UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO ZDRAVSTVENI FAKULTET

SEMINARSKI RAD

Tema : Modeli finansiranja zdravstvenih sistema

Kandidat: Mentor:

Kunić Alma

Travnik, april 2013.

SADRŽAJ

UVOD_________________________________________________________2

BISMARCK-OV MODEL ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA_________3

BISMARCK-OV MODEL U NJEMAČKOJ________________________3

BEVERIDGE-OV MODEL NACIONALNOG OSIGURANJA__________5

BEVERIDGE-OV MODEL U VELIKOJ BRITANIJI_________________5

PRIVATNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE U SAD – TRŽIŠNI

MODEL_____________________________________________________7

ZAKLJUČAK________________________________________________9

LITERATURA_______________________________________________10

1

1. UVOD

Zdravstvena zaštita u većini svjetskih zemalja je sastavni dio ukupnog društvenog života. Iako

je liječenje ljudi primarni zadatak zdravstva,u današnje vrijeme se daje velika važnost

organizaciji i finansijama zdravstvene zaštite.U većini razvijenih zemalja svijeta ,temeljna

obilježja nacionalnih zdravstvenih sistema postoje dugo te su i dio društvenog i nacionalnog

identiteta.Ne postoje savršeni modeli finansiranja zdravstvenih sistema koji mogu zadovoljiti

sve zahtjeve savremenog društva.U nastavku seminarskog rada u skaldu sa temom pisati ću o

o najžnačajnijim modelima finansiranja zdravstvenih sistema,a zatim i o njihovoj primjeni u

pojedinim zemljama svijeta.Uglavnom je riječ o kombinaciji različitih sistema sa prevagom

karakteristika pojedinog modela ,a najznačajniji su :

- BISMARCK-OV MODEL ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA - sistem socijalnog

osiguranja

- BEVERIDGE-OV MODEL NACIONALNOG OSIGURANJA

- PRIVATNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE U SAD – tržišni model

2

2. BISMARCK-OV MODEL ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

To je najstariji sistem zdravstvenog osiguranja koji je nastao sa uspostavljanjem prvog

zakonodavstva sa područja zdravstva i zdravstvenog osiguranja u Nemačkoj 1883. godine,

kada je vladao Otto von Bismarck . Prethodno dobrovoljno, osiguranje ovim zakonom postaje

obavezno, što propisima obezbeđuje država.

Glavni izvor sredstava za zdravstvenu zaštitu u toj grupi država predstavljaju sredstva

socijalnog osiguranja. Osiguranje od rizika plaćaju svi koji imaju bilo kakav dohodak.

Finansiranje u tim sistemima uključuje određivanje stope doprinosa koje plaćaju poslodavci,

plaćanje doprinosa od strane radnika kao i transfer iz drugih kasa ili fondova (npr. penzioni

fond ili fond za nezaposlene).Poslodavci i uposleni plaćaju doprinose po pravilu u jednakom

iznosu. Doprinosi se slivaju u bolesničke kase ili osiguravajuća društva, koja su od države

skoro potpuno nezavisne.To znači da same određuju stope doprinosa za zdravstveno

osiguranje, opredeljuju prava osiguranih osoba u odnosu na zdravstvene usluge i novčana

primanja i stupaju u odnose ugovaranja sa bolnicama, udruženjima ljekara,stomatologa i

farmaceuta. Najčešći način plaćanja izvođača usluga je do obima posla koji je određen u

ugovoru između izvođača i nosioca osiguranja. Takvim načinom upravljanja obezbjeđena je

njihova nezavisnost od države i državnog budžeta. Međutim, nezavisnost ne znači i

nezainteresovanost države za sistem zdravstvenog osiguranja.

Prava iz oblasti zdravstvenog osiguranja su osigurana skoro svim stanovnicima države. U

načelu je članstvo u tom sistemu obavezno za sve stanovnike države, iako u praksi nijedna

država ne obezbeđuje univerzalni pristup zdravstvenim uslugama cjelokupnom stanovništvu.

Obavljanje zdravstvene djelatnosti u okviru obaveznog zdravstvenog osiguranja je

neprofitno. Privatna osiguranja i lična sredstva u cijelom sistemu ne predstavljaju

značajan udio, ali su dozvoljena i moguća za pojedince čiji prihodi prelaze

određeni nivo.Bismarck-ov model finansiranja zdravstva imaju Slovenija, Austrija, Belgija,

Francuska, Njemačka.

2.1. BISMARCK-OV MODEL U NJEMAČKOJ

U Njemačkoj je izvorni bismarkovski model organizacije i financiranja zdravstvene zaštite.

