UVOD

Japodi-veliki plemenski savez koji je u doba rimskog vladanja nastavao područje od

Snežnika na zapadu do Sane na Istoku i Zrmanje na Jugu. Nakon provale Kelta na početku

IV. stoljeća pali su pod keltski utjecaj. Unatoč tome u njihovoj kulturi i dalje su sačuvani jaki

autohtoni ilirski elementi. Bili su organizirani u teritorijalnim zajednicama koje su se

grupirale oko utvrđenih naselja. U 2. stoljeću oni su upadali i na područje sjeverne Italije.

Zbog toga su Rimljani pokušavali u više navrata pokoriti ih. Nakon vojne intervencije protiv

njih 129. g. prije Kr. konzul Gaj Sempronije Tuditan slavio je u Rimu trijumf. Konačno ih je

pokorio Oktavijan u ratu od 35. do 32. prije Kr., osvojivši i njihovo glavno uporište Metelum.

JAPODI

Svaki narod ima predaju o svom početku, ali nažalost Japodi ne, barem ne otkrivenu

za nas. Kako nisu imali svoje pismo ostaje nam samo njihovo vizualno bogatstvo. Japodski

prostor obuhvaća današnji prostor između rijeka Kupe i Une do Velebita i Vinodola. Južnije

od njih susjedi su im bili Liburni s kojima su ponekad ratovali zbog obalnih prostora. Na

zapadu su graničili s Histrima. Njihovo kombinirano naseljavanje oko Like potvrđeno je oko

9. stoljeća prije Krista. Pismo nisu imali, a nakon dolaska rimljana koriste se latinicom.1

Prema nekim izvorima postojale su dvije Japigije. Jedna na jugu Apeninskog

poluotoka ,a druga na sjevero-zapadu balkana. "Strabon o Japodima govori kao o narodu koji

je mješavina Ilira i Kelta te živi oko planine Okre, da su nekoć bili moćni i brojni te da su

nastanjivali obje strane planine. Planina Okra kao najniži dio Alpa, granica je Japoda i Karna.

Svoju su snagu temeljili na pljačkaškim upadima. Potpuno su oslabljeni nakon što ih je

porazio Oktavijan. Strabon dalje spominje četiri njihova grada: Metul, Arupini, Monetij i

Vendon. Njihova je zemlja siromašna, a stanovništvo najčešće živi od prosa i ječma. Vojna im

je oprema keltska, a tetovirani su poput ostalih Ilira i Tračana. Strabon smješta Japode u

prostor između Panonaca i Jadranskog mora. Kako je Strabonov podatak povezan s

razdobljem nakon Japoskog poraza možemo to prihvatiti s obzirom da Japodi prije

Oktavijanovih upada nisu bili u takvom stanju. U nastambama je bilo dosta srebrnog novca i

ostalih skupih predmeta."2 Njihov položaj, bogatstvo prirode, lov, stočarstvo dokazuju da nisi

mogli prije Oktavijanove pobjede biti siromašni. Japodi su imali odličan položaj, blizinu

moru, smještaj na važnim prometnicama što govori da su imali dosta trgovačkih veza, a i

domaće proizvodnje. O tome svijedoče bogati nalazi u nekropolama, kao što je grob 47. koji

je pronađen 1956. godine prilikom iskopavanja velike japodske nekropole u Kompolju pokraj

Otočca. Nađeni su razni grobni prilozi kao što su fibule sa zrncima jantara na luku i

privjescima, zrnca jantara u obliku ženskih glava i sl. Ljudska glava kao i zmijska svijedoče

da su ti privjesci imali neko religisko značenje ili simbolično, zapravo da je riječ o

božanstvima, zaštitnicma onih koji su nosili taj nakit. Zmija kod većine naroda simbolizira

mudrost, zlo, zdravlje ili plodnost. Ljudska glava bi mogla biti povezena sa solarnim

božanstvom odnosno personofikacijama sunca. Među 118 dobro očuvanih jantarnih zrna, 6 je

rezbarenih, većina je okruglog, nepravilnog oblika. Sva zrna su bila složena u ogrlicu. U toma

istom grobu kao dio ogrlice nađeno je i pet zanimljivih jantarnih zrna. Radi se o tri zrna u

1 http://hr.wikipedia.org/wiki/Japodi, (31. 7. 2010.).2 BORIS OLUJIĆ, Povijest Japoda, Srednja Europa, Zagreb, 2007., str. 118-120.

obliku glava žena, jedno s prikazom cijele ljudske figure i jedno u izgledu ptice. Zrna su

rađena u stilu grčke arhaike. Tih pet likova izrezbarenih u jantaru, mogli bi biti junaci priče iz

grčke mitologije o mladom bogu Faetontu i nastanku jantara od suza njegove tri sestre.3

Japodsku kulturu podjelili su na sedam faza. Prvo razdoblje traje od 1200. do 800.

prije Krista, druga faza od 800. do 700. prije Krista. Treća faza počinje 700. godine i traje do

