Globalni ciljevi održivog razvoja do 2030. Izvještaj za 2016. i 2017.

ODRAZ - Održivi razvoj zajednice

Rujan 2017.

2

Impresum

Izdavač:

ODRAZ - Održivi razvoj zajednice

Prevela i uredila:

Elizabet Gašparov

Suradnica:

Lidija Pavić-Rogošić

Zagreb, rujan 2017.

Izvještaj je u elektronskom obliku dostupan na www.odraz.hr

3

Sadržaj

Uvod ........................................................................................................................................... 4

Cilj 1. Svijet bez siromaštva ....................................................................................................... 7

Cilj 2. Svijet bez gladi ................................................................................................................ 9

Cilj 3. Zdravlje i blagostanje .................................................................................................... 10

Cilj 4. Kvalitetno obrazovanje ................................................................................................. 11

Cilj 5. Rodna ravnopravnost ..................................................................................................... 12

Cilj 6. Čista voda i sanitarni uvjeti ........................................................................................... 13

Cilj 7. Pristupačna energija iz čistih izvora .............................................................................. 14

Cilj 8. Dostojanstven rad i ekonomski rast .............................................................................. 15

Cilj 9. Industrija, inovacije i infrastruktura .............................................................................. 16

Cilj 10. Smanjenje nejednakosti ............................................................................................... 17

Cilj 11. Održivi gradovi i zajednice ......................................................................................... 18

Cilj 12. Odgovorna potrošnja i proizvodnja ............................................................................. 19

Cilj 13. Zaštita klime ................................................................................................................ 20

Cilj 14. Očuvanje vodenog svijeta ........................................................................................... 21

Cilj 15. Očuvanje života na zemlji ........................................................................................... 22

Cilj 16. Mir, pravda i snažne institucije ................................................................................... 23

Cilj 17. Partnerstvom do ciljeva ............................................................................................... 24

Literatura .................................................................................................................................. 25

4

˝Ciljevi se odnose na sva društva. Čak i najbogatije zemlje još uvijek moraju potpuno osnažiti

prava žena ili eliminirati diskriminaciju. Svi će narodi morati ostvariti ciljeve održivog razvoja

u svojim nacionalnim politikama ako ih želimo postići. S kolektivnim globalnim akcijama

možemo iskoristiti prilike koje su pred nama i, zajedno, ispuniti obećanje Programa za održivi

razvoj 2030. da nikog nećemo ostaviti na cjedilu.˝

Ban Ki-moon

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda

˝Održivi razvoj temelji se na ljudskim pravima i osiguranju mira i sigurnosti. Ne ostavljati

nikoga na cjedilu znači i smanjiti nejednakosti unutar i među zemljama, dosežući tako i one

najranjivije, ali i ojačati našu odluku za sprječavanje sukoba i održanje mira. Ovaj izvještaj

daje pregled naših dosadašnjih napora. Izvještaj naglašava da političko vodstvo na najvišoj

razini i nova partnerstva su neopohodni za postizanje održivosti. Zato pozivam vlade i

zainteresirane strane da prepoznaju nedostatke koju su identificirati u ovom izvještaju - u

provedbi, financiranju i političkoj volji - i zajedno se povežu kako bi ispunili viziju i zadržali

obećanje.˝

António Guterres

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda

5

Uvod

Izvještaji UN-a o Globalnim ciljevima održivog razvoja (eng. Sustainable Development Goals)

za 2016. i 2017. po prvi put statistički pokazuju gdje se svijet nalazi na početku našeg

kolektivnog putovanja prema 2030. godini. Izvještaji analiziraju odabrane pokazatelje kako bi

se istaknuli kritični nedostaci i izazovi koji još nisu savladani. Iz predstavljenih podataka

vidljivo je da je ostvaren napredak na području ljudskih prava i suradnje na međunarodnoj

razini. S druge strane, zabrinjava činjenica da se okolišna sigurnost društva smanjuje, pogotovo

u području pristupačnosti pitkoj vodi i prijetnji koje nam mogu donijeti klimatske promjene.

U hrvatskom prijevodu napretka u ostvarivanju Globalnih ciljeva održivog razvoja, koji je

ODRAZ priredio, sažeto su prikazani izvještaji iz 2016. i 2017. godine, objedinjujući tako prve

dvije godine provedbe Programa za održivi razvoj 2030.

Od osnutka 2000. do danas ODRAZ - Održivi razvoj zajednice zagovara, potiče na akciju i

pruža potporu provedbi promjena usmjerenih prema održivosti. Podržavajući Globalne ciljeve

održivog razvoja, ODRAZ je odmah nakon što ih je UN usvojio u rujnu 2015. objavio

publikaciju s kratkim prikazom tih ciljeva, kako bismo informirali građane i zainteresirane

dionike u Hrvatskoj o dogovorenom programu za razvoj na svjetskoj razini do 2030. Od tada

smo tiskali još dva izdanja publikacije koja je dostupna u elektroničkom obliku na

www.odraz.hr. Priprema ovog izvještaja dodatan je korak ODRAZ-ovom doprinosu u

promoviranju načela održivog razvoja.

