LIJEČNIČKI VIJESNIK

GOd . 42. ZAGREB, PROSINAC 1920. BROJ 12.

Ozljede perifernih živaca.Dr. Božidar Šp i š i ć , Zagreb.*

Za ovo ratno i poratno vrijeme liječili smo u ortopedskoj bolnici 640 slu­čajeva ozljeda perifernih živaca. Najvećma bio je zastupan nervus radialis 211, zatim nervus peroneus 131, nadalje nervus ulnaris 76, nervus ischiadicus 71, nervus medianus 61, plexus brachialis 43, nervus facialis 17, nervus tibialis 15, nervus axilaris 9, nevus musculocutaneus 6.

Bolesnici dolazili bi k nama u najrazličitijem vremenu nakon ozljede. Nekoji i po više godina nakon ozljede. Kod ovih nijesmo mogli imati povoljnih rezultata zbog kasno započetoga liječenja, pogotovo radi posljedica ozljede, koje se vreme­nom uvelike razviju.

Osim toga bilo je dosta bolesnika, koji su ne samo otklonili svaki operativni zahvat, već su neredovito i nevoljko dolazili na konzervativno liječenje, htijući na taj način svako poboljšanje bilo zavući bilo sasma prepriječiti. To je i razlog zašto smo u razmjeru prema broju živčanih ozljeda dosta malo slučajeva opera­cijom liječili. Bolesnici su se nećkali i otklanjali operaciju najviše iz bojazni da ne bi opet ponovno morali otići na frontu. Usprkos smo tome sa rezultatom kako operativnoga tako >i konzervativnog liječenja zadovoljni, te smo sigurno kod dvije trećine bolesnika uspostavili izgubljenu funkciju.

Nažalost nijesmo sa velikim brojem bolesnika ostali radi nesredjenih prilika u nužnom kontaktu, tako da nijesmo kod svakoga mogli tačno proslijediti tok bolesti. Mnoge smo od bolesnika morali prerano evakuisati iz bolnice, dok se opet nekoji više ne htjedoše javiti.

Od operacija izveli smo 49 sutura živaca i 12 transplantacija tetiva.Kako se iz netom spomenutih statističkih data razabire, nastradao je od po­

jedinih živaca najvećma radialis, zatim peroneus, ischiadicus itd., što je s obzirom na njihov anatomski položaj, lako razumljivo.

Ozljede bile su prouzročene direktnom ili indirektnom traumom. Posljedica traume bila je kljenut prouzročena prekinućem živčanoga kontinuiteta. Živac sam bio je u nekojim slučajevima od kuršuma, šrapnelske kugle ili kojega drugog stranog tijela pogodjen i rastrgan. Kod nekih slučajeva nije sam živac direktno pogodjen, već je strano tijelo uletjelo u njegovu okolinu, tamo ozljedilo okolišno mekano tkivo, koje je zbog krvarenja i drugih cirkulacijonih smetnja nateklo, pritisnulo na živac i uništilo mu bar za neko vrijeme sve njegove funkcije. Da živac može izgubiti svoju funkciju, a da sam nije ozljedjen, vidio sam kod 2 slučaja pseudoartroze humerusa, koje smo operirali. Radialis bio je prije opera­cije intaktan, dok je poslije operacije, koju smo poduzeli zbog pseudoartroze, a da ga za vrijeme operacije sjegurno nijesmo ozljedili, bio potpunoma kljenut.

*) Literatura uz dozvolu autora ispuštena. — Op. ur.

622

Prvi se slučaj desio još za moga djelovanja u bolnici Crvenoga Križa na odjelu prof. W i c k e r h a u s e r a , dok je drugi liječen u ortopedskoj bolnici. Oba slučaja kljenuti radialisa oporavila su se sami od sebe u roku od 5 do 6 tjedana bez ikakovoga posebnog liječenja.

Mi smo takodjer imali prilike vidjeti nekoliko slučajeva uzetih živaca, kod kojih za vrijeme operacije nijesmo našli nikakovih promjena. Izgled je živca bio posvema normalan, živčani kabeli bili su posvema intaktni a i na perineuriju nijesmo opazili nikakovih promjena. Živac je ipak bio bolestan i posvema kljenut. Uzročnikom ovakovoj kljenuti označili smo difuzni potres, koji živac doduše ne kida i ne lomi, ali njegov vod, njegovu osovinu poremeti. Ovako se slučajevi sjegurno oporavljuju i posvema oporave lih konzervativnim, električnim liječenjem.

Teško je postaviti tačnu indikaciju, kada treba konzervativno a kada opera­tivno liječiti.

Svaki pojedini slučaj ima svoje osebujnosti. Kod svake živčane kljenuti treba tačno označiti kliničke i neurološke simptome i prema tome individualno prosu- djivati svaki pojedini slučaj.

U koliko sm o k o d n a š i h s l u č a j e v a sa p e r i f e r n o m k l j e n u t i u v i ­j e k n a s t o j a l i , d a ne z a k a s n i m o o p e r a c i j o m , u t o l i k o s m o se i č u ­v a l i d a o p e r a c i j u ne i z v e d e m o p r e r a n o . Svakako ne smije bolesnik, kad već jednom pristupamo operaciji, od toga štetovati.

Operirali smo uvijek u eterovoj narkozi. Esmarchov povoj nijesmo upotreb­ljavali i to s razloga, da što tačnije za vrijeme operacije ustavimo krv i time spriječimo naknadno krvarenje, što je za uspjeh operacije na živcu od osobite važnosti. Osim toga bio bi još i taj razlog, što Esmarchov povoj sjegurno ne­povoljno djeluje na centralni dio živca, koji je za regeneraciju prekinutih živča­nih vlakanaca osobito važan. Valja da se znade, kako regeneracija prekinutoga živca ne ovisi samo o njegovom perifernom već u velikoj mjeri i o centralnom dijelu ozljedjenoga živca.

Po najnovijim istraživanjima ( E d i n g e r - F r a n k f u r t a. m.) znademo, da regenerirani živci vuku svoju lozu iz centralne ganglijske celule i da se živčani vlakanci koji ulaze u periferni dio ozljedjenoga živca, sastoje od promijenjenih stanica sa bezbroj fibrila. Vlakanci, koji dolaze iz centralnoga dijela ulaze u periferni dio i tamo se dalje razvijaju pomoću obih dijelova prekinutoga živca, te se sastoje od perifernih i centralnih elemenata. Svakako je nužno, ako hoćemo, da ozlje- djenom živcu povratimo što prije njegovu funkciju, ako hoćemo, da se on što prije regenerira, da mu oba fragmenta, centralni i periferni, što prije spojimo i time kontinuitet živca opet uspostavimo. 1 ta se funkcija ne vraća, kako smo to opažali, najedamput, u čitavom, po bolesnom živcu inerviranom mišičju, već do­lazi polagano, postepeno u pojedinim dijelovima mišičja, tipičnim redom i pro­gresom. Tako se primjerice živčani vlakanci, koji distalnije ulaze u mišičje, kasnije

Sliku. 1 Slika 2.

623

oporavljuju. Kod kljenut! ozljedjenoga radiatisa nastaje restitucija najprije u tri- cepsu a najkasnije u ekstenzoru ruke i palca. Regeneracija pojedinih živaca ta­kodjer je različita. Nekoji su živci osjetljiviji, (n. pr. peroneus), dok su drugi rezistentniji. Kljenut pleksusa veoma često već na konzervativno liječenje po­voljno reagira, tako da operativni zahvat ostaje nepotreban. Živci se gornje ekstremitete, po našem sudu, nekako podjednako oporavljuju, .moguće je radialis nešto osjetljiviji od ostalih.

Električna podraživost kljenutoga živca vraća se takodjer stanovitim redom. Ona se očituje u sve bržem trzaju, te se uspostavlja faradskom strujom mnogo kasnije nego li galvanskom. Treba da razlikujemo one slučajeve, kojima električna podraživost postaje normalna, dok im funkcija ostaje negativna. Mi smo opažali dovoljno ovakovih perifernih funkcijonalnih kljenuti, te ih je većim dijelom dr. Će- pulić u Liječničkom vijesniku publicirao. (»L. V." br. 10. 1919.)

Mi znademo kako treba kod svake traume u prvome redu nastojati, da se prepriječe posljedice, koje mirovanjem ozljedjenoga uda dolaze. Pogotovo je to važno za ozljede živaca, gdje sjegurno nastupaju sekundarne kontrakture, ako za vremena ne počnemo aktivnom i pasivnom gimnastikom. Osim toga masažom, hidro- i elektro-terapijom zadržavamo progres atrofije kljenutoga mišičja, djelu­jući time povoljno na regeneraciju ozljedjenoga živca.

Slika 3. Slika 4.

U koliko se naše ra tne ' ozljede perifernih živaca nijesu oporavile na samo konzervativno liječenje, odlučili smo se na operaciju. Nastojali smo, kako spo­menuh, da ju ne učinimo ni prerano ni prekasno. Kod onih slučajeva, koji šu bili puni stranih tjelešaca puščanoga ili šrapnelskoga zrna sa povećim ožiljcima. tamo smo gledali, da protrahiramo operaciju, da ju učinimo što kasnije, jer smo se bojali infekcije, koja može da potekne od infekcijoznih klica, koje se i do polo­vice godine sakrivaju u cikatricijelnome okolišu puščanih i šrapnelskih dijelova. Te se latentne infekcijozne klice za vrijeme operacije ispoljuju, brzo oporave, inficiraju ranu, te uspjeh čitave operacije potpunoma unište. Te infekcijozne klice ne smiju opet da budu uzrokom, da operaciju činimo prekasno, i to radi atro­fije mišičja i samoga živca.

Operacija znade da bude često veoma teška i dugotrajna. Mnogo strpljivosti i truda treba uložiti, da se razmrskani živac izluči iz cikatricijelnoga tkiva, koje ispunjuje gotovo čitavi prostrijelni kanal. Pogotovo je to teško u onom slučaju, kada oštećeni živac sraste sa frakturiranom kosti. U tom ga slučaju treba dlijetom tražiti u kalusovim masama. Presiječe živac treba na svaki način sašiti.

Mi smo činili obično ovako: ozljedjeni živac ispreparirali, negativni električni nalaz konstatirali, ozljedjeno poput neuroma otečeno mjesto resecirali te okrajke kongruentno spojili i sašili. Tamo gdje je živac bio samo djelomično ozljedjen,

6 2 4

gdje su samo nekoji fascikuli bili fibrozno degenerirani, učinili smo djelomično i resekciju sa fascikularnom šavi. Kako to slike od 1 do 7 pokazuju. Intaktne smo kabele pomno čuvali i ostavili ih neozljedjene, da podupru regeneraciju reseci- ranihk abela i da pospješe povratak izgubljene funkcije. Za vrijeme operacije mogli smo već samom palpacijom ustanoviti, koji su dijelovi u živcu ostali sačuvani a koji su uništeni. Longitudinalnim rezom kroz živac ustanovili smo degenerirane kabele, te smo kod promatranja, ako je bilo potrebno, uzeli u pomoć i staklo povećalo. Kod toga motrili smo gradju perifernih živaca, na temelju S t o f f e l o v e radnje, u kojoj je on anatomiju perifernih živaca tačno i lijepo opisao.

Neurološki nam je nalaz, koji je posve neodvisno od nas (dr. Ćepulićučinjen, imao da posvjedoči ono, što smo za vrijeme operacije na ozljedjenomživcu našli.

Kod slučajeva gdje je tkivo u većim partijama bilo cikatricijelno de generi­rano, potražili smo živac najprije centralno i periferno od mjesta ozljede u nor­malnome tkivu, prosljedjujući ga u patološkom tkivu. Spitzyjevim prstenastim pin- cetama primamo i hvatamo živac a da ga pri tome ne pritiskujemo i ne ozljedjujemo. N a j b o l j e n a m to p o k a z u j u n a š e s l i k e k o j e j e j e d a n i n v a l i d - s l i k a r

z a v r i j e m e o p e r a c i j e n a s l i k a o . S tim prstenastim pincetama napnemo sraštene dijelove živca, pa ih onda lakšeizlučujemo iz ožiljastih zarastica. U pe-rineuriju, kojega longitudinalno sije- čemo, proslijedjujemo živčane kabele, te one otečene, fibrozno-degenerirane nožem ili malim makazama odstranjujemo tako dugo, dok na obim krajevima ne naidje- mo na normalne živčane kabele, koje onda kongruentno spajamo. Slika br. 2, 3. Kako rekoh, kod onih slučajeva, gdje je uz živac kost ozljedjena, gdje su oveći dijelovi rastrganoga i degeneriranog živca srašćeni sa dijelovima razmrskane kosti, posao je

veoma mučan, jer živac treba u kalusu tražiti i naći, iz fibroznih masa izlučiti i očistiti. I u ovakovim teškim slučajevima znade živac da bude u nekim jako malimdijelovima normalan. Te dijelove treba, za što bolji kontinuitet i što bržu uspo­stavu funkcije sačuvati. Tako smo kod poručnika l. H., komu je radialis tanetom bio gotovo posvema razmrskan i sa kalusovim masama srašćen, našli jedan mali dio, u kojemu su kabeli bili normalni. (Slike 1, 2, 3.) Taj smo dio naravno uščuvali,

Slika 7.

625

te se je i funkcija kljenutoga živca, kod toga bolesnika nakon 5 mjeseci potpu­noma povratila.

Šav treba da bude ekzaktan. Tanka svila ili tanki sterilni catgut. Prerezi re- seciranoga živca približno jednakoga kalibra. Položaj adaptiranoga živca neka bude sličan anatomskom položaju. Zato se ne smije živac kod adaptacije rotirati. Šivati treba po mogućnosti samo perineurium. Krvne žilice valja najpomnije ligirati, jer svako naknadno pa i najmanje krvarenje može da bude uzrokom neuspjehu ope­racije. Defekti, koji resekcijom nastaju, mogu se paralizirati mobilizacijom živca, tako da defekte od 10 do 12 cm. možemo lako prebroditi. Nije uputno, da se operacija na kosti (pseudoartroza) ili na zglobu (ankiloza) čini u isti mah sa ope­racijom na živcu. Bolje je da se prije operira pseudoartroza odnosno ankiloza a naknadno da se učini operacija na živcu. Mi smo kod jednog slučaja operirali pseudoartrozu humerusa i kljenut radialisa u jedan mah. Operacija bila je veoma mučna i dugotrajna (oko tri sata). Za konačni rezultat ne znam, jer nam je bole­snik ža vrijeme rata ispao iz oka. Koliko se mogu da sjećam, za vrijeme dok je još bio u bolnici, 3 — 4 mjeseca, nijesmo na živcu opazili nikakovo poboljšanje.

Sašiveni dio živca obložili smo obično masnim staničjem, dijelovima mišičja (gestielter Muskellappen) ili što je rjedje bivalo, arterijom teleta. Činili smo to zbog toga, da sašiveno mjesto živca očuvamo od ponovnih zarastica, pogotovo kod frakture kao i od pritiska otečenoga tkiva. Kod radialisa obično smo s istih razloga interponirali dio mišičja tricepsa, dok smo kod peroneusa po neki puta s uspjehom upotrijebili endokard od teleta.

Bolesnu ekstremitetu stavili smo nakon operacije uvijek pomoću sadrene šine u lako flektirani položaj s razloga, da živac ne bude odviše nategnut i da pot­punoma miruje.

Ako je defekt živca tako velik, da nije moguće oba kraja privući i spojiti, najbolje je, da se načini slobodna autoplastika iz senzibilnoga živca. (Foerster).

