Doc Dr Jusuf Kumali

Prof. dr. sc. Jusuf Kumali

POSLOVNE FINANSIJE

Biha, oktobra 2007.Prof. dr. sc. Jusuf Kumali

Poslovne finansijeIZDAVA:

Ekonomski fakultet Univerziteta u Bihau

RECENZENTI:

Prof. dr. sc. Zijad Njuhovi

Doc. dr. sc. eljko ainLEKTOR:

Amer Bekritampa: tamparija

Tira: 350 primjeraka

CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo336.7:658.14/.17 (075.8)

KUMALI, Jusuf

Poslovne finansije / Jusuf Kumali. -

Biha : Ekonomski fakultet , 2007. -

475 str. : graf. prikazi ; 25 cm

Bibliografija: str. 407-410 i uz tekst

ISBN 978 9958 9106 0 - 9COBISS. BH ID 15927046P R E D G O V O R

Privredni trenutak u zemljama u tranziciji, pa i Bosni i Hercegovini zahtijeva iznalaenje teorijskih i praktinih modela stvaranja trine privrede. Da trina privreda ne bi i dalje ostala prazan pojam koji svi rado koriste, a da istovremeno nemaju jasnu predstavu o tome to ona zapravo znai, neophodno je dati saeta i precizna objanjenja osnovnih pojmova i osnovnih naela funkcionisanja razvijene trine privrede.

Uz trita robe i usluga, te trite rada, finansijska trita, tj. potranja za novcem i kapitalom i ponuda novca i kapitala, trei su vrh trokuta zvanog trina privreda. Istina je da su najrazvijenije zemlje svijeta pored eksplozivnog tehnolokog progresa, visokih stopa rasta drutvenog proizvoda, visokih stopa zaposlenosti doivjele jednako brz napredak u kreiranju novih finansijskih instrumenata, finansijskih institucija, te u razvoju finansijskog zakonodavstva.

Finansijska trita postala su ogledalo za kontrolu poslovanja preduzea od strane investitora (tedia), poticanja preduzea da postigne veu efikasnost (preduzea na finansijskim tritima neprekidno prate svoju trenutnu poziciju preko vrijednosti vlastitih emitovanih dionica, koja je u direktnoj ovisnosti o efikasnosti preduzea; kod pada cijena dionica preduzeu, opada i interes potencijalnih investitora za njihovu kupovinu pa ono gubi nove izvore kapitala), usklaivanja interesa razliitih uesnika privredne aktivnosti (zaposlenih u preduzeu, menadmenta, dioniara, kreditora, drutvene zajednice u kojoj preduzee djeluje, itd.), te regulacije nacionalne privrede od strane vlade.

Inicijativa za pokretanje novih poslovnih pothvata dolazi od strane inventivnih i preduzetnih pojedinaca. Treba imati u vidu da je rezultat svakog poslovnog pothvata, po prirodi stvari, neizvjestan i nitko ga ne moe unaprijed predvidjeti. Ukoliko se neizvjesnost moe statistiki iskazati, onda se ona naziva rizikom. Ovo znai da se svakom ishodu koji se mora moi kvantitativno izraziti moe jednoznano pridruiti vjerovatnoa njegove realizacije. Umnoak vrijednosti jednog ishoda, u novanom ili nekom drugom izrazu, s njegovom vjerovatnoom dogaanja naziva se oekivana vrijednost. Nestabilnost realizacije odreenog dogaaja mjeri se prosjenim odstupanjem razliitih ishoda od oekivane vrijednosti. Dakle, vea prosjena odstupanja znae veu nestabilnost, a iz toga neposredno slijedi i vei rizik.

Ukupan rizik je rezultanta razliitih vrsta rizika, s tim to zbog razliitog meudjelovanja komponentnih rizika veliina rezultantnog rizika moe biti manja od komponentnih. Ovo svojstvo se esto koristi kao sredstvo smanjivanja rizika usmjeravanjem investicija u vie projekata. Kada su investicije dovoljno neovisne, ishod ovakve investicijske kombinacije moe biti ak manje rizian od ishoda svake od tih investicija posebno. Razliiti investicijski pothvati su razliito rizini, tako da se zajmodavci za odreene investicije izlau veem ili manjem riziku gubitka svojih sredstava, bilo da je rije o nepovratu ili djeliminom povratu glavnice (kapitalni gubitak) bilo apsolutnom ili relativnom gubitku dohotka (dohotka od kupovine dionica dividendi, raznih vrsta kamata, dohotka od unajmljivanja kapitalnih dobara renti, itd.).

Pored razliitih instrumenata osiguranja od rizika (neki investitori vie vole sigurnost, a drugi pretpostavljaju visoke i istovremeno rizine prinose od investicija) odabirom razliitih vrsta vrijednosnih papira, bitno svojstvo finansijskih trita je to da ona neposredno, kroz zahtjevne stope prinosa na pojedine vrste vrijednosnih papira, odravaju rizinost investicijskih pothvata. Svi drutveni subjekti (pojedinici i preduzea) koji raspolau slobodnim novcem u obliku tednje, a koji im trenutno nije potreban, dobivaju posredstvom finansijskih trita izuzetno vrijednu informaciju o rizinosti posuivanja svoga novca, pod razliitim uslovima posuivanja, razliitim zajmotraiocima.

Iz navedenog slijedi da su finansijska trita nezamjenjiv instrument usmjeravanja, tj. alokcije raspoloivog novca u najprihvatljivije investicijske pothvate, te su stoga regulator ali i barometar preduzetnike ivosti koja je motor rasta i razvoja svake razvijene trine privrede, o kojima ovisi i prosjeni ivotni standard i stopa zaposlenosti.

Finansijska funkcija u preduzeu objedinjuje marketinku funkciju, tj. prilagoavanje proizvodnje potrebama trita, i proizvodnu funkciju (istraivanje i razvoj novih proizvoda i samu njihovu proizvodnju uz pripadajue trokove proizvodnje). Na taj nain finansijska funkcija u preduzeu zapravo objedinjuje (funkciju potranje) s ininjersko-razvojnom stranom proizvodne aktivnosti, koja direktno odreuje trokove proizvodnje u danom trenutku (funkcija ponude).

Naime, vanost finansijske funkcije ogleda se upravo u tome da ona omoguava kontinuirani razvoj i promjene kako marketinke, tako i proizvodne funkcije radi podravanja funkcije cilja preduzea (ekspanzije na tritu, tj. to vea zarada i u vezi s tim poveanje vrijednosti vlastitih sredstava), uz usklaivanje naizgled kontradiktornih interesa razliitih uesnika proizvodnog procesa.

Uoljivo je da finansijska funkcija vee tri osnovana elementa na kojima poiva razvijena trina privreda: nove potrebe stanovnitva (istraivanje trita), organizacijsko i tehniko-tehnoloko znanje (razvoj i istraivanje) i proizvodnu (funkciju ponude, tj. trokovnu funkciju uz trenutni nivo tehniko-tehnolokog i organizacijskog razvoja); a ovo sve se moe obuhvatiti pojmom preduzetnitva.

Razliite stope prinosa iz razliitih investicijskih izbora dovode investitora u situaciju relativnog gubitka ako odabere loiju investiciju u odnosu na ishod najbolje investicije (tzv. oportunentnog troka). Rezultate svake alternativne investicije investitori jasno oitavaju na finansijskim tritima pomou vrijednosti dionica razliitih preduzea, koja su pozitivno korelirane s rezultatima poslovanja tih preduzea. Mehanizam finansijskih trita koji dovodi u vezu trinu vrijednost kapitala s prinosom od njega osnovni je mehanizam pomou kojega razvijena privreda odrava i poveava trenutnu vrijednost sredstava kojima preduzee, a to znai privreda u cjelini raspolau. Vrijednost kapitala u sadanjem trenutku mora biti barem pokrivena zbirom vrijednosti buduih dohodaka. to je razlika zbira buduih dohodaka i sadanje vrijednosti glavnice vea, projekt je rentabilniji. Prosjena godinja stopa rasta svakog godinjeg dohotka (iz niza buduih dohodaka) mjeri rentabilnost investicije i naziva se stopom povrata investicije. Dakle, da bi kapital barem ouvao svoju vrijednost, mora se nalaziti u dinaminom stanju neprekinute oplodnje (stvaranja dohotka) iz kojeg se on samo obnavlja. Uloga finansijskog trita kao medija usporeivanja obnovljivosti kapitala u razliitim investicijskim projektima pri tome je nezamjenljiva.

U teoriji i praksi finansijskog upravljanja spavaju najvee ljudske anse za permanentno poveanje produktivnosti u znanju, koje implicira efektivnosti i efikasnost u realizaciji ciljeva finansijskih poslova sa to manjim obimom angaovanih sredstava i sa to veim kvantumom profita. Zbog toga je finansijsko menaderstvo i nauka i umjetnost, koje finansijska ulaganja preduzea transformiu kroz menadersku funkciju u profit, dok finansijsko preduzetnitvo tendira stvaranju vrijednosti putem odgovarajue biznis politike, inicijative i rizika.

U savremenim trinim privredama, upravljanje menaderskim finansijama je sloen i atraktivan zadataka iz prostog razloga to oplodnja finansijskog kapitala po maksimalnoj stopi rentabilnosti, odnosno po najvioj moguoj stopi dobiti predstavlja centralni motiv preduzetnitva. Na kriterijumu rentabilnosti u finansijskom upravljanju preduzea faktiki se bazira cjelokupan proces poslovnog, razvojnog i finansijskog menaderstva. Stoga su poslovne finansije jedan od glavnih zadataka poslovodstva preduzea u kreiranju i ostvarivanju politike plasmana finansijskog kapitala preduzea i likvidnosti preduzea. Menaderska revolucija je izvedena onog trenutka kada je svojina nad kapitalom odvojena od kompetencije voenja preduzea, odnosno kada je odvojena kompetencija vlasnika od kompetencije upravljaa.

U Bihau, oktobra 2007. godine

A U T O R

S A D R A J

I TEMELJNI KONCEPT POSLOVNIH FINANSIJA 14

1.1. Pojam, razvoj i funkcije poslovnih finansija 141.2. Uloga i znaaj finansijskog menadmenta 171.3. Posliovne finansije i tok gotovine 181.4. Poslovne finansije i stvaranje konkurentnih prednosti201.5. Oblici organizacije preduzea i cilj poslovanja 231.5.1. Oblici poslovnog organizovanja 231.5.2. Cilj poslovanja preduzea 251.5.3. Organizacija finansijske funkcije i zadaci 281.6. Odnos finansijske funkcije i drugih funkcija 321.6.1. Odnos finansijske i raunovodstvene funkcije 321.6.2. Odnos finansijske i nabavne funkcije 331.6.3. Odnos finansijske i prodajne funkcije 331.6.4. Odnos finansijske i proizvodne funkcije 341.6.5. Odnos finansijske i upravljake funkcije 341.6.6. Odnos finansijske funkcije prema vlasnicima kapitala 351.6.7. Odnos finansijske funkcije prema dravnim organima 351.6.8. Odnos finansijske funkcije prema poslovnom okruenju 36II VREMENSKA VRIJEDNOST NOVCA 372.1. Diskontiranje i ukamaivanje 37