Slika 1. Broj populacije tijekom godina po regijama (izvor: ourworldindata.org)

6

Slika 2. Broj stvarne i predviđene populacije tijekom godina po razini obrazovanja

(izvor: ourworldindata.org)

Slika 3. Broj populacije koja živi u ekstremnom siromaštvu tijekom godina

(izvor: ourworldindata.org)

7

Slika 4. Ulaganja u obnovljive izvore energije tijekom godina po regijama

(izvor: ourworldindata.org)

Slika 5. Globalna potrošnja primarnih izvora energije tijekom godina

(izvor: ourworldindata.org)

8

Cilj 1. Svijet bez siromaštva Cilj 1. usmjeren je na okončanje siromaštva u svim

oblicima kroz međusobno povezane strategije kao što je

promoviranje sustava socijalne zaštite. Osiguranje

osnovnog životnog standarda za sve ljude sama je bit

održivog razvoja. Do kraja 2030. želi se iskorijeniti

ekstremno siromaštvo, dakle svih onih koji žive s manje

od 1,25 USD na dan. Iako je globalna stopa ekstremnog

siromaštva od 2000. smanjena za više od polovice,

potrebni su pojačani napori za povećanje dohotka,

ublažavanje patnje i izgradnju otpornosti onih koji su još

uvijek siromašni, posebice u Subsaharskoj Africi. Potrebno je proširiti sustave socijalne zaštite i ublažiti

rizike za zemlje u kojima se češće pojavljuju katastrofe, a koje obično pogađaju najsiromašnije zemlje

svijeta.

U razdoblju 2002.-2012. udio globalnog stanovništva koji živi u

ekstremnom siromaštvu smanjio se s 26 na 13 posto - što znači da

je 2012. svaka osma osoba u svijetu živjela u ekstremnom

siromaštvu. 2013. se broj ljudi koji živi ispod granice siromaštva

smanjio na 767 milijuna (11 posto) u odnosu na 1,7 milijardi ljudi

(28 posto) u 1999.

2015. se postotak zaposlenih stanovnika koji su živjeli sa svojim

obiteljima s manje od 1,90 USD po osobi dnevno smanjio na 10

posto u odnosu na 28 posto u 2000.

Mladi u dobi od 15 do 24 godina najvjerojatnije će biti među

siromašnim radnicima: 2015. je 16 posto svih zaposlenih mladih

živjelo ispod granice siromaštva, u usporedbi s 9 posto radno

sposobnih odraslih osoba.

Manje od polovice svjetskog stanovništva prima barem jednu

vrstu socijalne zaštite.

2016. je samo 22 posto nezaposlenih u svijetu primilo naknade za

nezaposlene, 28 posto osoba s teškim invaliditetom dobilo je

invalidninu, 35 posto djece bilo je obuhvaćeno socijalnom

zaštitom, 41 posto žena koje su rodile primile su porodiljnu

naknadu.

2012. u Subsaharskoj Africi više od 40 posto ljudi živjelo je s

manje od 1,90 USD na dan.

9

Cilj 2. Svijet bez gladi Cilj 2. usmjeren je na okončanje gladi i svih oblika

pothranjenosti, osiguranje opskrbe hrane i postizanje održive

proizvodnje hrane do 2030. Temelji se na ideji da svatko treba

imati pristup hrani koja je dovoljno hranjiva i kvalitetna što

zahtijeva široku promociju održive poljoprivrede,

udvostručenje poljoprivredne produktivnosti, povećana

ulaganja i pravilno funkcioniranje tržišta hrane jer rješavanje

gladi ne može se riješiti samo povećanjem proizvodnje hrane.

U razdoblju 2000.-2002. udio stanovništva koji pati od gladi

globalno opada s 15 na 11 posto. Međutim, gotovo 800

milijuna ljudi širom svijeta još uvijek nema pristup

adekvatnoj hrani.

2014. svako četvrto dijete mlađe od 5 godina imalo je

usporen rast - što se odnosi na oko 158,6 milijuna djece.

U razdoblju 2000. – 2014. udio djece mlađe od 5 godina s

prekomjernom tjelesnom težinom porastao je za 20 posto.

2014. oko 41 milijuna djece u ovoj dobnoj skupini imalo je

prekomjernu tjelesnu težinu, a gotovo polovica njih živi u

Aziji.

Broj pothranjenih smanjio se s 930 milijuna u razdoblju

2000.-2002. na oko 793 milijuna ljudi u razdoblju 2014.-

2016.

Stopa usporenog rasta djece smanjila se sa 33 posto u 2000.

na 23 posto u 2016.

U razdoblju 2014. - 2016. Južna Azija i Subsaharska Afrika

čine 63 posto svjetske populacije koja je pothranjena.

Bez ubrzanog napretka i usklađenog djelovanja, problem

gladi postojat će i nakon 2030.

10

Cilj 3. Zdravlje i blagostanje Cilj 3. usmjeren je na osiguranje zdravlja i promicanje

dobrobiti za sve ljude svih uzrasta; odnosi se na sve

glavne zdravstvene prioritete i poziva na poboljšanje

reproduktivnog zdravlja i zdravlja majki i djece;

smanjenje zdravstvenih opasnosti i osiguravanje

univerzalnog pristupa sigurnim, učinkovitim,

kvalitetnim i pristupačnim lijekovima kao i

zdravstvenom pokrivenošću. Tijekom posljednjih 15

godina stanje se popravlja: učestalost zaraznih bolesti

je smanjena, a zdravstvene usluge su unaprijeđene. Međutim da bi se ispunili ciljevi do 2030.,

zdravstvene usluge moraju se proširiti, posebice u regijama koje su najviše ugrožene.

U razdoblju 1990.-2015. maternalna smrtnost smanjila

se za 44 posto.

2015. umrlo je oko 5,9 milijuna djece mlađe od 5

godina, uglavnom zbog uzroka koji su se mogli

spriječiti.

2015. tri od četiri žene reproduktivne dobi (15 - 49

godina) koje su u braku ili žive u zajednici koriste

moderne metode kontracepcije.

