finansijske krize

7/30/2019 finansijske krize

http://slidepdf.com/reader/full/finansijske-krize 1/13

FINANSIJSKE KRIZE

Šta je ekonomska kriza?

Privrednom krizom se u nauci naziva razdoblje značajnog negativnog razvoja ekonomije jedne zemlje. Privrednom krizom se naziva i postojanje negativnog razvoja i drugih

makroekonomskih pokazatelja (npr. nivoa cijena, zaposlenosti, tokova kapitala i dr.).

Obzirom na privrednu konjukturu, postoje tri nepoželjna oblika: stagnacija, recesija idepresija.

Stagnacijom se naziva razdoblje u kojem privreda ne raste što znači da izlaznevrijednosti (output) privrede unutar nekog razdoblja ostaju jednake.

Prema opće prihvaćenoj definiciji, recesijom se smatra kad se izlazne vrijednosti

nacionalne privrede smanjuju tokom dva uzastopna kvartala.

Depresija nastupa kad ovo smanjenje outputa tra je duže od navedenog razdoblja od

dva uzastopna kvartala.

Uzroci globalne finansijske krize

Finansijska kriza prvo se pojavila u SAD, a ubrzo nakon toga “domino efektom” proširila sena ostale zemlje svijeta. U posljednje dvije godine SAD su doživjele mjehur na svojimtržištima nekr etnina i vrijednosnih papira.

Mjehuri uvijek implodiraju, j. po definiciji mjehur sadrži neodrživi obrazac promjena cijenaili tokova novca. Implozija mjehura imovinskih cijena u SAD dovela je do propadanja

banaka i drugih vrsta finansijskih kompanija i do tromog privrednog rasta.

Implozija mjehura imovinskih cijena u SAD pokrenula je efekat zaraze i dovela do jakih

padova cijena dionica, ne samo u Europi, već u čitavom svijetu. Enorman pad cijena

nekretnina doveo je do toga da su hipotekarni krediti postali nenaplativi, što je dovelo dovelikih gubitaka kod povjerioca, tj. banaka, kao i kod drugih investitora. Recesija je postepeno

zahvatila kompletan finansijski sektor, a zatim se počela prelijevati na realni sektor, što se u početku manifestiralo kroz smanjenje potražn je, a zatim i pada cijena na sv jetskom tržištu.

Vrijednosni papiri sa pokrićem u hipotekama su instrumenti finansijkog investiranja koji sustvoreni konverzijom hipoteka izdanih od strane komercijalnih banaka i drugih finansijski

institucija u posebnu vrstu obveznica. Ove obveznice su prodavane na finansijskom tržištu ione su postale instrument investiranja za druge komercijalne banke, investicione banke,

investicione fondove, penzione fondove i druge finansijske institucije.

Na ovaj način su finansijske institucije izvan SAD-a postale žrtve pada stambenog tržištaSAD-a. Kriza se proširila izvan granica SAD-a jer su finansijske institucije i vlade cijelog

svijeta počele osjećati gubitak zbog direktne ili indirektne izloženosti i povezanosti izdavanjavrijednosnih papira s pokrićem u hipotekama u SAD-u.



Zabrinuti investitori izazvali su nagli zastoj u protoku kapitala, koji je zatim uzrokovao krizu

bilansa plaćanja, a što je dovelo do velike nelikvidnosti kod većine zemalja, a naročito kod

onih koje imaju visok vanjski debalans.

Efekti ekonomske krize u EU

Svjetska ekonomska kriza na zemlje EU odrazila se padom ekonomskih aktivnosti u 2009.

godini, koja se ogleda u padu:

BDP-a,

industrijske proizvodnje,

povećanjem stope nezaposlenosti,

padu izvoza, te

smanjenjem bruto investicija u privatni sektor (GFCF)

Antirecesione mjere razvijenih zemalja

U odgovoru na utjecaj finansijske krize, razvijene zemlje su reagovale programima za

povećanje likvidnosti tržišta. U tu svrhu su ogromna finansijska sredstva izdvojena i

predviĎena da budu upumpana u njihove privrede. Tako je vlada SAD-a u prvoj fazi

provoĎenja antirecesionih mjera odobrila hitan paket za oporavak u vrijednosti od 790milijardi $, kako bi spasila ugrožene finansijske institucije od prijetećeg bankrota i time

pokušala spriječiti kolaps čitavog finansijskog sistema.