2.2. Iznalaenje budue vrijednosti392.2.1. Izraunavanje budue vrijednosti pomou jednadbe 402.2.2. Izraunavanje budue vrijednosti pomou finansijskih tablica 422.2.3. Izraunavanje budue vrijednosti uz upotrebu kalkulatora 432.2.4. Ispodgodinje ukamaivanje 442.3. Izraunavanje sadanje vrijednosti 462.3.1. Izraunavanje sadanje vrijednosti uz primjenu jednadbe 472.3.2. Izraunavanje sadanje vrijednosti uz pomo finansijskih tablica 472.3.3. Izraunavanje sadanje vrijednosti uz pomo kalkulatora 482.3.4. Ispodgodinje diskontovanje 492.4. Vremenska vrijednost viestrukih gotovinskih tokova 492.4.1. Vrednovanje nejednolikog gotovinskog toka 502.4.2. Izraunavanje sadanje vrijednosti beskonanog jednolikog

gotovinskog toka vjene rente (povrata) 532.4.3.Jednoliki konani gotovinski tok periodina renta (povrat) 532.4.3.1. Izraunavanje periodine rente pomou jednadbe 532.4.3.2. Izraunavanje budue vrijednosti rente pomou

finansijskih tablica i kalkulatora 542.4.3.3. Izraunavanje sadanje vrijednosti periodine rente

pomou jednadbe 562.4.3.4. Izraunavanje sadanje vrijednosti periodine rente

pomou finansijskih tablica 57

2.4.4. Rjeenje kamatne stope, stope rasta i broja razdoblja 59

2.4.5. Vrednovanje rastue vjene rente 62

2.5. Izraunavanje nepoznatih varijabli 63

2.5.1. Rjeenje kamatne stope kod periodine rente 632.5.2. Rjeenje broja razdoblja kod jednokratnog gotovinskog toka 642.5.3. Rjeenje broja razdoblja kod periodine rente 662.5.4. Rjeenje anuiteta kod periodine rente (povrata) 672.6. Rizik i neizvjesnost 682.6.1.Vrsta rizika 702.6.2. Kvantificiranje rizika 722.6.2.1. Vjerovatnoa, pravila, raspored i karakteristike 722.6.3. Portfolio rizika 802.6.4. Beta koeficijent 852.6.5. Capital Asset Pricing Model (CAPM) 872.6.6. Arbitrage Pricing Theory (APT) 90III FINANSIJSKA POLITIKA I PRAVILA FINANSIRANJA 923.1. Znaaj i definicija finansijske politike 923.2. Temeljni cilj finansijske politike 933.3. Naelo finansijske politike 953.3.1. Naelo finansijske stabilnosti 963.3.2. Naelo rentabilnosti 993.3.2.1. Stopa prinosa na poslovna sredstva 1013.3.2.2. Stopa prinosa na sopstvena sredstva 1033.3.2.3. Efekat finansiranja iz pozajmljenih izvora

finansijski leverid poluga 1053.3.3. Naelo likvidnosti 1073.3.4. Naelo finansiranja u skladu s rizikom 1093.3.5. Naelo finansijske elastinosti 1113.3.6. Naelo nezavisnosti 1123.3.7. Naelo optimalnog aktivizacionog dejstva slike finansiranja 1133.4. Pravila finansiranja 1133.4.1. Vertikalna pravila finansiranja 1143.4.1.1. Pravila za odnos izmeu sopstvenih i pozajmljenih izvora 1143.4.1.2.Pravila za odnos rezervi prema nominalnom kapitalu 1163.4.1.3. Pravila za odnos dugoronog prema kratkoronom kapitalu 1183.4.2. Horizontalna pravila finansiranja 1183.4.2.1. Zlatno (bankarsko) pravilo finansiranja 1183.4.2.2. Zlatno bilansno pravilo finansiranja 1203.4.2.2.1. Zlatno bilansno pravilo u uem smislu 1213.4.2.2.2. Zlatno bilansno pravilo u irem smislu 1233.4.2.3. mitovo pravilo vrijednosne jednakosti u bilansu 1253.4.2.4. Pravilo finansiranja 2:1 1253.4.2.5. Pravilo finansiranja 1:1 (Acid-test) 1263.5. Likvidnost i politika likvidnosti 1273.5.1. Pojam, definicija i mjerenje likvidnosti 1273.5.2. Politika likvidnosti 134IV FINANSIJSKO TRITE 1364.1. Pojam, definicija i efikasnost finansijskog trita 1364.2. Determinante finansijskog trita1394.3. Elementi finansijskog trita 1404.4. Trite novca 1444.4.1. Karakteristike i podjela trita novca 1444.4.2. Karakteristike primarnog i sekundarnog trita novca 1474.4.3. Oblici organizovanja i predmet rada trita novca 1494.4.4. Tehnologija rada trita novca 1514.4.5. Metodologija kreiranja vrijednosnih papira na tritu novca 1534.4.6. Postupak trgovanja sa vrijednosnim papirima na tritu novca1544.5. Trite kapitala 1574.5.1. Karakteristike trita kapitala 1574.5.2. Uesnici na tritu kapitala 1594.5.3. Vrste trita kapitala 1614.5.4. Prinosi i rizici na tritu kapitala 1664.6. Devizno trite 1724.7. Instrumenti finansijskog trita 1764.7.1. Dravne obveznice 1784.7.2. Blagajniki zapisi Centralne banke 1794.7.3. Depozitni certifikati 1814.7.4. Bankarski akcepti 1824.7.5. Blagajniki i komercijalni zapisi poslovnih banaka i korporativnih

preduzea 1834.7.6. Dionice 1854.7.7. Dugorone obveznice 1904.8. Uesnici na finansijskom tritu 1954.8.1. Centralna banka 1954.8.2. Poslovne banke 1984.8.3. tedionice i tedno-kreditne organizacije 2004.8.4. Investicioni fondovi 2004.8.5. Ostale finansijske institucije 2034.9. Berzansko poslovanje 2074.9.1. Karakteristike, vrste berzi i berzanski poslovi 2074.9.2. Stelaa kao oblik specifinog berzanskog posla 2124.9.3. Report kao oblik specifinog berzanskog posla 2134.9.4. Fjuers kao oblik terminskog berzanskog posla 2134.9.5. Opcija kao oblik terminskog berzanskog posla 2144.9.6. Svop (swap) kao specifian berzanski posao 215V FINANSIRANJE PREDUZEA 2175. Ulog i znaaj izvora finansiranja 2175.1. Samofinansiranje 2195.1.1. Skriveni oblici samofinansiranja 2195.1.2. Interni izvori samofinansiranja 2225.1.3. Eksterni izvori samofinansiranja 2245.1.4. Bruto i neto sredstva za samofinansiranje 2255.1.5. Razvrstavanje sopstvenih izvora samofinansiranja 2265.2. Zajednika ulaganja 2285.2.1. Pojam, ciljevi i oblici zajednikog ulaganja 2285.2.2. Procjena zajednikog ulaganja 2295.2.3. Utvrivanje omjera raspodjele neto dobitka, pokria gubitka i

procenta naknade za uloeni kapital 2305.2.4. Elementi ugovora o zajednikom poslu 2315.2.5. Obraun finansijskog rezultata zajednikog poduhvata i raspodjela

neto dobitka 2325.3. Kreditiranje 2335.3.1. Eskontni kredit 2345.3.2. Akceptni kredit 2375.3.3. Avalni kredit 2385.3.4. Kredit po tekuem raunu kontokorentni kredit 2395.3.5. Bankarski kredit za obrtna sredstva 2415.3.6. Lombardni kredit 2425.3.7. Rambursni kredit 2445.3.8. Vinkulacioni kredit 2455.3.9. Potroaki kredit 2465.3.10. Graevinski kredit 2475.3.11. Investicioni kredit 2485.3.12. Hipotekarni kredit 2505.3.13. Stambeni kredit 2515.3.14. Konzorcijalni kredit 2525.3.15. Forfeting kredit 2545.4. Cijena kredita 2555.5. Specifini oblici finansiranja 2595.5.1. Finansiranje iz autonomnih izvora 2595.5.2. Finansiranje iz faktoringa 2605.5.3. Finansiranje iz lizinga 2625.5.4. Franizing aranman 2645.5.5. Varant kao osnova finansiranja 2665.5.6. Finansiranje iz finansijske pomoi 266VI FINANSIJSKO PLANIRANJE 2686.1. Pojam finansijskog planiranja 2686.2. Planski bilans uspjeha i stanja 2706.2.1. Prva varijanta planskog bilansa uspjeha 2716.2.2. Prva varijanta planskog bilansa stanja 2736.3. Ocjena finansijskog poloaja, utvrivanje ciljnog dobitka i ispitivanje

mogunosti ostvarenja ciljnog dobitka 2776.3.1. Ocjena finansijskog poloaja 2776.3.2. Utvrivanje ciljnog dobitka 2786.3.3. Ispitivanje mogunosti ostvarenja ciljnog dobitka 2816.4. Konana varijanta planskog bilansa uspjeha i stanja 2836.4.1. Konana varijanta planskog bilansa uspjeha 2846.4.2. Konana varijanta planskog bilansa stanja 2846.5. Poslovni rizik i poslovni leverid 2856.6. Finansijski rizik i finansijski leverid 2946.7. Ukupni rizik i sloeni leverid 2956.8. Taka indiferentnosti finansiranja 2996.9. Plan novanih tokova 3016.9.1. Planski bilans tokova gotovine 3016.9.2. Plan tokova neto obrtnog fonda 3066.9.3. Planiranje priliva i odliva gotovine 308VII FINANSIJSKA ANALIZA PREDUZEA 3127.1. Uvod u finansijsku analizu 3127.2. Analiza prinosnog poloaja 3137.2.1. Struktura finansijskog rezultata i uspjenost bilansa 3137.2.2. Rizik ostvarenja rezultata redovne aktivnosti, donja taka

rentabilnosti i stopa elastinosti 3157.2.3. Finansijska mo 3177.2.4. Rentabilnost 3197.3. Analiza imovinskog poloaja 3237.3.1. Struktura aktive 3237.3.2. Struktura efikasnosti operativne imovine 3247.3.3. Struktura efikasnosti stalne imovine 3257.4. Analiza finansijskog poloaja 3287.4.1. Struktura pasive 3297.4.2. Likvidnost 3297.4.3. Finansijska stabilnost 3307.4.4. Zaduenost 3317.4.5. Solventnost 332VIII FINANSIJSKI IZVJETAJI 3338.1. Pojam, ciljevi i vrste finansijskih izvjetaja 3338.2. Izvjetaji o bilansu 3358.3. Izvjetaji o dobitku i gubitku 3368.4. Izvjetaji o promjeni glavnice 3368.5. Izvjetaji o novanim tokovima 3378.6. Biljeke uz finansijski izvjetaj 341IX FINANSIJSKO UPRAVLJANJE 3439.1. Pojam, cilj i znaaj finansijskog upravljanja 3439.2. Upravljanje trajnim i dugoronim kapitalom 3459.2.1. Upravljanje trajnim kapitalom 3519.2.2. Upravljanje dugoronim rezervisanjem 3539.2.3. Upravljanje dugoronim obavezama 3579.3. Upravljanje stalnom imovinom 3579.3.1. Upravljanje nematerijalnim ulaganjima 3579.3.2. Upravljanje osnovnim sredstvima 3589.3.3. Upravljanje dugoronim finansijskim plasmanima 3619.4. Upravljanje kratkoronim finansijskim obavezama 3639.5. Upravljanje obavezama prema dobavljaima 3659.6. Upravljanje obrtnom imovinom 3679.6.1. Finansijski aspekt upravljanja zalihama 3679.6.1.1. Upravljanje zalihama sirovina i materijala 3679.6.1.2. Upravljanje zalihama nedovrene proizvodnje 368

9.6.1.3. Upravljanje zalihama gotovih proizvoda 3699.6.1.4. Mjerenje uspjenosti upravljanja zalihama 3739.7. Upravljanje potraivanjima od kupaca 3749.8. Upravljanje gotovinom 3809.9. Upravljanje portfoliom vrijednosnih papira 3869.9.1. Pojam portfolia vrijednosnih papira 3869.9.2. Oekivani prinos i rizik portfolia 3879.9.3. Odluivanje u vezi sa portfoliom 3899.10. Upravljanje dividendom 3909.10.1. Sadrina i karakter odluka o dividendi 3919.10.2. Isplata dividendi kao rezidualna odluka 3919.10.3. Trina vrijednost dionica i dividenda 3919.10.4. Tvrdnja Modigliania i Millera o beznaajnosti dividendi 3939.10.5. Faktori koji determiniu politiku dividendi 3979.10.6. Politika stabilnih dividendi 3999.10.7. Dividenda u dionicama 4029.10.8. Usitnjenje dionica 4049.10.9. Otkup dionica 404LITERATURA407X PRILOZI 411Prilog broj 1: Rijenik znaenja pojedinih pojmova koji se koriste u

literaturi u Poslovnim finansijama 411Prilog broj 2: Znaenje engleskih izraza koji se koriste u literaturi u

Poslovnim finansijama 445Prilog broj 3: Otplaivanje zajmova (kredita) anuitetima - Finansijske tablice

i povrina ispod krive normalne distribucije465Ako svaku stvar postavi na dobro mjesto i svakom poslu odredi pravo vrijeme, plan se mora ostvariti. Franklin Ono to nazivamo udom, nije nita to bi bilo izvan prirode, ve samo posljedica neeg to jo ne poznajemo. St Augustin

Misao je slina kopanju bunara, voda se prvo zamuti, pa zatim, polako razbistri.

