Fondeko svijet24

FONDEKO SVIJET, 24/2007.1

Primajući Nobelovu nagradu za mir za 2007. godinu bivši potpredsjed-nik Sjedinjenih Američkih Država

Al Gor je apelovao na svijet da se još jed-nom mobiliše, ovog puta radi sučeljavanja sa opasnim klimatskim promjenama. Jer, kako je rekao, ukoliko to ne učinimo zaratićemo protiv same planete Zemlje. A vrijeme je da sa Zemljom zaključimo mir.

Smanjenje faktora koji utiču na kli-matske promjene sve više preokupira države, institucije, grupe i pojednice. U samoj žiži posmatranja i rješavanja tog problema stavljeni su uzroci prekomjer-nog zagađivanja sagorijevanjem fosilnih goriva, posebno u proizvodnji električne energije.

O akcijama koje treba poduzeti razgo-varano je i na konferenciji na Baliju. Zab-luda je da će, unatoč opasnosti koje su svi svjesni ukoliko se ništa ne poduzme, uslijediti brza i konkretna akcija. Državne vlade dokumente poput ovog najnovijeg iz Balija jednostavno ne smatraju svojim prioritetima.

Zbog toga ih na to stalno treba podsje-ćati.

U Bosni i Hercegovini bilježimo pove-ćan interes za rasprave o ekološkim i en-ergetskim temama u čemu su posebno ak-tivne nevladine organizacije. Razlog tome je najavljeni početak izgradnje novih elektroenergetskih objekata što bi moglo započeti prije nego bude usvojena ener-getska strategija na državnom nivou.

Na tačnoj vagi treba izvagati šta se izgradnjom svake od (sada već dvade-setak planiranih novih većih elektrana) dobiva a šta gubi

Istini treba pogledati u oči na primjeru izgradnje malih hidrocentrala a ona već opominje: brojni objekti u eksploataciji ozbiljno su ugrozili vodotoke, šume, bio-diverzitet. Na to ukazujemo u ovom broju Fondeko Svijeta.

Značajan dio prostora posvetili smo upravo energiji i ekologiji i iz razloga jer je potpuno izvjesno da bi 2008. godina mogla biti presudna u donošenju konačnih odluka.

Od toga koliko smo se svi spremni uklju čiti u javnu raspravu o ovim temama zavisi da li ćemo i u budućnosti sa Zeml-jom biti u ratu ili u miru. Redakcija

ISTINA I ZABLUDA

Izdavač: Udruženje za podsticanje održivog razvojai kvaliteta života “Fondeko” Sarajevo

Upravni odbor Fondeko:Prof. dr. sc. Tatjana Neidhardt (predsjednik); Hajdar

Arifagić, novinar; akademik Ljubomir Berberović; prof. dr. Vladimir Beus; prof. dr. Esma Habul - Velagić; Ana

Mrdović, dipl. ing. hort.; mr. teh. nauka Faruk Muštović: akademik fra Petar Vidić; Nermin Zubčević, dipl. vet.

Za izdavača: Halida Vuković

V. d. glavna i odgovorna urednica:prof. dr. Esma Habul - Velagić

Uredništvo:Akademik prof. dr. Ljubomir Berberović, mr. Maida

Fetahagić, dr. Tatjana Neidhardt, arhitekta.,dr. sc. Čedomil Šilić, biolog, akademik fra Petar Vidić, slikar,

Vojislav Vujanović, likovni kritičar

Unos teksta: Admir Tihić

Lektor: dr. Aiša Softić

Korektor: Sabaheta Abadžić

Sekretar redakcije: Zumreta Begović

Osnivač i prvi glavni i odgovorni urednikNijaz Abadžić, laureat Povelje časti UNEP ’’Global 500’’

Adresa redakcije: Revija “Fondeko svijet”Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo -

Bosna i Hercegovina, tel./fax: ++387 33 21 13 54,e-mail: [email protected], www.fondeko.ba

Rukopisi, fotografi je, diskete i CD se ne vraćaju.

Štampa: BLICDRUK SarajevoZa štampariju: Muhamed Hrlović, graf. ing.

U skladu sa Zakonom o javnom informisanju, revija “Fondeko svijet” upisana je u Registar medija u Mini-

starstvu obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo kao nekomercijalno glasilo. Registarski broj

NKM 14/99, od 19. 05. 1999.

Naslovna i posljednja strana:Fotosi: Slobodan Samardžić Sam

Ilustracije: Božo Stefanović

Karte: Asim Abdurahmanović

Tiraž: 1.500

Revija se štampa na recikliranom papiru

ISSN 1512-634X UDK 574 (05)

UZ OVAJ BROJ

Foto: S.S.Sam


Ekološka etika je sistematičan opis moralnih odnosa između ljudskih bića i njihovog prirodnog okruženja.

Ekološka etika pretpostavlja da moralne norme upravljaju i mogu upravljati ljudskim ponašanjem prema svijetu prirode. Teorija ekološke etike, dakle mora nastojati da ob-jasni karakter tih normi, prema kome i prema čemu ljudi imaju odgovornosti, i kako se te odgovornosti opravdavaju.

Različite teorije ekološke etike nude različite odgovore na ova pitanja. Pojedini teoretičari tvrde da su naše odgovornosti prema prirodnom okruženju samo indirektne – da se odgovornost prema zaštiti prirodnih bogatstava, na primjer, najbolje razumijeva u terminima odgovornosti kakvu dugujemo drugim ljudima. Antropocentrična («ka čovjeku okrenuta») (engl. Human centered) etika drži do toga da jedino ljudska bića posjeduju moralnu vrijed-nost. Tako, iako se može reći da imamo odgov-ornosti u odnosu na svijet prirode, nemamo di-rektne odgovornosti prema svijetu prirode.

Mnoga pitanja koja su iskrsla u ranim decenijama ekološkog pokreta, kao što su zagađenje vazduha i vode, toksični otpadi i zloupotreba pesticida, izrasla su iz antropocent-rične etike. Pesticidom zatrovana hrana i zagađena pijaća voda predstavljaju direktnu prijetnju po ljudsku dobrobit. Antropocentrična ekološka etika, stoga podrazumijeva jed-nostavnu primjenu standardnih etičkih prin-cipa na nove društvene probleme.

Jedno od proširenja antropocentrične etike sastoji se u tome da se buduće generacije ljud-skih bića uzmu u obzir kao predmeti naših moralnih ogovornosti. Ovaj pristup ostaje antropocentričan po tome što jedino ljudska bića u moralnom smislu vrijede, ali on proširuje naše odgovornosti kako bi se uključio i izvjes-tan broj ljudi koji (još) ne postoje.

To proširenje zahtijeva da postavimo ne samo etička već i epistemološka i metafi zička pitanja. Ima smisla da se pitam o svojoj odgov-ornosti prema ljudima, ali da li ima smisla reći da imam odgovornost prema ljudima koji ne postoje i koji možda nikada neće postojati.? Na primjer, da li ljudi u sadašnjosti imaju odgov-ornost prema ljudima koji bi mogli biti živi za sto hiljada godina, odnosno da li bi trebalo da izmijenimo način na koji skladištimo nuklearne otpade? Razni problemi koje je rani ekološki pokret istakao, kao što su zaštita prirodnog bogatstva i odstranjivanje nuklearnog otpada, razmatrani su iz ove etičke perspektive.

Neki drugi teoretičari, tvrdili su da, mimo naših odgovornosti prema drugim ljudskim bićima, imamo direktne odgovornosti prema

prirodnim objektima. Neantropocentrična etika dopušta moralno dostojanstvo takvih prirodnih bića kao što su životinje i biljke. Ovaj pristup obično zahtijeva dalja proširenja i revizije standardnih etičkih principa. Spor-na pitanja kakva okružuju etički tretman životinja i prijeteće izumiranje mnogih biljnih i životinjskih vrsta spadaju među najpoznatije probleme neantropocentrične etike.

Holistička etika drži do toga da moralne odgovornosti prije imamo (prema skupovima ili odnosima) između pojedinaca nego (ili uz) odgovornosti prema onim pojedincima koji ob-razuju cjelinu. Naprimjer, holistička ekološka etika mogla bi da dozvoli selektivan lov na po-jedine životinje sve dok brojnost te vrste nije ugrožena. Holizam u mnogome pod uticajem nauke o ekologiji postavlja ozbiljnije izazove od individualističke etike. Naprimjer standardni kriterijumi – da je nešto živo, da može osjetiti bol, da je svjesno, i tako dalje – plauzibilno (prihvatljivo, vjerano) važe za pojedince, ali u manjoj mjeri plauzibilno za skupove.

Počev od kasnih šezdes etih godina, porast stanovništva postao je glavni fokus ekološke problematike. U bestseleru Pola Erliha iz 1968.g. Demografska bomba tvrdilo se da je za rasprostranjeno ekološko razaranje odgov-oran eksplozivni porast stanovništva.

Neki drugi, kao Beri Komoner u svojoj knjizi Krug koji se zatvara iz 1971.g., tvrdili su da je potrošački stil života industrijskih društava, prije nego brojnost populacije per se, za to bio odgovorniji. Ove debate su rezi-mirane formulom koja se u ekološkim raspra-vama i dalje naširoko koristi: U = PIT. Ova formula potvrđuje tri osnovne varijable koje utiču na životnu sredinu. U (uticaj na životnu sredinu) zavisi od populacije (P), potrošnje i izobilja (I) i tehnologije(T).

Na izvjesne očigledne načine, povećan broj stanovništva zaista uvećava ekološku štetu koju izazivaju ljudska bića. Uvećan broj ljudi zahtijeva obezbijeđivanje više energije, domova, hrane, energije i zaposlenja, i stvara više smeća, zagađenja, kao i veći razvoj.Pod uslovom da su ostale stvari jednake, što posto-ji više ljudi, to će više ljudi, tome doprinoseći, trpjeti zagađenje, trošenje resursa, globalno zagrijavanje i slično. Čak i sada, na početku 21. vijeka, ekološki problemi, kao što su suša, erozija, širenje gradova, nestajanje obradivih zemljišta i zagađenje, stvorili su deset miliona «ekoloških izbjeglica, najveće svjetske klase beskućnika i ljudi bez zemlje".

Ekološko pustošenje se intenziviralo kada je ekonomski rast kakav su te uvećavajuće populacije iziskivale obuhvatio i potrošački stil života i ekološki destruktivne tehnologije.

S obzirom na jasne znakove da se uti-caj na životnu sredinu, U već približava kritičnom stadijumu, etički izazov se sastoji u usredsređivanju pažnje na svaku od ove tri vari-jabile: P, I i T. Postoji li neki moralno poželjan cilj populacije? Ako postoji, kakve su osnove za uspostavljanje tog cilja i kakve bi politike trebalo potpomoći da bi se on postigao? Da li su ljudska bića obavezna da se uzdržavaju od toga da imaju djecu? Da li ljudi u indus-trijskim zemljama svijeta isuviše troše? Da li je nepravedno da najbogatijih 16% svjetskog stanovništva troši 80 % svjetskih resursa? Da li ljudi u industrijskom svijetu imaju direktne moralne obaveze prema siromašnima u svije-tu.? Da li sadašnja generacija ima odgovornost da sačuva resurse za buduće ljude? Da li smo obavezni da izbjegavamo tehnologije kao što je nuklearna energija koja bi buduće generacije mogla dovesti u opasnost?

Ujedinjene nacije su osamdesetih formi-rale komisiju za proučavanje pitanja o eko-nomskom razvoju, zaštiti životne sredine i budućim generacijama. Dobivši ime po svom predsjedavajućem, norveškoj premijerki Gro Harlem Bruntland, Bruntland komisija se usredsredila na dugoročne strategije koje bi nacijama mogle pomoći da postignu ekonom-ski razvoj, a da se ne ugrozi kapacitet Planete u pogledu opstanka svih oblika života. Svoje zaključke Bruntland komisija je objavila 1987.g. u knjizi pod naslovom Naša zajednička budućnost . Između ostalog, ova knjiga je nu-dila nešto što je postalo standardna defi nicija održivog razvoja: ... «održiv razvoj jeste razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a da ne dovodi u pitanje sposobnost budućih generaci-ja da zadovolje vlastite potrebe». Ovaj izvještaj je pročitan na konferenciji Ujedinjenih nacija o ekologiji i razvoju u Rio de Žaneiru 1992.g., a koja se često naziva «Samitom o planeti Zem-lji». U ekološkim krugovima se od tada uzima kao dato da sadašnja generacija ima dužnosti prema budućim generacijama.

No razmišljanja o odgovornostima, prema budućim generacijama mogu naglo postati zbunjujuća. Prvo, svaka rasprava o budućoj sreći, ili o pravima ljudi budućnosti, primorava nas da razmatramo, ko bi mogli biti ti «budući ljudi» i kako će oni izgledati. Pošto ti ljudi ne postoje, i ne znamo da li će ikada postojati, teško je shvatiti kako uopšte možemo da govorimo o odgovornostima prema njima. Ipak o takvim odgovornos-tima moramo govoriti ukoliko od sadašnjih generacija treba da zahtijevamo da podnesu značajne žrtve u korist budućih ljudi. Tek na-kon što ustanovimo da smo odgovorni prema budućim generacijama, možemo se posvetiti pitanju o prirodi tih odgovornosti.

Mr. sc. Popović Himzo

OPASNI STIL ŽIVOTAEKOLOŠKA ETIKA

Ekološko pustošenje se intenziviralo kada je ekonomski rast kakav su te uvećavajućepopulacije iziskivale obuhvatio i potrošački stil života i ekološki destruktivne tehnologije


Konferenciji Ujedinjenih naroda o glo-balnom zagrijavanju - Bali decembra 2007. održanoj deset godina nakon

donošenja Kyoto protokola (1997) prisust-vovalo je oko 11000 delegata iz 187 država, između kojih generalni sekretar Ban Ki Moon, šest šefova država te 135 ministara.

Klima u kojoj je vođena rasprava o donošenju akta zvanog Bali mapa puta, bila je logičan rezultat desetogodišnjeg “napre-tka” globalnog zagrijavanja i njegovih opakih posljedica. Procjena Četvrtog izvještaja UN Međuvladinog panela o klimatskim promjenama je do sada najobuhvatnija, autoritativna, veoma pouzdana slika stanja te stoga učesnice Konfer-encije istu prihvataju s tim da i dalje ažurno budu obavještavane o tekućim naučnim nalazima

Veoma ozbiljan i naučno utemeljen je niz nalaza objavljen u Reviji za ekonomiju i kli-matske promjene od 13.11.2006. Iz oba do-kumenta proizlazi nedvosmislen zaključak da samo hitne akcije na smanjenju globalnog za-grijavanja mogu dati dobar rezultat.

Na sve širom svijeta poznate posljedice globalnog zagrijavanja treba dodati i činjenicu da dijelom polarne kape kroz vječiti led plove brodovi! Preuzimanje akcija na svjets-kom nivou koštalo bi do 1% GDP godišnje. Nepreduzimanje akcija stajalo bi oko 5% GDP godišnje a u najgorem slučaju i do 20% GDP godišnje uz veoma ozbiljne štete eko-nomiji, društvu i sredini, sa najgorim učinkom siromašnim zemljama. Energetski i transportni sektor bi do 2050. godine trebao biti dekar-

boniziran najmanje 60%. U protivnom bi pros-jek globalne temperature rastao za 2-3 stepena unutar 50 godina. Tržište za nisko karbonske energetske proizvode bilo bi vrijedno do 505 triliona $, što znači da se akcija na klimatskim promjenama vidi i kao rast.

Najveći zagađivači su i dalje SAD, Japan, Kanada, Australija, približava im se Kina i Indija, ali sa mnogo manjim “doprinosom” per capita.

Za rad Konferencije značajno je da je Aus-tralija potpisala Kyoto protokol ali bez rokova i veličina. To je učinio novoizabrani premijer Kevin Rud. EU i druge evropske zemlje a nevladin sektor je gotovo jedinstveno tražio da SAD izmjene stav o Kyoto protokolu, kako bi bio postignut progres u kreiranju mape puta za naredne dvije godine.

To bi vodilo UN do novog globalnog pakta u 2010. Cilj bilo kog post sistema, nakon 2012. mora biti otklanjanje defekata Kyoto pro-tokola. Značenje Konferencije u Baliu ne ga-rantira kompaktan sporazum u Kopenhagenu u naredne dvije godine, ali nudi put naprijed - mapu puta.

Zemlje u razvoju na čelu sa Kinom, koja us-koro može postati značajan emiter stakleničnih plinova prihvatile su nove obaveze. Grupu za pravljenje nacrta mape puta vodio je pred-stavnik Argentine , ali je zbog posredničkog djelovanja Australije na prevazilaženju većih nesporazuma između Evrope i USA te razvi-jenih (Sjevera) i zemalja u razvoju i nerazvi-jenih (Juga) pozvan i ministar za klimatske promjene Penny Wong, kao ugledna ličnost.

Tako su se ocrtale konture politike Aus-tralije -most izmedju Sjevera i Juga, Evrope i SAD.

Očigledno je da se naučni nalazi refl ektu-ju na stavove učesnika. Traži se da razvijene zemlje prihvate i potpišu smanjenje emisije između 25 i 40% do 2020. godine i tome se najviše opiru USA. Takođe je uložen napor da se pod isti “šator” dovedu SAD i Kina. Razvi-jene zemlje traže da se sniženje emisija odnosi i na Kinu, Indiju i Indoneziju. U svakom slučaju sve razvijene i zemlje u razvoju moraju akcep-tirati obaveze iz post 2012. perioda.

Postavilo se i pitanje podjele na Sjever i Jug, kao “stare ideološke, političke i razvojne podjele”. Čak je za ovu podjelu Yvo de Boer, izvršni sekretar Okvirne agencije UN za kli-matske prom,jene naveo da je to kao “Berlin-ski zid” i da ga dio po dio treba razmontirati, kako bi se redefi nirali odnosi Sjevera i Juga po temi klimatskih promjena.

SAD su tražile da novi sporazum sadrži “mjerljive, izvještavajuće i provjerljive” na-cionalne obaveze za sve razvijene države, što je i urađeno.

Pregovori su bili teški, trajali su dvije sedmice, vagala se svaka riječ. Zemlje Juga nemaju povjerenje u Sjever zbog njegovih sakrivenih trgovinskih barijera i nepoznatih ciljeva, kako tvrdi predsjedavajući G77.

Zadnji radni dan konferencije iscrpljeni službenici do kasno u noć radili su na tekstu koji bi svi prihvatili.Evropska Unija saglasila se da olakša obavezne ciljeve redukcije stakleničnih plinova da umire SAD. EU i Kina su sačinili na-godbu da olakšaju redukciju plinova za zemlje u razvoju. Tada je predstavnik SAD izjavio da ne prihvata izmjenjen tekst na šta su prisutni u horu izložili svoje negodovanje zviždanjem. Uskoro nakon toga je delegacija SAD povukla svoje neslaganje i odobrila sporazum. Kon-ferencija je proizvela fi nalni ishod otvoren za pregovore o svim važnim pitanjima.

Bali mapa puta sadrži ključne teme za razgovore do 2009. za izradu sporazuma koji će zamijeniti Kyoto protokol sa stupanjem na snagu 2013. godine Kritične teme su: mjere za redukciju emisije plinova, pomoć u transferu tehnologije zemljama u razvoju i unapređenje adaptacije na posljedice klimatskih promjena kao što su suša i poplave.

Učesnice su dogovorile i neke hitne akcije: REDD - redukcija emisija nastalih deforestaci-jom u zemljama u razvoju. Cilj je da siromašne zemlje zaštite svoje šume.Također da se fi nans-ira široki razvoj ekološki pogodnih tehnologija za ublažavanje klimatskih promjena kao i njihov transfer u slabo razvijene zemlje.

KLIMATSKE PROMJENE

JUG SJEVERU NE VJERUJEBogati su zemljama u razvoju obećali da će im pomoći u adaptaciji na posljedice

klimatskih promjena kao što su suše i poplave

Vehib Čengić


Prije nekoliko dana na jednoj od BH TV stanica objavljena je vijest o uh v aće nim krijumčarima pticama.

Pronađene mrtve ptice su vjerovatno bile namijenjene italijanskim restoranima. Da situacija bude poraznija u prilogu se spo-minju škrinje pune ptica i kako lokalni stanovnici potpomažu krivolovce i jadni “preživljavaju” na taj način.

Ovakva vijest mojim poznanicima i ljubiteljima ptica zvučala je nevjerovatno i šokirajuće. Meni, ma kako čudno zvučalo, ništa neobično. Naime, posljednjih 10-tak godina proputujući Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko sa dvogledom u ruci, o sličnim primjerima krivolova i ilegalne trgovine pticama sam čuo, a mnoge i vi-dio mnogo puta.

Najveću pošast za naše ptice predstav-ljaju italijanski “lovci” i trgovci. Javna je tajna kako na ribnjacima Bardača haraju italijanski lovci i trgovci. Za usluge “cijen-jene” klijentele lokalni stanovnici ne samo da pune zamrzivače, već podižu i objekte gdje bi gostujući lihvari mogli odsjesti. Jednom, prilokom posjete Bardači, bio sam zaustavljen od pogranične policije. Ništa čudno, čak i pohvalno, s obzirom da jedan stranac sa dvogledom predstav-lja sumnjivo lice. Međutim, u prijatnom razgovoru sa službenicima u plavoj odori dobih zanimljivu informaciju. Naime, rekoše mi kako “oni nemaju blage veze koja je koja ptica”, pa tako i ne obraćaju pažnju na puškaranje i ne sekiraju se ako koji zamrzivač pjevica ode preko gran-

ice. Uzimajući u obzir kako njihove ko-lege u Hrvatskoj malo-malo pa uhvate i udare po džepu nekog krijumčara pticama naplaćujući pozamašne sume novca, pitam se šta bi bilo da naši graničari uhvate tako nekog i naplate mu nekih 20.000 ili više konvertibilnih maraka. Kako bi bilo taj novac, kad već ne umijemo da spriječimo silno ubijanje, uložiti u edukaciju, poti-canje turizma na bazi posmatranja ptica i zaštitu ptica. Drugom prilikom u posjeti Livanjskom polju, koje ima sve potenci-jale za proglašenje RAMSAR područjem, u lokalnom pansionu gdje smo odsjeli društvo su nam pravili italijanski lovci. U razgovoru sa livanjskim borcem za okoliš Matom Gotovcem saznajem kako je to česta slika ovog kraja. Malo me obradova kad saznah da su lokalni lovci jednom pri-likom uhvatili kolege iz Italije i s noge na nogu poslali kući. Alal vjera da je takvih primjera više. Međutim, nisu ni naši lovci svi isti. Još uvijek noću u znoju sanjam lica osam ozarenih lovaca koji u Mostar-skom blatu dižu hajku na čak osam pa-taka koje su netom to jutro proletile kroz Blato. Također, još mi u ušima odzvanja puškaranje “hrabrih” lovaca koji u Popovom polju potamaniše ono malo ptica što osvane iza spome-nutih italijanskih legija smrti koje zalaze i u ove krajeve kršne Her-cegovine. Kako objasniti plenice, zamke za patke u vidu plastične uzice razapete između dva nosača, u Mostarskom blatu. Malo je po-

jedinaca poput mog prijatelja Ilhana Dervovića koji su spremni da uništavaju ove zamke i pri tome svjesno očekujući da može naletiti neki lovački mafi jaš i skrati-ti ga za glavu jer se miješa u njegove po-slove. Nepotrebno je istaći da su lovačke čakure na Hutovu blatu dio starog kolori-ta, a tobože radi se o zaštićenom području gdje puška ne bi smjela ni kročiti. Najgori je onaj domaći ološ koji sebe naziva lov-cem i iz nekog surovog hira puca po sve-mu što se kreće, bilo da su ptice ili psi ve-zani za vikendice. Na kraju tragično je da im to nije dovoljno već i kad pogode onda odbace svoj plijen u vode Bosne i drugih naših rijeka, jer cilj im nije bio vrijedan lovački trofej, već isticanje vlastitog ega i svakodnevno nakupljenog bijesa.

Na kraju postavlja se pitanje je li moguće spriječiti ovakvo uništavanje bosanskohercegovačkih vrijednosti. U zemlji koja još uvijek nije potpisala Bon-sku, Bernsku i CITES konvenciju odgov-or je jasan i poražavajući. Istovremeno, dok zaobilazeći vlastite zakone i propise, bez postojanja kontrole i mehanizama kažnjavanja, postajemo nijemi svjedoci

da bosanskohercegovačke močvare, šume i livade postaju stratište stradanja i nes-tanka ptica i drugih životinjskih vrsta. Vremena za promjene je sve manje, jer oko 10% ptica koje su zabilježene kao gnjezdarice u Bosni i Hercegovini više ne gnijezde u našoj zemlji. Ne poduzmu li se skoro odlučne akcije na suzbijanju krivolova i ilegalne trgovine o mnogim vrstama ptica imati ćemo priliku saznati samo na NATIONAL GEOGRAPHIC i drugim sličnim prirodnjačkim televizijs-kim kanalima.

TRAGOM EKO - INCIDENTA Mr. sci. Dražen Kotrošan

Još jednom o krivolovu i ilegalnoj trgovini pticama

PJEVICE U ZAMRZIVAČU

Lovište u Hercegovini


Personalizirano gospodarstvo nudi djelimično rješenje problema održivog razvoja – kontrolom ono-

ga što nazivamo «bestežinskim» stanjem.Industrijska gospodarstva su «teška»

- vrijednost znači težinu. Praktički sav industrijski napredak od 1750. do 1950. godine uključivao je gradnju sve većih postrojenja teške industrije. S rastom gos-podarstva proizvodilo se sve više proiz-voda teške industrije – čelika, cementa, željeza, traktora, automobila, tenkova i zrakoplova.

Međutim, od 1950. godine, napredak je značio stvaranje sve većeg broja lakših i manjih proizvoda i usluga. Prva računala bila su neizmjerno teška i glomazna. Veću računalnu snagu danas ima prijenosno računalo. Većina vrijednosti računala bila je prije u njegovoj strojnoj opremi; da-nas je u programima. Traži li išta drugo tako malo prostora i energije a korisno je kao računalo? World Wide Web magično poništava težinu i udaljenost.

Dakako, neki proizvodi, poput auto-mobila, još su prilično teški. No, i kod automobila postoje novi načini povećanja vrijednosti smanjenjem težine i dodavan-jem «lagane» opreme, obično programske dogradnje. Trećinu cijene novog auto-mobila i većinu njegove vrijednosti čini software. S prelaskom kapitalizma na per-sonalizirano gospodarstvo udio svih vrsta osobnih usluga u proizvodnji postaje sve veći. Proizvodi su sve lakši, ali (premda,

dakako, još trebamo strojeve i predmete) i sve nevažniji. Stoga gospodarstvo može rasti bez dodatnog trošenja resursa. Procjenjuje se da se vrijednost proizvod-nje SAD-a povećala dvadesetak puta od 1900. godine, ali je težinski ostala ista.

Na taj način se ekološka opasnost možda smanjuje. Personalizirano gos-podarstvo nije kapitalno intenzivno, ma-terijalno intenzivno niti u istom stupnju energetski intenzivno. Ono je ljudski in-tenzivno. Ljudski se um i duh razvijaju; industrija i uporaba materijala smanjuju se. Danas snažan gospodarski rast može koegzistirati sa značajnim opadanjem korištenja ograničenih resursa.

Trend prema zelenijem gospodarstvu razvija se prirodno, ali ga mogu dodatno potaknuti država, te privatna i individu-alna inicijativa.

Ekološka opasnost može se smanjiti, ali ona neće nestati. Zapad biva zeleniji dijelom i preseljavanjem svoje proizvodnje u ostatak svijeta. Smanjila se potrošnja materijala i zagađenje u američkom Rust Beltu (= Pojas hrđe, područje teške, zastarjele i zapuštene industrije na Srednjem zapadu, prev.), ali se povećala u Manili i u gradovima diljem in-dustrijaliziranog svijeta. Ekološki problem mogao bi se riješiti samo ako personalizira-no gospodarstvo postane globalno – ali to se neće dogoditi tako brzo.

Iz knjige "Samoubojstvo zapada - Richard Koch i Chris Smith", odabrao: prof. dr. Fahrudin Šebić

IZ LITERATURE

PREMA ZELENIJEMGOSPODARSTVU

CITATI... Odabrao: I. Dedić

«Stoga što sve nastaje ili je nastalo, ako je u skladu s prirodom, nastaje ili je nastalo lijepo. A ono što jemimo prirode, ružno je i suprotno onome što je u skladu s prirodom».

***«No što je to među postojećim radi čega nas je priroda i Bog stvorili? Kad su to pitanje postavili Pitagori, odgov-orio je: Da bismo promatrali nebo! Za sebe je kazao da je posmatrač prirode i da je radi toga svratio u život».

***«I što većina ljudi bježi od smrti poka-zuje ljubav duše prema učenju. (duša) Bježi naime od onoga što ne poznaje, od mračnoga i nejasnoga, a priroda teži za onim što je vidljivo i spoznato».

Aristotel***

«Blaženstvo nije u lijenosti, ni požudi, ni u bogatstvu i naklapanju, kao ni u prežderavanju. Već u tome da se svako u znoju lica svoga koristi onim da-rovima koje mu je Bog dao za njegova života...»

***«Iako se različito zovu, umijeća nisu razdvojena, niti jedno znanje odvojeno od onog drugog, jer je sve u svemu».

***«I jednako kao što se i ti sam ogledaš u ogledalu, tako i u prirodi moraš iznova pronaći sve svoje znanosti, i to s jed-nakom sigurnošću i bez imalo zablude, na jednak način kao što samoga sebe vidiš u ogledalu».

***«Njezinim (ženinim) plodovima nas-tanjen je svijet i stoga joj je Bog dao dugo da živi, neovisno o tome kako huda ona bila».

Paraacelsus***

«Kad mislimo o toj borbi, možemo se utješiti spoznajom da rat u prirodi nije stalan, nije popraćen strahom, da smrt općenito dolazi brzo i da snažni, no zdra-vi i sretni perživljavaju i množe se».

***«Treba držati na pameti koliko su beskrajno složeni i intimni uzajamni odnosi svih živih bića jednih prema drugima i prema njihovim fi zičkim us-lovima života».

Charles Darwin

Automobili su "teži proizvodi"


«Ništa nije nemoguće ako tomoraju učiniti drugi» - Murphy

Premda tranzicija postjugoslove nske regije prema demokraciji i vlada-vini prava još nije završ ena, ovaj

dio svijeta više nije u fokusu odlučujućih faktora svjetske politike. Akteri prom-jena više se ne mogu oslanjati na veliku pomoć iz razvijenih dijelova svijeta (EU i SAD) ali je prerano za zaključak da civil-no društvo, neovisni stručnjaci i intelek-tualci, te začeci političkih organizacija mogu sami iznijeti neophodne reforme. Svjedoci smo da se vlast još uvijek pro-vodi arbitrarno, da ne postoji efektivna odgovornost država spram društva, te da i pravne i institucionalne reforme ostaju na formalnoj razini i ne dovode do stvarnih promjena u svakodnevnom životu.

Domaći akteri promjena i oni iz EU

koji žele pomoći ovom razvoju treba međusobno da sarađuju. U tom kontek-stu očekuje se i nastavak saradnje između organizacija evrops kih Zelenih i domaćih aktera u traženju rješenja za održiv razvoj, kvalitetniju zaštitu okoliša, unapređenje pu-nog spektra ljudskih prava i razvoj toleran-tne i participativne političke kulture.