600. pr. Krista. Najviše podataka o ovom razdoblju pružaju nekropole Kompolja, Prozora i

Vrepca. Četvrta faza obuhvaća razdoblje od 600. do 500. godine prije Krista. U tom razdoblju

počinju se događati promjene na području Japoda. Za petu fazu karakteristične su certosa

fibule, fibule s 3 kuglice na luku, pločaste naočalaste fibule, fibulr s jantarnim zrncima, sa

staklenim zrncima i sl. Šesta faza traje od 300. do 180./170. godine prije Krista. Sedma faza

traje od 180. do 35. godine pr. Krista. U tom se razdoblju Japodi počinju pojavljivati u

antičkim literalnim vrelima, kontakti s rimskim svijetom. Postoji i osma faza koja se odnosi

na nekropole na srednjem toku rijeke Une. Tad počinje rimska vlast u Iliriku.4

Japodski prostor bio je veoma raznnolik, sastoji se od šuma, dolina rijeka, krške

udoline i zavale, velikih planinskih lanaca i morske obale. Srednje Japodsko poddručje

obuhvaća cijelu Gorski Hrvatsku. Planinsko područje obuhvaća Velebit, Veliku i Malu

Kapelu i Plješevicu, vodeni tokovi obuhvaćaju rijeke Unu i Kupu. Prema nekim izvorima

obalno područje Japoda prostiralo se u dužini od 185 km. Guste šume su često uništavane

zbog povećenog broja stanovnika. Što se tiče klime ovog prostora i ona ja raznolika. Na

većini prostora prevladava kontinentalna klima, s oštrim zimama i toplim ljetima. Na obalnom

području prevladava sredozemna klima koja je različita od južnijeg dijela zbog češćih

padalina i nižih temparatura. Planinske barijere ograničavaju toplinski utjecaj mora na

unutrašnjost, ali ne može u potpunosti spriječiti prodor vlage.

Što se tiče Japodskih naselja postoji gradina, sojeničko naselje i špilje. Dominantni

oblik naselja bila je gradina. Ponekad su gradine bile utvrđene firtifikacijama, ponekad su se

koristile i drvene grede. Zaštitni zidovi mogli su biti jednostruki, dvostruki ili višestuki.

Građeni su od zemlje ili kamena, kameni su bili izrađivani tehnikom suhozida. Često grade

tumule koji obično osiguravaju ulaz u naselje. Od sojeničkih naselje neđeni su ostaci podnice,

grede nosača, sohe i ostaci keremike, krovovi su bili od slame. Na japodskom prostoru

otkriveno je i dosta ostataka keramike, tragovi kraćeg ili dužeg ljudskog boravka u špiljama.

3 http://www.hrcak.srce.hr/file/45907, (31. 7. 2010.).4 B. OLUJIĆ, Povijest Japoda, str. 53-61.

Do sada su istražene Pećina u Ličkom Lešću, Cerovačka kod Gračaca i Golubinjaču kod

Kosinja. Špilje su služile kao stalna ili povremena staništa, ali su korištene i za stoku. Za

uzgoj stoke mnogo im je pomogao izlaz na more za opskrbu solju. Iako o njihovom

gospodarstvu nema puno podataka uzgoj stoke potvrđuju ostaci kostiju ovaca, koza, svinja i

goveda. U naseljima su pronađeni brojni fragmeneti keramičkih posuda za mlijeko. Uz uzgoj

stoke bavili su se i lovom.

UMJETNOST I POGREBNI OBIČAJI

Najčešći motivi japodske plastike su konjanici i žene, ti motivi su slični Grčkoj i

Etrurskoj arhaici. Razlike u odnosu na primjere iz drugih krajeva Sredozemlja zapažaju se

samo po načinu upotrebe motiva. Prikazi ljudi u Japodskoj umjetnosti ima blizak oblik

Grčkom geometriskom stilu. Takav izraz je lokalni i nema puno veze sa geometriskim stilom.

Svojstva tog stila su okrugla forma glave, okruglo oko i poput mrkve izduženi nos. Vrijeme

trajanja japodske kamene produkcije je približno od 6. do 4.st prije Krista. Nema dokaza da se

taj stil zadržao i kroz helenističko doba. Izgleda da helenizam nije mogao naći odjeka u

Japodskoj, razmjerno primitvinoj sredini.5

Japodi su vodili veliku brigu o svijet mrtvih. Nekropolo su im se najčešće nalazile u

podnožju naselja, a imali su funkciju označavanja granice teritorija ili kao orijentir. Uz

nekropole s ravnim grobovima Japodi su poznavali i ukapanje ispod grobnih humaka, tumula.