Kineska poslovicaI

TEMELJNI KONCEPT POSLOVNIHFINANSIJA1.1. Pojam, razvoj i funkcije poslovnih finansijaNaziv finansije latinskog je porijekla i potjee od rijei finantio (finantias, finantia, pecuniaria), koja se odnosila na plaanje. Savremeno znaenje rijei finansije nastalo je mnogo kasnije i potjee iz francuskog jezika, od rijei finance, to znai finansirati, odnosno prikupljati novac radi obavljanja nekog posla. S istim znaenjem rije finansije susree se i u drugim jezicima danas, samo to se pie neto drukije ( u engleskom finance; u njemakom finanzen; u ruskom finansi, itd.).

Finansije predstavljaju svojevrsnu umjetnost i nauku o upravljanju novcem. Prve naznake nastanka finansija se najee vezuju za srednji vijek. Ipak, do prvog zamaha u razvoju finansija dolazi nastankom kapitalizma, posebno period liberalnog kapitalizma u XX vijeku. Velika svjetska ekonomska kriza 30-tih godina XX vijeka dala je podsticaj razvoju nauke o finansijama, pri emu se na poetku analiza fokusirala na razmatranje funkcija drave (kad se akcenat stavlja na prouavanje poreza), da bi se vremenom sve vea panja posveivala mikro aspektu, odnosno nainu upravljanja finansijama u preduzeima.

Poslovne finansije imaju veoma znaajnu ulogu u poslovanju i razvoju preduzea. Dakle, to je jedno od podruja finansija koje se bavi finansijama poslovnih subjekata. Prema tome, finansije moemo definisati kao skup teorija, principa i tehnika koje se bave pribavljanjem i menadmentom novca poslovnih subjekata, vlade i pojedinca. Poslovne finansije (korporacijske finansije) istrauju menadment preduzea (kompanije), a bave se stjecanjem, menadmentom resursa poslovnog subjekta (tvrtke, preduzea, kompanije).

U centru naih razmatranja u ovoj knjizi bit e poslovni subjekti organizovani kao drutvo kapitala dionika drutva (akcionarska drutva) i drutva s ogranienom odgovornou, premda se teorija, koncepti i tehnike poslovnih finansija mogu primjeniti na bilo koju vrstu preduzea, dakle i drutva lica (drutva osoba), neprofitne organizacije, banke i pojedince.

Drutva lica se prema veini zakonodavstava danas u svijetu definiu kao komanditna drutva i javna trgovaka drutva (definisana kao partnerstva u trinim privredama, partnership engl.), te trgovac pojedinac (ili individualno vlasnitvo solely partnership engl.). To su oblici organizovanja s manjom fleksibilnou i lakim legalnim uslovima osnivanja, od kojih se uspjeni esto reorganiziraju u preduzea (korporacije).

Razvoj funkcija poslovnih finansija je znaajno doprinio i razvoju nauke o finansijama. Mikrofinansije su tek poetkom XX vijeka poele da se prouavaju kao posebna nauna disciplina, a do tada su se prouavale u okviru makroekonomije.

Dvadesetih godina XX vijeka, kada je dolo do narastanja finansijskih inovacija, preduzea su se suoila sa potrebom veih finansijskih sredstava, ime su otvorena pitanja upravljanja likvidnou i njenog odravanja, kao i pronalaenja optimalnog naina finansiranja preduzea. To je period kada dolazi do poveanja eksternog finansiranja. Arthur S. Dewing je ostvario pionirski posao kad se tie analize finansiranja preduzea. To je period kada poinje da se uoava znaaj vrijednosnih papira i njihove vrijednosti, odnosno cijene, a posebno cijene obinih dionica.

Depresija (ekonomska kriza) koja je nastala 30-tih godina XX vijeka je dinamizirala razvoj nauke o finansijama, posebno u domenu mikro-finansija. S obzirom na konzekvence svekolike ekonomske i finansijske naravi velike ekonomske krize, poveao se interes i naune i strune javnosti za pitanja koja se odnose na bankrotstva i likvidnost, odnosno reorganizaciju, a posebno na nain kako zatititi, u to je mogue veoj mjeri, interese zajmodavca.

Velika bankrotstva i zloupotrebe su nametnule potrebu veeg dravnog involviranja, odnosno potrebu vee regulacije i kontrole. Regulativa koja je donijeta, poseban akcenat je stavila na sadrinu finansijskih izvjetaja, koji su imali da sadre to je mogue vie za kvalitetnu analizu relevantnih podataka, odnosno podataka koji su od znaaja za realnu ocjenu stanja zdravlja preduzea, uporedivosti podataka i finansijskog, kao i ukupnog poslovanja.

Izmeu 1940. i 1950. godine nije dolo do znaajnijeg pomaka u razvoju mikrofinansiranja i ovaj period karakterie tradicionalni pristup, analize i odluivanje. Ali je zato od 1950. godine dolo do dinaminog razvoja, koji je iniciran prvo poveanim interesom za pitanja budetiranja preduzea, kao i za druge faktore koji su sa budetiranjem u vezi. Svakako da je najvei doprinos u pravcu razvoja ove nauke imalo uvoenje mogunosti utvrivanja sadanje vrijednosti i korienje metoda i tehnike koje su od znaaja za donoenje pravilnih i sa stanovita preduzea ekonomski osmiljenih investicionih odluka. Logina posljedica uvoenja novih metoda i tehnika u upravljanju finansijama je bila u poveanju znaaja i funkcija finansijskih menadera. Uporedo sa ovim metodama razvija se i metod utvrivanja vrijednosti obveznica i dionica, kao i metod utvrivanja vrijednosti preduzea. U tom smislu i na ovom mjestu je znaajno pomenuti radove J. B. Williamsa, kao i teoriju Modigliania i Milera, ija je ideja da su pri pretpostavci postojanja efikasnih finansijskih trita i politika duga i politika dividendi sa stanovita preduzea irelevantne. Ova teorija, koja je naila na svoje sljedbenike, podstakla je nastanak druge teorije, teorije imperfektnosti trita, koja sa svoje strane utie na vrijednost preduzea, njegovu politiku prema dugu i na njegovu politiku dividendi.

Godina 1960-tih dolazi do razvoja portfolio teorije, koja objanjava kako investitori alociraju svoje bogatstvo u razliitu finansijsku imovinu odnosno na koji nain rasporeuju svoje bogatstvo u portfolio. Svaki plasman je rizian. Dio imovine je mogue diverzifikovati, inei svaku imovinu manje rizinom, ukljuujui je u portfolio imovine. Istih godina dolazi i do razvoja finansijskih trita u razvijenim zemljama (SAD i dr.).

Veina finansijskih teoretiara se slae da je do zamaha u razvoju mikrofinansija dolo 70-tih godina XX vijeka, kada dolazi do daljeg razvoja tehnika i metoda, prolifikacije finansijskih posrednika i finansijskih inovacija, razvoja primarnog i sekundarnog trita kapitala, globalizacije svjetske privrede i internacionalizacije i globalizacije finansijskih trita.

este fluktuacije i neregularnosti u kretanjima deviznih kurseva, kamatnih stopa, vrijednosnih papira, visoke stope inflacije, svjetske ekonomske krize i oivljavanja, laka prenosivost kriza iz jedne u drugu svjetsku regiju, kao i na globalni plan, transformacija konkurentnosti u globalnu konkurentnost, u okviru koje je jedan od kljunih elemenata inovativnost, uticale su na promjene funkcija finansijskog menadera i menadmenta kao posebnog menadmenta na mikro planu, ali su takoe podsticajno djelovali na dalji razvoj nauke o finansijama u cjelini posmatrano.

Prema tome, poslovne finansije zahtjevaju dobro poznavanje drugih finansija, kao to su finansijska trita i institucije, kao i poznavanje makro finansijskih disciplina (javne finansije, monetarne finansije, meunarodne finansije, i dr.).

Iz navedenog proizlazi da su se poslovne finansije sa klasino deskriptivne nauke, transformirale u nauku stalnih promjena tehnika i ideja upravljanja, koje imaju za cilj da stvore uslove za promtno i efikasno reagovanje na sve vee izazove, kako na lokalnom, tako i na meunarodnom nivou.

Finansije predstavljaju krvotok poslovnih subjekata, a poslovne finansije zauzimaju centralno mjesto u preduzeu. Osnovne odluke poslovnih finansija ukljuuju strategijske odluke o finansiranju, investiranju, te taktike menadment bruto radnog kapitala i kratkorono finansiranje.

Valja istai da poznati finansijski teoretiar James C. Van Horne u svom poznatom djelu Finansijsko upravljanje i politika navodi da finansijske funkcije obuhvaaju tri glavne odluke koje preduzee mora donijeti: odluku o investiranju, odluku o finansiranju i odluku o dividendi. Svaka se mora razmatrati u odnosu na cilj preduzea. Optimalna kombinacija triju odluka maksimizirat e dioniarima vrijednost preduzea. Budui da su odluke meusobno povezane, neophodno je razmatrati njihov zajedniki uinak na trinu cijenu trajnog kapitala preduzea, a to emo obraditi u narednim poglavljima ove knjige.

Moe se rei da finansijsko upravljanje obuhvaa rjeenja triju glavnih odluka, to istie J. C. Van Horne, te da one zajedno odreuju vrijednost preduzea za njegove dioniare. Kad se pretpostavi da je na cilj maksimizirati tu vrijednost, preduzee bi se trebalo boriti za optimalnu kombinaciju triju meusobnih odluka, koje se rjeavaju simultano. Odluka da se investira u novi kapitalni projekt, na primjer, zahtjeva finansiranje investicija. Odluka o finansiranju, za uzvrat, utjee na, i pod utjecajem je odluke o dividendi, jer zadrane zarade, koje se koriste za interno finansiranje, predstavljaju dividende kojih su se dioniari morali odrei. Povezane odluke koje tee optimumu, mogu se ostvariti s jasnim pojmovnim okvirom.

1.2. Uloga i znaaj finansijskog menadera

Uloga finansijskog menadera je od velikog znaaja, jer on sudjeluje u kreiranju poslovne strategije i politike, ukljuujui i finansijsku politiku. Postoji uska meuzavisnost izmeu funkcije finansijskog menadera i ostalih menaderskih funkcija preduzea kao marketinke, proizvodne, pravne i dr. Stoga emo pod finansijskim menaderom podrazumijevati osobu koja se bavi korporacijskim investiranjem ili finansijskim odlukama.

Finansijski menader mora da poznaje ekonomsku i finansijsku teoriju, kako bi bio u mogunosti da donosi efikasne i racionalne, sa stanovita preduzea, finansijske odluke.

Primarno ekonomsko naelo od kojeg polazi finansijski menader je korienje analize marginalnih trokova, koja podrazumijeva da se odluke donose i akcije preduzimaju samo onda kada dodatne koristi prelaze dodatne trokove. Sve analize finansijskih menadera polaze i zavravaju se analizom marginalne dobiti i marginalnih trokova.

Primjer: Finansijski menader preduzea A razmatra da li da stare kompjutere zamijeni kompjuterima nove generacije. Za kupovinu novih raunara treba da plati 80.000 KM, a stari bi mogli da se prodaju za 28.000 KM. Ukupna korist od kupovine novih raunara se procjenjuje na 100.000 KM, a za isti period od starih 35.000 KM.

Raunovodstvo ima za cilj da obezbijedi podatke koji ukazuju na performanse, odnosno poslovanje preduzea. Cilj registrovanja podataka je ocjena finansijskog stanja. Finansijski menader ima druge funkcije: on treba da procijeni prihod, ali i gotovinski tok (casch flow) od prodaje robe i usluga, kao i trokove koji se oekuju u budunosti. U osnovi kljuni zadatak finansijskog menadera je analiza gotovinskog toka. Iz tog razloga on mora struno da bude tako ekipiran i osposobljen da planira casch flow na nain da obezbijedi preduzeu likvidnost. On mora da bude osposobljen da sam koristi sve sofisticiranije metode koje se koriste, ali mora da poznaje metode, da zna ta e kojim izraunavanjem dobiti, da poznaje ogranienja i mogunosti metoda (jer je realni svijet sve sloeniji i ne moe se do kraja obuhvatiti nijednim matematikim modelom) i da je u stanju da dobijene rezultate pravilno tumai, kako bi na bazi tih analiza mogao da donosi finansijske odluke.