Slobodne plastike po B e t h e u živcem od lješine ili iz amputacijonog bataljka. (Stracker) nijesmo činili, jer nijesmo vjerovali u uspjeh. Rezultati su sa drugih klinika, u koliko je poznato, negativni. Jednako smo bili nepovjerljivi prema tu - b u l i z a c i j i i E d i n g e r o v o j 'cijevčici, koje metode takodjer do danas nijesu pokazale nikakav uspjeh. Metoda po E d e n u pogotovo je problematičke naravi, koja hoće da upotrijebi venu kao mostovni materijal, implantirajući u nju krajeve ozljedjenoga živca u nadi, da će se živčani vlakanci u krvnom toku vene brže naći i srasti. M o s c s o v i c z je upotrijebio dijelove okolišnog mišičja i s njima pokrio defekt reseciranoga živca. Uspjeh te operacije bio je opet negativan kao i kod operacija, koje pomoću «Ne r v e n p f r o p f u ng". ( T h ö l e , H a y w a r d , K r ü g e r , H o f f m e i s t e r ) hoće da uspostave prekinuti kontinuitet. I m p l a n - t a c i j a živca direktno u mišičje obećava sigurnije i povoljnije rezultate.

626

Treba da spomenem, kako smo kod onih bolesnika, koji su trpjeli na jakim perifernim neuritičkim bolovima nastojali te bolove vanjskom ili nutarnjom neu- rolizom odstraniti. Da kod toga spomenem dvojicu bolesnika, koji su šta više i u samoj bolnici našoj bili namješteni, i to jed an kao nadzorni časnik (natporučnik P. K.), drugi kao medicinar (poručnik H. Ž.), i koje smo operirali radi velikih bolova. Kod obih bolesnika, i to kod prvoga pleksus, kod drugoga medianus i ulnaris, zarastice su stisnule živac, te je tako pritisak cikatricijelnog tkiva prouzročio ne samo kljenut već i velike boli. Mi smo operacijom oslobodili živce svih zarastica i onog dijela perineurija, koji je bio otečen i fibrozno degeneriran, te smo odstranili kod obih slučajeva bolove, i to kod prvoga odmah nakon operacije, dok su kod drugoga još nekoliko dana potrajali u oslabljenoj mjeri i po tom se sasma izgubili. Oba slučaja zadobila su doskora (oko 3 mjeseca) opet svoju funkciju, šta više posljednji obavljao je kod nas kao medicinar vrlo dobro sve tehničke sadrene poslove.

Bilo je bolesnika kod kojih su neuritičke boli i po više mjeseca poslije operacije potrajale. Osobito oni sa ozljedom išiadikusa trpe velike boli.

Tamo gdje nijesmo operirali, nastojali smo termičkim i električnim (galvarj- . •ska struja) metodama bolove ublažiti, odnosno odstraniti. Gdjekada su te neural- gične boli, pogotovo ondje, gdje su ozljedjeni i senzibilni živci, osobito intenzivne; nekoji su bolesnici dapače govorili, da. će si poradi velikih bolova skončati život. Oni imaju osjećaj, kao da im čitava ruka ili noga permanentno gori, da im je neprestano elektrizovana. Hiperestezije u izvjesnom predjelu kože, obično tabanu, dlanu i lisnjači, simptomi su osobito bolni i teško se podnašaju.

V a z o m o t o r i č n e , s e k r e t o r i č n e i t r o f i č n e smetnje očituju se u ci- janozi, dermcgrafiji, bljedilu, hiperkeratozi, čuvstvu suhoće, kao i u ispadanju lasi i nokata. Vazokonstriktorni i dilatatorni nervozni aparat sav je podražen, jer su ponajviše nastradali inhibitorni živčani vlakanci.

Ti bolovi i ostali simptomi osobito su napadni kod onih slučajeva, gdje je živac još na pol uzdržan, gdje mu traumom nije posve razoren kontinuitet. Po- draživost tih živaca osobito je velika; toplina i sekrecija bolesne ekstremitete konstantno povećana, kako se to kod našega slučaja (med. H. Ž.), kojemu je medianus bio samo djelomično ozljedjen, eklatantno opažalo.

Sekundarne k o n t r a k t u r e , koje se kod neliječenja sve većma razvijaju, uvećavaju bolove, dok samu bolest produžuju.

Fleksiona kontraktura u koljenu kod afekcije išiadikusa, fleksiona kontraktura prstnih zglobova kod medianusa i ulnarisa, šiljasta noga kod peroneusa, fleksiona kontraktura ručnog zgloba kod radialisa, sve su to sekundarne pojave, koje uve­like oteščuju primarnu bolest, i koje treba naknadno velikim marom i dosljed- nošću liječiti.

Poslije svake operacije na živcu, treba naknadnome fizikalnom liječenju po­svetiti osobite brige i pažnje.

Vrijeme je, koje treba da prodje a da se primjete uspjesi operacije, različito. Restitucija dolazi postepeno, jer pojedini inervacijoni predjeli reagiraju nejednako. Tako se primjerice kod radialisa oporavlja najprije supinator longus a najkasnije ekstenzor pollicis. P o F o e r s t e r u su živčani vlakanci za distalno mišičje vul- nerabilniji od onih, koji inerviraju proksimalno mišičje. Distalni dijelovi mišićnih skupina primjerice tenar kod medianusa ili taban kod išiadikusa oporavljaju se najkasnije. Kod ozljede medianusa ili ulnarisa tik nad ručnim zlobom, treba re­stitucija tenara ili interosealnoga mišičja, mnogo dulje vremena, nego li restitucija fleksora carpi rad. i ulnaris kod ozljede tik nad laktom, i to zbog toga, što u distalno prekinutom živcu trebaju živčani vlakanci u svome centripetalnome rastu da prevale veći put, nego u živcu kojemu je kontinuitet prekinut više proksimalno.

Mnogo se kasnije od motaliteta uspostavlja senzibilitet, koji se koji puta u opšte ne vraća.

627

Masaža, aktivne i pasivne vježbe i elektroterapija dolaze ovdje do svoje velike važnosti.

O kljenutima pojedinih živaca imao bi da kažem još ovo: K l j e n u t r a ­d i a l i s a . Ova kljenut kako se vidi iz statistike, bila je najbrojnija (211). Kod te nam kljenuti pada umah u oči glavni simptom, kojim se ruka spusti na dole, uzeti prsti ne mogu da se aktivno pruže. Bolesnik ne može podići ni pružiti ruku i prste, ne može da pruži i abducira palac. Ono djelomično pružanje prstiju u interfalangealnim zglobovima omogućeno je interosealnim i lumbrikalnim miši­cama, koje inervira ulnaris. Jednako obavlja djelomično pružanje palca ekstenzor brevis.

U metakarpofalangealnim zglobovima svako pa i najmanje je pružanje nemoguće.

Terapija kod kljenuti radialisa bila je, prema onome što smo dosada opće­nito o našem liječenju kod ozljede živaca rekli, uz konzervativno liječenje, neu- roliza ili neurorafija, tamo gdje to nije pomoglo učinili smo plastiku tetiva, a ako i ova nije dovela do povoljnog rezultata,-' snabdjeli smo bolesnika ortopedskim aparatom ( Spi t z y - B u n g e ) . Elastičnim perom, šinom ili remenom fiksira se ruka u ručnom i metakarpofalangealnom zglobu u pruženom položaju. Tom šinom dolazi do izražaja djelovanje interosealnog mišičja (ulnaris), koje pruža drugu i treću falangu. Fleksiju prve falange, koja nastaje inervacijom interosealnog mišičja, priječi šina ili bandaža.

Aparat tako ne da ruci, da padne, a ipak omogućuje pomoću interosealnog mišičja pružanje prstiju. Da bolesnik stisne čvrsto šaku, nužna mu je fiksacija ruke u lakoj dorzalnoj fleksiji. Zato radialis aparat ne smije djelovati prejako, niti smije da prekorači metakarpo-falangealnu granicu. Svakako ne smije da na­stane iz prejakoga djelovanja elastičnoga pera dorzalno fleksijona kontraktura, koja bolesniku takodjer vrlo smeta kod rada.

Tenodezom polučujemo isto, što hoćemo da polučimo aparatom. Zato treba paziti, da kod tenodeze ne skratimo odviše ekstenzore, te da ne dobijemo kon- trakturu, koja sliči onoj kod kljenuti ulnarisa.

Transplantacijom tetiva, koju je, kako znademo, prvi učinio Nicoladoni, a poslije njega L a n g e , V u l p i u s , G o c h t , B i e s a l s k i i drugi, prenašamo snagu zdravih mišica na kljenutu stranu, gdje one preuzimaju funkciju bolesnih (uzetih) mišica i time svakako najbolje vraćamo bolesnika radu i privredi. U našoj smo bolnici kod trojice bolesnika učinili transplantaciju tetiva po P e r t h e s u. Uspjehom operacije bili smo vrlo zadovoljni. Prva dvojica su uz pripomoć nak­nadnoga fizikalnoga liječenja (jedan kao postolar, drugi kao pisar) postigli gotovo potpunu radnu i privrednu sposobnost, dok se treći još nalazi u naknadnom liječenju. Osim ove trojice vidili smo dobar rezultat iste operacije kod samoga asistenta naše bolnice dra P., koji je na ruskom ratištu uz komplikovanu frakturu humera zadobio potpunu kljenut živca radialisa. Operiran je (dr. Kolin) na ki­rurškoj klinici u Gracu po Perthesu sa tako dobrim uspjehom, da je kod nas i z v r s n o o b a v l j a o s v e o p e r a t i v n e i t e h n i č k e p o s l o v e .

Transplantaciju izveli smo u lokalnoj anesteziji, najviše s toga razloga, jer možemo da kontrolišemo za vrijeme same operacije, aktivno gibanje mišica. Ruku stavljamo umah nakon operacije u sadrenu šinu u lako dorzalnom položaju. (Vidi slike u prilogu).

K l j e n u t ž i v c a m e d i a n u s a . Kod te su bolesti palac i .kažiprst najjače pogodjeni. Bolesnici s tom bolesti ne mogu da palac sastave s ostalim prstima, ne mogu da učine šaku ni kliješta, što je sve za rad od vanredne važnosti Ova­kav bolesnik može da savine' samo četvrti i peti prst, dok srednji savija djelo­mično. Palac i kažiprst uopšte he može savijati. Djelovanje fleksora dig. prof., kojega djelomično inervira i ulnaris, ne dolazi ovdje u obzir.

Osim te velike neaktivnosti palca i kažiprsta, nailazimo kod kljenuti medi­anusa na velike senzibilne poremećaje, što pogotovo umanjuje radnu sposobnost,

6 2 8

T e r a p i j a je jednaka kao i kod radialisa, živac treba neurolizom iz cika- tricijelnih zarastica osloboditi, te ako je potrebno, resekcijom i eksaktnim šavom uspostaviti opet prekinuti kontinuitet. Ako to ne uspije treba transplantacijom po­vratiti mogućnost gibanja i savijanja prstiju. Jedan od ulnarnih fleksora moći će dobro zamijeniti propalu funkciju fleksora sublimis, a ujedno će smanjiti poja­čanu ulnarnu fleksiju, koja je nastala zbog kljenuti fleksora carpi rad. Ako tačno spojimo tetivu fleksora carpi ulnar., sa flektorima prstiju vraćamo bolesniku mo­gućnost savijanja prstiju.

Artrodezom metakarpofalangealnog zgloba postavljamo palac, uz rotaciju od 90°, u opozicijoni položaj prama ostalim prstima. Položaj palca neka bude takav, da se može dotaći svojom glavicom kažiprsta i srednjeg prsta. Ostalih prstiju ne treba da se tiče, jer bi to eventualno smetalo šaci.

K l j e n u t ž i v c a u l n a r i s a . Kod kljenuti ulnarisa imamo poznatu sliku šape. Kljenuti interosealnog mišičja poremećen je stabilitet u zajedničkom-djelo­vanju ulnarnoga i radialnog mišičja. Ekstenzori, koji djeluju na prvu falangu, do­bivaju na snazi, te ju ekstremno pružaju; prsti se medjutim u preostalim zglo­bovima savinu. Dok su fleksori u stanju, da savijaju prste u interfalangealnim zglobovima, ostaje metakarpofalangealni zglob neprestano u okorjelom hipereksten- diranom položaju. Time dobiva ruka oblik šape.

Adukcija palca takodjer postaje nemoguća zbog kljenuti aduktora polic., ko­jega inervira ulnaris. Deformirana ruka ne može zbog hiperekstendiranoga položaja prve falange da zahvaća i prima predmete, te joj je po tome radna sposobnost uvelike pala.

S p i t z y je ekstenzore kod ovakovih bolesnika jednostavno tenotomirao, i time bolesniku omogućio, da savija prste u metakarpofalangealnom zglobu i da prima poput kliješta predmete.

Mi se nijesmo mogli odlučiti na tu operaciju, jer nijesmo htjeli pružače iako nijesu toliko važni kao savijači, jednostavno sjeći, već smo uz neurolizu i direktnu šav ozljedjenoga živca posvetili osobitu pažnju elektro-termo- i mehano- terapiji.

Djelomičnu transplantaciju ekstenzora na mjesto interosea; plastiku lumbri- kalnih mišica kao i šivanje fleksora ili ekstenzora na aponeurozu nijesmo podu­zimali, jer su ti načini liječenja vrlo problematičke naravi. Isto tako nijesmo upo­trebljavali ortopedske šine od E r l a c h e r a , P o r t a M u s k a t a i drugih, jer bolesniku samo smetaju a ništa ne pomažu kod rada.

K l j e n u t ž i v c a m u s k u l o - k u t a n e j a . Ozljedom muskulo-kutaneja pre­staje bolesnik savijati gornju ekstremitetu u laktu. Muskulo-kutaneus inervira m. biceps, korakobrahialis i brahialis internus. Kod toga ne smijemo zaboraviti na m. brahialis koji takodjer savija ekstremitetu u laktu a biva inerviran od radialisa.

Liječenje je jednako liječenju ostalih živaca gornje ekstremitete.K l j e n u t ž i v c a i š i a d i k u s a . Kod te kljenuti visi noga bolesniku

mlohavo, te ne može njome nikako micati. Kod velike većine bolesnika vidjevali smo, kako su živčani vlakanci za tibialis ipak donekle uzdržani, kako funkcija živca tibialisa nije posvema uništena te kako bolesnik može da prste pomalo savija. Živac tibialis reagirao je u opšte na liječenje mnogo povoljnije od živca peronea, te se je već kratko vrijeme nakon ozljede počeo oporavljati. Da je pe­roneus mnogo osjetljiviji i vulnerabilniji od tibialisa, znademo već otprije. Kod obolenja živca išiadika najvećma štetuju vlakanci za peroneus. Ta reakcija živca peroneusa razjašnjena je time, što su njegovi vlakanci mnogo slabije hranjeni od onih za tibialis ( B e r n h a r d t ) . Izolirani slučaji kljenuti peroneusa sa visokom ozljedom, tik uz glutea'nu naborinu, nijesu bili kod nas rijetkost. Baš ti slučajevi vrlo su renitentni, te sam vrlo rijetko vidio, barem kod naših slučajeva, koji mi ostadoše pod okom, bilo kakovo pobpljšanje.

Način operativnog liječenja bio je većim dijelom odstranjenje degeneriranih vla­kanaca. Ako je neurom bio naskroz fibrozno degeneriran, onda smo ga, kao i

629

kod drugih ozljedjenih živaca, in toto ekscidirali, okrajke tačno spojili, šavom pe- rineurija učvrstili te masnim okolišnim staničjem obložili. (Slika 7.). Mazanje oko­lišnog predjela rane mastiksom dobro nam je poslužilo, pogotovo kod operacije u predjelu glutealne naborine, zbog aretacije susjednih bakterija. Ekstremitetu stav­ljali smo na 14 dana u semifleksijonom položaju na sadrenu šinu, koju već dan prije operacije udešavamo tačno na kljenutoj ekstremiteti. Poslije 14 dana skidamo šinu te nastavljamo fizikalnim liječenjem. Svakako je uputno što prije udesiti ortopedsku cipelu sa peroneus-aparatom, da se prepriječi kontraktura u obliku šiljaste noge. Tu kontrakturu, koja se pomalo kod te kljenuti ispoljuje, treba kon­stantno imati na umu te raznovrsnim šinama i gimnastičkim vježbama nastojati, da se ne razvije.