Rečeno je jedna od poruka sa Međunarodne konferencije predstavnika nevladinih ekoloških organizacija (među njima i onih sa političkim predznakom) održane u oktobru u Sarajevu u orga-nizaciji Fondacije Heinrich Boell. Tema «Zeleno – boja budućnosti: potencijali za reformsku politiku na jugoistoku Evrope» bila je inspirativna i iz razloga jer se u tom kontekstu razgovaralo o više aktuelnih pi-tanja. Prije svega o zelenoj politici u regiji (o čemu smo imali prilog u prošlom broju revije), potom o perspektivi sigurnosti u

ovom dijelu Evrope i na kraju o izuzetno aktuelnim razvojnim izazovima u vezi sa energijom i ekologijom.

U vezi sa generelnom temom istaknuta je važnost razvijanja i jačanja građanske inicijative i poticanje njihovog uticaja na javnu/političku agendu. Pri tom je podvučeno da postoji potreba i šansa za političke organizacije – zelene partije. Da bi one svojim društvima ponudile istinsku alternativu postojećim političkim elitama neophodno je da se te partije založe za cje-linu vrednota što se sažeto može formuli-sati kao «zaštita okoliša i zaštita ljudi».

To podrazumijeva ličnu slobodu i građansko sudjelovanje nasuprot autoritar-nosti i etatizmu. Treba insistirati na ravno-pravnosti i toleranciji nasuprot diskrimi-naciji i marginalizaciji manjina i slabih skupina. Preferira se socijalna solidarnost, nasuprot formalnoj «jednakosti». Socijalna sigurnost nasuprot neograničenoj slobodi profi tnog poduzetništva («tržišnom funda-mentalizmu»).

Sekularizam je prema mišljenju učesnika konferencije nasuprot ispreplitanju vjer-skih zajednica i države, a bitne odrednice političkog i ličnog djelovanja (onih koji prihvataju zelenu opciju) treba da budu an-timilitarizam, antifašizam, antikomunizam, antikolonijalizam i ostale vrednote.

U problematici sigurnosti – kako u re-gionalnom, tako i u evropskom kontekstu – treba razvijati rješenja kojima je u središtu ljudska sigurnost. Ona obuhvaća i ekonom-sku, i pravnu, i socijalnu, i ekološku, a ne samo vojnu sigurnost.

Posebno je značajan aspekt ljudske sig-urnosti, zaštita etničkih i vjerskih, seksual-nih i drugih manjina.

Kao najznačajnije sredstvo održavanja sigurnosti je prevencija sukoba i njihovo transformiranje prema nenasilnim sredst-vima rješavanja.

U procesu dovršavanja nacional-nih država, koji u regiji još sasvim nije dovršen, nužno je osigurati da novonastale etničke većine ne ugroze prava i životne uvjete manjina. Monitoring i zaštita prava odgovornost je Evropske unije, rečeno je na skupu u Sarajevu.

ZAŠTITA OKOLIŠA JE ZAŠTITA LJUDIEkološka svijest znak je visoke razvijenosti i senzibiliteta – Evropska unija

nudi institucionalna sredstva ekološke sigurnosti i ona se više ne odnosi samo na države već na potrebe pojedinaca

ADVOKATI DRUŠTVENIH POKRETA

U zemljama koje su još uvijek željne novih investicija i imaju velike teškoće s nezaposlenošću te s manjkavim sistemima socijalne podrške i sigurnosti, u kojima se, dakle, slab smisao za post-materijalističke vrednote, angažman za zaštitu okoliša i razvoj koji odražava kvalitetu životnih uvjeta doživljava se kao luksuz.

Međutim, ne samo da ekološke krize i već osjetne promjene (poput klimatskih) pokazuju da su pitanja životne sredine direktno praktična, te da već nove proizvod-nje pružaju šansu za dugoročno otvaranje novih poslova s novim radnim mjestima.

Ukratko luksuz je njeno dalje ugrožavanje i uništavanje.Premda su zelene stranke nastajale na drugačije načine u razvijenim zemljama

srednje i zapadne Evrope, s dužom demokratskom tradicijom zajednička im je s ovom regijom borba protiv autoritarnosti i stanja u kojem politička elita, praktično bez građana odlučuje o tome šta je dobro za njih.

Otuda i potreba da se zelene partije formiraju kao «advokati» društvenih pokre-ta i kao nositelji kvalitetnijih prijedloga za rješenja problema sadašnjice i skore budućnosti. U vezi sa ovim postavlja se i slijedeća dilema: da li na politiku više mogu uticati zelene stranke ili akteri civilnog društva, jer ovi potonji uživaju veće povjerenje javnosti, dok su stranke među onima kojima se najmanje vjeruje.

Uočena je potreba za zelenom strankom ili listom na lokalnim izborima (što je suprotno nacionalnom).

Jasno je dato do znanja da teme okoliša nisu rezervisane samo za lijeve i liberalne stranke, koje u ovoj regiji češće forsiraju privredni rast, dok desne/nacionalističke često u svoje programe i istupe uključuju i ekologijske probleme.

I na kraju zanimljiva je bila i ocjena da defi citarna «ponuda» na političkom tržištu postaje sama sebi faktor koji odražava krizu, tako da bi zeleni došli kao dio rješenja. Moraju se, međutim, afi rmisati i kao zaštitnici ljudskih prava i socijalne pravde što im još nije «doprlo do mozga».

ZELENA POLITIKA


PRIRODNI FENOMENI

POSTELJA ZA VILENJAKE

UPOZORENJE EKOLOGA

CRNOGLAVI MEDOVOĐA

Ptica crnoglavi medovođa živi u pustinji Kalahari u Africi. Najrađe se hra-ni pčelama i njihovim leglom. Budući da nije u stanju doći do pčelinjeg gnijezda, koje je u zemlji, sarađuje sa dvozubim jazavcem, koji je inače srodnik tvora.

Ptica se svojim kliktavim pjevom sve više približava pčelinjem gnijezdu i u pomoć poziva jazavca.

Jazavac, koji već ima tu naviku i iskustvo, prati pticu do pčelinjeg gnijez-da i povremeno joj odgovara roktanjem.

Pčelinje gnijezdo, koje je u zemlji jazavcu ne predstavlja nikakav problem. On lahko prokopa zemlju i proširi prilaz. Bez bojazni prilazi pčelama koje rasturi jer ga njegovo debelo krzno štititi od uboda pčela.

Dok se jazavac sladi medom i saćem, ptica se gosti pčelama, njihovim larvama (ličinkama) i lutkama (kukuljicama). Alija Dolovac, pčelar

Koliko smo puta slušali i čitali naše utiske o izletima u planine, putopise plan-inara, alpinista, ushićenih djevičanskim ljepotama, začuđujućoj biolo š koj raznolikosti, bogatstvu fl ore i faune naših planina i planina širom planete.

Nažal ost, u ovim ljepotama još uvijek uživa vrlo mali broj ljudi. O tome smo imali više briljantnih priloga saradnika ovog glasila kao istinskih, dugogodišnjih, pa-sioniranih zaljubljenika i poznavalaca čudesne ljepote naših planina.

Ovom prilikom zadržat ćemo kratko pažnju odanih čitalaca na (foto) impresija ma alpinista, koje žeđ za visinama često izlaže mnogim opasnostima i iskušenjima.

Planinski visovi i stijene od pamtivijeka su u ljudima budili mističnost i strahopoštovanje. Planine su bile sjedište bogova, vila i vilenjaka, jetija i zlato-roga. I kad hodamo po takvim stijenama, gdje se priroda pokazuje kao skulptor, mogu za nas i sami fi zički oblici stijene postati otkrovenje zaspalih bića koja liče na djela ljudskih ruku.

Prelistavajući brojeve zagrebačkog časopis “Priroda” naišao sam na vrlo zanimljive fotose Bijelih i Samarskih stijena na vrhovima Bjelolasice i Kle-ka u Gorskom kotaru. Stijene su prirodni fenomeni i ubrajaju se u jedinstven geomorfološki i litološki primjer krša.

Centar za održivi razvoj Una je mlada organizacija formirana prije godinu dana u Martinbrodu. Njen rad fi nancijski je pomo-gla i italijanska organizacija Legambiente što je omogućilo da realizujemo projekt «Polifunkcionalni centar za održivi razvoj».

Već su organizovane brojne akcije, poput likovne kolonije sa djecom romske nacional-nosti, a ljetos smo ugostili članove organizacije Trekking Italia. Gosti su posebno bili očarani netaknutom prirodom ovog kraja.

Takvu ocjenu svojevremeno smo čuli i od federalnog ministra energije, rudarstva i industrije Vahida Heće. Nasuprot tome, Ministarstvo prostornog uređenja FBiH je dalo je saglasnost za istraživanje rezervi gipsa (jednoj francuskoj kompaniji) da bi nakon toga eksploatisala nalazište i zaposli-la mali broj radnika. Bila bi locirana 200 metara od Une.

Stanovništvo zna da bi početak eksp-loatacije i proizvodnje gipsa značio atak na okoliš - vodu i zrak prije svega, i da se njihova ljepota ne može platiti nikakvom cijenom.

Nažalost, ima i onih koji razmišljaju ova-ko: «Sada neme dovoljno posla, ne znaš šta nosi vrijeme», te «Ima drugih koji ovakve investitore jedva čekaju» i tome slično.

Almir Hrnjić

ZANIMLJIVI ŽIVI SVIJET

GIPS PRIJETI UNI

Odabrao: I. Dedić


Dr. sci. Tatjana Neidhardt, dipl. ing. arh.

Fascinantan doživljaj kontrasta u prvom susretu sa Pensilvanijom – usred jureće civilizacije, paralelno,

na istoj cesti, promenada brzih automobila poznatih marki i lagani kas konja sa malom crnom kočijom Amiša (baggy).

Zajednica Amiša nije se integrirala u industrijalizirano društvo sjeverne Amerike, kao što su se asimilirale mnoge druge subkulture. Njihovo poimanje toga kako treba živjeti u današnje vrijeme razlikuje se od većine modernog svijeta. Jedni ih smatraju raritetom ljudskog dr u š tva, dok ih drugi sažalijevaju zbog nepri hvatanja udobnosti savremenog životnog stila većine Amerikanaca.

Migracije na američko tlo ove populacije evropskog stanovništva su izvorno rezultat procesa progona anabaptista 1525.-1536. godine u Evropi. Svi anabaptisti su bili žrtve progona i mučenja zbog njihovog otklona od vladajuće katoličke, luteranske i reformističke crkve. U njihovom učenju Biblije zastupali su mišljenje da je pripadnost kršćanskoj crkvi dobrovoljna i da crkva i država trebaju djelovati odvojeno. Ta grupa vjernika zahtijevala je da im se omogući da slijede Kristovo učenje u zasebnim zajednicama (komunama). Proglašeni su hereticima od strane države i crkve, što je rezultiralo njihovim deportacijama i smrću. Nekoliko kršćanskih zajednica preživjelo je na američkom tlu do današnjih dana: Menonajti (Mennonites) iz Nizozemske, Hateriti (Hutterites) iz Austrije, Bretereni (Bretheren) iz Švicarske.

Amiši su dio švicarske grupe, članovi su crkvene organizacije koji praktikuju jednostavan i strog način života i etička učenja Isusa Krista. Predstavljaju konzervati-vnu granu kršćanstva orijentisanu isključivo na porodično/radni ekonomski sistem. Njihov današnji način života oblikovan je u borbi i teškoćama njihove evropske prošlosti. U pradomovini, na evropskom tlu, Amiši su bile male zajednice za čije članove je važilo pravilo ljubavi i poštovanja i radije su emigrirali u druge zemlje nego se oružjem borili za svoja uvjerenja, ili se silom priklonili postojećim crkvenim oligarhijama.Prezreni u Evropi zbog svojeg heretičkog vjerovanja, u Amer ici su pronašli svoju religioznu slobodu, iako, zbog svoje neobičnosti, nisu odmah bili prihvaćeni.

Amiši su bili prvi njemački doseljenici u livade i šume Villijama Penna u Pensilvaniji. Usvojili su stavove Eldera Jacoba Ammanna 1697. godine, koji je zastupao konzervaciju tradicije i odvajanje od svijeta u većoj mjeri nego sve druge anabaptističke grupe. Amiši vjeruju u autoritet Biblije, vjeruju u život u slobodnim zajednicama u koji je, u velikoj mjeri, inkorporirana prošlost što je izraženo u njihovom pojmu časti, jednostavnosti, stilu oblačenja i visokom stepenu primjene neverbalne i simboličke komunikacije. Vjeruju da je lični primjer i način života, mnogo važniji od riječi.

KUĆA JE CENTAR

Danas žive u komunama u 21 državi SAD-a i provinciji Ontario. Gdje god da žive, zastupaju jedinstven stav, jedinstvenu disciplinu i «jedan organizam». Imaju velike porodice i zabranu kontrole rađanja. Smrtnost novorođene djece je veoma mala, a kao i ostali Amerikanci, žive duže nego što je to bilo u prošlosti. Prosječno, po porodici, imaju sedmero djece. Kuća je centar života, mjesto sakupljanja svih članova porodice.

Izbjegavaju visoko obrazovanje, kao i sve blagodeti savremene civilizacije – prednosti električnih instala cija i telefona u svojim domovima, autom obila na cestama, mašina na svojim poljop rivrednim imanjima...

Životni stil Amiša zahtijeva mnogo članova da bi mogli živjeti od zemlje ili farme. Rade svojim rukama, štede da bi mogli kupiti farmu i povećati porodicu u okviru svoje zajednice. Vjeruju da se dobrom organizacijom, osmišljenim radom i dobrim rukovođenjem ne postižu samo produkti za život, nego njihova farma refl ektuje visoku produktivnost, sklad i red. Od neplodne zemlje stvaraju plodnu, njihova polja su među najproduktivnijim u svijetu. Sade raznovrsne biljne kulture, imaju raznovrstan stočni fond i veliki izbor proizvoda. Uspjeh rukovođenja farmom zahtijeva visoki stepen saradnje u porodici i niz preduslova – rani početak radnog dana, visoki nivo saradnje sa prirodom i sa ostalim članovima porodice, način kako uključiti djecu u porodični posao, poštovanje tačnosti i reda, održavanje alata na svom mjestu u dobrom stanju, održavanje stoke, peradi i konja, učenje kako konzervirati hranu uz najmanje troškove, ne bježati od teškog rada...

NAROD POMJEREN U VREMENU

Jednoprostorne male školske zgrade

Amiši ne koriste električnu energiju, nego snagu vjetra ili vode, tamo gdje je to moguće. Na svojim farmama skoro nikako ne koriste benzin, umjetno gnoj ivo i hranu za stoku, te

modernu opremu koju inače koriste kom e rcijalne farme

NAUČNI PUTOPIS


Amiši ne koriste električnu energiju, nego snagu vjetra ili vode, tamo gdje je to moguće. Na svojim farmama skoro nikako ne koriste benzin, umjetno gnoj ivo i hranu za stoku, te modernu opremu koju inače koriste kom e rcijalne farme. Prihvataju ne ke promjene samo nakon provj ere da ta promjena neće ugroziti jedinstvo komune. U kombinaciji rada porodice na poljima i skromne opreme za rad, ciljano umanjuju materijalne izdatke za velike i skupe mašine, čime ujedno izbjegavaju razarajuće aspekte modernog društva – žurbu, jednoličnost, besciljnost, nasilje.

Poslije 1960.-tih mnogi mladi bračni parovi, koji nisu željeli ostati na farmi, formirali su nove komune tesara, proizvo đača umjetničke stolarije i namještaja, građevinskog drveta za građenje kuća i druge. Ove nove aktivnosti i servisi predstavljaju podršku ekomomiji komune baziranoj na agrikulturi, koja više ne zavisi od uslužnih djelatnosti van njihove zajednice. Lepeza njihovih djelatnosti veoma je velika i zadovoljava skoro sve njihove potrebe – od opreme za rad u polju i vožnju njihovim specifi čnim kočijama (Baggy) na cestama, do odjeće, obuće, knjiga, kućnih potrepština i dr. Neki farmeri i baštovani prodaju povrće i prizvode direktno sa farme. I radna snaga nije problem. Amiši rado pomažu jedni drugima u podizanju kuća, štala i u drugim poslovima. Rad van njihovih zajednica, odvojenost od roditelja, djece i porodice, među Amišima nije omiljena.

Najvažnija aktivnost u porodici je podizanje djece. Roditelji paze da budu dobar primjer djeci. Oni ne vide sebe samo kao zrele odrasle osobe koje poštuju jedna

drugu, nego i kao članove srodne grupe i crkve čije standarde podržavaju. Pridaju veliku važnost učenju djece radu, redu i prihvatanju odgovornosti. Djevojčice uče domaće vještine kako pomoći majci u kuhanju i održavanju kuće. Dječaci uče hraniti životinje na farmi, sakupljati jaja i jahati konje. Adolescenti preuzimaju brigu o kućnim ljubimcima i stoci. Na taj način mlada osoba sudjeluje u hranjenju, rastu, rođenju, bolestima, smrti ili zanemarenosti životinja, te na taj način prolazi očiglednu životnu nastavu.

ŽIVOTNE LEKCIJE

Sva djeca pohađaju osnovnu školu završno sa osmim razredom. Izgradili su vlastite male jednoprostorne škole u kojima predaju njihovi nastavnici. Većina ide pješice, jer Amiši ne prihvataju pomoć vlade ako nije neophodna. Školske zgrade nemaju struju i zagrijavaju se pećima na drva. Uče osnovne sadržaje kao i ostala djeca. Dobro organizovana škola ima atmosferu kao i dobro organizovana porodica. Sta-

rija djeca pomažu mlađoj. Uče-n ici ne omalovažavaju tuđe us pje he tako da cijeli razred ili škola odražava sklad i respekt. Religija se ne uči u školama, oni uče kako živjeti svoju religiju. Edukacija, prilagođena Amišima, se bazira na kultiviranju ljudskih odnosa, jednostavnom životu i prihvatanju Božije volje. Kao i njihovi preci, suprotstavljaju se izazovima samozadovoljstva, mo-ći, društvene pozicije, izazovima nasilja i rata. Pojedincima se dozvole daljnji stepeni edukacije,

ukoliko je to za dobrobit cijele zajednice.Crkva Amiša uči ponovnom rođenju,

preporodu, religijskim obavezama koje su potpuno suprotne od modernih fundamen-talističkih grupa. Biblijski tekst je isti, ali su tumačenja drugačija. Krštenje se obavlja prije ženidbe. Krštenje odražava akt vezivanja za zajednicu, njena pravila i disciplinu. Amiši to čine dobrovoljno. Ima članova koji se nikada više ne vrate i oni su izopćeni iz crkve i zajednice jer i zajednica Amiša nije imuna na devijacije i buntovne pojedince. Oko 10 do 15% mladih osoba ne prihvata crkvu i način života svojih roditelja, dok je procenat onih koji to učini poslije krštenja i ženidbe mnogo manji. Ova odstupanja iz zajednice ne remete njen kontinuitet i rast populacije.

Svi Amiši, bez obzira gdje živjeli, govore tri jezika – njihov govor kod kuće je tzv. «Pennsylvania German» ili «Pennsylvania Dutch» (po Deutsch, njemački), taj dijalekt je prvi jezik koji djeca nauče, zatim nauče engleski jezik. Za treći jezik steknu pasivno znanje «Hoch Deutsch» ili književnog njemačkog jezika da bi čitali bibliju i mogli recitovati na religijskim obredima.

Mnogi smatraju da u specifi čnom i strogom načinu života Amiši propuštaju mnoga životna zadovoljstva. Ali oni imaju vlastite varijacije sreće i veselja – rad, porodica, zajednička zanimanja, religija i društvena afi rmacija. Nasuprot radnika u fabrikama, Amiši su uspjeli integrirati rad na farmi sa porodicom, sa lokalnim prirodnim datostima, vremenskim prilikama i sezonom, sa vlastitim praznicima i ceremonijama. Porodica Amiša uživa u radu sa svojom djecom i unucima. Svaka osoba u porodici je korisna i potrebna. Individua u zajednici ima veliku slobodu u odnosu na druge zajednice, iako njihov način života nije individualistički.

Začuđujuća kreativnost, poštovanje prirode i reda, poštovanje svoje tradicije, ali i poštovanje drugih i drugačijih, pridobilo je simpatije i divljenje mnogih posjetilaca. U svijetu u kojem raste otuđenost, tradicionalne zajednice, kao što su Amiši, mogu nam prenijeti važne životne lekcije.

Skromna i ujednačena odjeća ženskih članova porodice

Rad porodice (muških članova) na farmi

NAUČNI PUTOPIS


Taksona Scutellariaorientalis var. pinnatifi da

(S. hercegovinica)

Foto: Č. Šilić

Kada sam za izradu dijaramâ za izložbenu postavku „Živi svijet Bosne i Hercegovine“ u Prirodnja-

čkom odjeljenju Zemaljskog muzeja, a u povodu obilježavanja 75. ob ljet nice ove naše značajne instituci je (a ove godine se obilježava 120. godiš nji ca!), još kao student, bio zadužen da za potrebe predstavljanja

planinskog jezera i njegova živoga svijeta u navedenoj izložbi ulovim u Prokoškom jezeru na Vranici i donesem u Muzej 4 prim-jerka stenoendemičnog Rajzerovog tritona (Triturus alpestris reiseri Werner), povodom toga Muzej se morao obratiti ondašnjem Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-his-torijskog i prirodnog naslijeđa da za nave-

deni ulov izda dozvolu, jer je ovaj endemični organizam bio pod strogom zaštitom države, kao što je i danas. Sa takvom dozvolom došao sam na Vranicu i obavio ovaj posao, usput se kupajući u čistoj i bistroj vodi ovog, nekada prekrasnog, glacijalnog jezera.

To je bilo vrijeme kada se strogo primjen-jivao Zakon o zaštiti prirode. Takvo stanje je bilo nekad, a danas?

Nekontrolirana izgradnja vikendaškog, prekobrojnog naselja, tik do obale navedenog jezera i u bližoj i daljoj okolici je trajno ugrozila ovaj jedinstveni ambijent, a biotop jezera trajno ugrožen, a time sav živi biljni i životinjski svi-jet, otpadnih voda iz brojnih vikendica koje se slijevaju u jezero.

Ne treba se pitati kako će opća zagađe-nost ovog jezera uticati na stanje ugroženosti živog svijeta u jezeru, a posebno na endemičnog tritona, kojemu je u vrijeme razmnožavanja neophodan boravak u vodi i to kristalno čistoj vodi, bez primjese raznih otrovnih kemikalija.

Prilog smo otpočeli ovim drastičnim primjerom koji najrječitije govori o odnosu prema našem prirodnom naslijeđu.

Primjer drugi:Prije nekoliko godina obratio mi se jedan

botaničar iz Beča molbom da ga odvedem u Suhi do u bližoj periferiji Konjica, jer su u njemu imale stanište neke značajne endemične biljne vrste karakteristične za reliktnu i veoma osebujnu dolomitičnu podlogu bliže i dalje okolice Konjica.

Došavši na ovaj lokalitet, zapanjili smo se vidjevši kako je ovaj uski do gusto is-punjen stambenim zgradama, a njegovom sredinom izgrađena je asfaltirana cesta. Od tih karakterističnih dolomitofi ta i njihovog staništa nije ostalo ništa. Sretna okolnost je da se većina tih vrsta mogla vidjeti u botaničkom rezervatu Vrtaljica na obližnjem brežuljku.

Vezano za nestajanje biljnih vrsta us-ljed nekontrolirane urbanizacije, navodim i primjer jedne rijetke biljne svojte, koja se u

BOSNA I HERCEGOVINA ZEMLJABEZ "CRVENE KNJIGE"

O bogatom biodiverzitetu Bosne i Hercegovine napisano je i publikovano nekoliko znanstveno-popularnih knjiga, objavljen veliki broj znanstvenih i znanstveno-popularnih studija,

održano nekoliko značajnih znanstvenih simpozija na tu temu. Dakle, dosta znamo obogatstvu i raznolikosti našega biodiverziteta, ali je zabrinjavajuće stanje ugroženosti i zaštite

UGROŽENOST I ZAŠTITA BIODIVERZITETA Dr. sci. Čedomil Šilić


znanosti imenuje kao Scutellaria orientalis subsp. pinnatifi da (na priloženoj fotografi ji!), a čija su rijetka staništa ukrašavala gole vap-nenaste kamenjare na istočnoj strani Mostara iznad magistrale. U posljednje vrijeme ovo stanište je netragom nestalo jer upravo taj dio grada je prenapučen stambenim zgradama.

Interesantno je spomenuti da je ovaj tak-son opisao 1887. u poznatom austrijskom botaničkom časopisu češki botaničar Eduard Formanek (1845.-1900.), profesor botanike na Univerzitetu u Brnu, pod znanstvenim imenom Scutellaria hercegovinica, što je da-nas sinonim (istoznačnica) za navedeni oblik vrste S. orientalis.

A i pored toga što je specifi čni oblik ove vrste nazvan po Hercegovini, Hercegovci su ga, iz neznanja, uništili na ovom rijetkom lo-kalitetu.

Primjer treći: Ove godine je dolazio u herbarsku zbirku

Prirodnjačkog odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine poznati talijanski au-tor nekoliko veoma zapaženih botaničkih knjiga s namjerom da se upozna s nekim endemičnim vrstama rodova ljiljana (Lilium) i tulipana (Tulipa) jer piše knjigu o europs-kim vrstama ova dva roda. Kako nije imao vremena da obilazi prirodna staništa naših endemičnih vrsta, nas je zamolio da mu pošaljemo kolor fotografi ju Babina dola na Bjelašnici, nekadašnjeg staništa našeg endemičnog bosanskog ljiljana (Lilium bos-niacum).

Još od sarajevske zimske olimpijade ovaj do je dobio novi naziv: Do Ujedinjenih naci-ja, a danas je cijelo ovo područje betonirano, asfaltirano ili načićkano objektima za zimske sportove.

Treba naglasiti da je Babin do, sve do Olimpijade, bio izuzetno bogato nalazište i stanište bosanskog ljiljana i brojnih drugih endemičnih biljnih vrsta. Danas od ovih bo-gatih staništa nije ostalo ništa, a dio našeg biodiverziteta netragom je nestao.

Primjer četvrti:Kada se trebao 1971. izgraditi visoki TV

toranj na samom vrhu Trebevića (1629 m), ondašnja Republička podružnica za zaštitu prirode Bosne i Hercegovine, predvođena akademikom prof. dr. Pavlom Fukarekom je upriličila sastanak sa projektantima ovog značajnog i za grad veoma važnog objekta, u Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. Ondašnji direktor Zavoda prof. Džemal Čelić je pred-sjedavao sastankom.

Projektanti su donijeli i pomno obrazložili, svoje detaljno razrađene projekte, sa pris-tupnom cestom do samog vrha Trebevića, a mi zaštitari smo iznijeli samo nekoliko općih argumenata o potrebi zaštite ovog markant-nog i interesantnog vrha. Iznijeli smo i dvije znanstvene činjenice. Jedna od njih je da je

vrh Trebevića stanište i klasično nalazište (lo-cus classicus) jedne biljne endemične vrste (Iris bosniaca) i stanište jedne endemične životinjske vrste (Dinaromys bogdanovi). Za divno čudo ta dva, veoma inteligentna projektanta, su kazali: „Da smo ranije znali o takvoj znanstvenoj vrijednosti i važnosti vrha Trebevića mi bi naš toranj projektirali mimo vrha; jedino bi, u ovom slučaju, visina tornja morala biti viša, a time veći troškovi izgradnje“.

Nakon toga, aktivnost Podružnice za zaštitu prirode je bila usmjerena prema gen-eralnom direktoru sarajevske Pošte, jer je ova institucija bila glavni naručilac i investi-tor tornja. Poslije toga je uslijedio sastanak sa ondašnjim gradonačelnikom Sarajeva, a potom peticija nekoliko znanstvenika u dnevnom listu „Oslobođenje“. Tako je vrh Trebevića ostao zaštićen i spašen, a toranj s nešto večom visinom i višom cijenom je izgrađen mimo vrha. Te uložene aktivnosti i intervencije su urodile plodom i to je bio najveći uspjeh zaštitara, na što su oni bili ponosni, jer su uspjeli sačuvati i zaštititi sam vrh Trebevića sa njegovim sadržajima, za buduće generacije.

I za ovaj primjer bi se moglo reći: „Tako je bilo nekad, a danas?“.

Primjer petiNa jednom internacionalnom znanstven-

om skupu nekolicina inozemnih učesnika je pitala gdje se nalazi izvor Trebišnjice i gdje su ponori ove najduže europske rijeke ponor-nice?

Objasnili smo im na samom terenu, što i nije bitno za ovaj primjer.

Poznati grandiozni inženjerski, hidrološ-ko-tehnički i građevinski zahvati u slivu Trebišnjice donijeli su veliku korist Bosni i Hercegovini u elektro-privrednom pogledu. Ali, pri tome je potpuno zanemaren biodi-verzitet (biološka raznolikost) ovog golemog kraškog polja.

Betoniranjem korita Trebišnjice potpuno su izmijenjeni stanišni uvjeti ovog jedinst-venog područja što se drastično odrazilo na iskonski sastav biljnog i životinjskog svi-jeta. Time su brojne biljne endemične vrste i endemične biljne zajednice nestale, a isto tako i brojni predstavnici stenoendemične faune, posebno ponorâ rijeke Trebišnjice.

Najgore je to što biolozi nisu barem istražili i ustanovili „nulto stanje“ biodiverz-iteta prije ovih meliorativnih zahvata, kao što su kasnije istražili kanjonski dio Neretve pri-je izgradnje protočnih hidrocentrala: Grabo-vica, Salakovac i Mostar. Ono što je priroda stvarala milionima godina za kratko vrijeme se promijenilo, a da biološka znanost uopće ne zna što je do tada bilo, a ono što je bilo, netragom je nestalo.

Sudbina, koja je zadesila biodiverzitet Popova polja zadesit će kraško Dabarsko i

Fatničko polje nakon višegodišnjih opsežnih meliorativnih zahvata na njima. A da ne gov-orimo kako će se takvi meliorativni zahvati negativno odraziti na hidrologiju krša šireg područja Hercegovine!

Takvih i sličnih primjera mogli bi još nabrajati, ali nema svrhe.

Svi navedeni primjeri pokazuju neke od glavnih uzroka koji drastično mogu uticati na nestajanje biljnih i životinjskih vrsta. To su u prvom redu:

• nekontrolirana i neplanska urbanizacija, industrijalizacija i izgradnja saob ra ćajnica (primjer prvi i drugi);

• meliorativni zahvati u cilju isušivanja periodičnih vodenih ekosustava u cilju dobivan-ja obradivog zemljišta ili odvodnje vode u aku-mulaciona jezera (primjer peti);

• izgradnja hidroakumulacija u kan jo n s kim dolinama brdskoplaninskih rijeka (opasnost koja već više godina prijeti kanjonskom dijelu hercegovačke ljepotice – Neretve, uzvodno od Konjica) i dr;

• ekološki neplanski i neuravnotež eni raz-voj turizma (primjer treći);

• brojni vidovi fi zičkog, kemijskog i biološkog zagađivanja (primjer prvi);

• nekontrolirana eksploatacija poj e di nih vrsta sa prirodnih staništa (ljekovite biljke i dr.). Pri svemu tome mora se voditi računa o održivom razvoju.

Epilog: Još da vidimo tko se profesionalno brinuo

i danas se brine o zaštiti našega bogatog bio-diverziteta?

Iako je bilo ranijih pokušaja (s kraja 19. stoljeća) da se, uz spomenike kulture, štite i prirodne rijetkosti, tek iza Drugog svjetskog rata stekli su se povoljni uvjeti za to, pa je već 1945. izglasan Zakon o zaštiti spomeni-ka kulture i prirodnih rijetkosti BiH, koji je, uz male izmjene i dopune, objavljen krajem 1946.