U literaturi se pravi jasna distinkcija izmeu funkcije raunovoa i funkcija finansijskih menadera. Kao primjer se uzima ljudski organizam. Ako se pretpostavi da svaki otkucaj srca predstavlja odreenu transakciju, raunovoa e svaku takvu transakciju zabiljeiti, kao potraivanje ili dugovanje.

Finansijski menader ima za zadatak da obezbijedi da priliv krvi u organizam bude takav da omoguava ivot, odnosno da krv dospije do svake elije u organizmu. Jedno tijelo moe da ima jako srce, ali je veoma velika vjerovatnoa da e srce otkazati, ako doe do blokade ili drugih problema u cirkulaciji. Isto tako, i jedno preduzee moe da bude profitabilno, a da ipak doe u ozbiljne potekoe, posebno izraene preko nelikvidnosti, zbog toga to nema dovoljnog i pravovremenog dotoka gotovine (casch flow).

Tabela 1. Razlika izmeu raunovoe i finansijskog menadera

Pogled raunovoe

Stanje prihoda od prodaje

100.000

- trokovi

80.000

neto profit

20.000

Pogled finansijskog menadera

Bilans casch flows

Casch priliv (inflow)

0

- casch odliv (autflow) 80.000

neto casch flow

- 80.000

Finansijski menader koji stalno vodi rauna o cash flows u stanju je da izbjegne nesolventnost, odnosno ostvarenje kljunih ciljeva poslovne politike preduzea. Iz ove prve razlike, proizlazi i druga izmeu raunovoe i finansijskog menadera. Dok se prvi brine da prikuplja i prezentira finansijske podatke, finansijski menader se koncentrie na evaluaciju stanja, na razvijanju i primjenjivanju dodatnih metoda analize na bazi kojih se donose finansijske odluke.

1.3. Poslovne finansije i tok gotovine

Poznato je da svaka organizacija (poslovna, neprofitna, politika, dravna) provodi tri razliite vrste aktivnosti, i to: poslovne, investicijske i finansijske.

Da bi se uspjeno obavljale navedene aktivnosti neophodno je raspolagati gotovinom. Gotovina pritjee u organizaciju uglavnom od obavljanja poslovnih aktivnosti, investicijskih (prodaja imovine, tj. dezinvestiranje), te od finansijskih aktivnosti (slika 1.). Isto tako, za iste namjene gotovina se odliva iz organizacije. Prema tome, iz kojih aktivnosti gotovina pritjee ili se odliva razlikujemo gotovinski tok od poslovnih, investicijskih ili finansijskih aktivnosti. Ovisno o smjeru toka priliv ili odliv gotovine razlikujemo gotovinske primitke i gotovinske izdatke.

Gotovina od / ka Ulog (Zajam)

dioniara (ima) /

vjerovnika (icima) Gotovina

prodavaima

Gotovina

zaposlenima

Dividende

kamate i glavnice Gotovina

prodavaima

Gotovina

od kupca

Gotovina

dravnoj riznici

Slika br. 1. Gotovinski tok u preduzeu

Osnovne odluke finansijskog menadera usko su vezane za gotovinske tokove: To su:

Odluka o investiranju: koju imovinu nabaviti,

Odluka o finansiranju: kako pribaviti gotovinu za finansiranje investicija

Odluka o odravanju likvidnosti: koliko gotovine i kad preduzee treba imati za podmirivanje dospjelih obaveza plaanja

Slika 2. Proces finansijskog upravljanja

Utjecaj odluke finansijskog upravljanja na cijenu dionica preduzea i bogatstvo vlasnika, tj. nivo neto vrijednosti preduzea (viak imovine nad obavezama) jasno prikazuje slika 2.

1.4. Poslovne finansije i stvaranje

konkurentnih prednosti

U uslovima globalizacije i turbulentnog okruenja preduzea trebaju kreirati strategiju koja ukljuuje signalizaciju iz okruenja. Menadment preduzea bira strategiju koja omoguava poveanje finansijskih i komercijalnih potencijala, poveanje produktivnosti, dominaciju nad konkurencijom, te sposobnost inoviranja.

Da bi obezbijedili opstanak, rast i razvoj preduzea moraju izgraditi odrive konkurentne prednosti. O konkurentnoj prednosti se radi kad preduzee koristi strategiju koju ne koriste sadanji ili potencijalni konkurenti, dok se odrive konkurentne prednosti javljaju kad konkurenti ne mogu kopirati koristi izabrane korporativne strategije. Sticanje odrivih konkurentnih prednosti ima za hipotezu postojanje specijalnih kompetencija na planu primjene jedinstvenih tehnologija kreiranja proizvoda i poznavanje trinih promjena na tritu, kako domaem tako i stranom. Prema tome, zbog kontinuiranih promjena u okruenju preduzea moraju kontinuirano investirati u razvoj novih konkurentnih prednosti koje se prenose na ino trita i koja konkurencija ne moe replicirati.

Prema resornoj teoriji preduzea konkurentne prednosti se javljaju kad preduzee posjeduje potencijale (resurse) koji su vrijedni, rijetki, koji se ne mogu perfektno imitirati, niti se mogu supstituirati.

Uloga poslovnih finansija (finansijskog menadmenta) inkorporirana je u sve poslovne procese: procesiranje informacija (finansijski izvjetaji i budeti), procesiranje materijala (upravljanje obrtnim kapitalom), te u procesu menadmenta. Zbog estih promjena u okruenju, posebno u uslovima globaliziranih finansijskih trita, finansijski menader mora razmiljati i djelovati fleksibilno, racionalno i globalno. Finansijski menader mora imati spremno i pravovremeno rjeenje na promjene u okruenju. On treba kreirati promjene koje e unaprijediti konkurentni poloaj preduzea.

Prema tome, on mora pribaviti sredstva po najpovoljnijim uslovima na finansijskim tritima, osigurati donoenje finansijskih planova, finansijsku kontrolu i mjerenje preformansi. Isto tako, od vitalne vanosti za opstanak preduzea je i osiguranje optimalnog upravljanja gotovinskim tokom i obrtnim kapitalom, te dobrih odnosa s kreditorima i investicijskom javnou. Od posebne vanosti je da osigura odgovarajui kredibilitet (investicijski rejting) i finansijski viak koji e biti baza dodatnog zaduivanja i poveanja dionike glavnice u vremenima kad se preduzeu prue povoljne investicijske mogunosti. Njihovo proputanje znailo bi zaostajanje u inovativnosti proizvodne djelatnosti (dizajn, tehnologija), odnosno prilagoenosti eljama i potrebama kupaca s rezultirajuim gubitkom konkurentnih prednosti. Epilog takvog scenarija je pogoranje finansijske pozicije, sniavanja vrijednosti imovine i blagostanja dioniara.

Efikasne odluke financijskog menadera koje obuhvaaju podruja strukture kapitala, osiguranje obrtnog kapitala, investicijske odluke i odranja likvidnosti predstavljaju kljune funkcije u kreiranju konkurentnih prednosti preduzea.

Kombinacija izvora finansiranja koju e preduzee koristiti zavisi od razvijenosti finansijskog trita, raspoloivosti sredstava, cijene kapitala (visine kamata), tekue finansijske pozicije i kredibilnosti, stava menadera prema riziku i izabrane finansijske strategije. Svakako treba istai da preduzea koja su na osnovu kredibilnosti i veliine u stanju da pristupe meunarodnim tritima kapitala u mogunosti su da snize rizik (deviznog teaja, tehnoloke zastarjelosti, nelikvidnosti, politiki rizik, i dr.), nadiu segmentaciju nacionalnih finansijskih trita i unaprijede strukturu kapitala. Kao rezultat toga, troak finansiranja preduzea se sniava i poveava kapitalni proraun.

Meutim, preduzea koja nisu u stanju da pristupe meunarodnim tritima kapitala zbog nedovoljne kredibilnosti ili obima poslovanja, moraju se orijentisati na domae ili alternativne izvore finansiranja. Tako finansijski menader mora biti informisan o inovativnim oblicima bankovnog finansiranja (faktoring, franchising), pronalaziti izvore rizika kapitala, investitore voljne investirati u vrijednosne papire plasirane privatnom pravnom ponudom. Isto tako, treba pratiti mogunosti kotiranja na alternativnim berzama za mala preduzea, te raspoloivosti i uslove dobivanja sredstava regionalnih institucija/agencija za kreditiranje/garancije i savjetodavnu (menadersku, istraivaku) potporu.

Efikasna lokacija kapitala je od vitalne vanosti za opstanak i razvoj preduzea u uslovima brzo mijenjajueg i zato neizvjesnog okruenja. Stoga, finansijski menader treba imati vanu ulogu u procesu donoenja odluka o strategiji ostvarenja i proirenja prisutnosti na ino tritima, kao i nainu finansiranja primjene te strategije.

Prisutnost na ino tritima u savremenim uslovima pretpostavka je odravanja i unapreenje tekue konkurentne pozicije preduzea na osnovu kontinuiranog pristupa informacijama o savremenim tehnologijama, svjetskim finansijskim tritima i aktivnostima istraivanja i razvoja.

Primjer, osvajanje ino trita preko stranih direktnih investicija (FDI) omoguuje preduzeima koja posluju u kapitalno intenzivnim industrijama i industrijama koje zahtijevaju velike istraivake i razvojne (R & D) koristi od ekonomije obima. Isto tako, FDI (direktne strane investicije) omoguuju multinacionalnim kompanijama stjecanje informacija i iskustva potrebnih radi obnavljanja konkurentnih prednosti koje je od velike vanosti u industrijama s brzim inovacijama proizvoda i tehnolokim napretkom (informatika, medicinska, i dr.). Svakako da i zajednika ulaganja kao nain prodora na ino trita omoguuju snienje trokova i pristup savremenoj tehnologiji.

Racionalne investicijske odluke moraju biti rezultat korporacijske strategije. Dakle, strategija globalne ekspanzije trai strategiju investiranja koja je u skladu s meunarodnom odrivou. Ovakva investicijska strategija podrazumijeva:

posmatranje investicijskih prijedloga kao niza projekata koje treba analizirati zajedno, kao skup investicija koju treba stvoriti uzajamno podravajui okvir s ciljem postizanja konkurentnih prednosti,

upotrebu odgovarajuih kriterija u investicijskoj analizi, koji respektiraju globalni efekat potencijalne investicije (poveanje izvoza, ouvanje i unapreenje budue konkurentne pozicije poslovnog subjekta),

sistemsku procjenu, komparaciju i izbor optimalnog stratekog ulaza na vanjska trita, kontinuiranu reviziju, te ukupnog naina ulaska.

Iz navedenog se moe zakljuiti da finansijski menader mora kreirati inovativna pravila za procjenu investicijskih prijedloga polazei od odgovarajuih kriterija korporacijska strategija, odgovarajua diskontna stopa, vrijednost investicije kao realne opcije, globalni utjecaj investicije.

Prema tome, odrive konkurentske prednosti mogu se kreirati kroz sofisticirano, inovativno i dinamino finansijsko upravljanje. Finansijske odluke u pogledu alokacije resursa organizacije korporacijskih finansija posebno u preduzeima koja posluju globalno, prikupljanje velikih iznosa kapitala, osiguranja kapitala po ispod prosjenim trokovima u uslovima plitkih trita od izuzetne su vanosti za kreiranje i odranje konkurentnih prednosti imajui u vidu poveanu, kako konkurenciju tako i dinaminost internih i vanjskih promjena.

1.5. Oblici organizacije preduzea i ciljevi poslovanja

1.5.1. Oblici poslovnog organiziranja

Po opte poznatoj marketinkoj teoriji preduzee, kao i proizvodi i tehnologija imaju svoje ivotne cikluse. Naime, novi proizvodi i usluge, zajedno s tehnologijom pomou kojih se proizvode, prolaze fazu inicijalnog uzleta, fazu rasta, fazu zasienja i na kraju fazu definitivnog nestanka s trita, zbog zamjene novim proizvodima i novim tehnologijama. Rast preduzea (rast profita, prodaje, vrijednosti imovine) usklaen je tehnolokim ciklusima i ciklusima proizvoda: preduzea u poetku imaju bri rast u pravilu od trinog prosjeka, a s vremenom se zbog zasienja trita rast usporava i pribliava trinom prosjeku.