Osnovno načelo ovog sustava jest načelo supsidijarnosti. U Njemačkoj je zdravstveni sustav

relativno autonoman od države. Sukladno politici pune zaposlenosti, više od 90,00%

stanovništva uključeno je u sustav socijalnog zdravstvenog osiguranja, koji se isključivo

odnosi na zdravstvenu skrb i naknadu za bolovanja. Oko 80,00% zdravstvenih

3

troškova pokriva se iz javnog sektora, a 20,00% iz privatnih osiguravajućih kuća. Bolnice su

uglavnom pod upravom lokanih ili regionalnih vlasti. U Njemačkoj najveći dio stanovništva,

oko 74,00% ima obvezno zdravstveno osiguranje. Mali dio osiguranika u Njemačkoj je

zakonski isključen iz sustava svega njih oko 6,00%.1

U trećoj skupini osiguranika tek je oko 18,00%, a to su najčešće poslovni ljudi s većim

prihodima, koji mogu birati između obveznog i privatnog osiguranja. Od ukupne populacije

dobrovoljnog članstva u socijalno zdravstvenom osiguranju, ima ih oko 14,00% i svi su

osigurani preko bolesničkih fondova, tek 4,00% preko privatnog osiguranja. Fondovi

zdravstvenog osiguranja organizirani su na temelju zemljopisnog područja, zaposlenosti ili

na temelju poslodavaca. U Njemačkoj su fondovi podijeljeni na sedam glavnih grupa na

temelju zemljopisnoga kriterija, a ove grupe na 17 regionalnih, 12 zamjenskih, 287 fondova

baziranih na temelju poduzeća uposlenih, 24 fonda u vlasništvu raznih udruženja, 13

poljoprivrednih fondova te jedan radnički i jedan mornarički fond. Novim zakonskim

rješenjem u Njemačkoj je izmijenjen i odnos osiguranika i bolesničkih fondova. Velika većina

osiguranika ima pravo birati bolesnički fond. To pravo je uskraćeno specifičnim kategorijama

osiguranika, kao što su poljoprivrednici (LKK osiguranje), obrtnici

(IKK), korporacijski zdravstveni fondovi (BKK), rudari i mornari koji imaju svoje posebne

fondove zdravstvenog osiguranja. Za obavezno zdravstveno osiguranje u Njemačkoj su

zaduženi tzv. obavezni zdravstveni fondovi, koji pripadaju grupi javnih korporacija.

Osiguranici plaćaju doprinose na temelju svojih primanja. Svi su članovi solidarni i imaju isti

tretman i beneficije,

bez obzira na razinu njihovog izdvajanja (suprotno načelima privatnoga zdravstvenog

osiguranja). Potencijalni zdravstveni osiguranik može slobodno birati gdje želi biti osiguran.

Kada izabere osiguranje, on sklapa ugovor na 12 mjeseci, a može ga prekinuti krajem godine.

U Njemačkoj građani mogu birati jedno od 52 privatna zdravstvena osiguranja. To su

najčešće građani s mjesečnim primanjem većim od 3,975 eura, državni službenici,

samozaposleni itd.. Svaki član obitelji uplatitelja privatnog osiguranja mora imati svoju

osobnu policu osiguranja.Privatno zdravstveno osiguranje je na dobrovoljnim osnovama i

finansira se iz premija koje su sklopljene na načelima zdravstvenog stanja, godine starosti,

plaće i slično. Beneficije ili određene povlastice karakteristika su obveznog zdravstvenog

osiguranja (trudnice, teško bolesni i slično), a kod privatnog osiguranja postoji isključivo

načelo pokrića troškova.

1 „MODELI ORGANIZACIJE I FINANSIRANJA ZDRAVSTVA U ODABRANIM ZEMLJAMA SVIJETA“ Prof.dr.sc Branimir Marković ; Mr.sc. Slavko Vukić 185.

4

3. BEVERIDGE-OV MODEL NACIONALNOG OSIGURANJA

Počeci ovog modela sežu u početak dvadesetog vijeka, a formalno ga je u Engleskoj postavio

Beverige 1942. godine. Na početku se i kod ovog sistema razvio veliki broj nezavisnih

zdravstvenih fondova koji su pokrivali manje dijelove stanovništva. Sa razvojem ovog

sistema je poreski način prikupljanja sredstava postao prevladavajući. Kao izvor finansiranja

koriste se porezi skupljeni u državnom budžetu, što znači da sistem zdravstvene zaštite ne

raspolaže svopstvenim sredstvima. Država preuzima ulogu vođenja i upravljanja. Pored toga,

država organizuje odgovarajuću mrežu zdravstvenih kapaciteta. O djelu budžeta namjenjenom

za zdravstvenu zaštitu odlučuje država, a raspoređivanje sredstava izvode institucije državne

uprave. Država propisuje i aktivnosti i zadatke zdravstvene službe. Cjelokupno djelovanje

zdravstvene djelatnosti zasnovano je na liječniku opšte prakse - ličnom liječniku, koji ima

posebno određenu funkciju i ovlaštenja. Liječnik je plaćen po broju njemu na brigu

povjerenih osoba i djelimično prema broju obavljenih usluga.