Treba istaći, da je postignut jedinstven stav oko generalnog pristupa koji se sastoji u tome dase nelikvidnost tržišta, a što se smatra da je krucijalni uzrok smanjenja tražnje, a samim tim i proizvodnje, može “izliječiti” jedino dodatnim sredstvima koja će se, kroz različite kanale iforme, staviti na raspolaganje privredi.

Analiza programa mjera evropskih zemalja

EU je preduzela opsežne mjere sadržane u Evropskom planu ekonomskog oporavka kojiobuhvata:

finansijske pakete pomoći, fiskalne stimulanse,

privremene podrške teško pogoĎenim sektorima, i posebno ugroženim skupinama.

Zemlje članice EU su značajne mjere usmjerili na poboljšanje likvidnosti banaka,

zapošljavanje, održavanje radnih mjesta, podršku funkcionisanja tržišta rada i održavanjukupovne moći stanovništva, podršku preduzećima. Usvojen je niz mjera koje uključujuinvesticije u novu infrastrukturu, energetiku, istraživanje i razvoj i obrazovanje. Pad javnih

prihoda kao posljedica krize zabilježen je širom svijeta.



Podrška preduzećima i industrijama

20 % od svih mjera su mjere podrške poslovanju i kompanijama u EU. One predstavljaju

značajan dio (po vrijednosti 16 %) sveukupnog stimulansa odobrenog za 2009/10. MeĎumjerama podrške industrijskim sektorima, poslovanju i kompanijama, skoro dvije trećineimaju za cilj olakšanje finansijskih uslova poslovanja. One uključuju produženje kreditnihgarancija, uključujući izvozne kredite, posebno za mala i srednja preduzeća, povećanjakapitala državnih razvojnih banaka, olakšanje otplate zajmova, privremena smanjenja iukidanje poreza.

Korporativno oporezivanje je još jedno polje gdje su članice EU uvele promjene s ciljem poboljšanja fiskalnog okruženja za poslovanje. U nekim zemljama članicama EU ove mjereodgovaraju reformama kojima se žele trajno smanjiti porezi (Francuska, Njemačka, Slovenija,Slovačka), a kod: Rumunije, Grčke, Latvije i Poljske ove mjere su privremene i imaju za c ilj

olakšati poslovanje smanjenjem poreza.

Analiza pokazuje da je podrška potražnji stimulirala prodaju u navedenim sektorima.

1. Turizam: U pojedinim zemljama poduzete su akcije održanja potražnje (Slovačka iGrčka) dijeljenjem kupona korisnicima.

2. GraĎevina: U nekim zemljama članicama pružene su pogodnosti vlasnicima kuća ilionima voljnim za novu kupovinu, te podrška pokretanju javnih graĎevinskih radova(Francuska, Irska, Velika Britanija i Belgija).

3. Auto-industrija: Dvanaest država članica su implementirale šeme subvencioniranja

nabavke vozila i dijelova, te subvencioniranje reciklaže vozila da bi podržali potražnju(nabavka novih i čišća okolina). 4. Tržište rada i obrazovanja

5. Infrastruktura, energetika i istraživanje i razvoj

Pregled programa mjera odabranih zemalja

- Njemačka –

Njemačka je odobrila dva paketa mjera za suzbijanje krize 2008. i 2009., a oba paketafinansirana su putem zaduživanja. Prvi paket mjera imao je vrijednost oko 40 milijardi eura, a

implementiran je u 2009. i 2010. Drugi paket mjera imao je vrijednost 50 milijardi eura,

implementacija u istom periodu.

Direktni fiskalni stimulansi za investicije u infrastrukturu, energetiku i u održavanje i razvoj u Njemačkoj za 2009. i 2010. godinu iznosio je 0,86% BDP, za ukupno 12 mjera. Od toga,

0,17% BDP investirano je u infrastrukturu, 0,61% u energetiku i 0,03% u istraživanje i razvoj. Paket fiskalnih mjera koji ima za cilj da putem poreznih olakšica i povoljnog kredita stimulišenjemačku privredu iznosio je 470 miliona eura u 2009. godini, a 610 miliona u 2010.godini,

odnosno 0,005% BDP-a.