Najei oblik organizacije preduzea, naroito u poetnim fazama, jesu mala privatna preduzea. Ona su jezgra male privrede u razvijenim privredama svijeta, nosilac su dodatne zaposlenosti ( u SAD-u je oko 80% preduzea organizirano u tom obliku, a preostalih 20% organizirana su podjednako kao ortaka drutva ili kao korporacije); meutim, kad se gleda novana vrijednost prometa, najvei dio otpada na korporacije, onda dolaze privatna (inokosna) preduzea, a na treem su mjestu ortaka drutva ( u SAD-u 80% vrijednosti prometa dre korporacije, 13% privatna preduzea, a samo 7% ortaka drutva).

Privatna preduzea po brojnosti dominiraju i u zemljama u tranziciji. To su preduzea koja imaju esto visoku stopu rasta, imaju ambiciozno rukovodstvo koje tei ekspanziji, te su stoga i njihove potrebe za kapitalom natprosjene. Prednost malih preduzea je njihovo lagano osnivanje, sa malo pravnih formalnosti i uz malo papirologije. Kontrola menadmenta, obino vlasnika preduzea, nad poslovanjem je potpuna, to je takoer stanovita prednost. Glavni je nedostatak ovog oblika preduzea taj da teko dolaze do novog kapitala, jer su relativno nepoznata na finansijskom tritu. Odgovornost za poslovanje preduzea je neograniena, to znai da je vlasnik preduzea duan pokrivati gubitke u poslovanju svojom cjelokupnom imovinom, znai i preko onog to je uneeno u imovinu preduzea. Svakako da je poslovanje takvog preduzea najee vezano za ivotni vijek pojedinca koji ga je i osnovao i koji ga vodi. Valja istai, da i drava takvim preduzeima esto daje porezne olakice kao poticaj njihovoj ekspanziji.

Ortaka drutva (Partnership) osniva grupa ljudi vlastitim kapitalom ili kapitalom ortaka. Temeljne karakteristike ovog organizacijskog oblika preduzea su neogranieno jemstvo i vremenska ogranienost trajanja. Nedostaci su gotovo isti kao i kod malih preduzea, s tim da svojim organizacijskim oblikom (suvlasnitvo ortaka, a ne iskljuivo vlasnitvo) ova preduzea ine prijelaznu fazu prema pravoj korporaciji. Ograniavajui uslovi za ortake su to to je njihova odgovornost za poslovanje preduzea jo uvijek neograniena i to da svoje suvlasnitvo u preduzeu mogu teko pretvoriti u novac (prodati pravo vlasnitva). Sve to utjee na umanjivanje sposobnosti preduzea u prikupljanju svjeeg kapitala.

Navedeni razlozi ortakih drutava su glavni razlog to mnoga ortaka drutva, u trenutku kad stvore respektabilnu marku proizvoda i izau na trite iz anonimnosti, tj. kad osiguraju uslove za dugoroan stabilan rast, postaju javna i poinju emitirati dionice u tzv. primarnoj emisiji dionica da bi prikupila potrebni kapital za podravanje rasta. Tim aktom ortaka drutva prerastaju u korporacije (primjer su kompjuterska preduzea Hewlett Packard Apple).

Korporacija je trei organizacioni oblik, koji predstavlja vjetaku tvorevinu, koja je nastala zakonom. U literaturi se esto navodi Maral, koji je za korporaciju kazao: Korporacija je vjetaka tvorevina, nevidljiva, nedodirljiva i postoji samo kao zakonska kontemplacija. Budui da je vie kreirana zakonom, ona ima samo ona ovlaenja koja su joj data statutom.

Korporacije su velika preduzea koja imaju atribut javnosti, a to znai: kotacije, podaci o vrijednosti njihovih vrijednosnih papira, izlistavaju se na najveim svjetskim berzama: njujorkoj, tokijskoj, frankfurtskoj, londonskoj, itd. Posebno ih nadziru kontrolne dravne institucije. U SAD je npr. glavna nadzorna institucija SEC Securities and Exchange Commision, koja nadzire trgovanje korporacijskim vrijednosnim papirima i propisuje uslove koje mora ispuniti preduzee da bi postalo korporacija.

Poznato je da su mala preduzea nosioci poduzetnike aktivnosti i poslovne fleksibilnosti, korporacije su, ipak, zbog svoje finansijske snage, razvojno-istraivakog potencijala, trinog udjela i vrijednosti prometa koji im pripada, a to znai openito stabilnosti lokomotive svojih nacionalnih privreda (SAD IBM, japanski Mitsubischi ili Honda, njemaki Daimler Benz ili Mercedes).

Uzrok poveane efikasnosti korporacije, koji nije isto finansijski, je sinergijski efekt (ekonomske veliine), tj. injenica da ujedinjeni sitni kapitali zajednikom poslovnom funkcijom poluuju mnogo vei dohodovni uinak nego to bi taj uinak bio kada bi djelovali odvojeno.

Kurcijalne prednosti korporacije sa isto finansijskog stanovita jesu sljedee:

a) ogranieno jamstvo za poslovanje preduzea smanjuje rizik poslovanja, a time poveava vrijednost sredstava kojima preduzee raspolae,

b) mogunost rasta korporacije znatno je vea, budui da lake dolazi do kapitala nunog za podravanje rasta,

c) likvidnost sredstava korporacije, relativno laka prodaja dionica na tzv. sekundarnim tritima, tj. njihovo lako transferiranje u novac, podie ovim sredstvima vrijednost na finansijskim tritima,

d) zbog vanosti koju korporacije imaju u nacionalnim privredama pojedinih zemalja, vlade vode takvu poreznu politiku koja potie nova istraivanja, nove investicije i rast korporacija. Takve su mjere npr. neoporezivanje kapitalnih dobitaka zbog rasta cijena dionica, neoporezivanje kamata na dug koji korporacije isplauju svojim kreditorima, zakonsko omoguavanje takvih metoda obrauna amortizacije kojima se umanjuje profit kao osnovica poreza na dohodak korporacije.

Autori istiu zanimljiv primjer poticanja malih preduzea koji predstavljaju tzv. S korporacije u SAD. Ta mala preduzea su oporezovana kao i svaka druga privatna ili ortaka preduzea, ali ako udovoljavaju odreenim uslovima propisanim odgovarajuim zakonom, ona mogu biti registrirana kao korporacije, a to znai da mogu uivati pravo na ogranienu odgovornost i na druge pogodnosti to ih imaju korporacije.

Nain organizovanja preduzea u Bosni i Hercegovini regulisan je entitetskim Zakonima o preduzeu. Na osnovu ovog Zakona, preduzea mogu da budu osnovana kao privredna drutva, koja se osnivaju ili kao drutva lica ili kao drutva kapitala (korporacije).

Drutva lica su lica koja osnivaju dva ili vie lica koja se obavezuju da uz sopstvenu neogranienu odgovornost za obaveze drutva obavljaju odreenu djelatnost pod zajednikom firmom (ortakluk). Ono moe da bude organizovano i u formi komanditnog drutva, koje se osniva ugovorom dva ili vie lica za obavljanje djelatnosti pod zajednikom firmom, od kojih najmanje jedno lice odgovara neogranieno solidarno za obaveze drutva (komplementar), a rizik najmanje jednog lica ogranien je na iznos ugovorenog uloga (komanditar). Ovo lice moe da bude i fiziko i pravno lice. Drutvo kapitala moe da se osniva kao akcionarsko ili dioniko drutvo, koje mogu da osnivaju fizika i pravna lica, radi obavljanja djelatnosti, iji je osnovni kapital utvren i podijeljen na dionice odreene nominalne vrijednosti. Drutvo kapitala moe da se osnuje i kao drutvo sa ogranienom odgovornou, koje radi obavljanja djelatnosti osnivaju pravna i fizika lica koja ne odgovaraju za sve obaveze drutva, a rizik za poslovanje drutva snose do visine svog uloga. 1.5.2. Cilj poslovanja preduzea

Tradicionalna teorija je uspostavila definiciju preduzea, kao i njegovog cilja, polazei od koncepta trajnosti funkcionisanja i tenje za maksimalizacijom dobiti. Na ovim loginim premisama razvili su se svi ostali segmenti tradicionalne teorije od strukture kapitala i svrsishodnosti optimizacije, preko teorije izbora i alokacije sa prateom aparaturom i modelima upravljanja preduzeem i pojedinim funkcijama.

Svakako da je razvoj tradicionalne teorije u cjelini i pojedinim segmentima otvorio brojne koncepcijske i metodoloke dileme i trasirao put savremenim pristupima teoriji firme i definisanju cilja preduzea. U tom smislu razvile su se i tzv. menaderske i bihejvioristike teorije firme. Menaderske teorije firme preferiraju maksimalizaciju prodaje (Baumol) kao strateki cilj, maksimalizaciju rasta (Maris), odnosno maksimalizaciju menaderske korisnosti (Wiliamson), to ipak ne moe da dovede u pitanje tradicionalnu postavku o potrebi maksimalizacije profita (dobiti).

Bihejvioristike teorije (Sajert i Mar) spadaju u grupu deskriptivnih teorija koje ne propisuju decidirano ciljeve preduzea, nego tvrde da oni nisu unaprijed fiksno zadati i da je temeljni zadatak preduzea stalno podeavanje i prilagoavanje okolnostima. To svakako stoji, ali stoji i injenica da se podeavanje i prilagoavanje odvija u skladu s nekim ciljem, a taj cilj je prvenstveno profit, a valja naglasiti, da on nederagira legitimnost i drugih ciljeva.

Treba imati u vidu da je donoenje poslovnih, investicijskih i finansijskih odluka determinirano organizacijskim ciljevima, jer se ciljevi razlikuju od organizacije do organizacije. Naime, smatralo se da je maksimalizacija profita temeljni i najsveobuhvatniji cilj poslovanja preduzea. Meutim, on zanemaruje dinamiku i rizinost oekivani povrat, finansijski rizik, gotovinski tok i dugoronu stabilnost poslovanja. Poznato je da u pravilu profitabilniji projekti vezani su i za vei rizik i sniavaju cijenu dionica. Prema tome, koncept maksimalizacije profita je kratkoroan po svojoj prirodi, dok je koncept bogatstva dioniara dugoroan. Dakle, cijena dionice se utvruje na temelju procijenjenog iznosa, dinamike i rizinosti gotovinskih tokova koji se oekuju od dionica u duem vremenskom periodu.

Isto tako, vana razlika proizlazi i iz injenice da se koncept maksimalizacije profita temelji na raunovodstvenoj kategoriji, a koncept maksimalizacije bogatstva dioniara (cijene dionica), na gotovinskim tokovima. Svakako da je poznato da preduzee moe propasti premda posluje profitabilno, ako je nelikvidno, tj. ako ne moe servisirati dugove i plaati porez. Pored toga, ne moe isplaivati zarade (plae) radnicima i dividende dioniarima, pa ne moe obezbijediti faktore proizvodnje, a u pravilu ni zadrati postojee, a kamoli privui nove investitore.

Isto tako, ne mogu se u potpunosti zadovoljiti ni ciljevi, kao to su povrat na uloeni kapital, te opstanak i dugorona stabilnost preduzea.

esto se kao kurcijalni cilj, koji vai za sve poslovne subjekte, postavlja poveanje vrijednosti uloenog kapitala vlasnika. To znai da donosioci odluka kao kriterij donoenja konkretnih odluka trebaju koristiti stvaranje vrijednosti za vlasnike (bogaenje dioniara), a to se za mala preduzea, obrtnike i partnerstva (ortakluk) ovaj cilj, takoe, definie kao maksimalizacija bogatstva vlasnika.

Za vlasnika dionikog drutva (obinog dioniara) cilj poveanja vrijednosti dionice moe se izraziti kao maksimalizacija cijene dionice, budui da je vrijednost preduzea (kompanije) definisana nie navedenom relacijom. Relacija za izraunavanje vrijednosti koja pripada obinim dioniarima (akcionarima) ije dionice kotiraju na tritu vrijednosnih papira izgleda:

vrijednost za dioniare = broj dionica koje posjeduje x trina cijena dionice

(vrijednost dionike glavnice)

Iz navedenog slijedi da bi finansijski menader trebao donositi odluke koje poveavaju bogatstvo dioniara. Dakle, donosei odluke menadment mora procjenjivati pojedine alternative sa stanovita kada se one odraavaju na cijene obine dionice. Prema tome, to ukljuuje procjenu o tome kako e (pozitivno ili negativno) sa stanovita iznosa buduih gotovinskih tokova trite valorizirati njegove odluke, i kako e se one odraziti na rizinost gotovinskih tokova preduzea.