Na osnovu svih ovih inicijativa je pri Zemaljskom muzeju BiH osnovana, krajem 1945. „Komisija za zaštitu spomenika kul-ture i prirodnih rijetkosti“, kao posebni organ kojim je rukovodio direktor Muzeja, a po-slove zaštite obavljali su muzejski stručnjaci. Početkom 1947. postavljen je samostalni di-rektor nove ustanove, koja je nazvana „Ze-maljski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH“, koji je i dalje postojao u okviru Muzeja, ali kao samo-stalna institucija (koja je kasnije djelova-la kao Zavod za...).

To su bili počeci zaštite prirode kod nas. Te povijesne činjenice i nisu bitne u ovom trenutku, ali je bitna činjenica da je u tom samostalnom Zavodu djelovala i služba za zaštitu prirode, drugim riječima našega biodiverziteta.

Nastavak na 39. strani

UGROŽENOST I ZAŠTITA BIODIVERZITETA


Tokom raznih profesionalnih bora-vaka u zemljama Zapadne Evrope, nakon međusobnog upoznavanja

s kolegama i predstavljanja institucije iz koje dolazim - Šumarskog fakulteta Uni-verziteta u Sarajevu, uvijek bih, gotovo kao po pravilu, od svojih sagovornika čuo: »Da, da prof. Fukarek». Također, po inerciji na Katedru za ekologiju šuma i urbanog zelenila Šumarskog fakulteta u Sarajevu još uvijek stiže po neko pismo sa imenom prof. Fukareka i pozivom na neki međunarodni kongres ili simpozij.

Ko je zapravo bio akademik Pavle Fukarek? Na ovo pitanje ću pokušati da odgovorim, iako je teško na 2-3 stranice prikazati životni opus ovog velikog bo-sansko-hercegovačkog naučnika. Prošlo je već 23 godine od profesorove smrti a mlađe generacije o njemu malo znaju, starije polako odlaze i gubi se iz vida nje-gov stvaralački rad, njegova međunarodna komunikacija, pedagoške i akademske aktivnosti. Stoga želim ovaj članak da posvetim ovom istinskom ljubitelju, istraživaču i zaštitaru prirode.

Akademik Pavle Fukarek rođen je 1912. godine u Sarajevu. U rodnom gra-du je završio osnovnu školu i gimnaziju. Još kao srednjoškolac pokazuje istinsku ljubav prema prirodi i ostvaruje prve kontakte sa naukom: sarađuje s poznatim botaničarem Karlom Malyjem, sakuplja herbarski materijal koji ostavlja u Ze-maljskom muzeju BiH. Ova izuzetno ve-lika ljubav prema prirodi, a posebno šumi, sudbinski je opredijelila mladog Pavla Fukareka za oblast šumarstva.

Na Poljoprivredno-šumarski fakultetu u Zagrebu upisao se tridesetih godina prošloga stoljeća. Još kao student prve go-dine u “Šumarskom listu” u Zagrebu ob-javljuje rad o omorici. Šumarski fakultet završava 1939. godine. Kao mladi inženjer započinje rad u Odsjeku za taksaciju Di-rekcije šuma u Sarajevu, ali ubrzo biva premješten na dužnost sreskog referenta za šume u Nevesinju. Tokom 1940. go-

dine obilazi Bjelašnicu s također velikim naučnikom i istraživačem, pokojnim prof. dr. Ivom Horvatom. Godine 1942. bio je hapšen pa pušten, a 1944. godine prelazi na slobodnu teritoriju, gdje ubrzo biva postavljen u Povjereništvo ZAVNOBiH-a kao stručnjak za šumarstvo. Od 1948. godine je nastavnik u Visokoj školi za planinsko gazdovanje, a od 1949. godine na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sarajevu, na kome je proveo narednih 30 godina.

ISTRAŽIVAČKI DUH

Iskrena ljubav prema prirodi, njegova radoznalost i urođeni istraživački duh na-vela su ga da traga za tajnama prirode, te je tako već 1951. godine odbranio doktorsku disertaciju na Sveučilištu u Zagrebu, pod naslovom: »Poljski jasen (Fraxinus angus-tifolia Vahl.), njegove osobine, rašir e nje i šumarsko značenje». Time dendrologija, odnosno taksonomija, fi togeografi ja i ekologija šumskog drveća postaje jedna od okosnica njegovog budućeg rada.

Skoro da je nemoguće prikazati naučni doprinos prof. dr. Fukareka u dendrološkoj oblasti: istorijatu otkrića, bibliografi ji, sistematici, horologiji, ekologiji... No, ipak potrebno je istaći rodove kojima je posvetio veću pažnju: Picea, Pinus, Abies, Quercus, Acer, Fraxinus, Rhamnus. Također su brojni i horološki i ekološki radovi koji se odnose na sljedeće vrste: Daphne blagayana, Pette-ria ramentacea, Genista radiata, Carpinus orientalis, Crataegus nigra, C. pentagyna, Alnus viridis, Corylus colurna, Betula pu-bescens, Fagus sylvatica (F. Moesiaca), F. orientalis, Populus canescens...

Veliki uticaj na rad akademika Fukare-ka imali su prof. dr. Horvat i dr. Horvatić, te njegov boravak s početka 50-tih godina prošloga vijeka na Institutu za botaniku u Montpellieru i rad sa osnivačem moderne fi tocenološke nauke J. Braun-Blanque-tom. Navedeni istraživači su uvjetovali da fi tocenologija postane druga okosnica njegovog rada, a on postane jedan od pi-onira ove nauke u Bosni i Hercegovini.

Osim što je autor ili koautor više šumskih i šibljačkih sintaksonomskih kategorija (npr.: Paliuro-Cotinetalia, Rh a mnet alia fallacis, Arcto-Sorbetum, Rib es ieto-Lonciretum, Amphoricarpo-Pi ne tum le u c ode rmis, Senetio-Pinetum leu co dermis, Pinetum nigrae-leucoder-mis itd.), akademik Fukarek je svojim iz-vrsnim praktičnim i teoretskim znanjima odlično uzročno-posljedično povezao i sintetizirao sinhorološke i sintaksonom-ske karakteristike vegetacijskih jedinica u sljedećim radovima: «Zur Gliederung der illyrischen Florenprovinz in natürli-che Vegetationsgebiete mit Hilfe der Waldgesellschaften», «Die pfl anzengeog-raphische Abgrenzung der illyrischen von moesichen Gebiet», »Šumske biljne za-jednice u Jugoslaviji» kao i mnogim dru-gim. Bio je član uredništva drugog izdanja »Šumarske enciklopedije». Kao odličan poznavalac fi togeografi je, dao je izvrstan doprinos kartiranju vegetacije na projektu «Vegetacijska karta Jugoslavije», a bio je

ISTINSKI LJUBITELJ, ISTRAŽIVAČI ZAŠTITAR PRIRODE

Ljudi koji su pratili akademika Pavla Fukareka na terenskim obilascima ostajali suzadivljeni kako nakon iscrpljujućeg puta, sa neugaslom energijom i instiktom istraživača

prikuplja herbarski materijal, posmatra, zapisuje i glasno razmišlja

Dr. sc. Sead VojnikovićZNAMENITI PRIRODOSLOVCI

Akademik Pavle Fukarek


i član redakcionog odbora: «Vegetacijske karte Evrope».

Odmah nakon doktoriranja izabran je za docenta na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu za pred-mete Dendrologija i Fitocenologija, a 1961. godine za redovnog profesora. Pos-ao dekana Šumarskog fakulteta je obavl-jao 1959.-1960. godine.

Tokom svoga rada akademik Fukarek je posvetio veliku pažnju i međunarodnoj saradnji. Već 60.-tih godina prošlog vi-jeka aktivno sarađuje sa svjetski poznatim naučnikom prof. dr. R. Tüxenom u okviru Internationale Vereinung für Vegetation-skunde. Bio je osnivač, aktivni učesnik i predsjednik u dva mandata Istočnoalpske dinarske sekcije, udruženja kojim su bili obuhvaćeni fi tocenolozi bivše SFRJ, Austrije, Italije, Mađarske, Švicarske, Njemačke i Francuske. Može se reći da je uz prof. dr. M. Wrabera, bio jedan od glavnih nosilaca aktivnosti ove Sekcije. Kao član IPE (Međunarodne organizacije za naučno-stručna putovanja) boravio je na Kipru, u Grčkoj i Japanu. Osim toga, često je vodio razne međunarodne naučne ekskurzije po prostorima Bosne i Herce-govine i bivše Jugoslavije.

O pokojnom akademiku Pavlu Fu-kareku, sada također pokojni, dr. Stjepan Bertović je napisao: »P. Fukarek je bio strastven bibliofi l. Vrlo se studiozno bavio historiografskim i bibliografskim radom, napisavši recenzije mnogih botaničkih djela i publikacija. Stekao je vrlo temelji-to polazište, vrsnu biološku naobrazbu i odlično poznavanje dendrofl ore i veg-etacije naših krajeva i susjednih zemalja. Sva svoja proučavanja je zasnivao na pomnom terenskom radu, kritičkoj anal-izi i uvažavajući znanstvene spoznaje ne samo domaćih i stranih klasika, već i sol-idnih mlađih istraživača».

Nekoliko godina je uređivao naučno-stručne časopise «Narodni šumar», «Godišnjak Biološkog instituta» i «Ra-dove Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo u Sarajevu». Održavao je su-radnju i razmjenjivao literaturu sa svim vodećim fi tocenološkim centrima u Evro-pi. Objavio je impozantan opus od preko 200 bibliografskih jedinica.

Idući ispred svoga vremena, rano je postao svjestan čovjekovog negativnog uticaja na prirodu, pa je postao jedan od inicijatora i predsjednik Republičkog Inici-jativnog odbora za osnivanje Savjeta za zaštitu čovjekove okoline. Također je bio

jedan od osnivača i član prve konferen-cije Jugoslovenskog savjeta za zaštitu i unaprjeđenje čovjekove okoline. Osim na organizacijskom nivou on se i aktivno bo-rio za zaštitu okoline Sarajeva, Zenice, Une, prašumskih rezervata, posebno Perućice, nacionalnih parkova, očuvanje svih prirod-nih rijetkosti, te endemne fl ore i faune.

AKTIVNOST U AKADEMIJI

Na ovome mjestu treba spomenuti i njegov pedagoški rad. Izveo je generacije studenata šumarstva i obučio ih dendrologiji i fi tocenologiji –fundamentalnim šumarskim disciplinama. Također je bio mentor i član komisija mogim magistarskim i doktorskim tezama, kasnije uvaženim kolegama den-drolozima i fi tocenolozima sa prostora bivše Jugoslavije. Potrebno je posebno istaći mentorstvo sljedećim doktorantima: aka-demiku Mitji Zupančiču, prof. dr. Vitomiru Stefanoviću, prof. dr. Nikoli Janjiću, prof. dr. Đuri Raušu, prof. dr. Rikardu Erkeru, dr. Ivi Punceru, dr. Stjepanu Bertoviću, dr. Zvonku Pelceru, dr. Mirjani Kalinić.

Sa drugim poznatim naučnicima i istraživačima 1953. godine utemeljuje Naučno društvo Bosne i Hercegovine, koje 1965. postaje ANUBiH. Ovako veliki rad i doprinos uočen je u naučnim krugovima, pa je 1967. godine postao redovni član ANU-BiH, gdje je u jednome mandatu obavljao posao sekretara Odjeljenja za prirodno-matematičke nauke. Neposredno pred smrt 1983. godine izabran i za dopisnog člana JAZU (sada HAZU). Također su mu od drštvene zajednice dodijeljene i brojne na-grade, ordeni i plakete među kojima su: Na-grada ZAVNOBiH-a, Dvadesetsedmojulska nagrada, Šestoaprilska nagrada grada Sara-jeva, Orden rada II i III reda, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima.

Svoj životni put je iznenada završio 17.02.1983. godine. Malo je istraživača koji su kao akademik Pavle Fukarek prepješačili skoro svaki kutak Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, što je u ono vrijeme male otvorenosti šuma i bez transporta predstavljalo pravi podvig. Ljudi koji su akademika Pavla Fukareka pratili na terenskim obilascima ostajali su zadivljeni kako nakon iscrpljujućeg puta, sa neugaslom energijom i instiktom istraživača prikuplja herbarski materijal, posmatra, zapisuje i glasno razmišlja. Sto-ga nije ni čudo da se ljudi iz inostranstva, kako je naprijed navedeno, veoma rado prisjećaju ovog velikog naučnika.

ZNAMENITI PRIRODOSLOVCI

Planetarni ekološki problem: što vrijedi ekonomiji cijeloga svijeta da proizvodi, recimo, divovske tikve, kad svjetske politike proizvode divovske, gi-gantske, gorostasne tikvane.

Mediokriteti – pomirišite svoje rezultate!

***Na svaki cvijet dolazi po jedna tenkovska divizija, na svakog puža, mrava, bubicu – po tri na-gazne mine, na svaku mušicu dva aviona i jedan helikopter, na svakog ježa po nekoliko auto-mobila, na svaku ptičicu po dva interkontinentalna balistička pro-je ktila, na svaku ribicu tri tan-kera, na svaku glistu 1 kilogram kemikalije, na svaku budalu tri titule i četiri funkcije, na svaku osobu tri atomske bombe...

***Na Planeti je, između ostalog, sve manje vode! Uskoro će na Zemlji ribe morati pješačiti ki-lometre i kilometre da se malo okupaju u vodi, barem da se um-iju. Ribe – pješaci, ribe – plani-narke...

***Na svemirskom međuplaneta-rnom savjetovanju planet Zem-lja je navodno izjavila: «Puca mi ozonski omotač za takvo čovječanstvo».

***Sve je već toliko zagađeno da se i leptiri radije ponovo pretvaraju u gusjenice.

***Osim povremenih izljeva gn-jeva, priroda sve više prijeteći šuti. A ekolozi sve više govore – u prazno. Prazne glave odgov-ornih.

Odabrao: I. Dedić

EKO - AFORIZMI


EKOLOŠKO PRAVO

U vrijeme osnivanja Evropske za-jednice, iako se moglo očekivati prpmovisanje ekoloških prava,

procesi integracije tadašnjih članica pre-dominantno su bili usmjereni na ekonom-ski razvoj. To je rezultiralo politikom u kojoj se o zaštiti životne sredine nije ni razmišljalo, ne samo u Evropi, nego i u svijetu uopšte. Proći će skoro dvije de-cenije dok na red nisu stigla značajna razmatranja ekoloških problema nastala kao rezultat aktivnosti Rimskog kluba. Aureli Pilćeli (Aurelio Pilccei), tadašnji potpredsjednik FIAT-a, sazvao je konfer-enciju na kojoj je osnovan Rimski klub. Na konferenciji je zaključeno da su stopa rasta stanovništva, upotreba prirodnih

resursa i promjena okoline takvi da uka-zuju na dramatično iscrpljivanje prirodnih resursa, što je ubrzano uticalo na mnogo-brojne apele za zaustavljanje materijalnog progresa, pojavu i širenje novih pokreta i izazvalo društvene sukobe. Postalo je jas-no da se moraju peduzeti ozbiljni koraci kako bi se spriječilo sve veće zagađivanje i sve prisutniji vidovi degradacije životne sredine. Izvještaji Rimskog kluba su uka-

zivali na opasnost koja prijeti čovječanstvu od ekološke katastrofe što je za posljedicu imalo širenje pesimističkog raspoloženja i traženja rješenja u isključivom za-ustavljanju daljeg tehnološkog razvitka. Da li se rješenje problema zagađenosti životne sredine i ostvarenje ekoloških prava nalaze u stagnaciji tehnologije?

Krajem sedamdesetih godina dolazi do zaokreta i na ekološkoj sceni se pojavljuju «tehnički optimisti» koji promovišu ideje u kojima se nauka i tehnika uključuju u rješenje ekoloških problema. Konačno dolazi do saznanja da dalji tehnološki razvoj ne može opstati bez implement-acije ekoloških elemenata u daljem plani-ranju razvoja, i da je nemoguće zaustaviti

tehnološki razvoj da bi se sačuvala zdrava životna sredina. Nov koncept, nazvan održivi razvoj, teži da pomiri oprečne stavove ekologije i ekonomije. Održivi razvoj postavlja ekologiju i ekonomiju u odnos od koga direktno zavisi sistem u cjelini. Ukoliko se poštuju pravila moguće je progresivno se razvijati, istovremeno ostavljajući budućimgeneracijama zdravu i održivu sredinu i mogućnost razvoja.

OD ISKLJUČIVESUPROTNOSTI DO

ODRŽIVOG RAZVOJAOd osnivanja Rimskog kluba u Evropi počinju ozbiljna razmišljanja o formiranju sprege između ekonomskih,

tehnoloških i ekoloških prava kao platforme za održivi razvoj

KONTRAVERZA KOJAPRATI EKOLOGIJU

Neophodna pravila u oblasti ekologije počinju sa usvajanjem Deklaracije Ujedinjenih nacija o čovjekovoj sredini (Stokholm, 1972.), na kojoj je po prvi put na visokom međunarodnom nivou realno sagledana globalna opasnost za Planetu, ukoliko se zagađivanje životne sredine ne zaustavi.

Poslije Stokholma UN su inicirale mnogobrojne koferencije o zdravoj životnoj sredini, na kojima se insistiralo na razvoju svijesti ljudi, ali i tražili načini regulisanja kontraverznog odnosa ekologije i ekonomije. Tek 1992. godine na samitu u Rio de Žaneiru donijeta je Agenda 21 koja predstavlja kompromis između ekoloških zakoni-tosti, tehnološkog razvoja i ekonomskih interesa. Samo 10 godina kasnije Konferencija o dorživom razvoju u Johanesburgu je, po prvi put, okupila cijeli svijet u cilju održivog razvoja Zemlje na kojoj je konstatovano da je stanje životne sredine postalo alarmant-no! Osvrnimo se sada na Milenijumske razvojne ciljeve koje su proklamovale Ujedin-jene nacije i koje međunarodna zajednica treba da ostvari do 2015. godine. Osiguranje održivosti životne sredine jedan je od ključnih zadataka koji stoje ispred nas.

Goran Lončar, "EKO sfera" FONDEKO IZMEĐU DVA BROJA

Uokviru projekta „Jačanje uloge NVO za životnu sredinu u BiH“, Centar za životnu sredinu iz Ban-

ja Luke preko Eko mreže BiH pokrenuo je akciju uključivanja nevladinih orga-nizacija prilikom izrade energetske strate-gije BiH. Uključeno je više NVO iz cijele BiH. Naravno i Fondeko je učesnik ak-cije.

Urađen je telop „Učešće javnosti u iz-radi energetske strategije“ u saradnji sa Centrom za životnu sredinu i Udruženja „Energija“ koji će biti emitiran na javnim televizijskim emiterima.

Predstavnik Fondeka je učestvovao u programu radionice održane 26. i 27. okto-bra u organizaciji Centra za ekologiju i en-ergiju Tuzla, na temu „Put ka mehanizmi-ma za učešće javnosti u izradi energetske strategije Bosne i Hercegovine“

Fondeko se javio na poziv za Naciona-lne okolišne projekte SECTOR-a „Podrška organizacijama civilnog dr u štva iz oblasti zaštite okoliša u Jugoistočnog Evropi“, sa projektom „Čovjek je čovje ku životna sre-dina“.

Centar za ekonomski, tehnološki i oko-linski razvoj „CETEOR“ d.o.o. Sarajevo održao je 9 novembra skup na temu „Pro-tokol iz Kjota-mogućnost za održivi raz-voj BiH“, učestvovala dva predstavnika Fondeka.

Učestvovali smo na okruglom stolu pod nazivom „Stanje i perspektive razvoja energetskog sektora u BiH“ u organizaciji Fondacije „Heinrich Boell“.

Fondeko je učestvovao na konferenciji ICVE na temu „Rezultati implementacije srednjoročne razvojne strategije BiH na osnovu nezavisnog monitoringa nevladinih organizacija“. Na prijedlog Fondeka kratak izvještaj će biti dostavljen parlamentarci-ma Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Potpisan je Protokol o saradnji sa Coca Cola HBC B-H d.o.o. Sarajevo.

U saradnji sa Ministarstvom za obra-zovanje, nauku, kulturu i sport Bosansko-Podrinjskog kantona organizirani su Eko susreti u Goraždu gdje je promoviran naš zadnji broj revije i održano predavanje „Milenijumska ocjena ekosistema“.

FONDEKO je učestvovao na okruglom stolu o temi „Ekološke osnove održivog društvenog razvoja koji je organizovalo Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca“.

Halida Vuković

IZVJEŠTAJ UPARLAMENTU


Kod nas je često prisutna dilema da li graditi ili ne termoelektrane i hidroelektrane u Bosni i Herce-

govini. Odgovor je jednostavan – treba ih graditi, ali ne na svakom mjestu, i ne po svaku cijenu, i ne za svako tehnološko rješenje. Elektrane imaju prvorazredan uticaj na razvoj ekonomije i društva, i isto tako ogroman uticaj na okolinu. Postoji direktno veza između nacional-nog dohotka i nivoa plata u jednoj zemlji u odnosu na proizvodnju energije. Ener-gija pokreće privredu, i od nivoa količine isporučene energije, posebno električne, zavisi privredni razvoj. Bosna i Herce-govina ima nisku potrošnju električne energije po stanovniku (u Evropi samo Albanija ima nižu potrošnju). Države u okruženju (Srbija, Hrvatska i Crna Gora) imaju dva do tri puta veću potrošnju električne energije od BiH. Neke države u Evropi imaju po stanovniku i deset puta veću potrošnju. Stoga se ovdje, da-

kle, ne radi samo o pitanju proizvodnje energije za izvoz (mada bi ona mogla biti značajan zvozni artikl BiH), nego je to i pitanje praga razvoja naše privrede. Na kraju, bolje je izvoziti proizvode naprav-ljene uz korištenje naše električne ener-gije, nego samo energiju.

S druge strane, i termoelektrane i hi-droelektrane imaju veliki uticaj na oko-linu. Termoelektrane doprinose klimats-kim promjenama planete, prouzrokuju zagađivanje tla i jezera iz zraka (kisele kiše, sediment). Također, pepeo koji se odlaže zauzima značajan prostor, a mogu se zagaditi i podzemne vode, itd. Zahvaljujući visokom sadržaju sumpora u nekim našim ugljevima, Bosna i Her-cegovina ima relativnu visoku emisiju sumpordioksida. Vrijeme poluživota ovog gasa je oko sedam dana. Za ovo vrijeme emitovani gasovi, nošeni vjetrom, pređu hiljade kilometara prije nego što se izlože mehanizmima suhe i mokre depozicije.

Hidrolektrane mogu da potope ve-lika područja, da izazovu promjenu klime u užem području, a kroz emisiju metana, koja može nastati u određenim slučajevima, da djeluju i na klimatske promjene. Njihov rad je često povezan sa iseljavanjem stanovništva i/ili gubitkom posjeda i prisilnom promjenom njihovog zanimanja.

Sve su to razlozi da elektrane treba graditi, ali ne bilo kakve i ne bilo gdje. Istina, ovdje se javlja još jedan prob-lem – svjetski sindrom zvani NIMBY („Not In My Back-Yard“ – „Ne u mom dvorištu“). Svako želi električnu ener-giju, ali pod uslovom da se elektrana gradi na nekom drugom mjestu. To je refl eks na loša iskustva sa elektrana-ma građenim prije 30-40 godina kada su nepovoljni uticaji na okolinu bili izraženi, i gdje je do današnjih dana bilo moguće izvršiti samo ograničenu sanaciju zagađivanja. Ustvari, upravo

GRADITI ILI NE TERMOELEKTRANEI HIDROELEKTRANE

Društveni i okolinski aspekti izgradnje i eksploatacije energetskih postrojenja

ENERGIJA I EKOLOGIJA

Foto: Suljo Hujić



najviše dobijaju oni na čijem terito-riju je izgrađena elektrana jer, pored električne energije koju dobijaju svi, one zajednice gdje je locirana elektrana dobivaju i mogućnost zapošljavanja, te prihode od poreza i doprinosa (uz uslov da je pravno sjedište elektrane u mjestu gdje je i sama elektrana). U Hrvatskoj su stručnjaci identifi kovali još jedan sindrom, nazvan NIMET („Not In My Election Time“ – „Ne u vrijeme mog izbornog mandata“), kada političari, nedorasli rješavanju problema razvoja, odgađaju donošenje odluka o gradnji elektrana za vrijeme njihovih mandata. Vjerovatno od ovog sindroma nije imu-na ni Bosna i Hercegovina.

U Bosni i Hercegovini preko 20 go-dina nije izgrađena ni jedna termoelek-trana ni hidroelektrana veće snage. Grad-nja malih hidroelektrana je značajna, i sa ekonomskog i sa okolinskog stanovišta, ali bez elektrana veće snage nema razvo-ja. Proizvodnja električne energije iz vje-tra u nekim dijelovima BiH je značajna, ali ni to ne može da doprinese osjetnijem povećanju proizvodnje električne en-ergije. Proizvodnja električne energije korištenjem direktne Sunčeve energije je višestruko skuplja od proizvodnje u hidro i termoelektranama i to ne mogu sebi da priušte ni mnogo razvijenije zemlje od Bosne i Hercegovine. Našoj državi preostaje, uz aktivnosti na racio-nalizaciji potrošnje energije u industriji i domaćinstvima, jedino gradnja novih i hidro i termoelektrana, ali na održivi način. Kod hidroelektrana to znači in-tegralno korištenje prostora – zahvat koji će istovremeno obezbijediti vodenu snagu za proizvodnju električne energije, vodu za navodnjavanje u poljoprivredi, snabdijevanje stanovništva vodom, raz-voj turizma i ribnjičarstva, itd. Uz sve to, uticaj na okolinu (na prirodu i društvo) mora biti ograničen i kontroliran.

PROBLEMI SA OPREMOM

Kod termoelektrana mora biti ograni-čena emisija primjesa dimnih gasova, u prvom redu kiselih gasova sumpordio-ksida i azotnih oksida, te čvrstih čestica. Termoelektrane su proizvođači i ugljen-dioksida koji izaziva globalno otopljavan-je, ali Bosna i Hercegovina – kao zemlja u razvoju – po Protokolu iz Kyota nema

obavezu da snižava emisiju ovog gasa. To je zbog toga što su „krivci“ za klimatske promjene razvijene zemlje koje proiz-vode i troše ogromne količine energije, a ovim protokolom se ne želi zaustaviti razvoj zemalja u razvoju. Za dvadese-tak godina koliko dugo nije izgrađena ni jedna termoelektrana u BiH, u svijetu je ostvaren snažan razvoj malo-zagađujućih tehnologija energetske konverzije. Po-rastao je stepen korisnosti transformacije energije, što znači da se za istu proizvod-nju električne nergije troši manje uglja i srazmjerno tome se manje zagađuje oko-lina. Razvili su se tipovi uređaja za izdva-janje čvrstih čestica iz gasne struje visoke efi kasnosti i pouzdanosti u radu. Također, razvijene su tehnologije sagorijevanja uglja koje daju manje emisije kiselih gasova, a posebno uređaji za izdvajanje sumpordioksida iz dimnih plinova. Dok je cijena ovih uređaja prije 20-tak godina učestvovala sa oko 50% troškova cijele elektrane (bez odsumporavanja), danas to učešće iznosi svega 10 do 15%.

U Bosni i Hercegovini se zaštita okoline kod gradnje novih postrojenja reguliše od 1974. godine kada je donesen – za to vrijeme, pa čak i sa današnje tačke gledišta – savremeni zakon o prostornom uređenju. Nije bio rijedak slučaj da in-vestitor jedno predloži i obeća, a drugo sagradi. Poseban je problem održavanje opreme od kojeg zavisi uticaj na okolinu. Kada se pokvari uređaj od koga zavisi proizvodnja (i stvaranje dobiti) brzo se popravi, a kada se pokvari uređaj od koga zavisi kvalitet okoline, onda se kvarovi teže i sporije otklanjaju. Stoga okolinsko zakonodavstvo u BiH zahtijeva da se kod većih postrojenja, a posebno onih kod kojih je uticaj na okolinu značajno pove-zan sa ljudskim faktorom, uvede kontinu-irani monitoring emisije. Bilo bi dobro rješenje ukoliko bi se resorno entitetsko ministarstvo ili neki drugi organ vlade osposobili da kontinuirano prate podatke o emisiji (uz korištenje mogućnosti Inter-net tehnologija), kako bi državni organ u ime građana bio promptno upoznat uko-liko se pokaže trend povećanja emisi-je zbog neodgovarajućeg održavanja postrojenja.

U slučaju hidroelektrana, aktuelna je eventualna gradnja hidroelektrana u gornjem toku rijeke Neretve. Ovdje je došlo do ozbiljnog protivljenja projektu od strane ekoloških pokreta iz Konjica,

kao i nekih univerzitetskih profesora i stručnjaka. Održano je nekoliko skupova u organizaciji spomenutih pokreta i po-tencijalnih investitora, sa namjerom da se javnosti ukaže na moguće posljedice i koristi od izgradnje hidroelektrana u gornjem toku Neretve.

DOBRA PRAKSA

Učešće na ovim skupovima, bez do-bro pripremljene analize dokumentacije, ne omogućuje da se donese bilo kakav sud da li je gradnja ovih hidroelektrana na liniji održivog razvoja Bosne i Herce-govine, posebno općine Konjic. Stiče se dojam da se tu ne radi toliko o pitanju zaštite okoline, koliko o nečemu što se naziva rješavanje konfl ikta u prostoru. Jednostavno, postoje različiti interesi i mišljenja šta je najpogodnije za razvoj područja, uključujući i brigu o budućim generacijama – da li se fokusirati na turizam na bazi netaknute prirode, da li poduzeti veće ili manje zahvate u pros-toru, da li graditi ovakvu ili onakvu hi-droelektranu, kako rad elektrane uskla-diti sa drugim privrednim djelatnostima i sl. Dobra praksa u svijetu pokazuje da se studije uticaja na okolinu rade tek onda kada postoji opšti konsenzus da se gradi neko energetsko ili industrijsko postrojenje. Ovdje takav konsenzus očito ne postoji, te je izrada studije uticaja na okolinu možda bila preuranjena. Kada se govori o zahvatima u prostoru, danas je ključno osigurati kompatibilnost želje građana i stava stručnjaka. A to je zadatak političara. Mogu ekonomske studije i kompjutersko simuliranje pokazati jed-no, ali ukoliko građani žele drugo, onda do gradnje ne može doći, koliko god se to činilo objektivno štetnim za stanovništvo tog ili drugih područja. U našoj zem-lji nedostaju strategija razvoja, među njima i snabdijevanja energijom, a pro-storni planovi su često zastarjeli. To sve otežava političarima rješavanje konfl ikta u pogledu korištenja prostora. Međutim, nema drugog puta nego uspostaviti kon-senzus oko procedure donošenja odluke, oko sprovođenja procedure u koju će biti uključeni vlast, struka i građani, te nametanja obaveze da svi poštuju rezul-tat analize dobijene po usvojenoj pro-ceduri. Ne vidi se drugi način izlaska iz začaranog kruga u slučaju HE Konjic.

Prof. dr. Aleksandar Knežević GRADITI ILI NE TERMOELEKTRANE I HIDROELEKTRANE



U težnji da se proizvede što više en-ergije u Bosni i Hercegovini se koriste vodni resursi šumskih eko-

sistema na kojim se grade mini hidroelek-trane. Da li će nekontrolisano korištenje šumskih vodnih potencijala uticati na sta-bilnoast ekosistema teško je anticipirati, ali neka zapažanja upućuju na takve prijetnje.