Gotovo dvije trećine mjera u infrastrukturu odnosi se na transport, većinom unajnerazvijenijim regijama. Investicije u energetiku se uglavnom odnose (40%) na

usavršavanje efikasnosti potrošnje energije u stambenim zgradama kako bi se troškovidugoročno smanjili na ekološki prihvatljiv način. Ulaganja u istraživanje i razvoj takoĎer je

najviše išlo u smjeru, investicija u takozvane “zelene tehnologije”. Oba paketa sadrže m jere

poreznih olakšica, projekte javnih investicija i direktnu pomoć odreĎenim sektorima.

Njemačka je usvojila i mjere usmjerene ka obezbjeĎenju finansijske stabilnosti banaka kako bi se obnovila mogućnost kreditnog zaduživanja potrošača i privatnih poduzetnika od

nekoliko stotina milijardi eura. Posebno ciljni segmenti su inovativna mala i srednja

preduzeća u energetski efikasnom sektoru, te olakšice pri kupovini novog auta, ekološki prihvatljivog, za pojedince koji prestaju korištenjem starog auta (Abwrackpramie), u

ukupnom iznosu od 5 milijardi eura. Na ovaj način se u sektoru potražnje vrši indirektna podrška automobilskoj industriji u skladu sa dugoročnim ciljem smanjenja zagaĎenosti.

Slovenija

Slovenija nije imala problema u bankarskom sektoru. Prvi stimulativni paket usvojen je

krajem 2008. u iznosu od 2,1 % BDP.

Vlast su podijelila mjere za suzbijanje krize u tri grupe:

1. Mjere za usporavanja negativnih efekata krize koje podrazumi jevaju državnesubvencije,

2. Mjere za povećanje likvidnosti preduzeća i3. Povećavanje fondova za obrazovanje i nauku.

Ovaj paket mjera vrijedi 806 milona eura (I – 70, II – 668, i III – 68 mil. eura) Drugi paket

mjera usvojen je krajem 2009. godine, a odnosio se na:

jačanje likvidnosti preduzeća u ugroženim sektorima, jačanje programa obrazovanja za odrasle i večernje škole, podrška infrastrukturi, energetskom sektoru i okolišu, maksimilizaci ja efektivnosti i jačanje apsorpcionih kapaciteta korištenja fondova

Nizozemska

Nizozemska je jedna od zemalja na koju je recesija imala relativno mali negativan uticaj.

Paket mjera za podršku bankama u Nizozemskoj iznosio je 80 milijardi eura, sa dodatnih 6milijardi eura predviĎenih za strukturne reforme.

50 milijardi eura implementirano je u 2009. i 2010. godini:

za obrazovanje, prekvalifikacije i zapošljavanje mladih, te

ulaganje u energetiku i infrastrukture.



Poseban akcenat stavljen je na investicije u inovativna energetska rješenja, te stimulativan paket poreznih olakšica za pojedince koji prestaju sa korištenjem starih vozila, slično programu Njemačke. Investicije u infrastrukturu su primarno vezane na vodene puteve, te

komunikacione mreže vezane za Schiphol meĎunarodni aer odrom i ukidanje poreza na

aviokompanije.

EFEKTI FINANSIJSKE KRIZE NA BiH

Današnja finansijska kriza je po mišljenju svjetskih i domaćih eksperata znatno jača odočekivane i obuhvatila je sve zemlje svijeta pa i BiH. Finansijski sistem SAD je kompletno

kolabirao (Gerald Celent), dok je finansijski sistem zemalja EU najblaže rečeno postaonelikvidan. Globalna recesija ima snažan uticaj na privredu BiH, ali se mora naglasiti danegativan uticaj na privredu BiH ima i stanje u zemlji koje se ogleda u neizgraĎenim uslovimaza tržišni koncept privreĎivanja.

Globalna recesija se u BiH se manifestuju kroz:

smanjivanja obima kreditiranja i porast nelikvidnosti,

pad cijena izvoznih roba (metala, autodijelova i dr.),

opadanje doznaka iz inostranstva (oko 10 posto),

porast broja nezaposlenih (preko 50.000),

pad izvoza,

pad javnih prihoda preko 20 posto,

rast budžetskog deficita, naročito u FBiH,

porast sive ekonomije, itd

Glavni izazovi u BiH:

Visok nivo javne potrošnje

Visok deficit budžeta

Visok javni dug

Visok deficit tekućeg računa

Korupcija

Visoko učešće sive ekonomije

Strukturalna nezaposlenost

Usporeni reformski procesi

Nepovoljna kretanja u okruženju (ratovi)

Uslovi za pristupanje EU

EKONOMSKI: funkcioniranje tržišne ekonomije uz čvrsto uspostavljene tržišne elemente isposobnost da se nosi sa pritiskom konkurencije i prilagodbe tržišnim mehanizmima EU

POLITIČKI: uspostava institucija koje osiguravaju demokratizaciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava te poštivanje i zaštitu manjina i prihvatanje političkih ciljeva Unije



PRAVNI: sposobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz članstva u EU, uključujući preuzimanje pravnog naslijeĎa EU – acquis communautaire

Madridski administrativni kriterij (zaključci Vijeća Europe 1995.)

