kompanija je usmjerena na Kostariku i privučene su
i druge strane tvrtke.
Tako su do 2010. godine svoje pogone u Kostarici otvorili i Hewlett-Packard s jedinicom za
razvoj softvera, Ridge Run s proizvodnjom softvera za ugradnju na ureĎaje, Avionyx koji
proizvodi softver za avioindustriju, VIA Information Tools za automobilsku; Slim Soft se bavi
softverom za proizvodnju, te još Fiserv, Sistemas Galileo, Global Insurance Technology,
Schematic, Simple Software Solutions i druge. TakoĎer je vaţno za primijetiti da su se javile i
domaće tvrtke koje uspješno nastupaju na stanim trţištima, kao što je ArtinSoft152
.
Dodajmo još i da je 2002 godine softver u Kostariki proizvodilo stotinjak tvrtki s ukupnim
prihodima od oko 170 milijuna dolara, a da je izvoz iznosio 70 milijuna. Trţište im je bilo drţave
Srednje Amerike i SAD (osim SAD jedino se još Meksiko izdvajao po pojedinačnom udjelu),
dominantna platforma za razvoj bila je PC s Windows okruţenjem. Jedino po čemu bi se
Kostarika mogla nazvati potencijalom za izvoznicu softvera bila je prisutnost jeftine obrazovane
i nezaposlene radne snage. Do 2008 godine izvoz softvera se udvostručio153
.
No, ono po čemu je Kostarika posebno zanimljiva je sretna podudarnost da je Kostarika i njezin
program poticanja razvoja softvera bila tema znanstvenog rada s ciljem proučavanja utjecaja
društveno ukorijenjenih stereotipa na uspjeh takvih inicijativa kakva je bila program poticaja
izvoza softvera u Kostariki.
Kostarika je osnovala instituciju koja se posebno bavila poticanjem izvoza softvera, no postoji
mogućnost da nije dovela do značajnog poboljšanja154
, odnosno da je doprinijela malo ili gotovo
ništa155
.
Naime u svojem vrlo uvjerljivom izvješću, Nicholson i Sahay zaključuju kako je kostarikanski
nacionalni program razvoja izvoza softvera nailazio na čitav niz teškoća u provedbi koje nisu
bile predviĎene zbog, izmeĎu ostaloga, naivnog vjerovanja u to da će institucije osnovane u
152
Economic Commission for Latin America and the Caribbean (ECLAC), 2010 153
CIA World Factbook 2009. 154
Leiner Vargas Alfaro, Alborg Conference, 2004. 155
Brian Nicholson i Sundeep Sahay, Software Exports Development in Costa Rica: Contradictions and the
Potential for Change, Conference proceeding, Sao Paolo 2007
111
odreĎenom cilju ispunjavati svoju svrhu bez obzira na povijesne činjenice, osobne predrasude,
sukobe interesa i druge manje uočljive pojave. Spomenimo da su u tom kontekstu i na tom
primjeru argumentirano kritizirali upotrebljivost i Heeksovog i Carmelovog modela.
Zanimljivo, navedeno indirektno potvrĎuje i Dr Leiner vargas Alfaro sa sveučilišta u San Joseu,
navodeći u svojem izlaganju na konferenciji u Aalborgu 2004. godine kako je "softverska
industrija Kostarike nastala kao rezultat poslovne inicijative, a ne kao posljedica postojanja
posebnih poticaja". Naglašava da je softverska industrija Kostarike uvjerljivo nerazvijena i da je
teško, osim jeftine radne snage, uočiti neku značajniju i definitivnu prednost.
Bilo bi, ipak, nepravedno prema autorima i agentima koji su provodili programe poticaja izvoza
softvera u Kostariki ne spomenuti da se u oba ova izvora moţe naći i argumenata za tvrdnju da
su vladine mjere imale pozivan, poţeljan učinak na razvoj softvera, no za ovaj rad kostarikanski
primjer nam govori da prilikom planiranja akcija na poticanju softvera treba povesti računa o
provedivosti zamišljenih strategija i da bi ciljani poticaj za dovoĎenje jednog "velikog"
proizvoĎača mogao biti taj otponac koji bi, kao u slučaju Kostarike, pokrenuo proces rasta
softverske industrije.
112
4.5 Republika Hrvatska
4.5.1 Povijest tranzicije ICT Sektora
Promatrat ćemo tranziciju i razvoj ICT sektora od 1990. Godine do danas. Ovaj sektor je
zanimljiv jer ga karakterizira snaţan rast i praktički nastajanje mnogih segmenata baš u vrijeme
kada Hrvatska ostvarila samostalnost i krenula putem novog društvenog poretka. Taj poredak
prirodno je donio niz promjena pa time i mogućnosti privatizacije brojnih kvalitetnih tvrtki.
Paralelno su se razvijale nove privatne tvrtke uslijed potreba trţišta za novim uslugama i
proizvodima kroz otvaranje novih niša u ICT industriji.
IT i telekom industrija imale su različite startne pozicije, a takoĎer ih karakterizira različit
razvojni put.
Brzo rastuća potraţnja za telekomunikacijskim uslugama gospodarstva, javnog sektora i
kućanstava i zajamčeni visoki profiti dovode do velikih akvizicija, odnosno pritjecanja stranih
investicija u zemlju (~2,5 mil.$). Naime postojeći društveni telekom Hrvatske telekomunikacije,
monopolist na domaćem trţištu, prodan je Deutsche Telekomu. Nikola Tesla, proizvodna
telekom tvrtka sa gotovo monopolističkim trţištem u Rusiji i zemljama trećeg svijeta prodan je
Ericssonu. Njemački Siemens je akvizirao lokalni ATM i utemeljio snaţnu lokalnu podruţnicu.
IT industrija kao i obujam potrošnje informatičkih produkata i usluga u Hrvatskoj gube vodeću
poziciju meĎu centralnim i istočnim europskim zemljama, koja je dostignuta dinamičnim
razvitkom IT industrije i trţišta u osamdesetim, a koja je uvelike bila odraz prijašnje otvorenosti
zemlje (tada Jugoslavije) zapadnim utjecajima i uvozu. Rat do prve polovice devedesetih,
neadekvatna i štetna privatizacija, izostanak industrijske strategije i odgovarajućih poticajnih
politika, relativno spori gospodarski rast, politika precijenjene kune, zajedno s ograničenjima
relativno malog trţišta rezultirali su time da hrvatski IT već niz godina gubi trku sa zemljama
susjedima Slovenijom i MaĎarskom, zatim Slovačkom, a u zadnje vrijeme s brzo rastućim
Rumunjskom i Bugarskom.
113
Početkom devedesetih IT industrija se raspadom i nestankom tada relativno velikih IT tvrtki
(primjerice Velebit, Iskra Delta, TRS, RIZ i dr.) kao i računarskih centara niza velikih poduzeća
nestalih u privatizacijskoj dţungli još više atomizira. Poduzetniji informatički stručnjaci, bivši
zaposlenici tih poduzeća utemeljuju nekoliko stotina novih veoma malih IT firmi. Prema IDC-u
u 1999. godini od ukupno 1.141 registrirane IT tvrtke tek tri od njih zapošljavaju nešto više od
100 radnika dok 958 ima manje od 10 zaposlenih. Takva mikro poduzeća u pravilu nisu mogla
doseći kritičnu masu u smislu ekspertize, financijske snage, upravljačkih i marketinških vještina
za preuzimanje većih i sloţenijih IT projekata. Stoga, velika većina od njih svoje aktivnosti
usmjerava na sastavljanja osobnih računala, programiranju poslovnog softvera za mala i srednja
poduzeća i jednostavnije oblike pruţanja IT usluga, a sve to, u pravilu rade u ograničenim
lokalnim teritorijalnim okvirima. S vremenom, oni poduzetniji i uspješniji meĎu njima
uspostavljaju partnerske odnose s internacionalnim IT kompanijama, stječu ekspertizu, brzo rastu
i šire svoje poslovanje na cijelu drţavu, a i susjedne zemlje.
4.5.2 ICT sektor u Hrvatskoj danas
Tako se postepeno izdvaja tridesetak IT tvrtki "lokalnih šampiona" (a nekih od njih i značajnih
regionalnih igrača) kako u distribuciji i prodaji IT opreme tako i na područjima sistemske
integracije, proizvodnji softvera i implementaciji softverskih rješenja To su poduzeća koja danas
koji danas predvode IT industriju u zemlji.
MeĎutim, te su tvrtke još uvijek u meĎunarodnim razmjerima, a i u domaćim okvirima
komparirano s drugim djelatnostima, relativno skromne veličine gledajući broj radnih mjesta i
promet koji generiraju.
Interesantno je tu spomenuti da su još uvijek najveće koncentracije IT profesionalaca u zemlji
nalaze izvan same IT industrije. Naime broj zaposlenih u internim IT odjelima pojedinih
kompanija, recimo Hrvatske elektroprivrede, Zagrebačke banke, Privredne banke, a našli bi se tu
i još neki subjekti, i danas nadmašuje broj radnih mjesta i u najbrojnijoj od IT tvrtki u zemlji.
Istovremeno, veliki internacionalni IT vendori se, općenito teško i relativno kasno odlučuju na
izravno prisustvo u zemlji. A kada to i čine, radi se o relativno malom broju radnih mjesta. Veće
114
investicije recimo u razvojne softverske centre i logističkodistribucijske čvorišta izostaju, a
proizvodna green-field ulaganja se i ne spominju.
Radi se u osnovi o prodajno-marketinškim filijalama, koje organiziraju i upravljaju partnerskom
mreţom, kanalom distribucije i marketinškim aktivnostima, a tek u ograničenoj mjeri izravno
pruţaju IT usluge korisnicima.
Treba spomenuti da su i Ericsson Nikola Tesla i Siemens oformili snaţne odjele za razvoj
softvera, svaki s oko 700 programera koji radili za interne potreba svojih korporacija. Kasnije, na
scenu dolaze i mobilni operater VIPNet, investicija Austrian Mobilcoma, te prije nekoliko
godina i treći mobilni operater Tele2. Počinju djelovati i domaći telekom igrači OT Optima
telekom, H1 Telekom, Metronet telekomunikacija i dr.
4.5.2.1 IT uslužna poduzeća
Kategorija obuhvaća poduzeća koja najveći dio svoje dodane vrijednosti generiraju pruţanjem IT
usluga, a koje uključuju i razvoj i programiranje softvera po narudţbi. U 2009. IDC156
je
identificirao 1.013 takvih tvrtki s ukupno 8.041 zaposlenih što predstavlja 55% svih IT tvrtki u
zemlji. Time su IT usluţna poduzeća bila najzastupljenija kategorija unutar ICT industrije u
zemlji. IT usluţne tvrtke zabiljeţile su i najbrţi rast što se tiče ukupnog prihoda, broja poduzeća i
broja zaposlenih - PGSR za razdoblje 1999-2009 za ukupni prihod bio je 14,2% i broj radnih
mjesta 11,4%.
Softverska poduzeća najveći dio svoje dodane vrijednosti ostvaruju razvojem gotovih softverskih
proizvoda (packaged software), odnosno prodaje licenci i s njima povezanog odrţavanja. U
2009. IDC157
je identificirao 373 tvrtke s ukupno 3.552 zaposlena, što predstavlja 20% svih IT
tvrtki u zemlji. U promatranom razdoblju ukupni prohod softverskih poduzeća rastao je po PGSR
od 11,4% i broj zaposlenih po 7,7%.
Broj zaposlenih u IT sektoru promatranom razdoblju konstantno raste, od 6.284 u 1999, na
15.114 u 2009. godini. Dakle, više je nego udvostručen uz PGSR od 9,2%.
156
(IDC, Analiza hrvatske ICT industrije 1999-2009, 2011.) 157
(IDC, Analiza hrvatske ICT industrije 1999-2009, 2011.)
115
4.5.2.2 Neto plaće u hrvatskoj ICT industriji
Prosječna neto plaća u hrvatskoj ICT industriji u 2009. godini iznosila je 6.944 kuna.
Od toga u telekom industriji 7.674, a u IT segmentu 6.328 kuna.
U 2009. prosječna neto plaća povećana je u odnosu na 1999. (kada je iznosila 3.873 kune) za
ukupno 80%. PGSR za promatrani period bio je 9,2%.
Suma neto plaća u ICT industriji bila je 2009. 2,32 milijarde kuna. Istodobno, ukupni trošak za
osoblje koje su isplatili poslodavci u ICT industriji dosegao je 4,25 milijardi.
Prema IDC-evom istraţivanju158
na jednu isplaćenu kunu neto plaće, porezi i doprinosi iznosili
su 83 lipe.
Prosječne neto plaće u IT usluţnim tvrtkama 1999.-2009. godine bile su (u kunama): 3.313,
3.665, 4.193, 4.601, 5.089, 5.344, 5.778, 6.199, 6.830, 7.378, 7.301. PSGR je 8,2%.
Prosječne neto plaće u softverskim tvrtkama od 1999.-2009. godine bile su (u kunama): 2.709,
3.091, 3.537, 3.743, 4.045, 4.393, 4.879, 5.163, 5.425, 5.930, 5.729. PGSR je 7,8%.
4.5.2.3 Izvoz hrvatske ICT industrije
U 2009., izvoz hrvatske ICT industrije dosegao je 4.46 milijardi kuna. Od toga 43% je otpadalo
na IT industriju (1,92 milijardi), a 57% na telekom sektor (2,54 milijardi).
Prodajom inozemstvu ostvareno je 14% ukupnog prihoda ICT industrije. Prema komponentama,
izvoz je predstavljao 15% ukupnog prihoda IT sektora i 13% telekom sektora.
158
(IDC, Analiza hrvatske ICT industrije 1999-2009, 2011.)
116
IzmeĎu 1999. i 2009. izvoz ICT industrije rastao je po PGSR od 12,4%. Pri tome je PGSR za IT
sektor iznosio 14.2%, a bio bi i veći da u 2009. nije zabiljeţen pad u odnosu na prethodnu godinu
od 16,0%.
Unutar IT industrije najbrţi rast - po PGSR od 25,8% zabiljeţile su IT usluţne tvrtke, a od njih
posebno implementatori aplikacija (PGSR od 52,0%) i sistem integratori (38,2%).
4.5.3 Porezne olakšice
Za uspješan razvoj nove industrije drţave osiguravaju porezne olakšice, poticaje i sl. Republika
Hrvatska investitorima omogućuje odreĎene olakšice. Analizu kompetitivnosti i usporedbu sa
najuspješnijim zemljama u izvozu softvera obavit ćemo u slijedećem poglavlju, a sada ćemo
objasniti principe poreznih olakšica u Hrvatskoj.
Tablica 10 - Porezne olakšice u Hrvatskoj
Iznos investiranja
(u milijunima EUR)
Minimum novih
radnih mjesta
Maksimalan
rok korištenja
(godina)
Subvencionalna
porezna stopa
poreza na dobit Proizvodnja
Tehnološke
inovacije i
strateške usluge
poslovne
podrške
Proizvodnja
Tehnološke
inovacije i
strateške usluge
poslovne
podrške
0.3 - 1.5 0.1 - 1.5 10 5
10
10%
1.5 - 4 1.5 - 4 30 15 7%
4 - 8 4 - 8 50 25 3%
> 8 >8 75 50 0%
Izvor: (http://www.invest-croatia-ls-county.com)
Tehnološke inovacije podrazumijevaju razvoj i inovacije visoko-tehnoločkih proizvoda i
proizvodnih procesa koji omogućuju i promiču proizvodnju naprednih proizvoda i proizvodnih
linija, proizvodnih procesa i proizvodne tehnologije.
Strateške usluge poslovne podrške:
117
Kontakt centri za klijente – svi tipovi pozivnih centara, mulitimedijalnih kontaktnih centara i
ostalih tipova centara za tehničku podršku i/ili otklanjanje problema kupcu/klijentu ;
Zajednički servisni centri – fokusirani na outsourcing i udruţivanje poslovnih aktivnosti
multinacionalnih tvrtki, u području: financija, rračunovodstva, marketinga, razvoja ljudskih
resursa i IT usluga;
Centri za logistiku i distribuciju – usmjereni na osnivanje i razvoj centa za logistiku i
distribuciju narudţbi lokalnih i inozemnih kupaca;
Centri za stručna rješenja – razvoj i primjena informacijskog sustava na korporativnoj razini,
outsourcing IT operacijskog sustava tvrtke i razvoj telekomunikacijske mreţe ...
Centri za razvoj softvera – razvoje i primjena novih softverskih rješenja za lokalne i
inozemne kupce.
4.5.3.1 Poticaji za investitore
Investitori mogu se okoristiti različitim vstama olakšica definiranih u Zakonu o poticanju
investicija i unapreĎenju investicijskog okruţenja.
Porezne i carinske olakšice,
Poticanje u otvaranju novih radnih mjesta,
Poticaji za edukaciju i prekvalifikaciju djelatnika,
Poticaji za razvoj centara za tehnologiju i inovacije,
Podrška za strateške aktivnosti poslovne podrške,
Specijalni poticaji za velike investicijske projekte.
Gore spomenute olakšice mogu koristiti domaći i strani investitori koji investiraju najmanje
300.000 EUR. Poticaji se odnose na:
Poslovne aktivnosti u proizvodnji,
Centri za tehnologiju i inovacije,
Strateške aktivnosti poslovne podrške.
Minimalni period investiranje do otvaranja novih radnih mjesta trebao bi biti 5 godina. Što
znači, da periodu kojima se koriste olakšice ne moţe biti kraći od samog perioda investiranja.
Zahtjev za poticaje treba predati Ministarstvu gospodarstva prije oketanje investicije.
118
Sljedeći oblici poticaja su dostupni u posebnim regijama Hrvatske:
Poticaji za razvoj planinskih i brdovitih područja,
Poticaji za razvoj grada Vukovara,
Poticaji za ulaganje u područja posebne drţavne skrbi.
Prije početka same investicije – treba zatraţiti status korisnika poticaja pri Ministarstvu
gospodarstva.
Rok za odobrenje zahtjeva: 60 dana - treba zatraţiti poticaje pri Ministarstvu gospodarstva.
Tablica 11 - Poticaji za investitore u Hrvatskoj
Izvor: (http://www.invest-croatia-ls-county.com)
4.5.3.2 Podrška za projekte tehnoloških inovacija i razvojne aktivnosti
Potpora se daje za R&D opremu koja će se koristiti u iznosu do 5% opravdanih troškova opreme
visoke tehnologije. Maksimalni iznos potpore je 500.000 eura.
Iznos investicije
(mil. EUR) Broj novih
radnih mjesta Trajanje poticaja
(godina) Poreza stopa poreza na dobit
0.3 – 1.5 10 do 10 10%
1.5 - 4 30 do 10 7%
4 - 8 50 do 10 3%
> 8 75 do 10 0%
119
5 Analiza preduvjeta strateškog razvoja
5.1 Prosvjeta i studijski programi
Da bismo analizirali kompetitivnost i potencijale Hrvatske za izvoz softvera analizirat ćemo
potencijale i rezultate visokog školstva s ciljem dobivanja kvalitativnog uvida u parcijalne inpute
za ukupni ljudski potencijal kao vaţan dio Ovalnog modela i temelja svake industrije.
Za analizu ćemo koristiti podatke iz baze Svjetske banke koje ćemo usporediti sa rezultatima
liste najboljih sveučilišta.
Pogledajmo broj i pozicije nacionalnih sveučilišta prema ARWU (Academic Ranking of World
Universities) za 2012. Godinu u okviru skupa zemalja predvodnica u izvozno orjentiranoj
softverskoj industriji.
Tablica 12 - Lista najboljih sveučilišta po AWRU
Pozicija Ime sveučilišta Zemlja Pozicija u
zemlji
Br.bodva
53 The Hebrew University of Jerusalem
1 30.5
73
University of Helsinki
1 27.6
78
Technion-Israel Institute of Technology
2 26.9
93
Weizmann Institute of Science
3 24.6
101-150
Tel Aviv University
4
201-300
Trinity College Dublin
1
301-400
Bar-Ilan University
5-6
301-400
Ben-Gurion University of the Negev
5-6
301-400
Indian Institute of Science
1
301-400
University College Cork
2-3
301-400
University College Dublin
2-3
301-400
University of Oulu
2-3
301-400
University of Turku
2-3
401-500
University of Zagreb
1
401-500 4-5
120
University of Eastern Finland
401-500
University of Jyvaskyla
4-5
Prema: (ShanghaiRanking Consultancy; ARWU,2012; http://www.shanghairanking.com/)
Vidimo da na listi najboljih sveučilišta u promatranom skupu dominiraju izraelska (ukupno šest)
i finska sveučilišta (ukupno pet). Slijedi Irska sa tri sveučilišta. Na listi petstotina najboljih
mjesto je našlo i jedno indijsko sveučilište, a i naše zagrebačko već drugu godinu ima svoje
mjesto na listi.
Rang lista za ARWU uključuje svaku instituciju koja ima nobelovce, osvojene medalje i često
citirane istraţivače. Osim toga, lista uključuje glavna sveučilišta svake zemlje sa značajnom
količinom radova indeksiranih prema Science Citation Index Expanded (SCIE) i Social Science
Citation Index (SSCI). Ukupno je rangirano više od 1200 institucija u svakom predmetnom
području.
Tablica 13 - - Lista najboljih sveučilišta u segmentu računarstva po AWRU
Pozicija Ime sveučilišta Zemlja Br.bodova
12 Weizmann Institute of Science
63.3
18
Technion-Israel Institute of Technology
57.8
27
The Hebrew University of Jerusalem
52.5
29
Tel Aviv University
50.9
76-100
Bar-Ilan University
101-150
Aalto University
101-150
Ben-Gurion University of the Negev
101-150
Indian Institute of Science
101-150
Indian Institute of Technology Delhi
101-150
Indian Institute of Technology Madras
151-200
Jadavpur University
Prema: (ShanghaiRanking Consultancy; ARWU,2012; http://www.shanghairanking.com/)
Na gornjoj sici prikazana su najbolja sveučilišta u području računarstva. Vidljiva je apsolutna
dominacija izraelskih sveučilišta, a mjesto na listi našla su i jedno finsko te nekoliko indijskih
sveučilišta.