Radi uvida u način korištenja voda šumskih potoka za potrebe proizvodnje energije i potencijalno mogućeg nega-tivnog efekta na stabilnost šumskih eko-sistema, izvršen je tokom sušnog ljeta 2007. godine pregled nekih mini hidro-elektrana na području Srednjebosanskog kantona. Na osnovu ovog pregleda daju se zapažanja koja mogu biti korisna onima koji daju okolinske dozvole za izgradnju ovih objekata, preduzećima šumarstva koja gospodare šumama ovih područja i vlasnicima mini hidroelektrana.

Analizirani su slijedeći objekti mini

hidroelektrana:1. Gornji Vakuf/Uskoplje, rijeka

Vrbas i pritoke Kozica i Desna na južnim padinama Vranice:- Hidroakumulacija «Sastavci» na izvorištu rijeke Vrbas;- Hidroakumulacija «Sikirički potok» ispred ušča u Vrbas;- Hidroakumulacija «Dub potok» na potoku Desna, pritoci Vrbasa;- Hidroakumulacija «Dubrava» na potoku Kozica, pritoci Vrbasa, koja još nije završena.2. Fojnica, sjeverne padine Vranice na šumskim potocima lašvanske Kozice (pritoka Lašve), Jezernice (ističe iz Prokoškog jezera) i Borovnice (pritoka Jezernice).- Objekti «Majdan» i «Botun» na potoku lašvanske Kozice;- Objekti «Jezernica» i

«Mujakovići» na Jezernici;- Objekat «Pogledala» na šumskom potoku Borovnica, pritoci Jezernice.3. Mehorić, podnožje Vlašića, na potoku Kozica i rijeci Bila:- Objekat «Podkozica», na potoku vlašičke Kozice, još nema izgrađenu branu;- Objekat «Poljanica 1» na rijeci Bila, još nema izgrađenu branu;- Objekat «Poljanica 2» u pripremi.Zapažanja u vezi sa ovim objektima su

slijedeća:- neke hidrocentrale su uvažavale

postojeće klimatske uvjete i slab ljetni protok vode te nisu bile u funkciji (ob-jekti «Botun», «Majdan», «Jezernica» i «Mujakovići»;

- neki objekti su bili u funkciji i pored nedovoljne količine vode u sušnom

ISTINA O MINI HIDROELEKTRANAMA Dr. Midhat Usčuplić, član ANUBiH

NOVA PRIJETNJA STABILNOSTI ŠUMSKIH EKOSISTEMA

Zakonom zaštićeni vodopadi i kaskade na lašvanskoj Kozici iznad kojih je izgrađena mini brana

Neke mini hidroakumulacije direktno krše naše obaveze prema zaštiti biodiverzitetai u suprotnosti su sa zakonima o zaštiti prirode, šuma, voda...



Slapovima i vodopadima na vlašičkoj Kozici prijeti nestanak ako se uzvodno izgradi planirana brana

Objekat «Sastavci» na izvorištu Vrbasa ostavljabezvodno korito

periodu, čime je bio prekinut kontinuitet vodotoka i narušen njihov biodiverzitet. (Objekti: «Sastavci» na izvorištu Vrbasa; «Dub potok» na potoku Desna, pritoci Vrbasa; «Sikirički potok» pred ušćem u Vrbas; «Pogledala» na potoku Borovnica, pritoci Jezernice). Na ovaj način biološki minimum protoka vode iza brana (iako precizno nedefi niran) nije poštovan;

- u nekim primjerima vodotoci se obnavljaju na različitim razdaljinama iza brana, zavisno od broja pritoka dru-gih voda, ali ima i vodotoka bez pritoka (naprimjer, vodotok rijeke Bile).

UGROŽENA ZAJEDNICA

- neke hidroakumulacije su izgra-đe ne na izvorištima šumskih potoka («Sa-s tavci» na izvorištu Vrbasa), što otvara potrebu legislativnog ograničenja izgrad-nje ovih objekata uzvodno, jer će oni, nema sumnje, negativno uticati na sve komponente šumskih ekosistema. Na ovoj mini brani grade se dodatni cjevovodi radi

prikupljanja novih količina vode za hi-droakumulaciju iz okolnih vrela pitke vode u šumi, protivno projektnoj dokumentaciji. Na ovaj način ugrožava se režim voda unutar šumskih zajednica, život divljači i drugih organizama, odnosno biodiverzitet i stabilnost ekosistema u cjelini. Napominje se da se šume u kojima postoje izvorišta vode tretiraju kao šume visoke zaštitne vri-jednosti i u njima se izvode posebne gosp-odarske mjere radi zaštite ovih vrijednosti. Voda jeste obnovljiv prirodni resurs, ali ga generiraju šume;

- pri izboru lokacija za izgradnju hidroakumulacija vodilo se isključivo računa o što većem zahvatu vode, pa su brane izgrađivane na sastavcima (ušću) potoka. Da se vodilo računa o zaštiti biodiverziteta i stabilnosti eko-sistema brane bi se locirale prije ušća drugog potoka čime bi se održao kon-tinuitet vodotoka i tako, vjerovatno, i biološki minimum. Razumljivo je da bi ovakvim pristupom snaga elektrane bila manja, ali bi tada proizvodnja

struje mogla biti kontinuirana tokom cijele godine;

- neke hidroakumulacije i postro-jenja za proizvodnju struje se grade na istim lokacijama tako da se formira niz «vezanih» objekata, čime se protok vode reducira, ili čak i prekida na većoj dužini vodotoka;

- na nekim lokalitetima objekti za proizvodnju struje su već izgrađeni, ili su u izgradnji (naprimjer, objekat «Podkozi-ca» u blizini Mehorića, odnosno drugi ob-jekat «Pogledala» na Borovnici, u blizini Fojnice), dok gradnja pratećih hidroaku-mulacija očekuje okolišnu dozvolu. Na ovaj način investitori ovih objekata dobi-jaju na vremenu i pokazuju da je okolin-ska dozvola formalno pitanje i da ne može zaustaviti gradnju njihovih objekata;

- neke hidroakumulacije se grade u blizini zaštite vrijednih hidrogeoloških fenomena (vodopada, vodenih kaskada i slapova), a neke i iznad ovih objekata. Nažalost, zabilježen je i primjer izgrad-nje mini brane iznad zakonom zaštićenog vodopada (vodopadi na lašvanskoj Kozi-ci, pored Crvenih stijena);

ISTINA O MINI HIDROELEKTRANAMA



- monitoring korištenja voda i zaštite biodiverziteta nije sistemski riješen i prepušten je lokalnoj upravi. Nema po-dataka o tome ko je nadležan za monitor-ing, kada i kako se vrši i kako se fi nansi-ra;

- na nekim lokalitetima, pri iz-boru lokacija za brane, nisu uvažavane ni prijetnje od prirodnih nepogoda. Tako je objekt «Jezernica» na Jezernici ispod Prokoškog jezera izgrađen neposredno uz lavinu, a samo je sticaj okolnosti poštedio ovaj objekt u zimu 2004./2005. godine (vjerovatno nedovoljna količina snijega);

SUDBINA VRBASA

- primjer brane objekta «Botun» na ušću potoka Vladićka rijeka u lašvansku Kozicu (pored Fojnice) pokazuje da se nije vodilo računa o karakteru potoka Vladićka rijeka (vodo tok je bujični) koja je zatrpala hidroakumulaciju. Čišćenje hi-droakumulacije koje će investitor izvoditi uzrokovaće dodatne troškove, ali su takve mjere jednokratne i ponavljaće se. Da se o ovome vodilo računa bile bi zadovoljene i ekološka komponenta (protok vode iza brane) i potrebe investitora da kontinu-irano proizvodi energiju.

Biološki minimum. Ovaj pojam nije defi nisan i sa njim je moguća špekulacija. U pravilu on podrazumijeva količinu vode koja omogućava zaštitu i održiv razvoj živog svijeta vodotoka, iako se provlači i ideja procentualne jedinične mjere za vodu koju se mora zadržati u vodotoku, što je svakako pogrešno i što bi omogućilo brojne zloupotrebe.

Za određivanje biološkog minimuma neophodno je prethodno utvrditi polazno – «nulto» - stanje, što podrazumijeva angažovanje stručnjaka specijalista. Ovo je naročito značajno za one objekte koji su zakonom zaštićeni. Dakle, nije dovolj-no paušalno odrediti minimalnu količinu vode u protoku (naprimjer, litara/sekundi) kao biološki minimum, jer to zavisi o bio-diverzitetu određenog vodotoka. Tako, naprimjer, na staništima pritoka Vrbasa žive neke ugrožene vrste riba kao što su mladica (Hucho hucho), potočna pastrm-ka (Salmo trutta m.fario), lipljen (Thym-allus thymallus) i mnogi drugi organizmi, prema kojim bi trebalo odrediti minimum vode u vodotoku koji bi bio dovoljan za život ovih organizama.

Obaveze koje proizilaze iz Konven-cije UN o zaštiti biodiverziteta (Rio de

Janeiro, 1992.) se ne poštuju, iako su zemlje potpisnice obavezne da sva svo-ja dokumenta koja su u vezi sa ovom maetrijom usklade sa tom konvencijom. Neke mini hidroakumulacije direktno krše naše obaveze prema zaštiti biodiver-ziteta (sve mini hidroelektrane koje rade tokom sušnog perioda i malog protoka vode i one koje su prekinule vodotok potoka izgradnjom brana ispod ušća odgovarajuće pritoke). Interesantno je napomenuti da su neki izgrađeni objekti u suprotnosti i prema našoj legislativi (Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o šumama, Zakon o vo-dama, Zakon o zaštiti voda, Strategija zaštite okoliša i dr.).

Treba istaći i sistemski neregulirano pitanje nadoknade za promjenu namjene šumskog zemljišta izgradnjom trasa za cjevovode (gubitak drvne mase u dugom produkcionom periodu, destabilizacija šumskih ekosistema zbog prijetnji spi-ranja tla i erozije, prijetnje od vjetroizvala i snjegoizvala, uticaj šume na globalno zagrijavanje, tj. potrošnju ugljendioksida - gasa koji participira u stvaranju efekta «staklene bašte» i dr.).

Sugerira se:- Da investitori obezbijede naučnu

osnovu za ocjenu ugroženosti ekosistema, što bi moglo biti osnov za administrativno dobijanje okolinske dozvole. Ograničenja su svakako legislativno utvrđena i treba ih primijeniti u svakom slučaju;

- Da ne treba dozvoliti izgradnju hidroakumulacija u blizini vodopada, sl-apova, kaskada, kanjona itd., a pogo-tovo ne iznad ovih objekata, jer se tako narušava ne samo funkcionalna nego i njihova estetska vrijednost;

- Da se ne daje okolinska dozvola za izgradnju mini hidroenergetskih ob-jekata ako se vode rijeka i potoka koriste za potrebe građana (snabdijevanje pitkom vodom naselja ili poljoprivrednih i kul-turnih dobara);

- Da se mini brane planiraju prije ušća neke pritoke koja u sušnom periodu može osigurati dovoljnu količinu vode da nizvodno zaštiti postojeći biodiverz-itet. Mišljenje o ovome trebalo bi da daju stručnjaci specijalisti;

- Monitorning je osnov funkcio-nalnosti svakog ekosistema što podrazu-mijeva sistemsku regulaciju ovog pitanja i sistematsku kontrolu načina korištenja ovih objekata od strane stručno kvalifi ci-ranih subjekata.

Sredinom prošle godine, Izdavačka kuća «IBC Engineering & Publishing», iz Sarajeva, zajedno sa Suizdavačom, američkom fi rmom «MONTEREY», publicirala je knjigu «PRO-PAN-BUTAN», mr. sci. Faruk Muštović, dipl. ing. Knjiga «PROPAN-BUTAN» je štampana u tvrdom povezu, punom koloru, ima 420 stra-na, formata 200 x 260 mm.

Knjiga je namijenjena stručnoj javnosti dijela regije Jugoistočne Evrope, a po svom konceptu i obuhvatnosti ona može da pomogne dalji razvoj Sektora propan-butan (engl. LPG Liquifi ed Petroleum Gas), u novim državama bivše Jugoslavije, kroz njegovu veću svr-sishodniju potrošnju kao energetskog sredstva i sirovine u petrokemiji.

Autor i Izdavač su nastojali da kn ji ga, po svom konceptu i prezentaciji poslovnih referenci fi rmi, post-ane integrirajući faktor poslovnih aktivnosti brojnih fi rmi iz BiH, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Sloveni-je i Srbije.

Knjiga je napisa-na jasnim i razum-ljivim tekstom, kom-pletirana brojnim konkretnim primjerima za izračunavanje karakteristika plina, tehničkih parametara opreme, postrojenja i instalacija, te desetinama grafi čkih priloga (dijagrama, šema, crteža i dr.), kao i brojnim fotografi jama opreme i instalacija.

U knjizi su obrađene reference preko sto-tinu renomiranih inženjering, proizvodnih, trgovačkih i pravnih subjekata u oblasti pro-pan-butana sa prostora bivše Jugoslavije, za-tim kompletna evidencija standarda i propisa iz propan-butana koji se primjenjuju u poje-dinim državama bivše Jugoslavije, Njemačke i SAD, kao i lista od nekoliko stotina internet adresa poslovnih subjekata iz ove oblasti iz čitavog svijeta.

U posebnoj sekciji je detaljno obrađena oblast propan-butana kao autoplina, danas nezaobilazne teme vezane za prelazak na al-ternativna goriva, među kojima je propan-butan sigurno jedino pravo i realno rješenje u narednom periodu. U tom smislu Redak-cija časopisa «FONDEKO» preporučuje ovu knjigu kao praktični priručnik svima onima koji se direktno ili indirektno bave propan-but-anom, a posebno projektantima, investitorima, proizvođačima i serviserima plinske opreme, montažerima LPG instalacija i postrojenja, korisnicima-potrošačima LPG plina, inspe-ktorima državnih institucija za nadzor zaštite okoliša, protupožarne zaštite i zaštite na radu, kao i polaznicima i nastavnom osoblju obra-zovnih institucija svih nivoa.

NOVE KNJIGE

"PROPAN-BUTAN" ZA NAUKU I PRAKSU

ISTINA O MINI HIDROELEKTRANAMA



Koliko smo samo često mogli čuti rečenicu da je svijet postao glo-balno selo. Savremene tehnike i

tehnologije su zaista omogućile informaci-jsko povezivanje svih, pa i najudaljenijih kutaka naše planete, a protok informacija je išao rame uz rame sa protokom kapitala, proizvoda, novih tehnologija, a time i načina življenja. Kao da se brišu razlike između različitih kultura i načina življenja, a en-gleski jezik počinje biti dominantan svjetski jezik – općeprihvaćeno sredstvo komuni-kacije i sporazumijevanja među narodima. Ili kao u jednom vicu u kojem se postavlja pitanje koji jezik je najviše zastupljen na svijetu. Odgovor je glasio: loš engleski.

Nastanak jedinstvenog svjetskog tržišta kao i nastanak supranacionalnog jedin-stvenog prostora Evropske unije kao i prateći nagli razvoj nauke, tehnike i tehnologije je stvorio mit o nezaustav-ljivom svjetskom razvoju i trijumfalnu vjeru u opći napredak.

No, savremena svjetska dešavanja nam pokazuju da smo i te kako bili u zabludi. Sve češće spominjan efekt staklene bašte, klimatske promjene i ekološke katastrofe, zemljotresi i tsunamiji, otapanje leden-jaka na Grenlandu, porast razine mora, kisele kiše, onečišćenje zraka, zem-lje i vode, električni smog, nuklearna katastrofa u Černobilu, problemi sa odla-ganjem radioaktivnog otpada i, nažalost, još mnogo toga drugog, ruše čovjekovo uvjerenje u svemoć razvoja i dovode u pi-tanje čovjekovo izigravanje boga i igranje sudbinom planete.

Navedeni posljednji signali su, na žalost, tek nedavno probudili uspavanu svjetsku javnost, tako da se tek odnedavno može govoriti o konkretnim mjerama za spas naše planete. Postaje jasno da mora postojati tješnja veza između ekonomije, etike i ekologije.

Etika poslovanja podrazumijeva između ostalog i postojanje većeg sen-zibiliteta vodećih ljudi u kompanijama širom svijeta prema ekološkim problemi-ma odnosno istinsko društveno i ekološki odgovorno poslovanje.

Naravno, nije sve prepušteno savjesti menađera pojedinih kompanija, niti to smije biti; jer i danas kao i prije, koliko god to pojedini ekonomisti negirali, vri-jedi činjenica da je profi t osnovna vodilja ponašanja preduzeća. Zbog toga su širom svijeta, na nacionalnom i internacional-nom nivou, uvedene i prihvaćene različite regulative vezane za zaštitu čovjekove okoline te potpisan niz sporazuma kao npr. onaj iz Kjota 1997. Potpisivanjem Lisabonskog dogovora zemlje EU su se obavezale na jače povezivanje ekonom-skih i ekoloških ciljeva, a na sastanku «osam najvećih» u julu 2005. godine u Londonu usvojen je dokument kojim se predlažu mjere i razrađuje strategija zaštite klime na temelju pažljivijeg odnosa pre-ma okolini i ograničenja u iskorištavanju svjetskih prirodnih resursa. Navedeni do-kument originalnog naziva: «Glenaeglas Plan of Action: Climate Change, Clean Energy and Sustainable Delevopment» predstavlja plan akcije kojim bi se trebalo efi kasno uticati na klimatske promjene te razvijati ekološki čiste i prihvatljive iz-vore energije s ciljem osiguranja održivog razvoja u svjetskim razmjerama.

Navedeni dokument je tako stvo-rio okvir te postao poticajno sredstvo za istraživanje novih, obnovljivih, čistih izvo-ra energije. Navedeni međunarodni doku-ment tako daje preporuke za razvoj čistih fosilnih goriva, bioenergije, napredne at-omske energije bazirane na savremenim tehnologijama te procesima fuzije.

O energijama (skore) budućnosti u nastavku .

ENERGETSKI IZVORI BUDUĆNOSTI

Oskudnost klasičnih izvora ener-gije i prirodnih resursa kao i njihova onečišćenost su dovele do rasta cijena na svjetskom tržištu. Svjesni smo značajnih oscilacija u cijenama nafte kao i prirod-nog plina koje su u velikoj mjeri rezultat političkih kriza i trzavica na Bliskom is-toku kao i odluka pojedinih monopolista,

snabdjevača prirodnog gasa iz Ukrajine i Rusije, recimo. No jedina konstanta nave-denih oscilacija je da od naftne krize 70-ih godina cijene nafte ali i drugih klasičnih, fosilnih izvora energije (uglja i plina) su, dugoročno gledano, u porastu.

Ograničene svjetske rezerve klasičnih izvora energije i njihova neobnovljivost stvaraju strah od poremećaja u snabdi-jevanju energijom te strah od samovolje pojedinih zemalja - vlasnica prirodnog blaga.

S druge strane, klasična fosilna goriva su pokretač «prljavih tehnologija» odnos-no veliki zagađivači zemlje, zraka i vode. Sagorijevanjem uglja i plina se, naved-imo to kao jedan primjer, u atmosferu oslobađaju velike količine ugljen dioksida. Zemlje EU, kao i niz drugih zemalja, pot-pisnica Sporazuma u Kjotu su se obavezale da će smanjiti emisiju otrovnih plinova, prije svega CO2, za čak 70% do kraja ovog stoljeća. Ostaje pitanje koliko su navedeni zahtjevi realno postavljeni i ostvarljivi...

Dakle, oskudnost klasičnih izvora en-ergije kao i regulative vezane za zaštitu čovjekove okoline su dale poticaj razvoju novih, danas alternativnih no sutra možda već dominantnih energetskih izvora.

Razvijene zemlje ulažu velika sredstva u istraživanje i razvoj novih izvora ener-gije. U SRNJ je tako u periodu od tri go-dine (1998.-2000.) uloženo preko milijar-du eura u istraživanje efi kasnije primjene klasičnih izvora energije i razvoja novih oblika obnovljivih energetskih izvora. Najveći dio novca je izdvojen (a izdvaja se i dalje) za istraživanje i pronalaženje novih izvora energije, usavršavanje postupaka fuzije i atomske energije, a naj-manji dio (63 miliona eura) za efi kasnije korištenje uglja i drugog fosilnog gori-va. Značajna sredstva se, i to ne samo u Njemačkoj, ulažu i u istraživanja u cilju efi kasnije i sigurnije proizvodnje (nove tehnologije proizvodnje, novi materijali, pročišćavanje i sigurno skladištenje ener-getskog otpada).

Šest (javnih) istraživačkih centara u Njemačkoj su 2003. godine predstavili

Mr. sc. ecc. Danijela Martinović

OBNOVLJIVI PRIRODNI RESURSI I SAVREMENI IZAZOVI ISTRAŽIVANJA

NOVIH OBLIKA ENERGIJE

EKONOMIJA RAZVOJA



četiri zajednička programa po sljedećim temama:

- obnovljive energije (razvoj novih tehnika korištenja solarne tehnike pomoću tzv. «tehnike tankih slojeva» te geoter-malni izvori energije);

- racionalno korištenje energije (ra-cionalna proizvodnja i ušteda klasičnih izvora energije proizvedene u termo- i hi-droelektranama ali i razvoj tzv. supravo-dova u cilju sprečavanja gubitka energije u prenosu);

- nuklearna istraživanja (razvoj sig-urnih nuklearnih kapaciteta četvrte gener-acije kao i razvoj novih metoda sigurnog odlaganja nuklearnog otpada);

- atomska fuzija.

Navedeni pravci istraživanja su u većoj ili manjoj mjeri prisutni i u drugim zem-ljama Evropske unije, odnosno u Japanu i SAD-u, pa im zbog toga posvećujemo dužnu pažnju.

OBNOVLJIVIENERGETSKI IZVORI

Istraživanje obnovljivih energetskih izvora je vezano za pronalaženje novih kao i usavršavanje i efi kasnije korištenje već postojećih, poznatih izvora – Sunčeve energije, vode, vjetra, geotermalne te bio-energije.

Stručnjaci širom svijeta rade na povećanju efi kasnosti korištenja sunčeve energije i pronalasku tehnika jeftinijeg korištenja navedenog izvora. Istraživanja su fokusirana na tzv. «tehniku tankih slojeva» koja bi omogućila jeftiniju i širu primjenu solarne energije. Isto tako, značajni rezultati su postignuti i u izradi organskih solarnih ćelija, efi kasnijih po-luprovodnika te polimera.

U novije vrijeme sve širu primjenu nalazi i korištenje geotermalnih izvora energije. Istraživanja su ovdje usmjer-ena na smanjivanje troškova postojećeg načina proizvodnje energije baziranog na iskorištenju biotermalnih izvora odnosno na temelju korištenja toplote stijena i vode. Pored prirodnih biotermalnih izvo-ra stručnjaci su izmislili i efi kasan način stvaranja energije iz tople vode, koju sami proizvode. Naime, navedeni postupak se sastoji u tome da se izbuše rupe u zemlji dubine nekoliko hiljada metara, zatim da se u navedene bušotine ubaci hladna voda koju tada zagrijavaju vrele stijene, da bi se zatim, na isti način kao i kod proizvod-nje nafte, vrela voda usmjeravala prema površini odnosno u pogone za proizvod-nju električne energije.

Proizvodnja bionergije je vezana za korištenje tzv. biomase odnosno biljaka značajnog energetskog potencijala čijim se kako «običnim» tako i «ekološki čistim»

sagorijevanjem kao i postupcima pirolize stvara značajna količina energije.

RACIONALNOKORIŠTENJE ENERGIJE

Racionalna proizvodnja i ušteda klasičnih izvora energije je vezana za efi kas-niju proizvodnju «klasičnih oblika energije» proizvedenih u termo- i hidroelektranama ali i razvoj novih proizvoda i materijala ko-jima bi se postigle značajne uštede energije. Isto tako, sve se više eksperimentira i sa raz-vojem tzv. supravodova u cilju sprečavanja gubitka energije u prenosu od proizvođača do fi nalnih potrošača.

Efi kasnija proizvodnje energije je ve-zana, između ostalog, i za povećanje en-ergetskog potencijala mrkog i kamenog uglja, time što se određenim hemijskim procesima i sušenjem uglja postiže čak 45% veća proizvodnja električne energije. Isto tako, povećanje temperature sagori-jevanja uglja na 700 stepeni celzijusa i pritiska na 375 bara postižu se mnogo veći efekti u proizvodnji. U preradi prirod-nog gasa, određena tehnička poboljšanja povećavaju efi kasnost proizvodnje za čak 60%.

Navedena poboljšanja su, naravno, ve-zana za nove tehnike i tehnologije te prim-jenu novih materijala. Nove tehnike i ma-terijali dolaze do izražaja i u proizvodnji novih, fi nalnih proizvoda kojima se postiže značajna ušteda energije. Stručnjaci, prven-stveno u privatnim istraživačkim instituti-ma koji su u sklopu pojedinih kompanija, eksperimentišu sa nanotehnikom u cilju proizvodnje vrata i prozora, fasada i kro-vova kojima se postiže značajnija toplin-ska izolacija. Široku upotrebu su već našli i «štedljivi» kućanski uređaji i električne sijalice koje omogućavaju značajnu uštedu električne energije.

Racionalno korištenje energije se odno-si ne samo na štednju fi nalnih potrošača, nego i na korištenje tehnika prenosa ener-gije bez gubitaka te eksperimente vezane za pokušaj pohranjivanja i skladištenja proizvedene energije.

NUKLEARNA ISTRAŽIVANJA

Na polju istraživanja nuklearne energije širom svijeta postoje velike razlike u stavovi-ma. Mnoge zemlje, poučene katastrofom iz Černobila, kategorički odbijaju izgradnju nuklearnih centrala (npr. Austrija) dok neke

EKONOMIJA RAZVOJA



aktivno rade na izgradnji novih pogona, prvenstveno iz razloga što je nuklearna en-ergija veoma jeftina. U EU tako Francuska, Finska, Rumunija i Bugarska izgrađuju nove nuklearne centrale. U SRNJ i još nekim članicama Evropske unije postoje regulative kojima je ograničeno korištenje atomske energije tj. postoje inicijative i vre-menski rokovi u kojima bi se zemlje trebale «oprostiti» od ovog vida energije. No, sve više je onih koji se zalažu za ukidanje tj. produžavanje postavljenih rokova.

Razlozi za korištenje ovog vida energije se nalaze u već pomenutim oskudnim prirod-nim resursima – izvorima klasičnih, fosil-nih goriva te konstantnom rastu njihovim nabavnih cijena. Navedenim razlozima treba dodati i ekološke. Naime, razvojem savre-menih nuklearnih pogona četvrte generacije obezbjeđuje se apsolutna sigurnost u preradi urana i praktički svodi «na nulu» opasnost od curenja radioaktivnog otpada i ekološke katastrofe. Veliki napori se ulažu i u razvoj novih, sigurnih odlagališta radioaktivnog ot-pada. Stručnjaci rade i na razvoju tehnologija kojima bi se dugovječni radioaktivni nuk-learni otpad trebao postupcima transmutacije pretvoriti u manje škodljive nuklide sa kraćim periodom radioaktivnosti.

ATOMSKA FUZIJA

Istraživanje atomske fuzije postaje sve aktuelnije u svjetskim razmjerama. Na-kon prvih pokusa 90-ih godina prošlog stoljeća razvijeno je niz tehnologija dobi-janja energije na temelju sagorijevanja atoma tj. plazme čime bi se moglo dobiti desetrostruko više energije u odnosu na uloženo. Naime, postupak se bazira na oponašanju procesa koji se dešavaju na površini Sunca i koji se odvijaju na tem-peraturama većim od 15,6 miliona stepeni i visokom pritisku. Ali, zbog nemogućnosti postizanja pritiska koji postoji na Suncu potrebno je povećati temperaturu zagri-javanja na čak 100 miliona stepeni, čime bi tek bilo omogućeno pretvaranje vodika u helijum, odnosno fuzioniranje atoma.

Pošto je zaista riječ o novoj vrsti ener-getskog izvora, i istraživanja na navedenom polju su veoma skupa. Naime, gradnja reak-tora nazvanog ITER (Internacionalni termo-nuklearni eksperimentalni reaktor) u mjestu Cadarache u južnoj Francuskoj bi trebala koštati preko pet milijardi eura. Ogroman iz-nos za svaku, pa i najrazvijeniju zemlju. Pro-jekat, srećom, nije propao jer su zajednički interes našle na samo zemlje EU nego i

SAD, Japan, Kina, Rusija, Indija i Južna Ko-reja, koje će svojim ulaganjima omogućiti izgradnju navedenog test-reaktora i time dati značajan poticaj daljem istraživanju navede-nog izvora energije. Sporazum o izgradnji reaktora je potpisan 21. 11. 2006. godine u Parizu, a početak radova na izgradnji je planiran za sljedeću godinu, a završetak tek oko 2018. godine. Istraživanja na polju atom-ske fuzije će, bar se tako očekuje, konkretne rezultate dati tek za 20-tak godina kada bi mogla otpočeti i komercijalna primjena na-vedenog energetskog izvora.

ZAKLJUČAK

Savremena dešavanja na svjetskom tržištu energije, ekološke dileme i potreba uspostavljanja održivog ekonomskog razvoja stavljaju pred čovječanstvo i na-cionalne ekonomije zahtjeve za pronalas-kom sigurnih, čistih i jeftinih izvora ener-gije. Navedeni zahtjevi se ne mogu ispuniti nepovezanim naporima pojedinih zemalja i istraživanjima pojedinih, javnih i komer-cijalnih istraživačkih centara. Na navede-nom polju su potrebna velika ulaganja koja se mogu postići na međunarodnom nivou, razmjena iskustava kao i izrada dugoročne, internacionalne razvojne strategije. Razvo-jna istraživanja na polju energije, i pronala-zak i efi kasnije korištenje novih izvora, pri čemu naglasak treba stajati na obnovljivim izvorima, zahtijevaju velika ulaganja i jako puno vremena za testiranje prije šire, ko-mercijalne primjene. Naravno, svi mogući pravci razvoja novih energetskih izvora neće dati konkretne rezultati niti završiti širom primjenom u praksi. Garancija za uspjeh ne postoji. No, i pored velikih ula-ganja i izrazitog rizika, može se reći da su navedena ulaganja od suštinske važnosti za opstanak naše civilizacije i naše planete. Primjena klasičnih izvora energije dopri-nosi zagađivanju naše planete i ekološkim katastrofama. Njihovo iscrpljivanje, pak znači da će u svjetskim razmjerama doći do ozbiljnih nestašica energetskih izvora te nastanka niza problema vezanih za to – eko-nomskih i političkih kriza pa i ratova za iz-vore energije; jer bez energije nema života, bar ne onog na kakvog smo navikli.

Navedene dileme i nedoumice te izgledni budući problemi stavljaju pred čovječanstvo zahtjev za aktivnijom po-tragom i iznalaženjem novih i čistih iz-vora obnovljive energije.

Ostaje samo da se nadamo da će se pronaći efi kasna rješenja prije nego što bude kasno za sve nas.

Saznajem iz štampe vijesti o plani-ranoj izgradnji novih termoelek-trana /TE) u Bosni i Hercegovini.