Kriteriji za punopravno članstvo u EMU - eurozoni

budžetski deficit ne smije prelaziti 3 % BDP-a

stopa inflacije ne smije prelaziti 1,5 % prosjeka inflacije tri članice EU sa najnižomstopom inflacije

javni dug ne smije prelaziti 60 % BDP-a

prosječne nominalne kamatne stope ne smiju prelaziti 2 % u odnosu na kamatne stope

tri zemlje EU sa najnižom stopom inflacije

stabilnost deviznog tečaja i sudjelovanje u ERM II (mehanizam deviznog tečaja) urazdoblju od najmanje dvije godine prije uvoĎenja EUR -a

tečaj valute prema EUR mora fluktuirati unutar dopuštenih granica +/- 15 u odnosu na

centralni paritet

Planirane podsticajne mjere se mogu grupisati:

1. Poboljšanje poslovnog okruženja, koje uključuje stabilizaciju bankarskog sistema,smanjenje fiskalnog opterećenja preduzeća, uklanjanje prepreka za poslovanje

preduzeća. 2. Finansijske podsticaje pojedinim industrijama, preduzećima i izvozu. 3. Povećanje javne investicijske potrošnje kroz realizaciju ifrastrukturalnih projekata za

koje postoje raspoloživa finansijska sredstva (meĎunarodna i domaća).

Planirane mjere socijalne sigurnosti su imale za cilj zaštitu najugroženijih kategorijastanovništva, od negativnih efekata ekonomske krize. Neke od planiranih mjera su mjere

kontrole cijena osnovnih životnih namirnica i energenata, osiguranje robnih rezervi, tereprogramiranje kredita graĎanima radi podsticanja potrošnje.

DEFINISANJE MJERA ZA UBLAŢAVANJE KRIZE

U definisanju mjera za ublažavanje negativnih efekata globalne recesije iste moraju biti u

skladu sa tržišnim konceptom privreĎivanja. Sve antirecesione mjere moraju biti usklaĎene bez obzira koji ih nivo vlasti donosi. Iste trebaju biti u skladu sa integracionim procesima i

privrednim kretanjima u okruženju.

Mjere moraju biti utemeljene na principima: konkretnosti, sa jasno postavljenim ciljem, sa

brzim dejstvom i “lako” provodive. U domenu javnog sektora mjere trebaju biti restriktivne, a

u domenu privrede antirecesione mjere moraju biti podsticajne.



Temeljni ciljevi mjera za ublaţavanje krize:

poboljšati likvidnost privrede

smanjiti javnu potrošnju

osnažiti finansijski sektor

ubrzati reforme koje su neophodne za sticanje statusa kandidata za ulazak u EU

(reforme koje jačaju tržišni koncept privreĎivanja) otkloniti institucionalne nedostatke privrednog i političkog sistema u BiH

ubrzati aktivnosti na investicionim ulaganjima u K – 5C, zatim energetski sektor, itd.

Stand by aranţman BiH sa IMF-om

Bosna i Hercegovina je potpisala stand by aranžman sa IMF-om u vrijednosti od 1,2 milijarde

eura, od čega će: FBiH pripasti 800 miliona eura, a

RS pripasti 400 miliona eura.

Uslov za povlačenje prve tranše su bili rebalansi budžeta, odnosno njihovo smanjivanje. Novac od IMF-a je iskorišten za ograničavanje uticaja negativnih efekata finansijske iekonomske krize na makroekonomsku stabilnost. Ovim novcem će se servirati vanjski dug. Rok otplate (po pojedinim tranšama) je pet godina, sa grace periodom od tri godine(uračunato vrijeme otplate kredita). Otplata svake odobrene tranše će se vršiti u osam

jednakih rata sa promjenljivom kamatnom stopom koju odreĎuje IMF za SDR i koji trenutnoiznosi 1,45% godišnje.