121
Primjećujemo da Kostarika nema sveučilište na listi najboljih, ali i da je zagrebačko sveučilište
najbolje rangirano hrvatsko sveučilište ipak na začelju liste. To ne mora nuţno značiti da
školstvo nije pripremljeno, ali nam daje uvid u školstvo koje je visoko uspješno u akademskom
smislu i ostvalja prostor našim školama za napredak.
Pogledamo sada indikatore stanja visokog školstva u slijedećoj tablici. Prema najsvjeţijim
podacima iz baze podataka Svjetske banke vidimo da Izrael koji ima prema ARWU najbolja
sveučilišta istovremeno ima najmanje troškove po studentu.
Tablica 14 - Indikatori stanja visokog školstva
Troškovi po
studentu, tercijarno
(% BDP po
stanovniku)
Radna snaga s
tercijarnom
edukacijom (%
ukupnog)
Broj studenata tercijarne
edukacije na 100.000
stanovnika. Ukupno.
Znanstveni i
tehnički članci
Istraţivači u
R&D (na
milijun ljudi)
Kostarika 35,78921 18,10000038 2615,39824 98,3 257,4011681
Hrvatska 26,01915 18,79999924 3057,36215 1164,1 1515,711503
Finska 38,87796 35,29999924 5901,64984 4949,1 7689,311093
Indija 55,62219 5,051546667 1056,79246 19917,3 135,8080516
Irska 32,74966 34,79999924 4553,15899 2798,5 3341,637441
Izrael 22,06604 45,09999847 4805,34933 6304,2 7515,230412
Podatke iz gornje tablice podjelit ćemo u dvije grupe prilagoditi prikaz (da mjere i jedinice koje
prikazujemo budu iste na svakom grafu) i dodatno analizirati spremnost visokog školstva.
Slika 25 - Indikatori znanosti i istraţivanja
0
1000
2000
3000
4000
5000
6000
7000
8000
9000
Znanstveni i tehnički članci
(na milijun ljudi)
Istraživači u R&D (na
milijun ljudi)
122
Na gornjem grafu vidimo da Hrvatska dva do tri puta zaostaje u broju istraţivača na milijun
stanovnika za Irskom, Izraelom i Finskom, ali takošer vidimo da je pet, šest puta razvijenija u
ovom segmentu od Kostarike i Indije. S obzirom da ICT industrija ima visoku konjukturu sa
inovacijama te da znamo da su i Indija i Kostarika uspješne u izvozu softvera moţemo zaključiti
da postoje različiti putovi do uspjeha te da vjerojatno ostatak industrije ne prati razvoj softverske
industrije i zaključno da je izvoz generiran u Indiji i Kostariki dominantno dirigiran inputima
stranih multinacionalnih korporacija.
Slika 26 - Indikatori ljudskog kapitala u visokom školstvu
Na slici gore vidimo da u svim promatranim segmentima Hrvatska opet zauzima mjesto iza
razvijenih zemalja (Finske, Izraela i Irske), a ispred manje razvijenih Kostarike i Indije.
Činjenica da troškovi po studentu u postotku BDP-a rastu sa nerazvijenošću zemlje govori o
tome da se manje razvijena zemlja mora više iscrpiti da pokrene razvoj i tu je presudna pomoć
stranog investitora kao što je Microsoft u Indiji napravio Sveučilišta u Bangaloreu itd.
Vidimo da Izrael ima najveći postotak visoko obrazovanih radnika premda Finska obrazuje
najviše studenata. Razlog tome je slijedeći, Izrael je specifična zemlja po tome što većinom
visokoobrazovani ljudi (mahom iz zemalja bivšeg SSSR-a) doseljavaju u Izrael i osnaţuju
kvalitetu radne snage.
Ti ukupni rezultati podudaraju se sa ARWU analizom. Sve zemlje koje su najbolje u izvozu
softvera usporedili smo sa Hrvatskom u domeni visokog obrazovanja i vidimo da Hrvatska
0 20 40 60 80
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
Broj studenata tercijarne
edukacije na 10mil.
stanovnika. Ukupno.
Radna snaga s tercijarnom
edukacijom (% ukupnog)
Troškovi po studentu,
tercijarno (% GDP po
stanovniku)
123
zauzima solidnu sredinu bez oscilacija u rezultatima analize. S obzirom da kako je objašnjeno
svaka od zemalja ima drugačiji put u razvoju softverske industrije i drugačije pozicioniranje na
trţištu moţemo zaključiti da je visoko školstvo spremno i time potvrĎujemo hipotezu H3, ali
ćemo morati dodatno istraţiti koje strategije i ciljeve za razvoj industrije softvera visoko školstvo
moţe danas podrţati.
Za hvratski ljudski kapital na slijedećoj slici vidimo vaţan podatak. Hrvatska (uz Irsku) prednjači
u „odljevu mozgova―. Populacija koja moţe iznjedriti lidere u upravljačkom i tehničkom smislu
napušta zemlju.
Da u isto vrijeme Hrvatsku krasi velika razmjena visokoobrazovanih te priljev
visokoobrazovanih ljudi iz drugih zemalja (kao u Irskoj) to ne bi predstavljalo problem. Uz
postupno smanjivanje i starenje popuacije ovaj podatak indikacija je za slabiju perspektivu, ali i
lošu kvalitetu ţivljenja. Što dovodi do nedostatka talenata, stručnjaka neophodnih za razvoj
industrije.
Slika 27 - Stopa emigracije visokoobrazovanih (% visokoobrazovanih u populaciji)
0
5
10
15
20
25
30
35
40
1990
2000
124
5.2 Gospodarstvo
5.2.1 Zrelost industrije
Zrelost ICT industrije zemlje promatrat ćemo analizom tri vrijednosti podataka iz baze Svjetske
banke. Udio uvoza I izvoza dobara u ukupnom udjelu uvoza I izvoza dobara govori o vaţnosti I
intenzitetu dinamike razmjene ICT dobara. ICT dobra jesu hardver, temelj svake ICT industrije.
Slika 28 - Zrelost ICT industrije
Na slici gore vidimo graf zrelosti ICT industrije. Odmah primjećujemo da Hrvatska u ovom
segmentu ostvaruje najskromnije rezultate što je i očekivano. Kostarika razumljivo prednjači u
izvozu i uvozu ICT dobara (zbog Intela). Nadalje primjetimo karakterističnu činjenicu o
Hrvatskoj industriji, najveći je uvoz ICT dobara i to je dva i po puta veći od izvoza, ali je i dalje
dvostruko manji od slijedećeg udjela zemlje sa najmanjim udjelom uvoza ICT dobara (Finskom).
0 10 20 30 40 50
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
Udio izvoza ICT usluga (%
izvoza usluga)
Udio uvoza ICT dobara (%
ukupnog uvoza dobara)
Udio izvoza ICT dobara (%
ukupnog izvoza dobara)
125
Pogledajmo vremenske serije udjela u uvozu i izvozu ICT usluga i proizvoda tijekom godina za
sve zemlje u intervalu 2000-2010. godine.
Slika 29 - Udio uvoza ICT dobara (% ukupnog uvoza dobara)
Gornja slika nam pokazuje opadajući trend udjela u uvozu ICT dobara za sve zemlje (osim
Indije). Rezultat je to kombinirano opadajućeg trenda cijena hardvera uslijed principa vezanih za
Mooreov zakon i dijelom činjenice da su se zemlje dovoljno industrijalizirale hardverom prije
2000.godine. Vidimo da Hrvatska gotovo ne participira u u ovom segmentu.
Na slijedećoj slici vidimo udjele u izvozu ICT dobara. To znači da se u promatranoj drţavi
proizvode ICT dobra. TakoĎer vidimo opadajući trend iz istog razloga kao u prethodnom slučaju.
Hrvatska izvozi tijekom cijelog intervala jednakom dinamikom uz još dvostruko manje udjele.
0
5
10
15
20
25
30
35
2000 2002 2003 2004 2006 2007 2008 2009 2010
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
126
Slika 30 - Udio izvoza ICT dobara (% ukupnog izvoza dobara)
Na slijedećoj slici vidimo rastući trend u izvozu ICT usluga kod svih zemalja osim Hrvatske.
Vidimo i da kriza nije utjecala na izvoz ICT usluga u udjelu izvoza usluga kod Kostarike i Irske.
Slika 31 - Udio izvoza ICT usluga (% izvoza usluga)
Hrvatska na sva tri grafa izraţeno medicinskim rječnikom ne pokazuje znake ţivota.
0
5
10
15
20
25
30
35
40
2000 2002 2003 2004 2006 2007 2008 2009 2010
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
0
10
20
30
40
50
60
2000 2002 2003 2004 2006 2007 2008 2009 2010
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
127
5.2.2 Tehnoška infrastruktura – dostupnost i razvijenost
Analiza dostupnosti i razvijenosti tehnologije vaţan je parametar za formiranje strategije razvoja
softverske izvozne industrije. U ovom segmentu analizirati ćemo najbitnije indikatore koji
ukazuju na raširenost tehnologije kako kod širokog kruga korisnika za poslovne i privatne
primjene.
Tablica 15 - Indikatori tehnološke razvijenosti
Broj pretplatnika na fiksni
širokopojasni Internet (na
100 ljudi)
Sigurni internetski
posluţitelji (na milijun
ljudi)
Broj pretplatnika
mobilnih telefona (na 100
ljudi)
Kostarika 6,186799551 107,7510573 65,14446476
Hrvatska 18,25488891 168,8546854 144,4839701
Finska 28,57091728 1245,489761 156,3972049
Indija 0,897425398 2,123933995 61,4226033
Irska 21,0609857 999,4734438 105,1807423
Izrael 25,13884396 396,6629939 133,1149574
Na slici gore vidimo tablicu sa najnovijim podacima iz baze Svjetske banke.
Slika 32 - Broj pretplatnika telekom usluga
Tablicu Indikatora tehnološke razvijenosti podjelili smo na dva grafa jer se predmetno i
jedinično podaci razlikuju. Na slici gore vidimo broj pretplatnika mobilnih telefona i foksnog
$0,00 $50,00 $100,00 $150,00 $200,00
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
Broj pretplatnika mobilnih
telefona (na 100 ljudi)
Broj pretplatnika na fiksni
širokopojasni Internet (na
100 ljudi)
128
širokopojasnog interneta na stotinu ljudi za Hrvatsku i vodeće zemlje izvoznice softvera. Iz slike
vidimo da je telekomunikacijska infrastrukturna tehnologija u Hrvatskoj vrlo dostupna i raširena
štoviše Hrvatska ima gotovo 145% pretplatnika mobilne telefonije i prema tom indikatoru ispred
je Irske i Izraela. S obzirom da je uslijed dugogodišnjeg monopola u sprezi sa dogovorom Vlade
i Deutsche Telekoma korekcija cijena telefoniranja u Hrvatskoj bila konstantna, danas je cijena
usluga nekoliko puta viša nego u ostalim zemljama Europe. To ne sprečava Hrvate u korištenju
mobilne telefonije i govori samo u prilog dostupnosti tehnologije.
TakoĎer vidimo da je u Hrvatskoj telekom infrastruktura nekoliko puta korištenija nego u
Kostariki. Indija je manje razvijena, ali u njezinom slučaju govorimo o potkontinentu sa preko
milijardu ljudi. Samo drţava Bangalore je sumjerljiva sa ostalim promatranim zemljama tako da
podaci dobro ukazuju na parcijalni razvoj Indije (visok nivo izvoza, a niske vrijednosti indikatora
po broju stanovnika). Pokazuje se da ICT oaze u Indiji bi mogle biti predmet promatranja i
usporedbe.
Na slijedećoj slici vidimo broj sigurnih internet servera na milijun ljudi. Ovaj indikator snaţnije
iskazuje realnost infrastrukture u industriji nego prethodni parametri. Vidimo da je Hrvatska i
dalje razvijenija od Kostarike, ali je razlika dosta manja što je razumljivo s obzirom na strateški
fokus i prisutne korporacije u Kostariki. Na ovoj slici zrelost trţišta Irske, Finske i Izraela
višestruko dominira pred ostalim zemljama.
Slika 33 - Broj sigurnih internetskih posluţitelja
$0,00 $500,00 $1.000,00 $1.500,00
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
Sigurni internetski
poslužitelji (na milijun ljudi)
129
Brojni autori i dokumenti koriste varijacije prikazanih indikatora za analizu tehnološke ICT
zrelosti i ICT konkurentnosti. Osim navedena tri parametra koristi se i broj pretplatnika fiksne
telefonije. Mi ga nismo koristili iz slijedećeg razloga. Fiksna telefonija je tehnologija koja je
prošla fazu zrelosti i trenutno je u opadanju (paralelno s pojavom i rastom korisnika mobilnog
interneta opada broj pretplatnika fiksne telefonije).
Provedena analiza tehnološke spremnosti bitan je faktor u Ovalnom modelu, a sudjeluje kod
ocjenjivanja ICT konkurentnosti i hipoteze H4 – poticaji (preduvjeti) u gospodarstvu za
podrţavanje nove strategije.
130
5.2.3 Preduvjeti u gospodarstvu
Uspjeh softverske izvozne industrije, provedba potencijalno nove strategije u uskoj je vezi sa
stanjem gospodarstva. Poticaji ili preduvjeti za prihvaćanje i provedbu nove strategije
obuhvaćaju pravne, ekonomske, sociološke aspekte kao i faktore koji su istraţeni u drugim
dijelovima ovog poglavlja. Razne organizacije obavljaju analizu čimbenika u gospodarstvu koji
utječu i reflektiraju opću klimu društva i rezultira većim ili manjim ekonomskim blagostanjem
nacije. Primjer takvih analiza jest Heritage koji objavljuje redovito Indeks ekonomskih sloboda.
Svjetska banka svake godine izdaje publikaciju „Doing Business― za sve zemlje svijeta. GEM
(Global Entrepreneurship Monitor) je istraţivanje koje pruţa uvid u poduzetništvo u nekoj
zemlji. Transparancy International istraţuje za sve zemlje svijeta indeks percepcije korupcije u
društvu. Korupcija je izuzetno usko vezana uz razvijenost i uspješnost neke nacionalne
ekonomije. Npr. vladini poticaji i strategije neće uroditi plodom ako na terenu drţavni sluţbenici
zaduţeni za provoĎenje reforme ubiru postotak protivno zakonu.
Osim navedenih u bazi podataka svjetske banke nalaze se brojni indikatori kojima se moţe dobiti
uvid u preduvjete u gospodarstvu za podrţavanje nove strategije.
Indikatori koje ćemo analizirati u ovom segmentu obuhvaćaju specifične indikatore koji
odraţavaju situaciju u poduzetništvu i faktore utječu na poduzetništvo.
U slijedećoj tablici prikazane su vrijednosti indikatora iz baze podataka Svjetske banke iz 2010.
godine.
Tablica 16 - Indikatori u gospodarstvu (strani izvori)
Direktna strana ulaganja, neto priljev (%
BDP)
Neto strana imovina ($)
Kostarika 4,046743595 4,58E+09
Hrvatska 0,701183002 7,23E+09
Finska 2,905308921 6,95E+10
Indija 1,434354957 1,64E+13
Irska 13,19591987 3,31E+10
Izrael 2,369443815 3,95E+09
131
Neto priljev direktnih stranih ulaganja u godini nakon krize u kojem Hrvatska ima najslabiju
poziciju govori neelastičnosti hrvatske ekonomije (vlade) na krizu. Naime pogledamo li ulaganja
po prethodnim godinama vidjet ćemo da Hrvatsku ipak karakterizira daleko veći nivo stranih
ulaganja svake godine. Činjenica da je jedino u Hrvatskoj vrijednost ulaganja drastično pao u
vrijeme krize indikacija je za upitno podrţavajuće okruţenje razvoju i poduzetništvu.
Slika 34 - Direktna strana ulaganja (% BDP)
Na slici gore vidimo direktna strana ulaganja. Odabrane za usporedbu su zemlje koje
karakterizira najveći nivo strane imovine (na slici dolje). Kao što je prethodno rečeno na gornjoj
slici vidimo da je tijekom posljednjih desetak godina u Hrvatsku investirano iz inozemstva
relativno i više nego u Kostariku izraţeno u postotcima BPD-a. Pitanje je koja je namjena tih
ulaganja. Ipak vaţno je primjetiti da strana ulaganja dolaze u Hrvatsku te da Hrvatska ne zaostaje
za najvećim izvoznicama softvera u ovom segmentu.
Slika dolje prikazuje neto stranu imovinu po zemljama.
-2
0
2
4
6
8
10
12
Kostarika Hrvatska Indija Izrael
132
Slika 35 - Neto strana imovina u dolarima (u Log10 prikazu) od 1960.-2011.
Gornja slika odraţava rezultat dugoročnih stranih strateških investicija u pojedinu zemlju. S
obzirom da je graf na logaritamskoj skali (s bazom deset) moţemo primjetiti da je u Indiji sto
puta više strane imovine nego u Finskoj, ali da je u Finskoj pet puta više nego u Irskoj. Vidimo
da vrijednosti za Izrael i Hrvatsku i Kostariku konvergiraju i moţemo projicirati vrijednost strane
imovine u 2011.godini u tim zemljama na desetak puta manju nego u Irskoj. Iz ovog grafa
moţemo zaključiti da je Hrvatska dio globalne ekonomske zajednice samo je pitanje zašto je
struktura stranih investicija u Hrvatskoj manje izraţena u najpropulzivnijoj industriji nego u
promatranim zemljama.
Osim stranih ulaganja koja su bitna jer govore o potencijalima za moguće pokretanje ICT stranih
radno intenzivnih djelatnosti i pokretanju velikih tvrtki vaţno je pogledati i koliko je Hrvatska
sumjerljiva sa najuspješnijim izvoznicama softvera u domeni pokretanja novog posla jer većinu
svake softverske industrije čine male i mikro firme. Stoga je vaţno da pokretanje posla i
osnivanje firmi bude dostupno u Hrvatskoj u sličnoj mjeri raspona vrijednosti vodećih zemalja.
Još jedan faktor je vaţan za promotriti. Za sve sudionike trţišta vaţno je zdravo okruţenje
0
2
4
6
8
10
12
14
0 10 20 30 40 50 60
Croatia Finland India Ireland Israel Costa Rica
133
(pravna zaštita, ukupna lakoća poslovanja i sl.). i posovna kultura stoga ćemo analizirati poloţaj
Hrvatske u tom segmentu.
U slijedećoj tablici prikazani su indikatori vezani za lakoću pokretanja tvrtki.
Tablica 17 - Indikatori pokretanja novih tvrtki
Novo registrirane firme
(na 1000 ljudi u dobi 15-
64)
Vrijeme potrebno za
pokretanje poslovanja
(dani)
Trošak poslovnih pokretačkih
procedura (% BNP po
stanovniku)
Kostarika 11,87009 60 11,1
Hrvatska 3,359039 7 8,6
Finska 3,84532 14 1
Indija 0,1161269 29 46,8
Irska 5,22081 13 0,4
Izrael 4,463455 34 4,4
Prema tablici je razvidno da je Hrvatska kompetitivna. S obzirom da je gospodarstvo slabije
razvijeno od Finskog i Izraelskog bilo bi za očekivati da postoji veća propulzivnost i stopa
otvaranja novih poduzeća, ali to je nešto što tek treba doći. Vidimo da je trošak pokretanja firme
izraţen u postotku bruto nacionalnog prihoda veći što je zemlja siromašnija. Drugim riječima
vjerojatno je trošak sličan u apsolutnom iznosu od zemlje do zemlje.
Zbirni indeks lakoće poslovanja prikazan je u slijedećoj tablici. Prema istraţivanju „Doing
Business― Svjetske banke Hrvatska je kao i prema većini indikatora pogodnija za ugodno
poslovanje od Kostarike i Indije. Istina je da je prema rezultatu bliţa Kostariki nego Irskoj,
Finskoj ili Izraelu.
Tablica 18 - Indikatori lakoće poslovanja
Indeks lakoće poslovanja (1=poslovanje u potpunosti
podrţano)
134
Kostarika 121
Hrvatska 80
Finska 11
Indija 132
Irska 10
Izrael 34
U slijedećoj tablici prikazani su podaci Svjetske banke o rješavanju sporova i vezanoj efikasnosti
sudstva da prati poslovanje tvrtki. Za svaku tvrtku izvršenje ugovora ponekad moţe biti oteţano.
Stoga je u tablici prikazano npr. vrijeme za rješavanje spora, računajući od trenutka tuţitelj
podnese tuţbu na sudu do isplate. To uključuje i dane kada radnje odvijaju i vrijeme čekanja
izmeĎu...
Tablica 19 - Indikatori (pravnog) izvršenja ugovora
Izvršenje ugovora
rang
Vrijeme
(dana)
Trošak (% prema
zahtjevu)
Postupci
(broj)
Kostarika 128 852 24,3 40
Hrvatska 52 572 13,8 38
Finska 9 375 13,3 33
Indija 184 1420 39,6 46
Irska 63 650 26,9 21
Izrael 94 890 25,3 35
Vidimo da Hrvatska zauzima sasvim zadovoljavajuće drugo mjesto (iza Finske) i ovaj parametar
nikako ne moţe prema ovom istraţivanju biti prepreka za razvoj industrije.
Internacionalna organizacija Transparency International svake godine provodi istraţivanje u
svim zemljama svijeta intervjuirajući graĎane o različitim pojavnostima i njihovoj percepciji
korupcije u društvu.
135
Tablica 20 - Indeks korupcije
Rank
Indeks
Kostarika 50. 4,8
Hrvatska 66. 4,0
Finska 2. 9,4
Indija 95. 3,1
Irska 19. 7,5
Izrael 36. 5,8
(Izvor: Transparency International, 2011)
Korupcija je snaţan inhibitor potencijalnog razvoja nacionane ekonomije. Vidimo u tablici gore
da Hrvatska zauzima (čvrsto) lošiju poziciju od (uobičajeno Finske, Irske i Izraela, ali i od)
Kostarike. Za razvoj ekonomije na zdravim osnovama vaţno je da pojedinac nije u ţelji
obogatiti sebe u poziciji osiromašiti društvo. Interesantna je činjenica da se u Hrvatskoj vodi
nekoliko sudskih sporova protiv bivšeg predsjednika vlade zbog potencijalne korupcije, a u
Kostariki je bivši predsjednik (iz razdoblja 1998.-2002.) 2011.godine osuĎen na pet godina
zatvora zbog korupcije jer je primio 800.000$ mita od Alcatela da omogući pobjedu na natječaju
od 149mil.$ ugovora u prodaji 400.000 mobilnih linija.