Zadatak je organizovanje aktivnosti i finansiranje zdravstvene službe, međutim,

očuvanje i povratak zdravlja stanovništva su briga države. Osim po načinu prikupljanja

sredstava, u odnosu na Bismarckov sistem, ovaj model se razlikuje i po tome što svi

stanovnici države (a ne samo zaposleni) imaju obezbjeđen pristup do zdravstvenih usluga pod

jednakim uslovima. Države sa Beveridge-ovim modelom finansiranja zdravstvenih usluga su

Finska, Grčka, Irska, Italija, Švedska, Španija, Velika Britanija, Danska i Portugal.

3.1. BEVERIDGE-OV MODEL U VELIKOJ BRITANIJI

Velika Britanija ima Beveradgeov model organizacije zdravstvenog sektora. Na vrhu same

organizacije NHS-a je ministarstvo zdravstva (Deparment of Health) Velike Britanije, a

glavne su mu zadaće raspodjela sredstava i donošenje zakonske regulative.

Vlada Velike Britanije preko svog je ministarstva zdravstva neposredno odgovorna

parlamentu. Strategic Health Authorities ili posebne strategijske zdravstvene jedinice SHA su

veze između stvarnih pružatelja usluga i ugovaratelja zdravstvene zaštite, a to su najčešće

fondovi zdravstvene zaštite. Ova zdravstvena tijela pokrivaju regije Velike Britanije i

sada ih trenutačno ima desetak. U samoj organizaciji NHS posebnu ulogu imaju fondovi

primarne njege. Oni su uvedeni 1997. godine i predstavljaju temeljna tijela za ugovaranje s

5

pružateljima zdravstvenih usluga. Preko fondova primarne njege finansiralo se samo u 2006.

godini preko 80,00% ukupnog proračuna nacionalne zdravstvene službe Velike Britanije.2

U listopadu 2006. godine u cijeloj Velikoj Britaniji bilo je preko 152 fonda i svaki je pokrivao

određeno zemljopisno područje. Glavne funkcije ovih fondova su: omogućavanje pristupa

liječnicima te ugovaranje ostalih zdravstvenih usluga. U sustavu primarne zdravstvene zaštite

ključnu ulogu imaju liječnici opće prakse. U Velikoj Britaniji ima oko 30.000 liječnika opće

prakse.Oni ugovaraju standardne zdravstvene usluge s nadležnim fondovima. Izvan

standardnih usluga liječnici naplaćuju posebne usluge, što ih motivira da rade više takvih

usluga.3

Organizacija NHS u Velikoj Britaniji

2 „MODELI ORGANIZACIJE I FINANSIRANJA ZDRAVSTVA U ODABRANIM ZEMLJAMA SVIJETA“ Prof.dr.sc Branimir Marković ; Mr.sc. Slavko Vukić 1843 „MODELI ORGANIZACIJE I FINANSIRANJA ZDRAVSTVA U ODABRANIM ZEMLJAMA SVIJETA“ Prof.dr.sc Branimir Marković ; Mr.sc. Slavko Vukić 184

6

4. PRIVATNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE U SAD – TRŽIŠNI

MODEL

U SAD-u je zastupljen tržišni model finansiranja zdravstvene zaštite. Ovakav tip privatnog

finansiranja zdravstva je tipičan za SAD. Velike kompanije plaćaju zaposlenima osnovno

zdravstveno osiguranje i većina Amerikanaca dobija zdravstveno osiguranje od svog

poslodavca. Ali ne svi, i sve više zaposlenih iz svog džepa pokriva zdravstvene troškove.

Osim toga, 45 miliona (oko 20%) Amerikanaca je bez ikakvog zdravstvenog osiguranja. U

SAD-u je od 1990. Godine privatnim zdravstvenim osiguranjem bilo obuhvaćeno oko 73,00%

stanovništva, dok je 27,00% stanovništva bilo obuhvaćeno javnim socijalnim osiguranjem.