Treba da još soomenem velike bolove, na koje su se tužili baš bolesnici sa * kljenuti išiadikusa. Često puta bili su baš bolovi uzrok da smo pristupili odmah operaciji. Osim tih velikih bolova opažali smo kod ozljeda išiadikusa teške trofi- čke poremećaje u mišičju, zglobovima i kostima. Bolesnici dolazili bi obično k nama sa sekundarnim kontrakturama, koje se onda vrlo teško odstranjuju. I ovdje moram opet da naglasim, kako je štetno po bolesnika a mučno po liječnika, kad se liječenjem kljenutoga živca kasno započne. Gdjekada su sekundarne pojave takove osobito kontrakture, da ih gotovo ne možemo odstraniti.

Za naše bolesnike sa ozljedom perifernoga živčanog sustava, možemo u glavnom da kažemo, da smo ih liječenjem i školovanjem, izuzevši teške slučajeve išiadika i pleksusa, gotovo posvema vratili radnom i privrednom životu.

Iz rentgenološkog odelenja državne zakladne bolnice u Zagrebu.

Jedan nov rentgenološki znak t. z. pokrivene perforacije želučanog čira.

Dr. Laza P o p o v ić , Zagreb.Pri pregledanju t. z. „želučanih čireva«, t. j. pojedinaca s anamnezom čira

našao sam nekoliko puta ovo: i z m e d j u d e s n e p r e č a g e ( d i a p h r a g m e ) i j e t r e n a l a z i s e t a n a k s l o j z r a k a . To nisam umeo, niti mogao, da sebi rastumačim, ali kao čudnu i nepoznatu stvar hteo sam da je fiksiram, i uzimao sam snimke; a dotične pozivao nakon izvesnog vremena na ponovni pregled. No obično sam nakon 4 - 6 nedelja pri ponovnom pregledu našao, da fenomena više nema, t. j. da nema tankog sloja zraka izmedju desne prečage i jetara.

To je izgledalo ovako: slika 1. prikazuje skicu jednog slučaja, a nakon 4 nedelje normalan nalaz; slika 2. prikazuje skicu drugog slučaja, slika 3. isti slučaj iza 4. nedelje, a iza 8. nedelje normalan nalaz.

Nijedan slučaj nije davao anamnestičko-klinički povoda, da se misli na per­foraciju čira, nego je anamneza govorila za čir, nalaz je govorio za čir, puls i temperatura bili su obični, tvrdoća pravih trbušnih mišića kao i inače kod čira.

Ja imam nekoliko originalnih slika u mome arhivu u državnoj zakladnoj' bolnici, i skice su prema tome i načinjene.

Otkuda zrak pod prečagom ? Pošto je nemoguće da nastane sam od sebe, morao bi biti ozledjen jedan organ, koji ima zraka. Za vreme rata je dr. Lenk našao zrak sakupljen ispod prečage, kada su creva ozledjena. T. z. subfrenični apsces je poznat. Otkuda ovde zrak? Apendiks i žučni mehur takodjer nisu do­lazili u pitanje. Perforaciju želučanog čira isključivao sam zato, što nije bilo slike perforacije, one klasične i jasne slike, koja je tako karakteristična. Pacijenti su bili ambulatorni t, j. došli su sami odnekud iz provincije vozom u Zagreb,

630

išli sa stanice do bolnice pešice, tu čekali na red, i tako bili pregledani. Njihove tužbe su bile opće: napet želudac, loša probava, bolovi, katkad povraćanje itd.

Onda se slučajno zagonetka rešila. I to je bilo ovako: 10. X. o .g . došao je opet jedan pacijenat ambulatorno na pregled; doveo ga je g. prim. dr. Gottlieb, šef kirurg naše bolnice; pacijenat je dao anamnezu, koja je u kratko glasila, da već duže vremena postoje tegobe od strane želuca i bolovi posle jela pod žli­čicom, da je jučer po podne vozivši se kolima morao odjednom da urinira, sišao s kola, i onda ga žestoko zabolilo pod žličicom, tako da se morao od' boli savijati, nakon 1 h. morao je nešto povraćati, bolovi ga držali celu noć, no ujutro su popustili, a posle toga još jednom malo bljuvao, i sad je došao u bolnicu na pregled. To je cela anamneza!

A status praesens je bio ovo: jezik obložen, vlažan, abdomen iznad pupka nešto uvučen, celi abdomen na pritisak nešto osetljiv, najveća osetljivost u epi­gastriju ; tvrdoća pravih trbušnih mišića obična, obostrano nešto napeta; Douglas bez osetljivosti; t. 36'7.; bilo 108; kod sedenja iznad mukline jetara desno s prsta širok timpanitičan zvuk.

G. kolega dr. Gottlieb držao je sa manje ili više verovatnosti, da se ovde radi o perforaciji, a u prvom redu želučano-crevnog čira, (u drugom redu apendiksa); zato je govorila anamneza i timpanitična zona iznad mukline jetara.

Radi te timpanitične zone iznad mukline jetara doveden je pacijenat pred rentgenovu kuglu; kontrast nije davan, jer se na perforaciju mislilo, nego je obavljen pregled bez davanja kontrasta. I tu se odmah videlo ovo: lepo zategnut luk desne prečage, ispod njega s prsta otprilike širok sloj čistog zraka, a -ispod zraka konveksitet jetara, pri tome dobra pomičnost d. prečage kod disanja (kao slika 3.).

Na perforaciju se slutilo. Zato je govorila anamneza, te status. Mislilo se na t. z. „gedeckte Perforation" sec. Schnitzler. Sad je rentgenom nadjen zrak pod d. prečagom. Dakle je otvoren jedan zračan organ u abdomenu. Perforacija je kao diagnoza osigurana. Gde je perforacija ? Prema anamnezi i statusu dolazi u prvom redu u pitanje želudac — kolačić (duodenum). Pa je pacijentu pred­ložena sada ponovo i još energičnije operacija i otvaranje abdomena.

Momentano pacijenat nije pristao na operaciju. 1 dotle sam pokupio iz arhiva stare ploče sličnih nalaza i razgovarao o svemu sa dr. Gottliebom. Složili smo se za perforaciju i potražili literaturu, gde Schnitzler govori o svojim per­foracijama želučanog čira, t. z. „gedeckte Perforationen". Sve je štimovalo, jedino je novo bilo to, da smo imali jedan nov znak perforacije pod rentgenovom kuglom : sloj zraka pod d. prečagom! — Po podne je pacijenat iz budikakvog razloga pristao na operaciju. I kod zareza kroz trbušnu maramicu zrak je čujno puknuo van ! A na gornjem delu kolačića nadjena je sveža perforacija čira, u veličini vrška malog prsta, pokrivena lakim slojem fibrina, a u blizinu perforacije se privukao žučni mehur i lako prislonio na perforaciju i njezinu okolinu !

Sada mi je bilo jasno sve, i počeo sam da razumevam ono nakupljanje zrakapod d. prečagom, što sam više puta video, a nisam znao što znači. Sve su tobile perforacije, t. z. pokrivene i tihe, kako ih Schnitzler još 1912. g. opisuje.Perforacije su zaceljivale prileplenjem drugog kojeg organa abdomena, a zrak je rezorbiran. Kod poslednjeg slučaja je operacija otkrila vezu.

Sve ovo nije Bog zna što! Ali je prvo zanimljivo, da taj znak jedne tihe i pokrivene perforacije želučanog (ili kolačićevog) čira nije do sada opisan i poznat. A drugo je opet, da taj znak, uz ostale, može da odluči odjednom celu diagnozu i izvede ju na pravi put, t. j. zrak pod d. prečagom (ili levom) perforacija čira. A treće je to, da se od sada na taj znak u opće mora početi paziti, notirati ga, upotrebiti ga, poznavati ga, i iskoristiti g a !

Najposle molim g. kolege, ako je kome što o tome iz literature poznato,da mi to ljubezno dojaviti izvoli. A objavljujem ovaj napis ukratko i prethodno.

631

Obolenje solznega mehurčka in solznika ter njuno zdravljenje.

Dr. Janko D e r n o v š e k , primarij, Maribor.

Neposredno za notranjim orbitalnim robom leži v majhni kostni duplinici solzni mehurček, v katerega se stekajo tri oziroma dve cevki, in sicer zgoraj ob strani dve solzni cevki, ki se pa včasih že preje združite v eno skupno cevko, in spodaj solzovod ali solznik. Ta se neha v ̂ nosu pod spodnjo školjko približno 11/ i cm za njenim sprednjim koncem z malo sluznično gubo, ki ima v mnogih slučajih izrazito obliko zaklopnice. Imenujejo jo tudi Hasnerjevo zaklopnico. Za normalno delovanje solznega mehurčka je ta sluzna guba velikega pomena.

Na sprednji in nazalni strani je solzni mehurček, precej trdno spojen s po- kostnico, med tem ko je od lateralne in zadnje strani obdan s fibrozno mrenico, katera je prepletena z vlakni Hornerjeve mišice. Kadar se oko zapre, potegne Hornerjeva mišica lateralno in zadnjo steno solznega mehurčka na stran. Vsled tega nastane v solznem mehurčku negativen pritisk, kajti Hasnerjeva zaklopnica zapre solznik v nosu, in solze, ki so v solznem jezercu se aspirirajo skozi solzni cevki. Po zakonih kohezije in kapilarnosti priteče vedno znova v solzno jezerce solzna tekočina, katera se z vsakim trepom jednakomerno razdeli po površini zrkla. Na ta način nastane med zrklom in trepalnicami neprestan solzotok — izvzemši v spanju—, ki je za higijeno očeša velike važnosti.

Solzni mehurček pa ne tvori samo .mehanične sesalke, ampak je tudi neke vrste fizijologičen dražljaj za sekrecijo solzne žleze. Da je temu zadnjemu res tako, nam dokazuje dejstvo, da se sekrecija solzne žleze po totalni ekstirpaciji solznega mehurčka v teku mesecev zniža na minimum. Če se pa obolelega solznega me­hurčka, iz katerega ne morejo več solze odtekati, ne odstrani, oziroma, če se pri ekstirpaciji iz kateregakoli vzroka pusti v solzni duplinici večji ali manjši košček raztrganega ali odrezanega solznega mehurčka, potem se solzi oko vedno dalje, dokler se ne pojavijo v okolici očeša in pozneje tudi na očesu samem zelo ne- prijetne posledice solzenja.

Prvi povod obolenju solznega mehurčka da skoro vedno obolenje solzovoda, to je pa zopet malo da ne v vsakem slučaju rinogenega izvora. Vsaka afekcijanosne sluznice, bodisi akutno ali kronično vnetje razširi se navadno tudi v solznik in še višje ter ovira ali pa onemogoči redno delovanje solznega mehurčka. Žepri navadnem nahodu zabreknete Hasnerjeva zaklopnica in sluznica solznika, tako da je odtok solz močno oviran. Radi tega je nahod večkrat združen s solzenjem, če tudi veznica sama še ni vneta.

Ako se nahod dalje časa'ponavlja, postane mišičje in živčevje sluzničnih žilic tako labilno, da zadostuje že primeroma majhen traumatičen dražljaj, telesen ali duševen napor, ali duševna afekcija, — sploh vse, kar lahko povzroči večji naval krvi v glavo, — da nosna sluznica maksimalno zabrekne (Rhinitis vasomotorica). Sčasoma se odebeli nosna sluznica stalno in v nosovih, ki so že od narave ne­koliko ožji, nastane tesnoba, katera povzroča v sluznici venozno stazo. Sluznica se ne more več redno preživljati. To motenje se razširi seveda tudi globokeje na nosni hrustanec in na kost, ki se vsled tega pri človeku dokler se še razvija,ne moreta tako oblikovati, kakor bi bilo potrebno. Na hripelju nastanejo iz-bočnine in izrastki, ki zopet pritiskajo na stran ter ovirajo v razvoju školjke in solznik, ali pa izzovejo vsled večkratnega pritiska kronično vnetje pokostnice stranske nosne stene. Vse to ima lahko za posledico, da se solznik skrivi ali zoži in potem lažje zamaši.

Za boljše razumevanje patologije solznega mehurčka in solznika ni odveč, če povdarjam na tem mestu, da je važno kako se usekuje, kdor je obolel na nahodu. Dokler se nahod Še ni razvil ali kakor slišimo v vsakdanjem življenju, dokler se nos še ni odprl, in je sluznica močno zabrekla ter izločuje samo čisto

632

redko sluzo, je potrebno, da se bolnik kolikor mogoče malo in nalahko usekuje. Usekovanje s silo ne pomaga nič, ker obolela in zabrekla sluznica, ki povzroča občutek, da je nos popolnoma zadelan, se na ta način še bolj razdraži.. V sta- ničju nastanejo namreč mikroskopične raztrganine in krvavitve, ki se potem spre- mene v brazgotinice. Če se to vedno in vedno ponavlja, se sluznica tako spre- meni, da se ne more več dobro preživljati in polagoma nastanejo potem različna obolenja nosne sluznice.

Kadar se je nahod razvil ali kadar se je nos odprl, pa tudi sicer vedno, je velike važnosti usekovanje «ä la paysanne". Če se usekneš na desno nosnico, zatisni levo nosnico z robeem in narobe. Nikdar pa se naj ne zatisnete pri use- kovanju hkrati obe nosnici! Vsled močnega zračnega pritiska se lahko spravi nebroj klic, ki prebivajo v nosu stalno ali pa prehodno, v obnosne kostne votline. Posledica tega je akutno ali kronično gnojenje obnosnih kostnih votlin. Ako se gnoji le ena obnosna kostna votlina, draži izcejajoč se gnoj mehanično in kemično nosno sluznico in ta dražljaj se razširi seveda tudi na nežno solznikovo sluznico.

Posledica tega je zopet, da se odtekanje solz v nos znatno oteži ali pa celo onemogoči.

Prav tako lahko se razširi na solznik obolenje nosne sluznice na tuberkulozi, lues, oceni, difteriji, rinoskleromu, lupusu itd.

Kakega pomena pa je obolenje solznega mehurčka za oko? Res je, da na- stopi po dolgotrajnem solzenju, ki spremlja vedno obolenje solznega mehurčka vnetje veznice in močno draženje kože spodnje trepalnice, zlasti še, ker se bolnik vedno briše. Polagoma se napravijo brazgotine na koži spodnje trepalnice in ta se obrne ali zaviha na zunaj. Oko se ne more več dobro zapreti in na zrklu nastanejo sčasoma teške spremembe. A do tega pride še le čez dolgo časa, na­vadno vsled skrajne bolnikove malomarnosti.

Veliko večja in neposredna nevarnost, ki preti očesu od obolelega solznega mehurčka pa je infekcija. V solznem mehurčku in solzniku prebiva stalno nebroj več ali manj patogenih bakterij, med katerimi so najvažnejši pneumokoki. Tem pneumokokom je po Axenfeldu lastna izvanredna virulenca.

Če se solznik zapre in ne morejo solze več izpirati solznega mehurčka, sesilno pomnožijo razne bakterije, nad katerimi kmalu zavlada pneumokokus. Ta kultura pneumokokov ob strani zrkla tvori vedno smrtno nevarnost za oko. Pne­umokoki preplavijo kmalu tudi veznico in roženico, na katerih zadostuje že naj- manjša praska v epitelu, n. pr. od prahu in peska ob viharju, ali od zrna pre- moga na vožnji po železnici itd. da nastane deleteren ulkus serpens z neznosnimi bolečinami.

S prstom ali pa s stekleno palčico pritisnemo nalahko na solzni mehurček in opazujemo pri tem, ali ne priteče iz solznih cevk kaj tekočine. Normalno se ne da iztisniti iz solznega mehurčka nobene kaplice, če se pa prikaže kaj tekočine je patologična. Takega bolnika, ki ga nič ne boli, in če ni zelo občutljiv ga niti solzenje preveč ne moti, ne moremo lahko dovolj prepričati, kaka nevarnost preti njegovim očem vsled obolenja solznika in solznega mehurčka.

In zdravljenje solznega mehurčka in solznika? V naprej že lahko povem, da nas uspehi zaenkrat ne zadovoljijo kakor žalibog v medicini tolkokrat ne. De- limo je v konservativno in kirurgično.

