Glas sandžaka A4 BROJ 38 December 2015 dokončna.indd

Glas sandžaka A4 BROJ 38 December 2015 dokončna.indd 1 5.2.2016 18:54:59

1 Glas Sandžaka www.glas-sandzaka.si [email protected]

OD REDAKCIJE KULTURNO-INFORMATIVNI LIST GLAS- SANDŽAKAKULTURNO SPORTSKO DRUŠTVO SANDŽAK U SLOVENIJI USNJARSKA CESTA 91240 KAMNIK E- Mail: [email protected] www.glas-sandzaka.si

Priloge ne honoriramo i rukopise ne vraćamo. List nije lektoriran Časopis je registriran kod vlade R.Slovenije, časopis sufinansira JSKD u Sloveniji

Glavni i odgovorni urednik lista: Alen Alibašić

Lijepo jepripadati nekome...


2Glas Sandžaka www.glas-sandzaka.si [email protected]

» Strana 12 » Strana 7

» Strana 6 » Strana

3 IZVEŠTAJ PREDSEDNIKA

4-6 IZVEŠTAJ SA SKUPŠTINE

7 SANDŽAČKI SABOR TEFERIDŽ

8-9 DRUŠTVO SANDŽAK MESTO MLADIH

10-11 LUČINDANSKI SUSRETI ZAGREB

12-14 SUSRET SA IZBEGLICAMA SA BLISKOG ISTOKA

15-18 IZVEŠTAJ SA SIJELA

21-29 NAŠI PISCI I STVARAOCI

30 DOPIS

31-32 ČESTITKE

33 OSMRTNICE

34 REKLAME




S A D R Ž A J GLAS SANDŽAKA



I Z V E Š TA J P R E D S E D N I K A PIŠE: HAKIJA ALIBAŠIĆ

Poštovani čitaoci članovi i pri-jatelji društva Sandžak u Sloveniji Esselamu Aleikum i pozdravljeni.

Evo dođe kraj godine, na nama je da vas malo ukratko informišemo o našem radu putem našeg inter-nog časopisa.Kao što vidite da je i ovaj broj ugledao svetlo dana, malo sam mukom ali kod nas ne ide drugačije,nadamo se boljem. Iskoristijo bih ovu priliku da vas pozovem da se malo više uključite u davanju određenih informacija o našim članovim i novostima među nama. U listu su navedeni internetna strana i mail društva a možete i pismenim putemnam se obratite. Društvo je ispunilo neki svoj plan rada u protekloj godini, održana je skupština društva. Ništa se bitno promijenilo nije, jedino to da smo članarinu povećali za 10€. Sa 20 na 30. Imali smo puno nastupa sa folklornom grupom omla-dine, održali smo i naš: teferidž, tradicionalni susret folkornih grupa,ugostili smo i folklornu grupu iz Sanskoga Mosta ČAPLJE I MAHALA i udruženje žena Žene sa SANE, koji je održan u novembru. Još jedna informacija koja vas verovatno zanima društvo je dobiljo od države subvenciju za delovanje društva 1,700€ od JSKD a od opštine Kamnik 200€. Kao što već znate društvo je sad stacionirano u Kamniku imamo naše prostore koje ne koristimo u onoj meri koliko bi mogli,pa vas molim da se malo angažujete i date kakvu ideju da to bude bolje i koristnije. Prostori nisu naši, nego unajmljeni. Trebalo bi se angažovati, da ih na što efikas-niji način iskoristimo i pridobijemo kakvu korist od prostora. Krajem maja naše društvo je imalo dan otvorenih vrata. Posetijo nas je i gradonačelnik Kamnika g.Šarc. Prestavili smo društvo u najboljem mogućem svetlu široj javnosti. Hvala svima koji su na bilo koji nacin doprinijeli razvoju i ugledu Drustva.Nebih posebno nikog isticao da nebi koga zaboravijo. Oni će se sami prepoznat.

Predsednik društva : Hakija Alibašić



Dana 29. 3. 2015. u prostorima društva u Kamniku, usnjarska ul.9,održana je 18. redovna (izborna) skupština društva Sandžak.

U lijepom prostoru, skupilo se oko 50 članova društva, koji su došli da čuju koje je aktivnosti imalo društvo u periodu od jedne godine izmedju dvije skupštine.

Prema pravilniku o radu skupštine, skupštinu otvara počasni govornik.

Od upravnog odbora je predložen g. Mirsad Adrović, koji je pohvalio rad društva, upoznao članstvo kako je društvo osnovano i kroz šta je prolazilo sve ove godine.Pročitao je imena predloženih kandidata (od upravnog odbora) za vođenje skupštine. Za presedavajućeg je predložen g. Muzafer Rovčanin ,a zatim su izabrani i ostali članovi skupštine.kopresedavajući g. Refik Sejfić i g. Muslija Adrović.Verifikatori g. Said Tatarević i g. Maho Agović a zapisničar g. Mehdija Šabotić.Overovitelji zapisnika:g.Harun Agović i g.Džemal Vesković.

Jednoglasno je usvojeno predloženo radno tijelo skupštine.

Predsjedavajući g.Muzafer Rovčanin je poselamio i pozdravio sve prisutne i zahvalio se na ukazanom povjerenju,te izrazio zadovoljstvo na velikom broju članova koji su svojim dol-askom pokazali da ih interesuje rad ovog društva.

Predsedavajući je u uvodu napomenuo članstvo da je za nas rad društva veoma važan i da svi možemo dati svoj doprinos budućem radu društva zato je važno da predlažemo i izaber-emo upravni odbor koji će dati svoj maksimum kako bi društvo bilo uspešnije. Presedavajući je pročitao predloženi dnevni red, koji je jednoglasno usvojen. Dopuna dnevnog reda na skupštini nije bilo, tako da je skupština počela sa radom.

Prva tačka dnevnog reda je izveštaj presednika društva koji je podnjeo predsjednik g. Hakija Alibašić. On je naglasio da je UO na čelu sa predsednikom radio uspješno . Naveo je de se nešto članova vratilo ali ne još u onom punom broju,ne dolaze nam mladi članovi.

Izveštaj predsednika je jednoglasno prihvaćen.

Kompletan izveštaj predsjednika je objavljen na početku lista.

Izvještaj blagajnika je bio uglavnom ukratko iznošenje stanja blagajne i prometa zadnju godinu dana. Da je stanje negativno (u minusu više od 2.500 eur )prouzrokovali su stari dugovi koji su istjerani sa blokadom računa,a to je od strane režisera filma o sandžaku “Zadnja pošta” i neuspješno jesensko sijelo.Činjenica da je najemnina za prostor koji koristi Društvo plaćena unaprijed do kraja 2015 i da društvo raspolaže sa dosta inventara koji je bio nabavljen zadnje vrijeme konstatacija da je društvo ipak dobro poslovalo time je zaključena rasprava o blaga-jni i glasanjem je jednoglasno usvojen blagajnički izveštaj.

I Z V E Š TA J S A S K U P Š T I N E PIŠE: MUZAFER ROVČANIN



I Z V E Š TA J S A S K U P Š T I N E PIŠE: MUZAFER ROVČANIN

Izveštaj Nadzornog odbora je podnijo predsednik nadzornog odbora g. Mirsad Adrović. On je naveo da je prisustvao svim sastancima UO i da isti svojim odlukama i radom nije kršio pravilnik i statut društva. Društvo je radilo na pravilan, zakonit način i transparentno. Izveštaj nadzornog odbora je glasanjem prihvaćen jednoglasno.

Izveštaj časnog suda nije podnešen jer za to nije bilo potrebe. Nisu se niti sastajali niti odlučivali.

Sledeća tačka dnevnog reda je izbor rukovodstva društva koje je uglavnom po predlogu dosadašnjeg upravnog odbora, nešto na predlog pojedinaca izabran i to su:

Na kraju kada je izabran kompletan sastav novog rukovodstva predsedavajući je čestitao novoizabranom rukovodstvu i zaželio im puno uspjeha u budućem radu što je propraćeno velikim aplauzom.

Zadnja tačka dnevnog reda je uobičajena tačka razno:

Ova tačka je uglavnom propračena komentarima da bi bilo potreno angažirati omladinu, da bi bilo dobro iskoristiti prostor koji imamo odnosno da bi neko od članova društva preuzeo šahk i usluge koje bi bile društvu korisne.

Skupština je završena u 14,00 sati ,da bi se zatim uz degustaciju slano i slatko koju su kao i uvijek priprenile naše članice druženje i debata nastavile.

Hvala svima koji pomažu i podržavaju rad društva koji su se odazvali i došli da svojim prisustvom pokažu da nam je ovo društvo važno i da će nadamo se pred njim biti lepša budućnost.

Predsednik: g.Hakija Alibašić

Podpredsednik: g.Harun Agović

Sekretar: g.Adis Škrijelj

Blagajnik: g.Izet Ćeman

Član: ga.Paša Adrović

Član: g.Rameza Rastoder

Član: g.Salih Vokšaj

Član: g.Rašo Tiganj

Glavni i odgovorni urednik lista ga. Džejzira Puščul

Predsednik programskog savjeta g.Sefadin Adrović

Nadzorni odbor:

Član NO: g.Mirsad Adrović

Član NO: g.Refk Sejfić

Član NO: g.Safet Ćatović

Časni sud:

Član ČS: g.Šećo Ajdarpašić

Član ČS: ga.Emina Kandus

Član ČS: g.Suko Adrović



I Z V E Š TA J S A S K U P Š T I N E FOTO



TRADICIONALNI PIKNIK KŠD SANDŽAK 2015:

Naš piknik ima tradiciju, zato što smo slavili več 16. Susrete U svim dosadašnim godinama, sadržaj tog događaja ostaje jednak..

T RADICIONALNI PIKNIK KUD SANDŽAK 2015

Težko očekivani tradicionalni piknik KUD SANDŽAKA, koji se je održao 14. 6. 2015, u Guncljama , Ljubljana, jako je razvese-lio sve prisutne. I ako su rekli, da če biti za kraj sedmice slabo vrijeme, nas nije smetalo, da bi ga odkazali. Naš piknik ima tradiciju, zato što smo slavili več 16. Susrete U svim dosadašnim godinama, sadržaj tog događaja ostaje jednak: druženje članova sportskog društva, folklorne grupa i ostalih čanova uz muzički i zabavni program. Organizatori su se pored dobre muzike, hrane i pića, pobrinuli za različite igre/dogadžaje. Počelo je več u jutarnjim satima, od 9 i završilo se oko 19h. Kada su se okupili svi članovi nogometnih klubova, odigrali su nekoliko pri-jateljskih utakmica. Prvo mjesto su osvojili VCG d.o.o,iz Mengeša , drugo mjesto Žlota iz Ljubljane,sa nama su bili i naši šahisti na čelu sa našim vođom šahovske sekcije Hilnijom Ahmatovićem brez koga se kod nas šah nemože ni zamisliti puno je naših aktivnih čanova koji su pripomogli u organizaciji ovog događaja . Radost i dobro raspoloženje su dopunili naši momci iz Fes Benda, sa pjevačem Mersom Ajderpašićem ,tombula je bila u organizaciji udruženja žena Sabah u okviru društva Sandžak ovom priliko se im zahvaljujemo za ažurnost. Za dobru hranu se pobrinuo naš mesar Ramiz, koji je cjeli dan dobre volje peko na roštilju.Na kraju se zahvaljujemo svim prisutnim, koji so pomogli u organizaciji piknika i što su donjeli dobro volju za ljepo druženje. Zato vas pozivamo da nam se pridružite sledeće godine u što višem broju .

Paša Adrović

S A N ĐAČ K I S A B O R T E F E R I Č PIŠE: PAŠA ADROVIĆ



Naše društvo Sandžak se

prestavilo sa svojim tradicionalnim ručnim radovima... S ponosom smo otvorili vrata naših prostora u kojima smo pokazali našu tradiciju...