Efikasnost odluka finansijskog menadera ovisi od niza varijabli, od kojih su najvanije:

gotovinski tok,

vrijeme, i

rizik

Vrijednost koja nastaje kao rezultat odluka iz domena finansija bit e vea to je generiran vei gotovinski tok (cash flow), to je taj tok blii sadanjosti (tj. to ima povoljniju dinamiku), te to je dati tok izvjesniji, tj. izloen manjem riziku.

Kako su temeljne odluke finansijskog menadera, to je opteprihvaeno, odluke o investiranju, finansiranju i odravanju likvidnosti, on moe stvoriti vrijednost ako investira u imovinu koja stvara vee gotovinske primitke od izdataka, te ako investitorima (vlasnicima i kreditorima) moe isplatiti vee gotovinske iznose nego to su oni uloili u kompaniju.

Realizacija cilja maksimalizacije cijena dionice provodi se u praksi donoenjem odluka finansijskog menadera na temelju oekivanih povrata i rizika.

Treba imati u vidu da se ovdje javlja problem budui da:

rizinije odluke o finansiranju, investiranju i odravanju likvidnosti smanjuju cijenu dionice (akcije),

via stopa povrata poveava cijenu dionice, ali vrijedi i da

via stopa povrata znai veu rizinost preduzea

Iz navedenog slijedi da finansijski menader mora u donoenju odluka voditi rauna da ostvari ravnoteu izmeu povrata i rizika na nain koji maksimalizira bogatstvo dioniara. Meutim, to zahtijeva od finansijskog menadera da razumije efekte (uinke) odluka o investiranju, finansiranju i odravanju likvidnosti na rizik i povrat preduzea, te da organizira finansijsku funkciju na nain koji e omoguiti donoenje poslovnih odluka u respektovanje osnovnog cilja poslovanja maksimalizacija bogatstva dioniara.

Valja istai da su empirijska istraivanja u SAD-u i Velikoj Britaniji pokazala da preduzea koriste vie ciljeva istovremeno, te da se cilj maksimalizacije bogatstva dioniara i poveanja zarada po dionici raste na znaaju. Dok su empirijska istraivanja finansijskog odluivanja u slovenskim kompanijama pokazala neoekivane rezultate. Naime, privatizirane kompanije u Sloveniji ne slijede ni cilj maksimalizacije bogatstva dioniara, niti cilj dugoronog opstanka, ve veoj maksimalizaciji plae, to se, pored ostalih faktora, pripisuje vanom radnikom udjelu u vlasnitvu, jakim i organizovanim sindikatima, te naslijeu samoupravljanja u upravljanju i finansijskom odluivanju.

1.5.3. Organizacija finansijske funkcije i zadaci

U teoriji se naglaava da organizaciju finansijske funkcije preduzea determinie veliki broj internih i eksternih faktora. Od internih faktora koji imaju dominantan uticaj na organizaciju finansijske funkcije se najee istie

veliina preduzea

organizaciona struktura

djelatnost preduzea

znanje i poduzetnike sposobnosti menadmenta kompanije

finansijske zadatke koje treba rijeiti finansijski menadment

nivo tehnike opremljenosti

struktura sredstava, itd.

Dok od eksternih faktora organizacije finansijske funkcije kompanije najee se istie:

opte stanje ekonomije (prosperitet, kriza)

karakteristike finansijskog sistema

razvijenost finansijskog trita

zakonska regulativa

ekonomska politika zemlje

opta kretanja na regionalnom planu, itd.

Svakako da eksterni faktori djeluju iz okruenja i mogu imati odluujui uticaj na organizaciju i realizaciju zadataka finansijske funkcije.

U savremenim trinim uslovima uobiajeno je da postoji voditelj finansijske funkcije koji je predsjednik za finansije ili glavni finansijski slubenik (CFO) koji je podreen predsjedniku korporacije, a nadreen rizniaru i kontroloru. Primjer organizacije finansijske funkcije kod preduzea s funkcionalnim oblikom organizacije daju slike 3. i 4.

Glavna podruja odgovornosti rizniara obuhvataju menadment gotovine, menadment kredita, pribavljanje sredstava, isplatu dividendi, menadment kapitalnih izdataka i finansijsko planiranje, dok je kontrolor nadlean za podruje finansijskog raunovodstva, trokovnog raunovodstva poreza i obrade podataka, te revizija, a to je prikazano u tabeli 2.

Slika 3 .Hipotetina organizacijska shema finansijske funkcije

u sluaju funkcionalne organizacije

Slika 4. Hipotetina organizacijska shema finansijske funkcije u sluaju funkcionalne organizacije (Izvor:Brigham.E.F.and Gapenski , L.C. 1991.)

Funkcije koje se mogu dodijeliti organizacijskom dijelu za finansiranje ukljuuju u pravilu sljedee funkcije:

pripremu finansijskih izvjetaja

voenje podataka o upotrebi gotovine, kapitalnim poslovnim izdacima, te priprema prorauna (godinjih, mjesenih, nedjeljnih) po odjeljenjima

analizu investicijskih prijedloga

kontrola kreditne sposobnosti i naplata potraivanja od kupaca

razmatranje moguih srednjoronih i dugoronih izvora finansiranja

voenje evidencija o gotovinskim primicima i izdacima

kalkulacija plaa i nadnica, te

kontrola trokova (Hardine, 1990.).

Tabela 2. Nadlenost rizniara i kontrolora

RIZNIAR KONTROLOR

Upravljanje gotovinom

Finansijsko planiranje

Upravljanje kreditima

Pribavljanje sredstava

Odnos s investitorima

Odnos s vladom

Upravljanje penzijama Priprema prorauna

Priprema finansijskog izvjetaja

Raunovodstvo

Interna revizija

Menaderski informacijski sistem

Planiranje poreza

Procjena menaderskih perfomansi

Ve smo istakli da prema tradicionalnom pristupu, temeljni zadatak finansijske funkcije preduzea je pribavljanje potrebnih novanih sredstava s ciljem obezbjeenja nesmetanog toka reprodukcije. Isto tako, u okviru ovog pristupa finansijska funkcija preduzea moe dati znaajan doprinos u poveanju profita preduzea, odravanju i jaanju poslovnog ugleda preduzea planiranjem likvidnosti i brigom o sposobnosti finansiranja, to je prihvatljivije, ali je jo uvijek daleko od realnosti.

Po savremenom pristupu finansijska funkcija se ne moe ograniiti iskljuivo na podruje finansiranja. Finansiranje je samo dio finansijske funkcije koja obuhvata i pitanja upravljanja finansijama kompanije. Prema tome, finansijska funkcija obuhvata sve operacije koje proizlaze iz upravljanja tokovima novanih sredstava i kapitala.

Prema J. Radiu, finansijska funkcija obuhvata slijedee poslove:

pribavljanje novca i kapitala

ulaganje novca i kapitala

oblikovanje strukture kapitala

usklaivanje rokova imobilizacije sredstava i rokova raspoloivosti izvora finansiranja

kreiranje finansijske politike i razvijanje strategije i taktike finansijskog upravljanja

naplata potraivanja

prodaja potraivanja i kupljenih dionica

plaanje obaveza

otkup dugova i prodatih dionica

prodaja i kupovina deviza

disponiranje novca

praenje kretanja kamatnih stopa, trine cijene vrijednosnih papira i kursa valuta

obraun plaa

osiguranje imovine

kontrola novanih dokumenata i nadzor racionalnosti koritenja sredstava

voenje blagajne i portfelja vrijednosnih papira

voenje operativne evidencije

finansijsko planiranje

finansijske analize

izrada programa sanacije

finansijsko informisanje

G. A. Christy i P.E. Roden kao osnovne zadatke finansijske funkcije istiu sljedee:

a) anticipiranje potreba preduzea u finansijskim sredstvima

b) blagovremeno osiguranje potrebnih sredstava

c) alociranje tih sredstava na najracionalniji nain

Dok R. Tepi tvrdi da je temeljni zadatak finansijske funkcije kompanije nie navedeno:

a) pribavljanje potrebnih novanih sredstava

b) koritenje novanih sredstava

c) usklaivanje dinamike priliva novanih sredstava s rokovima odliva

Svakako da je pribavljanje novanih sredstava prvi zadatak finansijske funkcije koji je uslov za proces reprodukcije transformacijom novanih u robni oblik imovine. Za preduzee je najbolje da se novana sredstva obezbjeuju prvenstveno iz vlastitih izvora, a da se tua sredstva koriste samo u iznimnim situacijama kad je to opravdano. Naime, za interne i eksterne izvore finansiranja neophodno je utvrditi cijenu, koja se javlja kao oportunentni troak (vlastiti izvori finansiranja), odnosno kamata i cijena zakupa (tui izvori finansiranja). Uslovi pribavljanja kapitala utiu na cijenu, ali i na fleksibilnost i samostalnost kompanije (preduzea).

1.6. Odnos finansijske funkcije i drugih funkcija

Mada finansijska funkcija predstavlja u odreenoj mjeri samostalnu cjelinu, ona ne moe sama da egzistira i da djeluje kao posebna cjelina. Prema tome, njeno egzistiranje uslovljeno je saradnjom sa drugim funkcijama u preduzeu, kao i saradnja sa nizom institucija u okruenju. Ona ne moe sama da otpone i zavri proces reprodukcije, iako u velikoj mjeri odvijanje tog procesa zavisi od ove funkcije. Analogno tome, opte je prihvaeno stanovite, da u izvravanju svojih zadataka finansijska funkcija mora da sarauje sa drugim funkcijama u preduzeu, te razliitim organizacijama u okruenju (banke, osiguranja, berze, dravni organi, i dr.).

1.6.1. Odnos finansijske i raunovodstvene funkcije

U literaturi se tvrdi da su finansijska i raunovodstvena funkcija upuene na vrstu saradnju i teko je odrediti granicu izmeu poetka i zavretka jedne od ove dvije funkcije.

Obje ove funkcije koriste iste novane podatke i dokumentaciju, a dio njihovih zadataka meusobno je povezan, kao to je to kod finansijskog planiranja, finansijske analize i finansijske kontrole. Brojna knjienja u raunovodstvu, kao i informacije koje raunovodstvo daje, zasnovani su na novanim dokumentima koje obezbjeuje finansijska funkcija. Isto tako, finansijska funkcija ne bi mogla da izvrava svoje zadatke bez raunovodstvenih podataka. Osim toga, raunovodstvena funkcija ima kontrolu nad finansijskom funkcijom u domenu raspolaganja i koritenja novanih sredstava.

vrsta saradnja ove dvije funkcije je naroito potrebna kod: evidentiranja, praenja i kontrole novanih i robnih tokova, kao i kod donoenja finansijskih planova, finansijske politike i analize. Zbog naglaene povezanosti ove dvije funkcije, nuno je precizno utvrditi i razgraniiti njihove nadlenosti, kao i oblike saradnje, kako bi racionalno i efikasno izvravale svoje zadatke.

1.6.2. Odnos finansijske i nabavne funkcije

Saradnja ove dvije funkcije je nuna, jer nabavka za realizaciju svojih zadataka treba novana sredstva, a koja mora da obezbijedi finansijska sluba (sektor). Prema tome, saradnja finansijske i nabavne funkcije naroito je potrebna kod planiranja novanih tokova, kako se ne bi ugrozila likvidnost kompanije.

U literaturi je saradnja ove dvije funkcije naroito naglaena u sljedeim sluajevima:

ulaganja novanih sredstava u stalna sredstva i trajnu likvidnu imovinu

utvrivanja optimalnih zaliha repromaterijala

izbora prioritetnih isplata obveza prema dobavljaima

definisanja uslova nabavke u pogledu rokova plaanja i naina plaanja

izbora dobavljaa, itd.

1.6.3. Odnos finansijske i prodajne funkcije

Saradnja ove dvije funkcije naroito je izraena kod utvrivanja i realizacije prodajne politike i politike cijena, jer prodaja i naplata potraivanja direktno odreuju obim i dinamiku priliva novca, a time i likvidnost preduzea.