U segmentu indikatora vezanih za gospodarstvo i preduvjete poslovanja (kraće rečeno poticaje)
analizirani su indikatori stranih ulaganja, lakoće poslovanja, pravne zaštite izvršenja ugovora,
pokretanja novog poslovanja i indeksa korupcije. Vidjeli smo da Hrvatska u pravilu zauzima
srednju poziciju meĎu zemljama specijaliziranim za izvoz softvera. Nešto lošija pozicija u
domeni indikatora korupcije ne smije se zanemariti kao vjerojatan inhibitor sveopćeg razvoja
ekonomije društva tijekom posljednjih desetljeća, ali niti u korupciji Hrvatska nije najlošije
rangirana zemlja (od promatranih zemalja). Činjenica da se pokreću nove tvrtke te da dolaze
investicije stranih investitora praktično potvrĎuju postojanje preduvjeta za podrţavanje primjene
potencijalne strategije s usmjerenjem na razvoj softverske izvozno orjentirane industrije i time
smo opovrgli hipotezu H4 da nema dovoljno poticaja u softverskom sektoru gospodarstva.
Naime činjenica da velike strane tvrtke u Hrvatskoj Siemens (danas je dio postao Atos) i
Ericsson Nikola Tesla zapošljavaju tisuće inţenjera aktiviranih na razvoju softvera i isključivo su
izvozno orjentirane i k tome godinama uspješne praktično potvrĎuju da je uspješno i inovativno
poslovanje u ICT sektoru u Hrvatskoj moguće.
136
5.2.4 Konkurentnost
Za istraţivanje globalne konkurentnosti Hrvatske s naglaskom na cijenu i kvalitetu koristiti ćemo
indikatore iz baze podataka Svjetske banke.
Konkurentnost je sama po sebi multidimenzionalna veličina koja uključuje potrebu za
zadovoljenje više aspekata inkluzivno, ali je moguće da neki aspekti budu zadovoljeni
ekskluzivno i da konkurentnost bude materijalizirana uspješnim izvozom i ostvarena kroz
odreĎenu nišu.
5.2.4.1 Kvaliteta proizvoda i usluga
Pa tako se moţemo referencirati na već analizirani aspekt kvalitete i dosupnosti tehnološke
infrastrukture. Kao i kod školovanja Hrvatska je u tom segmentu više razvijena od Kostarike i
posebno Indije, ali slabije od Finske, Irske i Izraela pa svejedno sve te zemlje su daleko
uspješnije u izvozu softvera od Hrvatske.
S obzirom da nam je cilj istraţiti moţe li Hrvatska ( i u kojoj mjeri ) biti konkurentna na
globalnom trţištu kvalitetom i cijenom analiza će obuhvatiti faktore koji utječu na taj aspekt
konkurentnosti. Opet ćemo promatrati zemlje predvodnice u izvozu softvera i vidjeti u kojoj
mjeri se Hrvatska pozicionira na istoj skali prema liderima.
Tablica 21 - indikatora sposobnosti kvalitete ICT izvoza
Prijave
patenata,
strane
(kom.po
stanov.)
Prijave
patenata,
domaće
(kom.po
stanov.)
Prijava
zaštitnog
znaka
(kom.po
stanov.)
Tantijeme i
naknade za
licence,
prihodi
($/stanov.)
Izvoz visoke
tehnologije
($/stanov.)
Robni izvoz u
gospodarstva s
visokim
dohotkom (%
ukupnog robnog
izvoza)
Kostarika 0,00026 1,72E-06 0,002418 1,612188 470,7854 65,19326
Hrvatska 4,75E-06 5,82E-05 0,001799 7,194186 165,7098 68,22848
Finska 1,9E-05 0,000323 0,001026 434,266 1076,949 73,54895
Indija 2,21E-05 5,93E-06 0,000116 0,105114 8,236574 63,24362
Irska 1,32E-05 0,000164 0,000842 503,3591 4745,274 93,0072
Izrael 0,000768 0,00019 0,00113 111,4172 1046,612 72,91847
137
U tablici gore nalaze se podaci iz baze Svjetske banke za 2010. godinu. Vodeći se potrebom
analize kvalitete u globalnom smislu za ICT izvoz odabrani su indikatori koji ukazuju na
trenutno korištenje inovativnih resursa i potencijala i stvaranje jedinstvene vrijednosti u vidu
patenata, zaštićenih znakova te količine i udjela izvoza visoke tehnologije i izvoza u visoko
razvijene zemlje. Kvaliteta ICT proizvoda i usluge načelno je vezana uz kvalitetu procesa
vrijednosnog lanca. Teorijski bi se moglo pregledavati kvalitetu implementacije (ITSM, CMMI,
ISO) upravljačkih procesnih metodologija i npr. metodologija razvoja softvera (Extreme,
Waterfall, RUP itd.), ali u praksi je to nemoguće jer ovisi od firme do firme. S obzirom da nam
je bitan rezultat pokazatelji inovativnosti kombinirani sa pokazateljima prihoda od visokih
tehnologija reflektirat će konkurentsku sposobnost zemlje da proizvodi i penetrira na
najzahtjevnija trţišta sa najkompleksnijim proizvodima i uslugama. S obzirom da je ICT
industrija u uskoj korelaciji sa inovacijama jasno je da analizirajući navedene pokazatelje
fokusirano promatramo konkurentnost ICT industrije i sposobnost izvoza softvera u uţem
smislu.
Slijedeća slika prikazuje prijave patenata domaćih i stranih autora te prijave zaštitnih znakova u
jediniciama po stanovniku.
Slika 36 - Prijave patenata
0 0,0005 0,001 0,0015 0,002 0,0025 0,003
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
Prijava zaštitnog znaka
(kom.po stanovniku)
Prijave patenata, domaće
(kom.po stanovniku)
Prijave patenata, strane
(kom.po stanovniku)
138
Vidimo da Finska, Irska, ali i Hrvatska imaju više prijava domaćih patenata nego stranihte da
udio prijava patenata po stanovniku godišnje Hrvatsku opet svrstava iza najrazvijenijih zemalja
,ali i ispred Kostarike i Indije. Velika registracija zaštitnih znakova po stanovniku moţe
ukazivati na posebnost prakse u Kostariki i Hrvatskoj premda u apsolutnom broju ipak Finska,
Izrael i Irska imaju veći broj prijava. S obzirom da Kostariku karakterizira jaka razvojna ICT
industrija (Intel, Oracle, HP, Microsoft itd.) logično je da postoji i veliki broj prijava novih
trgovačkih marki.
Na slijedećoj slici prikazani su prihodi po stanovniku u slučaju izvoza visokih tehnologija i
primitaka za tantijeme i licence. Logično je da Irska ima najveće prihode u ovom segmentu zbog
specijalizacije na prodaju paketnih softvera multincionalnih kompanija.
Na ovoj slici vidimo kvalitetu u specijalizaciji Kostarike na izvoz ICT proizvoda i usluga jer
prema ovim indikatorima Hrvatska izvozi 165$/st., a Kostarika 470$/st.
Slika 37 - Prihodi od visoke tehnologije, licenci itd.
U segmentu licenci Hrvatska je višestruko slabija od razvijenih zemalja, ali i desetak puta
uspješnija od Indije pa i bitno bolja od Kostarike.
0 1000 2000 3000 4000 5000
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
Izvoz visoke tehnologije
($/stanovniku)
Tantijeme i naknade za
licence, prihodi
($/stanovniku)
139
Pogledajmo sada indikator robnog izvoza u gospodarstva s visokim dohotkom. Zemlja koja ima
visok udio izvoza u najrazvijenije zemlje jest konkurentna jer je na najrazvijenijim trţištima
najveća konkurencija.
Slika 38- Udio robnog izvoza u razvijena gospodarstva
Iako su sve prikazane zemlje uspješne i izuzev Irske razlike prema ovom indikatoru nisu velike,
Hrvatska je opet na istom mjestu ispred Kostarike i Indije, a iza razvijenih zemalja.
Analizirajući sposobnost da stvara inovacije, nove robne marke i penetrira inovativnim
proizvodima na najzahtjevnija trţišta vidimo da Hrvatska u ovom segmentu zauzima opet srednje
mjesto. Moţda je vaţno primjetiti da u ovom segmentu ipak postoje odredjene razlike u rasponu
vrijednosti gdje je Hrvatska ipak zauzela mjesto bliţe Kostariki nego najrazvijenijim zemljama.
5.2.4.2 Cijena proizvoda i usluga
Za dokazivanje ili opovrgavanje hipoteze H2 potrebno je još pogledati konkurentnost cijenom.
Cijena softverskog proizvoda dominantno proizlazi iz cijene rada. Plaće u softverskom sektoru
svuda u svijetu (uz malu korekciju u Indiji) jesu pedeset do stopedeset posto veće nego prosječne
plaće. Stoga ćemo radi pouzdanosti (nije jednostavno naći pouzdane podatke o plaćama u ICT
sektoru za odabrane zemlje) analize koristiti prosječnu bruto plaću zemlje. Faktor privlačnosti za
0 20 40 60 80 100
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
Robni izvoz u gospodarstva
s visokim dohotkom (%
ukupnog robnog izvoza)
140
multinacionalne korporacije jesu i niske porezne stope. One takoĎer mogu jako utjecati na
ukupnu cijenu proizvoda.
Tablica 22 - Pozeznih stopa i bruto plaća
Prosječna
bruto plaća
Porezna stopa
tvrtkama
Porezna stopa na
indivudualne
prihode
Indirektna
porezna stopa
(PDV)
Kostarika 628,51 30,00 15 13
Hrvatska 1304 20,00 40 25
Finska 3665 24,50 49 23
Indija 157,24 32,45 30 12,5
Irska 2066 12,50 48 23
Izrael 3989 25,00 48 17
Dodatno na cijenu proizvoda mogu utjecati tipovi proizvoda ili usluga (npr. doba ţivotnog
ciklusa) kao i uspješno upravljanje procesima, rizicima itd. S obzirom da je porezna stopa
konstantan parametar u formiranju cijene, a troškovi nastali uspješnim ili manje uspješnim
upravljanjem rizicima ovise od projekta do projekta i teško je doći do prosječnih vrijednosti po
zemlji njih nećemo analizirati.
Slika 39 - Porezne stope (%)
0,00 10,00 20,00 30,00 40,00 50,00 60,00
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
Indirektna porezna stopa
(PDV)
Porezna stopa na
indivudualne prihode
Porezna stopa tvrtkama
141
Prema izvoru: (http://www.kpmg.com/Global/en/services/Tax/tax-tools-and-resources/Pages/corporate-tax-rates-
table.aspx#)
Pogledamo li graf gore vidjet ćemo da su najniţe porezne stope u Kostariki. Najviša je u Finskoj
zatim Izraelu. Hrvatska ima ima drugačiju strukturu porezne stope, ali ne i manju nego Irska.
Vaţno je kvalitativno razlučiti porezne stope jer postoje varijacije kada se primjenjuje neka
manja stopa od na slici maksimalnih zakonskih.
Tablica 23 - Porezne stope
Kostarika Najviša stopa poreza na dobit iznosi 30%.
Ova porezna stopa se primjenjuje na subjekte čiji prihodi premašuju 91.573.000 CRC (kostarikanski kolon). Subjekti sa
prihodom većim od 45.525.000 CRC oporezuju se po stopi od 10% . Subjekti sa prihodima izmeĎu 45.525.000 i 91.573.000
CRC oporezuju se po stopi od 10%.
Kostarika primjenjuje stopu PDV-a od 12%.
Hrvatska Stopa poreza na dobit iznosi 20%.
Porezna osnovica se odreĎuje prema računovodstvenim a u skladu sa Zakonom o porezu na dobit. Primljene dividende nisu predmet oporezivanja ovim porezom. Tvrtka moţe smanjiti svoju poreznu osnovicu za iznos zadrţane dobiti koji se
rasporeĎuje u rezerve. Tvrtka takoĎer moţe smanjiti svoju poreznu osnovicu ukoliko spada pod Zakon o poticanju
investicija i unapreĎenju investicijskog okruţenja, područja posebne drţavne skrbi, planinaska i brdovita područja, slobodne trgovinske zone, područje grada Vukovara, Zakon o znanstvenoj djelatnositi i visokom obrazovanju, potpore za školstvo.
Članarine u turističkim zajednicama, naknada za korištenje općekorisne funkcije šuma, spomenička renta i članarina HGK
obačunavaju se na temelju prihoda tvrtke. Trenutačna stopa PDV-a je 25% primjenjiva od 1. oţujka 2012. godine.
Postoje sniţene stope od 10% i 0% koje se primjenjuju npr na turistički smještaj; puni i polupansionske usluge te provizije
turističkih agencija koje se odnose na te usluge, dnevne tiskovine i magazine (10%). Od 1. oţujka 2012. godine primjenjuje se sniţena stopa PDV-a na jestivo ulje i masnoće, hranu za bebe, flaširena voda za piće, rafinirani bijeli šećer, te od 1.
siječnja 2013. godine neke bolničke usluge. Izvoz dobara, kruh, mlijeko, odreĎene knjige, odreĎeni lijekovi, medicinski
implantanti i ortopedska pomagala te znanstveni časopisi su oporezovani sa stopom PDV-a od 0%. Neke vrste dobara i usluga izuzeti su iz PDV-a, npr. financijske usluge i usluge osiguravateljskih kuća, zdravstvene usluge,
obrazovanje, donacije kariativnih ustanova, donacije muzeja, knjiţnice, kazališta i drugih kulturnih usluga, klaĎenje i
kockanje, iznajmljivanje nekretnina itd.
Finska Stopa poreza na dobit iznosi 24,5% Finska primjenjuje stopu PDV-a od 23%.
Sniţena stopa PDV-a od 13% primjenjuje se npr. za ljudsku hranu i hranu za ţivotinje, restorani i drugih posluţitelja hrane. Sniţena stopa PDV –a od 9% primjenjuje se za smještaj, knjige, lijekove, putnički promet i kulturne i sportske usluge.
Stopa od 0% primjenjuje se na novinske pretplate te prodaju i najam provila i izvoz dobara. Od siječnja 2012. godine.
novine i časopisi prodani putem pretplatom se oporezuju po stopi od 9%.
Indija Za domaće tvrtke stopa poreza na dobit iznosi 30% Po dospijeću polica ţivotnih osiguranja prihodi se oporezuju po stopi od 12,5%. Inozemne tvtke se oporezuju porezom na
dobit po stopi od 40%. Tzv Minimalni alternativni porez od 18,5% se uvodi na oporezivanje dobiti tvrtki kada je naplaćeni
porez manji od 18.5% njihove dobiti iskazane u knjigama. Porez na dividende je 15% za dividende koje plaćaju domaće kompanije. Prirezi i nameti za obrazovanje u iznosu od 5% se obračunavaju na gornje poreze. Prirez od 5% se obračunava u
slučaju domaćih tvrtki a 2% u slučaju stranih tvrtki ako njihovi ukupni prihod premašuju 10 miliona INR (indijski rupij).
Namet za obrazovanje od 3% se primjenjuje na porez na dohodak plus prirez ukolilko ga ima. Izdvajanja za zdravstsvo se obračunava po stopi od 1% na iznos odreĎene imovine koju posjeduje porezni obveznik ako je veća od 3 miliona INR.
Porez na promet vrijednosnim papirima se razrezuje na vijednost transakcija s dionicama i udjelima u investicijskim
fondovima koji ulaţu na orijentalna trţišta. Trenutačna stopa PDV-a u Indiji iznosi 12,5%.
Indija ima federalnu strukturu sa federalnim i drţavnim specifičnim indirektnim porezima. Promet dobara unutar neke
indijske drţave se oporezuje „drţavnim― PDV-om dok se promet dobara koji prelazi granice drţave oporezuje „centralnim―
PDV-om. Postoji još i indirektni porez na usluge tzv. PDV za usluge.
Prije uvoĎenja drţavnog PDVa u travnju 2005. Godine, prosječna stopa drţavnog PDV-a iznosila je 16%. Do oţujka 2010.
Godine, 14 od 17 indijskih drţava povećali su stopu od 4% na 5% i onu od 12,5% na 15%. Postoje sniţene stope od 4%, 1% i 0% koje se primjenjuju npr. za IT proizvode, nematerijalnu robu (patenti i autorska prava), kapitalna dobra,
umjetno gnjojivo, pamuk, lijekovi, ţeljezo i čelik, sirovine za industrijsku proizvodnju, sportska oprema, traktori (4%);
zlato, srebro, drago kamenje, nakit od navedenog (1%); i izvoz dobara (0%). Postoje povećane stope od 20% i veće koje se pimjenjuju na naftu i naftne derivate (dizel, nafta, ulja, gorivo za avione), pirodni plin koji se upotrebljava za gorivo,
likeri i pivo.
OdreĎene vrste dobara su izuzeti od PDV-a, npr. knjige, časopisi i novine, struja, mlijeko, svjeţe biljeke, cvijeće, provrće i voće, meso, riba, rakovi, riţa i pšenica. Centralni PDV se naplaćuje po stopi od 2% ili alternativno na PDV koji se plaća u
142
nekoj indijskoj drţavi.
PDV na usluge je trenutačno 12,36% ,(do travnja 2012. Godine 10,3%). Više od stotinu kategorija usluga se oporezuje
ovim porezom, npr. oglašavanje, financijske usluge i usluge osiguranja, pomoćne usluge, telekomunikacije, kargo, usluge intelektualnog vlasništva, iznajmljivanje neketnina, usluge odrţavanja i popravci, odreĎene IT usluge, konzalting,
znanstveno i tehnološki konzalting, IT softverske usluge itd.
Irska Porezna stopa poreza na dobit za proizvodna poduzeća koja stvaraju novu vrijednost je 12,5%.
Porezna stopa od 25% primjenjuju se na poduzeća koja ostvarjuju prihode na pasivan način npr. trgovina nekretninama, rudarstvo i vaĎenje nafte. Porezna stopa na kapitalni dobitak je 30% uz izuzeće za dioniočare koji raspolaţu sa 5% i više
tvrtki rezidenta u EU ili prema meĎudrţavnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Standardna stopa PDV-a u Irskoj je 23% (od 1. giječnja 2012. godine) Postoje sniţene stope od 13,5%, 4,8% i 0% koje se primjenjuju na npr. nekretninama, uslugama graĎenja, hotelski smještaj,
restorani, novine, popravci, odrţavanje (13,5%); trgovina stokom, hrtovima i najam konja (4,8%); izvoz dobara, većina
grane i pića, oralna medicina, medicinska oprema i aparati (0%). Postoji tzv. farmerski PDV koji primjenjuju seoska domaćinstva za neke proizvode. Nova privremena dodatna sniţena stopa PDV od 9% uvedene je u srpnju 2011. godine za
proizvode i usluge poput restorantskih obroka i hotelskog smještaja. Neki proizvodi i usluge izuzeti su od PDV-a poput
nasljeĎivanja nekretnina, financijske usluge i usluge osiguranja, putnički promet, obrazovanje i zdravstvene usluge.
Izrael Porezna stopa poreza na dobit iznosi 25%. Planirano postepeno smanjenje stope do 18% do 2016. godine je otkazano. Financijske institucije su subjekt poreza na profit i porreza na plaće po stopi od 16%. Na tvrtke s beneficiranim statusom ili
posebni odobreni poduzetnici primjenjuje se smanjenja stopa koja ovisi o okolnostima. Kapitalni dobici ulaze u standardne
poreze kojima se oporezuju tvrtke. Dividende od inozemnih dionica se oporezuju po 25% uz odbitak poreza na dividendu zadrţan pri isplati primjenjen u matičnoj drţavi izdavatelja dionica te u odreĎenim uvjetima na dividendu prije odbitka
poreza na dobit kompanije izdavatelja uz odbitak već plaćenih direktnih i indirektnih poreza.
Standardna stopa PDV je 17% (do 1.rujna 2012. godine 16%).
Prema izvoru: (http://www.kpmg.com/Global/en/services/Tax/tax-tools-and-resources/Pages/corporate-tax-rates-
table.aspx#)
Zanimljvo je da unatoč visokoj poreznoj stopi tvrtke posluju u Finskoj i Izraelu.
Multinacionalne korporacije se nisu povukle iz Irske.
U slučaju Kostarike jasno je da postoje poduzetničke zone sa nultom stopom poreza i Intel i
druge korporacije koriste tu činjenicu i moguće je da je taj faktor bio jedan od presudnih za
odlazak u Kostariku prije petnaestak godina.
Najrazvijenije zemlje Europe premda imaju relativno visoke porezne stope imaju i snaţno
domaće trţište te osiguravaju visoku poslovnu kulturu i zaštitu investitora.
Na slijedećoj slici prikazane su prosječne plaće u promatranim zemljama po godinama. Vidimo
da u Finskoj i Irskoj djelatnici imaju prosječno četiri tisuće dolara bruto plaću. Ta brojka za
Izrael iznosi nešto više od dvije tisuće dolara pa zatim na skali je Hrvatska s prosječnom plaćom
od oko 1300$. Kostarika sa 650$ je pretposljednja a na začelju je Indija sa 150$ prosječnom
bruto plaćom.
143
Slika 40 - Prosječne bruto plaće 1995-2009 u USD
Izvor: (ILO Global Wage Database 2010)
Prema ovoj karakteristici Hrvatska nikako ne moţe biti „low cost offshoring― odredište. Ali treba
imati u vidu sve ostale promatrane indikatore i činjenicu da su prosječne plaće u Helsinkiju ili
Dublinu dva i po puta veće nego u Zagrebu.
Zanimljiva je činjenica ne baš previše vidljiva iz grafa da je plaća u Kostariki rasla dvostruko
brţe nego u ostalim zemljama (gotovo pet puta u petnaest godina) i vjerojatno je vezana za
razvoj ICT industrije.