Kamnik je nekad bio razvijen industijski grad , gde su uz tok reke Kamniške Bistrice nastale fabrike : Stol, Utok, Alprem ,Eta , Titan, Kik . S vremenom se okrepio razvoj trgovske delat-nosti i tako spodbio industriju , a na tim mestima su nastala degradirana urbana područja .V industrijskem kompleksu , kojeg su nekad sastavljala poduzeča : Alprem, Utok i Meso Kamnik još uvjek stoje napušteni prostori . Delimično je kompleks napunjen neprofitnim organizaci-jama i društvima koja se bave kulturno-umetničkim , sports-kim i plesnim razvojem . Tu je naše društvo KŠD Sandžak , Plezalni klub Kamnik, Skatepark, glasbena skupnost KulKura , Atelje i galerija LIK . Svi oni aktivno održavaju svoja srečanja i radionice na kojima mladi , a i stariji razvijaju svoje sposobnosti i spretnosti kao i umetnički dar . Mesto Mladih je događaj , koji se održao 30.05.2015 i namen-jen je mladim Kamnika i šire . Na njemu su se prestavile omala-dinske organizacije i neformalne skupnosti. Bistvo događaja su delatnosti u kojima se aktivno sudjeluje.Organizator – Omladinski svet Kamnika je skupa sa ostalim učesnicima i ove godine pripremio raznolik program za sve gener-acije . Letošnji događaj održan ukompleksu Alprema i privukao

u kompleksu Alprema i privukao velik broj posetitelja svih gener-acija i profila Naše društvo KŠD Sandžak se prestavilo sa svojim tradicionalnim ručnim radovima : heklanje , vezenje i obrada vune sa tehnikom filcanja i polstenja . S ponosom smo otvorili vrata naših prostora u kojima smo udahnuli našu tradiciju, običaje, prestavili našu narodnu nošnju i kulinarične specijalitete vrijednih ruku naših članica . Atelje i galerija Lik , sa svojim radom ostvaruje uni-katne, jedinstvene proizvode. Organiziraju i vode radionice za izradu drobnih predmeta iz drvenog materiala , keramike , gline i vune ( filcanje , polstenje )Plezalni klub Kamnik je prosto-voljno i samostalno društvo koje udružuje plezalce (penjače) i lju-bitelje plezanja u opštini Kamnik i šire. Klub aktivno pridonosi kod uzgoja mladih plezalcev((penjača ) i istovremeno z drugim jednako mislečim, preko lokalnih i regionalnih takmičenja, stručnihsrečanja, tečaja i događaja upoznavaju , šire i izmenjuju iskustva i novosti s područja plezanja.KulKura je skupnost , koja je usmerena u povezivanju srodnih sposobnosti kod posameznih lica .Njihova namera je preko medžusobnog povezivanja jedni drugim da omogučuju djelovanje na skupnim područjima i projek-tima , koji sami od sebe nebi bilidostupni . Pri planiranju svojih projekata osredotočeni su na zanimanje svih članova i drugih uključenih osoba u svojem društvu Grupa mladih arhitekti Štajn je prestavilia vizijukompleksa Alprem.

D R U Š T V O S A N ĐA K M E S TO M L A D I H PIŠE: EMINA KANDUS



Predstavili su se i mladi pod međunaridnim okriljem u okviru Erazmus+ program za izmjenu , usposabljanje školovanje i pro-stovoljne službe. Namenjena je studentima , praktikantima , pro-stovoljcem , omladinskim radion-icama… Omogučuje učesnicima da pridobivaju znanja ,spretnosti i izkustva , koja donose dodatnu vrednost i pozitivne uticaje na rad njihovog školovanja kao i na rad njihovog posla.Na tržnici so mladi umetniki ponudili svoje radove modnog oblikovnja i nakita . Ljubitelji cocktaila su se mogli okušat u svojim sposobnostima pripravl-janju napitaka sa kojima so iposlužili i na taj način poživili subotne popodne i veče Kompleks Alprema umesto propadajočih zidova , uz podršku vlasnika, i pomenutih društva , mladim nudimnogo čega zanimljivog i raznovrsnog. Organizator – Omladinski svet Kamnika je skupa sa ostalim učesnicima i ove godine pripremio razno-lik program za sve generacije. Letošnji događaj održan u kom-pleksu Alprema , privukao velik broj posetitelja svih generacija

i profila. Posebno bi izdvo-jila posetu članova iz Zavoda za usposabljanje invalidne omladine Cirius . Svi su bili oduševljeni nad događanjem in prijatnim programom, istovre-meno je bila to lijepa prilika za međusobno upoznavanje svih skupnosti, koje su u zadnjh godina u kompleksu uredile svoje prostore i gde velik del samoiniciativne kamniške omla-dine koristno preživljava svoje slobodno vreme . U popodans-kim satima , mladim se pridružio i župan grada Kamnika Marjan Šarec u spremstvu podžupana Mateja Slaparja, prestavnika Omladinskog sveta Kamnika Jure Ftičar, vođa skupine mladih arhitektiŠtajn Sinan Mihelčič i vlasnika kompleksa Alprem Rudi Capudr. Svi skupa su sa oduševljenjem ogledali stojnice , upoznali se sa članovima prisutnih organizacija i lijepim riječima pohvale dali svoje pozitivni pečat ovom događaju.

Emina KandusMESTO MLADIH30.05.2015

D R U Š T V O S A N ĐA K M E S TO M L A D I H PIŠE: EMINA KANDUS



Nekoliko detalja sa same pri-redbe u Zagrebu

Sedamnaesti put za redom, u okviru svog četvrt vijeka postojanja NZCH i Društvo „Montenegro“ organiziraju Lučindanske susrete, u povodu značajnog praznika crnogorskog naroda Lučindana. Obilježavamo ga u spomen na čovjeka koji je govorio da nema druge sile u upravljanju narodom i državom OSIM MOĆI PERA I JEZIKA. Po tome se i razlikovao od onog uobičajenog tipično crnogorskog, prisutnog i ovih dana u svakodnevnici Crne Gore - prednosti ARGUMENTA SNAGE nad SNAGOM ARGUMENATA. Čovjeka koji je pokušavao „privesti ih k poz-naniju prava“ kao najsvjetlijoj ljud-skoj dužnosti - postavljajući temelje moderne Crnogorske države.Oko hiljadu uzvanika, gostiju, Crnogorki, Crnogoraca i prijatelja Crne Gore na sedamnaestim Lučindanskim susretima u Zagrebu pod pokroviteljst-vom gradonačelnika Grada Zagreba, 24. 10. 2015. obilježili su jedan od najznačajnijih crnogorskih praznika Lučindan.

LUČINDANSKI SUSRETI 2015.- POD POKROVITELJSTVOM GRADONAČELNIKA GRADA ZAGREBA24. 10. 2015. KINO DVORANASTUDENTSKOG CENTRA, ZAGREB

Pozivom društava Morača iz Kranja u Sloveniji je i naše društvo KŠD Sandžak u Sloveniji prisustvovalo manifestaciji nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj na tradiciona-lnom Lučindanskom susretu. Iz pred društva KŠD Sandžak su prisustvovali predsednik društva Hakija Alibašić, sekretar Adis Škrijelj i programski savjetnik Sefadin Adrović. Uz orga-nizaciju društava Morača iz Kranja u Sloveniji obezbijedžen nam je bijo autobuski prevoz. Sa dobrom atmos-ferom i divnim druženjem sa ostalim društvima iz Slovenije nam je vožnja prošla ko dlanom od dlan sa pesmom

Prekrasna atmosfera, prema riječima predsjednika Skupštine Opštine Podgorica dr. Đorđa Suhiha (GRADA GOSTA LUČINDANA) „prepuna pozi-tivne energije“, izvanredni učesnici pro-grama MANDOLINSKI ORKESTAR Hrvatskog građanskog društva Crne Gore „Tripo Tomas“ iz Kotora, Folklorni ansambl KIC-a „Budo Tomović“ iz Podgorice sa solistom Šukrijom Žutim Serhatlićem i Zbor„Montenegro“ iz Zagreba, učinili su da Lučindanski susreti 2015. prerastu u vrhunski kul-turni događaj i najbrojniju crnogorsku manifestaciju u Republici Hrvatskoj u 2015. godini.

Ovogodišnji sedamnaesti Lučindanski susreti organizirani su u okviru obilježavanja 70-te godišnjice završetka II. svjetskog rata i pobjede nad fašizmom u čemu je Crna Gora imala svoje značajno mjesto i ulogu, dala nebrojene žrtve, a njeni sinovi i kćeri učinili velika herojstva.

LU Č I N D A N S K I S U S R E T Z AG R E B PIŠE ADIS ŠKRIJELJ



LU Č I N D A N S K I S U S R E T Z AG R E B PIŠE ADIS ŠKRIJELJ

Manifestacija je, tradiciona-lno, započela intoniranjem himni Republike Hrvatske i Crne Gore u izvođenju Mandolinskog orkestra „Tripo Tomas“ iz Kotora uz ravnanje prof. Iva Brajaka. Svoje umijeće na mandolinama mladi članovi orkes-tra su pokazali svojom interpretaci-jom pjesme„ Bokeljska noć“, za što su zaslužili veliki pljesak prisutnih u dvorani među kojima su bili:Ambasador Crne Gore u RH- Nj. E. Igor Građević; izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba Slavno Kojić; predsjednik Skupštine Opštine Podgorica Đorđe Suhih; potpredsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba Davor Bernardić; predsjednik Savjeta za naciona-lne manjine Aleksandar Tolnauer; predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović; direktor Uprave za dijasporu Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija Vlade CG Predrag Mitrović; sek-retarka Sekretarijata za kulturu Podgorice Nela Savković Vukčević; predstavnici Fonda za zaštitu i ost-varivanje manjinskih prava CG; predsjednici i predstavnici crno-gorskih društava: Hrvatskog građanskog društva Crne Gore iz Kotora; Crnogorskog KPS Društva „Morača“ Kranj; Zavičajnog društva Plava i Gusinja „Izvor“ iz Kranja; Saveza crnogorskih udruženja Srbije i Udruženja Crnogoraca Beograda; Saveza crnogorskih društava Slovenije iz Ljubljane; Crnogorskog društva „Crna Gora“ iz Ljubljane; Kulturno sportskog društva Sandžak u Sloveniji iz Kamnika, Kulturno umjetničkog i sportskog Društva Bihor - Montenegro iz Jesenica, Društva slovensko-crnogorskog pri-jateljstva iz Ljubljane...

crnogorskih udruga članica NZCH i Koordinacije crnogorske nacionalne manjine na području RH iz SPLITA, RIJEKE, PULE, ROVINJA, UMAGA, KARLOVCA, OSIJEKA i ZAGREBA kao i brojni predstavnici nacionalnih manjina Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Prije devet godina Lučindanske susrete obojili smo ljepotama crnogorskih gradova koji su se kao GRADOVI GOSTI LUČINDANA predstavili ovdje u Zagrebu (u turističkom, kulturnom, gospodarskom i svakom drugom smislu), a kroz susrete s predstavnic-ima Grada Zagreba dogovarali nas-tavak i daljnju bilateralnu suradnju. Stotine učesnika kulturnog programa Lučindanskih susreta prenijele su dio Crne Gore nama, našim pri-jateljima i gostima, našem Zagrebu. Danas će to biti dašak glavnog grada Crne Gore Podgorice uz nastup nad-aleko poznatog Folklornog ans-ambla KIC-a „Budo Tomović“ i soliste Šukrije Žutog Serhatlića.Obogatili smo Lučindanske sus-retima i novim sadržajem kroz obilježavanje značajnih godišnjica crnogorske povijesti- 100 godišnjica parlamentarizma i ustavnosti CG, 100 godišnjica proglašenja Crne Gore za kraljevinu, 200 godišnjica sporazuma o priključivanju Boke CG, 100 godišnjica početka I. svjetskog rata, samo su neke od njih. Ovogodišnjim Lučindanskim susretima obilježavamo 70-tu godišnjicu završetka II. Svjetskog rata i pobjede nad fašizmom. Ova manifestacija je jedna od njih, a prisustvo predsjednika Savjeta Lučindanu dokaz da nas ne pre-poznaje samo u programskoj nego u onoj bitnoj, ljudskoj odrednici.

Savjeta Lučindanu dokaz da nas ne prepoznaje samo u programskoj nego u onoj bitnoj, ljudskoj odred-nici. Hvala vam što ste danas ovdje s nama, DOBRO NAM DOŠLI i kako kažu u Crnoj Gori DOBRO VAM SE DOBROM VRAĆALO!“ takve su bile poslednje riječi organizatora manifestacije u Zagrebu koja se je završila uz zdravicu i ugoščenjem jelom i pičem za sve prisutne goste.

Važna ob j ava za narednu godinuSavez crnogorskih društava u Sloveniji je izrazijo želju, da u budučnosti sva društva u savezu se aktiviraju sa kulturnim i umjetničkim projektom koji bi imao u sledečem Lučindanskom susretu svoj program da bi nastupao pred mnogobrojnom publikom u Zagrebu. Ovom pri-likom može se pronači bilo kakva ideja posebno omladine u našem društvu KŠD Sandžak, kako bi se moglo najbolje promovisati svoj zavičaj svih onih koji potiču iz Crne Gore, da sa zajedničkim projektom i idejom zastupamo sva društva iz Slovenije. Imamo punu podršku saveza crnogorskih društava u Sloveniji. Druženje je bilo pre-divno i več je obečano da uz kul-turni i umjetnički nastup sledeče godine bude još veči broj gostiju iz Slovenije, a to znači da če nas biti više nego jedan pun autobus.