Pri prvem in najprimitivnejšem terapeuticnem poskusu stiskavamo previdno več dni zaporedoma tekočino, ki se je nabrala v solznem mehurčku v nos. Čese je v solzniku zataknila kaka vejika ali pa kak drug predmet, ki je srečno pri-plaval skozi solzno cevko in mehurček ter sluznico v solzniku razdražil, ali. pa pri atreziji solznika v nosu pri novorojenčkih lahko včasih ta način terapije pomaga.

Bolj komplicirano, a glede trajnih uspehov prvemu načinu zdravljenja precej ednako vredno sredstvo je izpiranje solznega mehurčka.

633

Trajni uspehi se dosežejo včasih s trajnim sondiranjem. Spominjam se na neko ženico, ki je prihajala za mojega bivanja na kliniki že dvajseto leto potr- pežljivo vsakih štirinajst dni v ambulatorij, da so ji sondirali solznik, in marsikdo, ki se je v teku te dolge dobe šolal na kliniki je bil tej ženici gotovo dolžan hvale . . . . Takih potrpežljivih bolnikov pa je vobče malo in s tem smo lahko tudi zadovoljni, kajti tak način zdravljenja je muka za bolnika in zdravnika.

Uspeh razparanja solznih cevk je iluzoren, če ni strikturirana ravno solzna cevka ali pa evertirana solzna luknjica. Tega pa ravno navadno ni, ker je zoženje v 94 °/0 v solzniku (Kuhnt ) .

Zelo zanimivi in teoretično deloma duhovito zasnovani so nekateri kirur-, gični poskusi zdravljenja solznega mehurčka. V zadnjih dvajsetih letih pojavilo se je v okulistični in rinološki literaturi vse polno metod, katerih vsaka naj bi imela to prednost, da v pretežni večini slučajev obolenja solznega mehurčka go­tovo pomaga. Oglejmo si objektivno najvažnejše teh metod, katere pridejo v poštev in videli borno do kakih zaključkov pridemo.

T o ti je napravil od zunaj prvo dakrijocistorinostomijo, to je novo umetno komunikacijo solznega mehurčka z nosno votlino. Nad solznim mehurčkom zarezal je paralelno z notranjim orbitalnim robom 2—3 cm na dolgo v kožo, prepariral topo mišičje in pazil pri tem na žilice, reseciral začasno ligamentum canthi in­ternum, dokler ni prišel do solznega mehurčka. Nato je odločil nazalno stran solznega mehurčka od pokostnice ter izrezal kolikor mogoče velik četverokotnik iz mehurčkove nazalne stene, pri tem pa pazil na mesto, kjer se stekate v me- hurček solzni cevki. Izdolbel je ravno tako veliko štirivoglato odprtino v kostni steni in prišel do nosne sluznice. To je zarezal v obeh dijagonalah četvero- kotnika ter zavihal sluznične krpice, ki jih je na ta način dobil, na zunaj skozi kostno okence. Končno je spravil ostanke solznega mehurčka nazaj v prvotno lego ter kožo zašil.

Ker pa ni bil kozmetičen uspeh vsled brazgotine v koži povoljen, zlasti pa ker se je baje pri preparaciji solznega mehurčka kljub pažljivosti operaterja le vedno preveč ranilo mišičje, tako da se je znatno poslabšala funkcija solznega mehurčka, — v resnici pa je ta metoda kakor vse druge odpovedala najbrže iz popolnoma drugih vzrokov, poskusila sta P o l y a k in W e s t napraviti dakrijo­cistorinostomijo skozi nosnico.

Na agerju nazi, to je tišti za 1 cm2 velik del lateralne nosne stene, ki leži neposredno pred sprednjim koncem srednje školjke in nad sprednjim koncem spodnje školjke, predrla sta P o l y a k in W e s t nosno kostno steno ter prišla do nazalne strani solznega mehurčka. Iz tega sta deloma izrezala nazalno stran, ki sta jo potem porabila kakor tudi nosno sluznico, kolikor je je bilo odveč, za kritje robov kostnega okenca.

Tehnično je ta metoda precej težje izpeljiva kakor Totijeva, vendar jo zelo olajša A f o l t e r j e v a transseptalna modifikacija, pri čemur se resecira za časa ope­racije hripelj v zgornji polovici.

Tudi na ta način so se dosegli zares lepi uspehi, le žal da samo začasni. Da, saj odtekajo solze po tej novi umetni poti tedne in tedne, morda v posa- meznih slučajih celo mesece, in človek ima res včasih vtis, da bo uspeh trajen. Končno se pa le vse zapiaši in zopet smo tamkaj, kjer smo bili pred operacijo. Začne se gnojiti in nevarnost za oko je zopet t u !

Zakaj se pa te majhne umetne odprtine v nosni steni prej ali slej zopet zaprejo in zakaj se morajo zapreti?

Vsakemu rinologu in kirurgu je najbrže dobro znana modificirana M ik u - l i c z e v a operacija empijema čeljustne votline. V stranski nosni steni, ki loči čeljustno votlino od nosne votline, se napravi nova kolikor mogoče velika komunikacija, navadno v velikosti U/g cm2. V to svrho se odloči precej sluznice s pokostnice spodnje školjke in nosne stene, in se nato resecira cela spodnja školjka, v kostni

6 3 4

sterii pa izdolbe štirivogiato ali okroglo okence v om enjen i velikošti. Kar preostanć nosne sluznice, se porabi potem za kritje go lih kostnih robov.

Efekt po operaciji je izboren, odprtina je velika, pregleda se lahko del Highmorjeve votline, v katero je sedaj instrumentelen dostop lahek.

Gnojna tekočina, ki jo. izločuje obolela sluznica Highmorjeve votline, se sedaj lahko odceja.

Kmalu pa se pojavijo nepričakovane teškoće, katere so gotovo še v spominu vsakemu, kdor je imel le enkrat priliko opazovati zdravljenje takega slučaja po operaciji ali ga pa sam zdraviti.

Že po kratkem času se pokaže izvanredno močna tendenca zoženja te pr­votno velike odprtine v stranski nosni steni. Na vseh koncih in krajih vsklijejo bujne granulacije, s katerimi se prične ljut boj, in robovi kostnega okenca se polagoma odebeljujejo. In če smo po končanem boju od velike odprtine rešili le še majhno luknjico, skozi katero lahko še nadalje izpiramo čeljustno votlino, smo s tem uspehom zadovoljni. H a j e k pravi, da se lahko 1 1/ 2 cm2 velika odprtina v stranski nosni steni v malo tednih popolnoma zapre, če se ne borimo proti temu z vsemi možnimi sredstvi.

Kronično gnojenje vsake obnosne kostne votline in v nosno votlino se od- cejajoč gnoj draži neprestano reflektorično, mehanično in kemično celo svojo bližnjo okolico. Sluznica močno zabrekne, polagoma se stalno odebeli in mestoma polipozno degenerira.

Pokostnica, ki jo pri kostnem okencu pri Mikuliczevi metodi kljub kritju z nosno sluznico, vendar splakuje gnojna tekočina, polagoma hipertrofira, in na sluznici, kjer manjka epitel, poženejo vsled vednega draženja bujne granulacije, ki deloma degenerirajo deloma se pa spremene v brazgotine.

ln tako se pridružuje edno drugemu, dokler se tako velika odprtina kakor jo napravimo pri radikalni operaciji čeljustne votline po Mikuliczu ne zoži na minimum, oziro na popolnoma ne zapre, če se proti temu energično ne borimo.

Poglejmo si še enkrat kratko zgoraj omenjene najvažnejše poskuse kirur- gičnega zdravljenja obolelega solznega mehurčka in videli borno, da so tarn raz- mere mutatis mutandis iste kakor pri modificiranem Mikuliczu.

Solznik se nekje zoži oziroma polagoma zapre, da solze ne morejo več od- tekati. Vsled stagnacije tekočine in ugodne temparature v solznem mehurčku se prično različne bakterije hitro razmnoževati in privabijo k sebi nefyroj leukocitov. Tako dobimo majhno kostno votlino, v kateri se gnoji. Napravimo operacijo po Totiju ali Polyaku in Westu in nova umetna majhna odprtina vrši v začetku svojo nalogo po vsem zadovoljivo.

Pod to odprtind pa je ostal pozabljen večji ali manjši košček z gnojem na- polnjenega solznika. To majhno in nevarno kotišče draži s svojim viruletnim gnojem neprestano svojo okolico in na novem majhnem komunikacijskem kostnem okencu se pokažejo polagoma iste posledice kakor — takorekoč pred našimi očmi — pri Mikuliczevi operaciji Highmorjeve votline.

Po nekaj tednih zelo redko mesecih prične se zopet gnojiti iz solznega me­hurčka . . . .

V kolikor mi je bilo mogoče pregledati literaturo, ni do sedaj še nihče po Totijevi ali pa Polyäk-Westovi operaciji odstranil tudi celega solznika in s tem kronično gnojenje v bližini odprtine v steni in solznem mehurčku. P a s s o w in C a l d w e l 1 sta pač odstranila večji del solznika, ker sta domnevala, da je v spodnjem delu solznika vzrok zoženju, pustila pa sta gornji del solznika in solzni mehurček nedotaknjen. O uspehih kombinacije Polyäk-Westove operacije s totalno odstra- nitvijo solznika bom poročal, ko bom razpolagal z zadostnim številom na ta način operiranih slučajev.

Nenavadno ugoden uspeh pa ima West-Polyäkova operacija pri akutnem vnetju solznega mehurčka in njegove okolice, pri flegmoni. Bolečine ponehajo takoj in oteklina presenetljivo hitro splahne. Ako je odtok v nos zadosten, ne

635

pride tudi nikdar do perforacije na zunaj, če tudi se že na najvišjem vršičku otekline svetlika gnoj skoz kožo. Nadaljni potek v takih slučajih je isti kakor pri Polyäk-Westovi operaciji v vseh drugih slučajih. Kakor hitro izginejo pojavi akutnega vnetja, lahko prevzame solzni mehurček polagoma zopet svojo nor­malno funkcijo, če se je solznik zamašil samo prehodno. V nasprotnem slučaju pa pride kmalu do kroničnega gnojenja.

M e l l e r piše v svoji knjigi „Augenärztliche Eingriffe, 1919", da je dal že celo vrsto slučajev obolenja solznega mehurčka od prvovrstnih strokovnjakov po Polyäk- Westovi metodi operirati. Pri tem je videl poleg nekaj dobrih toliko srednjih in slabih uspehov, da ima dovolj vzroka držati se svoje stare metode, ki se je dosedaj še najbolje obnesla.

In ta stara najzaneslivejša metoda je v resnici za enkrat totalna ekstirpacija solznega mehurčka s kauterizacijo solznih luknjic.

Se le po tej radikalni operaciji solznega mehurčka je stalno odstranjena velika nevarnost, ki preti očesu pri najmanjši leziji s pneumokoki in streptokoki pre- plavljenega roženičnega epitela. Edino po tej operaciji postane z racijonelnim na- daljnim zdravljenjem veznična vrečica klinično in bakterijologično čista, na kar se še le lahko z mirno vestjo lotimo ne samo večjih ekstraokularnih operacij n. pr. operacije proti škilenju, ampak tudi vseh intraokularnih operacij, katere so pri kroničnem gnojenju solznega mehurčka brez izjeme strogo kontraindicirane.

Umorstvo, unakažnjenje mrtvog tela, osuda i izdr- žanje iste; manifestacija ludila; smrt u zavodu za umobolne sa paralitičnim na mozgu i luetičnim

promenama na aorti.Dr. Laza S t a n o j e v i ć , ravnatelj kr. zem. zavoda za umobolne, Stenjevec kraj

Zagreba.*U celoj psihijatriji nemamo ni jednu tako temeljno i tačno opisanu patološku

sliku, koja bi se tako sigurno dala diagnosticirati i prognosticirati, kao progresivna paraliza.

Ipak još uvek nailazimo na neke atipične slučajeve toga ludila. Takovi sluča­jevi su od velike važnosti u sudskom pogledu, osobito u početku bolesti, bilo zbog nedostatka pojava ili pak baš zbog kalejdoskopije istih i sa kliničkog gledišta radi teškoće u ustanovljenju 'diagnoze.

Vrlo često se dešava, da je izvršeni zločin izražaj bolesne duševne funkcije, a da izvršilac zločina ne učini utisak jednog umobolnog na sudsko poglavarstvo. Tim više je čudnovato, da težina dela, kao što je u sledećem, nije upozorila coram foro, da bi kod okrivljenika moglo biti bar sumnje o jednom teškorn duševnom poremećaju. Baš zato držim za važno, da jedan takav slučaj u današnji dan publiciram.

Iz dotične povesti bolesti možemo uzeti sledeće: Anamneza: St. V., 4S godina star, oženjen, od zanimanja seljak. Koliko se iz svjedodžbe općinskog liječnika izviditi može, p re 15 g o d i n a je u b i o j e d n o g č o v e k a , m r t v o g a u š t r o j i o i d a l j e r e zao . Radi toga je bio osudjen na 4 godišnju tamnicu, koju je i odsedio. Dva meseca pre nego što bi ga u zavod doneli bili, opazili su na njemu znakove poremećenog uma. Svukao je gaće i onako je hodao po selu. Više puta je uzeo kosu i kosio po čitavome polju i kada se s kime sastao, pripovijedao mu je „da je toliko deteline nakosio, . . . . kao još nikb." Izveo je

’ Predavao na mjesečnoj skupštini Zbora 27. XII. 1919.

636

vola iz štale i privezao ga pred kuću, izvadio nož i hteo je da ga zakolje,u čemu ga je sin sprečio. Čitavu noć je lutao okolo, po selu pevao, vikao,uznemirivao je sve ondašnje seljake, odlazio je susedima, otimao je od istih kruh i sve ostalo, što je za pojesti našao. 6. IX. 1919. doterao je svoju ženu, koja je od njega pobegla, s a o t v o r e n i m n o ž e m u r u k a ma , i s t o j j e b a c a o iz t o r b e k u k u r u z , v i č u ć i i v a b e ć i j u k a o k r m a č u . P r e d j e d n o m k r č m o m h t e o j u je z a k l a t i i tom prilikom je vikao: »Hodite ljudi, gledajte ovu krmaču, evo ću je klati . . . . " Kada su to prolazeći ljudi vidili, priskočili su mu i oslobodili ženu od njega. 29. IX. 1919. u zavod do- nešen dao je svoje generalije dobro. Bio je u vremenu dobro orijentiran, u pogledu mesta i okoline slabo. - Priznaje, da mu je otac bio pijanica, kao i on. Mati mu je bila »umobolna«. Isto je tako priznao, da je pre nekoliko godina sa sekirom isekao nekog čoveka, koji je za dva dana posle čina umro. Ali poriče, _ da ga je hteo ubiti. On je hteo samo sebe obraniti, protiv nepoštenog čoveka. Pogotovo poriče, da je mrtvog kastrirao ili rezao. Kastrirao je jediiio pse, i to»da se ne bi ^klatili okolo . . . . nego da se drže marve«. Svoju ženu, veli, davole. Poriče u lečničkoj svedodžbi opisano zlostavljanje. Tvrdi, da je ženu sa španskom trskom lupao po telu i glavi. Ne seća se, da je žena od njega pobegla. Kasnije opet tvrdi, da je to moguće. Isto tako je moguće, da je svoju ženu kućidoterao. Tuži se na svoga starijega sina, da je lopov, da ga je prijavljivao oru-žnicima. Jednog bolesnika (od odelenja) pripoznaje za svoga mladjeg sina, poka­zuje na njega i udari u plač.

U telesnom pogledu: visok, srednjeg telesnog sastava i slabije hranjen. Na lubanji vanjski degenerativni znakovi. Zenice uže od normalnih, jednake, okrugle i reagiraju na svetlost tromo. Refleksi patelarnih tetiva povišeni, dife- rentni: d > 1. Refleksi ahilovih tetiva iščezli. 0 Babinski. Hod. prav. 0 Brach- Romberg. Nikakovi defekti senzibiliteta. Govor jasan i čist. Mokraća bez patološke promene. Wassermannova reakcija u krvi negativna. (27. XI. 1919.) Likvor zbog nedostatka vremena iz spoljašnjeg razloga nije bio pretražen.