Rebalansi budžeta u sklopu aranžmana sa IMF-om su odložili dobar dio planiranih aktivnosti jer fiskalna disciplina nametnuta ovim aranžmanom ne dozvoljava nastavak povećanja budžetske potrošnje. Vlasti FBiH su se obavezale da će za 10% smanjiti izdvajanja u

socijalnom sektoru kao i potrošnju na plate.

Investiciona potrošnja nakon aranžmana sa IMF-om je dodatno smanjena i entitetske vlade su

se okrenule multilateralnim agencijama (EBRD, EIB, SB) za sredstva u infrastrukturnim

projektima. Većina sprovedenih mjera na svim nivoima vlasti su restriktivne prirode i dio su

uslova koje je IMF postavio za dobijanje pojedinih tranši kredita. Sve tri tranše kredita suuslovljene nizom zahtijeva koji su restriktivne prirode i koji će u budućnosti insistirati naradikalnijim reformama prvenstveno u socijalnom sektoru.

Dugoročne mjere – reforme

Ciljevi strukturne reforme, takoĎer, treba da obuhvate: sektor preduzeća, finansijski sektor,

tržište rada,

reformu javne uprave, reformu penzionog sistema itd.



MJERE ZA POBOLJŠANJE TRŢIŠNE LIKVIDNOSTI

Na temelju prethodnih izlaganja, može se zaključiti da je nelikvidnost tržišta, a time i proizvodnje, može sanirati jedino povećanim i jef tinijim izvorima finansijskih sredstava koja

će biti dostupna privrednim subjektima za njihovu djelatnost. Polazeći od naprijed iznijetekonstatacije, da je nelikvidnost tržišta glavni generator globalne ekonomske krize, unarednom izlaganju ćemo navesti mjere koje su od značaja za poboljšanje likvidnosti tržištaBiH.

Realizacijom trećeg Stand- by aranžmana sa MMF u iznosu od 1,2 milijarde EURA će seosnažiti finansijski sistem BiH, ubrzati reforma javne uprave, osnažiti povjerenje stranihinvestitora za ulaganje u BiH, utjecat će na povećanje kreditnog rejtinga te će omogućiti BiH

pristup neophodnim finansijskim sredstvima kako MMF-a, tako i drugih meĎunarodnihfinansijskih institucija.

Aranžman sa MMF će značajno doprinijeti smanjenju javne potrošnje (naročito uFBiH) kroz izbalansiranu budžetsku politiku, kao i podršku privredi uz ubrzavanje

privatizacije, restruktuiranja firmi, posebno u oblasti javnog sektora, kao i uvoĎenjesvjetskih standarda i kriterija u javnoj potrošnji.

Poduzeti potrebne mjere kako bi se što prije realizovali krediti ranije odobreni BiH odstrane meĎunarodnih finansijskih institucija u iznosu od oko 1,4 milijarde KM.

Donijeti program mjera (Vijeće ministara BiH) kako bi se došlo u posjed državneimovine koja je u posjedu susjednih država (Srbije, Hrvatske i dr.), a čija se vrijednostod strane domaći eksperata iz vanjske komore BiH procjenjuje na više od dvijemilijarde KM.

Ubrzati aktivnosti na stvaranju uslova za korištenje sredstava iz pristupnih fondova zarazvoj poljoprivrede.

Izvršiti emisiju obveznica po osnovu stare devizne štednje (FBiH) i na taj način ojačatitržište kapitala. Većina naših ekonomista smatra da bi najmanje trećina tog kapitala uFBiH bila uložena u biznis.

Emisijom državnih i municipalnih obveznica obezbjediti kapital za finansiranje projekata od državnog, a isto tako i projekata od lokalnog značaja.

Otkloniti “probleme” vezane za realizaciju 150 miliona KM investicije (sredstvaobezbjeĎena) javnog preduzeća “Elektroprenos BiH” koje je jedino preduzeće uvlasništvu države.

Vlada (BiH, entiteta i BD) treba ozbiljno da pristupe u pregovore sa bankarskimsektorom sa ciljem da se smanje aktivne kamatne stope na sve kredite, a posebno na



kredite za privredu, naročito kad je u pitanju poljoprivreda, izvoz, proizvodnja na bazidomaćih sirovina, itd.

Italija je propisala maksimalnu kamatnu stopu u postotku od 9,45 %, a u slučaju daneka banka koristi veću kamatnu stopu od propisane onda se to tretira kao lihvarstvošto je strogo kažnjivo.