Sve ideje možete poslati ele-ktronskom poštom na adresu

[email protected]

Sekretar Adis Škrijelj



Radili smo neprekidno 36

sati. Nije se osjetio umor, jer čovjek kad nahrani dušu sa onim, čime je ona zadovoljna, dobija novu snagu.

Sakupili smo se svi volonteri na jednom mjestu. Civilna zaštita, Crveni krst, Karitas, Zavod Krog, Up Jesenice, UNHCER sa prevo-diocima, Taborniki, Skavti, Prva pomoć, i ostali volonteri. U nekom očekivanju, neznajući šta nas čeka, i koliko moramo biti stabilni psihički, nije nas niko pripremio za to, ali svi smo imali istu želju, pomoći, i pokazati ljudskost u ovom vremenu neljudskosti.

Kada je stigao prvi autobus, dočekali smo ih, i polako počeli smještavati u sobe, zaista je bila situacija tužna, za mene pretužna. Iz autobusa su počeli izlaziti, žene, djeca, muškarci. Pripremili smo im pakete sa hranom, vodu, voće. Ja sam imala zaduženje, da brinem o djeci i ženama. Pratila sam njihove poglede, poglede pune očaja, umora, tuge, ne naspavanosti, a u jednom trenutku, i sreće. Ipak ih je neko toplo dočekao nakon tog mukotrpnog puta, i nakodn dugog puta po prvi put će leći u krevet, topal krevet. Svako od njih je imao svoj cilj, da stigne do određenih država. Njemačka, Austrija, Švedska,

Svi smo upoznati sa situacijom, koja se dešavala posljednjih mjeseci kako u regionu, tako i kod nas u Republici Sloveniji. Iako većina nas nije očekivala, da će se zaista to desiti pred našim kućnim pragom. Desilo se. U duši se pojavi onaj osjećaj, da želite nekom pomoći nemože se to objasniti. Jednostavo vam kaže, da ja to želim. Želim pomoći i biti od koristi, u ime Svevišnjeg. Početkom augusta počele su pripreme u RS na Crvenom Krstu tačnije, u bivšoj kasarni na Vrhnici. Odlučila sam, da se prijavim kao volonter za pomoć izbjeglicama. Posmatrajući svu situaciju preko medija, preko dana se okrenula situacija, i izbjeg-lice su pronašle drugu rutu put preko Slovenije, jer su im mađari, kao što svi znamo postavili žicu, da nemogu prolaziti kroz njihovu zemlju.

Septembra smo sa društvom UP Jesenice i g. Failom Pašić krenuli prema Bregani i Rigoncima, da odvezemo pomoć na granicu, sa g. Hakijom Alibašićem, kako bi bar na trenutrak olakšali situaciju i čekanje na granici, da se registruju, i krenu naprijed ka svom cilju. Tog dana nas nimalo prijatna situacija nije dočekala na licu mjesta, gdje su se nalazile izbjeglice. To je tek bio početak izbjegličke krize.

Kada su se otvorile granice, i počeo prijem izbjeglica po propisima, i centrima počeli smo raditi punom parom, svkodnevno, ne umorno.

Tog dana 19.10. 2015 dobila sam poziv, u kasnim popodnevnim satima sa CK, da u toku večernji sati očekuju cca 8 autobusa izbjeglica to je negdje oko 450 osoba.

S U S R E T S A I Z B E G L I C A M A I Z B L I S KO G I S TO K A

PIŠE: IZETA HODŽIĆ



I onaj najljepši osjećaj kad osjetiš

ljubav nekog koga prvi put u životu vidiš. Nekog, koje živio tamo negdje daleko, na udaljenosti hiljada km. Odredba Allaha dž.š. nas je spojila ovdje na Vrhnici.

I STIME DOBIJAŠ NOVU SNAGU

U ovom članku, zaista ne želim da vas zamaram, ali želim da sa

vama podijelim par lijepih događaja, koje sam preživjela sa izbjeglicama. Bilo je smijeha i suza, bola i tuge. Te prve večeri sam išla na obilazak po sobama, ušla sam u jednu sobu i zatekla jednu uplakanu majku, upitala sam je. Šta joj je? Dali mogu kako pomoći? Rekla mije da nema njenog 3 godišnjeg dječaka Muhammeda. Na krevetu su spav-ala dva dječaka, Nije mi bilo jasno. Zar toliki kilometri trnoviti, i baš na kraju puta, da se ovo desi. Objasnila mi je da je Muhammed najmlađi sin. Srce mije tog trenutka stalo, da nema dječaka. Kako se to moglo desiti, krenuli su svi skupa sa Dobove na Vrhniku, a njega nema. Autobusi su dolazili, smještavali smo ljude po sobama, ali Muhammeda nije bilo. Prijavili smo nestanak policiji, i čekali. Svako toliko vremena ušla bih u sobu, da vidim kao je majka. Njene suze nisu prestajale teći za malenim dječakom. Pokušala sam je utješiti, tažila načina, al kako, i sama sam majka. Nemože se to ni zamis-liti. Cijelu noć sam provela sa njom. Tek ujutro smo saznali , da je 5 aut-ousa, koji su trebali doći na Vrhniku usmjereno na Šentilj.. Naveče smo pokušali uspostaviti vezu sa bilo kim, ko poznaje dječaka i familiju, i uspijeli smo. Dobili smo infor-maciju da se dječak nalazi u Grazu (Austrija) sa rođakom. Kontaktirala sam g. Eminu Hadžić direktoricu zavoda Krog, da nam usposatvi vezu sa nekim iz Austirje. Javila nam se g. Zinaida Muratagić koja živi u Austriji i radi za Crveni Krst Austrije, i dobili smo infomacije o dječaku, i sliku nam je poslala kako spava. Tek tada nam se pojavio svima osmijeh na licu.

Drugi dan su stigli auto-busi, da voze izbjeglice

na Šentilj. Ušli su u autobus, upu-tili se put Šentilja, gdje ih je čekao mali Muhammed. Ispratila sam ih sa suzama u očima, i iščekivanju da stignu do tamo, da majka ponovo čvrsto zagrli svog dječaka. Ova priča ima fala Bogu sretan kraj. Porodica je trenutno u Njemačkoj, i u kon-taktu sam sa njima.

Od tog dana do 25.11. 2015 je kroz centar za izbjeg-

lice na Vrhniki prošlo cca 13.000 izbjeglica, koji su bili opskrbljeni na najbolji mogući način. Imali su obezbijeđen prevoz, da su drugi dan mogli nastaviti svoj put ka Šentilju, i dalje po Evropi.

Svaki put bih upoznala po koju porodicu, onaj osjećaj

kad idete u obilazak po sobama, i pitate ih dali šta trebaju. Najviše su nam se djeca obradovala, grijali smo im mlijeko, pravili čokolino, da bar oni imaju topli obrok, dijel-ili slatkiše, na čemu su bili veoma zahvalni. Kad dijete tek progovori, i jedina engleska riječ je thank you very much.





Djeca bi nam često priskočila u pomoć. Igrali bi smo se do jutarnji sati, iako umorni, osjetili su toplinu, koju su im pružali svi volonteri. Na kraju igranja sjeli bi svi skupa da nešto pojedemo.

Često bih se upuštali u razgovor sa nekim porodicama, ali sa što manje pitanja. Bojali smo se, da ne upitamo nešto, što bi ih moglo vratiti, u situaciju od koje su pob-jegli, i kako netreba. Neki su sami započinjali razgovor , o tom teškom putu. Plaćali su grdne pare, za život ili smrt, da izvuku žive glave, i pobjegnu od te golgote, koja ih je zadesila.

Pokazivali bi nam snimke plovidbe po moru. Gumeni čamac, u kojem je bilo i previše osoba, i samo su molili Boga, da stignu do kopna, i krenu dalje. Put je bio trnovit, mukotrpan, napaćen. Doživljavali su svega i svačega. Naša ekipa, koja je radi danonoćno na najbolji mogući način se trudi, da im boravak, u našem centru na Vrhniki bude ugodan. Napravili smo kutak za najmlađe, gdje mogu da crtaju, igraju se.

I onaj najljepši osjećaj kad osjetiš ljubav nekog koga prvi put u životu vidiš. Nekog, koje živio tamo negdje daleko, na udaljenosti hiljada km. Odredba Allaha dž.š. nas je spojila ovdje na Vrhnici.

Naša ekipa volontera se našla u Dobovi od 7.12.2015 na ispomoći. Tamo sva-kodnevno stiže cca 7000 izbjeglica. Pomogli smo ekipi CK, Karitasa i CZ, da izbjeglicama bar na trenutak, za vrijeme njihvog boravka pripremimo smještaj, u šatorima. Prvi utisak, kad smo stigli na Dobovu me šokirao, svud oko štatora Patrie, naoružani vojnici do zuba, svud okolo ograde, a šatori puni izbjeglica, pretrpani. Dijece, žena, muškaraca. U jednom trenutku sam pomislila da sam u Siriji na ratištu. Ono što smo vidjeli, i doživjeli ovog puta zaista nebi o tome, zadržaću za sebe. Samo jedno mogu napisati, nigdje više nehu-manosti, i neljudskosti nisam vidjela na jednom mjestu. Njihov boravak u šatoru je trajao samo nekoliko sati. Umorni, izmučeni, sa puno tuge u očima, samo su željeli napred, dalje na put ka Evropi.

Svi dani provedeni sa njima, imaju svoju vrijednost, i svoju veličinu. Nemože to stati na papir, niti ima olovke koja to može napisati. Posebno su me ispunja-vali dječiji osmjesi, zagrljaji, ta toplina ima svoju čar. Urezalo se to sve negdje duboko u srcu, i svaki put kad se sjetim, osjetim toplinu u duši, ponekad se i navlaže oči suzama, sa pitanjem. Gdje su? Jesuli dobro? Uzeli su im djetin-jstvo, protjerali sa kućnog praga. Oni mali, nevini, i neznaju gdje se nalaze.

Najljepši osjećaj čovjeka je, kad nekom pomogneš, i osjetiš da si napravio nešto......dobro. Neko koga nikad u životu nisi vidio, a vidiš u njegovim očima zahvalnost, toplinu i sve...

Nemguće je 45 dana napisati, u ovih nekoliko rečenica, i staviti na par listova papira. Od hiljadu slika jako je teško odabrati najtužniju, najljepšu. Svaka slika ima svoju priču, u mom dnevniku.

Potrudila sam se, da vam bar u kratkim crtama opišem, dio onoga što sam preživjela u protekla dva mjeseca.

Iskreno se nadam, i molim dragog Allaha dž.š. da im olakša ovaj put, i podari ono što žele, i očekuju u Evropi. Putevi očajnika se nastavl-jaju na, Dobovi, Šentilju i Vrhnici sa novim životnim pričama ovog teškog putovanja.