1. X. 1919. Noću nemiran, kušao da pobjegne.4. X. Jako neuredan. Pljuje po podu, kud god ide. Noću nije spavao, ga­

lamio je. Moli skrštenim rukama, da ga puste kući sa svojim sinom, kojega je medju bolesnicima našao. Smeten.

28. X. U podne nije hteo, da jede, uzrujan. Viče, sili van, trga odelo i rublje na sebi, rita nogama bolesnike tako, da su ga morali obući u ludjačku košulju. Pred večer je mirniji i da se od prisutnog lečnika uplivisati i umiriti. Pojede zatim večeru bez prigovora.

31. X. Uvek bi rado napolje. Leži u postelji s mrežom, viče, psuje, govorilascivno.

19. XI. Posle podne miran, ćutljiv, na pitanja ne odgovara. Kod večere najedanput skoči i otme večeru od jednog obližnjeg bolesnika.

21. XI. Jako smeten, zanemaren, na zahodu se sav zamazao s izmetom.25. XI. Promenljivo stanje; da se od svakog uplivisati. Govori zbrkano, viče,

preterano se tužaka, govori u stranu, a zatim je opet miran i pristupačan.1. XII. Celi dan uzrujan, leži u ludjačkoj košulji u postelji s mrežom,

stenje, viče kao životinja, po nekada se smije, izgleda kao sapet, zatim opet skače u krevetu i psuje lečnike kao i svoju ženu.

12. XIl. u 4 1/ 2 h u jutro ekzitus sa simptomima kolapsa. Obdukcija 12. XII.1919. posle podne (Dr. Palmović): Pachymeningitis int. haemorrhagica sin. Lep­tomeningitis chronica fibrosa praecipue loborum frontalium et parietalium. Oedema leptomeningum chron. Hydrocephalus int. chron. cum ependymitide granulari chronica. Arteriosclerosis arteriarum fossae Sylvii et basilaris. Arterio­sclerosis arcus aortae et ulcera atheromatosa. Cicatrices multiplices partim hyali- nisatae intimae aortae. Arteriosclerosis valvularum mitralium et tricuspidalium. Atrophia fusca myocardii gravis et oedema pulmonum acutum. Hyperaemia passiva

637

lienis, hepatis, renum et mucösae ventriculi atque intestini. Atrophia et cachexia universalis. U kratko skupljeno moramo priznati, da se kod bolesnika još za vreme njegovoga dolaska u zavod na temelju njegovoga katatoničnog psihičnog stanja, tromo reagirajućih ženica na svetlost, pojačanih ali diferentnih refleksa patelarnih tetiva i manjkanja refleksa ahilovih tetiva najprirodnije i na prvom mestu moralo misliti na jednu katatoničnu paralizu. Etični defekti, koji su se još pred više godina sa brutalnim ponašanjem i cinizmom mogli opažati kod bole­snika, mogu našu diagnozu samo potvrditi. U našem slučaju je najupadljivije to, što od našega bolesnika još u ono doba na zverski način izvršeni zločin nikoga nije upozorio na to, da se tu može raditi o jednom umobolnom čoveku. Ne samo da niko nije na njega obraćao pažnju kao na jednog umobolnog, nego je od sudskih vlasti usled njegovog brutalnog čina bio prosto osudjen na 4 godišnji zatvor, kojega je i izdržao. Kada je iz zatvora bio otpušten, gdje se zatim nalazio i kako se bolesnik ponašao pre manifestacije ludila kod svoje kuće, o svemu tome ne stoje nam nikakovi podaci na raspolaganje. Tek dva meseca pred njegov dolazak u ovaj zavod pokazivao je on svojoj okolini simptom jednog duševnog poremećenja u ono vreme, kada je bolest na svaki način preuzela svoj termi- nalni tok.

Još više stiče značaja predstojeći slHČaj time, što je kod njega bolest duže vremena trajala. Bolest je do smrti pokazivala tipične k a t a t o n i č n e p o j a v e kod jedne p r o g r e s i v n e p a r a l i z e .

Moguće je to, da je baš ova vrsta progresivne paralize u ovom slučaju usled njene osobitosti, kao što to vrlo često biva, izmakla pažnji njegove okoline. Sam Knecht, Näcke, Jahrmärker, Pile i Mattauschek navode, kako je teško diagno- sticirati ovu vrstu progresivne paralize.

U našem slučaju se tek u zavodu ustanovilo, da je bolesnik po svoj prilici p a r a l i t i č a r sa k a t a t o n i č n i m c r t a ma . Nekroskopija je definitivno bila u stanju dati nalaz, koji je u smislu Lisauerovom tipičan za progresivnu paralizu — a isto tako i razjasniti ovaj interesantan slučaj kako sa kliničnog, tako i sa sudskog gledišta.

Zaštita dojenčadi.Dr. Adolf S p i t z e r , kr. kot. liječnik, Ludbreg.

Pitanje o zaštiti dojenčadi postalo je tek u zadnje vrijeme aktualnim, s raz­loga, što su ratujuće države na ljudskim životima veliki gubitak pretrpljele, dje­lomice uslijed rata samog, djelomice uslijed raznih zaraznih bolesti, koje su se za vrijeme rata u znatno većoj mjeri pojavile, nego u mirno doba te prema tomu i velik broj žrtava iziskivale.

Poznata je činjenica, da su se porodi tekom rata znatno smanjili (52°/0) te sigurno je, da broj porodjaja i nakon rata još kroz dugo vrijeme ne će predratnu visinu dostići; poznato je nadalje, da je gubitak na ljudskom životu uslijed rata i uslijed raznih zaraznih bolesti veoma velik te pošto se je vrijednost živog kapitala u zadnje vrijeme znatno više počela cijeniti, razumljivo je, da država nastoji pre­trpljeni gubitak na živom kapitalu, to jest na ljudskom životu što prije i što izdaš­nije nadoknaditi.

Populacija naroda ovisi uvijek od visine porodjaja i od množine letaliteta. Najveća bi bila populacija, ako bi broj porodjaja bio što veći i broj smrtnih slučajeva što manji, kako to u tako zvanim dobrim t. j. plodnim godinama biva. .

Nu uslijed rata su se prilike znatno promijenile, stanbene i životne prilike su žalosne, borba za život postala je sve teža, skupoća sve veća, uslijed čega je jasno, da se pod takovim teškim životnim prilikama ne može na porast porodjaja

računati ni sada, ni dugo vrijeme poslije rata; rte preostaje dakle drugo, nego da se smanjivanjem letaliteta dalnje padanje populacije zapriječi, i da se time donekle porast pučanstva podigne.

Raznim statistikama je nedvojbeno dokazano, da je letalitet u prvoj godini života najveći, dočim se u slijedećih 5 godina smanjuje, a najmanji je letalitet izmedju 5 — 15 god., od ovog doba pako diže se opet do najvećeg doba života.

Jasno je dakle, da letalitet dojenčadi u velikoj mjeri utjeca na opći letalitet, iz toga opet proizlazi, da bi smrtnost naroda znatno manja bila, ako smrtnost do­jenčadi ne bi tako velika bila, te bi dobitak na životu znatno veći bio, ako bi uspjelo smrtnost dojenčadi smanjivati.

Razne okolnosti imadu upliva na smrt male djece odnosno dojenčadi te po­znavanje tih okolnosti omogućuje nam letalitet djece smanjiti.

Biti će dakle od koristi, ako te uzroke proučimo:1. S p o l : smrtnost dojenčadi muškog spola u prvoj godini života i u

prvim mjesecima je uopće veća, nego li kod dojenčadi ženskog spola; uzrok tome nije poznat; moguće je, da veća težina i veličina i time skopčani teži porod odnosno posljedice težeg poroda djeluju štetno na mušku dojenčad.

2. V a n b r a č n i p o r o d : smrtnost vanbračno rodjene djece je svuda znatno veća, nego li kod zakonite djece. Po Oesterleinu umiru od 100 zakonite djece - 21'8, od nezakonite = 32'5; osobito je velika ta smrtnost u prva 3 mjeseca.

3. M j e s t o : u gradovima je smrtnost male djece u opće veća nego li na ladanju, i to 6 '32% veća; uzroci su tome: nepogodne materijalne stanbene i staleške prilike.

4. R a s a : Po Hoffmannu je navodno letalitet dojenčadi kod Židova manji nego kod kršćana; tako su kršćani prije dospjetka 5. godine izgubili ' / s sve svoje zakonito rodjene djece, dočim Židovi samo Vis-

5. P o d n e b l j e i g o d i š n j a d o b a : letalitet dojenčadi je u hladnim i toplim predjelima velik. Po Escherichu što više leži koje mjesto, tim veći je mortalitet dojenčadi i što toplije i postojnije je ljeto, tim veća je smrtnost dojenčadi u prvoj godini. U opće velika žega štetnije djeluje na dojenčad nego li velika zima, ali starošću i većom otpornom snagom izjednačuje se ta razlika izmedju ljeta i zime.

6. N a č i n h r a n j e n j a i n j e g a : Ovo su najvažniji čimbenici kod mor- taliteta dojenčadi. Najbolja i najshodnija hrana je majčino mlijeko, najopasnije umjetno hranjenje, zato je n. pr. smrtnost dojenčadi u Norveškoj, Švedskoj najmanja, pošto tamo skoro svaka majka doji svoje dijete, dočim je uslijed nes- hodnog hranjenja i nedostatne njege mortalitet dojenčadi u opće grozno velik; u Berlinu na primjer umrlo je od dojenčadi pri umjetnom hranjenju — 42-3% , pri mješovitom hranjenju — 22 '5% , pri dojenju po dadilji — 2 1 '5 % a pri dojenju po majci sama 20’7 % -

7. I m o v i n s k i o d n o š a j i t e z a n i m a n j e r o d ii j a utjecaju takodjer na smrtnost dojenčadi. Tako je n. pr. umrlo od 100 dojenčadi: 35’2 nezako­nitih, 30-5 od radničkih, 17'3 od srednjeg staleža, a 8-9 od višeg staleža. Kod seljaka umire manje nego li kod tvorničkih radnika. U plodnim godinama radja se više a umire manje djece.

8. R a z n e b o l e s t i : Vrlo česti uzroci smrti dojenčadi jesu: prirodjena slabost, prirodjeni sifilis, sušica, bolesti probavnog ustroja, grčevi i priljeplive bo­lesti. Po statistici umire na proljevu: 27-94°/o na grčevima: 16'05°/0> na sušici: ll-25°/o, na prirodjenoj slabosti: 9-04% ; na prirodjenoj bludobolji umiru 3 puta toliko nego li od drugih bolesti (Heine), nä zaraznim bolestima samo 2-75°/o, dakle najmanje.

U obzir uzev gornje općenite razloge mortaliteta male djece i ptoučiv sta­tistike raznih zemalja, vidimo, da je letalitet male djece odnosno dojenčadi por a z n i m z e m l j a m a i p a k r a z l i č a n .

638

639

Po Bodiu umrlo je od male djece u H r v a t s k o j : u dobi od 0 — 1 g o d .= 24-65%, u dobi od 1 - 2 god. =* 7'43% od 2 — 3 god. = 4-49% od 3 - 4 gob. = i 3 '07% 'od 4 - 5 god.' — 2’1% a ukupno od 0 - 5 god. = 41*74% ; u A u s t r i j i : 39-14%, u I t a l i j i : 3872% , u F r a n c u s k o j : 25 01% , u E n g l e s k o j : 25-10%, u Š v e d s k o j : 22-27%, u N o r v e š k o j : 18-30% , u I r s k o j : 1631 %, u R u s i j i : 49% .

Po Bodiu preživljeli su od 100 novorodjenih u H r v a t s k o j : prvu godinu 75-25, drugu 6776, treću = 62’32, četvrtu = 58-4, petu = 53-04; u

A u s t r i j i : 74-24, 68-01, 64-83, 6277, 6089 ; u I r s k o j : 9052, 87‘99, 8574, 84-7, 83-73.

Po B o d i u je s m r t n o s t ma l e d j e c e n a j v e ć a u R u s i j i , H r ­v a t s k o j i Au s t r i j i , a n a j m a n j a u I r s k o j , Š v e d s k o j , N o r v e š k o j .

Po Wappaensu sačinjavaju u prvoj godini umrla djeca exclusive sa mrtvo rodjenima — 25-57%, to jest % sviju slučajeva smrti, a inclusive sa mrtvo ro- djenima = 30-32%, dakle blizu % sviju slučajeva smrti; u 1 —5 god. umrla djeca iznašaju 15*03%; ukupno dakle umire u dobi od 1 - 5 god. poprečno 45 % sve rodjene djece.

Po Firiksu umire od dojenčadi Vio već tečajem prvog mjeseca, % prije izmaknuća prve godine, % tečajem prvih 5 godina, tako da od 100 dojenčadi jedva 37 doživi šestu godinu.

Iz ovih starijih predratnih (m eni pristupačnih) statistika proizlazi s l ije d e ć e :1. Da je smrtnost male djece odnosno dojenčadi najveća u prvoj godini i

to u prvim mjesecima ( 1 - 3 mj.).2. Da je smrtnost dojenčadi najveća u Rusiji, Hrvatskoj, Austriji, a naj­

manja u Irskoj, Švedskoj, Norveškoj.Ako te starije predratne statističke podatke usporedimo sa novima tečajem rata

i poslije rata, nailazimo u pogledu Hrvatske, da su se prilike glede populacije nešto promijenile.

Kao tem elj našeg proučavanja populacije, to jest poroda i pom ora m ale djece, služe mi zvanični iskazi sviju župnih ureda kotara ludbreškog iz zadnjih 5 god . (vidi priležeću skrižaljku A, B).

Iz skrižaljke A) vidimo, da je broj poroda još početkom rata priličan bio (u god. 1915 iznašao je 985), tečajem rata smanjio se taj broj sve više, najmanji je bio u god. 1917 (677), a svršetkom rata u god. 1919 narasao je opet na 1176, koji broj još uviek ne dosiže broj predratnih porodjaja. Ukupno rodjeno je .te ­čajem zadnjih 5 god. u ludbreškom kotaru 4313 i to 2250 muških i 2063 ženskih, dakle — kako obično bude — više muških nego Ii ženskih. Nadalje vidimo, da je broj nezakonito rodjene djece tečajem rata nešto porasao, 279 u 5 godina, što iznaša 6-4% svih porodjaja prema 5-2% prije rata.

N ajviše porodjaja bilo je u ožujku, listopadu i siječnju, a najm anje u stu ­denom .

Po iskazu B) umrlo je ukupno u zadnjih 5 godina u dobi do 5 godina u. ludbreškom kotaru = 1774 djece i to 936 muških, 838 ženskih, dakle više muških nego li ženskih tako, da se broj rodjene djece u pogledu spola skoro izjednačuje.

Sm rtnost male djece do 5 godina nije bila u pojedinim ratrtim god in am a jednaka, najveća bila je u god . 1915 (53-6% ) a najmanja u god . 1919 (24-3% )» p r o s j e č n o 41*1%, dakle tolika, kolika i prije rata (417% ). O va sm rtnost bila je opet najveća u prvoj god in i, naim e od 1774 do 5. god in e um rle djece um rlo je u dobi od 0 - 1 god . = 25*1%, od 1 - 2 god . = 6-2% , od 2 - 3 god . 4-0% od 3 - 4 god . = 2-9% , od 4 - 5 god . = 1'70%.

Smrtnost dojenčadi u prvoj godini bila je dakle za vrijeme rata veća (25’1 % prema 24’65% prije rata); uzrok tome vjerojatno je pomanjkanje dovoljnog mlijeka i potrebite njege matera, koje su uslijed ratnih prilika spriječene bile u izvršivanju svojih materinskih dužnosti, što dokazuje baš okolnost, da je smrtnost

64Ö

A. ls-rodjene djece u god. 1915., 1916., 1917.,

B. Is-pomrle djece u god. 1915., 1916., 1917.,

dojenčadi baš u prva 3 mjeseca bila najveća (34,3®/0) dakle kada je materinska njega bila najpotrebitija.