Među ljudima mlađima od 70, kardiovaskularne bolesti

i rak čine gotovo 2/3 smrtnih slučajeva od ne-zaraznih

bolesti. Međutim, u razdoblju 2000.-2015., rizik od

umiranja od jedne od četiri glavne nezarazne bolesti -

kardiovaskularnih bolesti, raka, dijabetesa ili kroničnih

bolesti dišnih puteva - pao je s 23 na 19 posto - što nije

dovoljno brzo da bi se ostvario ovaj cilj do 2030.

2012. onečišćenje zraka u kućanstvu od kuhanja s

nečistim gorivima i neučinkovitim tehnologijama dovelo

je do procijenjenih 4,3 milijuna smrtnih slučajeva. Još 3

milijuna smrtnih slučajeva pripisano je onečišćenju

zraka iz prometa, industrijskim izvorima i sagorijevanju

otpada.

U razdoblju 2000.-2015. učestalost HIV-a, malarije i

tuberkuloze globalno se smanjila. Međutim, u 2015. je

2,1 milijuna novih ljudi oboljelo od HIV-a. Gotovo

polovici svjetske populacije prijeti opasnost od malarije

- Subsaharska Afrika čini 89 posto svih slučajeva.

11

Cilj 4. Kvalitetno obrazovanje Cilj 4. usmjeren je na osiguranje uključivog i

kvalitetnog obrazovanja za sve ljude te promoviranje

mogućnosti cjeloživotnog učenja. Unatoč znatnom

napretku u upisu u školu, milijuni djece ostaju izvan

sustava školovanja, osobito kada se obrazovni sustavi

bore za održavanje koraka s rastom stanovništva. Čak

i kada se upiše više djece, mnogi od njih ne stječu

osnovne vještine. Kvalitetno obrazovanje otežava

nedostatak kvalitetnih nastavnika i odgovarajućih

školskih ustanova. Postizanje ovog cilja zahtijevat će pojačane napore, osobito u Subsaharskoj Africi i

Južnoj Aziji, posebice za ranjivu populaciju kao što su osobe s invaliditetom ili izbjeglice.

2013. 59 milijuna osnovnoškolske djece nije išlo u školu.

2013. bilo je 757 milijuna odraslih (u dobi od 15 i više) koji

ne znaju čitati i pisati, od kojih su 2/3 bile žene.

Za siromašnu djecu, djecu koja žive u ruralnim područjima,

bez roditelja ili s roditeljima s malo ili bez obrazovanja,

manje je vjerojatno da će pohađati školu.

Temeljne vještine pružaju solidnu osnovu mladim ljudima

za daljnje učenje tijekom njihovog života.

U najsiromašnijim zemljama samo 40 posto djece sudjeluje

u obrazovanju godinu dana prije početka osnovne škole.

Unatoč napretku, više od četvrt milijardi djece školske

dobi, adolescenata i mladih ne pohađa školu.

Siromaštvo, spol i mjesto prebivališta utječu na sposobnost

čitanja.

12

Cilj 5. Rodna ravnopravnost Cilj 5. usmjeren je na postizanje rodne ravnopravnosti i

osnaživanje svih žena i djevojčica. Posljednjih desetljeća

postoji napredak u ostvarenju tog cilja: smrtnost majki je

smanjena, a stručna skrb tijekom porođaja je povećana.

Napredak je postignut u području seksualnog i

reproduktivnog zdravlja i reproduktivnih prava. Rađanje

adolescentica se smanjilo. Međutim, nejednakost

spolova i dalje postoji širom svijeta, oduzimajući tako

ženama i djevojčicama njihova temeljna prava i slobode.

Postizanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena i

djevojaka zahtijevat će snažnije napore, uključujući zakonske okvire, kako bi se suprotstavilo duboko

ukorijenjenoj diskriminaciji na temelju spola koja često proizlazi iz patrijarhalnih stavova i srodnih

društvenih normi.

Na temelju anketa provedenih u razdoblju 2000.-2014. u 59

zemalja, žene troše 19 posto svog vremena na neplaćeni rad

dok je ta brojka kod muškaraca 8 posto.

2016. udio žena u parlamentima porastao je za 23 posto što je

porast za 6 posto u posljednjem desetljeću. U većini od 67

zemalja s podacima od 2009. do 2015., manje od trećine

položaja višeg i srednjeg menadžmenta držale su žene.

Prema istraživanjima provedenim između 2005. i 2016. u 87

zemalja, svaka peta djevojka i žena u dobi od 15 do 49 godina

koja je ikada bila u braku ili zajednici bila je izložena

fizičkom ili seksualnom nasilju od strane svog partnera u

proteklih 12 mjeseci.

2000. se svaka treća žena od 20 do 24 godine udala prije 18.

godine. Do 2015. omjer se smanjio na otprilike 1:4. Međutim,

maloljetnički brakovi i dalje su uobičajeni u Južnoj Aziji i

Subsaharskoj Africi.

U 30 zemalja u kojima postoji praksa genitalnog sakaćenja,

više od trećine djevojaka u dobi od 15 do 19 godina prolazi

taj postupak.

13

Cilj 6. Čista voda i sanitarni uvjeti Cilj 6. usmjeren je na osiguranje sanitarnih uvjeta i pristup

pitkoj vodi za sve. Program za 2030. prepoznaje važnost

vodnih resursa za održivi razvoj i vitalnu ulogu kojeg će

imati poboljšani sustav vode za piće, sanitarni i higijenski

uvjeti, uključujući zdravlje, obrazovanje i iskorjenjivanje

siromaštva. Trenutno je više od 2 milijarde ljudi suočeno s

problemom nedostatka pitke vode, a ta brojka postat će i

veća s rastom populacije i utjecajem klimatskih promjena.