Izeta Hodžić





Tradicionalno sjelo društva KŠD Sandžak je dugogodišnja tradicija, koja se održava svake godine u novembra. To je smotra- susret folklornih grupa iz Slovenije i inostranstva , kao i obelježavanja godišnice ZAVNOS-a , zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobodjenja Sandžaka , koje je bilo osnovano 20 novem-bra 1943. godine u Pljevljima. Zavirimo malo unazad u istoriju. Sandžak 20.novembra 1943 godine dobiva svoju autonomiju i zagaran-tirano pravo na samoorganizovanje i upravljanje granicama , no ubrzo posle toga ZAVNOS se ukida 29.03. 1945 godine Ukinuta autonomija Sandžaka postala je aktualna 1991 godine , kada je održan referen-dum na kojem su Bošnjaci pitani - da li su za potpunu političku autonomiju Sandžaka. Država nikada nije priznala taj referendum.Godine 2005 nacionalni praznici sandžačkih Bošnjaka potvrđeni su Odlukom Savjeta Republike Srbije za nacionalne manjine („Službeni glasnik RS“, br. 23/06). Od tada se 20.novembar u znak sjećanja na ZAVNOS i obilježava kao Dan Sandžaka, sandžačkih Bošnjaka i ostalih Sandžaklija. Naše društvo KŠD Sandžak je s ponosom i ove godine organi-zovalo smotru folklornih grupa na Sandžačkom sjelu, koje je bilo održano 21.11.2015 s početkom u 18 sati u sportskoj dvorani Medvode Proteklo je u prijatnom druženju , veselom razpoloženju , dobroj muzici i bogatim narod-nim blagom, kojeg su članovi našeg folklornog društva i pozvani gosti drugih društva prestavili kroz pjesmu i igre iz svojeg zavičaja . Svojim repertuarom , koreo-grafijama, profesionalnim nastu-pom i dobrom voljom ulepšali su našu manifestacijo i obogatili naš program . Među pozvanim su bili naši dugi niz godina dragi prijatelji i folkloristi iz društva:

Društvo bosansko – herce-govskega in slovenskega pri-jateljstva » Ljiljan »

Društvo je ustanovljeno 1992 sa sedežem u Ljubljani . Aktivnosti društva su usme-rene u mogučnostima i stvaran-jiu uslova za zadovoljavanje potrba i interesa članova na kulturnom, sportskom, znanst-venom području , kao i području informiranja . Aktivni su u: folk-lornoj , sportskoj , literarnoj , dramskoj i muzičkoj sekcija. Sve aktivnost se zasnivaju na očuvanju prijateljstva i sarad-nje između dvije domovine Slovenije i Bosne i Hercegovine. Iza sebe imaju mnogobrojne nastupe na međunarodnim festi-valima , kao i gostovanja i dobra saradnja sa ostalim bošnjačkim društvima u Bosni i Hercegovini i u Sloveniji. Poznati su po mno-gobrojnim projektima , koje s velikim entuzijazmom i uspje-hom završavaju. Znani projekti iz usposabljanja na području fotografije i modnog kreiranja iz recikliranih materiala » Škljoc in boc«. Organizirali su 11. svetsko prvenstvo bosanske diaspore u malom nogometu. Mnogobrojni članovi društva urade sve od sevdalinke do nogometa.

KUD Sevdah ustanovljen 2007 godine u Ljubljani.

U sklopu društva djeluju tri sekcije: folklorna, muzička i dramsko – recitatorska. Društvo broji 60-70 članova i sve njihove aktivnosti temelje na očuvanju kulture naroda Bosne i Hercegovine.Poznati su po svojim nastupima na dobro organiziranim celovečernim programima . Društvo koje ima svoj cilj i svoju viziju , da dva projekta koja več uspešno izvode i postanu njihova tradicija .« Pozdrav prolječu » , priredba na kojoj se sakupe društva svih naroda i narodnosti iz bivše Jugoslavije na području Republike Slovenije . » Veče sevdaha i sevdalinki « kojeg uspešno organiziraju par godina. Svi njihovi radovi i aktivnosti pokazuju , da je sevdalinka u njihovim srcima » pjesma i vjerna druga ».

Poštovani čitaoci lista » Glas Sandžak »

I Z V E Š TA J S A S I J E L A PIŠE: EMINA KANDUS




KUD Behar iz Kopra Društvo je osnovano prije 5 godina

i njihovi članovi koji broje oko 150 , aktivno su uključeni u čuvanju bosanske tradicije i jezika od zaborava . Poznati su po mnogim projektima od kojih je zadnji Eko Etno Avlija posvečen čilimu i njegovim simbolima . U okviru tog pro-jekta su i urađena dva tepiha. Jedan je dug 16 metara i pun je simbola i motiva koji se u njemu skrivaju , drugi je napravljen iz 3168 čepova. U sklopu svih projekata koje uspešno urade , organizirane su i mnogobrojne kreativne radionice na kojima se približi bogata bosansko-hercegovačka baština . Članovi društva učestvuju na brojnim kulturnim manifestacijama po Sloveniji. Poznat je njihov festi-val bosanske kulture i kulinarike Društva redovno učestvuju na brojnim kulturnim manifestaci-jama u Sloveniji, gdje pred-stavljaju tradiciju zemlje svog porijekla.

KŠDB društvo Biser JeseniceDruštvo je formirano 1992 godine

a registrirano godinu dana kasnije pod imenom KULTURNO DRUŠTVO MUSLIMANOV B I S E R J E S E N I C E . Godine 2003 prenavljaju svoje ime u KULTURNO ŠPORTNO DRUŠTVO BOŠNJAKOV BISER JESENICE. Društvo broji oko 110 članova i prisutni su u mnogobrojnim sekcijama : recitatorska, dramska, pevsko- muzička , literarna i četiri folklorne sekcije. Glavni moto društva NE asimilaciji , DA inte-graciji. Temeljni ciljevi društva so:organiziranje kulturnih pri-redbi , umetniških večeri s predstavljanjem slovenske in bošnjačke kulturne baštine, kao i saradnja sa društvima u Sloveniji in po svijtu. Društvo je u dosadašnjem djelovanju uradilo večji broj kulturno - zabavnih i sportskih projekata i seminara. Organizovalo je i mnogobrojne radionica s pozna-tim piscima i likovnim umetnic-ima. Društvo se posebno ponosi sa izdavanjem dva knjižna djela dr. Ahmeda Pašičća : » Islam i moderni zapad » i » Bošnjaki na Sorški fronti » Pored pri-redbi humanitarnog značaja za pomoč potrebnim , tu su još i projekti među kojima je znani » s kulturo proti zasvojenosti » / s kulturom protiv odvisnosti. Iza sebe imaju brojna gostovanja na međunarodnim festivalima po Evropi i Turskoj , kao i gos-tovanja u Bosni i Hercegovini. Redovna su srečanja i dobra saradnja sa bošnjačkim društvima u Sloveniji Njihova mala fudbalska ekipa se takmiči u opštinskoj ligi Radovljice , a njihovi muzičari osvajaju zav-idljive pobede.

Društvo rojakov Plava in Gusinje »Izvor » Kranj Ustanovljeno je 1992 godine kao prvo crnogorsko društvo v Sloveniji.V želji i nameri, da se sačuva veza sa rodnim krajem, majčinim jezikom, običajem i tradicijom. Svojim aktivnostima uspešno doprinose u uključivanju i radu Plavljana i Gusinjana u sloven-ski kulturni in socialni prostor. Članovi društva svoje ciljeve ost-varuju sa organiziranjem raznih srečanja , literarne večeri , bogate likovne radionice i izložbe, kao i sa drugim kulturno zabavnim aktivnostima . Organiziraju i tradi-cionalno decembarsko srečanje članova , prijatelja i simpatizera društva » Izvor » Poznati su po izdavanju pesničke zbirke »Čekajući proljeće«, člana Ramiza Cirkovića, i prevod romana »Davidova zvezda« akademika i pisca Zufdije Hodžiča Poznati je i njihov uspješno izveden projekat » Od črte do risanega filma“ – izobraževanje na području likovne umetnosti, koji je bio financiran strane Ministrstva za kulturu RS in ESS.



KOUD BayaniČlanice grupe Bayani povezuje ljubav do orjetalskog plasa , glazbe i kulture bliskog istoka . Udruženje Bayani je formi-rano 2004 godine , a godinu dana kasnije ( 2005 ) postaje i pravno formalno udruženje, od tada nosi ime Kulturno umetničko orientalsko društvo (KUOD) Bayani. U svojem desetgodišnjem radu KUOD Bayani se može pohvalit sa brojnim nastupima na prired-bama u domovini i inostranstvu. Svojim orjentalskim plesom ispune prostor energijom i prestave svet sa svojih pet elementa: zrak, voda, metal, zemlja i vatra. To veče su nas počastile sa dije koreografije - plesa sa bliskog istoka.

Žene sa Sane

Ove godine smo u gostima pozvali folklorno društvo iz Sanskog Mosta » OŠ Mahala » i udruženje žena » Žene sa Sane »

Naše drage hanume , gospođe i nama drage članice iz udruženja » Žene sa Sane » svojom prisus-tvom i dobrim raspoloženjem , doprinjele su, da je naše veče bilo veselo , razigrano i ispunjeno lijepim zajedničkim trenutcima , kojih čemo se rado sječati. Naši gosti koreograf Nedžmin Škorič u pratnji direktora škole Meho Batić i Džanana Šabanović, voditeljica ritmičke sekcije za mlađi uzrast i članovi folklorne sekcije » osnovne škole Mahala » bili su naši gosti od petka do nedelje. Članovi folk-lora su i pobjednici smotre folklora osnovnih škola na području opštine Sanski Most. Dva puta su pred-stavljali svoju opštinu u Turskoj na Dječijem festivalu folklora , a njihovo prisustvo je bilo zabeleženo i na Bijenalu plesa u Francuskoj. Nastup članova sadašnjih i bivših učenika OŠ„Mahala“ poka-zali su raskošnost svojih nošnji i ljepotu starih igara u koreografi-jama » šota » i » banjalučke igre » . Svojom vještinom u nogama i svojom kreativnošču oduševili su sve prisutne u dvorani . Hvala gostima iz Sanskog Mosta što su nas počastili svojim dolaskom i na taj način utvrdili našu sarad-nju i prijateljstvo . Ponosno smo svi skupa prepletali korake uz zavičajne note udruživali glasove i tako tkali niti naše saradnje i našeg dragocenog prijateljstva. Poseban gost večeri je bio bosansko - hercegovački pjevač narodne muzike Nihat Alibegović sa orkestrom. Svoj udijo u očuvanju običaja , tradicije i važnih istori-jsko značajnih datuma i njihovo obilježje imaju naši dragi članovi , kao i članice » društvo žena Sabah » Njihovim radom , igrom , pjesmom i brižnim sakupljanjem brojnih eksponata , rukotvorina i zapisa , koji reprezentuju kulturnu baštinu zavičaja i...

naše adete (običaje) . Svako od njih je na svojstven način doprineo , da je to veče disalo po Sandžaku i sa Sandžakom

Hvala na rastavljenim eksponatima i ručnim radovima, kao i na tradicio-nalnim i neodoljivo ukusno priprav-ljenim specijalitetima na naši trpezi . Zahvala ide i sponzorima, koji su i ovaj put bili sa nama i podržali našu manifestacijo .

Zahvaljujemo se: Atraktiv d.o.o., Avtoličarstvo i avtokleparstvo Papež i Rovins strojne inštalacije Muzafer Rovčanin s.p.

Srečanja koja svojom tradicijom čuva svoj obAndžaka doprinosi afirmaciji i razvoju medijske misli među njenim članovima.




I Z V E Š TA J S A S I J E L A FOTO



Ja sam u Evropi bioAli ne mogu bez BalkanaBalkan je uvijek bio evropski dioNajljepši dio sa najviše mana

No iako je za mene kasnoU svakom pogledu Ja za Evropu glasam glasnoI mirno stojim i čekam u redu

Stojim u redu da u Evropu opet uđemIako mi s previše ozbiljnosti i redaOna više liči tuđemOna mi za stalno mjesto boravka ne izgleda

U Evropu treba što prije ićiPješke prvim kolima avionom vozomNije važno dokle će ko stićiKo se svakog dana susrijeće sa grozom

Niti smo mi za kogaNiti je ko za nasHajmo u Evropu u ime BogaNijesmo za Evropu,ali Evropa je spas

Nijesmo mi za Evropu a ni ona za nas nijeKod nas što očevi sagrade sinovi porušeNama je na Balkanu i ovako malo toplijeEvropi treba malo više duše

Nama treba malo više EvropeEvropi malo više BalkanaDa nam se skazaljke sudbine poklopeZarad topline malo više i malo više srećnih dana

Evropa je za nas izlaz jediniEvropa u Evropi i ništa drugoJer sve mi i sad izgleda ili mi se činiDa zbunjeni ovako ne možemo dugo

BRAHO ADROVIĆ

Rođen u Donoj Vrbici 1947 g. Adrović Braho je pjesnik ,Publicista ,Pedagošku akadem-iju je završio u Nikšiću, bavijo se i profesinalno novinarstavo piso je Podgoričku Pobjedu ,politički aktivan,evo od njega dvije pjesne .