Zvanični podaci pokazuju da su troškovi zdravstvenog osiguranja u SAD 2004. godine

dostigli 1900 milijardi dolara.4

Američko zdravstvo karakteriziraju najveći troškovi u svijetu, uz manji udjel javnog ulaganja

te uz najveće razlike u mogućnostima pristupa zdravstvenoj zaštiti. Osnovni razlog za visoku

cijenu američkog zdravstvenog osiguranja je taj što su medicinske usluge, materjal,

tehnologija i lijekovi mnogo skuplji nego u drugim industrijalizovanim zemljama. Osim toga,

ljekari su primorani da primenjuju veći broj preventivnih procedura kako bi se zaštitili od

mogućih tužbi za pogrešno liječenje. Osiguranje koje liječnici plaćaju da bi se zaštitili od

mogućih kazni za pogrešno liječenje, sve je skuplje, i to zauzvrat povećava cijenu

zdravstvenih usluga.Premije za osiguranje od pogrešnog liječenja su izuzetno visoke.

Sjedinjene Države imaju i sisteme besplatne zdravstvene zaštite, Medicare i Medicaid .Tim

programima se omogućuje osnovna zdravstvena zaštita najsiromašnijima i korisnicima

državne novčane pomoći (invalidi, zapuštena deca i dr.). Pošto su programi izazivali visoke

troškove državi, oni su naknadno reformisani tako da su sužena prava po ovim programima,

što je dovelo do smanjenja plata zdravstevnom osoblju i broja zdravstvenih radnika koji su u

te programe bili uključeni.

4 „MODELI ORGANIZACIJE I FINANSIRANJA ZDRAVSTVA U ODABRANIM ZEMLJAMA SVIJETA“ Prof.dr.sc Branimir Marković ; Mr.sc. Slavko Vukić 184

7

Od ukupno 296,8 milijuna zaposlenih Amerikanaca, poslodavci pružaju zdravstvenu

zaštitu za 164 milijuna građana, a socijalni programi obuhvaćeni javnim financiranjem čine

svega 25,00% ili oko 73 milijuna stanovnika. Ukupno je neosigurano oko 16,00%

stanovništva ili 47 milijuna, što je povećanje za oko 34,00% u odnosu na pokazatelje

od 1990. godine.5

5 MODELI ORGANIZACIJE I FINANSIRANJA ZDRAVSTVA U ODABRANIM ZEMLJAMA SVIJETA“ Prof.dr.sc Branimir Marković ; Mr.sc. Slavko Vukić 185

8

5. ZAKLJUČAK

Tema mog seminarskog rada je MODELI FINANSIRANJA ZDRAVSTVENIH

SISTEMA.Zdravstveni sistemi postoji od davnina kada su prvi put ljudi pokušali zaštititi

svoje zdravlje i lijećiti bolesti.Sistem se razvijao pod uticajem razlićitih faktora. Organizacija

za ekonomsku saradnju i razvoj postavila je 1987. godine tri osnovna modela : Sistem

nacionalne zdravstvene službe – Bevridžov model (V.Britanija, Švedska, Danska, Finska,

Italija, Grčka, Portugal i Norveška);Sistem socijalnog zdravstvenog osiguranja – Bizmarkov

model (Njemačka, Švicarska, Australija, Francuska, Belgija, BiH);Sistem privatnog

osiguranja – model “nezavisnih suverenih korisnika” (SAD). Izvor finansiranja određuje

model finansiranja zdravstvene zaštite.Bizmarkov sistem je zastupljen u Bosni i

Hercegovini.Sistem socijalnog osiguranja (Bizmarkov sistem) doprinosi na plate i iz plata su

osnovni izvor za ostvarivanje prava iz zdravstvene zaštite.Neograničena solidarnost u sistemu

obaveznog zdravstvenog osiguranja, za istu zdravstvenu potrebu osigurano lice ima istu

zdravstvenu uslugu. Funkcionisanje i organizacija zdravstvenog sistema, iako različiti širom

svijeta, imaju zajedničke osnovne karakteristike. S tim u vezi osnovne elemente sistema

zdravstvene zaštite čine resursi: ljudski resursi tj. zdravstveni radnici, organizacija,

administracija i rukovođenje i obezbjeđenje zdravstvenih usluga stanovništvu.Za kraj bih

navela da idealnog sistema zdravstvenog osiguranja nema.Beveridge-ov sistem garantuje

zaštitu svima,uz mogučnost nižeg kvaliteta zdravstvene zaštite.Bismarck-ov sistem garantuje

kvalitetnu zdravstvenu zaštitu,ali je ne daje cijelom stanovništvu.Najbolje rješenje jeste

kombinacija razlićitih sistema što bi pružilo sigurnost i zadovoljstvo stanovništvu razlićitih

zemalja.

9

6. LITERATURA

- http://www.lat.rfzo.rs/download/Modelizdrosig-lat.pdf

- MODELI ORGANIZACIJE I FINANSIRANJA ZDRAVSTVA U

ODABRANIM ZEMLJAMA SVIJETA“

Prof.dr.sc Branimir Marković ; Mr.sc. Slavko Vukić

- http://www.mefmo.ba/eucenje

10