Moţe li Hrvatska biti konkurentna cijenom na globalnom trţištu ?
Prema poreznim stopama i prosječnoj bruto plaći Hrvatska je u sredini izmeĎu Kostarike i Indije
s jedne strane te Finske, Izraela i Irske s druge strane. U Hrvatskoj postoje i poduzetničke zone te
zone od posebne drţavne skrbi u kojima se moţe ostvariti nulta stopa poreza slično kao i u
Kostariki. Stoga definitivno Hrvatska moţe biti konkurentna cijenom, a kako smo prethodno
vidjeli i kvalitetom na globalnom trţištu i time smo potvrdili hipotezu H2.
0,00 $
500,00 $
1.000,00 $
1.500,00 $
2.000,00 $
2.500,00 $
3.000,00 $
3.500,00 $
4.000,00 $
4.500,00 $
Kostarika
Indija
Hrvatska
Finska
Irska
Izrael
144
5.2.5 Kvaliteta ţivljenja
Kvaliteta ţivljenja (ili ţivota) bitan je faktor za stvaranje okruţenja u kojem mogu nastajati
inovacije kroz izraţavanje kreativnosti i ideja visoko talentiranih stručnjaka. Naime prema
Carmelovom Ovalnom modelu (ali i drugim modelima) za uspjeh je potrebno imati educirane
stručnjake sa potrebnim vještinama, ali bez talenata neće se stvarati inovacije. Talentirani
pojedinci teţe ţivjeti u okruţenju u kojem se osjećaju slobodno za ispoljavanje vlatitog talenta.
Stoga ne iznenaĎuje „odljev mozgova― iz zemalja u ratu, sa visokom stopom korupcije i ostalih
socioloških i ekonomskih poremećaja kakvo je bilo npr. u Hrvatskoj devedesetih godina.
Slika 41 - Stopa nezaposlenosti (%)
Na slici gore vidimo da tijekom posljednjih petanest godina Hrvatska ima najveću stopu
nezaposlenosti.
Na sliedećem grafu vidimo odnos očekivanog trajanja ţivota po roĎenju i BDP po stanovniku.
Vidimo da postoji korelacija izmeĎu te dvije funkcije.
0
5
10
15
20
25
1998 1999 2000 2001 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
Kostarika Hrvatska Finska Indija Irska Izrael
145
Slika 42 - Odnos očekivanog trajanja ţivota i BDP
I vidimo da Hrvatska je opet u sredini po BDP po stanovniku, a kraće očekivano trajanje ţivota
po roĎenju povezano je sa ratom iz devedesetih.
Slijedeći faktori koji mogu ilustrirati ili utjecati na kvalitetu ţivljenja prikazani su u slijedećoj
tablici.
Tablica 24 – Ostali faktori kvalitete ţivljenja
Samoubojstva
(na 1000.000 ljudi)
Liječnika
(na 1.000 ljudi)
Broj izbjeglica
(na 1.000 ljudi)
Kostarika 11,43594022 1,5 0,075554526
Hrvatska 1,1 2,601 14,90742417
Finska 2,3 2,905 0,001118703
Indija 3,4 0,649 0,014509874
Irska 1,26921357 3,173 0,001787967
Izrael 2,148479489 3,65 0,170654284
146
Isti faktori prikazani su na slijedećem grafu. Vidimo da Kostariku karakterizira daleko najveća
stopa broja samoubojica. Npr. većina zemalja EU imaju tu stopu ispod dva na tisuću, a u
zemljama srednje Amerike penje se na sedamdeset. Ta stopa se smanjila u Hrvatskoj jer je bila
povećana nakon rata. Što govori o poremećaju u društvu koji prolazi.
Slika 43 - Ostali fakori kvalitete ţivljenja
Broj liječnika je dvostruko manji u Kostariki i četiri puta manji u Indiji nego u najrazvijenijim
zemljama Izraelu, Irskoj i Finskoj. Vidimo da je taj broj u Hrvatskoj sasvim blizu najrazvijenijim
zemljama.
Broj izbjeglica je broj koji ilustrira veličinu poremećaja u društvu uzrokovanu ratom (primarno
rat devedesetih u Hrvatskoj). Govoreći o talentima ne moţemo ne spomenuti da su Teslini
nasljednici dio populacije koja se nalazi u ovoj statistici.
0
2
4
6
8
10
12
14
16
Samoubojstva (na
1000.000 ljudi)
Liječnika (na 1.000 ljudi)
Broj izbjeglica (na 1.000
ljudi)
147
Slika 44 - Neto migracija (na 1.000 ljudi)
Neto migracija je faktor koji moţe ukazati na dobru kvalitetu ţivljanja ako ljudi migriraju u neku
zemlju. Čak i ako emigriraju uslijed rata ili siromaštva iz jedne u drugu zemlju taj faktor
pokazuje takve promjene i govori o relativnoj kvaliteti ţivota, ali pri zaključivanju treba biti
oprezan jer npr. migracija ljudi iz BIH u Hrvatsku početkom devedesetih nije govorila da je
Hrvatska najbolja zemlja za ţivot u EU. Uzimajući navedeno u obzir uočimo trend stope
migracija i primjetimo da Finska, Izrael, Irska i Hrvatska imaju rastući trend, a Indija i Kostarika
opadajući (emigracija). Primjetimo i vrijednosti u apsolutnim iznosima. Najviše neto migracija
(imigracija) je u Izraelu. To je populacija koju smo već spominjali, ljudi iz bivšeg SSSR-a
visokoobrazovani, mlaĎi ili srednjih godina dolaze u velikom broju i čine izraelsku radnu snagu
izuzetno kompetitivnom. Irska je druga zemlja po „popularnosti― za useljenje. Jaka industrija,
razvijeno stabilno društvo čine Irsku interesantnom i time radnu snagu kompetitivnom. Na ovom
grafu vidimo da je Kostarika čak ispred Finske u stopi migracija. To je logično jer prema
istraţivanju Kostarika odskače po ukupnoj kvaliteti ţivota od susjednih srednje američkih
zemalja.
-50
-40
-30
-20
-10
0
10
20
30
40
50
2000 2005 2010
Kostarika
Hrvatska
Finska
Indija
Irska
Izrael
148
O kvaliteti ţivljenja i usporedbi Hrvatske sa najuspješnijim zemljama u izvozu softvera moţemo
zaključiti slijedeće. Hrvatska posjeduje infrastrukturu (preduvjete) izraţene u broju liječnika,
bruto društvenom proizvodu i nalazi se u sredini ispred Kostarike i Indije (najnerazvijenija), a iza
Finske, Irske i Izraela. S druge strane vidimo da Hrvatsku karakterizira najviša nezaposlenost,
najveći broj emigranata i najveća stopa emigracije visokoobrazovanih ljudi u populaciji (uz
Irsku).
Stopa samoubojstava u Kostariki je u opadanju (isto kao i broj izbjeglica iz Hrvatske) što govori
o proemećaju koji se zbivao u prošlosti i nakon što je ostavio traga u društvu prolazi.
Prikazani grafovi pokazuju da su Finska i Kostarika u uzlaznom trendu kvalitete ţivljenja, što se
za Hrvatsku ne moţe u cjelosti reći (nezaposlenost, niska gotovo negativna migracija, visok
„odljev mozgova―) premda postoje preduvjeti za ugodno ţivljenje u Hrvatskoj jer je BDP visok i
zdravstvo zadovoljavajuće. Moţda blizina još boljih zemalja i nedostatak propulzivne industrije
koja bi zaposlila ljude uzrokuje potrebu ljudi za migracijama.
149
6 Moguće strateško usmjerenje sukladno specifičnostima RH i
globalnim kretanjima
6.1 Model strategije
6.1.1 Uvod
Je li strategija RH s usmjerenjem na razvoj softvera moguća i u kojoj mjeri te u u kojem obliku
analizirati ćemo u ovom poglavlju.
Kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima i modelima postoji više sloţenih faktora koji
mogu utjecati na ishod uspjeha strategije, ali isto tako postoji više različitih usmjerenja i nije
nuţno da svi budu ispunjeni da bi strategija polučila uspjeh.
6.1.2 Strateške smjernice za planere u javnom sektoru
6.1.2.1 Glavni elementi strategije razvoja softverske industrije
Mnogi elementi razvoja softverske industrije dogodit će se kroz privatne inicijative. Neki
problemi s kojima se industrija suočava zahtijevati će posebne politike i zakonske reforme ili
investiranje u ljudske potencijale i drugu opremu jer trţišne sile su preslabe ili prespore i nisu u
stanju alocirati potrebne resurse u dovoljnoj mjeri u brzini. Ono što vlada moţe učiniti su
zakonske reforme i uklanjanje zapreka (rad, trgovina, financije, kupci) kreirajući i osnaţujući
potrebne zakone (telekomunikacije, e-poslovanje, intelektualno vlasništvo) ili osiguravajući
dugoročno investiranje (infrastruktura, fondovi za financiranje istraţivanja), direktne investicije
(početni kapital, promocija izvoza), mogu odobravati porezne olakšice mogu upravljati svojim
izdacima za automatizaciju drţavnog aparata i nabavu opreme za potrebe javnog sektora.
150
Ključni elementi nacionalne strategije razvoja softvera su:
Razvoj telekomunikacijske infrastrukture,
Razvoj domaćeg trţišta softvera,
Razvoj ljudskih potencijala,
Ohrabrivanje inovacija i kreiranje podupirujuće okoline,
Stimuliranje osnivanja i financiranja novih tvrtki,
Podupiranje izvoza softvera,
Mobiliziranje dijaspore
6.1.2.2 Telekomunikacijska infrastruktura
Pouzdana i povoljna telekomunikacijska i internetska infrastruktura kritična je za izvoz softver i
njegovu uporabu u cijelom gospodarstvu. Cjelokupni ekonomski razvoj sve više ovisi o ovoj
infrastrukturi i većina zemalja voljna je uloţiti u nju u skladu s mogućnostima. U Indiji je vlada
pokrenula program za razvoj softverskih parkova, koji su doprinijeli izvozu softvera 1990 tih a
omogućili srednjim poduzetnicima da zaobiĎu podrazvijenu telekomunikacijsku infrastrukturu.
MeĎutim, slaba telekomunikacijska pokrivenost u Indiji i u mnogim drugim zemljama u razvoju
i dalje usporava razvoj ICT i softverskih aplikacija za domaće potrebe te sprečavaju izvoz
jeftinih softverskih usluga. Sve veći broj zemalja povećava svoje oslanjanje na privatni sektor
koji investira u infrastrukturu i razvija telekom tvrtke u uvjetima liberaliziranog ulaska u
telekomunikacije. U takvom slučaju, potrebno je da vlada bude kreator telekomunikacijske
politike i osnuje nezavisnu nadzornu agenciju koja bi vodila računa o učinkovitosti tih ulaganja,
njihovoj koordinaciji, ispunjavanju koncesijskih uvjeta itd.
No, unatoč i takvim naporima poboljšanja telekomunikacijske strukture kroz dopuštanje
privatnih investicija, ruralne sredine često ostaju nepokrivene takvom infrastrukturom. Takav je
slučaj s većinom zemalja Latinske Amerike unatoč tome što su počele programe privatizacije
telekom sektora prije desetak godina. Kako bi se otklonili takvi nedostaci, potrebno je primijeniti
inovativnija rješenja. Čile je pionir u potporama privatnim operaterima u svrhu izgradnje
151
telekomunikacijske i internetske pokrivenosti ruralnih i izoliranih dijelova zemlje. Druge zemlje
poput Šri Lanke razmišljaju o takvim potporama kako bi proširile svoju infrastrukturu.
Telekomunikacijska infrastruktura moţe se koristiti kao razvojni faktor cijele zajednice, ona
pospješuje informiranje, obrazovanost, lokalno gospodarstvo i dio je i drugih strategija, kao što
su strategije obrazovanja ili razvoja gospodarstva, malih tvrtki, zapošljavanja, iskorjenjivanja
siromaštva.
6.1.2.3 Domaće tržište softvera
Domaća upotreba softvera moţda je najvaţniji poticaj razvoja softverske industrije u zemljama u
razvoju. Informatizacija drţavnog aparata moţe stvoriti potraţnju za educiranim ljudima,
stimulirati rast servisnih tvrtki, omogućiti ljudima karijere u softverskim tehnologijama dok s
druge strane stanovnicima pruţa kvalitetniju uslugu. Isto vrijedi i za potraţnjom za softverima u
privatnom sektoru - stimulacija softverske industrije je dio razvoja poslovanja tvrtki te
konkurentnosti u drugim industrijama.
Domaća ekonomija treba domaću softversku industriju kao ključnu komponentu za razvoj.
Obratno, domaća softverska industrija treba domaće tvrtke za svoj razvoj. Čak i Indija, Izrael i
Irska, koje su primarno izvoznici softvera morale su pruţiti prilike za razvoj softvera za domaće
potrebe: vojna industrija u slučaju Izraela, servisne tvrtke za velike multinacionalne kompanije u
slučaju Irske, i projekti poput sustava za rezervacije u indijskim ţeljeznicama u Indiji. Te 3I
industrije (Irska, Indija, Izrael) razvile su značajne domaće industrije (npr. 2001. Godine sve su
imale preko milijardu dolara prihoda na domaćem trţištu). Nedostatak šireg domaćeg trţišta
softvera u slučaju Indije je moţda ograničio njegov izvoz.
Nekoliko napomena o domaćem trţištu:
Vaţna uloga domaćeg trţišta za poduzetništvo (tvrtke i drţavne institucije) je plodno tlo
za inovativne ideje, nove proizvode i startup-e. Uvjet za ostvarenje navedenog je
postojanje osnovne razine informatizacije. Ono uključuje standardne platforme (hardver,
152
middleware, baze podataka, komunikacijske protokole, itd.) programe (poput ERP i
CRM), programske jezike i alate za lakši izvoz rješenja na ciljana trţišta.
Na trţištima na kojima je razvijeno softversko piratstvo nema domaćeg trţišta za mnoge
softverske proizvode. Ovaj problem je manje izraţen govorimo li o softverskim
sustavima namijenjenim velikim poslovnim korisnicima nego kod softvera široke
potrošnje, ali vlade onih drţava koje ţele razvijati softver bi svakako trebale kroz zaštitu
autorskih prava i programe otkrivanje piratstva zaštititi svoju softversku industriju.
Potraţnja za inovacijama u privatnom sektoru kao i osnovni stupanj informatizacije često
su stimulirani poreznim olakšicama. NagraĎivanje IT inovacija moţe biti poticaj i za
drţavu i za poduzetnike.
Ugradnja naprednih inovativnih sustava često se moţe činiti kao nepotrebno opterećenje ionako
teškog procesa automatizacije rada u javnom i privatnom sektoru. Zapravo, u nastojanju da
izbjegnu rizike, organizacije često poseţu za "iskusnim" stranim dobavljačima i konzultantima.
Zapravo, iskustvo tih dobavljača izgraĎeno je na njihovim vlastitim greškama. Stopa uspješnosti
mnogih vrsta informatizacijskih projekata iznenaĎujuće je niska, čak i u SAD-u.159
Je li dodatni
rizik s vlastitim dobavljačima isplativ ili ne, potrebno je odvagnuti u svjetlu potrebe stimuliranja
domaće softverske industrije. Neke vlade ohrabruju domaće-strana partnerstva i stvaranje
lokalnih konzorcija radi lakšeg ostvarivanja inovativnih i modernizacijskih programa.Bitnije je
razviti domaće trţište nego razmišljati o zdravlju softverske industrije, bitnosti i raspršenosti
softverskog kapaciteta u dugim sektorima ekonomije i raznim segmentima društva. Ovisnost o
zaštićenim softverima i proizvodima i uslugama multinacionalnih i stranih konzultanata moţe
biti ograničavajuća mnogim ekonomijama u razvoju. i domaće i strane softverske kompanije se
vode po trţišnim načelima pa ne prepoznaju potrebe lokalne zajednice niti potrebe šireg broja
stanovnika. Inovativniji pristup bi bio da se razviju jeftini softveri i inovira domaće kupce i
lokalno proizvedene programe. Potencijalni pristup ovim izazovima posezanje je za rješenjima
koja nudi zajednica softvera otvorenog koda koja obećava dostupnost čitavog niza besplatnih
rješenja za učenje i mnoge primijene u društvu. . Drugi način bio bi posluţiti se iskustvima iz
159
(Standish Group, Twenty-six percent of Software Projects Succeed. The CHAOS Report, 2000.)
153
OECDA programa za širenje inovacijskih tehnologija malim i srednjim tvrtkama.160
Jedna od
mogućnosti je i kreiranje fondova kojima bi vlada sudjelovala u troškovima za istraţivanje i
razvoj sa softverskim kompanijama i NGO-ima a za unapreĎenje društvenih aplikacija koje bi
sluţili studentima, malim farmerima ili neinformatiziranim segmentima domaćeg trţišta.
6.1.2.4 Ljudski resursi
Globalno trţište IT profesionalaca i dalje raste.161
162
Iz godine u godinu dolazi do fluktuacije iz
jedne tehničke specijalnosti u drugu uz česti odljev mozgova u najaktivnije industrijske centre.
Kako je softverski kapacitet direktno vezan uz količinu i sposobnosti dostupne radne snage
zadaća svake drţave je razvoj softverskih stručnjaka.
Vaţno je napomenuti da svi IT profesionalci nisu i programeri. Svaki softverski tim sastoji se od
ljudi različitih sposobnosti. Oni koji dizajniraju programe na drugom su stupnju nego oni koji
odrţavaju te programe, koriste različite alate i moraju imati znanja o različitim softverima.
Sastavljanje timova razlikuje se meĎu različitim sektorima industrije. Npr, tipično je kod
proizvoĎača softvera da je jedan softver arhitekt moţe povući za sobom i zaposliti desetke
talentiranih razvojnih programera. Upravljanje projektima razvoja softvera je još jedna od
vještina koja nedostaje, a posljedice njezinog izostanka mogu biti vrlo skupe.
Vještine potrebne u razvoju softverskoj industriji temelje se na talentima s kojima su roĎeni
pojedinci a ne samo na inteligenciji i obrazovanju (Barr and Tessler, 1996). Nije dovoljno
ponuditi novim traţiteljima posla obrazovanje u softverskoj industriji, nego su potrebni sloţeniji
i sustavniji programi za izdvajanje nadarenih programera. Imigracija je jedno od rješenja, ali nije
uvijek primjenjiva i svakako je preporučljivo imati sustav koji privlači mlade ljude s potrebnim
talentima na izgradnju svoje karijere u softveru.
160
(Hanna, Guy and Arnold, Information Technology Diffusion: Experience of Industrial Countries and Lessons for
Developing Countries, World Bank, 1995.) 161
(National Science Foundation. Science and Engineering Indicators, 2002.) 162
(OECD. Measuring the Information Economy, 2002)
154
Sveučilišta se po pitanju edukacije u ovoj materiji nalaze pred posebnom velikim izazovima.
Materija koju je potrebno prenijeti trpi vrlo česte izmjene i ne nalazi svoj put do školskih
programa na vrijeme, često se moţe naučiti samo od iskusnijih kolega i u praktičnom radu.
S obzirom na visoku vaţnost praktičnog rada u obrazovanju ovih vrsta, jedna od zanimljivijih
ideja je osnivanje školskih ustanova za školovanje nalik onome medicinskih specijalizanata ili
akademija na kojima su predavači istodobno i aktivni u praksi i u istraţivanju.
U mnogim zemljama privatna softverska edukacija je suplementarna sveučilišnoj naobrazbi i
stvara veliki broj programera. Idealno bi bilo da softverska industrija i računalne znanosti
proizvode adekvatan broj radne snage kako bi popunio:
Sljedeću generaciju predavača svih softverskih predmeta na svim razinama,
Vrhunske istraţivače koji poznaju najsvjeţija teoretska znanja, tehnologije i alate iz
barem nekih specijaliziranih računalnih znanosti (neke od inovativnih poslovnih ideja
dolaze iz ove grupe, kao i mnogi vrhunski softver inţenjeri)
Programeri svih vrsta koji odgovaraju potraţnji za radnom snagom. Za većinu softverskih
projekata nekolicina vrhunskih softverskih inţenjera i dizajnera povlače za sobom rad
velikog broja običnih programera. Ovi vrhunski programeri su obično završili
računarstvo. S druge strane testeri i tehničari za provjeru kvalitete su često pripravnici.
Softverski menadţeri (projekt menadţeri, proizvodni menadţeri i programski menadţeri).
Po vaţnosti su odmah do softver inţenjera i osobe su koje kombiniraju tehničke vještine
(koji razumiju prepreke i kompleksnost) i socijalne i poslovne vještine. To su vrhunska
klasa talenata koje je najteţe naći a ključ su uspjeha projekata.
Diplomanti iz drugih područja koji su talentirani za razvoj ili suradnju u razvoju softvera
(vaţan izvor inovacija i poduzetništva.)
Idealne omjere teško je postići i razvoj sustava koji bi osigurao potrebne ljudske resurse za
uspješnu industriju softvera mogao bi trajati i do dvadeset godina. U meĎuvremenu, školarine,
donacije za istraţivanje i razvoj i drugi poticaji mogu pomoći postizanju pravog omjera radne
snage, a svakako postoji čitav niz mjera koje mogu trenutno poboljšati situaciju na trţištu radne
snage.