BALKANSKA POSLA IMa kakvi-nije Evropa za nasMi se mnogo bolje snalazimo u nereduZa nas može biti dobar i loš glasI bolje se razumijemo u bijedu

Nijesmo mi za EvropuOna je mašina koja neprekidno radiAl mi Evropu pratimo u stopuBježeći od sebe aveti i gladi

Niti smo mi za Evropu niti ona za nasBalkan je zemlja viđenih ljudi i ženaBalkan je evropski gorostasI cvjetna bašta Božanstvena

Al svaki se belosvjetski đavoVrzmao po ovim predjelimaSve uzim o a ništa ne davoSijao zlo sjeme i sve ružno što ima

IIMješavina je ovo i lijepog i ružnogMješavina i sreće i nesreće i zlobePredivnog i pretužnogMješavina svakojake robe

Ovdje se vjekovimaNe zna ko koga….Ko radi a ko pljačka i otimaOvdje i u ime Boga i svoj svoga…

Ovdje je sve mogućeI ljudsko i neljudsko lijepo i ružnoOvdje je moguće i nemogućeOvdje je najpostojanije tužno

Ovdje se sve drugačije mjeriI ništa nije stabilno i svetoOvdje su domaće životinje i zvijeriOvdje je samo vječito prokleto

Ali Evropa smo uvijek bilimada po malo uvijek nepodobniKo da su se u svojoj zlobi okameniliEvropski nišani kobni

IIIKo da ni u čemu nemamo postojanu mjeru I nijesmo za Evropu a ni onaza nas Mi smo i vjeru i nevjeruPrimali i davali kao lijek za spas

Al dražesan je ovo dragulj svijetaNeomeđena neviđena ljepotaGdje kao cvijet do cvijetaUspijeva i raste dobrota i golgota

A i Evropa nije čudo bez maneI u njoj se ideali rušeLjudi ljudima i u njoj zagorčavaju daneI njoj bi trebalo malo više duše

Mi smo Evropa vazda biliBili njen tužniji i drugačiji dioMi smo svjesno i nesvjesno griješiliI svjesno plaćali i vijek ovaj cio

N A Š I P I S C I I S A N ĐAČ K A L I T E R AT U R A BRAHO ADROVIĆ



N A Š I P I S C I I S A N ĐAČ K A L I T E R AT U R A

BRAHO ADROVIČ

IV

Balkanci jesu viđeni ljudiJoš viđenije i dražesnije im žene Um da se pomuti-da čovjek i poludiOd neponovljive ljepote snene

Pa šta se to dešava s namaKao da smo rođenjem prokletiMalo-malo pohodi nas tamaMalo malo pa nam potop prijeti

Po gudurama ovim vrzmao se svaki đavoI otrovno sjeme prosipaoPa nijesmo načisto šta je krivo a šta pravoŠta je ko kome otimao a šta je ko kome davo

Ba Balkanu se vjekovimaNe zna ko koga---Ko zarađuje a ko otimaOvdje za ime Boga i svoj svoga---

Na Balkanu sve je moguće Ljudsko i neljudsko- lijepo i ružnoNa Balkanu je moguće i nemogućeOvdje je najpostojanije tužno

Ovdje nas ništa iznenaditi ne možeOvdje je sve neizvjesnoKad nam đavo uđe ispod kožeNama je i svojoj koži tijesno

Na Balkanu se sve drukčije mjeriI ništa nije stabilno i svetoOvdje su domaće životinje zvijeriOvdje je vječito prokleto

Ovdje na BalkanuNe zna se ko je kome---Ni ko će na koju stranuOvdje sve čemu ne umiju da se dive lome

U Evropi smo a kao da nijesmo za EvropuIako fini i otmeni ljudiKo da živimo po nekom čudnom horoskopuOvdje i najumniji umije da poludi

I da se s mozgom više ne pitaI prekonoć se u sve preobratiti možePsuje komunizam i TitaA ne pominje gulikože što se množe

I jesmo mi Balkanci posebna sorta ljudiKo da smo za Balkan i nizašta drugoMi živimo i po sto godina u zabludiMi smo najbolji narod na svijetu ali ne za dugo

Nas treba uzimati na kašičicu-u manjim dozamaJer ako nas ima višeOtrovaćemo sve oko sebe i sebe samaI živa istina kod nas na laž zamiriše

Mi ako nemamo nekoga drugogaMi jedni drugome noge podmećemoZa nas je strana riječ slogaMi iz čista mira i u boj krećemo

Kad krv u nama poludiOd nas se svašta očekivati možeBili ljudi il bili neljudiOd nas nas sačuvaj Bože

Ovdje je sve moguće-Balkanska posla kažem i okrećem glavuA zlo trči od kuće do kućeI svakome zagočava javu

Kad shvatimo gdje smo i šta smo jasnoHvatamo se ko nemoć za glavuSve vidimo i sve saznamo al kasnoIstorija je kod nas jedina laž koja je uvijek u pravu

PROKLETSTVO ŽIVIH

Prokleta nek je sebičnost i pohlepaI ljudska glad nezasita

I ljubav koja je i kod očiju slijepaI s mozgom se ponekad ne pita

I ni pomisliti ne možeŠta sve njenu čednost čestitu vreba

Da joj se uvuče ispod kožeDa je ponizi i ojadi do neba

Sve što imaš rećiSve samo ljudski kaži

Ni od ćega drugog ja neću pobjećiPobjeći ću samo od prokletstva laži

Laži što svuda živeI što su najbolnije bile

Pa su mi sada i moje oči sumnjiveLJubavi i od tebe su me udaljile

Prokleto nek je sve što prema ljepoti ne traži mjeru

I što u ljudima neljudski živiSve u šta čovječe ne možeš imati vjeru

Gdje stradaju pravi trijumfuju krivi

Prokleta nek je ljudska zlobaI sve što ko sramota živi

Ko otrov pakosti nikada ne probaOn životu ovom samo nek se divi

Ako takvih imaE to su srećnici pravi

Ja vjerov o ne bih ni svojim očimaDa mi nekog takvog pokažu na javi

Život na ovom svijetuLJudsko je gubilište pravo

Svako ima sudbinu prokletuManje više i nek je nosi đavo



SUNCENa obali ja sam lego,Belo telo sunce grije,Bilo mi je tako lepo,

Uživo sam lepo mi je.

Belo telo nije više, Crvena je sada boja,

Ja se pitam jel moguče,Da se menja koža moja.

To nekolko potrajalo,Opet koža menja boje,Gledam telo sa očima,Ne verujem da je moje.

Sunce ima takvu boju,Da promjeni kožu moju,

Bela koža pa crvena,Pa u tamno pretvorena .

Pitam tebe dragi bože ,Kako sunce sve to može,

Nanijelo farbe dvije,Nigde kapi da prolije.

Što je bilo što sam znao,U tekstu sam napisao,Komentare nebih dao,Kad bi neko me pitao,U tekstu sam napisao,Koliko sam ja to znao.

Šečo Ajdarpašić

MORE

Na Ulcinjsku dođoh plažu, Prijatelje tražim moje. Ni jednoga ja ne nađo, Svi se drže kuče svoje.

Pokraj mora ja sam stao, Žarko sunce dobro grije, Znoj sa mene tako teče, Ko kad s neba kiša lije .

U more sam zaplivao, Znoja name nema više, Tad valovi napadoše, Gotovo me udaviše.

I more me prepoznalo, Da ja nisam plivač pravi,

Na mene je navalio, Da me guši, da me davi,

More kao da je živo, Poigra se samnom tako, Kad se nađoh u duboko,

Ne izađoh tako lako.

Ako dobar plivač jesi, Tu problema neče biti,

Plivajuči sve polako, Do obale če se stiči.

Šećo Ajdarpašić

N A Š I P I S C I I S A N ĐAČ K A L I T E R AT U R A ŠEĆO AJDARPAŠIĆ



N A Š I P I S C I I S A N ĐAČ K A L I T E R AT U R A PREPISAO: MUZAFER ROVČANIN

Pismo Husein-efendije Užičanina iz 1887. godine

Pismo Husein-efendije Užičanina iz Istambula upućeno hzf. Ibrahimu u Bijeljinu, 1887. godine.

“Vrli moj i svake hvale vrijedni ahbabu,Evo se u neko doba i moja duša malo smiri, te uzeh kalem, divit i hartiju da ti habere pošaljem iz ovoga novoga moga života, iz ovoga dunjaluka kojega do jučer ne mogodoh ni zamsiliti, a sad ga svojim prihvatam. Godine prođoše otkad iz našega rodnog kraja odosmo, evo sad će punijeh dvaest i pet, i skoro dvaest i tri kako Bosnu našu napustismo, al opet, kad treba da se javim tebi ili kome drugome tamo, mene taka tuga spopane, taka slabost, ko morija kaka, ko tehre najveće, da kalem jedva u ruku prifatim. Rane mi se otvore na srcu, ko da to juče bješe, il ko da nikad bilo nije, ko da ružan san sanjam, pa jedva čekam da se probudim. Al se probuditi nikako ne umijem.Pa mi namah na oči Užice naše iziđe, sjajno i veliko, kako je i bilo, da mu je i Stambol mogo zavidjeti. Ko god u njega dođe – jedva iz njega ode, toliko mu se teško od one ljepote rastati.Diljem svijeta bijaše Užice poznato koliko god nekad slavna Kordoba. Da se neumrli Abdel Rahman, Allah da mu osvijetli pute, pridigo iz groba, nikaki drugi grad na zemaljskom šaru ne bi našo da u njem živi, već Užice, kad već njegove Kordobe nema i ne more je biti. Samo Užice. Užice opjevano, Užice prelijepo.Da nas je grom udario, da nas je šejtan vrelom šakom prignječio, da se planina otvorila, ne bi nas ništa toliko ojadilo ko vijest da ići moramo. Da ići moramo, da se halaliti moramo od onoga što bijaše naše čitavu jednu vječnost, dugu i neprekinutu. I oči čim zatvorim, onaj mi silni plamen u glavi zaigra, kad nam Užice naše zapališe. I to oni isti što ih braćom svojom prifatismo, s kojima hljeb i radost dijelismo, s kojima se pobratismo. Tri je dana Užice .... .... gorjelo džehenemskim plamom, tri su dana duše naše umirale

od toga plamena, tri dana se oni koje voljesmo naslađivahu našijem patnjama. I kada sve gotovo bješe, tavni se puti pred nama otvoriše, noć duboka što nam, evo, traje već dvaes i pet predugih ljeta. Skupismo se tada ko pred Silah ćuprijom, da pogled najzadnji na popaljeno Užice bacimo. A đevojke se naše, od silna prkosa i od ljuta očaja, u kolo ufatiše, pa zapjevaše:„Oj Užice, mali Carigrade, dok bijaše, dobro li bijaše.“I odosmo. Oni što nas, koliko juče, braćom svojom nazivahu, ispratiše nas halakanjem i pogrdama nečuvenim. A za ciglo nekolko mjeseci dođoše do nas crni glasi. Ti isti srušiše i sravniše sve što još ostade, svaku gredu, svaki ubogi zid. Nestadoše, kao rukom džehenemskom izbrisane, i džamije, i mektebi i hamami, i hanovi, sve kuće naše zauzeše i razvališe, sva turbeta u zemlju ućeraše, sva mezarja zaoraše, ne ostade ni traga naj-manjega, ni kamena na kamenu, ni glasa jednoga, ni travke što naša bijaše. Ničega, ko da ničega nikad ni bilo nije. Ubiše nas

Ne šćedoh tad u Aziziju što nam nuđaše, na Savi, no se tvome domu zaputih. A ti me kao pravoga dosta primi, i s tobom, u tvojoj mudrosti i poštenju, nešto utjehe nađoh, i smirenja nešto. Dvije godine ostavljao si me u tvojoj bijeloj Bijeljini, al ja svome hastaluku dohakati ne mogodoh. I još sam vidio one iste kako se i vama pod kožu uvlače, kako vas braćom svojom nazivaju, a u očima njihovijem poznadoh istu onu tminu akšamsku koja nas prekri i udavi, e, ja te tada, ustrašen pozvah da idemo skupa. Jer će taj mrak i tebe stići, kad-tad. No, ti mi nisi povjerovao, moj hafize. Ti ostade, a ja put pod noge. Ti svoj put odloži, a ja krenuh među tuđi svijet da svoj mir susretnem. Il ahiretsku kapiju da nađem.