2015. je 6,6 milijardi ljudi ili 91 posto svjetske populacije

koristilo poboljšani izvor vode za piće, u usporedbi s 82

posto 2000. Međutim, 2015. je procijenjeno da je 663

milijuna ljudi još uvijek koristilo neobrađene izvore vode

ili površinske vode.

Problem nedostatka vode utječe na više od 2 milijarde ljudi

širom svijeta; predviđa se porast ovog problema.

2015. je 5,2 milijarde ljudi (71 posto svjetske populacije)

koristilo "sigurno upravljanu" uslugu pitke vode -

poboljšani izvor koji je adekvatno opremljen, svakodnevno

dostupan i nije kontaminiran.

2015. je 2,9 milijardi ljudi (39 posto svjetske populacije)

koristilo "sigurno upravljane" sanitarnim uslugama -

osnovna usluga koja sigurno tretira ljudski otpad.

Dobivanje adekvatnih financijskih sredstava bit će

ključno za postizanje napretka u sektoru voda.

14

Cilj 7. Pristupačna energija iz čistih izvora

Ciljem 7. nastoji se osigurati pristup pristupačnoj,

pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve.

Pristup pristupačnoj, pouzdanoj i održivoj energiji

ključan je za postizanje mnogih ciljeva održivog

razvoja, primjerice iskorjenjivanja siromaštva kroz

poboljšanja u zdravstvu, obrazovanju, vodoopskrbi

i industrijalizaciji radi ublažavanja klimatskih

promjena. Međutim, pristup energiji jako varira

među zemljama, a trenutačna stopa napretka nije

dovoljna da bi se postigao ovaj cilj do 2030.

Potrebni su udvostručeni napori, posebno za zemlje s velikim deficitom pristupa energiji i velikom

potrošnjom energije, ali i bolje financiranje i spremnost zemalja da ambicioznije pristupe novim

tehnologijama.

Udio globalnog stanovništva s pristupom električnoj energiji

stalno se povećava, sa 79 posto 2000. na 85 posto u 2012.

Unatoč tim poboljšanjima, 2012. još uvije 1.1 milijarda ljudi

nema pristup ovoj usluzi.

2014. oko 3 milijarde ljudi, više od 40 posto svjetske

populacije, oslanjalo se na korištenje zagađujućih i nezdravih

goriva za kuhanje.

Pristup čistim gorivima i tehnologijama za kuhanje povećao

se na 57 posto u 2014. s 50 posto u 2000. Ipak, više od 3

milijarde ljudi, većinom u Aziji i Subsaharskoj Africi,

nemaju pristup čistim gorivima i tehnologijama za kuhanje te

su izloženi visokim razinama onečišćenja zraka u kućanstvu.

U razdoblju 2010.-2012. povećana je upotreba suvremenih

obnovljivih energija, po stopi od 4 posto godišnje.

U razdoblju 2010. - 2012. oko 68 posto uštede energije

ostvareno je u razvijenim regijama, s Istočnom Azijom kao

najvećim doprinositeljem.

2014. 96 posto urbanog stanovništva ima pristup električnoj

energiji, dok je na ruralnim područjima taj iznos 73 posto.

Udio obnovljive energije u finalnoj potrošnji energije sporo

raste: od 17,5 posto 2010. na 18,3 posto 2014., što nije

dovoljno brzo da bi se ostvario ovaj cilj do 2030. Najveći dio

povećanja odnosi se korištenje energije vode, sunca i vjetra.

15

Cilj 8. Dostojanstven rad i ekonomski rast Cilj 8. usmjeren je na pružanje mogućnosti za punu i

produktivnu zaposlenost i dostojanstven rad za sve, kao

i iskorjenjivanje prisilnog rada, trgovine ljudima i

dječjeg rada. Također je usmjeren na promoviranje

kontinuiranog, uključivog i održivog ekonomskog rasta,

koji je glavni pokretač održivog razvoja. Održivi i

uključiv ekonomski rast potiče razvoj pružajući više

resursa za obrazovanje, zdravlje, osobnu potrošnju i

promet, vodu i energetsku infrastrukturu. Takav

ekonomski rast također može dovesti do novih i boljih mogućnosti zapošljavanja. No, kako bi se

omogućilo budućim generacijama da iskoriste današnji ekonomski rast, takav rast mora biti okolišno

prihvatljiv, a ne rezultat neodrživog iskorištavanja resursa.

U razdoblju 2005. - 2009. prosječna godišnja stopa rasta

BDP-a po glavi stanovnika u najmanje razvijenim

zemljama pala je sa 4,7 posto na 2,6 posto. To je puno

manje od ciljne stope od 7 posto godišnje.

2015. stopa nezaposlenosti žena iznosila je 6,7 posto u

odnosu na 5,8 posto za muškarce. U Zapadnoj Aziji i

Sjevernoj Africi stopa nezaposlenosti žena je bila više

nego dvostruko veća od stope kod muškaraca.

Iako se produktivnost rada povećala u zemljama u razvoju

u razdoblju 2005.-2015., vrijednost za razvijene regije još

je dvostruko veća od bilo koje regije u razvoju, a oko 20

puta veća od vrijednosti za Subsaharsku Afriku i Južnu

Aziju.