Postojala su tri tipa nekropola: ravne nekropole na ravnom terenu, ravne nekropole na manjim

uzvišenjima i nekropoloe na padinama naselja. Pokojnike bi ukopavali u plitku raku, a

ponekad bi ih samo položili na samu zemlju te dodali elemente grobne konstrukcije. Tijelo bi

uvijek polagali na leđa, ruku spuštenih niz tijelo. Bili su sahranjivani u svim smijerovima što

znači da nisi imali orijentaciju što se sahranjivanja tiče. Oko tijela se slagalo krupnije kamenje

te se sve zatrpavalo zemljom isitnijim kamenom. Nekad bi grob bio pokriven jednom ili

dvijema pločama od neobrađenog kamena. Pokojnici su najvjerojatnije ukopavani u drvenim

sanducima ili bi bili položeni na drvenu dasku , a ponekad s njom samo prekriveni te bi se

nakon toga grobovi zatrpali zemljom. Na Japodskom prostoru istovremeno uz sahranjivanje

pojavljuje se i spaljivanje pokojnikovih ostataka. Radi se o pohranjivanju spaljenih ostataka u

5 NENAD CAMBI, Antika, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002., str. 21.

žare. A ponekad se spaljene kosti iravno polažu u grob. Priloge, koji su većinom bili nakit

dodavali su naknadno. Postoji mogućnost da su skeletni grobovi bili ženski, a paljevinski

muški ili da su paljevinski bili doseljeno, a skeletni domaće stanovništvo.6

SUKOBI S RIMLJANIMA

Izuzetni prostor kojeg su nastanjivali Japodima je pomogao u komunikaciji i dobrim

trgovačkim vezama. Zbog tog su Japodi smetali širenju rimskog utjecaja, a svojim su vojnim

upadima izravno ugrožavali rimske posjede u Cisalpinskoj Galiji. Japodi se tako od 2. st. pr.

Krista počinju pojavljivati u antičkim pisanim izvorima. Poslje Tuditanova pohoda Japodi se

bune protiv Rima. Prodiranjem Rima 119. pr. Krista Japodi nisu bili potpuno pokoreni i

stavljeni pod rimsku vlast. Tijekom čitavog 2. i prve polovice 1. stoljeća prije Krista Japodske

zajednice su se odupirale rimljanima, ali nisu sve zajednice uspjevale na isti način. Japodski

prostor zapadno i južno od Velike i Male Kapele bio je izložen jačim napadima. Tek 35.

godine prije Krista Japodi su pokoreni i sa Salasima, Tauriskima i Liburnima su plaćali danak.

Plaćanje danka odnosi se samo na jedno razdoblje, jer su se oni odrekli skupnog plaćanja

danka i iskoristivši Oktavijanovu odsutnost i napali susjedna područja. Oktavijan pokoravanje

drugih naroda povjerava svojim legatima, a protiv Japoda kreće sam. Nakon pokoravanja

Japoda na zapadu , Oktavijan kreće prema Japodima na istoku. Oni su Oktavijanu zadavali

najviše problema. Za razliku od južnih Japoda, Japode koji su bili na prostoru sjeverno od

Velike i Male Kapele Rimljanu nisi nikada uspjeli pokoriti. Oktavijan je počeo prelaziti

planinski put preko Velike i Male Kapele. Japodi su mu otežavali ionako težak put obarajući

stabla. Iz šuma je rimljanima stalno prijetila opasnost. Većina vojske je išla dolinama, dok je

jedna dio išao po vrhovima ili bočno spriječavajući japodske zasjede. Oktavijan osvaja

Terpon, stanovnici bježe. U gradu Metulu branitelji uspješno odolijevaju protivnicima. Ali

ubrzo rimski vojnici ulaze i traže predaju oružja, japodski ratnici zatvaraju žene i djecu u

vijećnicu te napadaju Rimljane. Nakon neuspjelog pokušaja spaljivaju vjećnicu, a žene prvo

ubijaju dijecu pa sebe, da živi nebi pali u Rimske ruke. Cijeli grad je srušen, a preživjelo

stanovništvo se predalo. Dok druga predaju govor da nitko živ nije pao u Oktavijanove ruke.

6 B. OLUJIĆ, Povijest Japoda, str. 160-171.

Tako su i sjeverni Japodi pali pod Rimsku vlast. Oktavijan je trijumf slavio 29. godine prije

Krista. U čast tog trijumfa podignut je slavoluk na Forumu. "Stvaranjem skardonskog

konventa u Augustovo doba, Japodi se postepeno uključuju u teritorijalni i administrativni

okvir Liburnije i Dalmacije."7 U taj sastav ulaze kao etnička skupina. Prije Oktavijanovog

osvajanja Japodi su bili moćni, opjevali su ih i rimski pjesnici, no nakon poraza više se i ne

spominju. "Japodski narod je bio vjerojatno organiziran u jedinice teritorijalne samouprave,

koje su odgovarale prijašnjim teritorijalnim japodskim zajednicama. Njima su na čelu kao

predstavnici rimske vlasti stajali praepositi."8 Rimska je vlast dopuštala određenu

samoupravu, ali pod uvjetom da to ne ugrožava Rimske interese.

7 B. OLUJIĆ, Povijest Japoda, str. 197. 8 B. OLUJIĆ, Povijest Japoda, str. 201.