I kako mi je, pitaš, jesam li se konačno naviko, jesam li na svoje nogom stao za sve ove godine? Kako je našemu narodu, Bošnjanima našim, u ovom vilajetu što nije naš? Znaš kako nam je? Ko da nas je šejtan svojeručno nebrojenim sihirima posuo, ko nekim pepelom, i mi, kad iz postojbine svoje krenusmo, ko da izađosmo iz svojijeh života, iz svega što smo znali, kontali i činili, i uniđosmo u nečije tuđe živote. Pa nam u početku čudni ti tuđi životi, neudobni nekako, sve nas žulja, i lijepo i ružno, i dobro i loše, sve nam smeta, ni žal nam nije žalna, ni radost rahatna, ni berićet, i kad ga ima, za srce nam prirastao nije. I dugo tako hodasmo uzduž i poprijeko tim tuđim životima, kao čikmom, bez izlaza, tražeći sebe u toj pregustoj tmini, al sebe ne nađosmo. No se, malo-pomalo, polagahno, kako je insanima jadnim suđeno i dosuđeno u nekom kutku beskrajne i nem-jerljive Allahove brige, svikosmo nekako i na tuđu kožu, i na tuđu riječ, i na tuđe adete, na sav taj život koji do juče ni zamis-liti nismo mogli, i taj nam život postajaše sve manje žuljevit i mučan, ko što nekad bijaše. I eto, guramo nekako svoju tegobu uzbrdicom od sabaha do jacije, i nije nam više tako zorli i turobno. Baca na sve milostivi Allah ljekovitu prašinu zaborava.Samo se nekad, u po noći, bez razloga, probudimo ustrašeni. U mrak se zagledamo, pa se zapitamo: „Bože milostivi, hoćemo li se ikad vratiti u naše živote, poharane?“ I kako god na tebe i na tvoje mislim, moj hafize, sve se na jedno vrnem. Kako je rahmetli Evlija Čelebija, Allah mu dao svih sedam dženneta, kako dođe u naš bosanski vilajet, u kojem se još ni jedno nebo mirno ogledalo nije, pogodi i šta smo, i kako smo. I vako zapisa u svoj blagoslovljeni defter: „Nisu oni glupi, samo im pamet sporo dolazi.“ I pogodi, vallahi billahi! I pogodi, dragoga mi Allaha! Kako nas viđe, tako i pogodi! Svi smo taki, od prvoga do zadnjega. Al mi sebe poznavali nismo, makar smo sami sa sobom živjeli od kako je svijeta i vijeka. I vazda treba da nas planina u lice udari, pa da vidimo jasno one oko sebe. I sad se polahko, ko oni sa dna kace, ko prava hezela, ko da smo fukara u mozak il hrsuzi najobičniji, sad se, rekoh, mi proćerani, u pamet vrnusmo. I sve nam jasno postade. I bi nam lakše na srcu našemu, ko da progledasmo. Al kasno, moj hafize. Sad nam pamet i ne treba, sad sve to slobodno moremo u jaliju baciti.Mi znamo sad ko smo mi i ko su oni. I šta nam iza leđa spremaše, dok smo skupa, za jednom sofrom bili. A znate li vi, dobri moj hafize?Jes, belćim je i to suđeno, da neko zna namah, a neko podocnije – ako doživi. Pa se nadam: možda se i dušama vašim jednom istina otvori, pa da se sami sa sobom susretnete, da sami sebi u oči pogledate, da znate ko ste i šta ste i šta vam valja činiti. A ako toga ne bude – ostaće vam samo da sami sebi katil-ferman ispišete i gajtanli smrt odaberete. Toga se bojim: da i vas jednom isto zlo od istijeh ljudi ne pogodi a da se ne nadate, pa da se ko i mi, nakon svega probudite i osvrenete oko sebe. Al da vam bude kasno, ko nama, hafize. Pa te preklinjem: budite se dok još vremena ima, podzidajte svoje rabatne živote, uspravite se, stanite na noge, hafize, duše svoje operite, da ne morate, ko mi, glavu obarati onoga dana kad se svi budemo morali u dragoga Allaha zagledati. A za koga će na ovome svijetu sabaha biti, a za koga neće – to mi sami određujemo, to mi sami moramo za sebe izboriti i zaslužiti, moj hafize.”

N A Š I P I S C I I S A N ĐAČ K A L I T E R AT U R A REPISAO: MUZAFER ROVČANIN



N A Š I P I S C I I S A N ĐAČ K A L I T E R AT U R A PREPISAO: MUZAFER ROVČANIN

POVIJESNI KONTEKST DOGADJANJA

Iseljavanje muslimana iz UžicaUžice je u prvoj polovini 19 st., pored Beograda bila najveca varoš u Srbiji, a stanovnici su je zvali “mali Carigrad”. Varoš je dosta stradala za vrijeme prvog srpskog ustanka, kada se dosta stanovništva iselilo u Bosnu, a Užice je 1826 godine prema Joakimu Vujicu imalo 2000 muslimanskih kuca, 20 džamija i 80 srpskih domova. Takoder je i engleski putopisac Andrej Aršibald Paton 1843. boravio u Užicu, ali on za razliku od Vujica, navodi kako ga je musellim obavijestio da Užice ima 3500 mus-limanskih i 600 srpskih kuca.23 Cetiri dana nakon završetka konferencije u Kanlidži, 25 avgusta izbio je veliki požar u Užicu, a njega su izazvali Srbi koji su za to optužili muslimane, a sve u namjeri da se izvrši još jaci pritisak na “Turke” da se što prije isele. Kasnije je srušena i Šehova džamija, ali je u narodu ostalo vjerovanje, da ce onaj koji je to srušio ostati proklet.24Takoder je bio utvrden i detaljan pravac odlaska muslimana iz Užica u Bosnu, i to preko Krivog vira i kod Petrica, niže Bajine Bašte, a iz Zvornika su bile dovucene velike skele za prijevoz ljudi i stoke. Srpska vojska je nadg-ledala iseljavanje, a prema savremeniku Milanu Radovicu, bilo je angažovano sedamsto do osamsto srpskih robadžija i kiridžija iz beogradskog, valjevskog i kragujevacog okruga, koji su pomagali utovar.Evakuacija muslimanskog stanovništva iz Užica sprovedena je u tri grupe. Prva grupa imala je 400 ljudi, druga 600, a ostatak je cnio trecu grupu koju su sacinjavali uglavnom stari i iznemo-gli, te je ovaj posljednji transport bio 28. septembra. 1862.Smederevski sandžakBeogradski pašaluk je domaći kolokvijalni naziv za upravnu jedinicu Osmanskog Carstva u kojoj je izbio Prvi srpski ustanak, a čiji je javni naziv zapravo bio Smederevski sandžak. Među Turcima Osmanlijama Smederevski sandžak je također bio poznat i kao oblast Morava. Zabuna u vezi službenog naziva Smederevskog sandžaka je jedan od velikih propusta srpske historiografije, a povijesno netočan naziv Beogradski pašaluk je kasnije našao put i do stranih povjesničara.Smederevski sandžak osnovan je neposredno nakon pada Srpske despotovine (1459. godine). Nakon osmanskog osvajanja Beograda (1521. godine) uprava Smederevskog sandžaka je premještena u Beogradsku tvrđavu. Do 1541. godine Smederevski sandžak je bio u sastavu Rumelijskog, a od tada do kraja 17. stoljeća Budimskog beglerbegluka (poznatog i kao ejalet). Krajem 18. stoljeća Smederevski sandžak se dijelio u 12 nahija, koje će ostati do izbijanja Prvog srpskog ustanka: beogradsku, sme-derevsku, požarevačku, ćuprijsku, jagodinsku,kragujevačku, užičku, valjevsku, šabačku, rudničku, sokosku i boravičku.

Izvor: bošnjaci.agencijaPrepisao:Muzafer Rovčanin



Jedna od najboljih sandžačkih književnicaŠefka Begović-Ličina je rođena 1949. godine u Bijelom Polju u crnogorskom dijelu Sandžaka. Od svoje sedme godine živi u Novom Pazaru, gdje je po završetku Srednje i Više ekonomske škole, zasnov-ala svoju porodicu. Ljubav prema peru gaji iz školskih dana, kada je kao učenica Osnovne i Srednje škole, na književnim takmičenjima za svoje literarne radove, osvajala prve nagrade.Po odlaska u penziju iz “Dunav Osiguranju” Novi Pazar, gdje je 35 godina radila kao službenik i po završenoj misiji odgoja i školovanja svoje troje djece, počinje intenzivno da piše.U Sarajevu, gdje preko četrdeset godina žive njena četiri brata i sestra sa svojim porodicama, 2008. godine objavljuje prvu knjigu“DUŠA U LEPTIRU” – Zbirka priča, zapisa i putopisa – sa recenzentima: dr profesorom Džemaludinom Latićem, mr Mustafom Prljačom, književnicima Fehimom Kajevićem i Safetom Sijarićem.Šefka i njen brat Džavid Begović, mr elektrotehnike iz Sarajeva 2012. godine izdaju SANDŽAČKI RJEČNIK, prvi u historiji Sandžaka sa 10.000 riječi, 3.000 fraza i 11.000 objašnjenja.“NISKA OD MERDŽANA” je njeno treće djelo sa 24 sandžačke priče, inspirisane istinitim događajima a govori o sudbini sandžačke žene, koja kao prilog sadrži 130 crnobijelih fotografija sandžačkih hanuma u narodnoj nošnji.Za štampu joj je spremna knjiga “VRISAK KRVI” sa 24 potresne ratne priče iz Bosne i Sandžaka, napisane po istinitim događajima. Recenzenti ovog djela su bosansko-hercegovački književnici dr profesor Džemaludin Latić i Isnam Taljić.Roman “BREZĐETKA” koji govori o sudbini pešterske i bihorske žene, je u završnoj fazi. Recenzenti ove knjige su dr prof. Sait Kačapor i sandžački književnik Safet Hadrović-Vrbički. Na elektronski unos, u rukopisu čeka joj završen roman “MIRIS ĐULA” zatim započet roman “FAHRUDINOV ZAGRLJAJ” – koji svjedoči o bošnjačkom stradanju u Limskoj dolini za vrijeme Drugog svjetskog rata, zatim Zbirka humoreski i Zbirka sandžačkih sevdalinki “SUDBINOM PONOVO ROĐENA”Šefka Begović-Ličina piše i tekstove za zabavnu muziku, pa joj je pjesma “STARO ĆEMANE” u izvedbi Novopazarca Enesa Ukića, na Studentskom festivalu zabavne muzike u Maglaju 2008. godine, zauzela 1. mjesto.Šefkini tekstovi “ZELENI SVATOVI”, “NE HALALIM TI JUNAČE”. “TEBI GOSPOĐO EVROPO” , “NE PLAČI KĆERI” , “NE BOJ SE SINE” – ( sabrani u knjizi “Duša u leptiru” posvećeni su nevino strad-alim žrtvama u Bosni i Srebrenici i svake godine 11. jula širom Evrope prikazuju se kao monodrame, pozorišne predstave i recitali (postavljeni su na YOU TUBE u interpretaciji Nedžada Abdića).Promocije Šefkinih djela, do sada su održane u Švajcarskoj, Luksemburgu, Belgiji, Turskoj kao u mnogim sandžačkim i bosanskim gradovima.Šefka trenutno piše za Bosnjaci.net, Diwan magazin, Magazin Zehra i još neke novine i magazine.Šefka živi u Novom Pazaru, povremeno u Sarajevu, gdje radi na nekoliko novih projekata.

N A Š I P I S C I I S A N ĐAČ K A L I T E R AT U R A ŠEFKA BEGOVIĆ-LIČINA

Jedna od najboljih sandžačkih književnica

Šefka Begović-Ličina je rođena 1949. godine u Bijelom Polju u crnogorskom dijelu Sandžaka. Od svoje sedme godine živi u

Novom Pazaru,...