Stopa nezaposlenosti u svijetu smanjila se sa 6,1 posto u

2010. na 5,7 posto u 2016. Unatoč ukupnom napretku,

mladi (u dobi od 15 do 24 godine) su imali gotovo tri puta

veću vjerojatnost od odraslih da izgube posao.

Iako se situacija poboljšava, svako deseto dijete još uvijek

je prisiljeno raditi. Broj djece u dobi od 5 do 17 godina

koja su morala raditi smanjio se s 246 milijuna u 2000. na

168 milijuna u 2012. Više od polovice njih (85 milijuna)

bilo je izloženo opasnim oblicima rada.

16

Cilj 9. Industrija, inovacije i infrastruktura Cilj 9. usmjeren je na promociju razvoja infrastrukture,

industrijalizacije i inovacija. To se može postići putem

poboljšane međunarodne i domaće financijske,

tehnološke i tehničke podrške, istraživanja i inovacija te

povećanog pristupa informacijskoj i komunikacijskoj

tehnologiji. Infrastruktura osigurava osnovne fizičke

objekte neophodne za poslovanje i društvo;

industrijalizacija potiče ekonomski rast i otvaranje novih

radnih mjesta, čime se smanjuje nejednakost prihoda; inovacije šire tehnološke mogućnosti industrijskih

sektora i vode razvoju novih vještina. Posljednjih godina stalni napredak postignut je u sva tri područja.

Međutim, potrebno je obnoviti ulaganja u najmanje razvijenim zemljama za izgradnju infrastrukture i

osigurati udvostručenje udjela BDP-a u industrije tih zemalja do 2030.

Učinkovite usluge transporta potiču gospodarski razvoj:

2015. je globalni ekonomski utjecaj zračnog prijevoza

procijenjen na 2,7 bilijuna USD odnosno 3,5 posto globalnog

BDP-a. Cestovni promet još uvijek je dominantan oblik

prijevoza putnika.

2015. je dodana vrijednost proizvodnje po stanovniku bila

manja od 100 USD godišnje u najnerazvijenim zemljama i

oko 5,000 USD u razvijenim zemljama.

Iako je 2005.-2016. dodana vrijednost proizvodnje po

stanovniku porasla za 59 posto u najmanje razvijenim

zemljama, ona iznosi 100 USD po glavi stanovnika, za razliku

od 4.621 USD u Europi i Sjevernoj Americi.

Razvijene regije izdvojile su gotovo 2,4 posto BDP-a za

istraživanje i razvoj, a najmanje razvijene zemlje i zemlje u

razvoju manje od 0,3 posto.

2015. je mobilna širokopojasna usluga treće generacije (3G)

obuhvatila 89 posto urbanog stanovništva, ali samo 29 posto

ruralnog stanovništva. 2016. je 95 posto svjetske populacije

bilo pokriveno 2G signalom, a 84 posto stanovništva bilo je u

opsegu 3G signala.

U razdoblju 2000.-2014. zabilježena su smanjenja emisije

ugljičnog dioksida (CO2) za 36 posto u Europi i Sjevernoj

Americi te u 10 najvećih proizvodnih zemalja. Nažalost, taj

trend nije vidljiv na globalnoj razini.

17

Cilj 10. Smanjenje nejednakosti Cilj 10. usmjeren je na smanjenje nejednakosti u dohotku,

kao i onih na temelju spola, dobi, invaliditeta, rase, klase,

etničke pripadnosti, vjeroispovijesti etc. - kako unutar

tako i među zemljama. No, napredak u smanjenju

nejednakosti unutar i među zemljama je različit.

Dohodovna nejednakost smanjila se u mnogim zemljama

koje imaju kontinuirani ekonomski rast, dok se povećava

u onima s negativnim rastom. U međuvremenu, treba

ojačati glas zemalja u razvoju u međunarodnom

ekonomskom i financijskom odlučivanju.

U razdoblju 2011.-2015. u 49 od 83 zemlje dohodak i

potrošnja po glavi stanovnika najsiromašnijih 40 posto

stanovništva rastao je brže od nacionalnog prosjeka.

No, u zemljama sa smanjenim dohotkom i potrošnjom

po glavi stanovnika, najviše je stradalo tih 40 posto

najsiromašnijih. Održivi rast prihoda je potreban za

smanjenje nejednakosti i osiguranje zajedničkog

prosperiteta. Upravo je održivi ekonomski rast

pomogao smanjiti nejednakost dohotka u mnogim

zemljama.

Dok tehnologija potiče niže troškove, slanje pošiljaka

još uvijek je relativno skupo. Trošak slanja novca preko

međunarodnih granica iznosio je u prosjeku 7,5 posto

iznosa, što je dvostruko više od ciljne stope od 3 posto.

Nove i poboljšane tehnologije, kao što su prepaid

kartice i mobilni operateri, pomogle su smanjiti te

naknade za 2 do 4 posto, ali još uvijek te usluge nisu

široko dostupne.

18

Cilj 11. Održivi gradovi i zajednice Cilj 11. usmjeren je na obnovu i planiranje gradova i

naselja na način koji potiče koheziju zajednice i

osobnu sigurnost, kao i inovacije i zapošljavanje.

Tijek urbanog rasta bio je bez presedana: više od

polovice svjetske populacije živjelo je u gradovima u

2015. Dok su gradovi inkubatori inovativnosti i

potiču povećanje zaposlenosti i ekonomskog rasta,

brza urbanizacija donijela je sa sobom ogromne

izazove, uključujući neadekvatno stanovanje, veću

zagađenost zraka i nedostatak pristupa osnovnim

uslugama i infrastrukturi. Međutim, urbanim planiranjem i održivim upravljanjem, gradove i naselja

možemo učiniti uključivim, sigurnim, izdržljivim i održivim.