Spominje se i proširenje TE Gacko, TE Kakanj i drugih postojećih TE, kao i izgradnja novih: TE Stanari, TE Gračanica, a za TE Livno, TE Kamen-grad, TE Tomislavgrad, TE Miljevina, pa i za TE Banovići (500 MW) su bili rađeni investicioni programi. Pri određivanju lokacija i snaga tih objekata često se dešavalo da to rade nestručne osobe ili opštinari vođeni pomodarstvom i mega-lomanstvom, a i uz sugestije stranih isporučilaca opreme. Tako važan posao kao što je izbor lokacije, snage i broja blokova treba da rade naučni instituti pri državnoj Elektroprivredi koji koriste tzv. banke podataka u kojima su prikupljeni statistički podaci i skustva iz pogona svojih i drugih termoelektrana na čvrsto gorivo, u prvom redu o izgaranju naših i sličnih ugljeva. Izgradnja jedne TE je najskuplja investicija uopće, a kreće se od 150 do 250 i više miliona dolara! U Francuskoj defi nisanje osnovnih param-etara jedne TE vrši centralna služba pri EDF, Češkoj i Slovačkoj službe na nivou države i sl.

Uzet ću kao primjer izbor snage i isporučioca opreme (glavne opreme) za TE Gacko osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je postavljen samo jedan blok snage 300 MW. Poznati su proble-mi i poteškoće u pogonu ove termoelek-trane čije su osnovne karakteristike određivale nestručne osobe uz sugest-iju ruskog isporučioca glavne opreme (zanemarujući požare i ljudski faktor!).

"KARTA KVALITETA"

Nakon više rekonstrukcija na kotlu, obustava pogona, dodatnih investi-ranja i fi nansijskih gubitaka za vrijeme obustavljanja pogona, TE Gacko je konačno “prohodala”. U razgovorima sa inžinjerima-projektantima eksp-loatacije rudnika Gacko iz Rudarskog instituta u Tuzli, bilo je rečeno da ni rudnik nije bio temeljito istražen pa nije blagovremeno bila urađena ni kvalitet-na “karta kvalitete” rudnika. Trebalo je, navodno, učiniti više bušotina. Izra-da karte kvalitete jednog neistraženog rudnika traje oko dvije godine. Trebalo je postojeći mali rudnik Gacko sa 50-

KAKO GRADITI ELEKTRANEEKONOMIJA RAZVOJA



Veoma je važno da se već u fazi projektovanja angažuju dokazani poznavaoci parnihkotlova i ne dopustiti da to čine stranci, domaći privatnici i lokalni moćnici

60 hiljada tona godišnje proizvodnje povećati na dva milona tona za ter-moelektranu!

Namjera ovih redova je da se naglasi važnost spone rudnika uglja, fi zičko-hemijskih osobina uglja i parnog kotla za siguran i stabilan rad svake termoelek-trane. Naše TE Tuzla, Kakanj, Gacko i Ugljevik imaju više vrlo dobrih iskusnih poznavalaca problematike parnih kotlo-va, a i ostalih postrojenja i treba to znan-je iskoristiti, a ne da opštinari, stranci i razni privatni faktori izvan Elektro-privrede defi nišu osnovne parametre novih termoelektrana i blokova.

U nekim zemljama su već više godina u pogonu kotlovi gdje se izgaranje uglja vrši na fl uidnom (lebdećem) sloju, a post-oje i druge izvedbe gdje i “loši” ugljevi dobro izgaraju. Temperature izgaranja su znatno niže od onih kod klasičnih ložišta što znatno smanjuje nastanak vrlo štetnih azotnih oksida, a smanjeno je i nastajanje sumpornih oksida što doprinosi zaštiti oko-line. Za prečiščavanje otpadnih sumpornih i azotnih jedinjenja se mogu, prije spoja sa dimnjakom, instalirati dosta skupa postro-jenja čiji se nusproizvodi (gips, sumpor) mogu u daljnjoj preradi iskoristiti.

Postoje danas i druga tehnološka rješenja rada termoelektrana. Naprim-jer, u nedostatku vode se postavljaju tzv. suhi rashladni tornjevi čime se ujedno sprečava interakcija između gasova iz dimnjaka i vodene pare kod klasičnih tornjeva, kvašenje i zaleđivanje auto-puteva. Postoje i zračni – vazdušni kon-denzatori (v. Volkswagen, Wolfsburg, Njemačka) i druga rješenja.

POHLEPI STATI U KRAJ!

Naša država Bosna i Hercegovina ima, prema nekim pokazateljima, oko pet milijardi tona geoloških rezervi ugl-ja. Od toga su milijarda i osamstotina miliona tona eksploatacione rezerve. Ovo navodim kao prilog raspravama oko izgradnje hidroelektrana, pogotovo onih koje bi zatrpale najatraktivnije doline naših rijeka i na desetine čistih rječica i potoka koje krase Bosnu i Hercegov-

inu. Ostavimo netaknute neke prirodne vrijednosti i ljepote i budućim pokoljen-jima.

U SAD su odredili neka područja šuma i drugih prirodnih rijetkosti gdje se ne smije nalaziti nijedna termoelek-trana, koje se najveći zagađivači oko-line, ni čeličana, ni drugi objekti koji zagađuju, oštećuju ili mijenjaju reljef na tom području.

Organiziranom štednjom električne energije kod svih, a posebno kod ve-likih potrošača (uporediti potrošnju te energije po toni proizvedenog čelika u Švedskoj sa potrošnjom u željezari Ze-nica), te manjom rekonstrukcijom naših termoelektrana i boljom homogenizaci-jom uglja, može se bez većeg investiran-ja dobiti toliko energije koliko bi dale sve te male hidroelektrane na potocima i rječicama. Neka se uštedi samo 8-10%

pa dobijamo za malu investiciju skoro jedan blok snage oko 150 do 180 MW!

Korištenje nekonvencionalnih izvora električne i toplotne energije treba nas-taviti i usavršavati. Međutim, ne bi se trebalo zavaravati i računati da će u bližoj budućnosti to biti neka izrazitija proizvod-nja električne energije, dok su za toplotnu energiju šanse veće. Pored energije Sunca, akumulirane pri zemlji ili putem svemir-skih platformi, vjetra, geotermalnih izvo-ra, toplotnih pumpi, energije mora i drugih izvora pa i nuklearnih, ovdje bih istakao sadnju plantažnih šuma – naizmjenično sadnja-uzgoj-sječa, kao i druge biomase. Drvo i drvni otpad imaju kaloričnu vrijed-nost kao i većina naših ugljeva, nema izra-zitog zagađenja okoline, ima jednostavno izgaranje, otpada u obliku šljake i pepela skoro i da nema, prostor za deponiju je zanemarive površine.

ŠTO VEĆA – TO NESIGURNIJA

"Tvornice" struje u BiH

KAKO GRADITI ELEKTRANE



Dr. Mirza Kušljugić

RASIPNICI ENERGIJE I ZDRAVLJASve upućuje na to da je za osiguranje preduslova za ekonomski oporavak zemalja regije

neophodno modernizovati njihove (elektro)energetske sisteme

U posljednjih nekoliko decenija sve je izraženija tendencija uvođenja tržišnog poslovanja u gotovo svim aspekti-

ma moderne ekonomske aktivnosti. Proces uvođenja tržišnog poslovanja se obično naziva liberalizacija ili deregulacija određenog sektora. U mnogim zemljama se provodi ili je provedena liberalizacija u tradicionalno ‘’državnim’’ sek-torima: avi o n skog prevoza, telekomunikacija, bank arstva, željezničkog saobraćaja i konačno u (elektro)energetskom sektoru.

Elektroenergetski sektor se pokazao kao najteži za provođenje reformi. Osnovni razlozi za ovo su:

• Izražena ekonomija obima u mod-ernim proizvodnim jedinicama i velika bari-jera ulaska novih tržišnih aktera

• Specifi čne tehničke karakteristike elektroenergetskog sistema, kojim se lakše upravlja centralnim sistemom nego decentral-izovanom koordinacijom

U značajnom broju zemalja u tranziciji elektroenergetski sistemi su relativno mali po snazi. U ovu grupu spada i sistem Bosne i Hercegovine (minimalna snaga u 2006. go-dini iznosila je cca 800 MW a maksimalna nešto preko 2000 MW). Za ovakve male sis-teme ‘’standardni’’ model tržišta mnogo većih sistema razvijenih zemalja nije automatski primjenljivi. Pored toga u većini zemalja u tranziciji restruktuiranje industrije, naročito bazne, uzrokovalo je kratkoročno smanjenje potrošnje i početnu pojavu viška instalisan-ih kapaciteta. Ovaj fenomen je naprimjer naročito prisutan u poslijeratnom periodu u Bosni i Hercegovini. Sve ovo upućuje da kratkoročni strateški interesi zemalja u tran-ziciji mogu biti različiti od interesa razvijenih zemalja. Zato su neke od zemalja u tranziciji ispravno donijele političke odluke da brzinu reformi u sektoru, a naročito procesa privati-zacije, prilagode svojim kratkoročnim prior-itetima, istovremeno ne negirajući dugoročno opredjeljenje ka potpunoj liberalizaciji elek-troenergetskog sektora .

Opšta situacija u energetskom sektoru u Jugoistočnoj Evropi može se okarakterisati sljedećim činjenicama :

• Postojeće elektrane i industrijska postrojenja su zastarjeli, što za posljedicu ima visok energetski intenzitet;

• Prosječna potrošnja energije u dom aćins tvima po kvadratnom metru st-ambene površine je dva i po puta veća od prosjeka u Sjevernoj Evropi. Uprkos tome postoje izveštaji koji tvrde da u zavisnosti od pojedinačne zemlje negdje između jedne četvrtine i jedne trećine domaćinstava ne postiže minimalnu toplotu u zagrijanim pros-

torijama. Smrtnost u zimskim mjesecima je u cijelom regionu porasla za preko trideset posto iznad mjesečnog prosjeka. Ovom pojavom su prije svega pogođena takozvana siromašna domaćinstva;

• Više od polovine domaćinstava za grijanje i kuvanje koristi drva ili ugalj. Po-sljedice toga su zagađen vazduh u stanovima i hronična oboljenja;

• Tehnološki zastarjele termoelek-trane u visokom stepenu zagađuju vazduh i vode. Emisija ugljendioksida po jedinici bruto nacionalnog dohotka je više nego dvostruko veća od svjetskog prosjeka.

Sljedeći zadaci se moraju konkretno riješiti:1. Postojeće elektrane moraju biti mod-

e r nizovane, kako bi se i njihova efi kasnost i ekološka ispravnost povećala;

2. Ogromna specifi čna potrošnja ener-gije (potrošnja po proizvodnoj jedinici) u in-dustriji mora u skladu sa međunarodnim stan-dardima biti bitno smanjena;

3. Isto važi i za domaćinstva, u kojima je potrebno uvođenje aparata koji racionalno koriste energiju kao i efi kasnije osiguravanje grijanja;

4. U cilju poticanja trgovine energijom unutar regiona i sa susjedima izvan regiona, u prvom redu sa EU, treba uspostaviti region-alno zajedničko energetsko tržište koje će prije svega,doprinijeti poboljšanju snabdjevenosti i istovremeno smanjiti troškove;

5. Oslanjajući se na regionalno tržište energijom buduće investicije treba optimalno koristiti uz pomoć regionalnog usaglašavanja;

6. Uz međunarodnu saradnju prilikom izgradnje naftovoda i gasovoda treba obezbi-jediti snadbjevanje primarnom energijom.

Analizu reforme elektronskog sistema u Bosni i Hercegovini nije moguće provesti bez uvažavanja političkih specifi čnosti naše države. Sama činjenica da u BiH postoje tri (sa tehničkog aspekta nelogične) elektroprivredne kompanije, između kojih se ostvaruje minimalna razmjena energije i funcionalna koordinacija, čini ees BiH kompleksnim i vjerovatno jedinstvenim u svijetu . Stoga nije iznenađujeća konstatacija da je reforma sektora inicirana i uglavnom re-alizovana (implicitno i nametnuta) pod velikim uticajem međunarodnih faktora (prije svega Sv-jetske banke, SAD i Evropske komisije). Ova činjenica je veoma važna polazna osnova za analizu, pošto ukazuje da reforme nisu inicirali bosanskohercegovački politički akteri, čime izostaje i važan faktor uspjeha reforme – lokal-no vlasništvo nad reformskim procesom .

Činjenica da domaći politički akteri nisu inicirali reforme u elektronskom sistemu ne znači da njihovo provođenje nije bilo pod znat-nim uticajem politike. U principu, uticaj poli-

tike (države) na reformski proces nije a priori loša stvar. Već je navedeno da za zemlje u tran-ziciji standardni modeli tržišta, koji uključuju i privatizaciju, ne moraju kratkoročno biti optimalne strategije. Otpor vlada pojedinih zemalja nametanju ovih modela od strane stra-nih konsultanata većinom je bio legitiman i opravdan.

Problem sa političkim uticajem u BiH je da on nije sistematičan niti baziran na usvojenoj strategiji razvoja sektora . Domaći politički ak-teri djeluju bez jasnog koncepta/vizije razvoja sektora, često sa ad hoc politikama. To kod stručne javnosti izaziva odbojnost uključivanja u rasprave oko budućnosti sektora. Zato su pored političari najaktivniji učesnici u raspra-vama pojedini novinari.

Aktivnost lokalnih političkih aktera ug-lavnom je usmjerena na nove investicije u proizvodne objekte, bez da se defi nisanja prior-itetnih projekata i dinamika njihove izgradnje. Istovremene njihova aktivnost na provođenju reformi u sektoru je zanemariva. Sve ovo u ja-vnosti izaziva sumnje u prave namjere političara i smanjuje podršku reformama. Kao ilustracija neutemeljenog pristupa sektoru može se navesti i jedna od netačnih paradigmi, koje su kreirali lokalni političari i mediji, da je BiH bogata sa elektroenergetskim resursima, i da ovaj sektor predstavlja veliki izvozni potencijal.

Međutim, najveća prepreka provođenju reformi u elektronskom sistemu je nekoor-dinirana aktivnost između ključnih insti-tucija nadležnih za energetiku – entitetskih vlada. Postoji opravdana sumnja da se nakon završetka izrade Studije o energetskom sek-toru BiH neće pristupiti izradi energetske strategije BiH.

Nadu da će se u elektronskom sistemu uvesti više sistematičn osti ulijeva činjenica da je BiH pristupanjem Energetskoj zajednici (EZ) prihvatila niz standarda i obavezujućih procedura EU. Sve će ipak zavisiti od efi kasne implementacije preuzetih obaveza. Trenutno, ne samo u BiH, prihvatanje duha ugovo-ra i obaveza koje proističu iz njega, među političkom elitom nije veliko.

Najveći problem u interakciji između političkih aktera i reformskih procesa pred-stavlja nepoznavanje ili neprihvatanje kon-cepta upravljanja (elektro)energetskim sekto-rom kao javnim dobrom. Po konceptu javnog dobra energetski resursi pripadaju državi, odnosno njenim građanima. Stoga su i javna preduzeća, kojima je povjereno upravljanje energetskim resursima, obavezna da posluju na osnovu ovog principa. Isto vrijedi i za mini-starstva i vlade, koji u ime građana u javnim preduzećima ostvaruju funkciju nadzora.

REFORMA I VIZIJA



Podijelit ću sa vama jednu infor-maciju, koju sam čuo jutros. U Nairobiju je sinoć završen sas-

tanak članica Konvencije o klimats-kim promjenama. Nakon dvije sed-mice iscrpljujućih pregovora donijeti su određeni zaključci. Onda je uživo u programu bio ministar Njemačke nadležan za životnu sredinu, koji je rekao da je svijet spreman da 2008. godine napravi rekapitulaciju onoga što je učinjeno do sada, u kontekstu klimatskih promjena. A u tom kontek-stu Evropska unija osniva Evropski energetski fond, koji će raspolagati sa 80 miliona eura godišnje, sa ciljem da podstiče projekte o kojima mi danas govorimo, projekte energetske efikas-nosti i upotrebe obnovljivih izvora en-ergije, tj. sve ono što treba da spriječi daljnju emisiju stakleničkih gasova.

TEHNOLOŠKI RAZVOJ

Najzanimljiviji momenti koji ka-r a kte rišu evropsko zakonodavstvo u ovoj oblasti, a što može, danas ili sutra, da utiče ozbiljno na tokove u Bosni i Hercegovini u oblasti energe-tike su: Okvirna konvencija Ujedin-jenih nacija o klimatskim promjenama iz 1992. godine, te protokol iz Kyota iz 1997. godine, koji generalno po-laze sa svojim zahtjevom za smanjenje emisije stakleničkih gasova, posebno se fokusirajući na emisiju CO2. Bosna i Hercegovina nije u Anexu 1 Kyoto protokola, dakle nije fokusirana kao zemlja koja treba da smanjuje emisiju, mada još uvijek nije potpisala Kyoto protokol. Zemlje Evropske unije, 15 starih članica iz 1997., su to učinile. One su sadržane u Anexu 1 Kyoto prot-okola i imaju pravnu obavezu da sman-je emisiju CO2 do određenog vremen-skog roka. Da se ukratko podsjetimo kako je Evropska unija nastala. Nastala je kao zajednica za željezo i ugalj, što predstavlja klasični napor evropskih zemalja da stvore jedinstveno tržište, odnosno da obezbijede nesmetan prot-ok robe, kapitala, ljudi ideja na teritori-

ju Evrope. Danas znamo da ima dvade-set i pet članica, sa još par zemalja koje su, mal’tene, jednom nogom ušle već u Evropsku uniju. Unapređenjem sarad-nje na nivou tržišta Evropska unija postaje i politička integracija zemalja u Evropi. Vezivno tkivo Evropske unije je interes, i to strogi, pragmatični in-teres, koji može da se izrazi kvantita-tivno u novčanicama. Danas je to euro. Evropska unija kao takva ima svojst-vo pravnog lica. I ona je sama, pored toga što su zemlje članice strane u međunarodnim konvencijama, članica u pojedinim međunarodnim konvenci-jama, odnosno ima pravo da preuzima međunarodno pravne obaveze.

Jedan potpuno novi dokument u Evropskoj uniji je «Zelena knjiga» ili «Green paper», koja je stupila na snagu 08.03.2006. godine i predstavlja strategiju za održivu, konkurentnu i sigurnu ener-giju. Šest osnovnih elemenata, šest ideja vodilja koje «Zelena knjiga» navodi kao orijentaciju za Evropsku uniju, u kom smislu treba da se ponaša konkurent-nost i unutrašnje tržište energijom: - Konkurentnost i unutrašnje tržište ener-gijom; učešće različitih izvora energije (raznolikost u smislu dobijanja energije); solidarnost; održivost (održivi razvoj); inovacije i unapređenje tehnologija; van-jsko tržište (ne EU zemlje).

Kroz preambulu «Zelene knjige» Ev-ropa iskazuje mnogo strahova od toga kako da u budućnosti podmiri potrebe za energijom. Drugi momenat koji «Zelena knjiga» ističe je učešće različitih izvora energije, odnosno raznolikost u smislu dobijanja energije. To znači upotrebu nekih novih metoda, koje za sada zovemo alternativne metode, ali za nadati se da će te metode postati vrlo regularne. Znači, snaga vjetra, bio-masa itd. Jedan od momenata je i solidarnost. Govorimo o jednom tržištu koje danas broji oko 450.000 žitelja. I u tom kontekstu tržište Evropske unije je drugo najveće tržište na svijetu. Oko 60% potreba za plinom Evropska zajednica, dobija iz svega tri izvora: Alžir, Norveška i Rusija. Potreb-na je jedna unutrašnja, vrlo jaka veza

da bi se održao taj energetski sistem Evropske unije. Sa druge strane postoji stalna opasnost od političkih pritisaka, od strane izvoznica prirodnog gasa ili drugih energenata. U tom kontekstu, samo da se podsjetimo kako je prošle godine bilo u Ukrajini, kada je došlo do nekih političkih poremećaja u odnosi-ma Ukrajine i Rusije. Sljedeći princip je održivost. «Zelena knjiga» posebnu pažnju daje inoovacijama i unapređenju tehnologija. Dakle, cilj Evrope u nared-nim godinama jeste da se tehnološkim napretkom ostvari veća proizvodnja en-ergije, racionalnija upotreba energije i da se u kontekstu ostalih kriterija koji su naznačeni što više smanjuje emisija onih gasova koji utiču na klimatske promjene na planeti. Sljedeći kriterij o kome govori «Zelena knjiga» jeste van-jsko tržište, odnosno dio koji se odnosi na zemlje koje nisu članice Evropske unije.

SNAGA PRAVA

U kontekstu okvirne Konferencije o klimatskim promjenama posebno navodim Direktivu o uspostavljanju šeme za trgov-inu stakleničkim gasovima iz 2003. Ovo je jedna opšta direktiva koja može da bude dovedena u kontekst sa Konvencijom o klimatskim promjenama. I ova Direk-tiva govori o tome na koji način se može kvalifi kovati za trgovanje stakleničkim gasovima unutar Evropske unije. Poseb-nim zahtjevom evropska Direktiva nalaže zemljama da se usvoje nacionalni planovi alokacije, što su vrlo ozbiljni elementi. S obzirom da je pravni akt, Direktiva se drži i kaznene odredbe za one koji se ne pridržavaju slova. I ono što je posebno važno za Evropsku uniju, na jednom gen-eralnom nivou, to je da Direktiva podstiče, odnosno nalaže svojom pravnom snagom, da se o svim transferima, odnosno da se u svim elementima trgovanja stakleničkim gasovima, omogući pristup informaci-jama. Zatim, nalaže obavezu monitoringa i izvještavanja, dakle to je obaveza koja se odnosi na zemlje članice, te da se us-postavi registar postrojenja koji mogu da

OPASNOST OD POLITIČKOG PRITISKA DIREKTIVE EVROPSKE UNIJE

Šta može uticati na razvoj energetskog sektora u Bosni i Hercegovini,kada je u pitanju zaštita okoliša

Đorđe Stefanović



učestvuju u trgovini stakleničkim gaso-vima.

Nakon usvajanja Direktive, usli-jedilo je usvajanje EU regulative o standardu za pripremu registra po Di-rektivi i drugi propisi EU. Usvojeni su 2004. godine. Daju precizna uputstva o sačinjavaju registra i posebna pravi-la o eko-labeling u kontekstu ispunja-vanja obaveza i zadovoljenja kriterija vezanih za emisiju stakleničkih gaso-va. Dakle, ova regulativa je jedan im-plementacioni propis koji je donesen na nivou same Evropske unije.

LEKCIJA IZ POLJSKE

Drugi način implementacije Di-rektive jeste prenošenje odredbi i zahtjeva Direktive u nacionalno zakonodavstvo. Po slovu direktive zemlje članice su bile dužne da done-su propise za izvršenje Direktive do decembra 2003., a sama Direktiva je i usvojena u martu 2003. godine. Da-kle, vrlo kratak rok je ostavljen zem-ljama. Nedonošenje propisa povlači kaznu za zemlju, s jedne strane, i uskraćuje akterima iz te zemlje pravo na mogućnost učešća u trgovini, s druge strane. Na nacionalnom nivou, otvorena je mogućnost zemljama da stimulišu svoje učesnike u ovom tržištu, kako da što bolje prolaze. Uglavnom, postoje različiti oblici kažnjavanja, ali i stimulacija.

Iako smo navikli da o Evropskoj uniji govorimo uvijek u najboljem svjetlu, da nam oni budu putokaz, što je u redu, izd-vojit ću jedan slučaj iz Poljske koji ne gov-ori u najboljem svjetlu, odnosno govori o jednom, hajde da kažemo, apsurdu. Da bi stimulisala upotrebu različitih izvora energije, Poljska je donijela jedan propis o subvencijama za upotrebu bio-mase. U početku je taj propis odigrao zaista dobru ulogu i sa obzirom da su subvencije bile dosta visoke i povoljne, mnogi su počeli da koriste bio-masu za proizvodnju en-ergije i na taj način su dobijali subven-cije od države. Međutim kasnije se is-postavilo da su pojedine fi rme kupovale drvo prvog kvaliteta i upotrebljavale ga za proizvodnju energije, čime su stvarale subvencije. Jednostavno su našli rupu u propisu i napravili veliku štetu životnoj sredini, da bi iskoristili subvenciju koja je postojala.

(Sa izlaganja na konferenciji u Sarajevu)

ŠUMSKA BIOMASA KAOOBNOVLJIV IZVOR

ENERGIJEUkupna biomasa u svijetu ima energetski ekvivalent koji odgovara

60-godišnjoj potrošnji energije u svijetu u 2000. godini.

Energija i masa čine univerzum. Obnovljiva energija je svaki en-ergetski izvor koji se može tra-

jno popunjavati u okviru prihvatljivog vremenskog perioda. Biomasa je živa tvar čije se rezerve stalno popunjavaju djelovanjem sunčeve energije, a potiče iz šumarstva, drvne industrije, poljo-privrede, iz komunalnog otpada, s nepol-joprivrednog zemljišta, iz bioenergetskih kultura. Drvna biomasa je obnovljiv izvor energije koji obuhvata drvnu biomasu iz šume, sporednu drvnu biomasu, drvne os-tatke i isluženo drvo. Šumsku biomasu s energetskog aspekta sačinjavaju drvenasta vegetacija šume i njeni ostaci pogodni za proizvodnju energeneta. Šumski ostaci su posljedica gospodarenja i najčešće ostaju na šumskom tlu ili na stovarištu nakon obavljenih operacija iskorištavanja šuma. Bioenergija u užem smislu riječi obuh-vata čvrsta, tečna i plinovita goriva koja potječu iz organske materije, a pripadaju obnovljivoj energiji. Biogoriva su tečna transportna goriva kao zamjena energen-tima na bazi nafte.

ŠUMSKA BIOMASAU SVIJETU I EU

Trenutno četvrtina svjetske populacije potroši oko 80% ukupne energije, a 60% primarne energije dolazi iz fosilnih gori-va. Procjene govore da zalihe nafte i plina mogu zadovoljiti potrebe još 60 godina. Stanje s ugljem je mnogo povoljnije, ali je korištenje vezano za ekološke probleme. Slična situacija je i sa zalihama urana. Iskorištenost vodnih potencijala je velika u razvijenim zemljama i poboljšava se u zemljama u razvoju. Energetski trendovi u EU su slični svjetskim trendovima. Pažnja svjetske javnosti je okrenuta obnovljivim izvorima energije (energiji vjetra, solarnoj energiji i energiji iz biomase).

Ukupna biomasa u svijetu ima energets-ki ekvivalent koji odgovara 60-godišnjoj potrošnji energije u svijetu u 2000. godini. Energetski sadržaj biomase proizvedene tokom jedne godine, samo na kopnu, izno-si 2.640 EJ (koristi se oko 55 EJ).

U zemljama EU se očekuje da se do 2010. godine iz biomase proizvede 73% ukupne obnovljive energije, odnosno 5.500 PJ. Jedan od ciljeva «Bijele knjige» EU(do 2010. godine) je porast učešća drvne biomase kao energetske sirovine za 163 miliona m3 (iz šumarstva 92 miliona m3, a ostalo iz drvne industrije).

SVEOBUHVATNOSTPRISTUPA

Obzirom na veliki broj utjecajnih fak-tora koji određuju mogućnost korištenja šumske biomase kao obnovljivog izvora energije neophodan je sveobuhvatan pristup ovoj problematici. Pored ocjene potencijala, potrebno je istražiti tehničko-tehnološki, ekonomski i ekološki aspekt biomase kao nosioca energije, te ustano-viti mjesto biomase u energetskoj politici i zakonodavstvu svake zemlje.

Tehnika i tehnologija pridobivanja i iz-rade biomase ovisi o vrsti (izvoru) i kara-kteristikama biomase, o korištenim stro-jevima i opremi, o metodama, tehnikama i organizaciji rada. Kod izbora tehnologije polazi se od tehničko-tehnoloških, eko-nomskih, ekoloških, ergonomskih i en-ergetskih zahtjeva. Postoji više oblika pridobivanja šumske biomase kao pri-marnog energenta kao što su čista sječa cijelih sastojina (tankog drveta), izrada cijelih ili dijelova stabala (uključujući panjeve) i sakupljanje ostataka sječe i iz-rade sortimenata. Izrađena biomasa kod panja može se transportirati do stovarišta s ciljem usitnjavanja.

ALTERNATIVNI IZVORI DIREKTIVE EU Dr. sci. Branimir Jovanović



Razvoj izrade šumske biomase ima početke u izradi ogrjevnog drveta (jed-nometarskog, višemetarskog, cjepanog), pri čemu je moguće koristiti dijelove stabla (ovršak, granjevinu, kičevinu, pan-jevinu i drugo). U cilju dalje racional-izacije korištenja drvne sirovine prešlo se na ujednačavanje dimenzija cijepanjem drveta, izradom sječke i izradom ivera, a nakon toga se stiglo do tehnologije ugušćivanja i proizvodnje novih proiz-voda u vidu briketa i peleta. Proizvod-nja posljednja dva sekundarna energenta se uglavnom vezuje za drvnu industriju (upotreba zaostale piljevine, bruševine, blanjevine, kore i sječke). Dio šumske biomase se i sada koristi za proizvodnju drvenog uglja. U zemljama s razvijenom celuloznom i papirnom industrijom ko-risti se tzv. «crni lug».

Socio-ekonomski aspekt bioenergije se najbolje očituje u historijskim za-okretima korištenja energije. Za potpuno vrednovanje biomase kao izvora energije moraju se uzeti u obzir brojni socio-eko-nomski faktori (zapošljavanje, povećanje lokalnih i regionalnih aktivnosti, uštede deviznih sredstava za uvozna fosilna gori-va, ostvarenje dodatnih prihoda za pol-joprivredu, šumarstvo, drvnu industriju i drugo). Prema nekim prognozama na nivou EU bi se na osnovu povećane proiz-vodnje energije iz biomase do 2020. go-dine moglo otvoriti oko 1,5 miliona novih radnih mjesta, što bi samo kroz uštede na subvencijama i naknadama nezaposlenim

donijelo ogromne fi nansijske uštede.Ekološki aspekt bioenergije je višestruko

značajan jer kroz korištenje biomase kon-troliramo manipulaciju biomasom i sman-jujemo zagađenje okoliša. Sve to rezultira direktnim (smanjenje količine otpada) i in-direktnim koristima (uštede u energentima i upotreba ostataka za tehnološke svrhe). Upotreba biomase pruža znatne prednosti: poboljšanje kvaliteta zraka (smanjenje emisije plinova), smanjenje obima krčenja zemljišta, povećana zaštita od nekontro-lisanih požara, poboljšanje gospodarenja vo-dama, unapređenje gospodarenja šumama, jačanje ekonomije ruralnih područja itd. Izgaranjem fosilnih goriva oslobađa se mil-ionima godina akumuliran CO2, koji se ne može uključiti u prirodni ciklus, što nije slučaj kod izgaranja biomase. Šume su svo-jevrstan «ponor» ugljika i mjesto reciklaže. Kyoto protokol defi nira obavezu smanjenja emisije skupine plinova, a «Zelena knjiga» je ključni dokument EU za područje ener-getske politike po pitanju ekologije.

Energetska politika treba da stvori uv-jete sigurne i racionalne opskrbe i potrošnje energije, otvori nacionalno i omogući pris-tup međunarodnom tržištu energije, zaštiti potrošače i aktivira obnovljive izvore ener-gije, što se može provesti političkim, eko-nomsko-fi nansijskim, zakonskim i tehnič-ko-organizacionim mjerama. Upotre ba šumske biomase, kao primarnog energenta ili kao sirovine za proizvodnju sekundar-nih energenata, vezana je za kuhanje, gri-janje, pogonsko gorivo vozila i proizvod-nju električne energije.