Autori istiu da je saradnja ove dvije funkcije naroito izraena u sljedeim sluajevima:

planiranja izvora finansiranja

utvrivanja uslova prodaje

utvrivanja koeficijenta obrta zaliha gotovih proizvoda i potraivanja od kupaca

ocjene boniteta i kreditne sposobnosti kupca

utuivanja kupaca zbog neplaenih potraivanja, itd.

Iz navedenog se da zakljuiti da finansijska, nabavna i prodajna funkcija moraju obezbijediti paralitet rokova i uslova plaanja obaveza sa rokovima i uslovima naplate potraivanja. Ukoliko ovi rokovi nisu usklaeni, to je prvi znak loe koordinacije izmeu ovih funkcija.

Rezultat neusklaenosti rokova naplate potraivanja i plaanja obaveza je nedostatak novanih sredstava, to dovodi u pitanje likvidnost kompanije. Tekui prilivi ne mogu izmiriti odlive sredstava, te se javlja potreba za dodatnim izvorima finansiranja, a to dalje poveava trokove finansiranja i esto dovodi u pitanje profitabilnost poslovanja preduzea. Valja istai da trajnija nelikvidnost lako moe preduzee odvesti u steaj ili likvidaciju, odnosno do potpunog nestanka preduzea. Uestala nelikvidnost krnji ugled kompanije, mnogi dobavljai je naputaju, a potom slijedi niz negativnih posljedica po nelikvidno preduzee.

Kako bi se izbjegle negativne posljedice po firmu, menadment mora uspjeno da provodi koordinaciju ovih funkcija (mora nabavke da vri u skladu sa raspoloivim novanim sredstvima, odnosno u skladu sa dinamikom naplate potraivanja, dok prodajna funkcija mora stalno imati na umu da je roba prodata tek kad je naplaena). Treba stalno imati na umu da od uspjene koordinacije ovih funkcija znaajno ovisi: likvidnost, solventnost i profitabilnost kompanije.

1.6.4. Odnos finansijske i proizvodne funkcije

Saradnja ove dvije funkcije realizuje se preko nabavne funkcije i preko sektora (slube) tehnike pripreme proizvodnje (pripreme rada).

Ova saradnja naroito je izraena u sljedeim sluajevima:

planiranje razvoja novih proizvoda i uvoenja savremenih tehnologija

planiranje zaliha, proizvodnih serija i sl.

planiranje obima imobilisanih sredstava u zalihama (gotovih proizvoda, nedovrene proizvodnje)

utvrivanju koeficijenta obrta tekuih sredstava angaovanih u procesu proizvodnje

finansiranje pojedinih potreba proizvodnje, ulaganje u postojee ili nove kapacitete i sl.

1.6.5. Odnos finansijske i upravljake funkcije

Poslovne ili reprodukcione funkcije (nabavna, proizvodna, prodajna i finansijska) su izvrne funkcije koje izvravaju odreene zadatke bez kojih se proces reprodukcije ne bi mogao odvijati. Upravljaka funkcija ima zadatak da povezuje sve reprodukcione funkcije preduzea. Dakle, pomou upravljanja se odrava i usmjerava organizacioni sistem kompanije, sprijeava se dezintegracija sistema i vri nadzor nad radom svih funkcija u ostvarivanju posebnih i zajednikih zadataka preduzea. Prema tome, moe se rei da upravljaka funkcija usmjerava proces reprodukcije, a time i aktivnosti svih ostalih funkcija.

U strunoj literaturi se preferira da finansijska funkcija i uprava komapnije moraju saraivati i postii punu saglasnost po sljedeim pitanjima:

emisije nove serije dionica (akcija) i u opravdanim sluajevima otkup ranije prodatih dionica (akcija)

emisije nove serije obveznica i otkupu obveznica prije roka dospjea za plaanje

emisije kratkoronih vrijednosnih papira

prodaje kupljenih dionica

kupovine i prodaje kratkoronih i dugoronih vrijednosnih papira

zakljuenje ugovora o trajnim oroenim sredstvima, o uzimanju finansijskih i robnih kredita (dugoroni i kratkoroni)

dugoroni i kratkoroni finansijski plasmani

prodaja potraivanja i otkup dugova

prodaja i kupovina dionica

zakljuenje lizing aranmana

nabavka stalnih sredstava

prijedlog restruktuiranja preduzea (sanacije, poravnanje, spajanje i sl.)

prijedlog raspodjele dobiti, itd.

1.6.6. Odnos finansijske funkcije prema vlasnicima kapitala

(dioniarima)

Finansijsko rukovodstvo, zajedno sa rukovodstvom preduzea titi poslovne interese vlasnika preduzea, tj. dioniara. Za ostvarivanje ovih zadataka finansijska funkcija priprema i sastavlja izvjetaje o finansijskoj poziciji preduzea i ostvarenoj rentabilnosti ulaganja, na osnovu kojih dioniari mogu da spoznaju da li preduzee napreduje ili ne. Finansijska funkcija, takoe, predlae mjere za poboljanje finansijskog poloaja preduzea, nastoji da se ostvari to rentabilnije poslovanje preduzea i da se dioniarima isplati zadovoljavajua dividenda. Stara se o urednoj isplati dividendi prema odluci skuptine dioniara.

Povoljna finansijska pozicija i dugorono stabilno poslovanje je za preduzee znaajno jer obezbjeuju povoljan rejting preduzea na tritu kapitala, ime se povoljnije kotiraju akcije na sekundarnom tritu kapitala. Samim tim, obezbjeuje se povoljnija trina vrijednost preduzea prilikom emisije nove serije akcija ili prilikom prodaje preduzea.

1.6.7. Odnos finansijske funkcije prema dravnim

organima

Povoljan poslovni renome i ugled u javnosti preduzee stie i korektnim odnosom prema dravnim organima. Taj odnos podrazumijeva:

pravilan i taan obraun poreza i drugih dabina

blagovremenu uplatu dospjelih obaveza prema dravnim organima, socijalnom osiguranju i drugim organima

pruanje korektnih i tanih informacija o poslovanju i drugih podataka koji su neophodni za donoenje makroekonomskih mjera tekue politike razvoja i drugih mjera vladinih organa koje su usmjerene u pravcu pospjeivanja privredne aktivnosti zemlje u cjelini.

Finansijsko rukovodstvo treba realno da procijeni mogunost preduzea i aktivno se odazove na pozive dravnih organa za otkup dravnih obveznica i drugih hartija od vrijednosti, pogotovu ako su one sa finansijske take gledita atraktivne. U tom smislu, takoe procjenjuje rizike u vezi sa otkupom hartija od vrijednosti u odnosu na likvidnost preduzea, koritenje poreznih olakica itd.

1.6.8. Odnos finansijske funkcije prema poslovnom

okruenju

Kada se spominje poslovno okruenje preduzea, onda je sa stanovita finansijske funkcije posebno znaajan odnos prema poslovnim bankama, odnos prema dobavljaima i odnos prema kupcima.

Za uspostavljanje korektnog odnosa prema poslovnim bankama veoma je bitno stvoriti povoljnu klimu i poslovno povjerenje, a ono se stvara pravilnim i istinitim obavjetavanjem banke o finansijskim rezultatima poslovanja, izvravanjem obaveza prema banci o rokovima dospijea, urednim podnoenjem dokumentacije za traenje novih kredita, bankarskih garancija i sl.

Povoljan odnos prema dobavljaima omoguuje dugorono ugovaranje i planiranje isporuka, ime se izbjegava gomilanje zaliha reprodukcionog materijala i smanjuju trokovi nabavke. Meusobno povjerenje se stie urednim izmirenjem obaveza prema dobavljaima.

Kako prodaja robe na tritu za prodavca predstavlja istovremeno i veliki rizik, nuno je provjeravati bonitet svakog kupca i traiti garancije za uredno plaanje isporuene robe ili izvrenih usluga. Povoljnim poslovnim renomeom obezbjeuje se stalnost kupaca, a time i dugorono ugovaranje isporuka robe i povoljniji prihodi od prodaje.

Neuredno izmirenje obaveza od kupaca treba da bude signal za finansijsko rukovodstvo da izda uputstvo za pojaanu kontrolu boniteta, a eventualno, i naloge za obustavu daljih isporuka robe kako bi se izbjegao vei rizik naplate potraivanja. Odluke finansijskog rukovodstva u pogledu poslovnog tretmana pojedinih kupaca moraju biti bezuslovne za ostale rukovodioce u preduzeu s obzirom da ono snosi punu odgovornost za likvidnost preduzea.

II

VREMENSKA VRIJEDNOST NOVCA

2.1. Diskontiranje i ukamaivanje

U ovom poglavlju emo razmotriti jedno od najvanijih naela u cijelim finansijama, vezu izmeu 100 KM u budunosti i 100 KM danas. Za veinu od nas, 100 KM u budunosti manje je vrijedno. Nadalje, 100 KM za dvije godine od danas manje je vrijedno od 100 KM za jednu godinu. Vie emo platiti za investiciju koja obeava povrat od ukljuivo 1. do zakljuno 5. godine, nego za investiciju koja obeava iste povrate od ukljuivo 6. do zakljuno 10. godine. Ta je veza poznata kao vremenska vrijednost novca.

U savremenom svijetu u kojem su svi tokovi novca sigurni, kamata se moe upotrijebiti za objanjenje vremenske vrijednosti novca. Kao to emo u narednim izlaganjima otkriti, kamata e nam omoguiti da svedemo vrijednost tokova novca, kad god oni nastanu, na odreenu taku u vremenu. Uz tu sposobnost, moi emo odgovoriti na tea pitanja, kao to su: to biste vie voljeli 1000 KM danas ili 2000 KM za deset godina? Da bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je svesti vremenski korigirane tokove novca na odreenu taku u vremenu, kako bi se mogla uiniti objektivna komparacija.

Iz navedenog se da zakljuiti da je koncept vremenske vrijednosti novca ili analize diskontiranih gotovinskih tokova temeljni koncept finansija. Ovaj nam koncept dalje govori da je jedna konvertibilna marka vrijednija danas nego sutra, zbog cijene ekanja (ekanja na potronju), ali i zbog rizika koji je pratei element budunosti. To je rizik nepovoljnog dogaaja koji e imati za posljedicu da nee vratiti investirani iznos u dogovorenom roku u cjelosti ili djelimino. Isto tako, postoji rizik inflacije rizik opadanja kupovne moi novca, to ima za posljedicu da nee ostvariti potronju vieg nivoa ili, jo gore, niti nivo odloene potronje u budunosti.

Komparacija konvertibilne marke u razliitim vremenskim takama, dakle, izraunavanje vrijednosti vrijednosnih papira, investicijskih alternativa, otplate zajma i drugih vanih odluka finansijskog menadmenta i ire finansija mogue je svoenjem novanih iznosa na isti vremenski trenutak. Mada se izraunavanje ekvivalentnih iznosa moe izvriti u bilo kojoj vremenskoj taki, u pravilu se ovo izraunavanje svodi na dva procesa:

diskontiranje svoenje jednokratnog iznosa ili gotovinskog toka koji dospijeva u budunosti na sadanjost (izraunavanje sadanje vrijednosti) i

ukamaivanje svoenje gotovinskog iznosa ili gotovinskog toka na neki budui datum (izraunavanje budue vrijednosti).

Ove procese prikazuje slika br. 5.

Slika 5. Procesi diskontiranja i ukamaivanja

Diskontiranje i ukamaivanje su dvije strane iste medalje, koje su matematiki povezane kamatnim stopama i brojem razdoblja. Ovi procesi se grafiki prikazuju vremenskom linijom na kojoj se diskontiranje moe posmatrati kao proces povlaenja gotovinskih iznosa/tokova ulijevo, a ukamaivanje kao guranje gotovinskih iznosa/tokova udesno (slika 6. i slika 7.). Na vremenskoj liniji nula izraava sadanjost, a svi iznosi se odnose na kraj razdoblja.

0 1 2 3 4

k = 10 %

SV 1.000 KM

Slika 6. Prikaz diskontiranja na vremenskoj liniji

0 1 2 3 4

k =10 %

1.000 KM BV

Slika 7. Prikaz ukamaivanja na vremenskoj liniji

Iznalaenje sadanje i budue vrijednosti mogue je upotrebom:

1. jednadbi za izraunavanje sadanje i budue vrijednosti

2. finansijskih tablica tablica sadanje i budue vrijednosti

3. kalkulatora, najzad finansijskih ili

4. kompjutera s finansijskim software-om,

pri emu je uvijek potrebno poznavati logiku veza izmeu osnovnih varijabli koja je izraena jednadbama, a koja se vizualizira vremenskom linijom.