ŠEFKA BEGOVIČ-LIČINA BEGOVIĆ-

Jedna prelijepa ispričana i napisana priča KRVNICANa čistom nebu iznad Jasena, poput neke uramljene umjetničke slike, klizio je prozirno bijeli oblak, polagano padajući dolje u šumu, upletao se u guste hrastove grane, što su se okrenute ka suncu, uzdizale u vis do samog neba. U dolinama, tamo iza planina, poput nekih stidljivih djevojaka, bila su sakrivena bihorska sela. Otud, iza nekog brda odjeknuo bi lavež svezanog kera, potom bi zakakotala kokoš i onda bi se sve utišalo. Bio je vreo ljetnji dan pa je cijelo selo kunjalo slatkim drijemom. U toj tišini, čak iz Radulića, odjednom se sa džamije prolomi podnevni ezan. Gromoglasan odjek odmah prihvatiše okolna obrda, a sasušena zemlja u dolinama ga začas upi.Na visokoj kamenoj kuli, smještenoj u sredini sela, škripnuše vrata, uz stube se ka gornjem boju začu bat nezgrapnih koraka, neko se naglas nakašlja, potom prigušeno zajauka… Prolomiše se jezivi udarci čekića i kula stravično zaječa. Pod jačinom udaraca i ukucanih zahrđalih eksera, čamove daske se ulegnuše, čvorovi se počeše polovit.– Mule, beg je reko, često, često, da se konac kroz njih ne more provuć. Tako, sa strane sve te pendžere zakuj, svaki, svaki… Da ne vidi Avliju, da ne gleda prokletnicu… – Ama, hoću, znam, čuo sam, nisam gluh. Ti se, Šeko, brini samo o begu, a mene ostavi moj poso. A, šta čini veselik?–Šta da čini? Šuti, puši cingare sve jednu za drugom, ne jede, ne zbori.– Kusur, kusur, ufati ga neviđen kusur. Šta mu učinje šćer, crn joj obraz za dovijek. Šejtanska je to rabota, ja ti kažem. Tu su umiješane čini, nagazila na naki poganluk, bezbeli, nije brez neke. Šala nije, onaka đevojka preko noći sebe i rodu slomi vrat. Allah, Allah, belaja.– E, tako ti je to, nikad ne znaš okle će te strijela pogodit. Sve, sve, ali ona rođena kad te rani, to je nepreboljena boljka. Niko nek se ničijem jadu ne čudi, niko nemo da se kune da ga u vijek neće snać kakav taksirat. Vreba on iza ćoška, smije se, kezi, čeka priliku.– Da je moja, ja bih zno šta bi. Maljem u glavu i odjedama joj prepričo.-Šuti jado, čuće te ko. Gledaj svoj poso i kraj u lađu.U donjoj sobi na lijevom krilu kule, kucao je zidni sahat, muha zunzara je, oblijetajući zadignut zar, pokušavala kroz pendžer izletjet van. Cijela soba je mirisala na taze opranu vunu . Na minderu su se se šarenili jastući sa izvezenim hrizamtemama, dembeleci podšiveni, kao krv crvenom kadifom, bili su prekriveni tentelama sa golubo-vima raširenih krila. Sa rafova u ćoškovima sobe, mahrame vezene klobodanom, visile su dužinom zida. Rafovi u sobi su bili prepuni bakarnih đuguma i sahana, tek kalaisanih. U dnu sobe je pored isfrčanih dolapova, žutih kao dukat, bila uslonjena okovana sehara sa velikom metalnom halkom, prekrivena tanahnom mahramom. Na sred sobe bio je veliki bakarni tagar pored koga je ispod čevreta virio uglancan takum za kahvu. Sa tri strane ćilima, prostrte pustećije od dugog runa, bijelile su se kao bijeli behar. Na zidu su bili razapeti plišani zidnjaci, niz koje su visili raznobojni tespihi. Kraj vrata na jednom povećem ekseru visila je okačena puška… Podvijenih nogu, nosem dotičući šare ćilima, u vrh sobe sklupčan na jednom šiltetu, beg je šutke plakao. Čalma sa odmotanim perom, skliznuta sa glave, nakrivljena na jednu stranu, pritisla je i podvrnula mu svileni pušćul. Dok mu je u jednoj ruci dogorijevala cigara, drugom je, blizu srca, pritiskao prsa. Niz brazde izboranog lica, lile su mu vrele suze, koje su se stopljene sa znojem, slivale u usta i solile mu osušeno grlo. Nekoliko suza, kapnuvši na otvoren Kur an, razliše harfove ispisane mastiljavom olovkom. Na svaki udarac čekića, starac bi hrupio u vis, kao da mu udarac direktno glavu pogađa. Kad bi udarci čekića na minut prestali, on bi se malo pridigao, vadio zgužvanu maramicu iz džepa, njom bi obrisao oči, čelo i obrijanu glavu. Staračke ruke polahko krenuše ka Kura’nu, prsti mu se zgrčiše u pesnicu i ukočeni zastadoše u zraku. Čim odjeknu čekić, nemoćne ruke padoše… pritisnuše kožne korice, zgužvaše požutjele Kur anske listove…-Ja, Hamid, sin Osmanbegov, unuk Salihbegov, otac Đulkin, danas nad ovim Ćitabom, jemin Bogu činim… – seoska tišina od očeve kletve zadrhta.Čekić ponovo odjeknu i kad eskser na pendžeru prikova zadnju letvu, svjetlost u kuli potonu, povuče se, ustupi mjesto tami, roditeljska ruka s Kur ana skliznu na pod…– Eto, ti, Đulka, do juče zenico oka moga, danas za vavijek umrije. Ti, što mi rasperišani kuću, ukalja obraz, soj mi obilježi, žigosa mi pleme, na oči mi nej, dok sam u ovu pamet, ni na mrtva, teški amanet ostavljam.Tobe, tobelerosum…!– kamena se kula ibretom zatrese...



...-Nad ovim Ćitabom tobe činim i zaklinjem se Božjom veličinom, da mi ti, Đulka, od danas nisi šćer, nisi krv Osmanbegova, ni Salihbegova, ni moj fis.Udajom za kaurina, pogazi nam vjeru, smetnu šehadet- ključ imanski, sve odjedama zaboravi. Do juče Đulka, danas Danica, postade nam najviša krvnica. Umješto svile voljede suknjeni gunj, umješto kadife odabra sukno, mješto prlante, ubradi se crnom se frculom, miliji ti biše gumeni opanci od kožnih kondura…Oni dan kada si se rodila, da sam zno za kog se rađaš, kom ćeš bit suđena, da ti znade jatka šta je pod pojasom nosila, kog je dojila, istog dana bi obadvoje pomjerili pamet. A, sjećam se, kolko sam ti se ta dan obradovo, ne tragajući što si šćer, no ko da mi se rodi sin zlatnoruk. Rodila si se krupna, jedva sam te držo u naručju i sav od radosti drhto što si mi lijepa i rumena ko pupoljak . Bio sam sretan, presretan, ja, kukali kukavac… Ne znadoh da mi se tad u moj dom okotila najljuća guja, jadnom mene dok sam živ. Njegovali smo te ja i majka ti ko cvijet, vedeli ti ko jedvačeku, tabijatima lijepim te učili, za gospodsku kuću pripremili, a ti sve odgurnu, ne obrnu se ni na koga, ni na šta…Za udaju te, još od petneste godine, iskali ugledni prosci, stizali od svujkud, na nam i na glas si bila ko nijedna đevojka ovuda . Svake sam noći, prije no što bi oči priklopio, zamišljo da te u varoš dadnem momku iz gosposke kuće, fisa ko našeg jednačitog.Nebrojeno puta sam ti pričo, kako su ti bijaču za djeda na tahterivan iz varoši doveli, ko što priliči begov-ima i istinskoj gospodi. Kažu, da je pod svatovima bilo preko trdeset konja sedlenika, okićenih cvijećem i vezenim mahramama. Doveli je u kadifu i svilu, i svu okovanu zlatom i srebrom. Na glavi joj je bio fes pun dukata, na grlo šatrjela trostruka niška petolirki i dvolirki, nekoliko holti bisera, ćehlibara i merdžanana, na prsima su joj se njihale zlatne burmutice, s prlante joj drhtale zlatne groznice i bočanke, na jeleče sjajale almasli grane, na kolan se njiho zlatni edzel, uzduž niz dimije šarenjeli joj se vezeni širiti.Tako sam i ja tebe, rano moja nepreboljena, htio ispratit u svilu i kadifu sa okićenim čezama, da se pamti udaja begovske šćeri i red gosposki. Spremu ti majka još od rođenja pripremala, čuvala, kako si rasla, doturala ti u seharu svega i svačega.

Jutros rekoh da se sva ta sprema, ta glibava puštinja iz kule cijela napolje iznese, da se sve odjedama zapali. Majka ti se na livadu sniza, zaplaka.– Beg, holi zapalit ovo sve, baš sve? Nek šta ostane ovoj mlađoj, valjaće.-Sve, rekoh, sve je to pogano, glib, krv. I sa zida razboj sa nedotkanim ćilimom berlinsko kolo i kirkit zaboden na završni ćenar, sve, sve što je njeno iznesite nek izgori.Mule iznese sanduk sa dušemom, pervaze, ćilime, ćilimače, halije, haljinke, sve… pobaca u gomilu na sred prla. Ja nedadoh da ko drugi upali fitilj, sem ja. Ja, Đulka, ja sam prvi kresnuo kremen, da te s tim prnjama zapalim, da te nema. Diže se plamen do neba, nekako zagasito crven, ko krvav. Poče svila gorjet ko luč, šamije s ojicama, zapuca prostirka od vune, bukov razboj, drvene mahaljke, kudelje, vretena, sve u vis, plamen do neba. Majka ti se tu snemože, pade, jedva je povrnusmo, a mene se srce okamenilo, ne mogadoh suzu pušćit. Kad od puštinje osta garež i gomila sivog puholja, Mule ga baci u već iskopanu jamu. Ozgor nabaca gnojivo, po zasluzi. Čim se ta pogan zatrpa, šumom vjetar ko da šapnu: “Umrije begu šćer, Allahrahmetile.” Tu zaprijetih roblju da ti se ime ne spominje dok sam živ.Kako onomad usnih san, sve mi neka letka na srce pala, zebo sam i brižio da će mi neki taksirat kuću zadesit.Usnio sam đe mi se neka povelika crna guja, protegla iz droba i žalcem mi čakljala oči. Boljelo me do srca, branio sam se ja kolko sam imo takata, a ona mi sve vise stezala i pecala svud po đovdi. Na sred ćube joj je beše urezan veliki crn krst.Obrnuh se ka kuli, a ona u dum goraše. Pišti mi roblje, pomoć traži, al mene ruke ko svezane, mrdnut mogo nisam. Guja mi ispila obadva oka, pa sam bio obnevidio. Mokar od znoja, jedva sam se probudio i cijelo sam to jutro učio:“Rabbi jesil, vela tu asir, Rabbi temin bil hajr, amin da mi bide ova san na hajr…, puho sam niz lijevu ruku, da mi Allah san na dobro obrne. “Drugu noć, dolje iz Avlije, gdje je Dulova kuća, čuše se pucnji i šenluci. Poskaksmo iz sana i ja i majka ti.“ Bezbeli se oženi neki od komšijskih sinova” , – zavika Šeća. Mene nešto lednu, al se ne mrdnuh, nit ti provirih u sobu, ja Halid, kukavac, kukali. Ne slutih, ne znadoh…Dok su cijele noći pljanci pjevali “ Oj, đevojko Milijana…, Sa Komova vila kliče… “ ja u dušek učio dove i jor-ganom zatisko uši. Eh, da sam znao, oka ne bi sklopio, ko što ih od tad ne sklapam ni dan ni noć.