Udio gradske populacije koji živi u slamovima se smanjio

za 20 posto u odnosu na 2000. No, povećava se ukupan

broj ljudi koji žive u divlje izgrađenim, neplaniranim

kvartovima bez adekvatne infrastrukture i sanitarnih

uvjeta. U 2014. je 800 milijuna gradskih stanovnika

živjelo u slamovima, dok je 2000. taj broj iznosio 792.000

milijuna.

Proširenje gradskog zemljišta nesrazmjerno je veliko u

odnosu na povećanje gradske populacije.

Samo 65 posto svjetskog stanovništva ima pristup sustavu

prikupljanja komunalnog otpada.

U većini gradova diljem svijeta, zagađeni zrak je

neizbježna i glavna opasnost za zdravlje. U 2014. je oko

pola gradskog stanovništva (na globalnoj razini) bilo

izloženo razinama onečišćenja zraka najmanje 2,5 puta

iznad standarda sigurnosti koju je odredila Svjetska

zdravstvena organizacija.

Od 2015. su 142 zemlje razvile politike urbanog razvoja

na nacionalnoj razini. Većina tih politika je u skladu s

prioritetnim područjima Globalnih ciljeva održivog

razvoja i njihova provedba je vrlo važna za postizanje tih

ciljeva. Za održivu urbanizaciju, nacionalne vlasti trebaju

surađivati s regionalnim i lokalnim razinama, kako bi se

osiguralo koordinirano djelovanje. Ti planovi promoviraju

jače veze između urbanih, peri-urbanih i ruralnih područja.

19

Cilj 12. Odgovorna potrošnja i proizvodnja Održivi rast i razvoj zahtijevaju smanjenje korištenja

neobnovljivih prirodnih resursa i otrovnih materijala, kao i

smanjenje otpada i onečišćujućih tvari, tijekom cijelog

procesa proizvodnje i potrošnje. Cilj 12. potiče održiviju

potrošnju i načine proizvodnje kroz različite mjere,

uključujući specifične politike i međunarodne sporazume o

upravljanju materijalima toksičnim za okoliš. Održiva

proizvodnja koristi manje resursa za istu vrijednost

ekonomske proizvodnje, a održiva potrošnja smanjuje

potrebu za prekomjernom potrošnjom resursa. Međutim, tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća ekološki

otisak na globalnoj razini se povećao, kao i količina materijala koja se koristi u proizvodnim procesima.

S rastom industrijalizacije raste i upotreba sirovina: 2010.

ekološki otisak po jedinici BDP-a (količina korištenih

primarnih materijala) razvijenih zemalja iznosio je 23,6

kilograma po jedinici BDP-a, u usporedbi s 14,5 kilograma

po jedinici BDP-a u zemljama u razvoju.

Iste godine domaća potrošnja materijala po glavi stanovnika

u razvijenim zemljama bila je 72 posto veća nego u zemljama

u razvoju.

Ekološki otisak čovječanstva povećan je s 48,5 milijardi tona

u 2000. na 69,3 milijardi tona u 2010. Ekološki otisak po

glavi stanovnika povećao se s 8 tona po osobi na 10 tona u

istom razdoblju.

2010. Australija i Novi Zeland imali su najveći ekološki

otisak po glavi stanovnika (35 tona po osobi), a slijede ih

Europa i Sjeverna Amerika (20 tona po osobi). Subsaharska

Afrika imala je najniži otisak (2,5 tone po osobi).

Gotovo sve države članice Ujedinjenih naroda sudjeluju u

barem jednom globalnom sporazumu o okolišu o

kemikalijama i opasnom otpadu. Međutim, mnoge zemlje i

dalje ne ispunjavaju svoje obveze izvješćivanja: između 2010.

i 2014. samo 51 posto stranaka Stockholmske konvencije, 57

posto stranaka Baselske konvencije i 71 posto stranaka Rotterdamske konvencije u potpunosti su ispunjavale

obveze izvješćivanja o provedbi tih sporazuma.

20

Cilj 13. Zaštita klime Klimatske promjene predstavljaju najveću prijetnju razvoju,

a njeni rasprostranjeni utjecaji bez presedana opterećuju

najsiromašnije i najranjivije. Cilj 13. poziva na borbu, ali i na

izgradnju otpornosti u reagiranju na klimatske opasnosti i

prirodne katastrofe. Smanjenje utjecaja klimatskih promjena

i njezini učinci zahtijevaju jačanje zamaha započetog

Pariškim sporazumom o promjeni klime. Osim porasta razine

mora i globalnih temperatura, ekstremne vremenske neprilike

postaju sve češće, a prirodna staništa poput koraljnih grebena propadaju. Te promjene utječu na ljude

posvuda, ali nesrazmjerno najviše štete najsiromašnijima i najranjivijima.

U travnju 2016. 175 država članica UN-a potpisalo je

povijesni Pariški sporazum, koji postavlja temelje za

ambiciozne klimatske akcije od strane svih, kako bi se

osiguralo da globalna temperatura ne poraste za više od 2°C.

U razdoblju 2000.-2013. umrlo je prosječno 83.000 ljudi, a

svake godine zahvaćeno je 211 milijun zbog prirodnih

katastrofa.

2015. samo su 83 zemlje imale propise za upravljanje rizikom

od katastrofe.