U pogledu uzroka smrti dojenčadi vidi se iz skrižaljke B) da je najviše do­jenčadi umrlo od proljeva (37*8%), zatim od slabosti (23-3°/o), od zaraznih bolesti (12-2°/o), od grčeva (12-7% ) od sušice (3% ) a od ostalih bolesti 1'6%-

Obično je od zaraznih bolesti najmanja smrtnost dojenčadi, a da je u ratnim godinama bila znatno veća (12 '2% prema 2-75% prije rata) uzrokom je, što je puno dojenčadi podleglo boginjama i hripavcu. 7

Koji upliv je imala bludobolja na smrtnost dojenčadi ne može se iz ovog iskaza razabrati s razloga, što po cijelom kotaru su razgledači mrtvaca nestručnjaci, koji nisu u stanju prirodjenu bludobolju ustanoviti te je vjerojatne?, da se pod imenom slabost, nedonošćeta krije i često prirodjena bludobolja.

Ako pretpostavimo da su stanbene, životne i zdravstvene prilike po cijeloj Hrvatskoj sa malom razlikom (izuzev nekoliko kotareva Zagorja i Like) posvuda jednake, možemo zaključke stvorene iz podataka porodjaja i smrti male djece u kotaru ludbreškom generalizirati za cijelu Hrvatsku te slijedeće ustanoviti:

641

kaz1918. i 1919. u kotaru ludbreškom.

kaz1918. i 1919. u kotaru ludbreškom.

1. Porodjaji su u opće tečajem rata znatno pali (52% ) te će još više godina trebati, dok će predratnu visinu dostići.

2. Smrtnost male djece do 5 godina ostala je doduše na predratnoj visini (41'2% ), ali je smrtnost dojenčadi bila uslijed ratnih prilika u prvoj godini veća (25' 1 °/0 prema 24-65 % prijet rata).

3. Glavni uzroci velike smrtnosti medju dojenčadi bili su u opće: a) siro­maštvo, nemarnost i neznanje, b) vanbračni porodi, c) propust dojenja po materi, d) neshodno umjetno hranjenje, e) pomanjkanje liječničke pomoći kod dječijih bolesti.

Ako u obzir uzmemo, da u Hrvatskoj ne postoji u opće velika bijeda i siromaštvo (izuzev nekoliko kotareva Zagorja i Like), nadalje da naš narod kao agrarni narod ne posjeduje velika industrijalna poduzeća, da je i broj vanbračno rodjene djece — u pomanjkanju velikih gradova — manji nego u drugim zem­ljama, onda moramo se upravo čuditi, z a š t o je k o d n a s s m r t n o s t d o j e n ­č a d i z n a t n o veća , n e g o li u d r u g i m z e m l j a m a sa m a n j e p o v o l j - n j i m p r i l i k a m a , d a p a č e d a je k o d n a s ta s m r t n o s t ( i z u z e v R u s i j u ) n a j v e ć a .

642

Uzrok ovoj većoj smrtnosti dojenčadi kod nas leži u manjoj inteligenciji matera u tom pogledu, koje ne shvaćaju i ne uvidjaju shodnost i veliku korist naravnog hranjenja i potrebitost shodne njege dojenčadi, nadalje u više slučajeva u indolenciji matera, koje ne traže liječničku pomoć kod dječijih bolesti, osobito kod ljetnih proljeva, kojoj bolesti najveći dio dojenčadi pada žrtvom.

Te uzroke želio bi u slijedećim razmatranjima osvijetliti i ujedno navesti, kojim bi se načinom mogli odstraniti.

a) S i r o m a š t v o : Mati kraj najbolje volje često nije u stanju radi siromaštva dužnostima matere udovoljiti, pošto ona već 14 dana iza poroda mora na posao ići, da uzmogne sebe a često i cijelu obitelj prehraniti; ona stoga ne može do­jenčadi onu njegu dati, koju daje imućna majka, uslijed čega bezuvjetno mora dojenčad propadati.

Takovim siromašnim majkama moralo bi se materijalnom pomoći omogućiti, da svoje dojenčadi barem 6 nedjelja mogu kod kuće dojiti. Ovu pomoć morale bi dotične općine bez pomaganja države pružiti, pošto opskrbljivanje i briga oko posve neimućnih i nemoćnih spada i onako u djelokrug općina, koje su dužne za svoje općinare voditi brigu u pogledu njihovih i imućstvenih i socijalnih prilika.

Pošto na ladanju nema mnogo takovih siromašnih majka, koje bi bile na tu pomoć upućene, ne bi trošak općine za potpomaganje rodilja bio velik, a korist bi bila znatna, pošto bi siromašne rodilje mogle zdravlje bolje uščuvati te bi mogle svoju dojenčad preko najopasnijeg vremena izvući iz pogibelji smrti, buduć je poznato, da Vio dojenčadi tečajem prvog mjeseca umire.

Ali i nakon 6 nedjelja, kada siromašne žene moraju na rad ići, morali b poslodavci — po zakonu — biti obvezani majkama priliku i vrijeme pružiti, da svoje dojenčadi svake 3 ure dojiti uzmognu.

Na taj način mogao bi se velik dio dojenčadi, koji bi uslijed pomanjkanja potrebite majčine njege ili uslijed umjetnog hranjenja stradao, spašen biti.

U velikim državama preuzimlje sama država tu brigu za siromašnu dojenčad primivši istu u nahodište, gdje se dojenčad po dadiljama hrani ili umjetnim hra­njenjem podržava. Iskustvo je ali dokazalo, da je smrtnost dojenčadi u takovim nahodištima dosta velika te se na taj način nije moglo puno dojenčadi spasiti. Bilo bi stoga uputnije, ako bi majke mogle — uz materijalnu pomoć — same dojiti svoju dojenčad.

Na ladanju ne bi takova nahodišta imala svrhe, samo u gradovima, gdje je broj vanbračno rodjene dojenčadi i broj siromašnih majka koje raditi moraju, velik.

Da li će država osnivanjem nahodišta ili podijelenjem novčanih potpora siromašnim rodiljama smrtnost dojenčadi smanjiti pokušati, stvar je mjerodavnih faktora. Na ladanju mogao bi se taj uzrok (siromaštvo) većeg pomora dojenčadi sa malom žrtvom lako odstraniti.

b) Daljni uzrok većeg pomora dojenčadi j e n e s h o d n o u m j e t n o h r a ­n j e n j e ili n e s h o d n i n a č i n n a r a v n o g h r a n j e n j a d o j e n č a d i . Ako bi i koja mati voljna bila svoju dojenčad sama dojiti, ali radi bolesti, ili radi nedovoljnog mlijeka ili radi slabe kakvoće mlijeka prisiljena djelomično ili sasvim umjetnom hranom svoje dijete hraniti, koliko štete je nanijelo već neznanje matera u tom pogledu. Neuka majka u najboljoj nakani doji svoje dojenče odviše često, ne svaka 3 sata nego svakih % sati misleći, da je dojenče gladno, ne znajući da ono ne plače jer je gladno, nego pošto bolove imade uslijed nastida želuca i crijeva, prouzročenog suvišnim hranjenjem; ponovnim davanjem hrane, pogoršava ona već postojeću bolest, dapače dosta često prouzrokuje smrt svojeg ljubimca. Neshodno dojenje može često prouzročiti smrt.

Da umjetno hranjenje, koje je već samo po sebi od manje vrijednosti, često štetno djeluje, ako nije propisno obavljeno, jasno je. Od dojenčadi hranjene umjetnim mlijekom umrlo je 42%, a od dojenčadi hranjene po majci samo 20%, dapače, još i manje, ako su shodno hranjena.

6 4 3

U Norveškoj, Švedskoj, Irskoj je mortalitet dojenčadi baš zato najmanji, pošto tamo skoro svaka majka doji svoju dojenčad.

Majke bi morale biti poučene o važnosti dojenja, o načinu kako i koliko puta imade se dijete dojiti ili u slučaju umjetnog hranjenja, kako se mora umjetna hrana pripremati i o načinu, kako se mora pri umjetnom hranjenju postupati, da se što manje štete nanese dojenčadi.

O v o p o u č a v a n j e s p a d a na p r i m a l j e i l i j e č n i k e .Primalje bi morale u primaljskoj učioni slušati poseban tečaj o njezi novoro-

djenca, o naravnom i umjetnom hranjenju dojenčadi. Ovo znanje je svakako tako važno a po mom mnijenju važnije, nego li njena pomoć kod poroda, pošto kod redovitog poroda je ta pomoć neznatna, a kod teških porodjaja mora se i onako liječnička pomoć zatražiti.

Da liječnik, koji bude porodu i bolesnoj rodilji ili bolesnom djetetu zvan puno može dobra učiniti i koristiti, o tome nema sumnje. Nu ipak primalje imadu u tom pogledu glavnu zadaću, pošto liječnik nije uvijek zvan porodu, a naše ladanjske žene više povjerenja imadu u babice nego u liječnika.

Stare primalje morale bi na takove tečaje ureda radi pozvane biti.Provadjanjem ovih upijta spasiti će se velik dio dojenčadi, pošto su shodna

hrana i shodan način hranjenja — po mojem skromnom mnijenju — uz čistoću najvažniji faktori spašavanja dojenčadi od smrti.

c) Dalnji uzfok većeg mortaliteta dojenčadi jesu razne d j e č i j e b o l e s t i .Od zaraznih bolesti oboli dojenčad veoma rijetko, o čemu se svaki praktični

liječnik osvjedočiti mogao. Od o s p i c a , š k r l e t a , g r i ž e , r u b e o l e , t i f u s a , m a l a r i j e oboli dojenčad ispod 3 mjeseca veoma rijetko ni onda, ako majka, koja doji dojenčad, sama boluje od tih bolesti; i ako dojenčad iznimno oboli od tih bolesti, tečaj je lak, dočim od d i f t e r i j e , v a r i o l e i s i f i l i s a oboli dojenčad veoma lako te je tečaj tih bolesti obično težak.

Zašto dojenčad oboli ispod 3 mjeseca tako rijetko od zaraznih bolesti — nije poznato.

Uzrok može djelomice biti taj, da dojenčad imade manje prilike, da se okuži, nego veće dijete, pošto je tako rekuć vezana uz majčino tijelo, dok veće dijete lakše dodje u doticaj sa raznim bolesnicima.

Ako pak promislimo, da dojenčad ostaje imuna i onda, ako mati sama boluje od zaraznih bolesti (izuzev boginje, difteriju, influenzu, sifilis) moramo doći do spoznaje, da dojenčad sa majčinim mlijekom prima neke tvari u se, koje istu do­jenčad uščuvaju od tih zaraznih bolesti, a kasnije otpadom ovog zaštitnog sredstva a uslijed povećanja dispozicije lakše se okuže.

Od zaraznih bolesti najlakše dobije dojenčad s i f i l i s , pošto nema bolesti, koju bi dojenčad tako lako i sigurno mogla naslijediti kao bludobolju, osobito ako mati boluje ili je bolovala od te bolesti. Prirodjena bludobolja dojenčadi je veoma teškog tečaja te često nastupi smrt. Po Fournieru je mortalitet na pri- rodjenoj bludobolji 45% , takova djeca ili umiru odmah iza poroda ili većim di­jelom u prvoj godini života na posljedicama sifilisa.

Ipak su zarazne bolesti u opće najmanji uzrok većeg pomora dojenčadi, ondadolazi slabost (9'04%), sušica (11-25%), grčevi (16-0% ) a najčešći uzroci smrti dojenčadi jesu proljevi, osobito ljetni proljevi (28%). Po Pfeiferu iznaša smrtnost dojenčadi od ljetne kolere 40% -7 0 % .

Kod tih bolesti može l i j e č n i k osobito mnogo da učini te shodnim liječenjem može dosta velik dio dojenčadi spasiti.

Proučavanje tih najvažnijih uzroka većeg pomora dojenčadi kod nas, nukanas ujedno na najvažnije mjere, kojima bi se mogla smrtnost male djece a osobitomortalitet dojenčadi znatno da smanji.

Osim državnih, gore spomenutih, mjera za zaštitu dojenčadi (nahodišta), imale bi se slijedeće mjere provesti:

6 4 4

1. Općine bi morale novčanom potporom siromašnim rodiljama omogućiti, da barem šest nedelja mogu svoje dojenčadi same da doje.

2. Naredbenim putem morali bi poslodavci prisiljeni biti, da svojim radni­cama koje imadu dojenčad, svaka 3 sata omoguće dojenje.

3. Nauka o dječijim bolestima morala bi biti na medicinskom fakultetu obligatan predmet.

4. Na tečajevima za primalje morala bi se velika važnost polagati na preda­vanja o njezi i o hranjenju dojenčadi.

5. Uredovni liječnici morali bi popularnim predavanjima na uzrojre velikog pomora dojenčadi majke upozoriti, njima shodne upute dati u pogledu hranjenja i njege dojenčadi.

6. Uredovni liječnici imali bi liječenje bolesne dojenčadi b e s p l a t n o vršiti odnosno bi morali prema broju izliječene i spasene dojenčadi od države primjerenu nagradu dobiti.

7. Suzbijanjem spolnih bolesti i tuberkuloze umanjiti broj slabo i bolesno rodjene djece.

Provadjanjem tih mjera, koje ne iziskuju velike novčane žrtve biti će smrtnost dojenčadi znatno snižena.

Ako pak u obzir uzmemo, da je mortalitet u prvoj godini života najveći, jasno je, da se smanjivanjem mortaliteta dojenčadi mora populacija dići i time će država polučiti, da će uslijed rata i raznih zaraznih bolesti prouzročeni veliki gubitak na ljudskom životu donekle nadoknaditi.

To je predmet i svrha ovog razmatranja.

Umorstvo udavljenjem.Dr. Milan Beg i ć , Glina.

Dne 9. novembra 1919. došla sudu u G. prijava od oružničke postaje, da je seljakinja N. B. iz B. prošle noći naglom smrti umrla i da postoji sumnja, da je udavljena.

Sumnja je pala na njezinog supruga, 28 godišnjeg čovjeka, koji ju je uvijek zlostavljao. Isti je predveden prije obdukcije j po oružnicima pripovijedao, da je pokojna N. B. bila doduše uvijek zdrava, ali da su je te noći pograbili nekakovi grčevi, uslijed kojih je umrla.

Još prije nego je izdahnula, da ju je ostavio u sobi prizemno samu i otišao u gornji sprat kuće svojoj materi i sestri, koje takodjer nisu išle k njoj prigledati. Za modrice, grebotine i derotine po tijelu rekao je, da je mrtva pala iz kreveta, kad su ju prekretali.

Sudbena liječnička komisija (Dr. Begić i Dr. Sužnjević) ustanovila je ra­zudbom slijedeće:

Lješina žene 23 god. stare, srednjeg stasa, jake gradje, dobro ugojene. Na vratu struma poput muške šake velika.

Čitava stražnja strana tijela modra od konfluiranih mrtvačkih pjega. Na hrptu nosa i oko nosnica imade nekoliko poput lećinog zrna velikih zgrušenom krvi pokrivenih derotina. Na lijevoj strani doljnje čeljusti dvije, jedna iza druge stojeće poput filira velike zgrušenom krvi pokrivene derotine! Zarezom na tom mjestu ustanovljen je izljev krvi u potkožno vezivo. Na vratu ne razaznaje se osim strume ništa osobitoga. Nad gornjim dijelom grudne kosti, gdje se ista sastaje s II. rebrom, vidi se na koži poput srebrene krune velika crnica a na doljnjem rubu iste kosti, gdje se ista sastaje sa petim rebrom, opaža se poput srebrene forinte velika dero­tina pokrivena svježom zgrušanom krvi. Zarezom na oba mjesta ustanovljen izljev krvi u potkožno vezivo u veličini dječije šake. N u t a r n j i n a l a z : Mozak i

6 4 5

mozgovne opne edematozne. Sve žile i žilni pleteri nabujali od tamne tekućine. Na koži vrata se ne opaža ništa, ni u potkožnom vezivu.

Struma je cistična, multilokularna i mjehuri poput oraha veliki su napunjeni žućkastom seroznom tekućinom. Na larinksu i na traheji ne ima udubina niti traga kakovom pritisku. Jezik modar, cio, pokriven sluznom naslagom. Hrskavci grla (larynx) cijeli.