Zakonodavstvo treba da regulira pi-tanja ekologije, poticaja proizvodnje bio-energije, njenog korištenja i konverzije. Zakonskim aktima se rješavaju pitanja subvencija, oporezivanja goriva, stan-dardizacije goriva, vlasničkih odnosa, decentralizacije elektrosistema, te brojna druga pitanja iz oblasti fi nansija (posebno investicija), usluga i dr.

ENERGETSKI POTENCIJALI

Za procjenu potencijala šumske bio-mase, kao nosioca energije, potrebno je ustanoviti šumovitost i stanje drvnih za-liha šuma i šumskih zemljišta u Bosni i Hercegovini. Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta iznosi 2.709.769 ha, što čini 53% površine (katarstarsko stanje iz 01. 01. 1983. godine). Najveći dio je u vlasništvu države, što je veoma značajno za eventualno buduće sistematsko korištenje šumske biomase kao obnovljivog izvora energije. U ukupnom šumskom zemljištu produktivna tla su najzastupljenija, što je važno za siguran kontinuitet opskrbe ene-rgetskom sirovinom. U ukupnoj površini državnih šuma prevladavaju visoke šume (prosjek 48,2%), zatim izdanačke šume (19,9%), dok su šumske kulture zastu-pljene znatno manje (6,1%). Prosječno učešće neproduktivnih površina je oko 7,5%. Sa aspekta šumske biomase intere-santne su površine pod goletima sposob-nim za pošumljavanje (18,3%)

Za kvalitetnu procjenu mogućih prinosa šumske biomase potrebno je poznavati drvnu zalihu, prirast i mogući godišnji obim sječa (etat) u šumarstvu Bosne i Hercegovine. Drvna zaliha bosanskohercegovačkih šuma u državnoj svojini iznosi oko 287 miliona m3, uku-pan prirast oko 8,8 miliona m3, a etat oko 6,8 miliona m3. Najveći dio potenci-jala šumske biomase bazira na zalihama, prirastu i etatu lišćarskih šuma (posebno bukve). U periodu 2002.-2003. godina izrađivano je prosječno oko 4,5 miliona m3 šumskih drvnih sortimenata.

Struktura proizvedenih šumskih drvnih sortimenata u 2003. godini predstavljala je odraz trenutnog stanja na tržištu šumskih sortimenata, pri čemu je učešće ogrjevnog drveta lišćara iznosilo čak 58,5% svih drvnih sortimenata šumarstva Bosne i Hercegovine. Velika procentualna zastu-pljenost ovog sortimenta je prevashodno uslovljena trenutnom nemogućnošću plas-m ana celuloznog drveta. Nastavak u sljedećem broju

ALTERNATIVNI IZVORI



Među milijardama zvijezda Mlječnog puta, Sunce je jedna sasvim prosječna žuta zvijezda

spektralne klase G2. Od središta naše gal-aksije ono je udaljeno oko 32 000 svjet-losnih godina. Sunce je i središnje tijelo našeg planetskog sistema i nama najbliža zvijezda. Kao izvor toplote i svjetlosti, ono je još od davnina postalo predmetom obožavanja. Sunčeva božanstva srećemo kod svih starih civilizacija, a ostaci tih drevnih kultova mogu se, u modifi ciranom obliku, sresti u i mnogim religijama.

Prečnik Sunca iznosi približno 1 390 000 km. Masa Sunca je ogromna i nekih 333 000 puta je veća od mase Zemlje. Sunce je građeno od usijanog plina (plazme) u kome na vodik otpada oko 73,4% ukupne mase. Drugi osnovni gradivi elemenat je helij na koga otpada 25% mase. Svi ostali elementi kao što su kisik, ugljik, željezo, azot, neon itd. grade svega oko 1% mase Sunca.

Svake sekunde Sunce izrači u okol-ni prostor eneromnu količinu energije. Najveći dio zračenja Sunce emitira u oblasti optičkog dijela elektromagnetskog spektra. Ovo zračenje potiče iz vrlo tank-og površinskog sloja Sunca.

Ukupno elektromagnetsko zračenje koje dopire do nas (ili do uređaja u svemir-skom prostoru) dolazi iz relativno tankog površinskog sloja. Svi dublji slojevi su neprozračni. Zbog toga o unutrašnjoj građi Sunca možemo suditi samo na osnovu teorijskih modela. Prema astrofi zičarima, temperatura u središtu Sunca bi trebala da iznosi oko 15 miliona stepeni Kelvina. Gustina materije bila bi otprilike petnaest puta veća od gustine olova. Izvori energije Sunca koje nesmetano “svijetli” već 5 mili-jardi godina su procesi nuklearne fuzije.

Fuzijom se svake sekunde oko 600 miliona tona vodika “pretvara” u he-lij i pri tome oslobađa energija. Ener-gija koja nastaje u centralnim dijelovima Sunca prenosi se zračenjem ka površini. U vanjskim slojevima Sunca energija se pored zračenjem, većim dijelom prenosi miješanjem ili konvekcijom plinovitih

masa. Sunčeva energija ne dopire u pu-nom iznosu do površine Zemlje jer se jedna trećina odmah refl ektuje natrag u svemirski prostor, a jedna petina se apsor-bira u atmosferi. Na površinu do nas stižu vidljiva svjetlost, te dio ultraljubičiste i infracrvene svjetlosti. Sva tri tipa zračenja su opasna po nježne dijelove oka, ako im se izlaže nekontrolisano i direktno. Dio

ultraljubičastih zračenja koje poznajemo kao UVB izaziva opekotine na koži (crn-jenje tokom sunčanja). Medicina je do-kazala da duže izlaganje ovim zracima povećava šanse za dobijanje raka kože. Jasno je da opekline mogu da nastanu i na mrežnjači oka. Infracrvenu svjetlost ne vidimo, ali je osjećamo kao toplotu.

Još su prva teleskopska posmatranja pokazala da se na Suncu povremeno opažaju pjege koje predstavljaju jedan od osnovnih spoljašnjih vidova njegove

aktivnosti. One imaju nešto nižu tem-peraturu od svoje okoline i izgledaju tamnije. Sunčeve pjege se pojavljuju u maksimalnom ili minimalnom broju to-kom ciklusa Sunčeve aktivnosti koji iz-nose približno 11 godina. Oni nisu uvijek istog intenziteta. Opšte magnetno polje Sunca mijenja se poslije svakog ciklusa i to tako da sjeverni magnetni pol postaje

južni i obrnuto. Mehanizam koji uzrokuje ovu promjenu polariteta nije još uvijek razjašnjen. Njegovo izučavanje je veoma važno zbog toga što i Zemljino mag-netno polje također u dugim periodima doživljava istu promjenu. U prosjeku se to dešava, kako svjedoče geološki tragovi, svakih 250. 000 godina. Posljednji put se to desilo prije 780. 000 godina i očigledno je da smo “prešli” prosječno vrijeme za promjenu. Prilikom ovog procesa, u peri-odu od djelovanja nekoliko hiljada godi-

SUNCE GRIJE I PONEKAD ŠUŠTIUticaj Sunca na Zemlju je velik i još uvijek nedovoljno ispitan pri čemu naša planeta

ostaje veoma zaštićena od kosmičkih zraka i sunčevog sistema

Četiri karakteristična snimka Sunca načinjena letjelicom SOHO

Muhamed Muminović ENERGIJA IZ SVEMIRA



na, Zemlja ostaje veoma slabo zaštićena od kosmičkih zraka I sunčevog vjetra. Zato je važno spoznati zašto se to zbiva i da li je moguće prognozirati slijedeću promjenu.

Sa početkom ere astronautike, istraživanju Sunca je posvećena velika pažnja. Veliki broj satelita lansiran je sa ciljem izučavanja Sunca i pojava na njemu. Pri tome je iz svemira moguće posmatrati nama najbližu zvijezdu u svim dijelovima spektra.

Jedan od najvažnijih projekata istraživanja Sunca iz svemira je počeo lan-siranjem satelita SOHO (Solar and Helio-spheric Observatory). To je zajednički trud agencija ESA (European Space Agency) i američke NASA (National Aeronautics and Space Administration). Satelit je lan-siran 1995. godine, a postavljen je u tačku gdje se “poništavaju” gravitacione sile Sunca i Zemlje. Zbog toga satelit može da posmatra Sunce neprekidno 24 sata, a da ne bude zaklonjen sjenkom Zemlje.

Sunce ima golem utjecaj na klimu i život na Zemlji. Različite čestice i elektromag-netski valovi neprekidno napuštaju Sunce. Ovaj kontinuirani tok čestica koji struji od Sunca nazivamo solarni ili Sunčev vjetar. Uzrok vjetru je visoka temperatura na ko-joj se nalazi korona koja okružuje Sunce. Čestice se zbog toga kreću velikim brz-inama, te mogu da savladaju gravitacionu silu i upute se u međuplanetarni prostor.

Međutim, gustina solarnog vjetra je veoma niska i naša zvijezda je tokom svog života ovim putem izgubila svega oko 0,1% svoje mase. Sunce, pored svog sveukupnog mag-netskog polja, posjeduje brojna lokalna magnetska polja koja su snažnija i povezana sa sunčevim pjegama i drugim procesima u njegovim vanjskim slojevima.

Odavno je primijećeno da, pri pro-lazu neke veće eruptivne pojave (poput bljeskova u hromosferi) kroz centralni meridijan Sunca, dolazi do radio smetnji na Zemlji. U doba aktivnog Sunca, pri pojavama velikih grupa pjega, povezanih sa erupcijama, dolazi do snažnih radio šumova. Dužina ovih smetnji kreće se od nekoliko sekundi, pa do više minuta. Uti-caj Sunca na Zemlju je velik, ali, u svim domenima on još nije dovoljno ispitan. Sunčevo korpuskularno zračenje (sunčev vjetar) nas neprekidno bombarduje i, pored ostalog, uzrokuje pojavu polarne svjetlosti. Zemljino magnetsko polje nas štiti od sunčevog vjetra, a čestice koje zbog oblika tog polja dospiju u niže slo-jeve atmosfere, sudaraju se sa atomima plinova u atmosferi i ti atomi počinju da svijetle, a ono što vidimo je polarna sv-jetlost. Ponekad se javljaju prave “mag-netske oluje” tokom kojih igle na kom-pasima počinju svoj drhtavi ples. Njihov uzrok je vezan za pojave na Suncu.

U naše doba teži se za tim da se ogrom-ni izvori Sunčeve energije što bolje is-

koriste. Solarne ćelije se koriste kao izvori električne struje na svemirskim letjelicama i na Zemlji. Energija Sunca može se direkt-no ili indirektno pretvoriti u druge oblike energije kao što su toplota ili elektricitet. Konverzija Sunčeve energije u elektricitet obavlja se putem sistema koji sadrže foton-aponske ćelije koje u svakodnevnom životu nazivamo solarne ćelije. Ovi poluprovodni-ci, obasjani Suncem, bivaju pobuđeni i dol-azi do strujnog toka. Radi se o istosmjernoj struji koja se može elektronski prevoditi u naizmjeničnu. U sistemu se nalaze obično i akumulatori koji skupljaju struju za periode kada Sunca nema. Ovakvi sistemi direktno zavise od osunčanosti I klimatskih uslova mjesta gdje su postavljeni. Većina savre-menih ćelija ima efi kasnost od oko 10%, a smatra se da bi u doglednoj budućnosti to moglo biti udvostručeno. Najčešće se ovi paneli koriste na udaljenim mjestima gdje nema električne mreže ili u domaćinstvima za male električne potrošače.

Drugi način korištenja energije koja nam dolazi sa Sunca je upotreba kolek-tora koji apsorbiraju energiju i pomoću nje zagrijavaju toplu vodu. Ta voda se može koristiti direktno ili kao sredstvo kojima se zagrijava neki prostor. Ovakvi sistemi mogu biti improvizirani gdje voda cirkuliše na prirodan način. U upotrebi su i složeniji sistemi sa pumpama i sprem-nicima toplote.

Najzad, možemo govoriti o solarnim ter-moelektranama. U njima se tečnost zagrijava do viših temperatura koje je pretvaraju u paru. Para onda pogoni odgovarajuću turbinu koja proizvodi struju. Postoje tri osnovna tipa ovakvih elektrana. Prvi tip su nizovi “ko-rita” od zakrivljenih refl eksivnih površina koja šalju toplotu u spremnik. Druga vrsta je zasnovana na cijelim poljima ogledala koja Sunčevu toplotu šalju prema tornju u središtvu proizvodeći visoke temperature. Konačno, mogu se koristiti parabolične zdjele sa nizom ogledala koja šalju toplotu u spremnik smješten u fokusu. Kod ovakvih sistema moguće je postići radnu temperaturu tečnosti u fokusu od oko 750ºC.

Gledajući u blisku budućnost neki već razrađuju korištenje Sunčeve ener-gije koja bi na Zemlju stizala sa Mjeseca. Naime, na Mjesecu nema atmosfere i nama je uvijek okrenuta jedna ista strana. Energija proizvedena na taj način bi se snažnim mikrovalnim zracima slala na Zemlju. Ova tehnologija još uvijek nije razvijena ali nema fi zikalnih prepreka da se to u dogledno vrijeme napravi. Sistem od 6 paraboličnih zdjela za proizvodnju električne energije transformacijom sunčeve toplote

ENERGIJA IZ SVEMIRA



Foto: Suljo Hujić

Međunarodna konferencija posve-ćena budućnosti i potencijalima za ferormsku poitiku na ju-

goistoku Evrope pod sloganom «Zeleno – boja budućnosti», održana ove jeseni u Sarajevu, djelomično je bila posvećena i energiji i ekonomiji kao velikom izazovu razvoja.

Konferenciju je organizovala Fondaci-ja Heinrich Böll. Evo ključnih poruka sa te sesije koje je iz nekoliko uvodnih re-ferata i veoma zanimljive diskusije sub-limirao Srđan Dvornik iz «Zelene liste» - Zagreb.

Energetska politika u regiji treba sli-jediti ciljeve koje je postavila i Evropska unija, a to su: povećanje udjela obnov-ljivih izvora energije, te povećanje ener-getske efi kasnosti.

Zagađivanje ne smije biti besplatno i treba ga suzbijati oporezivanjem zaga-đenja i trgovanjem pravima na emisije.

Ovisnost ove regije o izvorima štetnim po okoliš (lignit, nafta) i dalje je visoka, a energetska efi kasnost mala.

Klimatske promjene, kao i ostali sve jasniji znaci opasnih upliva na okoliš i iscrpljivanje prirodnih resursa, nameću imperativ dubokih promjena u načinima proizvodnje i potrošnje. To se ne odnosi samo na ograničenja i rizike, nego i na nove ekonomske mogućnosti zasnovane na ekološki obzirnoj proizvodnji.

U toj dubokoj tranziciji za ovu regiju treba posebno voditi računa o socijalnoj komponenti kako bi se mogući gubitak radnih mjesta u tradicionalnim industri-jama i rudarstvu kompenzirao kroz nova ulaganja.

U svemu tome treba osigurati i što šire sudjelovanje javnosti u otkrivanju i analizi problema, iznalaženju rješenja i formiranju političke volje za donošenje odgovarajućih normi i mjera.

Treba unaprijediti regionalnu surad-nju u optimizaciji postojećih energetskih resursa i prenosnih mreža, kao i u zaštiti okoliša, budući da planiranje zatvoreno u nacionalne granice ne može obuhvatiti sve probleme niti donijeti adekvatna rješenja.

ZAGAĐIVANJE NE SMIJEBITI BESPLATNO

Poruke sa konferencije «Zeleno – boja budućnosti»u organizaciji Fondacije Heinrich Böll U organizaciji Centra za ekolog-

iju i energiju iz Tuzle 26. i 27.10.2007.godine održana je

radionica pod nazivom „Put ka mehaniz-mima za učešće javnosti u izradi ener-getske strategije Bosne i Hercegovine”.Učešće u radionici je uzelo 14 nevladinih organizacija koje su i do sada participi-rale u akcijama vezanim za energetsku strategiju. Predavači na radionici su bili: predstavnik Fondacije Heinrich Böll, Državne regulatorne agencije za električnu energiju i Univerziteta u Tuzli (Elkektrotehnički fakultet). Na radionici su doneseni slijedeći zaključci:

Udruženja članice neformalne Grupe „Energija”, su razočarani informacijom da neće doći do izrade integralne energetske strategije BiH, već da će se pristupiti iz-radi entitetskih strategija.

Grupa Energija će se zalagati za izradu zadovoljavajućih strategija na entitets-kim nivoima, koje će se moći objediniti u zajedničku strategiju, a koja će biti u skladu sa domaćim zakonodavstvom i međunarodnim sporazumima koje je BiH potpisala.

Da bi Grupa Energija pravilno usmjer-ila svoje djelovanje na promociji učešća javnosti u izradi energetske strategije BiH, preduzet će se aktivnosti na prikupljanju neophodnih informacija o planovima i realizovanim aktivnostima na izradi en-titetskih energetskih strategija.

Predstavnici Grupe Energija će izraditi dokument platforme Grupe „Energija“ koji će odražavati zajednički stav o razvoju ener-getskog sektora u BiH. Dokument će ukazati na postojeće domaće i međunarodno zako-nodavsvo i međunarodne obaveze BiH po pitanju energije, te modele za uključivanje javnosti u proces izrade energetske strate-gije. Ovaj dokument biće predstavljen na regionalnoj konferenciji u Tuzli, u martu 2008. godine, na kojoj će se govoriti o de-mokratizaciji procesa učešća javnosti u iz-radi važnih strateških dokumenata.

Grupa Energija će poslati poziv formal-nim i neformalnim udruženjima i grupama, te stručnjacima na polju energije u BiH da se priključe kampanji za učešeće javnosti u izradi energetske strategije za BiH, kako bi zajedničkim snagama doprinijeli donošenju energetske strategije koja će osigurati odr-živ u energetsku budućnost u BiH.

PRIKLJUČITESE KAMPANJI

PORUKE NEVLADINIH ORGANIZACIJA


Paleontološka istraživanja, čiji je cilj iskapanje kostura leoparda i os-tataka još dvije nepoznate zvijeri,

obavljeno je u Vjetrenici od 9. do 12. rujna ove godine. Koštani ostaci većih pleisto-censkih sisavaca zapaženi su u Vjetrenici tokom speleoloških istraživanja posljed-njih 40 godina, a iskapanja će se obaviti u organizaciji novoutemeljnog Centra za karstologiju ANUBiH, Zemaljskog muze-ja BiH u Sarajevu i Speleološke udruge Vjetrenica - Popovo polje.

Najzanimljiviji je cjelovit kostur leopar-da, pronađen 1968. u uskom meandarskom kanalu udaljenom više od 1700 metara od ulaza. Dio kostura - lubanja, nekoliko kralješaka i rebara - izvađen je iz Vjetrenice prilikom otkrića, opisan je u literaturi i na-lazi se u zagrebačkom Zavodu za paleon-tologiju i geologiju kvartara HAZU-a.

Jedan djelomičan kostur neidentifi ci-rane mačke pronađen je 2002. u Ravan-jskom kanalu oko 3000 metara od ulaza, a drugi sličan djelomičan kostur pronađen je tokom posljednjih istraživanja 2007. u podnožju Velikog kalcitnog saljeva

oko 2000 metara od ulaza. Prve sumnje stručnjaka upućuju da bi i ta dva kostura magli biti ostaci leoparda.

Istraživanja će izvesti ekipa speleologa - peleontologa i speleoronioca koje vodi mr. sci. Kazimir Miculinić iz Zagreba. Materijal će se paleontološkim metodama izvaditi iz sedimenta, obraditi, očistiti od gline i sigovine i preparirati modernim metodama koje osiguravaju njihovu dugo-trajnost. Potom će se paleontološki odrediti zajedno s prethodno iskopanim nalazima. Ovisno o količini materijala i znanstvenoj zanimljivosti, cilj je napisati znanstveni ili znanstveno-popularni članak, a fosili će biti spremni za izložbu i pohranu u Paleontološku zbirku Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu. O svemu će biti izrađen elaborat. Prve prethodne informacije o rezultatima istraživanja novinari će moći dobiti 12. 9. u 11 sati u Vjetrenici. Veće oborine mogu omesti istraživanja i odgo-diti ih za sljedeću sezonu.

Ostaci leoparda pronađeni su na mnogim lokalitetima u Europi, ali su sačuvani cjeloviti skeleti izuzetno rijetki.

Europu su leopardi nastanjivali od prije približno 900.000 godina, a smatra se da su postojali i u povijesno doba. Danas leopardi žive samo na području Azije i Afrike gdje su njihova staništa ozbiljno ugrožena. Postoji oko 10 živućih podvrsta leoparda. Nalazi iz Vjetrenice proširit će spoznaje o toj velikoj mački.

Prva paleontološka istraživanja u pećinama BiH provode se po dolasku austrougarske uprave, a posljednja to-kom osamdesetih godina 20. stoljeća. Među prvim nalazima spominje se plećka nosoroga u Marinovoj pećini kod Pala u izvještaju Franje Fiale krajem 19. st. Veliko paleontološko istraživanje napravljeno je i u pećini Megari kod Hadžića u kojem je sudjelovao i hrvatski paleontolog Dragutin Gorjanović Kramberger, otkrivač neander-talskog čovjeka iz Krapine.

Iza Drugog svjetskog rata paleontološka istraživanja u pećinama izvodi uglavnom akademik Mirko Malez iz Zagreba, osnivač Zavoda za paleontologiju i geologiju kvar-tara, u suradnji s domaćim institucijama, Zavodom za zaštitu spomenika i Zemaljs-kim muzejem BiH iz Sarajeva. Uglavnom se radi o sondažnim iskopavanjima manjeg obima i u većini pećina su iskopani os-taci pećinskog medvjeda Ursus spelaeus, kazao je speleolog arheolog Jasminko Mulaomerović. U tim istraživanjima Mulaomerović posebno ističe Gigića pećinu kod Bosanskog Grahova, u kojoj je iskopan cijeli skelet pećinskog medvjeda, pećinu Rastušu kod Teslića, pećinu Megaru kod Hadžića, pećinu Kuk u kanjonu Bistrice, Orlovaču pećinu kod Sumbulovca (općina Pale) gdje je pronađen veći broj skeletnih ostataka, Lukinu pećinu kod Zavidovića i Bijambarsku pećinu kod Olova. Pećina Đurkovina u općini Ravno ocijenjena je jednom od najvećih kosturnica pećinskog medvjeda na Balkanu. Pored medvjeda, u mnogim pobrojanim pećinama nađeni su i ostaci drugih kvartarnih životinja kao što su pećinska hijena, vuk, kozorog i dr., ali zbog obima iskopavanja, uglavnom samo pojedine kosti. Nalaz leoparda u pećini Vjetrenici tokom istraživanja speleologa iz Welsa 1968. bio je veliko otkriće, kako zbog okolnosti nalaza tako i zbog njegove rijetkosti.

NOVE TAJNE VJETRENICE

KUĆA LEOPARDAPaleontološko nasljeđe, do sada malo isticano, upotpunit će sliku neobično bogate

prirodne i kulturne baštine dinarskog krša u Bosni i Hercegovini

BRIGA ZA KRŠCentar za karstologiju ili Centar za istraživanje i održivi razvoj krša je instituci-

ja koja je osnovana pri Akademiji nauka i umjetnosti BiH u oktobru, ali je svoju svečanu promociju imala početkom novembra mjeseca u Sarajevu. Centar broji oko 30 članova od kojih su trćina akademici, a ostalo su vanjski članovi.

Formiranje ovakve jedne institucije je kap u moru, ali je značaj nemjerljiv kada se zna da je skoro 65 posto teritorije naše zemlje pokriveno karbonatnim stijenama, stijenama u kojima se razvija krš. Značaj je također nemjerljiv kada se uzme u obzir da je još prije 5-6 godina pokrenuta inicijativa da se formira institut za krš na kojem se nalaze naši najvrijedniji prirodni resursi (vode, šume, minerali...). No, od toga ništa, bar zasada. To je kao npr. da na Islandu ne postoji vulkanologija, ili u Japanu oceanografi ja. Neshvatljiv je i podatak da se niko ne zanima za istraživanja na kršu (čast izuzecima), a brojni istraživači ne samo iz susjednih zemalja i Evrope već i cijelog svijeta, pohode naša krška prostranstva i odlaze bogatiji za jedno nemjerljivo iskustvo u naučnom smislu. Ali mi značaj krša još ne prepoznajemo. Zato Akademija nauka i umjetnosti BiH više nije željela da čeka i formirala je Centar koji bi trebalo da organizacijski uveže postojeće kadrove - bilo starije i iskusnije koji bi bili mentori u budućem radu, ili nove mlade kadrove koji će to kasnije operativno razvijati. Otvaranje Centra je prvi preduslov da bi se krenulo u valoriziranje, istraživanje i na kraju korištenje krša na način na koji bi nauka kazala da je to najbolje. Centar bi mogao stvoriti kvantum informacija u javnosti iz kojeg bi se jasno vidjelo da je njegovo osnivanje opravdano i da imamo veliku korist od njega. Sve će zavisiti od toga kako će centar dobiti svoje mogućnosti da istražuje, koliko će imati novca i podrške kao i kakve će projekte postaviti. S. Habeš

Ivo Lučić


Komposište prikladno za svaki vrt

Svaki vlasnik vrta zna koliko ima vrtnih otpadaka biljnog porijekla (stabljike, lišće, otkosi travnjaka,

iglice, plodovi, cvjetovi i dr.)jer se na neki način sa svim tim susreće prilikom njege biljaka i održavanja vrta. Ne znam da li zna da bacanjem tih otpadaka na smetljište, odnosno u kontejner troši ener-giju, pravi sebi i drugima troškove i štetu i uz to zagađuje okolinu.

Sav vrtni otpad se u gradovima, pa i u manjim mjestima, čak i u vikend nas-eljima obično baca u kontejnere za smeće. Pošto kod nas nema dovoljno kontejnera za organski otpad biljnog porijekla, a i da ih ima rijetko tko ima naviku da sortira otpad, većina organskih otpadaka biljnog

porijekla završava, nažalost, na deponi-jama smeća, u nepovrat.

Bacanjem vrtnih otpadaka u konte-jnere povećavamo potrebe prostora za deponiju, povećavamo broj kamiona potrebnih za odvoz otpada. Kamioni troše gorivo, dakle povećavamo potrošnju en-

ergije, taj otpad neko treba da utovari, dakle povećavamo potrošnju radne snage, a pored toga povećavamo buku u gradu, ako i i zduvne gasove.

Takvim postupcima «podupiremo» niz ekoloških propusta. Sve to, naravno, plaćamo bilo diektno ili indirektno, što znači pravimo trošak s jedne strane, a kupujemo organska gnojiva i suptrate za biljke s druge strane.

PRAVA VRIJEDNOST KOMPOSTA?

Da znamo sigurno ne bi postupali kako postupamo. U čemu je njegova vri-jednost? Zbog čega kompost u svijetu sve češće zovu «crno zlato».

Kompost je univerzalno organsko gnojivo koje sadrži sva hranjiva neophodna biljkama, uključujući mikro-elemente i mikroorganizme.

Zreo kompost je humozna masa koja sadrži relativno male količine biljnih hranjiva, i to oko 0,5% dušika (N), oko 0,5% fosfora (P2O5) i oko 0,6% kalija (K2O). Ali, prim-jenom komposta, osim ovim osnovnim hranjivima, vrtno tlo se obogaćuje humusom i mikroelementima, poprav-lja mu se struktura, a u tlu se stvaraju bolji uslovi za rad mikroorganizama. Redovnim gnojenjem tla kompostom trajno se popravlja njegova plodnost i obradivost.

U današnjem vremenu borbe za proizvodnju jeftine,

ekološki zdrave hrane i očuvanja zdrave životne sredine kompost zaista zaslužuje više pažnje.

Kompost bi trebao biti već sada, a po prognozama stručnjaka podotovo u budućnosti, najvažnije gnojivo nami-jenjeno biljkama u vrtu. Jednostavno se

može proizvoditi u svakom vrtu, pa čak i u svakom domaćinstvu. Priprema i prim-jena komposta bi trebala postati normalna i korisna navika svakog domaćinstva.

Šta je kompostiranje? Kompostiranje je prirodni proces razgradnje organskih ot-padaka. Za kvalitetno kompostiranje neo-phodno je prisustvo zraka, vlage i toplote. To su osnovni uslovi za rad mikroorganiza-ma, koji ustvari obavljaju kompostiranje. Prirodni proces kompostiranja traje 6 do 18 mjeseci, što zavisi od uslova pod kojima se vrši kompostiranje.

KOLIKO MOŽEMO PROIZVESTI

Procjenjuje se da odrasla osoba dnevno baci oko 1 kg otpadaka i smeća, odnosno oko 370 kg godišnje, od toga na otpad biljnog porijekla iz vrta i domaćinstva, koji se može kompostirati, otpada oko 100 kg.

Kada bi se sve što se kompostirati može kompostiralo, vrtu se može godiš-nje vratiti 100 kg komposta po osobi. Računamo li da jednoj osobi treba oko 100 kg povrća godišnje (bez krompira) i da se ta količina može proizvesti na 50 m2 povrtnjaka onda je moguća količina proiz-vedenog komposta «kod kuće» dovoljna za gnojenje povrtnjaka od 50 m2 sa 2 kg po m2 što je prosječna količina primjene organskog gnojiva. To znači da možemo u domaćinstvu kompostiranjem postići samosnabdijevanje organskim gnojivima.

Imamo li u vidu da je to prirodno, univerzalno gnojivo onda je to još vrijed-nije. Domaćinstva koja nemaju povrtnjak – baštu, mogu kompost koristiti kao do-datak supstratu za uzgoj sobnog i balkon-skog cvijeća, koji svakako kupuju svakog proljeća po visokim cijenama, a ne zna se uvijek njegov kvalitet.

U nekom zemljama se građanima bes-platno dijeli oprema za kućno komposti-ranje da bi se stimulisalo kompostiranje u domaćinstvima. Nastavak u sljedećem broju

KOMPOST – CRNO ZLATOILI KRUTI OTPAD?

Kompost je univerzalno organsko gnojivo koje sadrži sva hranjiva neophodnabiljkama, uključujući mikroelemente i mikroorganizme. U današnjem vremenu

borbe za proizvodnju jeftine, ekološki zdrave hrane i očuvanja zdrave životnesredine kompost zaista zaslužuje više pažnje

Pripremila: Mrdović Ana dipl. ing. hort.TLO I HRANA


Lokalitet Obhođa na području Sarajeva, nekad je bilo imanje Omerage Fazlagića, koji je tu umro od kuge 1783. godine. Kas-nije je imanje pripalo Fadilpašiću putem ženidbenog ugovora. Upravo na ovaj lo-kalitet odnosi se i čuvena sevdalinka.

Na Obhođi prema Bakijama, moba žanje aga Fazlagića,sto momaka, tristo djevojakai četrdeset djece vodonoša.Među njima Džehva Fazlagića.Sama žanje, sama snoplje veže, sama pjeva, sama pripijeva:Mošćanice vodo plemenita,usput ti je, selam ćeš mi dragom...Prema historijskim podacima, Obhođa

je naseobina čiji početak seže u predhis-torijsko doba. U nauci je ovaj lokalitet poznat po ostacima ilirske gradine, koja je položena u kutu Miljacke i Mošćanice. Ona predstavlja značajnu utvrdu koja je na podesan način kontrolirala prelaze i prolaze tih dviju voda.

Dok šetam lijepo uređenom stazom, iza jedne krivine zapljusnu me pogled na Koziju ćupriju i poviše u Jerčedolima Popov gaj. Nailazim i na lijep natpis u drvetu: Aleja mladih - Eko udruženje Dio srca. Cilj je da se ova aleja produži do bo-rove šume Orlovac na Gornjim Borijama.