Diskontiranje i ukamaivanje temelji se na definisanim vezama izmeu etiri varijable, i to:

sadanja vrijednost (SV ili PV, present value, engl.),

budua vrijednost (BV ili FV, future value, engl.),

kamatna stopa, u procesu diskontiranja znana kao diskontna stopa (k),

broj razdoblja (n).

2.2. Iznalaenje budue vrijednosti

Iznalaenje budue vrijednosti prikazat emo uz primjenu jednadbe, finansijskih tablica i kalkulatora.

Izraunavanje budue vrijednosti ukamaivanje je proces u kojem uz primjenu odgovarajuih kamata izraunavamo koliko neki iznos ili tok gotovine vrijedi za n razdoblja u budunosti. Relacije izmeu budue vrijednosti kamata i broja razdoblja ukamaivanja ilustrira slika 8.

Na temelju krivulja budue vrijednosti jedne KM, investirane uz razliite kamatne stope kroz vrijeme, mogue je izvesti dva zakljuka, i to:

a) to je via kamatna stopa, via je budua vrijednost, odnosno bri rast budue vrijednosti,

b) to je vei broj razdoblja ukamaivanja, via je budua vrijednost.

KFBV k,n

5

15%

4

10%

3

2

5%

0 %

1

Broj razdoblja

2 4 6 8 10

Slika 8. Veza izmeu budue vrijednosti, kamatne stope i broja razdoblja

Dakle, budua vrijednost je pozitivno korelirana s kamatnom stopom i brojem razdoblja na koje se ukamaivanje vri.

2.2.1. Izraunavanje budue vrijednosti pomou jednadbe

Premda se kamate mogu raunati kao jednostavne i sloene, u proraunima sadanje i budue vrijednosti koriste se sloene kamate.

Primjer

Pretpostavimo da je tedia poloio u banku 1.000 KM uz kamatnu stopu od 8% na rok od dvije godine, s tim da se obraunavaju jednostavne kamate. Koliko bi tedita imao na kraju dvije godine?

Rjeenje:BV2 = SV + SV x k + SV x k

= SV (1 + k x 2)

= SV (1 + 0,08 x 2)

= 1.000 (1 + 0,16) = 1.160 KM

Na kraju dvije godine tedia je imao 1.160 KM, to znai da je zaradio na kamatama 160 konvertibilnih maraka.

_______________________________________________________________________

Na temelju primjera moe se postaviti jednadba za izraunavanje budue vrijednosti uz jednostavne kamate.

Jednadba za izraunavanje budue vrijednosti uz primjenu jednostavnih kamata glasi:

BVn = SV (1 + k x n)

gdje je:

BVn = budua vrijednost na kraju drugog razdoblja

SV = poetni iznos

k = kamatna stopa, uz obraun jednostavnih kamata

n = broj razdoblja.

Dakle, kod jednostavnih kamata kamate ne nose kamate, ve se dobivaju samo na originalni iznos glavnicu. Sloene kamate su kamate izraunate na glavnicu i na kamate zaraene u prethodnim razdobljima. Izraunavanje budue vrijednosti uz promjenu sloenih kamata dat je u primjeru.

Primjer

Pretpostavimo da je tedia uloio 1.000 KM uz kamatnu stopu od 8% uz obraun sloenih kamata. Koliki iznos tedita moe podii za dvije godine?

Rjeenje: BV1 = SV + SV x k

= SV (1 + k)

= 1.000 (1 + 0,08)

= 1.080

BV2 = BV1 + BV1 x k

= BV1 (1 + k)

Ako uvrstimo jednadbu za BV1, dobivamo:

BV2 = SV (1+k) (1+k)

= SV (1 + 0,08)

= 1.000 x 1,1664

= 1.166,4 KM

Za dvije godine tedia moe podii iznos od 1.166,4 KM, to je 6 KM i 4 feninga vie u odnosu na tediu iz primjera 1. kojemu su obraunate jednostavne kamate. Naravno, danas finansijske institucije nude svojim komitentima obraun tednih uloga (pa i kredita) uz sloene kamate.

Izraunavanje budue vrijednosti uz sloene kamate moe se vidjeti u tablici 1. (koja daje izvadak iz finansijskih tablica koje se nalaze u dodatku na kraju knjige). U tablici vidimo da je budua vrijednost 1.000 KM na kraju druge godine 1.166,4 KM uz 8% kamatnu stopu. To je ujedno i poetna vrijednost na poetku tree godine, koja ukamaivanjem na kraju tree godine narasta na 1.259,7 KM.

Izraunavanje sloenih kamata

Godina SV( 1 + k)BVn

(1)(2)(3)(4) = (2) x (3)

11000,01,081080,0

21080,81,081166,4

31166,41,081259,7

gdje je: SVt = BV 1

BVt = SVt (1 + k)

Tabela br. 3.

Na temelju primjera moe se postaviti jednadba za izraunavanje budue vrijednosti. Jednadba za izraunavanje budue vrijednosti glasi:

BVn = SV (1 + k)ngdje je: n = broj razdoblja za koje se ukamaivanje vri.

2.2.2. Izraunavanje budue vrijednosti pomou

finansijskih tablica

Izraunavanje budue vrijednosti olakan je upotrebom finansijskih tablica budue vrijednosti. U finansijskim tablicama za buduu vrijednost dana je vrijednost kamatnog faktora (1 + k) uz k-tu kamatnu stopu i n razdoblja (godine, kvartali, mjeseci i dr.) koji moemo oznaiti kao KFBVk,n. Koristei ovu oznaku za kamatni faktor, moemo preurediti jednadbu za upotrebu uz finansijske tablice (pri emu, naravno, dobivamo isti rezultat).

Jednadba za izraunavanje budue vrijednosti uz upotrebu finansijskih tablica glasi:

BVn = SV x KFBVk,n

Finansijske tablice daju de facto vrijednost 1 KM ukamaene k-tom kamatom za n razdoblja, pa je kamatni faktor potrebno za sve ostale iznose pomnoiti s poetnim iznosom, tj. sa sadanjom vrijednou, kao to je definisano jednadbom. Pri koritenju tablica treba voditi rauna da vremenska razdoblja moraju biti izraena u jednakim jedinicama kao i kamatne stope.

Primjer

Ako je tedita uloio 1.000 KM u banku, uz kamatnu stopu od 8 %, koliki iznos je mogao podii na kraju druge godine?

Rjeenje: U ovom sluaju za rjeenje budue vrijednosti upotrijebit e se finansijske tablice budue vrijednosti. Dio ovih tablica dat je u tablici 1. Kako traimo buduu vrijednost za 2 razdoblja potrebno je pronai kamatni faktor u drugom retku, a kako je stopa ukamaivanja 8 %, u koloni za osam posto u ovom retku nalazimo traeni faktor od 1,1664. Sada moemo izraunati i BV.

BV2 = 1.000 x 1,1664

= 1.166,4 KM,

to je iznos jednak onom iz primjera.

Tabela 4. Kamatni faktori za buduu vrijednost

Period

(n)1%

2%3%4%5%6%7%8%9%10%

01.00001.00001.00001.00001.00001.00001.00001.00001.00001.0000

11.01001.02001.03001.04001.05001.06001.07001.08001.09001.1000

21.02011.04041.06091.08161.10251.12361.14491.16641.18811.2100

31.03031.06121.09271.12491.15761.19101.22501.25971.29501.3310

41.04061.08241.12551.16991.21551.26251.31081.36051.41161.4641

51.05101.10411.15931.21671.27631.33821.40261.46931.53861.6105

61.06151.12621.19411.26531.34011.41851.50071.58691.67711.7716

71.07211.14871.22991.31591.40711.50361.60581.71381.82801.9487

81.08291.17171.26681.36861.47751.59381.71821.85091.99262.1436

91.09371.19511.30481.42331.55131.68951.83851.99902.17192.3579

101.10461.21901.34391.48021.62891.79081.96722.15892.36742.5937

111.11571.24341.38421.53951.71031.89832.10492.33162.58042.8531

121.12681.26821.42581.60101.79592.01222.25222.51822.81273.1384

131.13811.29361.46851.66511.88562.13292.40982.71963.06583.4523

141.14951.31951.51261.73171.97992.26092.57852.9372 3.34173.7975

151.16101.34591.55801.80092.07892.39662.75903.17223.64254.1772

2.2.3. Izraunavanje budue vrijednosti uz upotrebu

kalkulatora

Izraunavanje budue vrijednosti olakano je uz upotrebu finansijskih kalkulatora. Prije upotrebe kalkulatora za novi problem potrebno je, naravno, obrisati memoriju. Znakovi na tipkama mogu se razlikovati kao i procedura s obzirom na preduzee proizvoaa, to je objanjeno u originalnom uputstvu. Uobiajene oznake ukljuuju sljedee:

PV (Present Value) = SV

FV (Future Value) = BV

i = k

n = n

Primjer

elimo li izraunati iznos koji e tedia iz primjera imati za dvije godine ako danas poloi na banku 1.000 KM uz 8 % kamatnu stopu buduu vrijednost dobili bismo slijedeom procedurom:

Brojana oznaka

Slovna oznaka

Rjeenje

1000 PV

8 i

2 n

(kod nekih kalkulatora treba

unijeti naredbu: CPT)

FV

1166,4

Kod nekih kalkulatora iznos za FV, tj. BV dobiva se s negativnim predznakom, radi razlikovanja u odnosu na tok suprotnog smjera u ovom sluaju u odnosu na PV (SV). Dakle, respektira se injenice da jedan tok predstavlja primitak, a drugi izdatak, odnosno da bez izdataka kod finansijskih odluka nema ni primitka.

Ili, uz obini (statistiki) kalkulator unosimo vrijednost za kamatni faktor s danom potencijom i mnoimo sa sadanjom vrijednou, tj.:

BV = (1 + k) yx n x SV

= 1,08; yx 2, x 1000

= 1166,4 KM

ili BV = (1 + k) pomnoimo n 1 puta sa samim sobom, pa zatim sa sadanjom vrijednou:

BV = (1,08) x (1,08) x 1.000 = 1.166,4 KM.

2.2.4.Ispodgodinje ukamaivanje

Finansijske institucije, kako bi udovoljile potrebama klijenata s razliitim preferencijama likvidnosti, nude polaganje tednih uloga na razdoblja kraa od godine dana, ili otplatu kredita na mjesenoj, kvartalnoj, polugodinjoj i godinjem nivou, to trai drugaiji obraun kamata. Isto tako, neke vrijednosnice nose gotovinske tokove (kupone, dividende) na kvartalnoj razini. Osnovna jednadba za izraunavanje budue vrijednosti za ovakva ispodgodinja ukamaivanja mora se stoga korigirati i to na nain da se kamatna stopa podijeli s brojem razdoblja ukamaivanja (m), a dobiveni izraz digne na potenciju (m) puta (n). Ovim korekcijama dobivena je jednadba. Ako je, dakle, ugovoreno polugodinje ukamaivanje, to znai da e se kamate zaraene nakon pola godine pripisati glavnici i postati baza za obraun kamata u narednom polugoditu.

Jednadba za izraunavanje budue vrijednosti kod ispodgodinjeg ukamaivanja glasi: gdje je:

m = broj razdoblja ispodgodinjeg ukamaivanja.

Primjer

Koliki e biti iznos koji e tedia moi podignuti za dvije godine, ako je uloio 1000 KM, uz kamatnu stopu od 8%, uz polugodinje ukamaivanje?

Rjeenje:

Dakle, tedia e sada imati 1.169,9 KM, to je za 3,5 KM vie u odnosu na godinji obraun kamata.

Razliita ukamaivanja kamata onemoguuju finansijskom menaderu usporedbu investicijskih alternativa koje nose razliitu nominalnu ili kotiranu kamatu. Zbog toga je potrebno izraunati efektivnu kamatnu stopu. To je kamatna stopa s godinjim ukamaivanjem jednaka kamatnoj stopi s ispodgodinjim ukamaivanjem, a rauna se jednadbom:

gdje je:

k = nominalna, kotirana kamatna stopa

ke = efektivna kamatna stopa

m = broj godinjeg ukamaivanja

Tako e fin