Broj smrtnih slučajeva koji se pripisuju prirodnim

opasnostima i dalje raste, unatoč napretku u provedbi

strategija smanjenja rizika od katastrofa: u razdoblju 1990.-

2015. više od 1,6 milijuna ljudi poginulo je u prijavljenim

prirodnim nepogodama.

Mnoge su zemlje počele provoditi nacionalne i lokalne

strategije smanjenja rizika od katastrofa: u razdoblju 2014.-

2015. većina država izvjestiteljica naznačila je da su procjene

utjecaja na okoliš, zakonodavstvo o zaštićenim područjima,

projekti i programi prilagodbe klimatskim promjenama te

integrirano planiranje odigrali glavnu ulogu u smanjenju

temeljnih čimbenika rizika.

Rizici od prirodnih katastrofa povećavaju se sa

siromaštvom, nejednakošću, degradacijom okoliša i lošim

urbanim planiranjem.

21

Cilj 14. Očuvanje vodenog svijeta

Cilj 14. usmjeren je na promicanje očuvanja i održivo

korištenje morskih i obalnih ekosustava, spriječavanje

onečišćenja mora i povećanje ekonomske koristi malim

otočnim zemljama i zemljama u razvoju od održivog

korištenja morskih resursa. Oceani, mora i drugi morski

resursi bitni su za ljudsko blagostanje i društveni i

ekonomski razvoj diljem svijeta. Njihovo očuvanje i održivo

korištenje ključni su za postizanje Programa za održivi

razvoj 2030., osobito za male otočne zemlje. Oceani pomažu u reguliranju globalnog ekosustava

apsorpcijom topline i ugljičnog dioksida (CO2) iz atmosfere. Međutim, izrazito su osjetljivi na

degradaciju okoliša, prekomjeran ribolov, klimatske promjene i onečišćenja. Budući da se oceani

protežu preko mnogo granica, upravljanje morskim resursima zahtijeva intervencije na svim razinama

(nacionalnim, regionalnim i globalnim).

Morski resursi su osobito važni za ljude koji žive na obali,

a koji su 2010. činili 37 posto svjetskog stanovništva.

Udio globalnih zaliha ribe na biološki neodrživim

razinama povećao se s 10 posto u 1974. na 31 posto u

2013.

Prosječna pokrivenost područja biološke raznolikosti u

moru u zaštićenim područjima porasla je s 32 posto u

2000. na 45 posto u 2017.

Oceani apsorbiraju do 30 posto godišnje emisije CO2

proizvedene ljudskom djelatnošću. Međutim, apsorbirani

CO2 također dovodi do povećanja kiselosti morske vode

koja ugrožava mnoge morske vrste, poput koralja.

Procijenjeno je da će se do 2100. kiselost mora povećati

za 150 posto.

Bez usklađenog djelovanja, obalna eutrofikacija (starenje

vodenih ekosustava) povećat će se za jednu petinu velikih

morskih ekosustava do 2050.

22

Cilj 15. Očuvanje života na zemlji Cilj 15. usmjeren je na održivo gospodarenje šumama,

obnavljanje degradiranih područja i prirodnih staništa i

uspješno zaustavljanje gubitka bioraznolikosti. Očuvanje

različitih oblika života na kopnu zahtijeva ciljane napore u

zaštititi, obnovi i promoviranju očuvanja i održivog

korištenja kopnenih i drugih ekosustava. Zaštićeni i

obnovljeni ekosustavi i biološka raznolikost mogu pomoći

u ublažavanju klimatskih promjena i omogućiti veću

prilagodljivost uslijed povećanih izazova s kojima se

čovječanstvo može susresti kao i rastućih prirodnih

katastrofa. Razina gubitka šuma usporena je i nastavlja se unaprjeđivati kroz održivo gospodarenje

šumama i očuvanje područja važnih za biološku raznolikost. Od 1998. do 2013. na oko petini Zemljine

površine pokrivene vegetacijom pokazalo se smanjenje trendova produktivnosti.

Globalni neto gubitak šumskog područja smanjio se sa 7,3

milijuna hektara godišnje u 1990-ima na 3,3 milijuna

hektara godišnje u razdoblju 2010.-2015. - što znači da je

neto gubitak šumskog područja na globalnoj razini manji

od polovice iz 1990-ih.

U razdoblju 2000.-2016. postotak kopnenih, unutarnjih

slatkovodnih i planinskih ključnih područja biološke

raznolikosti obuhvaćenih zaštićenim područjima povećan je

s 16,5 posto na 20,1 posto.

Od 2015. poznato je da je više od 23.000 vrsta biljaka, gljiva

i životinja suočeno s velikom vjerojatnošću istrebljenja.

Ljudske aktivnosti uzrokuju izumiranje vrsta po tri puta

većoj stopi od one normalne tijekom čitave Zemljine

povijesti.

Od 1999. otkriveno je najmanje 7.000 vrsta životinja i

biljaka u ilegalnoj trgovini kojom je obuhvaćeno 120

zemalja. U 2013. se 70 posto ukupne eksploatacije blagodati

divljine odnosio na pribavljanje bjelokosti, rogova

nosoroga, gmazova i ružinog drveta.

Gubitak biološke raznolikosti nastavlja se alarmantnom

stopom. Koralji, vodozemci i cikadi u ozbiljnom su padu

zbog izrazitih i pogoršavajućih prijetnji. Izbjeljivanje (koje

nastupa kada koralji gube fotosintetske alge), potaknuto

klimatskim promjenama i lokalnim utjecajima, utjecalo je

na zdravlje koraljnih grebena širom svijeta, koji bi mogli

potpuno nestati do 2050. Vodozemci se također suočavaju

s visokim rizikom od izumiranja, pri čemu je 41 posto već

u opasnosti.