Nešto dalje je spomen - obilježje šehidima i palim borcima podignuto 2002. godine.

Vraćajući se s Gornjih Borija u suton srećem stado ovaca i pastire. To svjedoči o tome kako ljudi sa ovih prostora koriste prirodne resurse

Dr. Halil Udžvarlić

BILJEŠKA JEDNOG IZLETNIKA

KRAJOLIK IZ PJESME

Nakon promocije našeg prošlog broja u Tešnju, Fondeko je nas-tavio sa promocijom broja 23,

ovog puta i u Goraždu.U organizaciji Kantonalnog Ministarstva

za obrazovanje, nauku, kulturu i sport orga-nizovana je 4.decembra Javna tribina u pros-torijama Vlade Kantona. Na Tribini su učešće uzeli prof. dr. Tatjana Neidhard, kao pred-sjednica Upravnog odbora, koja je prisutne upoznala sa radom Fondeka i novinar Hajdar Arifagić – član Upravnog odbora koji je up-oznao sudionike sa sadržajem revije „Fond-eko svijet“. Pročitano je i pismo akademika Ljubomira Berberovića koji nije mogao prisustvovati Tribini.

Centralni dio «druženja» ipak pripao je članu Akademije nauka I umjetnosti BiH prof. dr. Midhatu Usčupliću, koji je održao predavanje „Milenijumska ocjena ekosistema“ – projekt Ujedinjenih nacija u kojem je učestvovalo 96 država, a među njima i Bosna i Hercegovina, odnosno Akademija nauka i umjetnosti BiH koja je bila nosilac projekta za našu zemlju. U svom izlaganju profesor Usčuplić je stavio akcent na zaštitu životne sredine, i na sebi svojstven način, uz naravno probijanje planiranog termina, prisutnima približio pojam zaštite životne sredine kroz dva važna prirodna resursa – vodu i šume. Prikazujući kroz brojne slajdove kako je sve u prirodi uzročno-posljedično i ima svoju vezu, prof. Uščuplić je apelovao na

prisutne da se više uključe u donošenje od-luka, da svoje stavove i želje za razvojem i prosperiteom u skladu sa prirodnim za-konima, proslijede nadležnim organima.

Tribini su prisustvovali predstavnici Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Ministarstva urbanizma, prostor-nog uređenja i zaštite okoliša, prosvjetni radnici iz BPK-a i predstavnici privrednih organizacija.

U razgovoru sa prisutnim učesnicima Tribine, ona je ocijenjena kao vrlo dobra i korisna, s obzirom na nova saznanja koja im je pružila. Jedina zamjerka bila bi što nije bilo onih, kako volimo reći, na koji-ma svijet ostaje –mladih (bilo je nekih iz-vjesnih nejasnoća pri pozivu Ministarstva), ali nadati se da će im njihovi nastavnici i direktori škola prenijeti suštinu izlag-anja i potaknuti ih na razmišljanja o svo-joj okolini. Na kraju dvosatnog druženja podijeljeni su i materijali koje je do sada Fondeko uradio kroz niz projekata, a sve u cilju zaštite životne sredine i održivog raz-voja. Goraždani su bili zahvalni na lijepoj riječi i edukativnoj besjedi, ali nadasve za-hvalni na posjeti jer se, kako kažu, osjećaju od svih zaboravljeni i napušteni.

Bilo dobro – ponovilo se. Fonde k-ov karavan eko prezentacija nastavlja se – da li u kraljevskom gradu Jajcu ili na ljepotici Uni u Bihaću, saznaćemo vjero-vatno u narednom broju revije Fondeko svijet.

FONDEKO SUSRETI

LIJEPA RIJEČI NOVA SAZNANJA

Sanela Habeš

Učesnici javne tribine


Uz prisustvo mnogobrojnih član o-va Fondeka, u prostorijama Ak a-demije nauka i umjetnosti BiH

održana je 5. Skupština udruženja na ko-joj je predsjednik Upravnog odbora prof. dr. Vladimir Beus podnio izvještaj o radu u protekle dvije godine.

U navedenom periodu su objavljena četiri broja (od 20. do 23.) naučno popularne revije „FONDEKO-svijet“, čije su promo-cije održavane u Akademiji nauka i umjet-nosti Bosne i Hercegovine u okviru eko-susreta na kojima su održavana predavanja aktuelna u domenu zaštite životne sredine. U okviru izdavačke djel at no sti uradjene su slijedeće brošure iz oblasti zaštite životne sredine:, „OKOLIŠ“, „OBRAZOVANJE O OKOLIŠU I, ODRŽIVOM RAZVOJU“, „MALI EKO PRIRUČNIK ZA ODGAJA-TELJE“, „bojanka OBOJIMO PRIRODU“, LECI i poster „GLJIVE“

U ovom periodu realiziran je veoma zahtjevan projekt „Mi idemo dalje“ koji je fi nansirala Evropska unija, a koji je tra-jao školsku 2005./2006. godinu. Rađen je u četiri regije: Kanton Sarajevo, Sred-njobosanski kanton, Tuzlanski kanton i u Zvorničkoj regiji.

Osnovano je udruženje Bioetičko društvo u BiH (suosnivači FONDEKO i Franjevačka teologija) u čijem radu Fondeko veoma ak-tivno učestvuje. Fondeko je učestvovao u organizaciji Prvog Međunarodnog simpozi-juma bioetike u BiH koji je održan u martu 2006.godine u Sarajevu.

Fondeko već više godina redom učestv-uje na Lošinjskim danima bioetike.

Kao i svih godina do sada obilježavali su se značajniji datumi iz domena zaštite životne sredine: Svjetski dan životne sre-dine, Dan planete zemlje, Svjetski dan zaštite voda, Svjetski dan zdravlja i drugi.

Pored eko-susreta, koji se redovno održavaju u Sarajevu prilikom promocija revije „FONDEKO svijet“, održani su eko-susreti i u Općini Tešanj, što će Fondeko i ubuduće činiti. Razradjen je projekt za dodje-lu priznanja industrijskim i tehnološkim sistemima koji čine napore u očuvanju prirode, izrađen je Pravilnik o dodjeli, ur-adjeno likovno rješenje priznanja i izradjeni dizajnerski standardi koji prate projekt. Na

osnovu stručnog mišljenja Komisije, Up-ravni odbor je donio odluku da se Cementari Kakanj za veoma visoke standarde zaštite prirodnih resursa i brige za okoliš dodjeli prvo priznanje „Fondeko pečat“.

Fondeko se intenzivno uključio od samog početka izrade studije o izvodivo-sti koridora 5c (LOT 3) sa aspekta zaštite prirodnih vrijednosti budućeg nacional-nog parka Prenj-Čvrsnica-Čabulja.

Aktivno učestvuje sa drugim NVO po pitanju izrade energetske strategije u BiH.

Pokrenuto je niz aktivnosti na sklapanju ugovora o poslovnoj saradnji FONDEKA i značajnijih privrednih subjekata u cilju uspješnog ostvarivanja programa i posti-zanja rezultata u oblasti zaštite okoliša i uravnoteženog razvoja (Tvornica cementa Kakanj, Bosnalijek, Sarajevo šume, Sara-jevogas, JKP PARK Sarajevo.

Fondeko stalnu saradnju sa ANU BiH, kantonalnim i federalnim ministarstvima kao i gradskim općinama.

Učestvuje u radu različitih seminara, organiziranju eko-susreta i ostvaruje re-gionalnu saradnja.

Jednoglasno je donesena odluka da predsjednik Skupštine u narednom man-datu bude dosadašnji predsjednik Lidumil Alikalfi ć. Takodje donesena je odluka da se Upravni odbor proširi na 10 članova, tako da su izabrana dva nova člana:

Muštović Faruk i Zubčević Nermin.Faruk Muštović je magistar tehničkih

nauka, zaposlen u IBC Consultants & En-gineers kao menadžer i vođa grupe ekspe-rata za vjetroelektrane u BiH.

Autor je do sada 14 stručnih publikaci-ja objavljenih kod nas u periodu od 1972.godine do danas.Posebno bi izdvojili dvi-je, a to su „Vjetroelektrane u BiH“ i „Pro-pan-butan – prirodna energija u zaštiti okoliša“. Nermin Zubčević je završio Veterinarski fakultet u Sarajevu gdje je i

radio do prelaska u Bosnalijek. Danas radi kao direktor sektora Upravljanje kvalite-tom i upravljanje okolinom. Na sjednici Upravnog odbora, odražanoj potom za predsjednicu Upravnog odbora izabrana je prof. dr. Tatjana Neidhart. Upravni od-bor zahvalio se prof. dr. Vladimiru Beusu na rukovođenju ovim tijelu u proteklom mandatnom periodu.

Početkom ovog izvještajnog perioda izvršeno je imenovanje i izbor novog di-rektora FONDEKA gđe Halide Vuković.

Pored kolektivnih članova projekte i zadatke u ovom periodu su fi nansijski po-mogli: Fondacija Heinrich Böll – region-alni ured Sarajevo, Evropska unija, Soros, Federalno Ministarstvo za zaštitu okoliša i turizma, Kantonalno ministarstvo kul-ture i sporta, Općina Novo Sarajevo.

AKTIVNOST DOKAZANA PROJEKTIMASKUPŠTINA FONDEKO

Novi članovi Upravnog odbora su mr. Faruk Muštović i NerminZubčević. Predsjednica Upravnog odbora prof. dr. Tatjana Neidhardt


U pozdravnom govoru pedsjedni-ka Skupštine Bioetičkog društva u BiH prof. dr. Velimira Valjana

istaknut je značaj osnivanja Bioetičkog društva u Bih čime je položen kamen-temeljac za čvršću kuću bioetike u BiH, kuću koja još nije dovršena, ali za koju već sa sigurnosšću znamo da je postala prepoznatljiv dio Bioetičkog foruma za jugoistočnu Europu na kojem naši članovi svake godine aktivno sudjeluju.

Bioetika je, da se poslužimo simboli-čkim rječnikom uglednog bioetiča ra, Thomasa Soerena Hoffmana, kuća gos-toljubiva, kuća živa, kuća koja čuva budu-ćnost.

Bioetika, je kao treće, može nazvati «kućom koja čuva budućnost». Autor nelo-gizma «bioetika», Van Rensselaer Potter, defi nirao je bioetiku upravo kao most prema budućnosti. Povezanost je jasna: bez krajn-jih smisaonih izvjesnosti, bez afi rmacije totaliteta, ne može se ona pitanja koja nas potiču na bioetičku refl eksiju – pitanja, dakle, koja sežu od genetičko-tehničke mogućnosti manipuliranja živoga do društvenog up-ravljanja smrću, od uništavanja mnogo-vrsnosti vrsta u prirodi do perspektiva nanotehnologije – razumjeti kao pitanja i izazove. Ali i bez pogleda na navedena pojedinačna pitanja, ne može se bez zadnje smisaone izvjesnosti načelno reći zašto bi uopće trebalo biti neke budućnosti, a ne, naprotiv, nikakve; zašto bi cjelina trebala imati pravo manifestirati se kao cjelina, a prema tome ne kao partikularnost, također ne kao partikularni interes našeg vremena i generacije. «Inregrativna bioetika» nas ovdje navodi na to da mislimo dalje od nas samih. Budućnost ima samo onaj koji uspi-jeva upravo to: misliti dalje od samog sebe, istakao je Velimir Valjan

Predsjednik Upravnog odbora prof. dr. Sulejman Bosto je podnio izvještaj o radu Društva u 2007. godini

Na osnovu Plana rada Bioetičkog društva objavljen je planirani zbornik radova koji je prezentiran na prvom međunarodnom bioetičkom simpoziju

u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 31.3. – 1.4. 2006.), pod naslovom «Inregtaiv-na bioetika i izazovi suvremene civili-zacije» (Izd. Bioetičko društvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo2007., str. 302, urednik Velimir Valjan) – koji sadrži 24 znanstvene rasprave i predstav-lja interdisciplinarni koncept recentnih bioetičkih diskusija.

U bolnici Nova Bila je 16.3.2007. održana je veoma uspješna bioetička tri-bina pod naslovom «Bioetika i izazovi civilizacije» koja je, osim promotivog karaktera, ponudila vrlo poticajne refer-ate i vrlo živu raspravu. Tribina je održana pod pokroviteljstvom ANU BiH.

U Banjoj Luci je, u Europskoj akademiji, održan sastanak sa pred-stavnicima Europske akademije i sa predstavnicima akademskog i naučnog života u Banjoj Luci, sa kojima je do-govorena suradnja i uključenje u rad sudionika sastanka, posebno od prof. dr. Babića i profesorice Jakovljević.

Bioetičko društvo je – referatima svojih predstavnika – od 10. do 13 juna/lipnja 2007. aktivno sudjelovalo u radu 6. Lošinjskih dana bioetike pod naslovom «Integrativna bioetika: nova epoha», a u organizaciji Hrvatskog bioetičkog društva. U ovom okviru

referati Bioetičkog društva u Bosni i Hercegovini su posebno sudjelovali u radu okruglog stola o temi «Voda kao bioetički problem».

Zaključno, u ovom izvještaju treba reći da je Društvo u osnovi ostvarilo planirane ciljeve. Djelovanje Društva odvijalo se u skladu sa Statutom, a u pogledu stru-kovnih i znanstvenih kriterija, te u ppo-gledu na dobru, kooperativnu, tolerantnu i prijateljsku radnu atmosferu, postiglo učinke visokih znanstvenih mjerila te stvorilo kvalitetnu osnovu za nastavak, širenje i usavršavanje svoga rada.

Izabran je novi Upravni odbor koji broji 15 članova.

Na Skupštini je predstavljen Zbornik radova, promotori su bili: akademik Slobodan Loga, prof dr. Bakir Mehić i prof. dr. Jasminka Babić Avdispahić.

Na osnovu Statuta Društva (član 12) kao počasni član Društva je primljen prof. dr. Ante Čović – profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uz obrazloženje da je dr. Ante Čović ne samo snažno podupirao inicijativu o osnivanju našeg Društva, nego je na njegovu inicijativu ono i os-novano. Dr. Čović je također pripomogao da djelatnost našega Društva bude danas prepoznatljivo u bioetičkom projektu za jugoistočnu Europu.

SKUPŠTINA BIOETIČKOG DRUŠTVA U BIH

MISLITI DALJE OD SAMOG SEBEGradimo takvu kuću bioetike u BiH koju će naseljavati svi kojima je stalo do očuvanja

plavog planeta Zemlja, dakle tla po kojem hodamo i biosfere koja nas okružuje

Promocija zbornika


O tisi (Taxus baccata L) u Bosni i Hercegovini već sam pisao u više navrata. Objavljivanje natpisa u časopisu ‘’Prijatelj tise’’ bio je poticaj da intenzivni-je počnem sa istraživanjima tise, što najčešće rezultira novim i zanimljivim

nalazima.Ovu priču smještamo u staro i zabačeno selo Pepelari, (44°18’38’’–18°02’24’’

– 613 mnv), koje se nalazi u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Do spomenu-tog sela vodi veoma loš makadamski put, koji se odvaja sa glavnog magistralnog puta Sarajevo–Doboj, u mjestu Begov Han. Nakon 15-20 km makadama, uz stalne i velike nagibe puta i zanimljivu okolinu stiže se do Pepelara, tipičnog i mirnog bosanskog sela okruženog masivom planine Tajan. Život u selu je praktično stao. Ljudi žive od vrlo oskudne poljoprivredne proizvodnje, a veći broj muškaraca odlazi na posao do obližnjih naselja jedinom autobusnom linijom – autobus saobraća samo ujutro iz sela i poslijepodne se vraća u selo.

Ljubazni seljani su mi dali niz obavještenja o tisama što je mene posebno zanima-lo. Nitko od ispitanika pa ni od njihovih predaka ne sjeća kad su posađene. Prvu tisu nalazim u središtu sela, dok je druga udaljena oko 20 minuta hoda seoskim putem.

Prva tisa je smještena u samom središtu sela, na privatnom zemljištu koje se ko-risti povremeno kao vrt, a povremeno kao livada za košenje. Samo stablo je veoma impresivnog izgleda i posjetioc ostaje zbunjen očiglednom starošću stabla. Obujam stabla na prsnoj visini je 480 cm, odnosno promjer je 150 cm, a tisa je visoka oko 15-17 m. Krošnja stabla je prilično oštećena, jer lokalni seljani povremeno sijeku grane da bi izrađivali hamajlije. Tako mi je jedan mlađi seljanin odmah ponudio jednu, ali sam ih odbio uz obrazloženje da samo stablo tise moja hamajlija. Na tisi postoji i tabla sa obavještenjem, ali je prilično oronula te se glavni podaci o tisi ne vide. In-teresantno je, a na to su mi stanovnici selaukazali da je u pitanju žensko stablo tise, u što sam se i sam uvjerio kad sam primijetio ariluse u oskudnoj krošnji. S obzirom na dimenzije možemo pretpostaviti da se radi o vrlo staroj tisi, možda čak i 750 do 1000 godina (Slika 1 i 2).

Tisa na brdu je pak muška prema kazivanju seljana, a nalazi se na kraju sela, na 40 m višoj nadmorskoj visini. Dolaskom do stabla zamjećujem da ima znatno tanje, pravilno deblo, promjera oko 80-85 cm, ali i nešto veću visinu od prethodne (vi-soko je oko 18-20 m). Stoga je vrlo vjerojatno da se radi o prilično mlađem stablu starosti između 400 i 500 godina. Na stablu nisam primijetio ariluse, ali se vide ostatci muških cvjetova, što je pot-vrdilo navode seljana. Ipak nije mi bilo jasno kako to da ova tisa imama vrlo gustu i tamno-zelenu krošnju za razliku od prethodne, ali samo malo pažnje razjašnjava i tu misteriju. Pogledom u krošnju uz deblo može se primijetiti da se grane na deblu redovno, svakih par godina režu, te nakon toga izbijaju nove mlade grane. Podrezane grane se također koriste kao hamajlije. Detaljna mjerenja na ovom stablu nisam mogao uraditi jer lokalno stanovništvo oko debla slaže drva. Tisa je na privatnom posjedu dvoje veoma starih seljana. Iz razgovora sa njima sazno sam da se nitko od njihovih predaka nije sjećao kad je to stablo posađeno, te da je tu stotinama godina.

Na temelju razlika između ova dva stabla za pretpostaviti je da ih je u bližoj prošlosti bilo daleko više u ovom zabačenom selu te da su vremenom posječena ili da su se osušila. Daljnje aktivnosti oko ova dva stabla bi se trebala voditi u pravcu njihove konzervacije i zaštite kao spomenika prirodnog naslijeđa. Na taj način bi se osig-urala svijetla budućnost ovoj nadasve interesantnoj vrsti, pa bi smo je sa sigurnošću mogli ostaviti pokoljenjima koja dolaze.

TISA ZA HAMAJLIJU

Stablo ženske tise u selu Pepelari

ZANIMLJIVA FLORA Dalibor Ballian

Možemo pretpostaviti da se radi o vrlo staroj tisi,možda čak i 750 do 1000 godina

Stablo muške tise u selu Pepelari


Velike količine otpada odlažu se uz ceste, rijeke, u napuštene rudnike i slična mjesta, predstavljajući

opasnost po ljudsko zdravlje i sve ekosis-teme. Jedna od veoma prisutnih otpadnih materija u našoj neposrednoj okolini su i stare, istrošene automobilske gume koje nesavjesni pojedinci ostavljaju na svim mogućim mjestima ne razmišljajući kako i koliko zagađuju životnu sredinu.

Europska unija je otpadne automobil-ske gume proglasila prioritetnim otpadom i predloženo je da se zabrani zbrinjavanje na odlagalištima čitavih guma od 1996. godine, a šrediranih (razrezanih) od 2000. godine. U Europskoj uniji je također zabranjeno (od 2000. godine) spaljivanje guma bez recikliranja energije. Činjenica da su gume termički obrađeni polimeri znači da ih je vrlo teško razgraditi i separi-rati u njihove kemijske komponente. One su također imune na biološku degradaciju.

Istrošene i odbačene automobilske gume mogu se zbrinuti na tri načina.

Prvi i ekonomski i ekološki najpri-hvatljiviji način je protektiranje guma. Umjesto da se baci, izlizani pneumatik može da se protektira i ponovo koristi. Lj-epljenje novog gazećeg sloja se u svijetu intenzivno koristi, čak i u najbogatijim zemljama, kao metod da se produži vijek gume.

Reciklaža je drugi ekološki veoma pri-hvatljiv način iskorištavanja starih guma. U postupku reciklaže ne stvaraju se nove otpadne tvari i ne postoje štetne emisije u okoliš: zato je reciklaža otpadnih guma daleko prihvatljivija za okoliš od njiho-vog spaljivanja. Reciklaža i protektiranje guma je dobar način zbrinjavanja takvog otpada, osobito ukoliko smo upoznati sa direktivom EU 199/31/EC, prema kojoj odlaganje cijelih automobilskih guma u okoliš nije dozvoljeno, a od 2006. godine

nije dopušteno niti odlaganje izrezanih auto-guma.

Spaljivanje otpada bez prethodnog po-duzimanja svih ostalih mjera (izbjegavanje njegova nastajanja, edukacija o važnosti i mogućnostima odvojenog sakupljanja i reciklaže itd.) protivno je strategiji održivog razvoja i dugoročno neodrživ model rješavanja problema zbrinjavanja otpada. Sakupljanje i reciklaža otpada ima pred-nost u odnosu na njegovu upotrebu u ener-getske svrhe. Spaljivati prije iskorištavanja mogućnosti recikliranja ili protektiranja, zločin je prema okolišu i zdravlju ljudi: potreba za stalnom količinom otpadnih guma za spaljivanje stvara kontraefekt u provođenju osnovnih načela gospodarenja otpadom (izbjegavanje nastajanja otpada i reciklaža). Zapaljene automobilske gume stvaraju u zraku koncentracije sumpor-dioksida, ugljičnogmonoksida, kao i etil-benzola, ksilola i drugih lako isparljivih organskih tvari koje u određenim koncen-tracijama štete zdravlju ljudi. U slučaju nekontrolisanog spaljivanja guma, postoje više nego razumne pretpostavke o vrlo štetnom utjecaju na ljudsko zdravlje koje bi tu aktivnost trebale odmah zaustaviti.

Adekvatno zbrinjavanje automobilskih guma kod nas još uvijek nije riješeno. U tom smislu već postoje zahtjevi za spaljivanje automobilskih guma u cementarama ili termoelektranama. Međutim, spaljivan-je guma podrazumijeva odgovarajuće tehnološko prilagođavanje ovih pogona. Između ostalog, potrebno je riješiti pi-tanje odgovarajućih fi ltera, kao i ispuniti druge uslove kako bi se izbjegle ekološke posljedice po okolinu i ne bi uticalo na kvalitet vazduha. Neophodno je da vlasnici ovih pogona naprave planove. To je jedno od rješenja da se u energetskom smislu is-koristi ova dragocjena vrsta otpada.

Potrebno potaknuti nadležne inspe-kcijske službe da čestim kontrolama potaknu proizvođače otpadnih guma na odgovorno zbrinjavanje na osnovu kojih bi dobili okolinske dozvole, gdje bi bilo obuhvaćeno i pitanje spaljivanja otpad-nih guma, upozoriti i zakonski primorati proizvođače otpada – vulkanizere, da stare gume ne odlažu na gradske deponije nego na određena skladišta gdje će ih stručna lica selektirati.

UPRAVLJANJE OTPADOM Mr. Suvada Borić-Šaćiragić

GUMA JE NAJOPASNIJA KAD GORI NA DEPONIJI

DOBRA PRAKSAU skladu sa sve izraženijim zahtjevi-

ma korisnika usluga, asocijacija kojima Društvo pripada i zakonske regulative (u BiH i državama u kojima je Društvo prisutno kroz obavljanje svoje osnovne djelatnosti), Centrotrans-Eurolines je 2005. godine uveo i primijenio Sistem upravljanja okolinom saglasno zahtjevi-ma međunarodnog standarda ISO 14001:2004.

Uvažavajući upravo zahtjeve nave-denog standarda, Društvo je u sklopu svojih procesnih aktivnosti identifi ciralo KRUTI OTPAD kao veoma izražajan okolinski aspekt koji je potrebno kontro-lisati i nadzirati u svim fazama (od nas-tanka do ekološki prihvatljivog zbrin-javanja). Rashodovane neupotrebljive automobilske gume, u svom količinskom i težinskom obimu na godišnjem nivou, predstavljaju najizraženiju vrstu krutog otpada u Društvu koji je stavljen pod puni nadzor. Dokumentiranim proce-durama detaljno je propisan postupak prikupljanja, skladištenja i konačnog, okolinski prihvatljivog zbrinjavanja svih rashodovanih neupotrebljivih auto-guma kako bi se izbjegla bilo kakva mogućnost neovlaštenog korištenja te vrste krutog

otpada, a koja bi pod određenim uslovi-ma i imajući u vidu hemijski sastav tog proizvoda, mogla predstavljati veoma ozbiljan ekološki akcident. Nadležna služba u Društvu je uspostavila detaljnu evidenciju o svim parametrima utroška automobilskih guma, uključujući el-emente predaje konkretnih guma certi-fi ciranoj organizaciji koja je ovlaštena za okolinski prihvatljivo zbrinjavanje istih.

Doprinos u globalnom smanjenju krutog otpada (automobilskih guma), Centrotrans-Eurolines daje ustroja-vanjem procesa upravljanja i nadzora u eksploataciji svih auto-guma. To znači da se sve automobilske gume u toku ukupnog eksploatacionog perioda najmanje 2-3 puta protektiraju, pod uslovom da dubina profi la na gazećoj površini gume ne smije pasti ispod 4 mm što je podložno strogoj kontroli.

Centrotrans-Eurolines kao lider i je-dina organizacija u svojoj bramnši koja je uvela Sistem upravljanja okolinom prema ISO 14001:2004 na prostorima ex Jugoslavije, daje i u tom segmentu svoj doprinos.

Nenad Miković, dipl. maš. ing.

U slučaju nekontrolisanog spaljivanja guma, postoje više nego razumne pretpostavke o vrlo štetnom utjecaju na ljudsko zdravlje koje bi tu aktivnost trebale odmah zaustaviti


Prohodio je životom tiho, besk-rajno obazrivo, ni mrava da ne bi zgazio, ne zahtijevajući od

njega, života, ništa što bi za posljedicu imalo potres i izazvalo traumatično stanje. Prohodio je životom kao da nije primjećivao njegove uzbrdice i njegove padove, njegovu prisojnu i njegovu osojnu stranu, kao da nije primjećivao šiblje koje ga je uda-ralo po licu i očima. Udaralo bolno, kroničnom upalom zglobova koja ga je pratila od djetinjstva i često vezivala za postelju.

Ili nam se sve to tako samo činilo. Njegovo poetičko «vjeruju» zas-nivalo se na uvjerenju da je umjet-

nost ogledalo prirode, likovni mo-tiv, pak, jeste isječak iz te prirode. Sam stvaralački čin bi trebalo da se odvija na licu mjesta, u plain-airu. Stvaralačko je: kičicom uhvatiti svaki detalj koji se može uočiti u izabra-nom prostoru, prenijeti ga na platno i tu ostvariti ono osobeno – učiniti ga ubjedljivim, sa isticanjem unutarnje čvrstine, skrivene monumentalnosti. U tom trenutku je do izražaja dola-zilo njegovo majstorstvo, i njegov odnos prema stvarnosti. Stvarnost, za njega, posjeduje svoju koegzistenciju, za tom koegzistencijom treba ustra-jno tragati, vidjeti svijet u njegovoj nenarušivosti, u trenucima kada se,

čak i u nekoj beznačajnosti, ističe ta opstojna snaga, energija koja se nika-da ne može istrošiti. Time se njegovo slikarstvo odvaja od poimanja pejzaža njegovih poetičkih srodnika.

On nije hvatao difuzni trenutak da bi ga zaustavio u njegovoj protočnosti, on nije slikao svoju trenutačnu im-presiju, vidljivo koje bi se spasilo od sljedećeg trenutka koje bi ga učinilo nevidljivim. Prolazno za njega nije bio izazov – impresija, pak, samo je podsticaj, mogućnost odabira motiva. A kada se motiv već odabere i postavi štafelaj, nastaje novo poglavlje njego-va stvaralačkog procesa, nastaje studi-ja motiva, traženje onih premisa koje

GALERIJA "FONDEKO SVIJETA" Vojislav Vujanović

METAFORA POBJEDEVlado Vojnović je jedan od velikih tragičara ovog rata: kada je zapaljena Vijećnica, do

temelja je uništen i njegov atelje koji se nalazio u Vijećnici. Na njegovom smirenom licu je teško bilo pročitati u kojoj ga je mjeri to potreslo, ali, uz pozdrav pri susretu, govorio je:

«Pozdravljate samo pola mene, polovina je nestala u plamenu!»


tom motivu određuju snagu održanja, snagu opstojnosti, njegovu konzisten-ciju, čvrstinu monumentalnost.

Isti je slučaj i da odabirom motiva u urbanoj sredini sa motivima arhitek-ture i uličnih prostora. Razlika je samo u tome što svaki element u urbanom prostoru može biti likovni motiv. Ako, ipak, i tu bude u situaciji da impresiju koristi kao podsticaj, on će se vezati za neki ekstatički arhitekturalni element, kao, recimo, proširenje «gornjeg boja» preko osnove prizemlja što se nadnosi nad stazu (trotoar) kojom pješak pro-lazi. To se očituje u činjenici da on up-ravo taj element sa posebnom ljubavlju modeluje, kad god mu se nađe u vid-nom polju. Sve je drugo isto kao i u prirodi: sve što se nađe u vidnom pro-storu, mora naći svoje mjesto na slici, u njemu se mora otkriti ta skrivena en-ergija opstojnosti i, ako se baš nikako do nje ne može doći, tek tada bude reducirana ili potpuno uklonjena. Ali, u pravilu, do takvih stilizacija rijetko dolazi.

Najviše pažnje je posvećivao pejzaž-nom slikarstvu sa motivima surog sti-jenja. I, čini se da se ovdje zbilo nešto što se može dovesti u korelaciju sa samom umjetnikovom ličnošću. Vla-do Vojnović je onizak, sav utonuo u svoju školjku, tih i pretih. Kretao se životnim putanjama kao sjenka. Ali, kad bi stao pred platno, pred karton-sku ili lesonitnu ploču, njegov se kist razmahivao čudesnom energijom koja se oslobađala iz njegovog bića, sa težnjom da podredi sebi izabrani motiv. Iz tih njegovih zamaha kista, najčešće sa ukošenim i kratkim udari-ma po zadatoj površini, oslobađao se prizor sa stijenama niz čije se strmine survavao naš pogled u grotlo njihovog podnožja kojim se provlačio planinski potok, katkada samo kao tanka krivu-dava putanja, katkada sav zapjenušan svladavajući uski prolaz koji se nudio kao jedino mogući put ka prostorima svjetlosti. Sve ono što je ovaj umjetnik zatomljivao u sebi promičući životnim labirintima, oslobađalo se sada kao usklik i premetalo se u stijenje, u fi g-ure ili u – metafore onoga što je um-jetnik nosio u sebi kao neostvarenu

žudnju. U tim surim stijenama umjet-nik je nalazio dom svojim žudnjama i, koliko umjetnik slikao živi prizor, koji je pronašao u slobodnom prostoru, on je, zapravo, u sliku projicirao istinu o sebi, o onome o čemu se uzdizao nje-gov pogled. Kroz to gorje umjetnik se ispovijedao, govorio gromkom frazeo-logijom okomica i šiljastih vrhova sti-jenja, a rijeka, tiha i uspjenušana, jeste trijumf sopstvene moći – i ako je suro stijenje bilo metafora skrivenih tajni njegova bića, rijeka je bila metafora osjećanja pobjede. I još nešto: u tim pr-izorima nema prisustva čovjeka, priro-da je čista, prepuna čistih zanosa same sebe. Vlado Vojnović je bio opsjednut onim što je nadrastalo mjeru ćovjeka, ono je izazivalo umjetnikov ushit.