U prilog ovoj mjeri idu kretanja referentnih stopa, tako naprimjer Euribor sada iznosi

1 %, FED (SAD) je smanjila referentnu stopu na 0,1 %, a isto tako mnoge zemlje i

regresiraju kamatne stope za pojedine djelatnosti, što bi po našem mišljenju i mitrebali slijediti.

Argumenti za sniženje kamatnih stopa leže i u činjenici da BiH ima najnižu stopu poreza na dobit i to samo 10 %, zatim da je kreditni rejting porastao na B-2, što znači

da je smanjen rizik davanje kredita, te isto tako da je prva u ovoj regiji (1998.)

prepustila platni promet komercijalnim bankama koji takoĎe donosi enormne zarade bankama.

Banke isto tako moraju kroz kreditnu politiku štiti makroekonomsku stabilnost zemlje,odnosno mijenjati strukturu plasmana potrošačkih kredita u korist privrede, obziromda je u dosadašnjim plasmanima učešće kreditiranja široke potrošnje oko 65 %, što jesa aspekta makroekonomske stabilnosti neodrživo jer direktno pogoršava

platnobilansnu poziciju zemlje, a dugoročno ugrožava i valutni aranžman.

Zakonom o porezu na dohodak u FBiH je oporezovana plaća zaposlenih sa 10 % naiznos preko 300 KM. Obzirom da su doprinosi za MIO/PIO, zdravstveno osiguranje i

doprinose za nezaposlene u ukupnom iznosu znatno veći nego u RS i DB, firme izFBiH su postale tržišno nekonkurentne sa nesagledivim posljedicama.

Te negativne posljedice će se manifestirati kroz jačanje sive ekonomije, ugrožavanjafinansijske stabilnosti penzionih i zdravstvenih fondova, a ni planirani finansijski

efekti oporezivanja plaća neće se ostvariti. Valja istaći, da fiskalna teorija ne preporučuje oporezivanje rada ako je visoka nazaposlenost, a u FBiH ona iznosi preko

40 %.

Vlada FBiH svojom fiskalnom politikom mora zadovoljiti temeljne tržišne principe, tj.da firme moraju biti tržišno konkurentne, te da na ovom stupnju razvoja ne možeoporezivati rad, već da svoj fiskalni položaj moraju rješavati iz drugih poreznih izvora,

koji joj stoje na raspolaganju.

Poboljšati efikasnost rada svih nivoa vlada, prije svega u pogledu izvršavanja obavezaza sticanje statusa kandidata za priključenje EU, zatim ubrzati donošenje pravne

regulative za izgradnju uslova za tržišno privreĎivanje, te izgradnju jedinstvenogekonomskog i pravnog prostora u BiH itd.



Donijeti detaljan program podsticajnih mjera za privredu na državnom, entitetskom ikantonalnom nivou, te za Distrikt Brčko.

Isto tako, donijeti detaljan program kratkoročnih i dugoročnih restriktivnih mjera zasve nivoe vlada u BiH.

Plaće javnog sektora, dugoročno gledajući, trebalo bi svesti na nivo plaća u privatnomsektoru, što je jedna od temeljnih mjera protiv recesije.

Ovaj program mora se temeljiti na meĎunarodnim standardima za javnu potrošnju,kao i kriterijima finansiranja pojedinih oblika javne potrošnje.

Javna potrošnja mora precizno biti usaglašena sa porastom i obimom BDP, odnosnodugoročno gledajući ona se mora svesti ispod 35 % BDP u dogovorenom periodu sa

IMF, a ista danas iznosi oko 45 % od BDP BiH.

Mjere za jačanje efikasnosti ekonomije:

1. Okončanje privatizacije u oba entiteta do kraja 2013,

2. Restruktuiranje preduzeća u državnom vlasništvu kao i preduzeća privatizovanih putem javnog upisa dionica,

3. Smanjivanje poreznih i neporeznih opterećenja privrede, posebno u sferi doprinosa,

4. Povećanje mobilnosti tržišta radne snage u BiH i njegovu o bjedinjenost na nivou BiH,5. Smanjvanje neformalne ekonomije kao drugih oblika nelojalne konkurencije,

6. UnapreĎenje poslovne klime, posebno u segmentima veće zaštite investitora, 7. Diverzifikacija institucija i instrumenata finansijskog sektora,

8. Veća podrška izvoznicima i izvozu posebno u narednim godinama,

9. Strukturalne reforme i jačanje konkurentnosti ekonomije radi rasta izvoza itd.

Konkurentnost

Osnovni izazov bh. ekonomije je nekonkurentnost. BiH spada meĎu najmanje konkurentneevropske zemlje. Evidentan je trend opadanja konkurentnosti bh. ekonomije od 2006. godine.