N A Š I P I S C I I S A N ĐAČ K A L I T E R AT U R A ŠEFKA BEGOVIĆ-LIČINA



N A Š I P I S C I I S A N ĐAČ K A L I T E R AT U R A ŠEFKA BEGOVIČ-LIČINA BEGOVIĆ-

Kad mi se sutradan, ha zora, na prag pobode Milić i reče mi : ” Beg, pomoz Bog! Vaša Đulka, sinoć svo-jevoljno doblježala za sinovca mi Jova. Posla me Radivoje da viđu oli, beže, primit mir?” – mene naživo sablja presječe na pola. Ona mi se guja ponovo priviđe i primače mi se da mi kopa oči i da me davi.Majka ti zavriska, bezbeli se u Avliji čulo, da Bog da, ti, krvnice, nikad ne čula, no ogluhla i oslijepela, ko što mi ta dan obadvoje oslijepismo.Jedva sam izgovorio:– Šta to trabunjaš, Miliću? Koja Đulka, čija? Jesil ti u svijes? Šećo, đe ti je šćer? Proviri u sobu, mrčana!-Nema je,- zakuka majka ti.Odjeknu joj jauk i brda ga prifatiše. Ko da su nastavila ponavljat.” Nema je, nema je!!! Odnijela bošču! Kuku mene, danas i do vijeka!!!”-Kod nas je kako vam velim. Eno došo pop da je krsti. Probraše joj ime Danica.-Jel tako, Miliću? Danica, veliš? Ona se, belćim, rodila za vas i eto vam je. Mir ne traži, niti navaljuj, mir ne pušćam. Komšije smo od davnina, poštivali se, pazili, na slave i Bajrame se družili, od vajkada. Vi devamili vaše, mi naše, jedni drugima nismo smetali. Ne poništavam ja ničije, vjera nam kazuje da svačije poštujemo, al do juče bi za vas do ruku da mi se oseče, za vase dijete bi poginuo da ga ko napane, al da se prijateljimo, ni u san mi palo nije, ovom pameću nikad, nikad… Ne more to, Miliću, ne more, jabuka se kalemi s jabukom, kruška s kruškom, ne more voćka s vrbom , ne more. Vi ste mi, međer, iza leđa dušmanili, vrebali da mi zabijete nož u srce. Premamiste mi dijete, kuću mi rasperišaniste, udariste mi na obraz, đe me najviše boli. Jazuk vam bilo! Komšije više nismo, ni prijatelji, ni znanci, sem stranci i vječni dušmani. -Đeca su to, voljeli se, uzeli se. Ona nam se reče i odma zavjetova da prifaća našu vjeru.Izgubih svijes, nisam vise ništa čuo, ni video kad ga je Mule izagno tojagom.Jedva Mursela skolismo, nakastio bio sa sjekirom da upane u komšijsku kuću, sestru da isječe ko hrepu. Beše mu krv nadošla u oči, damar mu ko konopac na slepočnicu oskočio, zubima škrguto ko testerom. Beše iskezio zube ko razjaren ris, prepadosmo se od rođenog sina.Majka mu izvadi prsa napolje, zakle na podojeno mlijeko, na Božje ime, da ruke ne kalja i robija zbog kučke. Šamija joj s glave spanu, upletnjaci popušćiše, pletenice joj se raščupale, pjenuška joj bijela na usta iskulja, a usta joj pomodrješe ko čivit. Mislio sam da će joj pamet ti dekik fiknut. Ja sam bježo što dalje od kule, izgubljen, sa puškom sam šumo havrljo, gubio se, vrisko sam sam koliko me grlo nosilo, kuko, al mi se bol iz lubine ne mrdnu. Ostanu tu da me jede, da me pali, ubada, da mi mozak izjedna kljuca i vadi. Sablja mi srce naživo sječe kad se iz Avlije prolomi glas: -O, Daniceeee! Nuoder!!! Mlada, dognaj govedaaa!!!Govedo, dognaj, dognaj, goveda, dogoni! Sad ste ti i Mule hizmećari jednačiti, jes, jes, jednačiti. Žuljalo te je šilte i hanumski život. O, sinji, ja kukavac, što ne ogluhnem da ne čujem, što ne umrijeh da ne doživim…?Od onda ti majka nije u svu pamet. Po cio dan pravi bulke od krpe i pruta. Veze bulki oči, lijepi joj kosu, šije joj dimije, prisloni na jastuk i prijeti joj:“ Prisjedni tu, Đulka, nemoj se otle mrdat, ima dušmana da te ne premamu, otmu. Čuješ li me, đevojko?”Ponekad je kroz oškrinuta vrata čujem kako kune:“ Da Bog da, sve sakato i ćoravo rodila, cio vijek bogalje njivila!Da Bog da nikad oči ne otvorila, ni progledala, no mlogo crna jada viđela!Sjetila se majke i ovoga kahara što si nas s njime napojila.Da Bog da ostala na nečare, pa sve od kuće do kuće prosila ko gabeljka i idarila se od svijeskija ogrizaka.”***U osvit zore dva konjanika, sa natovarenim osušenim listovima duhana, ukalupljenim u dvije povelike vreće, polahko su odmicala iz sela.-Smajo, opet na begovom i begovice mezaru ona žena u crnini leži, kopa zemlju i vrišti.– Prođi se šejtanska posla, Mušane. Kolko ko zadrobi, neka sam posrka. Nama valja do Peći potkovat noge. Dako u han stignemo prije akšama. Za njima odjeknu ženski vrisak: “ Ešhedu enellah illahe illAllah!” Tek izgri-jalo sunce se od ibreta zakloni za oblak, drveće zašušta, trava polegnu. Naslonjen na ogradi mezarja, sav u dron-jama, iz sveg glasa se cerekao krivonogi mazlum. Crna guja je gmizala ka kuli. Mursel pritrča, prignječi joj glavu i nabode je na vile…



Preselijo na ahiret, posle kraće bolesti, naš dugogodišnji počasni član društva.Zaim Azemović je rođen 1935. godine u Bukovici, kod Rožaja. Završio je Višu pedagošku školu u Kruševcu, a nakon toga je studirao filozofski fakultet. Radio je kao prosvjetni radnik u selima rožajske opštine, a bio je i direktor Udružene osnovne škole “Mustafa Pećanin” u Rožajama. Dio radnog vijeka proveo je Opštinskom sindikatu odakle je otišao u penziju.Iza Azemovića stoji plodan stvaralački rad u književnosti i priznati rezultati na sakupljanju narodnih umotvorina, kao i izučavanju i prezentovanju narodnih običaja i tradicije na našim prostorima. Poznat je široj javnosti po svom human-izmu i afirmaciji zajedničkog života. Autor je tridesetak knjiga proze, poezije, narodnih umotvorina, monografija i drugih spisateljskih formi.Pored brojnih nagrada i priznanja za književnost i rad u prosvjeti i društveno angažovanje, izdvajamo da je Zaim Azemović dobit-nik nagrade “Oktoih”, najveće nagrade grada Rožaja “30. septembar”, te Nagrade “Pero Ćamila Sijarića”. Još kao srednjoškolac za svoja literarna ostvarenja nagrađivan je na anonimnim konkursima u Beogradu, Zagrebu, Titogradu, Pljevljima...


ZAIM AZEMOVIĆ

MUDROST ***Ako si u životu previše lijen, ne gine ti siromaštvo... Ali ako si i previše pohlepan,ubiće te škrtost... Aa, ti onda potraži sredinu... *** ZNA SE SNAĆI Odluka Vučić je posle dugog i napornog razmišljanja, ipak odlučio da donese odluku,odlučio je da će morati sam da odluči, kada bude trebao odlučevati o bitnim pitanjima koja su odlučujuća... *** ZNANJE Lopovsko znanje se stiče visokim obrazovanjem, zato se obraz potroši a znanje ostane...

N A Š I P I S C I I S A N ĐAČ K A L I T E R AT U R A SALJA POPARA

*** PODVALA Vučiću su podvalili on tražio da mu donesu zlatnu ribicu... Oni mu dogurali poligraf... *** U mom kraju imaju dva sela zove se Tucanje i Pšanje, ne preporučujem da idete tamo bez razloga, jer morate proći Tucanje da dođete do Pišanja a obrnto je još gore... Morate preko Tucanja do Pišanja ili sa druge strane preko Pišanja na Tucanje... *** -Sexs u braku je davno prevaziđen, sada se najviše sexsa u mozak... *** -Sexs između muškarca i žene je čin prirode... Sexs između dva muškarca je politički kom-promis... Sexs između dve žene je odmazda... Epilog: Narode tako ti treba sad se jebi sam... *** -Bezobrazni ljudi su primorani da navlače lažnu masku na licu... *** -Nije sve otišlo u kurac, nešto je ostalo na njemu. *** -Od kako se svaki kurac počeo bavit politikom... Sve manje je pravog sexsa u životima ljudi. *** -Od kako su žene počele da se bave politikom iz odmazde su političari počeli da se bave pederlukom... *** -Ipak smo mi nebeski narod, kojeg čeka svijetla budućnost, posle smtri.... *** Život je patnja a smrt je stanje... Mi smo u stanju patnje... *** Lopovčine, lopovi, lopovčići: - Lopovčići pune zatvore... - Lopovi su režirani za osudu javnosti... - Lopovčine su kreatori svega i po običaju nedodirljivi... *** I crnim ovcama se isto piše kao i belim... SALJA POPARA.

Pored brojnih nagrada i priznanja za književnost i rad u prosvjeti i društveno angažovanje, izdvajamo da je Zaim Azemović dobit-n ik nagrade “Okto ih” , najveće nagrade grada Rožaja



D O P I S PIŠE: ALEN ALIBAŠIĆ

Poštovani dragi članovi KŠD SANĐAK u Sloveniji.

Drago mi je što vas mogu poselamiti.

Uz ovu priliku bi vas obavijestijo, da smo u KŠD SANĐAK prešli na novu savremeniju bazu naših članova i naših aktivnostima u društvu. Baza naših članova se je tokom godina pažljivo skupljala, poveječavala i mijenjala i naša želja je, da nastavimo sa upisivanjem novih članova i popravkom pogrešnih podataka. Kao što znate, da se ponekad mijenjaju adrese, brojevi i ostalo bi vas u prvoj vrsti zamolijo u koliko je na položnicu koju ste primili za članarinu 2015 godine prikazan pogrešan podatak o imenu ili adresi da nam to javite.

U društvu smo aktivno razmišljali kako bi najbolje povezali članove i kako bi jim najlakše donijeli informacije koje jih zanimaju. Tako smo se odlučili, da i mi idemo korak sa vre-menom i uključimo u naše društvo što više kontakta, kao što su mailovi i telefonski brojevi.Za članove smo dostupni i na facebook stranici koja če obječano kao i uradna internetna stranica tokom nekoliko vremena još višje zaživjeti. Na internetnoj i facebook stranici moči čete vidjeti sve aktivnosti i događaje našeg drušva kao i »prihajajoče dogodke«.

Znamo, da nema drušva brez članova zato su vaše razmišljanje i ideje o aktivnostima više nego dobro došle. Ideje o aktivnostima u prostorima KŠD SANĐAK možete nam poslati preko maila, preko pošte na našu adresu ili putem, koji je za vas najpovoljniji.

Sve koji su zainteresovani pa bi voljeli primiti list glas-sandžaka i koju riječ o aktivnostima u društvu preko elektronske pošte, vas molim da mi pošaljete svoje mailove sa imenom i prezimenom na [email protected] Zahvalijo bi se na pažnji i samo dodao: »Lijepo je pripadati nekome«.

Alen Alibašić



Č E S T I T K E REDAKCIJA GLAS SANĐAKA ČESTITA

Adisu i Almiri

Škrijelj srečno rođenje kčerke Larihe želi KŠD Sandžak

Samiru i Mev-

lidi Deljanin srečno rođenje sina Amara želi KŠD Sandžak

Emilu i Mireli

Kožar srečno rođenje sina Muhameda želi KŠD Sandžak

Nerminu Guberinić

i Ireni Todorović srečno rođenje sina Leona želi KŠD Sandžak

Mariju i Almi

Adrović Srečno rođenje kčerke Naile želi KŠD Sandžak

Arisu i Aldi-

jani Alibašič srečno rođenje sina Alina želi KŠD Sandžak

Anelu i Adisi

Alibašić srečno rođenje sina Taira želi KŠD Sandžak

Denisu i

Suadi Sejfić srečno rođenje sina Amina želi KŠD Sandžak

Denisu i Adeli

Mešanović srečno rođenje kčerke Inaje želi KŠD Sanžak

Enisu i

Albini Adrovič srečno rođenje sina Taja želi KŠD Sandžak

Ines i Kujtimu

Srečno rođenje sina Leana želi KŠD Sandžak

SRETNA NOVINA

SVIMA KOJI SU U 2015 DOBILI DIJETE I SVE NAJLEPŠE U ŽIVOTU VAM ŽELI KŠD SANDŽAK

Mirzetu i Sa-bini Šabotić sretno rođenje kčerke Ine želi KŠD Sandžak



Srečan zajednički život Editi Kočan sa Admirom Honsićem želi KŠD Sandžak u Sloveniji

Irmi Vesković i Damiru Škrijelju srečan zajednički život želi KŠD Sandžak u sloveniji

Čestitke za uspešan diplomski rad Ines Vesković želi KŠD Sandžak u Sloveniji

Srečno šerijatsko venčanje Eriku Skenderoviću sa Emi-nom Zeneli želi KŠD Sandžak u Sloveniji

Srečan zajednički život Eriku Skenderoviću sa Emi-nom Zeneli želi KŠD Sandžak u Sloveniji

Srečno i ostalim koji su u 2015 ušli u zajednički brak i sve najlepše želi KŠD Sandžak u Sloveniji

Č E S T I T K E REDAKCIJA GLAS SANĐAKA ČESTITA



Habiba(Agović)Osmanovićpreselila na ahiret 1932-2015 Familiji da je glava zdravo.KŠD Sandžak

Ibrahim (Jusuf ) Rovčaninpreselio na ahiret 5.12.2015 u 74 godini. Familiji da je glava zdravo. KŠD Sandžak

Sadrija (čkalja) Adrović iz dolnje vrbice živeo u Kam-niku preselijo na ahiret posle duže bolesti u 62. godini Familji da je glava zdravo.KŠD Sandžak

O S M R T N I C E REDAKCIJA GLAS SANDŽAKA



R E K L A M E SPONZORI KŠD SANĐAKA

NUDIMO: • avtoličarska in avtokleparska dela na osebnem in tovornem programu• popravila toče brez lakiranja• poliranje vozil• servis ter polnjenje klimatskih naprav• hitri servis vozil ter priprava na tehnični pregled ...

KO V NESREČI NISI SAM ...

Podjelše 21241 Kamnik

T: 01 8391 169GSM: 041 683 016

Srečno vožnjo 2016!

30 let delovanja



A D


Documents

Glas sandžaka A4 BROJ 38 December 2015 dokončna.indd