Iz ovakve uspostave korelacije između odabranog motiva i umjetnik-ove inspiracije oblikovali su se bitni elementi njegove poetike: dva su mo-menta bila presudna – dostići krajnji stepen dinamike vidljivog i interpre-tacija toga vidljivog. Vidljivo je nositelj dinamike kojom živi priroda u svojoj elementarnoj odsutnosti, to je pokušaj objektiviranja zatečenog stanja u slo-bodnom prostoru, mada smo vidjeli da su ti motivi vidljivog i svojevrsna projekcija istine umjetnikova bića, interpretacija toga vidljivog svođena je u bojenu gamu kojom se umjetnik koristio. Ta se gama sastoji od palete prosvijetljenih tonova, u kojima boja nikada ne biva postavljena na slici u svom elementarnom, sirovom stanju, već uvijek u nekom izabranom valeru. Valeri su oblikovana emocija koja se razbuđivala u umjetniku dok je slikao svoj motiv.

S tim obuzdavanjem Vlado Vojno-vić je na svojim slikama stvarao bo-jeni red čiji je zajednički imenitelj – poetsko, poetsko dovedeno do lirske istančanosti. U svjetlinu sive boje, lo-kalne boje oslikanog stijenja, Vlado Vojnović je utiskivao tanane valere plave, kao dominanta vidljivog poja-vljivali su se različiti valeri najčešće crvene boje, sa krajnjim akcenatskim udarima – pjegama višnjeve boje koja se rasprostirala tamo gdje ju je umjet-nikovo oko tražilo.

GALERIJA "FONDEKO SVIJETA" nastavak sa 11. strane

Kroz više desetljeća postojanja i djelov-anja ove institucije stavljeno je pod zaštitu nekoliko stotina objekata, u okviru različitih nivoa zaštite, prema klasifi kaciji objekata prirode ondašnjih Zakona o zaštiti prirode, kao što su: strogi prirodni rezervati, uprav-ljani prirodni rezervati, nacionalni parkovi, specijalni rezervati (geološki, botanički i ornitološki), rezervati prirodnih predjela, pojedinačne biljne vrste (brojem i slovom: 7!), pojedinačne životinjske vrste, spomeni-ci prirode (geološki, geološkomorfološki, paleontološki, pojedinačna stabla, skupine stabala, drvoredi i dr.), memorijalni spo-menici prirode i dr. Nažalost, ta zaštita je bila isključivo administrativna, a malo se je znalo i vodilo računa o sudbini brojnih zaštićenih objekata na samom terenu.

Bilo bi poželjno da se ti brojni objekti biodiverziteta, koji su u prošlom periodu proglašeni zaštićenim, podvrgnu stručnoj re-viziji i da se utvrdi njihovo stvarno stanje u prirodi, jer to je bila polustoljetna aktivnost sektora za zaštitu prirode navedenog Zavoda i rada nekolicine stručnjaka koji su radili u njemu. Svaki prirodoslovac koji ima dobar uvid u zaštitu prirode reći će, uz brojne ar-gumente, da je stanje zaštite biodiverziteta u našoj zemlji katastrofalno.

Od nedavno, služba zaštite prirodnih ob-jekata BiH prešla je u nadležnost Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša, kojemu želimo uspješan i efi kasan rad.

Tokom 2003. izglasan je novi Zakon o zaštiti prirode u kojem su regulirani brojni problemi u domenu zaštite prirode.

Na osnovu inicijative Federalnog mini-starstva okoliša i turizma, tokom 2006. i 2007., rađena je opsežna i veoma značajna studija, u oba entiteta, pod nazivom: „Nacionalna strate-gija i akcioni plan za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti BiH“ na kojoj su radili brojni eksperti različitih prirodoslovnih disciplina.

Dok sve europske zemlje, pa tako i zem-lje našeg bližeg okruženja, imaju već davno publikovane studije biodiverziteta i „Crvenu knjigu“ endemičnih, rijetkih i zaštićenih biljnih (a često i životinjskih!) vrsta, mi o takvim djelima možemo samo sanjati, iako je prije više od 10 godina objavljena stu-diozna i opsežna Lista endemičnih, rijetkih i ugroženih biljnih vrsta, BiH, koja treba biti osnova za pisanje „Crvene knjige“.

Sve dokle će biti zaštićeni objekti našeg biodiverziteta samo „mrtvo slovo na pa-piru“, kao što su bili do sada, mi ćemo i u tom pogledu biti među zadnjim europskim državama, bez obzira što imamo novi Zakon o zaštiti prirode i budemo li jednog dana izradili neophodne publikacije, kao što su spomenuta Nacionalna strategija za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti naše zem-lje, „Crvene knjige“ i slična zakonska akta i publikacije.

Petar Kočić

JELIKE I OMORIKESa čistog, blistavog neba prosipa se živa, treperava, vesela svjetlost.Miriše drijemovac, to rano, drijemovno, planinsko cvijeće. Po vlažnim pro-

plancima zeleni se zadovoljni, kočoperni kukurijek, a sa suvih prisojnih kamen-jaka između spržine, trule bujadi počinju se plaviti mirišljave ljubičice.

Ptice slađano i skladno cvrkuću, i drhćući u nježnom, razdraganom uzbuđenju, prelijeću s grane na granu. Kroz čađave komjenove tihano šumi dim, i veselo, lagano se povija kroz tanki, bljedunjavo svijetli proljetni vazduh, gubeći se u tužnoj, ledenoj modrini jelove šume, što se ponosno nadnijela nad selom.

Ukočeno, skamenjeno, veličanstv eno dižu se jelike i omorike kroz vedru, nasmijanu svjetlost. Nešto su tužne, zamišljene. Sve se raduje uskrslom, uz-drhtalom životu, a one? Njima je sve jednako: i proljeće, i ljeto, i jesen i zima. One su uvijeh hladne, sumorne, tužne, jer – srce pišti, niko ga ne čuje; suze teku, niko ih ne vidi.

Kad god ih pogledam, dođe mi teško. Zašto je priroda prema njima, prema mojim milim i dragim jelikama i omorikama tako nemilosrdna srca bila?

Jelike moje i omorike, i ja se više ničemu ne nadam; i moj je život kao i vaš pun nježne, duboke čežnje; ali srce pišti, niko ga ne čuje, suze teku, niko ih ne vidi. Vaše oštre, šiljaste bodlje, to su sleđene suze – dobro ja to znam! – a njihova zelena boja, to je čežnja za vječito zelenim proljećem, koje nam neće nikada doći!... Srca pište, niko ih ne čuje; suze teku, niko ih ne vidi.


Spuštali su se s proljeća, Kočićevi «vrhovci» u nizine Lijevče polja, sa svojim stadima da ih prehrane

dok se digne snijeg sa zmijanjskih vr-leti. Bili su oniska rasta, velikih brkova i kosmatih grudi, sa gunjevima preko ramena. Spravljali su hranu u čađavim kotlićima, spavali sa ovcama i rijetko stupali u razgovor sa domaćim lju-dima. Najveću znatiželju izazivali su kod djece koja su se okupljala oko njih, opipavali njihove gunjeve i zagledali se u te njihove kotliće u kojima se najčešće krčkao kačamak. Kasnije, kada su se livade počele preoravati, više nisu dola-zili. Sretao sam ih tada u čitankama đačkim, a kada sam gledao banjalučkog glumca Vladu Zeljkovića u ulozi Davi-da Štrpca, budile su se autentične slike iz djetinjstva.

Lik Kočićev sam prvi put vidio takođe u tim čitankama đačkim, do-

imao me se svojim visokim čelom i nekom dostojanstvenošću kojom je bio obujmljivan njegov lik. A oni, koji su ga se sjećali, zapisivali su da je bio bu-jan i plah. Nazornije ga je opisao Pero Slijepčević: «Krupan i jak, velika oka, opuštena brka; hajdučina juče izašla iz bosanskih šuma, pa mu evropsko ode-lo stoji zategnuto i nenamešteno; a na ravnom visokom čelu, ko na kakvu žalu, još se beli vazdušna plima belih pro-planaka». A o mjestu njegova rođenja Niko Milićević je zapisao da je rođen «u bijednoj jednoj brvnari, naslonjenoj na nekoliko golih stijena, bez prozora, poda i stropa, sa vratima kroz koja se i onizak čovjek poginjao; to je bila kuća oca mu Jovana, seoskog sveštenika, kasnijeg kaluđera Gerasima u manastiru Gomjenici, prvog sveštenika u rodu Kočića, i majke mu seljanke. Odrastao je čuvajući stoku i doligajući po planins-

kim travnjacima, da bi tek na inicijativu svoje babe, u jedanaestoj godini života, pošao u školu".

Školovanje je započeo u Banja Luci, nastavio u Sarajevu i Beogradu, a na studije se zaputio u Beč da studira slav-istiku kod čuvenog slaviste Vatroslava Jagića. Ponesen Jagićevim sugestivnim predavanjima, počeo je sanjati da se posveti nauci vjerujući da će se jednog dana, ispred njegovog imena naći atribut «doktor»: Desio se, međutim,veliki za-okret: u Beču je počeo pisati pripovjetke i od doktorske titule više nije bilo ništa.

Petar Kočić, je zapravo, počeo pi-sati još u Beogradu. Pisao je poeziju, ali, dolaskom u Beč, shvatio je da poezija nije prilagodljiva njegovom talentu, pa je počeo pisati prozu sa tematikom rodnog kraja uvodeći u književnost čudesan svijet, za koje je Ivo Andrić rekao: siromasi boga-ti gordošću, a onda šire obrazložio:»Ali Kočićevi ljudi, oni živi ljudi na Krajini, kao i likovi u njegovim pri-povjetkama, kao Petar sam, nisu samo otporni, ponosni i svojeglavi, nego imaju još jednu karakterističnu crtu: podsmešljivi su, sa osobito razvijenim darom za satiru koja lako prelazi u sarkazam i negaciju».

Ovu svoju karakterizaciju Andrić je zasnovao na samom Kočićevom zapisu o svojim zemljacima: «Jedni su vrletne ćudi, a drugima je draga šala i maskara i predrago ti se svakom podsmjehnuti u brk».

Stvaralački vijek Petra Kočića tra-jao je veoma krako – ni punu deceniju. U Beču su nastale sve njegove pripo-vijetke iz prve tri knjige pod nazivom «S planine i ispod planine». U društvu «Zora» sam je čitao svoje proze, bdio nad svakom riječju – kako će lijepo stajati u tekstu, i kako će zvučati kad se naglas izgovori. Iz zahvalnosti za te «darove» koje je nudio članovima «Zore», oni su, o svom trošku, štampali prvu njegovu knjigu «S planine i ispod planine». Knjiga je bila razgrabljena, a kritika ga je obasipala pohvalama.

LJUDI VRLETNE ĆUDIINTIMNI ZAPIS O KOČIĆU Vojislav Vujanović

Kočićevo «oko uvek zaustavljalo» i zagledalo u «planinske pejsaže», ali način na koji je «upirao» to svoje oko, na koji je način to «oko» transponiralo temu u poetski iskaz, ostalo

je izvan njegova interesa


U svome stvaralačkom zenitu bio je oko 1904. godine. Tada je i napisao svoju začudnu satiru «Jazavac pred su-dom». I nju je čitao članovima «Zore» 28. novembra 1903. godine. Satira je izazvala žučnu političku diskusiju.

Kočić je otišao iz Beča 1904. godine i započeo gorku borbu za goli život. Iz Beča je došao u Beograd, proboravio nekoliko mjeseci, a zatim je, u februaru 1905. go-dine, otišao u Skoplje za predavača u gim-naziji. U ovom gradu se osjećao kao prog-

nanik. Iz Skoplja odlazi u Sarajevo gdje se zadržao godinu dana, i, najzad, stigao u Banja Luku 23. novembra 1906. godine. Tek je u proljeće 1907. godine, počeo razmišljati o pokretanju jednog lista. Kra-jem juna pojaviće se prvi broj njegove «Otadžbine». List su mu često plijenili, a onda ga i osudili na godinu dana zatvora, koju je izdržavao u Tuzli. Nakon zatvo-ra, rezignacija ga je sve više zahvatala, i počinje utjehu tražiti u izučavanju sred-njevjekovne povijesti, naročito one koja je bila vezana za oblast oko Banja Luke i tako se dao na izučavanje Zmijanja.

To sve evidentnije otuđivanje od književnog rada teško se doimalo nje-govih prijatelja, pa je Pavle Lagarić u «Bosanskoj vili» 1909. godine objavio i pjesmu pod naslovom: «Zašto si ućutao Petre Kočiću?».

Pokušao je, još jedno, da pokrene neki novi list, nazvali su ga «Razvitak», koji se trebao pojaviti 1910. godine, ali je tada počeo rad Bosanskog sabora i Kočić se, kao narodni poslanik, presel-java u Sarajevo. «Razitak» se ugasio,

nakon samo šest brojeva.Na prestanak rada u

književnosti utjecala je, bez sumnje, materijalna situacija i sve evident-niji politički angažman, ali je svoga utjecaja imala i duševna bolest koja je sve više uzimala maha. Borio se s tom bolešću koja se teško primjećivala do 1913. godine.

Petar Kočić je počinjao sa «uske platforme», kako je rekao Ivo Andrić, i iz te platforme crpio dva os-novna motiva: revolt i želju za otporom dajući im umjetnički književni izraz. Osnovno sredstvo toga prevođenja motiva u umjetnički iskaz bio je jezik. Andrić je i ovom segmentu Kočićeva djela našao puno određenje:

«Za Petra Kočića je jezik potpuno jedno sa ljudima i zemljom, svet nepovredljiv kao i oni.

Ponekad čoveku izgleda kao da je i samo Kočićevo delo, celo, celcato, ležalo negde u dubinama toga jezika, a on ga je iskopao kao kip, i izneo na svetlost dana i pred pogled sveta. Kočić je dobro znao (ili bolje: osećao) da govoriti i pisati čisto i pravilno znači odupirati se i na taj način neprijatelju, prkositi mu, davati dokaz svoje životne snage; i obrnuto, da primati nove, naka-zne izraze službenog jezika znači koliko i priznavati činjenicu svoje potlačenosti i pokornosti, otvarati put punoj kapitu-laciji».

IZ RIZNICE EKOLOŠKIH MISLI

Poklonimo se kao da smo pred pragom velikog hrama, jer na tom svijetu nema većeg i čudesnijeg od pojave života.

***Čuvanje prirode i racionalno iskorištavanje prirodnih izvora sežu u vrijeme čovjekove pojave na zemlji.

***Priroda ništa nekorisno niti donosi niti podnosi.

***Oči i uši su loši svjedoci ljudima koji imaju barbarske duše.

***Šuma treba vodu. Voda treba šumu. Čovjek treba obje.

***To što životinja ne može da govori je hendikep, ali ima efekat.

***Neznanje je uvijek spremno da se samo sebi divi.

***U svemu se u prirodi nalaze sve sile prirode.

***Zašto nam priroda često izgleda kao kič? Zato što je Bog, stvarajući je, želio da se sviđa svakome.

***Prednost svakodnevne tjelovje-žbe jest da umreš zdravije.

***Korisnije je oznojiti se fi zičkom aktivnošću jednom na dan nego što je učinak svih lijekova zajedno.

***Pri jelu treba imati na umu da hrana u ustima ostaje jednu minutu, u trbuhu nekoliko sati, a na kukovima mjesecima ili zauvijek.

Odabrao: I. Dedić

INTIMNI ZAPIS O KOČIĆU


Globalna politika Coca-Cole, pa sa-mim tim operacije u Bosni i Her-cegovini, jeste da svoje poslovanje

vodi na način koji će očuvati, zaštititi i un-aprijediti okoliš u kojem posluje. Odgovor-nost prema okolini izražav amo kroz:

• kontrolisano korištinje prirodnih resursa,

• kontrolisano ispuštanje polutana-ta,

• poštivanjem lokalnih zakona koji se odnose na zaštitu okoliša,

• implementiranjem i stalnim razvo-jem standarda kvaliteta, The Coca-Cola Quality Sistem-a i međun-arodno priznanje ISO 14001.

Coca-Cola je među prvim kompanijama u našoj zemlji koja je certifi cirana po stan-dardu ISO 14001. Ovaj certifi kat posjedujemo od 2003. godine. Istovremeno smo, među prvim operacijama u našoj grupaciji Coca-Cola Sistema, certifi cirani i za The Coca-Cola Eko Standard. Ove činjenice govore o orjen-tiranosti naše kompanije prema ispunjavanju najstrožijih zahtjeva prema okolišu.

Redovnim razmatranjem okolinskih as-pekata naših procesa, aktivnosti i proizvoda preispitujemo naše uticaje na okolinu i u skladu s njima postavljamo nove ciljeve. Naša predanost u zaštiti i očuvanju obave-zuje cijelu organizaciju, jer implementacija sistema okolinskog upravljanja objedinjuje odgovornost svih zaposlenih. Svi pomenuti faktori su sastavni dio našeg svakodnevnog poslovanja, a njihovo ostvarenje se prati na mjesečnoj osnovi, kontrolisanjem ključnih okolišnih indikatora, koje čine:

KONTROLISANOKORIŠTENJE RESURSA

Da bi se realizovao ovaj inidikator na početku svake godine, u okviru plana po-slovanja Kompanije, postavljamo ciljeve i redovno, na mjesečnoj osnovi, pratimo nji-hovo ostvarenje:

• koliko se vode potroši da bi se proizveo 1 litar pića, pri čemu se pod potrošnjom vode podrazumijeva sva voda koja se potroši na našoj lokaciji (sanitarni čvorovi, kuhinja, voda za potrebe proizvod-nje itd). Indikator se izražava u litrima vode po litru pića (L/1L).

• koliko se energije potroši na proiz-vodnju 1 litra pića, pri čemu se, opet, pod

potrošnjom energije podrazumijeva sva en-ergija utrošena na našoj lokaciji (energija za zagrijavanje, za rasvjetu, za pokretanje viljuškara i energija utrošena u samom pro-cesu proizvodnje). Sva utrošena energija se preračunava u MJ (mega džule) i izražava kao MJ energije/ 1 litar proizvedenog pića (MJ/1 L).

KONTROLISANO ISPUŠTANJE SPUSTANCI

Parametri koje pratimo su:• parametri kvaliteta otpadne vode

koja se ispušta iz proizvodnje. Naime, Coca-Cola je među prvim kompanijama u našoj zemlji koja je, uz vlastitu proizvodnju, izgra-dila i postrojenje za obradu otpadnih voda. Postrojenje je prilagođeno potrebama preh-

rambene industrije i njegov rad se zasniva na kružnoj tehnologiji aktivnog biološkog mulja. Pri postrojenju radi i laboratorija koja svakodnevno kontroliše parametre ulazne i izlazne otpadne vode. Osim toga, laborato-rija Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sa-rajevo, kao neovisna i ovlaštena institucija, radi redovne analize kvaliteta otpadne vode. Rezultat rada postrojenja je otpadna voda prečišćena do stepena da podržava život riba. Naime, sastavni dio postrojenja je akvarijum koji se puni prerađenom otpad-nom vodom u kojem žive ribe.

• količina pogonskog goriva koja se potroši da bi se distribuirali naši proiz-

vodi, a izražava se u litrima goriva na 1.000 litara distribuiranog pića. Iz ovog indikatora se proračunava emisija gasova iz motornih vozila.

• također, analizira se vrsta i količina rashladnih medija koja se koristi u našim rashladnim uređajima. Kao rashladni mediji koriste se isključivo mediji odobreni Montrealskim protokolom.

• Prati se i količina čvrstog otpada koji se generiše na našoj lokaciji, što se izražava u gramima po litru proizvedenog pića (g/1 L pića), te procenat otpada koji se reciklira u odnosu na ukupnu količinu gene-risanog otpada.

Kad je riječ o recikliranju otpada, Coca-Cola, uprkos situaciji u državi i (ne)postojanju infrastrukture, postiže izvrsne rezultate. Značajna količina otpada koji se generiše

na našoj lokaciji se reciklira, tj. ponovno upotrijebi za različite svrhe, čime se daje značajan doprinos očuvanju okoliša. Stalan rad na unaprijeđenju ovog pokazatelja našeg poslovanja, podrazumijeva i opredjeljenje Kompanije da se kod svih naših zaposlenika razvija kultura selektivnog odlaganja otpada. Kontejneri namijenjeni ovoj vrsti odlaganja otpada su postavljeni u kompleksu punion-ice, a redovne obuke svih uposlenih iz oblasti zaštite okoliša stalno podsjećaju na ulogu svakog pojedinca i njegov doprinos zaštiti okoliša.

Implementiran sistem okolinskog uprav-ljanja i stalan rad na njegovom unapređenju

RAD UZ ZAŠTITUI UNAPRIJEĐENJE OKOLIŠA

PREDSTAVITE VAŠE ISKUSTVO Amela Hrbat Koordinator sistema okolinskog upravljanjaCoca-Cola HBC B-H d.o.o. Sarajevo


je bio razlog da smo, u skladu sa zahtjevom Zakona o zaštiti okoliša, te Pravilnika o pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu, podnijeli zahtjev za izdavanje okolinske dozvole, čak i prije rokova propisanih zakonom. Postupak je pokrenut pred Ministarstvom prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo i trajao je oko osam mjeseci. Rezultat tih aktivnosti da je Coca-Cola od jula 2006. godine postala prvo postojeće postrojenje u Kantonu Sarajevo koje je dobilo oko-linsku dozvolu. Ovo je potvrda da je naše poslovanje u potpunosti usklađeno sa za-konskim zahtjevima koji tretiraju zaštitu okoliša u našoj zemlji.

Coca-Cola ne staje tu. Osim polutanata koji se generišu na našoj lokaciji i koje kontrolišemo na opisani način, idemo i ko-rak dalje.

Dakle, svjesni smo da nakon konzu-miranja naših proizvoda na tržištu nas-taje tzv. ambalažni otpad, za koji, takođe, osjećamo odgovornost i potrebu da ga zbrinemo. To je bio razlog da je Coca-Cola HBC, uz još dvanaest velikih privrednih subjekata iz naše zemlje, iz oblasti proiz-vodnje hrane i pića, te sektora trgovine (Bihaćka pivovara Bihać, Bimal Brčko, Sarajevski kiseljak, Prerada i promet mli-jeka Tuzla, Vitinka Kozluk, DK TRADE Sarajevo (članica grupacije Droga Kolin-ska), Ilidžanski dijamant, Mercator BH, Sarajevska pivara, Teloptic, Zvijezda i Klas Sarajevo) na osnivačkoj skupštini 24. oktobra 2007. osnovala Asocijaciju za upravljanje ambalažnim otpadom – Bih-pak.

Bihpak će zajedno sa svim ostalim zain-teresovanim stranama aktivno raditi na pronalaženju održivog i dugoročnog rješenja za upravljanje ambalažnim otpadom, koje mora biti zasnovano na odgovarajućem za-konskom rješenju.

Dakle, djelovanje Bihpaka će ići u dva smjera: omasovljenje članstva, jer mi u našoj asocijaciji vidimo svakog ko svoj proizvod u ambalaži stavlja na tržište Bosne i Hercegovine, bez obzira da li se radi o proizvođačima ambalaže, puniocima te ambalaže, distributerima, uvoznicima, te trgovini. Drugi smjer našeg djelovanja je rad za resornim entitetskim ministarstvima na kreiranju adekvatne zakonske osnove za rješenje ovog pitanja.

Takođe, Coca-Cola je otvorena za sarad-nju sa lokalnom zajednicom. Sarađujemo sa nevladinim organizacijama koje djeluju u pravcu zaštite okoliša, podržavamo edu-kativne aktivnosti, naročito najmlađe popu-lacije, đaka i studenata, te rado dijelimo naša iskustva, sticana 120 godina koliko Coca-Cola postoji, iz oko 200 zemalja širom svijeta u kojima smo prisutni.

Najnoviji broj Fondeko svijeta (broj 23) u prvom erdu je pot-vrda ustrajnosti i dosljednosti

Udruženja za podsticaj održivog razvoja i kvaliteta života «Fondeko», odnosno, predanosti Udruženja svojim temeljnim strateškim idejama i vrijednosnim izbori-ma. Želim, naime, reći da već izdavanje 23. broja časopisa u ne baš sjajnim uv-jetima i – riječima redakcijskog uvodnika – «u otežanim fi nansijskim prilikama» – zaslužuje priznanje, kao što ujedno svjedoči o opravdanosti i neophodnosti svih oblika angažmana u korist «ekološke ideje», «održivog razvoja» ili «kvaliteta života». Kratko rečeno, i najnoviji broj časopisa dokaz je vitalno važne potrebe da se znanstveno, kritički i etički ekološka kriza, kao globalna kriza koje smo i sami dio, takoreći učini predmetom društvene, političke, znanstvene i moralne odgov-ornosti. Pri tom ulogu ovog časopisa razumijem u njegovoj primarnoj – ako tako mogu reći – prosvjetiteljskoj zadaći, kao i u zadaći takozvane senzibilizacije javnosti i promocije kulture znanja i kritičke svijesti o ekološkoj odgovornosti – čiji adresati nisu samo apstraktni poten-cijalni, anonimni ili slučajni čitaoci, nego ponajprije akteri i institucije društvene, ekonomske i tehnološke moći i društveni mehanizmi odlučivanja kao i (na drugoj strani) sama raznorodna znanstvena za-jednica koja mora preuzeti svoj dio od-govornosti.

U tom pogledu ovaj časopis (tačnije: i ovaj broj) na sreću uživa potporu i surad-nju izuzetno respektabilnog znanstvenog tima kao i drugih osvjedočenih suradnika Fondeka (ilustracije radi: od 17 glavnih priloga u ovom broju 9 priloga su pisali naši ugledni profesori, doktori, akademici magistri znanosti, a i autori ostalih prilo-ga su autoriteti svojih struka i profesija). Time Fondeko osigurava znanstvenu vje-rodostojnost, strukovnu kompetenciju, i (iz toga proisteklu) ozbiljnost znanja i zadaća koje Udruženje promovira ili za koje se zalaže.

Ekološka problematika i problema-tika održivog razvoja u najširem smis-lu pretpostavlja kompleksne sisteme znanja, društvenih interakcija, svje-tonazornih različitosti, ekonomskih i političkih interesnih odnosa, etc.

Imajući to u vidu u ovom broju se nastoji predstaviti kompleksnost u tematskoj kompoziciji i raznorodnosti priloga, koji i po sadržaju i po načinu prezentacije građe pokrivaju prob-lematiku od općih teorijskih članaka do rasprava o sasvim praktičnim pi-tanjima ekološke krize i perspekti-va bosanskohercegovačke ekološke stvarnosti. Drugim riječima ovaj broj – tematski gledano – nastoji opravdati poznato ekološko geslo: Misli globalno – djeluj lokalno, sa dodatkom: i misli i djeluj s obzirom na realne probleme našeg prirodnog okoliša i na naše vlas-tite društvene krize i nevolje.

Ovaj broj Fondeka, naime, kombinira tekstove koje bismo mogli nazvati tek-stovima o općim teorijskim ekološkim postavkama – sa tekstovima koji se tiču sasvim konkretnih ekoloških opasnosti ili kontaminacije prirode

REKLI SU O FONDEKO SVIJETU Prof. dr. Sulejman Bosto

OZBILJNOST ZNANJAUlogu ovog časopisa razumijem u njegovoj primarnoj – ako tako mogu reći – prosvjetiteljskoj zadaći, kao i u zadaći ta-kozvane senzibilizacije javnosti i promocije kulture znanja i

kritičke svijesti o ekološkoj odgovornosti


Kada je obitelj Brđanović iz stolno-ga mjesta Kraljeve Sutjeske na lo-kalnom radiju 2001.g. čula vijest

da će Komunalno preduzeće iz Kaknja na području njihove mjesne zajednice odvoz-iti sav kruti otpad iz njihovih podruma i sa javnih površina, odlučili su da se uključe u eko-akciju “Čistoćom do zdravlja”. Kako kaže otac obitelji Josip Brđanović:

“Samoincijativno sam napravio poziv za sve naše mještane da se i mi uključimo, tako da smo napravili cjelodnevnu akciju pod sloganom «Čistoćom do Zdravlja» znajući što nam je prioritet: korito rijeke u koje smo bacali sav naš otpad od šporeta, hladnjaka, smeća, uginulih životinja i os-talog otpadnog materijala.

Vidjevši sliku korita naše rijeke nakon čišćenja, obratili smo se Komunalnom preduzeću sa molbom za odvoz smeća svakih sedam dana. Na naše veliko zado-voljstvo, Komunalno preduzeće nam je postavilo i kontejnere na ona mjesta pored rijeke gdje smo mi godinama odlagali ot-

pad. Već prvih dana se pokazalo da smo svi postali veliki ekolozi, što znači da smo uspjeli. Nismo stali već smo i druge mjesne zajednice uključili da i oni svoj eko problem riješe na način kao što smo i mi. Kada smo riješili problem rijeke i odvoza smeća, na mjestima gdje su bila smetljišta smo napravili eko park i posadili cvijeće. U parku napravili smo i nekoliko klupa.

Veći niz godina cijela obitelj (supruga naših četvoro djece i ja) smo učesnici ekološke akcije «Spasimo Bobovac» prijestolnicu srednjovjekovne Bosne. Radimo na uređenju prilaznih staza, kao i održavanju čistoće na jedinome izletištu. Pokraj rijeke Bukovice više puta sa svo-jim vozilom odvučemo otpad do glavne deponije bez ičije fi nansijske pomoći, svjesni da smo ekološki čista sredina koja ima 2 rječice, šume, prirodu i čist zrak bez teške industrije. Poznavajući i cijeneći kulturno-povijesno blago koje posjedujemo, promoviramo eko-seoski turizam. Otvaramo turističku agenciju

«Katarina». Mnogi strani i domaći turisti sve više dolaze u posjetu našem stolnom mjestu. Na našu šestu obljetnicu dolazi izaslanik Federalnog ministarstva okoliša i turizma gospodin Tomislav Lukić koji se zadivio našem entuzijazmu. Učestvujemo na manifestaciji Dani turizma ekologije i poduzetništva u Čapljini gdje dobivamo i priznanje u klubu zaslužnih za ekologiju i turizam i poduzetništvo. Sa ovim priznan-jem dobili smo poticaj za bolji rad.

Zahvalni smo svima onima koji su bili uz nas sve ove godine. Cilj nam je lijep izgled našeg mjesta, pa i cijelog kraja. Uostalom to treba biti zajednička briga, kako nas, tako i Općine. Očito je da se sustavnom čišćenju naših mjesta, te redo-vitom zbrinjavanju otpada mora posvetiti daleko više pažnje nego li do sada.

Poruka obitelji Brđanović je: Nama i našim mještanima ljepše i čišće, a našim gostima i turistima privlačnije. Dobro došli u naše stolno mjesto!

PISMO REDAKCIJI

NAMA ČIŠĆE, A GOSTIMA LJEPŠEObitelj Brđanović iz Kraljeve Sutjeske prednjaći u očuvanju okoliša

Obitelj Brđanović

Najmlađi - najaktivniji zaštitari životne sredine

Documents

Fondeko svijet24