Osnovni način povećanja internacionalne konkurentnosti i ostvarenja snažnog ekonomskograzvoja je poticanje internacionalne konkurentne proizvodnje i distribucije znanja.

To se može postići povećanjem ulaganja u istraživanja i razvoj na minimalno 0,50 % BDP u2013. god. Postojeća OECD norma da svaki univerzitetski nastavnik provodi polovicu radnogvremena u proizvodnji znanja (istraživanjima), a polovicu u distribuciji tih znanja (edukaciji)

u BiH je ispunjena sa 3 %.



Mjere za povećanje konkurentnosti privrede BiH:

Ekonomskom i finansijskom politikom uticati na cijenu kapitala (depoziti, i sl.)

ProvoĎenje fiskalnih reformi (ukidanje poreza na plaću, i sl.)

Povećanje likvidnosti poslovnog sektora kroz garancije za bankarska zaduženja

Osiguranje povoljnih podsticajnih kredita putem Razvojne banke (izvozna preduzeća,SME, farmeri)

Rast investicija, priliv FDI, green field investicije

Clyster industrija

Konkurentnost u izvozu (CEFTA, EU)

Smanjenje uvozne ovisnosti prvenstveno od prehrambenih proizvoda

Sektorske podrške – elektroprivreda

Partnerstvo javnog i privatnog sektora

Saradnja Univerziteti – privreda

Objektivizacija i ocjene stanja konkurentnosti privrede

Otvaranje perspektive za razvoj i zapošljavanje

ANTICIKLIČNA POLITIKA: Redukcija javne potošnje (sa 50 % u F BiH na nivo ispod 40 %, RS ima JP 40 %) Izvršiti preraspodjelu javne potrošnje u korist proizvodne potrošnje

Ukinuti porez na plaće ( rad se neoporezuje kod visoke stope nezaposlenosti)

Ojačati tržište kapitala emisijom obveznica

Povećati javni dug za razvojne projekte Uvesti porezne stimulacije za izvoz

Državne banke “podrediti” politici zapošljavanja i razvoja

Efikasnije koristiti obavezne rezerve, itd.

Mjere za poboljšanje poslovne politike

Pravne reforme – pojednostavljivanje procedura za voĎenje poslova

Giljotinja propisa

Reforme tržišta rada

Daljna privatizacija:

usklaĎenost zakona i propisa, i donošenje novih zakonskih rješenja

Smanjivanje/ujednačavanje poreza i doprinosa u BiH Reforma Fonda penzijskog/mirovinskog i zdravstvenog osiguranja

Mjere zaštite u vanjskoj trgovini: zaštitne mjere, antidamping i kompezatorne mjere

Rekonstrukcija Razvojne banke



Jačanje postojećih i osnivanje novih državni institucija, posebno onih koje ćedoprinijeti bržem i efikasnijoj realizaciji korištenja kreditnih sredstava iz pristupnihfondova EU.

Mjere sa nivoa centralne vlade

Mjere za naredni period svih nivoa vlasti trebaju biti usmjerene na:

Podsticanje rasta i razvoja

Smanjenja javne potrošnje

Planskog pristupa izmjeni strukture javne potrošnje u korist razvoja

Jačanju makroekonomske stabilnosti Poboljšanju poslovne okoline

UnapreĎenju pozicije domaće proizvodnje i biznisa

Izravnanju plaća u javnom i privatnom sektoru

Dakle, pristup ekonomskom rastu i razvoju bazirati na “ekonomiji proizvodnje” , a ne kao do sada primjenjivanog koncepta baziranog na “ekonomiji potražnje”.

Zaključna razmatranja

Bosna i Hercegovina spada u kategoriju malih otvorenih ekonomija čiji je model rastautemeljen na potrošnji finansiranoj, dobrim djelom, kreditnom ekspanzijom i transferima izinostranstva. Zbog toga je ekonomija BiH vrlo senzibilna na globalna ekonomska kretanja sa

slabim kapacitetima apsorpcije eksternih šokova. Aktualna dogaĎanja u svijetu, prije svega,graĎanski rat u Libiji ima dugoročno negativne efekte na ekonomiju BiH, te tekući problemioko formiranja vlasti, takoĎer imaju nesagledive negativne efekte na razvoj i dinamikuintegracionih procesa Bosne i Hercegovine.