Sluznica farinksa, larinksa i traheje tamno modra i mjestimice vide se u vezivu izljevi krvi u veličini prosenog zrna do veličine leće (ekimoze). Pluća sprijeda nabujala, tamnomodra, sa strane i straga su prirasla, ali se adhezije dadu dosta lagano odlupiti. Na prorezu je svuda plućno tkivo spužvaste konzistencije, tamnomodre boje i na pritisak dade se svuda istisnuti pjenušasta crvenkasto žuta tekućina. — Srce povećano i stijenke osobito lijevo odebljane.

U srčanim šupljinama imade tamne tekuće krvi. Na površini srca, na vrškui sa obe strane vide se u epikardu izljevi krvi u veličini leće, koji se ne dadusplahnuti (ekimoze).

Jetra i slezena obične veličine, tamno modre boje.Želudac obične veličine napunjen kašastom hranom. »Crijeva tanka puna

plinova i tekuće sadržine", u debelom crijevu ima gustog blata.Sluznica želuca i crijeva modre boje. Oba bubrega obične veličine. Ljuska

bubrega dade se odlupiti, na prorezu je tkivo tamnomodre boje i kora bubrežna se jasno razlikuje od sredine.

Mokraćni je mjehur prazan. — Spolovilo uredno.Nutrina maternice je prazna.Mnijenje je glasilo: Razudjena N. B. umrla je od zadušenja, kako se vidi

iz tamne tekuće krvi, venozne punokrvnosti sviju nutarnjih organa i ekimoza.2. Zad.ušenje je uslijedilo na taj način, da je prednja strana prsiju bila

jakom silom pritisnuta, kako se vidi iz derotina i potkožnih izljeva krvi nad grudnom kosti. +

Podjedno su usnice i usta bila silovitim načinom začepljena, kako se vidi iz derotina i rana na nosu i lijevoj strani donje čeljusti.

3. Zadušenje je tim laglje uslijedilo, što je razudjena imala gušu, koja disala doduše nije pritiskala, ali povećano srce mora se dovesti u uzročnu svezu sa gušom.

Tako povećano srce mora se smatrati kao locus minoris resistentiae.4. Modrice i derotine na picima i licu nastale su za života a ne poslije smrti

(na taj način, da je mrtva iz kreveta opala), pošto se svuda razabire potkožni izljev krvi a mrtvačke se pjege nalaze samo na stražnoj strani tjela.

5. Nutarnji organi ne pokazuju patoloških promjena, uslijed kojih bi smr­tonosni grčevi nastupiti mogli.

Ovaj je slučaj u toliko zanimiv, što je zadušenje uslijedilo poglavito meha- nočnom zaprekom ekskurzije toraksa.

Začepljenje nosa i ustiju bio je adjuvans. Ovakovi smrtni slučajevi dogadjaju se poglavito, ako individuum bude zasutd ili ospije u stisku. Zločinac je u svojoj naivnosti mislio, da su tragovi zločina zabašureni, ako se ne bude ništa na vratu poznalo.

Imao sam takovih slučajeva do sada kod čedomorstva u Banovini, gdje novo- rodjeno dijete pokriju teškim jastukom, koji se tijelu priljubi sa sviju strana i prouzrokuje zadušenje.

Trias nutarnjeg nalaza za zadušenje bio je u ovom slučaju potpun. Tragovi tudje ruke i sile bili su i na licu i na toraksu.

Povećano srce dovedeno je u savez sa strumom i označeno kao locus mi­noris resistentiae. Za povećano srce nije kod lješine nadjen nikakav drugi pato­loški uzrok te se morak) uzeti kao anatomska podloga onih kardiovaskularnih simptoma, koji po Fr. Krausu nastaju živčanim putem kod struma i što je on označio nazivom »Kropfherz“.

6 4 6

U forenzičnom smislu došla bi ovdje u obzir radi srca i guše «osebujnavlastitost tijela“ kod ubijene, da se radi o ubojstvu i bila bi u prilog optuženiku,ali ovdje se po svim indicijama radi o umorstvu.

Navodi obrane, da su modrice, derotine nastale uslijed toga, što je mrtva pala iz kreveta, bili su oboreni time, što su se nalazili razvijeni krvni ekstra- vazati na tim mjestima i to na prednjoj strani tijela a konfluirane i razgranjene mrtvačke pjege bile na stražnjoj strani tijela, tako da je > Isključeno, da se je krv postmortalno na tim mjestima nakupila i staložila.

Navodi zločinca, da je pokojna N. B. umrla od nekih grčeva su isključeni time, što se na organima nije našla nigdje kakova patološka promjena, koja bi grčeve prouzrokovati mogla.

Pošto nije bila noseća, isključena je eklampsija; normalan nalaz bubrega go­vori protiv uremije; na disalima, ustima te ždrijelu nije bilo nikakovih patoloških promjena, uslijed česa bi se zadušiti mogla i uslijed česa bi kakovi grčevi u asfiktičnom stadiju okolini kao uzrok smrti imppnirati mogli. Na mozgu i moz­govnim opnama nije takodjer bilo nikakovih upalnih ni inih patoloških promjena koje bi kakove univerzalne grčeve prouzročile.

Da se radilo u epilepsiji, morao bi ipak kod strašnih epileptičnih grčeva bitijezik izgrižen, a našle bi se stučke na cijelom tijelu a ne samo na ominoznimmjestima. Za kakovo otrovanje nije bilo takodjer nikakovog uporišta.

Slijedeći dan priznao je osumnjičeni suprug pred oružnicima, da je svoju suprugu udavio po nagovoru svoje matere.

Na prsa da joj je bacio plahtu i pritisnuo joj prsa koljenima te nos i usta rukama.

Vrata da nije htio dirati, jer da bi to odmah doktori poznali.

Slučaj tetanusa puerperalis.Dr. Alois H o m a n , Radeče pri Zidanem mostu.

Julija mesca m. 1. videt in opazoval sem slučaj T. p. ki je zaradi svojega postanka in sodnijskega postopanja zelo zanimiv. Zato hočem o njem poročati.

Ako pregledamo literaturo o tej bolezni, vidimo, da je ta bolezen le redka, pa tolikanj bolj zanimiva.

O prvem slučaju ?iz leta 1833. (Dr. Outrepont) poroča Kleinwächter. »Zen­tralblatt für Gynaekologie" 1899. pag. 865. pod naslovom »Kasuistischer Beitrag zur Aethiologie, Symptomatologie und Therapie des Puerperaltetanus“ poroča o slučajih, ki so nastopili v češki porodniški kliniki v letih 1897 - 1898. Bilo je 9 slučajev, ki so vsi končali letalno.

V. »Archiv für Gynäkologie“ Bd C II poroča Robert Spiegel pod naslovom »Zur Kenntnis des Tetanus puerperalis“ o 4 slučajih iz Kaiserin Augusta-Viktoria Krankenhaus-a in poroča tudi, da je do sedaj znanih 66 slučajev v literaturi.

Profesor Bumm piše, da se Tetanus puerperalis največkrat opazoval pri nedokončanih splavih, pri kterih se zaostali plod, posteljica ali plodove mrenice osmradijo in gnjijejo. Okužba ze zgodi največkrat po babicah, ki delajo na vrtu ali pa tudi po zdravniku, ki zdravi druge na tej bolezni bolne bolnike. Pravi udi, da so se v bolnišnicah opazovale trdovratne epidemije, vendar ne pove kje. Bolezen da se pojavi 7 .- 2 1 . dan po porodu. Čim krajša je inkubacija, tim težji je slučaj in tim slabša prognoza. Umrje do 80% - Po teh uvodnih opazkah hočem popisati svoj slučaj.

V torek 22. julija t. 1. zjutraj ob 7 uri bil sem klican k 30-letni zakonski M. R. Izvedel sem, da je pretečeni četrtek 17. julija spovila. Po splavu bila je do ponedeljka 21. julija zdrava. Isti dan je pa dobila krč v čeljustih in od tega

647

časa ne more več zazijati. Drži jo tudi krč v zatilnem mišjčju, tako da ji vleče glavo navzad, da je kar zarita v mehko blazino. Sicer pa se čuti še dosti dobro, samo zavživati ne more ničesar, ker jo drži tudi v grlu.

Telesna toplota je merila 37'5 C, žila je bila 100 krat v minuti. Zaradi gotovosti,/preiskal sem spolovila in našel, da je maternica povečana, da je njeno ustje zobčasto in razširjeno in sicer tako, da je mogoče z kazalcem desne roke seči v maternično duplino. Iz ustja se izteka neka rjava pa ne smrdeča tekočina. Drugih nepravilnosti nisem našel. Takoj sem si mislil, da je ta tetanus moral nastati vsled okužbe spolovil t. j. da je sama ali kdo drugi prišel z okuženimi rokami ali orodjem se spolovili v dotiko. lzvedeti pa nisem mogel ničesar, ker je porodnica trdovratno molčala, oziroina moje tozadevno vprašanje zanikala. Mislil pa sem si svoje, ordiniral morfij in odšel z obljubo, da pridein zopet takoj pq kosilu. K drugem obisku sem povabil kolego Dr. Dernovškp in skupno sva izvila od moža obolele M. R., da je bila 15. julija neka babica iz Žuženberka pri njej, da jo je nekaj preiskovala, kako in kaj pa ne ve. Plačal pa ji je 800 K, ona je zahtevala 1000 K. Imel sem seboj 3 steklenice Tetanus-Seruma. Injicirala sva ji vse tri in sicer eno intralumbalno, eno intravenozno in eno subkutano. Prihodnje jutro sem bolnico zopet obiskal, ali videti je bilo, da serum ni imel nobenega upliva. Položaj je bil že slabši, krč se je razširil tudi na ogrodne mišice in je bolnica zelo težko dihala. Injiciral sem 0-03 Morfina in naznanil to zadevo sodišču s pripombo, da je treba bolnico takoj zaslišati, ker je mogoče, da prav kmalu umre. ,Zato se je vršila komisija že isto dopoldne. Popoldne ob 3 uri sem se ravno opravil, da bi to bolnico obiskal, pa dobim vest, da je ravnokar umrla. Pričakova) sem, da bo okrajno sodišče odredilo v tacih slučajih običajno obduk­cijo, ali državno pravdništvo v Novem mestu iste ni dopustilo in je bila umrla M. R. 3 dni po smrti pokopana. Tako postopanje sodnijske oblasti, da se opusti raztelesenje pri kaznivem dejanju, zdelo se mi je nepravilno in sem izrazil svoje pomisleke v posebni vlogi na poverjeništvo za pravosodje, |od kterega pa v tej zadevi nisem dobil odgovora. Zvedel pa sem, da se je obdukcija zaradi tega opustila, ker tak kazenski slučaj ne pride pred poroto, za senat pa zadostuje že oddano mnenje dveh zdravnikov. Nimam pravice kritikovati tacega postoponja, zdi se mi pa le, da slika ni jasna in popolna in bo imel zagovornik prav lahko stališče.

Posebno naznanilo glasi:Okrajnemu sodišču

v Radečah.Gospa Marija Ravnikar na Njivicah je obolelana krčeviti odrevenelosti (Tetanus).

Poizvedbe so dognale, da si je dala imenovana gospa odpraviti od tuje nevešče osebe svoj plod in je ta bolezen brez dvoma posledica okuženja krvi z nečistim orodjem, ki se je rabilo pri izvedbi splava.

Usojam si to javiti okr. sodišču s pripombo, da je to smrtno nevarna bolezen, da je vsled tega potrebno imenovano gospo nemudoma zaslišati. Ona leži doma v postelji, je pri popolni zavesti in se lahko zasliši.

R. 23. VII. 1909.Izvid.

Preiskovana Marija Ravnikar leži v postelji ter je srednje velikosti in dobro rejena. Telesna toplota m erP36'5 Celzija, žila pa bije 100 krat v 1 min. Vnanje je opaziti, da drži preiskovana glavo krčevito vznak in ima tudi skrčene čeljusti tako da ne more jezika pokazati.

Pri vsakem stresljaju postelje ali pa že tudi če kedo odpre vrata dobi po­novno zelo boleče krčeve v čeljusti in v zatiljku. Sicer pa je pri popolni zavesti.

Ker se je dognalo, da je preiskovana pred 5 dnevi spovila, preiščejo se udi spolovila. Na sramnih ustnicah in v nožnici ni najti nobenih posebnih iz-

prememb. Pri preiskavi maternice pa je dognati, da je ista še danes nad naradno velikost povečana, da je maternično ustje ob robovih . nazobčano in je mogoče

648

s kazalcom roke priti v maternično duplino, kar je znak, da je ustje nenavadno razširjeno.

Iz maternice se izteka umazano rudeča tekočina brez posebnega duha.Pripomniti je še, da so krčovi v čeljustih in v zatilku nastopili v pondeljek

21. trn. in da se isti od tistega časa vedno ponavljajo.Mnenje.

Iz preiskave in iz izvida je razvidno, da je preiskovana M. Ravnikar spo- vila in kolikor je mogoče danes iz velikosti maternice posnemati, je bila preisko­vana v tretjem mesecu noseča. Da se je splav zgodil potrjuje se iz tega, da je maternično ustje nenavadno razširjeno in ker je maternica povečana in ker se izliva iz maternice rudeča tako zvana lohija.

Krčevi na čeljustnem in zatilnem mešičju pa so znak krčevite odrevenelosti (tetanus) t. j. bolezen, ki nastane vsled posebnih bolezenskih klic, ki so prišle skozi kako rano v kri in zastrupile osrednje živčevje t. j. možgane. Ker na preis- kovani ni najti na vnanjem telesu nobene take rane, zamogla se je zgoditi okužba s temi klicami krčevite odrevenelosti samo potom maternice. Za to sklepava, ker se pri normalnih splavih kaj tacega ne zgodi, da je morala neka tuja oseba z okuženo roko ali z okuženim orodjem zanesti te klice v spolovila. Znano je, da mazaške ženske provzročajo splave pri nosečih ženskah in tako zanesejo z ne- razkuženim orodjem raznovrstne klice v maternico.

Ta bolezen, krčevita odrevenelost ali tetanus je vselej in pri vsakem človeku smrtno nevarna bolezen, katero pri najboljši zdravniški pomoći le malo kateri bolnik preboli. Zaradi tega je pač poškodba oziroma okužba sama ob sebi težka in smrtno nevarna.

Gingivitis et stomatitis ulcerosa epidemica.Dr. Adolf B e n a u , Gacko.

U sreskim ambulancama moglo se je u ljetnim mjesecima ove godine (1919.) opaziti neobično veliki broj bolesnika s različitim zaboljevanjima sluzne kožice ustiju. Lake forme ove bolesti pokazivale su sliku obične gingivitide, dok su teške forme uz opću tešku sliku bolesti pokazivale difuzno zapaljenje cijele služavke, jaku tonzilitidu, gnojne rane zubnoga mesa i služavke obraza. Bolest je ta bila skoro čisto ograničena na seosko stanovništvo i išla je paralelno sa raširenjem balavca kod stoke. Ne postoji sumnja, da se tu radilo o istoj bolesti, prouzročenom istim uzročnikom i sličnom kliničkom slikom.

Balavac (slinavka) je zarazna bolest goveda, ovaca, koza i svinja. Infekcijozna klica može i na čovjeku da uspjeva (činjenica, koja je već davno poznata) i prouzročuje ovdje epidemsku bolest, koja je u glavnom karakterizovana različitim formama stomatitide.

Lake forme: Bolest se ograničuje samo na gingivu. U najlakšim slučajevima se bolesnici tuže samo na boli, koje znadu katkada postati sasvim nesnosne. Na pogled izgleda gingiva intaktna, ali već na neznatan pritisak krvari. Zubi sjede čvrsto. Ova forma prelazi bez oštre granice u one forme, gdje je bolest, istina, još uvijek ograničena na gingivu, ali je zubno meso već pri posmatranju pato­loški promijenjeno. Ono prikazuje neku vrst gnjiloće, zamazane zelenkaste boje, raspada, krvari i bez insulta, a iz ustiju se širi veoma neugodan, truležni zadah. Zubi klimaju, djelomično je vrat i korijen zuba gol, a kod još izrazitijih forma dolazi do samog ispadanja zubi. Boli su mnogo intezivnije i sprečavaju bolesniku pri­manje hrane. Onaj dio gingive, koji je bez zuba, poštedjen je od bolesti.