23

Cilj 16. Mir, pravda i snažne institucije Cilj 16. usmjeren je na izgradnju mirnog i inkluzivnog

društva temeljenog na poštivanju ljudskih prava, vladavini

prava, dobrom upravljanju na svim razinama i

transparentnim, djelotvornim i odgovornim institucijama.

Međutim, napredak u promicanju mira i pravde i u izgradnji

učinkovitih, odgovornijih i inkluzivnih institucija ostaje

neravnomjeran unutar regija. Sve više građana diljem svijeta

ima bolji pristup pravdi. Međutim, nasilni sukobi povećali su

se posljednjih godina, a veliki broj intenzivnih oružanih

sukoba uzrokuje velik broj civilnih žrtava. Podaci pokazuju da zemlje s višom nejednakošću dohotka

imaju veću stopu nasilja, izvor su trgovanja ljudima i sklonije su korupciji. Kao odgovor, uspostavljeni

su zakonski okviri - na primjer, o pristupu informacijama i promicanju ljudskih prava - ali provedba nije

uvijek u skladu s ciljevima.

Udio djece kao žrtava trgovine ljudima povećao se s 13

posto u 2004. na 34 posto u 2011.

U razdoblju 2013.-2015. udio ljudi koji se nalaze u

pritvoru bez suđenja ili kažnjavanja za zločin bio je 31

posto.

Svako četvrto dijete nije registrirano prije svoje pete

godine (na globalnoj razini). U najnerazvijenijim

zemljama, svako drugo dijete nije registrirano prije svoje

pete godine.

U razdoblju 2008.-2014. stopa ubojstava u zemljama u

razvoju bila je dvostruko veća nego u od razvijenim

zemaljama. Primjerice, u 2015. je intenzivna stopa

ubojstava u zemljama s visokom nejednakostima (Ginijev

koeficijent > 0,45) bila devet puta veća nego u onim

zemljama s niskim nejednakostima (Ginijev koeficijent <

0,35).

U razdoblju 2005.-2016. u 76 zemalja (u kojima su

dostupni podaci) oko 8 od 10 djece u dobi od 1 do 14

godina redovito je podvrgnuto nekom obliku psihološke

agresije ili fizičke kazne.

U razdoblju 2012.-2014. policijski službenici su

identificirali više od 570 različitih tokova trgovine

ljudima. Velika većina identificiranih žrtava trgovine

ljudima u 2014. bile su žene i djevojke (71 posto), a više

od četvrtine bila su djeca.

24

Cilj 17. Partnerstvom do ciljeva Program 2030. zahtijeva revitalizirano i poboljšano

globalno partnerstvo koje mobilizira sve dostupne resurse

unutar vlada, civilnog društva, privatnog sektora, sustava

Ujedinjenih naroda i drugih aktera. Povećanje potpore

zemljama u razvoju temeljni je korak ako želimo pravedan

napredak za sve. Države članice Ujedinjenih naroda

identificirale su sljedeća područja kao kritična: mobilizacija

resursa, tehnologija, izgradnja kapaciteta, trgovina,

politička i institucionalna koherentnost, partnerstva s više

sudionika, monitoring i odgovornost. Postizanje provedbenih ciljeva ključno je za realizaciju Programa

za održivi razvoj. Napredak je postignut na svim ovim područjima, ali potrebno je mnogo više.

Službena pomoć za razvoj iznosila je 131,6 milijardi USD

u 2015., što je za 6,9 posto više nego u 2014. i predstavlja

najvišu razinu ikada dosegnutu.

Brzi internet još uvijek nije dostupan većini ljudi koja živi u

siromašnim zemljama: 2015. je širenje nepokretne

širokopojasne internetske mreže dostiglo 29 posto u

razvijenim regijama, ali samo 7,1 posto u zemljama u

razvoju i 0,5 posto u najnerazvijenijim zemljama.

2016. je oko 80 posto stanovništva u razvijenim regijama

imalo pristup internetu, u usporedbi s 40 posto u regijama u

razvoju i 15 posto u najnerazvijenijim regijama.

Iako se udio robnog izvoza najnerazvijenih zemalja u

ukupnom izvozu gotovo udvostručio 2000.-2014., još

uvijek je to samo mali dio svjetskog izvoza u 2014. - 1,1

posto.

U razdoblju 2006.-2015., 90 posto svih zemalja i 88 posto

zemalja u razvoju provelo je popise stanovništva i

stambenog fonda.

Servisiranje duga se povećava: 2000.-2011., servisiranje

duga u zemljama s nižim srednjim dohotkom pada s 12,9

posto na 3,6 posto, prije nego se polako povećao na 6,1

posto u 2015.

25

Literatura

Our world in data. https://ourworldindata.org/

Pavić-Rogošić, Lidija (2017) Globalni ciljevi održivog razvoja do 2030. Zagreb: ODRAZ-

Održivi razvoj zajednice.

http://www.odraz.hr/hr/publikacije/publikacije/novi-izazov-globalni-ciljevi-odrzivog-razvoja-

do-2030

United nations (2016) The Sustainable Development Goals Report 2016.

https://www.unodc.org/documents/commissions/CND_CCPCJ_joint/2030Agenda/The_Sustai

nable_Development_Goals_Report_2016.pdf

United nations (2017) The Sustainable Development Goals Report 2017.

https://unstats.un.org/sdgs/files/report/2017/TheSustainableDevelopmentGoalsReport2017.pd

f