155
Zakonski akti koji reguliraju rad imaju vaţan utjecaj na ljudske resurse u proizvodnji i uporabi
softvera. Mnoge drţave moraju uskladiti zakone kako bi pokrile potrebne specifičnosti
softverske industrije, posebno za startup tvrtke koje su bitne za softversku industriju i ekonomiju
znanja: zakonske odredbe o zapošljavanju i otkazu, kompenzaciji i promociji, imigraciji itd. U
tvrtkama koje pruţaju ICT usluge ili se snaţno oslanjaju na njih, imaju pozivne centre i sluţbe za
podršku kupcima ili korisnicima, potrebna je fleksibilnost s obzirom na radno vrijeme, a potreba
za raznim jezicima ili neka druga specifična znanja ponekad bivaju potrebna u ovisnosti o
klijentima. U softverskim uslugama, djelatnici se slaţu u timove na bazi potrebe projekta tako da
će se zahtjevi za znanjima i vještinama mijenjati sa pojedinim projektom. Mobilnost radne snage,
učestala slobodna promjena poslodavaca u Silicijskoj dolini skratila je rokove učenja u svim
kompanijama u regiji163
6.1.2.5 Stimuliranje inovacija i poduzetništva i izgradnja poslovnih inkubatora
Inovacije su ključ u softverskoj industriji – kako tehničke, tako i poslovne. Svakodnevno u naše
ţivote ulazi sve više inovacija koje su omogućene zahvaljujući softveru. Nove tehnologije, nova
rješenja i novi modeli poslovanja karakteriziraju novi ekonomski milje. Drţave uobičajeno
stimuliraju inovacije putem donacija za istraţivanja na sveučilištima, stipendijama za studente i
poticajima (poreznim olakšicama) za istraţivanje i razvoj u privatnom sektoru. Drugo efikasno
područje za razvoj inovacija je unutar informatizacije drţavnog aparata. Iako to izgleda dosta
rizično u već ionako bolnom procesu razvoja, rezultat moţe biti novi efikasniji način rada i
upravljanja drţavnog aparata a softverske tvrtke kasnije te inovacije mogu izvesti.
Postoji rastuća potreba za stvaranjem klastera znanja ili inovacija oko softverskih kompanija.
Profesor W. F. Miller sa Stanforda osmislio je termin „okruţenje― kako bi opisao niz savjetnika,
investitora i učesnika koji okruţuju startupove u Silicijskoj Dolini.164
Okruţenje nije samo
vitalno za razvoje softverske industrije već i za servisne tvrtke koje podrţavaju poslovanje
softverske industrije.
163
(Saxenian, Annalee. Regional Advantage: Culture and Competition in Silicon Valley and Route 128, Harvard
University Press, 1994.) 164
(Lee, Miller, Hancock & Rowen, The Silicon Valley Edge, Stanford University Press, 2001.)
156
Ovi klasteri znanja ili softversko okruţenje mogu predstavljati klastere inovacija ili industrijske
klastere kakvi se koriste i proučavaju u drugim kontekstima a koji reflektiraju promjenjivu
prirodu konkurentnosti i inovacija koju nameće trţište. Uspješne i inovativne tvrtke su malokad
same: one se udruţuju u klastere temeljem specijalističkih znanja i tijeka proizvodnje.
Proučavanje klastera, uglavnom u industrijaliziranim zemljama, ukazuju na potrebu za
redefiniranjem uloge drţave kao stvaratelja mreţnih struktura, katalizatora dinamike
komparativnih prednosti i organizatora institucija (stvaranje poticaja za promociju inovacija i
umreţavanja tvrtki i institucija).165
Uloga drţave u OECD zemljama je promjena iz direktnih
intervencija u indirektne začetnike, ona postaje kreator početnih mreţa i inicijator njihovog
razvoja osiguravajući platforme za konstruktivan dijalog i izmjenu znanja. Ovo ne uključuje
samo dijeljenje informacija već programe za razvoj klastera u Finskoj i Nizozemskoj, regionalne
razvojne agencije u UK, Njemačkoj i SAD-u; flamanske programe istraţivanja i razvoj podrške
klasterima i udruţeni istraţivački industrijski centri izvrsnosti u mnogim OECD zemljama.
(Roelandt and den Hertog, 1998). Vlada SAD nije osnovala Silicijsku Dolinu, ali značajna
sredstva donirana sveučilištima za istraţivanje i razvoj imala su vaţan indirektan utjecaj.
Postoje zamke u promoviranju klastera. Poticaji na bazi klastera ne bi trebali biti u organizaciji
Vlada nego rezultat prijateljskog trţišnog pristupa u kojem Vlada igra začetnika i katalizatora
koji spaja ponudu servisnih struktura i poticaje za stvaranje klastera i inovacija. Vlade Japana,
Koreje166
, Malezije167
i drugdje sa zakašnjenjem su uočili da niti propisi niti investicije ne
kreiraju klaster. Najuspješniji klaster ili okruţenje stvara se spontano uz sposobnu radnu snagu i
tehničke resurse. Vlade mogu jedino biti partneri i katalizatori u ovim procesima.
Navedene smjernice i napomene uz njih koje su nastale promatranjem i analizom svjetskog
gospodarstva i tokova u njemu se moraju uzeti u obzir kod razmatranja slučaja Hrvatske. Svaka
drţava i regija rezultat su sloţenih povijesnih okolnosti, nalaze se u svojim specifičnim
okruţenjima i takva ukupnost uvjeta je sloţen skup koji se moţe pokazati izvrsnim u odreĎenim
strategijama, dok u nekim drugima moţe pokazati brojne prepreke koje ni jedna vladina mjera ne
moţe učinkovito i ekonomično ukloniti u primjerenom roku.
165
(Roelandt, T. and den Hertog, P. (editors), Cluster Analysis and Cluster-Based Policy in OECD Countries, ,
OECD, 1998.) 166
(Agarwalla, Gokul. Media Valley - a Strategic Direction. Report to Media Valley Committee, unpubl.) 167
(Mellor, William. Field of Dreams, Asiaweek.com, August 17, 2001.)
157
6.1.3 Strateške smjernice prema udrugama CISEX i CRANE
Udruge CISEx i CRANE definirale su osnovne prijedloga strateških mjera Vladi koje bi u okviru
programa „Poduzetnički impuls― Vlada trebala implementirati s ciljem stvaranja pozitivnog
okruţenja za poticanje razvoja domaće softverske industrije i izvoza softvera.
Smjernice koje udruge predlaţu su slijedeće168
:
„
1) IT sektor - vlastita kategorija poticaja
ProizvoĎači softvera (po NKD 62.01 – Računalno programiranje) za R&D & jačanje
meĎunarodne konkurentnosti.
Obrazloţenje: Time bi se postiglo da se ovoj djelatnosti prizna strateška pozicija u hrvatskom
gospodarstvu u budućnosti, te ukinula diskriminacija u bodovanju koja je postojala ove godine u
odnosu na druge djelatnosti. IT sektor je onaj koji stvara dodatnu vrijednost, imaju
najpropulzivniju stopu rasta i izvoz.
Napomena: U krajnjem slučaju ako nije izvediva vlastita kategorija - Izjednačiti bodovno
preraĎivačku industriju sa skupinom NKD 62.
2) Pravo na ulaganje sredstava u vlastiti razvoj i istraživanje u odnosu na R&D i bez suradnje
sa znanstvenim institucijama (umanjeno bodovanje po zadnjem PI-u)
Obrazloţenje: Trebalo bi vidjeti koliko tvrtke koje se bave programiranjem, u usko
specijaliziranim nišama, uopće mogu u razvoj svog specifičnog proizvoda uključiti znanstvenu
instituciju, što ne znači da sami nisu u stanju provesti i implementirati istraţivanje kako bi se
unaprijedio ili izradio novi, tehnološki napredan, proizvod. Dapače, tvrtka koja se bavi usko
specijaliziranim područjem moţe biti lider tog područja po znanju iz tog područja.
Kompetentnost same tvrtke u području istraţivanja i razvoja se treba dokazivati postojećim
168
(Bujas H., Barančić M.; „Prijedlozi za Poduzetnički impuls – 2013―; CISEX i CRANE;
http://www.cisex.org/CISEx/ExportBoomers-Blog/CISEx/Prijedlozi-za-Poduzetnicki-impuls-2013; 2012)
158
klijentima/ugovorima/pismima namjere, a ne da budu diskriminirane, jer u projekt nisu uključili
fakultet ili znanstvenu ustanovu koja im, vrlo vjerojatno, nije niti u stanju pomoći po pitanjima
njihovog proizvoda.
3) Troškovi plaća prihvatljivi troškovi u troškovniku projekta
Obrazloţenje: Tvrtke koje su u stanju vlastitim snagama unaprijediti ili razviti novi proizvod ili
su pak voljne zaposliti i nove developere, no nisu u mogućnosti pokriti troškove plaća za takav
razvoj su u diskriminirajućoj poziciji. Dolazimo se do apsurdne situacije da tvrtka koja se bavi
računalnim programiranjem ne moţe imati vlastite plaće u troškovniku projekta, ali moţe u
troškovniku imati ponudu/račun druge tvrtke koja se bavi računalnim programiranjem za poslove
koje moţe sama odraditi, kvalitetnije i po povoljnijoj cijeni.
K tome maksimalno sufinanciranje projekata od strane drţave je bilo 85%, a troškovi ne smiju
sadrţavati plaće djelatnika tvrtke koja prijavljuje projekt - nelogično je da se projekt razvoja
novog proizvoda neke tvrtke, koja se bavi računalnim programiranjem, moţe sabiti u 15%
sredstava predviĎenog za taj projekt. DogaĎa se da tvrtke 'izmišljaju' ili preuveličavaju troškove
u ponudama kako bi 'zaobilazno' mogle financirati projekt koji će u velikoj mjeri napraviti u
vlastitoj reţiji.
Ukalkuliranjem i navedenih troškova za plaće R&D-a potičete baš razvoj inovacija unutar tvrtke,
kao i zapošljavanje!
Primjer iz prakse: Trenutno se moţe priloţiti ponuda developerske firme iz Indije kao
outsourcing?!
Zar ćemo doista drţavna sredstva nastaviti ulagati u druge drţave?
4) Predselekcija dostavljenih projekata!
Obrazloţenje: Drţimo da je nuţno vršiti preraspodjelu sredstava samo i isključivo na bazi
kvalitete i potencijala projekata. No jasno da se iz 2 stranice A4 teksta (model sa zadnjeg
Poduzetničkog impulsa), bez adekvatne prezentacije i dodatne komercijalne evaluacije ne mogu
pronaći najbolji. Stoga predlaţemo PREDSELEKCIJU projekata, kao prvi korak tzv. «čistilište».
159
Predlaţemo da evaluatori u navedenoj predselekciji budu predstavnici iz svih zainteresiranih
Udruga – HUP, HGK, CISEx, CRANE i naravno iz Ministarstva.
Oni koji proĎu predselekciju, brojka uvećana *2 u odnosu na finalnu, pozivaju se na prezentaciju
i dostavu dodatnih materijala, te na temelju istih dolazi do finalnog odobravanja odreĎenog broja
projekata.
5) Uvođenje posebne kategorija - STARTUP
Obrazloţenje: Ako doista ţelite poticati Poduzetnički duh i rast društva u ekonomskom smislu u
cjelini, onda ulaţite u StartUp tvrtke i projekte.
6 A) Iz samog sustava bodovanja izbaciti:
Broj zaposlenih
Regionalnost
Kod natječaja za inovacije izbaciti prijavu patenta koja je bolje vrednovana od ţiga ili
dizajna. Softveraši se ne mogu štititi patentom!
6 B) Dodatno bodovati slijedeće:
one koji imaju potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za RD (znači da je
projekt već recenziran, ne mora opet)
one koji su prošli na nekom od BICRO natječaja (recimo na POC-u je prošlo skoro 100
projekata, neće biti svi financirani jer nema sredstava, ali zašto ne bi bar imali dodatne
bodove na MINPO-u)
uvrštenje na finalna prikazivanja na meĎunarodnim strukovnim i financijskim
konferencijama koje prate razvoj softvera kojih ima mnogo-samo neki Webfest Budva,
Geeks on the plane Zagreb, How to web Bukurešt, LeWeb Pariz, Pioneers festival Beč,
Techcrunch NewYork, Seedcamp London, Hackfwd Berlin, World hosting days itd.
projekte za razvoj proizvoda koji su već dobijali industrijske ili strukovne nagrade.
multimedijalne projekte iz „game developing― (računalne igre) industrije s
meĎunarodnim rezultatima po broju brandova ili u stotinama tisuća korisnika te naravno
evaluacijom kao i za ostale projekte.
160
7) Mogućnost za prijavu strukovnih udruga koje nisu organizirane klasterski na programe poput
„Klasteri – Zajedno do uspjeha“
Obrazloţenje: Analizirajući uvjete za prijavu u programu Ministarstva poduzetništva i obrta
„Klasteri – Zajedno do uspjeha―, shvatili smo da bismo morali promijeniti oblik našeg
dosadašnjeg strukovnog udruţivanja kako bismo mogli pristupiti prijavi za ovaj projekt. Udruga
Hrvatski nezavisni izvoznici softvera (CISEx) je strukovna udruga nastala na modelu koji ne
predviĎa osnivanje klastera. Klasterizacija općenito nije poţeljan oblik udruţivanja kod ovakvih
udruga poput naše jer se proizvodnja softvera odvija u nizu mogućih proizvodnih niša koje nisu
nuţno klasterski povezive. U Hrvatskoj su postojale odreĎene inicijative poput primjerice Saveza
hrvatskih ICT udruga (klastera) koja je nastala 2007. godine, ali zbog njihovih relativno slabih
sinergijskih efekata mi smo se odlučili za jedan drugi model organiziranja gdje „klasteri― nisu
predefinirani, već se tvrtke članice naše udruge dinamično udruţuju u timove u slučajevima kada
je potrebno odgovoriti na neke inozemne zahtjeve za ponudama. Ovakvih suradnji koje su već
rezultirale izvoznim projektima bilo je više u zadnjih godinu dana.
Predlaţemo da se ovaj projekt Ministarstva prilagodi mogućnosti da se na njega mogu
prijavljivati i udruge poput naše bez potrebe za klasterizacijom.―
6.1.4 Zaključno o smjernicama i Ovalnom modelu
Nakon što smo odabrali drţave slične Hrvatskoj po navedenim kriterijima, prošli smo opseţnu
literaturu promatrajući što se navodi kao uzrok uspjeha u proizvodnji softvera, pogotovo u
njegovom izvozu. Odabrani su relevantni članci izdani u časopisima ili druga vrsta literature,
vijesti i komentara. Svaki članak je raščlanjen na tvrdnje ili potkrijepljene teze i one su tada
usporeĎivane ili sa strateškim smjernicama po Heeksu ili sa elementima „ovalnog― modela.
Izvedeno je dva niza usporedbi u cilju klasifikacije raspoloţive materije i kako bismo proveli
strukturiranu analizu raspoloţivih pretpostavki o razvoju proizvodnje softvera u drugim
zemljama. Prvi niz usporedbi nam je trebao dati odgovor na pitanje što su vlade uspješnih
izvoznica učinile kako bi uspješno potakle proizvodnju i izvoz softvera, a usporedba s
161
Carmelovim ovalnim modelom nam je trebala dati odgovor na pitanje u kojoj mjeri je stanje u
odreĎenoj drţavi odgovaralo modelu.
6.1.4.1 Smjernice za strateško planiranje
U tijeku rada se pojavila koincidencija da je uočeno kako se navodi u primjeru Irske i u primjeru
Finske mišljenje da je jedan od faktora razvoja proizvodnje i izvoza softvera i činjenica da je bila
riječ o malom i otvorenom gospodarstvu, pa smo dodali tu karakteristiku kao još jedan kriterij
provjere prikladnosti drţave za proizvodnju i izvoz softvera kao strategiju razvoja ne ulazeći u
ovom trenutku u elaboriranje razloga za to u vjeri da je sasvim prihvatljiva paradigma da su male
nacije i mala gospodarstva nerijetko prisiljena razmjenjivati svoje resurse na meĎunarodnom
trţištu uslijed nedostatka dijela vlastitih i da to moţe djelovati, u situaciji kada bude dovoljno
drugih povoljnih okolnosti, poticajno na razvoj nekog segmenta. TakoĎer, eventualno mjerenje
povezanosti izmeĎu stupnja uključenosti u meĎunarodnu razmjenu i lakoće izvoza softvera
ostaviti ćemo za neka buduća istraţivanja za sada se zadovoljavajući reći da bi trebala postojati
odreĎena meĎunarodna povezanost i sposobnost izvoza kao preduvjet.
Iako to trenutno nije lako uočljivo, Hrvatska je tradicionalno izvozno-uvozno orijentirana drţava,
a i u posljednjih desetak godina joj uvoz i izvoz doseţu oko 40% BDP-a. Razmjena moţe i mora
u budućnosti biti i intenzivnija jer najvaţniji pojedinačni trgovinski partneri su joj članice EU i
očekuje se značajno povećanje razmjene s njima nakon pristupanja RH u EU. Za ovu analizu je
dovoljna i činjenica da postoji vanjskotrgovinska tradicija i komunikacije s dovoljno velikim
trţištem.
Citati koji se odnose na razvoj ljudskih potencijala su jedini u kojima su literatura (analize
razvoja softvera) i smjernice prema Heeks i Hanna usklaĎene kod svake pojedine drţave.
Potvrda vrijednosti smjernica o razvoju telekomunikacija i stimuliranju razvoja novih tvrtki
nalaze se u po tri drţave. U oba slučaja izuzetak je Kostarika kod koje nismo naišli na posebno
naglašavanje vaţnosti telekomunikacija i olakšanje otvaranja novih tvrtki, ali kako se Kostarika
smatra srednje korumpiranom drţavom (prema Transparency International indeks joj se kreće
oko 5.5), a nalazi se na 121. mjestu meĎu drţavama s najvećom poslovnošću za 2011. godinu.
162
Ukupno gledajući, slika poslovnosti i transparentnosti Kostarike nije sasvim jasna što moţe biti
uzrok tome da lakoća otvaranja tvrtki nije navedena kod nje kao pogodnost. Postoje izvješća da
je drţava pokrenula projekte poboljšanja telekomunikacijske infrastrukture kao potporu softveru.
MeĎu uočenim sličnostima koje se nisu nalazile traţenom popisu istaknuta je pojava lobiranja u
Irskoj, Izraelu i u Kostarici kao metoda poticaja, a u slučaju Kostarike i Izraela se čak čini da je
lobiranje moglo imati i presudnu ulogu.
6.1.4.2 Ovalni model
Pri analizi faktora razvoja kako ih predviĎa Carmelov „ovalni― model, uočava se izostanak
naglašavanja niske razine plaća kao izvor prednosti za razvoj softvera u odreĎenoj sredini, ali
već i površno razmatranje pokazuje da su sve navedene drţave u nekoj fazi razvija svoje
industrije softvera bile izvor jeftinije radne snage nego one zemlje koje su postale naručitelji
njihovih proizvoda, tako da se moţe zaključiti da su ostali autori smatrali to takoĎer neospornom
činjenicom.
Sudeći po uočenome, najviše se ističe postojanje i razvoj tehnološke strukture i ljudskog
potencijala. U tek drugom redu, no ipak s učestalošću koja je uočljiva, spominju se poveznice i
kapital, kako njegovo postojanje, tako i nedostatak. Naime, sve su drţave uočljivo bile
destinacija za strana ulaganja i svi scenariji su uključivali strana ulaganja u većoj ili manjoj
mjeri.
S malom učestalošću, tek se sporadično javljaju isticanja da je u nekoj sredini bila izraţena
globalna zrelost industrije i prava, a još rjeĎe kvaliteta ţivota i, na kraju, kao što smo već rekli –
nitko nije nizak trošak rada isticao kao posebno vaţan element.
Čak i ako u pregled uključimo i Indiju, uvjetnog člana skupine, moţemo uočiti i da je u svakoj
od drţava koje su krenule na put razvoja softverske industrije prije rasta postojala odreĎena
stagnacija ili i kriza. Kako je priroda kapitalističkog poslovanja ciklička, nikako ne smijemo
prenaglo zaključiti kako je kriza nuţan uvod u pozitivne promjene jer mi jednostavno ne
163
moţemo ovakvom analizom utvrditi egzaktno koliko je postojanje te krize doprinijelo kasnijem
razvoju softvera.
Moţe se primijetiti i da je kod svake drţave postojao i odreĎeni dogaĎaj koji je bio prijelomni,
osim u slučaju Indije koja ih je imala čak tri, i za koji moţemo sa sigurnošću reći da je u izravnoj
vezi s razvojem softvera. U slučaju Kostarike riječ je o dolasku Intela, u slučaju Izraela
Francuski je embargo na izvoz vojne tehnologije nakon šestodnevnog rata (postoji više kandidata
za drugo mjesto, ali zanimljiv je raspad Sovjetskog saveza koji je povukao lavinu emigranata
prema Izraelu), u slučaju Irske odluka je drţave da snizi stopu poreza na dobit na razinu tax
heavena od 10%. Ţelimo li naći taj jedan dogaĎaj koji bi bio finski pandan tim preokretima u
drugim promatranim zemljama, kandidata je mnogo i neuvjerljivi su. Nokia nije taj dogaĎaj jer je
bila proces i bila je proizvod Finske i svjetske konjunkture. Slično tako, moţemo reći i da je
softver Kostarike proizvod koliko napornog rada poslovnih ljudi s vizijom koji su se okupili u
CINDE, toliko i konjunkture u kojoj je Intel u potrebi za seljenjem pogona u jeftinije zemlje
odlučio diversificirati ulaganja i eliminirao sve azijske zemlje što je Kostariku potezom pera
podiglo na sam vrh potencijalnih kandidata. Kostarika se isticala relativno dobrom ponudom
nezaposlene i educirane radne snage i oko tog dijela nema nekih nedoumica. Intel je tvrtka koja
je donijela mnogo poboljšanja u Kostarikansko gospodarstvo i uistinu velika prekretnica, no
ostaje pitanje je li bilo kakve posebne strategije kojom je vlada pokrenula takav slijed dogaĎaja.
Naš je zaključak da je taj projekt posljedica dugog iskustva u vanjskoj trgovini poljoprivrednim
proizvodima i privatne poduzetničke inicijative koju je drţava poduprla u ključnom trenutku
(opširnije u poglavlju o Kostarici). Što se Izraela tiče, niti jedan skraćeni scenarij ne moţe
zadovoljavajuće obuhvatiti sloţenost povijesti koja ih je dovela do poloţaja izvoznika vrhunskog
softvera, ali svi scenariji moraju uzeti u obzir natprosječnu tehničku izobrazbu.