Imajući navedeno u vidu neophodnoje dati prioritet slijedećim aktivnostima:

Brzo aktiviranje već odobrenih kreditnih sredstava posebno u sektoru infrastrukture jeznačajan stimulans bh ekonomiji u kratkom i dugom roku, te otkloniti prepreke

aktiviranja raspoloživih sredstava, a koje se prvenstveno odnosi na izradu projektnedokumentacije, transparentno i efikasno sprovoĎenje tenderskih procesa, brzaekspropiracija zemljišta, te postizanje dogovora vezano za strateška ulaganja u

energetski sektor.

Potrebno je uspostavljanje koordinacionih mehanizama za vertikalnu koordinaciju

izmeĎu svih nivoa planiranja (državni, entitetski, kantonalni, lokalnih), putem kojeg bise harmonizovala sveukupna razvojna koordinacija i kanalisala podrška razvojnim

projektima iz lokalnih strategija koji su u skladu sa prioritetima viših strateškihdokumenata. Izgradnja institucionalnih kapaciteta za upravljanje razvojem na svim

nivoima je od ključnog značaja, kao i dinamička usklaĎenost procesa planir anja.



Agencije za finansijske, informatičke i posredničke usluge (AFIP, APIF) bi trebale jedinicama lokalnih samouprava, po njihovom zahtjevu, osigurati besplatan pristup

podacima od značaja za razvoj i zapošljavanje.

Za implementiranje svojih razvojnih strategija jedinice lokalne samouprave mogu

koristiti i druge mehanizme i alternativne izvora finansiranja kao što su: koncesije, javno- privatno partnerstvo, municipalne obveznice i kreditno zaduženje. OdreĎene procedure su suviše komplicirane i neophodno ih je pojednostaviti (projekti javno-

privatnog partnerstva).

Neophodno je ubrzati proces prenosa vlasništva na jedinice lokalne samouprave, teojačati njihove kapacitete za provoĎenje popisa imovine i djelotvorno upravljanjeimovinom, kao jednim od alata za uspješno upravljanje razvojem.

Potrebno je da se otvori raspr ava u pravcu preispitivanja nadležnosti, odnosnofunkcionalne i fiskalne decentralizacije u BiH, koja će dugoročno omogućitidjelotvornije, odgovornije i uspješnije upravljanje javnim poslovima na lokalnomnivou, kao i kanalisanje dodatnih resursa za održiv razvoj i bolji kvalitet životagraĎana, koristeći se opred jeljenjima iz Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, koja

je ratifikovana u BiH 12. 02. 2002. godine.

Neo phodno je da viši nivoi vlasti prepoznaju i podrže projekte koji proizlaze izlokalnih razvojnih strategija i u čijoj su identifikaciji učestvovala lokalna zajednica.

Postojeća zaduženja koja se smatraju suverenim dugom su većinom u sektorima zakoja se mogao pronaći privatni kapital (npr. energetika i putna infrastruktura), dok su

povoljni krediti EBRD-a i Svjetske banke trebali biti iskorišteni za ulaganja u ljudskikapital i obrazovanje, tehnološki razvoj, inovacije i druge sektore koji privatnomkapitalu nisu dovoljno atraktivni.

Planiranje značajno većih ulaganja u ljudski kapital, tehnološki razvoj i inovacije, te prilagoĎavanje planova razvoja energetskog sektora i transportne infrastrukturezahtjevima ekološke održivosti bi značajno doprini jelo usklaĎivanju bh razvojnih

planova sa Evropskim razvojnim okvirom.

Podrška strateškim industrijama i ukupno razvoju privatnog sektora mora biti

značajnija. Bitno je identifikovati strateške industrijske grane i raditi nasrednjoročnom podizanju njihove konkurentnosti. Isto tako, potrebno je ubrzati

projekte na kreiranju boljeg poslovnog okruženja koji ne zahtijevaju značajnija budžetska izdvajanja.

Rad entitetskih razvojnih banaka treba učiniti transparentnim, te razviti detaljne

kriterije za odabir projekata koji će se finansirati ovim putem, te napraviti detaljnuanalizu raspoloživih finansijskih rezervi koje posjeduju javna preduzeća.

Documents

finansijske krize