Čini se da je sukus svih proučenih scenarija:
- pretpostavljeni pozitivni faktori su se pokazali potrebnima, no nije dokazano da je i jedan od
njih nuţan, osim stručne radne snage, po mogućnosti poduzetne i kreativne sa smislom za
rješavanje tehničkih problema
164
- odreĎena doza krize dobar je psihološki poticaj, korijeni svih razvoja uočeni su u teškoćama
- drţavne intervencije su potrebne i povoljne u domeni infrastrukture i obrazovanja, pravnog
okvira poslovanja i općenito sigurnosti, ali dobrobiti protekcionizma su upitne
- odreĎena količina izravnih intervencija i sudjelovanja u prezentacijama (roadshow) i
demonstracija odlučnosti od strane vlade moţe biti presudna za ubrzanje, ali ne i za cijeli proces
- liberalizacija odnosa s inozemstvom poţeljna je, ali industrija se uz prisustvo sklonosti
poduzetništvu moţe razvijati i u uvjetima praktične zabrane
- jednom uspostavljen rast u obujmu i kvaliteti generira novi rast
U nekim radovima se javlja opravdan oprez i upozorava se da je globalni rast potraţnje za
softverom nedvojbeno vrlo snaţan poticaj za razvoj ponude, ali čini se da bi Finska i Izrael
sigurno i u stanju stagnacije ukupnog svjetskog obujma potraţnje za softverom našle svoje
specijalističke niše, dok je za Indiju to nešto manje sigurno.
6.1.4.3 Zaključni osvrt na rezultate istraživanja i strategiju
Osvrnimo se zaključno na rezultate istraţivanja ovog rada. Hipoteza H4 opovrgnuta je jer postoje
temelji u gospodarstvu za uspješnu industriju. Industrija RH globalno uopće nije loša naprotiv i
pri izvozu softvera zauzima solidnu poziciju s obzirom na veličinu drţave. Percepcija korupcije u
RH je dosta visoka i taj faktor moţe utjecati na uspjeh strategije. TakoĎer taj faktor ukazuje na
ne baš visoku kvalitetu ţivljenja te odljev najkvalitetnijeg visoko obrazovanog kadra moţe
utjecati na stvaranje inovacija. Hipoteze H2 i H3 su potvrĎene. Hrvatska ima dovoljno dobro
školstvo i konkurentnost za podrţavanje novog fokusa na izvoz softvera.
Hipoteza H1 – usmjerenost RH i na razvoj programske podrške izvedivo je strateško usmjerenje.
Ova hipoteza se potvrĎuje slijedom zaključka o prethodne tri hipoteze. Naime s obzirom da RH
ima dovoljno razvijenu i dostupnu tehnološku infrastrukturu, visoko razvijeno školstvo i mlade
stručnjake te da moţe biti konkurentna cijenom i kvalitetom na globalnom trţištu uz postojeće
165
gospodarstvene (poduzetničko-pravne) preduvjete i tradiciju u RH se moţe napraviti novo
strateško usmjerenje na razvoj i izvoz softvera.
Analizirajući povijesne podatke o industriji softvera u Hrvatskoj spram zemalja u okruţenju i
šire vidjeli smo da je Hrvatska specifična po tome što je u relativnom odnosu imala daleko
razvijeniju ICT (softversku) industriju nego mnoge druge zemlje. Od stvaranja RH nije
implementirana niti jedna stvarna strategija s ciljem poticanja izvoza i multipliciranja nove
vrijednosti. Brojne zemlje razvile su vlastite industrije koje su postale tijekom godina veće nego
što RH ima danas. Zemljama u tranziciji pomogao je ulazak u EU.
Hrvatska naime ima priliku ulaskom u EU 1.srpnja 2013. postati u nekoj mjeri nearshore
odredište za najveće europske zemlje (korporacije). Takva kooperacija i simbioza uspješno je
pomogla svim zemljama u tranziciji, a sve najuspješnije zemlje izvoznice softvera (osim Finske)
karakterizira dolazak velikih korporacija kao začetak stvaranja vlastite industrije.
Slijedeća sličnost Hrvatske sa najuspješnijim zemljama u izvozu softvera ogleda se u momentu u
kojem Hrvatska već nekoliko godina prolazi kroz krizu. Sve promatrane zemlje u sličnom
trenutku potaknule su dolazak velikih korporacija i stvorile uvjete za razvoj industrije izvoza
softvera. U Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina niti u jednom segmentu industrije niti jedna
velika svjetska korporacija nije formirala regionalni centar. Očigledna je korelacija izmeĎu
percepcije korupcije i snaţnog ulaganja u istraţivanje i razvoj. Hrvatsko društvo je tijekom
devedesetih prošlo kroz burno razdoblje pri čemu se dogodio veliki val odlaska vrhunskih
stručnjaka (25-33%) u zemlje koje imaju visoku kvalitetu ţivljenja i okruţenje za ispoljavanje
kreativnih i inovativnih ambicija. Jednom izgubljeno znanje i trţišnu poziciju teško je vratiti.
Posljednji moment koji se ističe kao prepreka razvoju (SME i brzo rasućih trvtki) je nedostatak
poduzetničke klime u društvu. Prema istraţivanju Global Entrepreneurship Monitora
poduzetnička aktivnost 2002. godine u Hrvatskoj bila je na najniţim razinama (33. Od 37.
zemalja). Danas vlada stvara pozitivnu klimu za poduzetništvo, ali osvrnimo se na broj izvora
financiranja poduzetničkih projekata u Izraelu (17 fondova rizičnog kapitala). Kod nas su prošle
godine formirana tri takva fonda, a prije nekoliko godina formirana je organizacija poduzetničkih
anĎela.
166
Za stvaranje uspješne izvozne industrije softvera potreban je spoj pozitivne klime u društvu
(poticanje ekonomije utemeljena na znanju i poduzetništvu), simbiotska suradnja velikih
korporacija i malih poduzeća i tradicija.
Provedeno istraţivanje ukazalo je na slijedeću vaţnu činjenicu: u ključnim momentima u svakoj
uspješnoj zemlji vlada je činila aktivne poteze za razvoj industrije. U Hrvatskoj tog aktivnog
impulsa za sada nema. Za Hrvatsku postoji mogućnost rasta i stvaranje snaţne izvozno orjetirane
softverske industrije primjenom razvojne strategiju Europske Unije (vidi poglavlje o EU) za
slijedeće razdoblje. Jer će pridruţivanjem Hrvatska dijelom preuzeti smjernice EU kao vlastite.
Osvrnimo se zaključno na sliku dolje i razmislimo gdje vidimo hrvatsku industriju u slijedećim
godinama. Dok zemlje sa jeftinom radnom snagom neodoljivo privlače multinacionalne
korporacije koje u formi ―body shopping‖ naveliko unajmljuju lokalne radnike, svjedoci smo
napora hrvatske vlade za pokretanjem drţavnih investicija poduprtih stranim kapitalom.
Slika 45 - Stupnjevi ekonomskog razvoja
Izvor(Heeks R., Using Competitive Advantage Theory to Analyze IT Sectors in Developing Countries: A Software
Industry Case Analysis, MIT, Information Technologies and International Development, 2006)
Tek u sektoru pokretanom inovacijama stvara se jedinstvena vrijednost i kako je pokazano u radu
na studiji slučaja u Končaru ta jedinstvena vrijednost moţe se prodati tisuće puta (u obliku
licenci), a proizvod je razvijan samo jednom. Takva industrija stvara veliku dodatnu vrijednost.
Ekonomija znanja utemeljena u kreativnosti ljudi ispoljenima kroz inovacije budućnost je nacije
koja stremi imati visok standard i primanja.
167
6.2 Case study: Cost benefit analiza razvoja vlastitog softvera Končara u odnosu na
kupovinu softvera iz inozemstva
6.2.1 Uvod
Godine 2006. Radeći u tvrtki Končar Inţenjering za Energetiku i transport odlučio sam predloţiti
direktoru poslovne jedinice i upravi društva plan za razvoj vlastitog softvera.
Naime Končar je najveći regionalni integrator sustava za daljinsko upravljanje i automatizaciju u
regiji, ali nije imao vlastiti proizvod već je preprodavao ABB-ova, Siemensova i druga uvozna
rješenja.
Veliki poslovi sa HEP-om na zamjeni starog sustava za daljinsko voĎenje elektoenergetskog
sustava pruţali su idealnu priliku da se dio zaraĎenog novca prebaci u razvoj ciljem dobivanja
vlastitog proizvoda.
Izvedivost poslovne ideje bazirala se na iskustvu koje sam stekao u voĎenju sličnog odjela za
razvoj, prodaju i intergaciju softvera u tvrtki Telenerg.
Sve ideje o prodaji provjerene su sa potencijalnim kupcima (potrebe, funkcionalnost, rokovi i
cijene).
Naposlijetku su uslijedili sastanci sa Upravom društva i usuglašavanje plana i projekcija.
Uprava se sloţila sa svim stavkama izvedivosti plana, ali je odlučeno da projekt mora voditi
netko po političkom ,a ne stručnom ključu. To je bio okidač za moj odlazak.
Nekoliko mjeseci nakon mojeg odlaska uprava je odlučila ponovo pokrenuti projekt i uslijedio je
poziv za davanje idejnog i cost benefit plana...
Danas, šest godina nakon prve prezentacije plana Končar je je zadrţao ime Proza.Net i vodi ga u
skladu sa inicijalno zacrtanim smjerom uz odreĎene prilagodbe danoj situaciji.
Projekt je uspješan i ima dobru perspektivu.
168
Fascinantno je kako u ovom radu zbog odgaĎanja izrade rade moţemo svjedočiti ne samo ideji
kako bi domaće tvrtke mogle razvijati vlastito poslovanje temeljeno na razvoju softvera već
moţemo usporediti inicijalne planove i usporediti ih sa ostvarenim rezultatima.
6.2.2 O predmetu idejnog projekta
Pothvat obuhvaća stvaranje softverskog tima koji će u slijedeće tri godine stvoriti skalabilan,
višenamjenski i modularan programski paket kodnog naziva Proza.NET.
Programskim paketom Proza.NET Končar će dobiti vlastito rješenje za slijedeće tipove projekata
:
Srednji i mali centri voĎenja u HEP Distribuciji
Zamjena za ABB - MicroSCADA i ostale SCADA pakete opće namjene vanjskih
proizvoĎača
Hidroelektrane IMS, DCS, SCADA, Komanda lanca.
Vjetroelektrane
NDC – Editor prikaza mreţe i HMI za sve buduće aplikacije umjesto AdNET-ovog paketa.
Pothvat je Končaru trebao osigurati bruto profit od 2.646.000,00 Eura nakon tri godine.
6.2.3 Trţišne i druge prednosti i pogodnosti odreĎenog proizvoda i/ili usluge
Za Končar dobrobiti bi bile :
veliki profit,
vlastiti brand,
iznimno povećava konkurentnost na domaćem i posebno na vanjskom trţištu.
stvaranje kompetencija za novu djelatnost Končara - razvoj softvera i usluge u IT
posredni efekti kroz prodaju ostale opreme Končara uz vlastiti centralni softver
169
Interni razvoj u Končaru s ciljem stvatanja dodatne vrijednosti kroz prodaju vlastitog namjesto
stranih SCADA paketa je najveća prednost projekta za Končar.
Kroz razvoj već u prve tri godine kupci u HEP-u dobili bi prilagoĎene softvere vlastitim
potrebama na način kako to Končar radi.
Npr. postojećim srednjim i malim centrima voĎenja HEP Distribucije Proza.NET omogućila bi
voĎenje mreţe uz funkcije analize i izvještavanja kroz moderno grafičko sučelje.
6.2.4 Realnost mogućnosti plasmana toga proizvoda i/ili usluge na ciljanome trţištu
Končareva izuzetno snaţna trţišna pozicija u RH osigurava početni uspjeh proizvoda.
Konkretno:
HEP Distribucija je nakon razgovora tijekom CIGRE-a pokazala jasan interes da već u 2006.
godini ugovori proširenje sa modernim SCADA/DMS paketom za sve Proza R/F centre
voĎenja.
Prvi IMS paket već je šest mjeseci u pogonu u HE Dubrava, a u izradi je za HE Gojak na
veliko zadovoljstvo kupaca i Končara
Vlastita SCADA za vjetroelektrane u planu je unutar tima već godinu dana kao i od Uprave
Končara. Plasman je time zagarantiran.
Končar trenutno najveći dio SCADA i sličnih modula instalira u RH i regiji. Proza.NET kao
zamjena za programski paket ABB – MicroSCADA bit će prihvaćena na većini projekata u
prvoj godini ,a na ostalim projektima vremenom kako rejting i povjerenje kupaca bude raslo
prema Proza.NET programskom paketu.
170
6.2.5 Pravni i vlasnički oblik organiziranja posla
Končar je nositelj projekta i vlastitim ulaganjem omogućiti će organiziranje tima na principu
profitnog centra. Tim će biti oraganiziran kao sektor s ciljem izrastanja u poslovnu jedinicu ili
Končarevu tvrtku kćer namjenjenu razvoju u visokim tehnologijama.
6.2.6 Materijalni inputi i djelatnici potrebni za program
Za razvoj softvera nisu potrebni nikakvi posebni materijalni inputi (zemljište, prostor, oprema,
sirovine, reprodukcijski materijal, energije i dr.) osim timu osigurati prostor za rad opremljen
potrebnim hardverom i razvojnim softverima.
U prve tri godine dovoljno je zaposliti i stvoriti tim od pet programera odmah na početku. Do
isteka treće godine očekuje se da tim sadrţi desetak programera. U strukturi tima dominiraju
inţenjeri zaduţeni za razvoj softvera. Preporučuje se zaposlenje pripravnika FER Računarstvo
ţeljnih programiranja u Microsoft .NET tehnologiji.
6.2.7 Vrijeme potrebno za aktiviranje posla (aktivacijsko razdoblje programa)
Posao je već 2006. Bio aktiviran. Projekt je do tada ugovorima prihodovao 145.000,00 Eura.
Planom je autor od Uprave traţio ozbiljan pristup na poslovnim načelima s ciljem osiguranja
pozitivnog razvoja projekta na korist Končara.
6.2.8 Kritični parametri programa i kako ih sanirati ako se pojave
Kritični parametri programa i prijelog sanacije obuhvatili bi slijedeće:
171
1. Izostanak ili nedosljedna, nedostatna podrška managenenta kao rezultat neprepoznavanja
punog potencijala programskog paketa prvi je kritični parametar. Formaliziranjem stvaranja
profitnog centra Proza.NET tima stvorit će se okviri za ispravno, profesionalno voĎenje i
koordinaciju po veritkali.
2. Programeri, članovi tima moraju biti visokomotivirani, zainteresirani i educirani za .NET
tehnologije i timski rad. Potrebno je zaposliti mlade ljude ţeljne usmjerenja karijere za razvoj
softvera. Ostali radni uvjeti u Končaru su idealn o riješeni i pomoći će brzu socijalizaciju i
stvaranje ugodnog timskog okruţenja. Motivacija nagraĎivanja Profitni centar omogućit će
nagraĎivanje prema redu.
3. Uspješno voĎenje, planiranje i realizacija plana ostvarit će se uz prva dva ispunjena
parametra ako tim funkcionira na principu profitnog centra. Profitni centar omogućiti će
samostalnost, mjerljivost rezultata tima i pojedinaca, vertikalnu komunikaciju – atomizaciju
tima koji je nedjeljiva cjelina prema tipu poslovanja unutar Končara.
6.2.9 Specifičnosti marketinške strategije
Specifičnosti marketinške strategije odnose se na: istraţivanje i praćenje trţišta, razvoj proizvoda
i/ili usluge, politika cijena, distribucija i promocija.
Tijekom CIGRE-a i ranije autor je prezentirao postojeći proizvod. Proizvod je odlično prihvaćen
od kupaca. Končar je tijekom više desetljeća stvorio snaţnu trţišnu poziciju i stekao veliko
povjerenje kupaca. Prodati ovakav proizvod nije nikakav problem u RH.
Prodaja u inozemstvu drugim tvrtkama moţe biti drugi korak. Takvu prodaju moguće je podjeliti
na prodaju licenci i na prodaju koda ili razvoj specifičnih aplikacija za velike tvrtke poput ABB,
Siemensa i sl.
Prema iskustvu autora ABB nema visokokvalitetne proizvode kao što nema ni inţenjere kvalitete
hrvatskih inţenjera. Kolege iz ABB objašnjavaju to sindromom sitosti ljudi u bogatoj Švedskoj.
172
6.2.10 Mogući financijski učinci tijekom prvih tri godine vijeka programa
Očekivani financijski učinci iznose više od dva i po milijuna eura bruto profita tijekom prve tri
godine.
6.2.11 Planirana ekonomsko financijska analiza
Ekonomsko financijska analiza obuhvaća plan razvoja modula i plan prodaje Proza.NET
programskog paketa.
Planom razvoja ugrubo je obuhvaćen trošak pojedinog člana tima do potpune profitabilnosti (
5.000,00 Eura čovjek/mjesec ) za tvrtku.
Nadalje plan razvoja obuhvaća terminski plan razvoja pojedinog modula.
Planom prodaje obuhvaćen je terminski plan prodaje pojedinih modula s opisanim cijenama na
osnovu dosadašnjih kontakata s kupcima i realno ostvarivog plana razvoja.
Slijedeća tablica prikazuje ekonomsko financijsku analizu prihoda i rashoda za predstojeće
trogodišnje razdoblje aktivnosti na Proza.NET programskom paketu.
Tablica 25 - Proza.Net - Planirana ekonomsko financijska analiza prihoda i rashoda
2007 2008 2009 ukupno
Rashodi:
1Č/M (5000,00Eura/mjesec) 300.000,00 300.000,00 210.000,00 810.000,00
Prihodi:
HEP Distribucija 326.000,00 230.000,00 0,00 556.000,00
SCADA opće namjene - 400.000,00 400.000,00 800.000,00
HEP Prijenos - NDC - - 300.000,00 300.000,00
Vjetroelektrane - 800.000,00 800.000,00 1.600.000,00
Hidroelektrane 50.000,00 50.000,00 100.000,00 200.000,00
UKUPNO PRIHODI: 376.000,00 1.480.000,00 1.600.000,00 3.456.000,00
UKUPNO PROFIT: 76.000,00 1.180.000,00 1.390.000,00 2.646.000,00
173
Iz tablice je vidljivo da bi projekt trebao biti profitabilan već u prvoj godini razvoja.
Treba naglasiti da se projekt razvijao u kućnom okruţenju dvije godine s prekidima i odatle
slijedi profitabilnost u 2007. godini.
Proza.NET Končaru donosi:
veliki profit,
vlastiti brand,
iznimno povećava konkurentnost na domaćem i posebno na vanjskom trţištu.
stvaranje kompetencija za novu djelatnost Končara - razvoj softvera i usluge u IT
posredni efekti kroz prodaju ostale opreme Končara uz vlastiti centralni softver
Na kraju projekt Proza.NET je moguće plasirati najvećim svjetskim tvrtkama kao zamjenu za
njihove SCADA proizvode jer je očigledno da ABB nema snage dalje razvijati npr. Network
Manager jednakom snagom kao nekada. Takav plasman moţe stvoriti dodatan profit i osnaţiti
Končar kroz prodajnu mreţu ABB ( i sličnih velikih kompanija ) na globalnom trţištu.
Planirani ukupni bruto profit od 2.646.000,00 Eura tijekom prve tri godine plasmana Proza.NET
programskog paketa jasno govori o isplativosti ovakvog projekta.
6.2.12 Proza.Net razvoj
Nakon odluke uprave da se projekt nastavi u 2007. Godini programski kod dijelom razvijenog
Proza.Net ostavljen neiskusnim i nevještim inţenjerima u domeni razvoja softvera bio je
neiskoristiv.
Svjesni nedostatka tradicije uprava se odlučila na oportun potez i otkupila programski kod
partnerske tvrtke AdNet. Potpisan je dugoročan ugovor o suradnji. AdNet je ostao razvojni
centar Proze.Net, a Končar se fokusira na prodaju i implementaciju.
Na taj način Končar je kvalitetno minimizirao rizike potencijalnog neuspjeha uslijed razvoja
softvera uz značajno usporavanje isplativosti projekta.
174
Potrebno je naglasiti da su godine 2009.-2011. Iz perspektive investiranja bile izrazito
konzervativne u hrvatskim javnim poduzećima uslijed učestalih kontrola poslovanja i brojnih
tuţbi za privredni kriminal (HEP npr. ) te se planirani projekti nisu mogli istom dinamikom
odvijati.
Isplativost projekta uslijedila je nakon pet godina.
Končar je u meĎuvremenu oformio tim mladih programera s fokusom na razvoj komunikacijskih
protokola kojima se Proza.Net moţe povezivati sa svim svjetskim mjerno upravljačkim
ureĎajima (GE, ABB, Siemens itd.), a osnovni razvoj ostao je u AdNetu.
Ukupno na projektu radi desetak programera.
Dodatno je implementiran ITIL proces „Incident Management― kroz portal za odrţavanje kojim
se za sve incidente i kvarove svih implementiranih instalacija Proza.Net paketa ostvarila
profesionalna usluga automatizirane i dokumentirane podrške.
Tvrtka Končar posjeduje ISO 9001, ISO 14001 , a u procesu je uvoĎenje ISO 27001 standarda.
6.2.13 Proza.Net danas
Proza.Net danas je softver moderne arhitekture izgraĎen na suvremenim tehnologijama.
Skalabilan je i modulararan čime je omogućena brza prilagodba za različite primjene pri
daljenskom automatiziranom upravljanju industrijskim procesima.
Programska arhitektura Proza.Net programskog paketa prikazana je na slijedećoj slici.
175
Slika 46 - Proza.Net - Programska arhitektura
(Končar KET, 2012)
Osnovne značajke programskog paketa obuhvaćaju:
Višekorisnički sustav za nadzor i upravljanje
Moguća primjena od staničnih računala do upravljačkih centara
Napredne funkcije analize EES-a (EMS, DMS, GMS)
Modularna arhitektura, integracija s poslovnim aplikacijama
Slijedeća slika shematski je prikaz modula za upravljanje sloţenim elektroenergetskim sustavom.
BAZA
DOGAĐAJA
SCADA PRORAČUNI
FEP SERVER
RT POSLUŽITELJ
REAL TIME
BAZA
POSLUŽITELJ
DOGAĐAJA
POVIJESNA
BAZA
POSLUŽITELJ
ARHIVA
176
Slika 47 - Proza.Net - Napredni EES
(Končar KET, 2012)
Proza.Net danas zadovoljava performansama i mogućnostima potrebe korisnika i prema kvaliteti
je usporediva sa Simensovim WinCC-om i ABB-ovom MicroSCADA-om.
Cijena licenci programskog paketa je stvar odluke uprave. Dok u vrijeme razvoja projekt je
potrebno financirati i isplatiti razvoj kroz prodaju licenci, nakon što je razvoj završen i isplaćen
svka nova prodana licenca donosi čisti profit.
Razvoj softvera je kontinuirani proces jer se hardver operativni sustavi svakih nekoliko godina
moderniziraju. Konkurencija takoĎer ne miruje, ali je u energetici ipak razvoj sporiji nego u
čistoj ICT industriji. Ako je Proza.Net kvalitetno razvijen softver moguće je očekivati da će
tvrtka brzo početi zaraĎivati na svakoj novoj licenci jer neće biti potrebe za skorim obnavljanjem
postojećih modula.
Cijena Proza.Net paketa dvatesetak posto je manja od sličnog ABB-ovog proizvoda, a dvostruko
od Siemensovog WinCC-a i iznosi osamdeset tisuća kuna za osnovnu konfiguraciju koja moţe
upravljati transformatorskom stanicom 110/20kV i ima dvije tisuće signala.
Napredne kuće
Napredna brojila
Virtualne elektrane
Poslovne aplikacije
(ERP/EAM/AMI/CIS)
Centralizirana proizvodnja
Vjetroelektrane
Elektromobili
Transformatorske stanice
Komunikacijska infrastruktura / Energetska infrastruktura
Upravljački centar - distribucija
(SCADA/DMS/OMS/GIS)
Upravljački centar - prijenos
(SCADA/EMS/MMS)Upravljački centar – proizvodnja
(SCADA/GMS/AGC/GIS)
177
Sloţenije instalacije poput regionalnog centra daljinskog voĎenja mreţe kod ABB-a košta
pedeset tisuća eura i obuhvaća dvadeset tisuća točaka bez naprednih DMS funkcija. Cijena
Proza.Net paketa u takvoj konfiguraciji je tridesetak tisuća eura.
Primjena i reference Proza.Net programskog paketa u proteklih nekoliko godina su
rasprostanjene u različitim segmentima upravljanja i po različitim zemljama.
Primjene se nalaze kod:
Elektroenergetskog sustava
Plinskog sustava
Vodoprivrede
178
Slika 48 - Proza.Net - Reference
(Končar KET, 2012)
Osim referenci ( prikazanih na slici gore ) prodane su ili su u procesu ugovaranja licence u
Nigeriji (tri komada), Tanzaniji (jedna velika) i u Izrael (trideset pet komada).
Končar je naime poznati i visoko cijenjeni brend u raznim zemljama svijeta još iz doba
socijalizma i nesvrstanih.
179
6.2.14 Planovi za budućnost
Programski paket Proza.Net već sada ima niz uspješnih referenci i instalacija.
Zauzima sve jasnije mjesto na trţištu i izvoz mu premašuje domaću prodaju.
Primjena u plinarstvu i vodoprivredi je dodatna vrijednost proizvoda.
Cilj i očekivanje u Končaru razviti je kroz nekoliko godina partnersku mreţu za prodaju i
instaliranje Proza.Net softvera (već sada se suraĎuje sa nekoliko tvrtki), kompletirati sve module
koje konkurentski softveri imaju (na FER-u se trenutno razvijaju sloţeni EMS moduli za
matematičke proračune energetskih mreţa) i odrţati dobar vanjski razvoj u slučaju potrebe za
doradama softvera.
Nakon što se ostvare navedeni ciljevi očekivanje uprave je da će uz dobro interno odrţavanje i
pruţanje podrške poslovanje pojednostavniti na „štancanje― licenci Proza.Net programskog
paketa uz ostvarivanje velikih profita.
Ovo ulaganje već sada se isplatilo i dobar je primjer kako domaća tvrtka moţe uz minimalna
ulaganja uspjeti u razvoju vlastitog programskog paketa i ostvarivati uspjeh i prebaciti fokus na
inozemna trţišta nakon što se domaće trţište iskoristi kao poligon i osnovna referenca.
180
Slika 49 - Proza.Net - Smart Grid SCADA
(Končar KET, 2012)
Godišnji promet Končara na promatranom softveru iznosi preko tri milijuna kuna godišnje samo
na prodaji licenci. S obzirom da u vrijednosnom lancu sudjeluju i timovi u implementaciji,
podršci te da ovaj brend osnaţuje konkurentsku poziciju kod kupaca te da vezuje dugoročno veţe
kupce (jer je taj softver centralno mjesto upravljanja procesom automatizianog upravljanja
energetskim sustavom) lako je zaključiti da je dugoročno ovaj projekt od iznimne vaţnosti.
Rizici razvoja izbjegnuti su kupnjom inicijalnog koda koji je postojao na trţištu te potpisivanjem
ugovora o dugoročnoj suradnji sa tvrtkama specijaliziranim za razvoj softvera i formiranjem
internog tima za upravljanje projektima i kontrolu kvalitete. Rizik vezan za trţišni plasman
minimiziran je instaliranjem inicijalnih paketa kod dugogodišnjih bliskih domaćih kupaca , a
nakon uspostavljanja kvalitete do maksimalnog nivoa i formiranja instalacijskog CD-a prešlo se
na prodaju u inozemstvu.
VJETROELEKTRANE
VIRTUALNE ELEKTRANE
CENTAR - DISTRIBUCIJA
CENTAR - PRIJENOS POSLOVNE APLIKACIJE
NAPREDNA BROJILA
SOLARNE ELEKTRANEPROIZVODNJA
181
Pet godina nakon početka projekta veći dio prihoda od prodaje ostvaruje se u inozemstvu, a
slijedeći cilj formiranje je partnerske mreţe za prodaju i implementaciju u Hrvatskoj i
inozemstvu s ciljem što većeg širenja prgoramskog paketa i osiguravanja trţišne pozicije u regiji.
182
7 Zaključak
Ovaj rad prikazao je nekoliko vaţnih aspekata softverske industrije i nacionalnih potencijala za
usmjerenje na izvoz.
Na primjeru Končara prikazana je analiza slučaja vlastitog razvoja i izvoza softvera (tvrtke koja
dvadesetak godina nije razvijala softver).
Rad pokazuje teorijski uvod i pruţa uvid u vaţnost softverske industrije i izvoza općenito. Rad je
istraţio i iznio moderna saznanja o klasifikaciji u softverskoj industriji i teorijama formiranja
strategija nacija za formiranjem izvozne softverske industrije. Kroz analizu dostupnih
informacija iz baze podataka Svjetske banke i drugih prikupljenih podataka obavljeno je
istraţivanje postavljenih hipoteza i ispitani su postavljeni ciljevi istraţivanja. Rezultati ovog rada
ne odgovaraju samo na pitanje da li je moguće već i u kojoj mjeri i na koje načine je moguće
ostvariti takvu strategiju. Rad je temeljni korak za daljnja istraţivanja jer na jednom mjestu pruţa
sveobuhvane informacije o globalnoj industriji izvoza softvera iz perspektive koja je interesantna
zemlji poput hrvatske (srednje do više razvijena zemlja, manje populacije).
Slijedeći istraţivači mogli bi obavljati istraţivanje stavova kako na strani vlade tako i na strani
softverskih tvrtki s ciljem dobivanja dubljeg uvida o potrebama i stavovima prema izvozu
softvera.
183
8 Popis literature
Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990 .
Creating a Developing Dynamic. Final Report of the Digital Opportunity Initiative -
http://www.opt-init.org/framework/pages/2.3.1.html.
Rajala, R., Rossi, M., Tuunainen, V., K. i Korri, S., 2001; Software business models. A
framework for analyzing software industry.; Technology review 108/2001, TEKES).
―The Business Issues of Not Managing Content,‖ Susan Clarke, The Butler Group, November
2009.
Adriatics, I. (2011). ANALIZA HRVATSKE ICT INDUSTRIJE 1999 - 2009.
Agarwalla, Gokul. Media Valley - a Strategic Direction. Report to Media Valley Committee,
unpubl.
Aiginger, K. (2007). Industrial Policy: A Dying Breed or A Re-emerging Phoenix. Journal of
Industry, Competition and Trade 7 , 297-323.
Ali-Yrkkö J., P. L.-A. (2000). Nokia – a big company in a small country. ETLA.
Ariav, G. & Goodman, S.E. (1994) Israel: of swords and software plowshares, Communications
of the ACM, 37(6), 17-21. (n.d.).
Aspray, Mayadas & Vardi; Globalization and Offshoring of Software; A Report of the ACM Job
Migration Task Force; 2006.
Atkinson R. & McKay A., DIGITAL PROSPERITY, ITIF, 2007.
Aumasson, A., Bonneau, V., Leimbach, T., & Godel, M. (2010). The economic and social
impact of . Paris.
Basu, S., Fernald J., Oulton N., Srinivasan S., ―The Case of the Missing Productivity Growth:
Or, Does IT Explain Why Productivity Accelerated in the US but Not the UK?‖,NBER Working
Papers Series: Working Paper 9254. Cambridge, MA, 2003.
Boehm, B.W. (1973) 'Software and its impact', Datamation, May, 48-50.
Borras, S., The Widening and Deepening of Innovation Policy: What Conditions Provide for
Effective Governance?, 2009. (02 2009).
Bresnahan, Timothy F., Erik Brynjolfsson and Lorin M. Hitt. ―Information Technology,
Workplace Organization, and the Demand for Skilled Labor: Firm-level Evidence.‖ Draft., 2000.
184
Brynjolfsson, Erik and Lorin M. Hitt. ―Computing Productivity: Firm-Level Evidence.‖ MIT
Sloan School of Management Working Paper 4210-01 (Jun. 2003). <ssrn.com/abstract=290325>.
Brynjolfsson, Erik, Lorin M. Hitt, and Shinkyu Yang. ―Intangible Assets: Computers and
Organizational Capital.‖ Center for eBusiness: MIT Sloan School of Management, 2002.
Bujas H., Barančić M.; „Prijedlozi za Poduzetnički impuls – 2013―; CISEX i CRANE;
http://www.cisex.org/CISEx/ExportBoomers-Blog/CISEx/Prijedlozi-za-Poduzetnicki-impuls-
2013; 2012.
Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on
Information Systems in Developing Countries, 13(2), 1-6. (n.d.).
Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003. Electronic Journal on
Information Systems in Developing Countries, 13(4), 1-12.
Clar, G., Enabling better RTDI Policy-Making in Europe’s Regions, 2008. Stuttgart.
Coe, N. (1999) Emulating the Celtic tiger?, Singapore Journal of Tropical Geography, 20(1), 36-
55. (n.d.).
Colciago A and Etro F (2010), ―Real Business Cycles with Cournot Competition and
Endogenous Entry‖, Journal of Macroeconomics, Vol. 32, No. 4, pp. 1101-1117.
Colciago A and Rossi L (2011), ―Endogenous Market Structure and Labor Market Dynamics‖,
Mimeo, University of Milano, Bicocca.
Congressional Budget Office. The Budget and Economic Outlook, 2001.
Cooper, R.G., Product leadership. Creating and launching superior new products, Perseus Books,
2000.
Coppey, R., Information Technology Policy, An international History, Oxford, 2004.
Cusumano, M.A., The Business of Software: What Every Manager, Programmer, and
Entrepreneur Must Know to Thrive and Survive in Good Times and Bad, Free Press, 2004.
Cusumano, Michael A., In Search of Best Practice and Systems/Software Cost Modeling,
International Forum on COCOMO, MIT Sloan School of Management, 2009.
Dataquest (2001) The DQ Top 20, Dataquest (India), New Delhi. (n.d.).
Daveri, Francesco. ―IT and Productivity Growth Across Countries and Sectors.‖ in The New
Economy Handbook. Ed D. Jones. Academic Press, 2003.
185
de Fontenay, C. & Carmel, E. (2002) Israel's silicon wadi: the forces behind cluster formation, in
Silicon Valley and its Imitators, T. Bresnahan, A. Gambardella & A. Saxenian (eds). (n.d.).
Dedrick, Jason, ViJay Gurbaxani, and Kenneth L. Kraemer. ―Information Technology and
Economic Performance: A Critical Review of the Empirical Evidence.‖ ACM Computing
Surveys 35.1 (Mar. 2003): 1-28.
EI (1997) ITS 2007: Enterprise Ireland International Services Strategy, Enterprise Ireland
Eicher, T. S.; Strobel, T., Information Technology and Productivity Growth – German Trends
and OECD Comparisons., 2009. Northampton: Cheltenham.
Etro F (2009a), ―The Economic Impact of Cloud Computing on Business Creation, Employment
and Output in the EU‖, Review of Business and Economics, Vol. 54, No. 2, pp. 179-208.
Etro F., ―Economic of Cloud Computing‖, The IUP Journal of Managerial Economics, Vol. IX,
No. 2, 2011.
EU KLEMS 2011.
Eurostat 2011.
Giron, F.; Poujol, M.; Ménard, E.; Bonneau, V.; Leimbach, T.; Friedewald, M.; Salsas, P.,
Economic and social impact of software & software-based services. Deliverable 2, 2009.
Hanna, Guy and Arnold, Information Technology Diffusion: Experience of Industrial Countries
and Lessons for Developing Countries, World Bank, 1995.
Heeks R. & Nicholson B. (2002). Software export success factors and strategies in developing
and transitional economies., University of Manchester
Heeks R., Using Competitive Advantage Theory to Analyze IT Sectors in Developing Countries:
A Software Industry Case Analysis, MIT, Information Technologies and International
Development, 2006. 3 (3), 5–34.
HEEKS, R. (June 1999). Software Strategies in Developing Countries. str. 1-14.
Heeks, R.B. (1996) India's Software Industry, Sage Publications, New Delhi.
Heeks, R.B. (2001) Indian Software Export Figures, IDPM, University of Manchester, UK.
http://www.man.ac.uk/idpm/isi.htm. (n.d.).
Hoch, D.J., Roeding, C.R., Purkert, G., Lindner, S.K., Secrets of Software Success: Management
Insights from 100 Software Firms Around the World, Harvard Business School Press, 1999.
http://www.invest-croatia-ls-county.com.
186
http://www.kpmg.com/Global/en/services/Tax/tax-tools-and-resources/Pages/corporate-tax-
rates-table.aspx#.
Hunt, and Nakamura, ―The Democratization of US R&D after 1980‖, mimeo, Federal Reserve
Bank of Philadelphia, 2006.
IDC, Analiza hrvatske ICT industrije 1999-2009, 2011.
IDC; "As the Economy Contracts, the Digital Universe Expands,‖ IDC white paper, sponsored
by EMC, May 2009.
ILO Global Wage Database 2010.
ITO Market Size and Growth Opportunity by ITO Segment - Outsourcing forecast material,
Gartner, 2012.
Japanese Statistics Bureau, 2007.
Jokinen, J. J. (2004.). Finnish Software Product Business: Results from the National Software
Industry Survey 2004. Helsinki University of Technology, Software Business Laboratory,
Institute of Strategy and International Business.
Jorgenson, Dale W. ―Information Technology and the U.S. Economy.‖ American Economic
Review 91.1 (Mar. 2001): 1-32.
Jorgenson, Dale W., Mun S. Ho, and Kevin J. Stiroh. Productivity Volume 3: Information
Technology and the American Growth Resurgence. Cambridge: MIT Press, 2005.
Juhana Hietala, Jyrki Kontio, Jani-Pekka Jokinen, and Jarkko Pyysiäinen, Challenges of
Software Product Companies: Results of a National Survey in Finland, Helsinki University of
Technology, Software Business and Engineering Institute, 2004.
Kari Smolander, Local software development in industry globalization, Lappeenranta University
of Technology, 2006.
Kelly, L. (2000) Irish eyes smile at software boom, vnunet.com, March 17. (n.d.).
Ketelhoehn, N. (2002). Building a cluster: electronics and information technology in Costa Rica.
Harvard Business School.
Končar KET. (14. 09 2012). Koncar_PROZA NET MIPRO.ppt. Zagreb, Hrvatska.
Krugman, P. R. (1990). Rethinking International Trade. Cambridge, MA: MIT Press.
Krugman, P. R. (1993). The current case for industrial policy. Cambridge, MA: Cambridge
University Press.
187
Krugman, P. R., & Obstfeld, M. (2003). International Economics: Theory and Policy, 4th
edition. New York: HarperCollins.
Lee, Miller, Hancock & Rowen, The Silicon Valley Edge, Stanford University Press, 2001.
Leimbach T., Developing policy strategies for emerging industries, Fraunhofer Institute for
Systems and Innovation Research ISI, 2011. Seville, Spain.
Leimbach, T., & Friedewald, M. (2010). Assessing national policies to support software in
Europe.
Leimbach, T.; Wydra, S., Competitiv Index of the European Software and IT services, 2010.
Liebenau J., ―Manage the Cloud? It’s Not Airy-Fairy!‖, 2011.
Linder, S. B. (1961). An Essay on Trade and Transformation. Stockholm: Almquist & Wiksell.
Magaziner, I. C., & Reich, R.B. (1983). Minding America’s Business: the Decline and Rise of
the American Economy. New York: Vintage Books.
Mellor, William. Field of Dreams, Asiaweek.com, August 17, 2001.
Mikko Rönkkö, Juhana Peltonen; Software Industry Survey 2012; Aalto University; 2012.
Moitra, D. (2001) India's software industry, IEEE Software, January/February, 77-80. (n.d.).
Moore, S. (2001) Offshore and Nearshore Outsourcing Options, Giga Information Group,
Windsor, UK. (n.d.).
Nambisan, S., Information Systems as a Reference Discipline for New Product Development,
MIS Quarterly, 27(1):1- 18, 2003.
National Science Foundation. Science and Engineering Indicators, 2002.
NSD (2001) A measure of the boom, October 4, National Software Directorate, Dublin. (n.d.).
Nukari, J & Forsell, M (1999) The Growth Strategy and Challenges of the Finnish Software
Industry. Tekes Technology Review 67/99, Paino-Center Oy, Sipoo.
OECD Information Technology Outlook - baza podataka.
OECD. Measuring the Information Economy, 2002.
ORiain, S. (1997) The birth of a Celtic tiger, Communications of the ACM, 40(3), 11-16. (n.d.).
Paija, L. (2000). ICT Cluster - The Engine of Knowledge Driven Growth. ETLA.
188
Patibandla, M. & Petersen, B. (2002) 'Role of transnational corporations in the evolution of a
hightech industry: the case of India's software industry', World Development, 30(9), 156177.
Pooparadai, K. (1999) Software Sourcing Strategies and the Development of Indigenous
Software Technological Capabilities, PhD thesis, PREST, University of Manchester, UK.
Porter, E. M. (1990). Competitive Advantage creating and sustaining superior performance. New
York, NY: The Free Press.
Rajala, R., Rossi, M., Tuunainen, V., K. and Korri, S. 2001. Software business models. A
framework for analyzing software industry. Technology review 108/2001. TEKES.
Reding, V., Towards a European Software Strategy, 2007.
Riabov, S. (2003) IT Outsourcing for German High Tech Companies: Gaining Competitive
Advantages in the Global Economy.
Roelandt, T. and den Hertog, P. (editors), Cluster Analysis and Cluster-Based Policy in OECD
Countries, , OECD, 1998.
Sallinen, S., Development of industrial software supplier firms in the ICT cluster. An analysis of
firm types, technological change and capability development, 2002.
Salvatore, D. (2002). International Economics, 3rd edition. New York: Macmillan.
Saxenian, Annalee. Regional Advantage: Culture and Competition in Silicon Valley and Route
128, Harvard University Press, 1994.
ShanghaiRanking Consultancy; ARWU,2012; http://www.shanghairanking.com/
Sharpe, M., Paying to win in the new software market. Software 2.0: Winning for Europe, 2009.
(n.d.).
Shirley Tessle, A. B. (2003). The Role of Software in ICT Strategy. The Electronic Journal on
Information Systems in Developing Countries , 3-12.
Soete, L. (2007). From Industrial to Inovation Policy. Journal of Industry, Competition and
Trade , 273-284.
Standish Group, Twenty-six percent of Software Projects Succeed. The CHAOS Report, 2000.
Stiglitz, J. E., Economics of the Public Sector, 1988.
Tessler, S., & Barr, A. (1997). National Software Industry Strategies. Coucil on Foreign
Relations.
189
Tessler, S., Barr, A., & Hanna, N. (2003). National Software Industry Development:
Considerations for Governemnt Planners. Washington, D.C., USA: World Bank.
Tessler, S.; Barr, A.; Hanna, N., National software industry development: Considerations for
government planners, Electronic Journal on Information Systems in Developing Countries, 2003.
(n.d.).
The Hindu (2001) Israel's strength in tech. development, The Hindu (Hyderabad), January 11.
(n.d.).
Truffle 100.
U.S. Census Bureau (2005). County Business Patterns 2003.
http://censtats.census.gov/cbpnaic/cbpnaic.shtml, accessed 21th Sep 2005.
Van Ark, B. et al., ICT and productivity in Europe and the United States. Where do
thedifferences com in?, , CESInfo, 2003, p295-318. (n.d.).
Veugelers, R.; Cincera, M., Young leading innovators and the EU's R&D Intensity Gap, Breugel
Policy Brief, 9.2010. (n.d.).
Walsh, D. A. (2005). An evaluation of the maturing Indian Software industry. .
Wilson, Daniel J. ―IT and Beyond: The Contribution of Heterogeneous Capital to Productivity.‖
Working Paper 13. Federal Reserve Bank of San Francisco, 2004.
Ylä-Anttila, R. P. (1999). Finnish cluster studies and new industrial policy making. OECD.
190
9 Popis često korištenih pojmova
Informacijske tehnologije (engl. Information Technology, IT)
Outsourcing informacijskih tehnologija (engl. Information Technology Outsourcing, ITO)
Informacijsko komunikacijske tehnologije (engl. Information Communication Technology, ICT)
IzvoĎenje usluga na udaljenim lokacijama (engl. Offshore)
IzvoĎenje usluga na bliskim lokacijama (engl. Nearshore)
Eksterno izdvajanje dijela organizacije (engl. Outsourcing)
Poslovni model najma radne snage po satu (engl. Body shopping)
PSGR – prosječna stopa godišnjeg rasta (engl. CAGR – Compound Annual Growth Rate)
Računalstvo u oblaku (engl. Cloud Computing)
Poslovni model kupnje softverskih usluga po principu (komunalnih usluga) plati koliko koristiš -
Software as a Service (SaaS)
Softverski bazirane internet usluge (engl. software based internet services -SBIS )
Sustav za nadzor, mjerenje i upravljanje industrijskim sustavima (engl. supervisory control and
data acquisition – SCADA)
191
10 Ţivotopis
Vladimir Vuković (42) roĎen je 02.11.1970. u Osijeku, gdje je završio osnovnu i srednju školu.
Od 1990. godine studira i radi u Zagrebu. 1996. godine diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike
i računarstva smjer računarska tehnika. 2002. godine upisuje poslijediplomski studij na
Ekonomskom fakultetu u Zagrebu MBA – Poslovno upravljanje.
Poslovnu karijeru započinje kao software developer u tvrtki Intesis d.o.o. 1997. godine prelazi u
poduzeće Iskra-Sysen ( od 1999. godine mijenja ime u Telenerg ) gdje se bavi poslovima razvoja
programske podrške. Vremenom napreduje do voditelja područja softvera. Tijekom godina
obavlja poslove razvoja i instalacije kompleksnih softverskih rješenja za različite tvrtke poput:
HEP, Odašiljača i veza, HRT, Elico, SFOR Eagle Base, Dom Zdravlja Osijek, Drives & Control.
Tijekom 2001. i 2002. godine pokreće i odrţava intenzivan tečaj programiranja u učilištu
Algebra. Od 2005. godine radi u Končaru na poslovima voĎenja projekata integracije i razvoja
programske podrške. Tijekom 2005. godine radi na projektu 3D vizualizacije stare jezgre grada
Dubrovnika. 2007. Godine prelazi u Hewlett-Packard gdje prošlih godina radi na poslovima
voditelja razvoja poslovanja i voditelja prodajnog tima za IT Outsourcing usluge u regiji.
Uspješno vodi timove (~1mil. dolara budţet) u zatvarnju nekoliko ključnih ugovora ukupne
vrijednosti preko stotinu milijuna eura u različitim zemljama (Hrvatska, Nigerija, Kazakhstan).
Poseban interes u poslovnoj sferi predstavlja mu analiza poslovnih procesa kupaca i savjetovanje
prijedlogom informatičkih rješenja. Vjeruje u stručnost, znanje i ljude prije svega.
192
11 Biography
Vladimir Vuković (42) was born on November 2, 1970, in Osijek, where he completed
elementary and high school. From 1990 he studied and worked in Zagreb. In 1996 he graduated
from the Faculty of Electrical Engineering and Computing, study program in Computer Science.
In 2002 he enrolled in the graduate studies at the Faculty of Economics and Business, MBA in
Business Management.
He began his business career as a software developer in the company INTESIS Ltd. In 1997 he
joined Iskra-Sysen (which changed its name to Telenerg in 1999) where he worked in software
development and in time went on to become the head of software development. Over the
following years, he worked on the development and installation of complex software solutions
for various companies such as: HEP, Transmitters and Communications, HRT, Elico, SFOR
Eagle Base, Community Health Centre Osijek, Drives & Control. During 2001 and 2002 he
initiated and held an intensive programming course at the Algebra College. In 2005 he started
working for Končar in project integration management and software development. The same
year he began working on the project of 3D visualization of the Dubrovnik Old Town. In 2007
he joined Hewlett-Packard, where he has worked as the head of business development and the
sales team leader for IT outsourcing services in the region. He has successfully managed teams
(~1 million dollar budget) in closing several key contracts worth over a hundred million euros in
several countries (Croatia, Nigeria, Kazakhstan). His special interest in the sphere of business
lies in the analysis of business buying processes and consultation on possible IT solutions. He
believes in expertise, knowledge and people above all.
193
12 Saţetak
Temeljni cilj ovog znanstvenog rada istraţivanje je postojanja predispozicija strateškog
usmjerenja Republike Hrvatske na razvoj i izvoz programske podrške.
Rad daje iscrpan pregled karakteristika softverske industrije, vaţnosti za nacionalne ekonomije i
teorijske modele razvojnih strategija nacionalnih izvoznih softverskih industrija.
Korištenjem metoda istraţivanja domaće i strane literature, analize softverske industrije u
svijetu, dubinske top-down analize sekundarnih podataka prikupljenih iz relevantnih domaćih i
internacionalnih statističkih izvora podataka (WorldBank, UN, DZS itd.) obavljena je
komparativna analiza uspješnih modela i analiza uspješnosti projekcije strateških modela na
Hrvatsku.
U okviru istraţivanja predloţen je prijedlog strategije i dati su odgovori na pitanja što su
najuspješnije zemlje s takvom strategijom učinile i koliki uspjeh polučile.
Cost-benefit analiza razvoja vlastitog softvera nauštrb kupovine inozemnog primjerno je
pokazala isplativost takve strategije u mikrookruţenju na primjeru domaće kompanije.
Rad moţe posluţiti vladi Republike Hrvatske kao dodatak ili alternativna sugestija cjelovitoj
strategiji razvoja Republike Hrvatske.
194
13 Summary
The primary goal of this study is to investigate whether there exist predispositions for
strategically directing the Republic of Croatia towards the development and export of software
services.
The paper provides a comprehensive overview of the software industry characteristics, its
importance for national economies and the theoretical models of development strategies for
national software export industries.
Through research of the domestic and foreign literature, analysis of the world software industry,
an in-depth top-down analysis of secondary data from relevant national and international
statistical sources (WorldBank, UN, CBS, etc.) a comparative analysis of the successful models
has been performed, as well as the success analysis of the strategic models’ application in the
context of Croatia.
The research proposes a strategy and aims to illustrate what the most accomplished countries
have achieved through this strategy and how much success have they garnered.
The cost-benefit analysis of developing proprietary software, as opposed to buying foreign
products, has adequately demonstrated the strategy’s micro-environmental profitability on a case
example of a domestic company.
The paper may serve the Croatian government as a supplement or an alternative proposal for the
Republic of Croatia Development Strategy.
195
14 Popis slika
Slika 1 - Ekstrapolirana verzija Boehmove krivulje ....................................................................... 7
Slika 2 - Prognoza razvoja IT Outsourcing trţišta ........................................................................ 16
Slika 3- Vrste softverskih proizoda............................................................................................... 37
Slika 4 - Stupanj produktizacije u softverskom poslovanju......................................................... 38
Slika 5 - Broj proizvodnih softverskih tvrtki na burzama u SAD 1990-2006 godine .................. 41
Slika 6 - Broj IT usluţnih tvrtki na burzama u SAD 1990-2006 godine ...................................... 42
Slika 7 - Udio prodaje usluga u ukupnom prometu odabranih hardverskih korporacija .............. 43
Slika 8 - Udio prodaje usluga i proizvoda u ukupnom prometu IT korporacija izlistanih na SAD
burzi .............................................................................................................................................. 44
Slika 9 - Prosječno ulaganje u istraţivanje i razvoj ICT firmi po sektorima ................................ 45
Slika 10 - Ulaganje u istraţivanje i razvoj najvećih japanskih tvrtki 2006. godine...................... 45
Slika 11 - Raspodjela udjela globalnog outsourcing trţišta .......................................................... 48
Slika 12 - Dimenzije suradnje velikih i malih softverskih tvrtki .................................................. 50
Slika 13 - Tri raspoznatljiva tipa proizvoĎača softvera ................................................................ 51
Slika 14 - Tranzicija iz trenutne situacije u konkurentniji poloţaj ............................................... 52
Slika 15 - Porterov dijamant ......................................................................................................... 57
Slika 16 - Lanac vrijednosti softverske firme ............................................................................... 59
Slika 17 - Lanac vrijednosti softverske industrije ......................................................................... 60
Slika 18 - Ovalni model - nacionalni faktori uspjeha pri izvozu softvera .................................... 62
Slika 19 - Izvoz ICT usluga (softvera) po zemljama 1990 - 2011 po veličini izvoza .................. 68
Slika 20 - Zemlje najveće izvoznice ICT usluga prema udjelu izvoza ICT usluga u ukupnom
izvozu usluga (%) ......................................................................................................................... 71
Slika 21 - Zemlje izvoznice softvera po izvozu ICT usluga po BDP (%) .................................... 72
Slika 22 - Zemlje izvoznice ICT usluga prema izvozu u dolarima po stanovniku ....................... 73
Slika 23 - Finska - udio drţavnih izdvajanja za istraţivanje i razvoj, %BDP ............................. 96
Slika 24 - Kretanje robnog izvoza Finske ( u mlrd. USD ) ........................................................... 97
Slika 25 - Indikatori znanosti i istraţivanja ................................................................................ 121
Slika 26 - Indikatori ljudskog kapitala u visokom školstvu ........................................................ 122
Slika 27 - Stopa emigracije visokoobrazovanih (% visokoobrazovanih u populaciji) ............... 123
Slika 28 - Zrelost ICT industrije ................................................................................................. 124
Slika 29 - Udio uvoza ICT dobara (% ukupnog uvoza dobara) .................................................. 125
Slika 30 - Udio izvoza ICT dobara (% ukupnog izvoza dobara) ................................................ 126
Slika 31 - Udio izvoza ICT usluga (% izvoza usluga) ................................................................ 126
Slika 32 - Broj pretplatnika telekom usluga ............................................................................... 127
Slika 33 - Broj sigurnih internetskih posluţitelja ....................................................................... 128
Slika 34 - Direktna strana ulaganja (% BDP) ............................................................................. 131
Slika 35 - Neto strana imovina u dolarima (u Log10 prikazu) od 1960.-2011. .......................... 132
196
Slika 36 - Prijave patenata .......................................................................................................... 137
Slika 37 - Prihodi od visoke tehnologije, licenci itd. .................................................................. 138
Slika 38- Udio robnog izvoza u razvijena gospodarstva ............................................................ 139
Slika 39 - Porezne stope (%) ....................................................................................................... 140
Slika 40 - Prosječne bruto plaće 1995-2009 u USD ................................................................... 143
Slika 41 - Stopa nezaposlenosti (%) ........................................................................................... 144
Slika 42 - Odnos očekivanog trajanja ţivota i BDP ................................................................... 145
Slika 43 - Ostali fakori kvalitete ţivljenja .................................................................................. 146
Slika 44 - Neto migracija (na 1.000 ljudi) .................................................................................. 147
Slika 45 - Stupnjevi ekonomskog razvoja .................................................................................. 166
Slika 46 - Proza.Net - Programska arhitektura ........................................................................... 175
Slika 47 - Proza.Net - Napredni EES .......................................................................................... 176
Slika 48 - Proza.Net - Reference ................................................................................................. 178
Slika 49 - Proza.Net - Smart Grid SCADA ................................................................................ 180
197
15 Popis tablica
Tablica 1 - Usporedni prikaz tvrtki koja koriste vlastita IT rješenja ili usluge računarstva u
oblaku ............................................................................................................................................ 12
Tablica 2 - Usporedba proizvodnih i usluţnih softverskih tvrtki prema pet ključnih značajki .... 40
Tablica 3 - Nacije koje se bave offshoringom .............................................................................. 49
Tablica 4 - Četri-redna taksonomija zemalja izvoznica softvera ................................................. 64
Tablica 5 - Pragovi sistematizacije zemalja izvoznica softvera .................................................... 65
Tablica 6 - Poslovnih i prihodovnih modela ................................................................................. 78
Tablica 7 - Finska - pregled oticajnih institucija i inicijativa u 2000. godini ............................... 89
Tablica 8 - Srbija - rast izvoza ICT usluga (udio u % izvozu usluga) .......................................... 98
Tablica 9 - Makedonija - rast izvoza ICT usluga (udio u % izvozu uslugu) ................................ 99
Tablica 10 - Porezne olakšice u Hrvatskoj ................................................................................. 116
Tablica 11 - Poticaji za investitore u Hrvatskoj .......................................................................... 118
Tablica 12 - Lista najboljih sveučilišta po AWRU ..................................................................... 119
Tablica 13 - - Lista najboljih sveučilišta u segmentu računarstva po AWRU ........................... 120
Tablica 14 - Indikatori stanja visokog školstva .......................................................................... 121
Tablica 15 - Indikatori tehnološke razvijenosti .......................................................................... 127
Tablica 16 - Indikatori u gospodarstvu (strani izvori) ................................................................ 130
Tablica 17 - Indikatori pokretanja novih tvrtki ........................................................................... 133
Tablica 18 - Indikatori lakoće poslovanja ................................................................................... 133
Tablica 19 - Indikatori (pravnog) izvršenja ugovora .................................................................. 134
Tablica 20 - Indeks korupcije ..................................................................................................... 135
Tablica 21 - indikatora sposobnosti kvalitete ICT izvoza .......................................................... 136
Tablica 22 - Pozeznih stopa i bruto plaća ................................................................................... 140
Tablica 23 - Porezne stope .......................................................................................................... 141
Tablica 24 – Ostali faktori kvalitete ţivljenja ............................................................................. 145
Tablica 25 - Proza.Net - Planirana ekonomsko financijska analiza prihoda i rashoda ............... 172
Tablica 26 - Zemlje prema izvozu ICT usluga ........................................................................... 198
Tablica 27 - Zemlje prema udjelu izvoza ICT usluga u ukupnom izvozu usluga (%) ............... 200
198
16 Ostali prilozi
Tablica 26 - Zemlje prema izvozu ICT usluga
Country Name 1998 2002 2006 2010
India $ 9.668.704.113,82 $ 31.269.201.070,25 $ 58.112.024.589,75
Ireland $ 5.645.825.430,25 $ 11.431.506.892,84 $ 23.536.665.014,01 $ 38.111.229.969,98
United States $ 9.513.100.000,00 $ 9.518.404.000,00 $ 17.504.942.000,00 $ 25.091.892.000,00
United Kingdom $ 5.159.438.113,36 $ 9.238.904.820,83 $ 20.051.558.211,45 $ 22.497.265.096,07
Germany $ 4.663.364.163,42 $ 7.565.566.515,16 $ 14.494.735.311,49 $ 21.964.223.360,06
Netherlands $ 1.882.305.626,98 $ 2.908.474.254,22 $ 8.761.427.956,87 $ 11.255.401.297,70
China $ 953.000.000,00 $ 1.188.274.443,87 $ 3.695.581.718,35 $ 10.476.412.987,00
Sweden $ 1.509.639.080,49 $ 2.152.440.220,97 $ 5.026.333.777,44 $ 9.063.549.660,71
Italy $ 962.399.341,47 $ 1.381.375.948,55 $ 4.133.221.157,23 $ 8.815.847.100,98
Spain $ 2.250.175.737,36 $ 3.424.169.380,71 $ 5.407.456.418,16 $ 8.570.928.166,96
Belgium $ 3.487.730.394,09 $ 4.896.524.826,07 $ 8.136.776.407,93
Israel $ 1.859.800.000,00 $ 4.317.400.000,00 $ 5.510.300.000,00 $ 7.988.300.000,00
Canada $ 2.865.341.328,09 $ 3.771.784.584,19 $ 6.418.157.839,27 $ 7.852.827.925,77
Finland $ 1.214.743.924,70 $ 741.221.122,48 $ 1.852.647.599,98 $ 6.781.763.022,70
France $ 1.655.475.405,72 $ 3.353.214.196,79 $ 5.778.190.839,41 $ 6.093.927.686,71
Norway $ 614.808.599,88 $ 662.116.398,08 $ 1.775.931.519,75 $ 3.760.593.773,36
Austria $ 612.856.699,40 $ 1.068.189.759,05 $ 2.920.653.236,60 $ 3.400.770.608,76
Luxembourg $ 660.682.287,05 $ 992.962.283,19 $ 3.647.304.709,55 $ 3.394.948.710,09
Singapore $ 729.805.659,37 $ 1.625.060.616,40 $ 3.137.521.720,71
Russian Federation $ 620.670.000,00 $ 1.435.030.000,00 $ 2.710.240.000,00
Philippines $ 415.000.000,00 $ 670.000.000,00 $ 2.233.000.000,00
Hong Kong SAR,
China
$ 974.393.182,99 $ 913.460.460,70 $ 1.191.490.758,58 $ 2.126.340.092,03
Poland $ 460.000.000,00 $ 263.000.000,00 $ 803.000.000,00 $ 2.100.000.000,00
Czech Republic $ 128.389.280,07 $ 313.485.869,26 $ 1.408.760.907,26 $ 1.796.567.185,57
Japan $ 2.501.057.909,60 $ 1.880.606.219,31 $ 1.401.882.184,18 $ 1.781.498.393,75
Hungary $ 108.519.614,81 $ 324.981.974,47 $ 910.226.358,82 $ 1.623.977.830,06
Romania $ 107.000.000,00 $ 245.000.000,00 $ 1.575.790.000,00 $ 1.621.000.000,00
Argentina $ 276.185.752,46 $ 277.210.000,00 $ 650.660.000,00 $ 1.534.621.190,03
Costa Rica $ 87.650.000,00 $ 185.575.956,04 $ 456.970.193,37 $ 1.257.990.297,94
Indonesia $ 1.220.351.167,33 $ 1.239.735.941,30
Morocco $ 1.009.600.905,49
Egypt, Arab Rep. $ 226.000.000,00 $ 247.900.000,00 $ 547.100.000,00 $ 995.700.000,00
199
Portugal $ 263.238.065,38 $ 312.281.498,48 $ 805.129.845,86 $ 983.365.968,91
Korea, Rep. $ 660.100.000,00 $ 397.200.000,00 $ 890.500.000,00 $ 976.900.000,00
Ukraine $ 99.000.000,00 $ 380.000.000,00 $ 947.000.000,00
Greece $ 289.083.953,47 $ 589.312.186,90 $ 888.115.032,45
Brazil $ 163.000.000,00 $ 171.628.000,00 $ 306.994.000,00 $ 644.836.901,32
Bulgaria $ 50.294.263,62 $ 206.534.494,87 $ 600.701.111,08
Turkey $ 428.000.000,00 $ 554.000.000,00
Slovak Republic $ 61.928.955,52 $ 128.758.958,69 $ 428.936.877,43 $ 533.531.214,36
South Africa $ 137.884.021,06 $ 389.091.449,49 $ 511.766.523,12
Lebanon $ 59.812.323,43 $ 304.863.891,81 $ 477.765.787,27
Slovenia $ 72.400.000,00 $ 137.000.000,00 $ 239.240.995,63 $ 446.692.754,72
Pakistan $ 311.000.000,00 $ 353.000.000,00 $ 244.000.000,00 $ 435.000.000,00
New Zealand $ 333.799.431,59 $ 342.932.180,74 $ 419.298.729,62
Estonia $ 22.013.449,27 $ 46.680.023,31 $ 172.522.820,96 $ 404.060.366,30
Croatia $ 148.112.366,91 $ 202.296.853,33 $ 339.983.383,27 $ 398.028.524,36
200
Tablica 27 - Zemlje prema udjelu izvoza ICT usluga u ukupnom izvozu usluga (%)
Country Name 1998 2002 2006 2010
India
49,63868 44,84317 46,95451
Ireland 33,73614 38,23189 32,81336 38,95522
Israel 18,42316 37,00174 30,0464 32,97068
Costa Rica 6,524393 9,9336 15,37759 29,05343
Finland 18,1359 7,099257 10,66043 25,21998
Romania 8,727569 10,43886 22,40811 18,50457
Philippines
12,10618 10,39727 15,8425
Sweden 8,05438 8,900986 10,46692 14,0956
Netherlands 3,782738 5,180944 10,33063 11,74741
Argentina 5,689777 7,930709 8,110116 11,6999
Canada 8,468341 9,317371 10,63445 11,3536
European Union 4,810126 6,890816 8,4556 10,29927
Kenya 9,50806 1,534403 11,6873 9,791324
Norway 3,95569 3,397534 5,362515 9,464363
Serbia
9,217856
Slovak Republic 2,701941 4,57927 7,890713 9,153811
World 4,638082 6,192418 7,506334 9,050084
Germany 5,534016 7,351418 7,726522 9,010536
Belgium
9,221421 8,22727 8,970597
Italy 1,424744 2,285562 4,175666 8,943258
Estonia 1,487769 2,736561 4,768826 8,923774
Bulgaria
2,282701 3,904721 8,893595
United Kingdom 4,582273 6,828037 8,476566 8,763851
Czech Republic 1,674981 4,426053 9,939432 8,578676
Hungary 2,009269 4,381592 6,641929 8,377424
Morocco
8,047606
Indonesia
10,59334 7,394445
Slovenia 3,574779 5,916138 5,507287 7,288018
Spain 4,643869 5,683529 5,069558 6,905572
Pakistan 22,151 14,53273 6,959498 6,597907
Poland 4,243542 2,620305 3,899573 6,418485
Austria 2,639325 4,130471 6,403895 6,216464
China 3,988282 2,989783 4,01697 6,119283
Russian Federation
4,560164 4,613921 6,02534
Ukraine
2,114481 3,36581 5,549695
Luxembourg 4,691079 4,842835 7,1942 5,084761
201
New Zealand
6,175596 4,202975 4,641723
United States 3,647577 3,400285 4,201114 4,609458
Portugal 2,981577 3,013203 4,361643 4,233429
France 1,948577 3,778958 4,481181 4,203487
Egypt, Arab Rep. 2,776072 2,659814 3,39087 4,182383
South Africa
2,765881 3,185703 3,654562
Croatia 3,736317 3,62381 3,147909 3,539122
Greece
1,435209 1,647853 2,37051
Brazil 2,136024 1,796896 1,577369 2,026445
Hong Kong SAR,
China 2,879446 2,048096 1,638126 2,002938
Turkey
1,671483 1,582676