Srednje forme: Bolest se proteže na gingivu i mukozu obraza. Obično je na gingivi gore opisani trulež, a služavka je injicirana, mjestimice se nalaze sivi

649

mjehurići različite veličine (podsjećajući na afte). Ovi mjehurići ubrzo raspadaju i tako nastaju rane različite dubljine, serpiginozno se šireći, s izjedenim rubovima i zelenkasto zamazanim gnojnim dnom. Predilekcijono mjesto ovih rana je slu­žavka okolo zadnjih molarnih zuba. Boli su veoma intenzivne i primanje je hrane znatno oteščano.

Teške forme: Bolest se proteže na cijelu služavku ustiju. Osim gore spome­nutih promjena na gingivi i sluzavci. obraza, je i ostala služavka ustiju zapaljena, jezik je otečen i na pritisak osjetljiv. Rane se nalaze na cijeloj sluzavci, ispod jezika, a osobito na mekanom nepcu. Usporedno s tim ide jaka tonzilitida i ako su rane na samim tonzilama, može doći do djelomične nekroze tonzila. Cijela je služavka i zubno meso otečeno, iz ustiju se izlučuje mnogo sline. Boli su veoma jake, gutanje i primanje hrane je smanjeno na minimum, skopčano s velikim bolovima. Opća je slika bolesti teška, često dolazi do vrućice i sve sliči u glavnomteškoj flegmonoznoj angini. K ovoj teškoj bolesti služavke ustiju priključuje seprostim putem širenja laringitida, koja je dovoljno rijetka i dolazi samo zajednos teškom stomatitidom.

To bi u glavnom bila slika, kako se bolest izražava i nikada ne dolazi dokomplikacija sa strane drugih organa. Bolest se čisto ograničuje na služavkuustiju. Naravno je, da će teška bolest, ako dulje potraje, radi slabog primanjahrane i radi same bolesti oslabiti bolesnika.

Trajanje je bolesti različito. Teške forme su u svojoj težini kratke, od pri­like do 8 dana. Onda jenjava teška slika bolesti i produljuje se u jednom odnavedenih oblika lakog bolovanja. Poprečno bolovanje 3— 4 nedelja. Bolest je skroz dobre naravi. Mortaliteta nema.

Osim zaraze ustiju može uslijed manipulacije sa zaraženom stokom doći do zaraze na prstima u obliku kutanog panaricija. 1 tu je prvo mjehurić, koji se širi, gnoji, raspada i ostavlja plitke gnojne rane. To'k je bolesti i ovdje veomadobar.

Diferencijalna diagnoza: I. Stomatitis aphtoza je poglavito dječja bolest i to bolest prvih godina.

II. Stomatitis ulceroza epidemica, ako se uzme kao bolest , sui generis pot­puno se podudara s opisom naše bolesti. Pod imenom stomacace, trulež ustiju, poznata je to bolest, koja se osobito širi medju ljudima, koji žive u lošim hi­gijenskim prilikama n. pr. u kasarnama, logorima zarobljenika i t. d. Kraj loših higijenskih prilika i loše hrane kao podupirajućih momenata radi se i tu o zarazi sa klicama, koje se normaliter nalaze u ustima svakog čovjeka.

III. Stomatitis scorbutica, ili je dio skorbuta, onda ide paralelno s krvarenjem u potkožnici i potkosnici i ostalim simptomima bolesti s hemoragičnom diatezom. Naravno, ako se kod velikog broja izrazitog skorbuta nadju pojedini slučajevi samo sa gingivalnim simptomima, mora ih se priračunati skorbutu. U našem slučaju, gdje se medju stotinama bolesnika nije našao ni jedan slučaj, koji bi osim simptoma sa strane ustiju pokazao ikakav drugi simptom skorbuta, mislim da je nemoguće govoriti o kakovoj epidemiji abortivnog skorbuta.

Ova je bolest sigurno u uskoj vezi s balavcem kod marve, ona se kliničkii epidemiološki s njime podudara i prouzročena je sigurno istim uzročnikom, Prenosno je sredstvo za bolest ustiju bilo neprovareno mlijeko i drugi mliječni produkti, a za panaricije direktan kontakt. (U jednom je slučaju bolesno živinče upravo ugrizlo osobu koja ga je njegovala). Medju velikim brojem bolesnika našli su se sigurno i nekoji slučajevi, gdje su dotični, (vojnici ili otpuštenici iz ropstva) bolovali od spomenute stomakace. Oštrih se granica tu ne može povući.

Profilaksa je opća čistoća, a osobito ruku onih osoba, koje dolaze u dodir s bolesnom marvom. Mlijeko se u doba marvene epidemije smije piti samo dobro provareno a od bolesne stoke se uopće ne bi smjelo upotrebiti. Naše su ali današnje prihke sasvim nezgodne za provadjanje ikakovih profilaktičnih mjera.

650

Terapija: Budući da je bolest već sama po sebi benigna, to će i bez osobite terapije dobro proći. Da se skrati trajanje i odvrate eventualne teške forme, naj­važnija je čistoća ustiju. Cesto (svaka ^ ili '/ i časa) ispiranje ustiju s kakovim dezinficijensom (rastvor kali hypermangana, acidi borici, kali chlorici etc.) naiz- mjenice s čistom vodom sigurno će ublažiti i skratiti bolest. Rane se mogu tuširati s lapisom ili bolje s tinct. jodi, a zubno meso dva puta dnevno namazati s tinct. rathan. — tinct. myrrhae aa. Kod teških febrilnih slučajeva, s tonzilitidom dobro je na večer davati do 1 gr aspirina.

Bilješke iz prakse.Dizenterija kao epidemija u kotaru krapinskom

god. 1918. i 1919,Dr. Mirko C r k v e n a c , kr. župan, fizik, Varaždin.

U kotaru krapinskomu u posljednjih 10 godina u pravom smislu riječi epi­demije ne bijaše. Tu i tamo pojavio se koji slučaj ty. abdom. zatim croup, scar­latina, morbilli, parotitis epidemica i pertussis poput zaraze, ali letalnih slučajeva ne bijaše. Nu sa svjetskim ratom u ovaj lijepi zdravi zagorski kraj uvukle se i razne bolesti, a medju njima osobito dizenterija. Ustanovio sam bez svake sumnje sigurno, da je dizenterija u krapinski kotar unešena i to prvi slučajevi u Zaboku iz Zagreba, a oni u Gjurmancu iz okoliša Kutine. Prvi slučajevi dizenterije u Zaboku (Bregi), 2 muškarca, došla su iz Zagreba već bolešću zaraženi. Nakon dva dana, što su isti iz Zagreba kući pridošli, bijah k njima pozvan. Stariji je već umro, a mladji se nalazio u agoniji. Taj je iste noći takodjer izdahnuo. Oba slučaja bijahu teške, septične naravi. Isti slučaj bijaše i u općini Gjurmanec (Pod- brezovica) Dva momka od 24 godine prodavala tanjure u kutinskom kotaru. Za­raženi dodjoše kući te tek treći dan bijah k njima pozvan. Slučajevi bijahu tako teško — septični, da obojica već ležahu sa facies hypocratica. Na prozoru u kući jednoga nadjoh Carbo anitnalis,' koji je navodno donio iz Kutine. Isti dan obojica umrla. Uzrok Za exitus letalis imade se u ovim slučajevima tražiti u sla­bije otpornom organizmu svakog pojedinog, jer je njihov organizam uslijed dnev­nih marševa i nedostatne hrane oslabio. — Nakon ovih teških žalosnih slučajeva počela se dizenterija dalje širiti. Unatoč tome, što sam pučanstvo opominjao, da si čuva ruke i odijelo, da im se isto ne zamaže od bolesnika, jer je bolest pri- ljepčiva, zatim da izmetine stavljaju u posebne zato iskopane jame, u koje su mogli stavljati negašenog vapna, jer sam dao u svaku zaraženu kuću odmah od općine negašenog vapna donijeti, ipak se bolest širila dalje. Naš narod ne vjeruje, da je bolest priljepčiva, svaki mi odgovori: ,,Ce Bog da bum vumrl, če ne će ne bum".

Naravski, u takovu kuću, gdje se bolesnici nalaze, zalaze susjede i tako se okuži brzo jedan od drugoga. U gore navedenim kućama oboliše sve osobe na dizenteriji. Naravski, da sam surutku upotrebljavao u profilaktične i terapeutske svrhe. U tim kućama svi kasnije oboljeli ozdraviše. Dakako, da sam sada imao više povjerenja kod pučanstva, jer je ono uvidjelo, da od onih kojima sam — kako oni kažu pod kožu «šprical — nitko umro nije i ovo mi se dalo u pro­filaktične svrhe vrlo rado injicirati. Naš velezaslužni zemaljski bakteriološki zavod šiljao mi spremno mnogo kutija surutke i ja se dadoh na mukotrpan posao — u profilaktične svrhe ucijepiti surutku cjelokupnom žiteljstvu zaraženih mjesta. Možete si zamisliti kako je to ugodan posao, u terenu kao što je naš zagorski. Na svakom brežuljku ili humku po nekoliko kućica, a ti moraš sad uz brdo

651

sad niz brdo — i fako cio dan. Nekako se prodje kad je suho, ali kad je kišovito vrijeme, tad zlo i naopako. Moraš vući za sobom na cipelama malo ne toliku težinu blata, koliko sam težiš; pa kad se uspneš do te zagorske potleušice, uvidjaš da nije čudo, ako se ovdje zaraza širi. Nečistoća posvuda, o zahodu niti govora. Okolo naokolo kućice nalaziš kupove ljudskih izmetina, po kojima kokoši, race, guske i purani čeprkaju. A kad stupiš u sobu, isto tako svuda nečistoća. Prozori maleni, jedva kroz nje glavu provučeš, staklo zamazano, prašno, čeljad obučena u trošno, prljavo odijelo. Stranac bi mislio, da se pod tim zamazanim ruhom krije i zamazana duša - ali ne, on se vara, pod tom zama- zanom, trošnom košuljom, bije zlatno, pošteno, patriotsko hrvatsko-slavensko srce, koje osjeća za svoj narod, za svoj dom i svoga bližnjega, ali to je srce u kul- mri zaostalo, jer mu je tudjin sprječavao, da kulturom stupa napred, jer se je tiranin bojao, da bi ta kulturna, plemenita dobra duša došla do svijesti: da mora na svojoj grudi samostalna biti — a tad bi gospodstvu tiranina odzvonilo. Stariji me susretali povjerenjem, jer su me dobro poznavali, a djeca, osobito ma­leni derani bojahu me se, jer im «bum pod kožu šprical a to bormeš boli".

' Gim sam stupio u jednu kućicu, stariji se odmah pripraviše za inekciju, dočim bi deran smuknuo kroz vrata napolje. Meni je bilo stalo, da mi nijedna osoba ne uteče, već da svima ucijepim, pak zato i ja za deranom smuknuh kroz vrata, te smo se više puta u okolici kuće natjeravali simo i tamo, dok ga nisam hvala mojim oduljim krakovima, konačno ulovio, te «pobjedonosno" doveo u očinski dom. Kada je deran vidio, da se odrasli i njegove sestre dadu posve mirno uci­jepiti, to mi i on tada kroz suze rado pružio ruku i smješeći se pratio način ucjepljenja. — Tako je išlo redomice.

U svemu je obolilo 112 osoba, a umrlo 7 na dizenteriji u kliničkom smislu riječi, nu oboljenja od lake t. z. kataralične dizenterije bijaše na stotine. Exitus le­talis kod ovih slučajeva ne bijaše niti jedan. Što je dalje išlo, to je bio karakter bolesti sve slabiji; Od komplikacija opazio sam više slučajeva sveopćeg edema.

U svim ovim slučajevima radilo se sigurno o pravoj dizenteriji, a ne o enteritis haemorrhagica. Bez dvojbe je bolest, kako smo gore čuli, bila unešena iz krajeva, u kojima je vladala srdobolja.

Naravski, za oboljenje nije dovoljna samo infekcija, već i raspoloženje orga­nizma, a to raspoloženje bilo je ovdje, jer je narod stradao. Hrane mu je manj­kalo. Jeo je, što mu pod ruku došlo. Želudac i crijeva bijahu iritirani, pa za to i organizam pristupačan oboljenju. Nadam se, da ove godine ne će imati po- šasnog karaktera, jer je narod s jedne strane već prilično upućen o njezinom djelovanju i pogibelji, a s druge opet strane, jer nam se pokazala lijepa, bogata ljetina, koja će moći zdravije i obilnije nahraniti i najvećeg siromaha u zagorskoj potleušici.

Škrljevo.Dr. Franjo S t r o h a l , kr. župan, fizik, Ogulin.

Škrljevo je mjesto u Primorju blizu željezničke stanice Bakar, jedan dio tog mjesta pripada općini Krasici a drugi gradu Bakru. To je mjesto došlo na žalosni način do svjetskog glasa. Koncem 18. vijeka zavladala je u njem bolest, koju su prozvali škrljevskom bolesti ili kratko škrljevom. Bolest je endemički vladala ne samo u Škrljevu već i u mnogim drugim mjestima u Primorju, te su ju nazivali takodjer riječkom bolesti i grobničkom bolesti.

Narav bolesti nije bila dugo razjašnjena. Gledom na veliku raširenost za­ključili su liječnici, da mora biti infekcijozne naravi. Smatrali su ju nekom vrsti lepre (elephantiasis Graecorum), drugi su ju držali nekom zloćudnom vrsti ska-

652

biesa i skorbuta, a nekoji su ju raspoznali ' kao sifilis. Vjerojatno je, da je ii početku bilo raznih kožnih bolesti, koje su supsumirali pod imenom škrljevo.

Bolest je u tolikoj mjeri zavladala bila, da su oblasti morale ozbiljne mjere proti širenju poduzimati, a za liječenje uredjena je bila posebna bolnica u Kra­ljevici u Frankopanskoj kuli. U toj bolnici ustanovio je prof. Sigmund g. 1854., da je škrljevo hereditarni sifilis. Da je broj bolesnika bio veoma znatan vidi se iz toga, što Dr. Hartmann izaslan za pobijanje bolesti izvješćuje, da je god. 1818. i 1819. otpustio iz bolnice na Rijeci i Kraljevici preko 5000 izliječenih bolesnika od škrljeva.

Sjećam se iz svog djetinstva (oko g. 1870.) mnogih prosjaka, koji su, da pobude samilost prolaznika, sjedili za vrijeme proštenja po trsatskim stubama ot- kritih potkoljenica punih čirova i krasta, po svoj prilici luetične naravi.

Sada ne-ima ni u Škrljevu ni u cijelom Primorju, koliko mi je poznato, slu­čajeva hereditarnog luesa, bar ne u većoj mjeri, te je ta bolest ondje sasma iz­gubila endemički karakter. Je li to posljedica energičkih mjera, što su ih oblasti poduzimale, te bolesnike privele liječenju u bolnicama, ili je bolest sama po sebi jenjala, kako to i kod drugih zaraznih bolestih biva, ne mogu sigurnošću usta­noviti, nu držim, da je druga okolnost u glavnom bila odlučna. Znademo, kako je terapija sifilisa nesigurna, što se tiče trajnih uspjeha, te se često nepotpunoprovadja, osobito u ono doba pred 50 do 100 godina, kad je hereditarni sifilisu Primorju vladao. Porodice u kojima je sifilis vladao, su izumrle, a narod se je obnovio, pomladio, pošto je poznato, da sifililična djeca često već u utrobi materinoj obumru, te budu kao macerovani plodovi rodjena, a u koliko dodju živa na svijet, umru mnoga skoro nakon poroda uslijed prirodjenog sifilisa. Moguće je, da su se nekoje porodice u -mladjim naraštajima regenerovale, te se kod njih ne opaža znakova sifilisa. Opazio sam kod ljudi u Primorju u ve­likoj mjeri nevaljane, trošne, krnjave zube. Moguće je to neki ostatak sifilisa,, prem nisam opazio u većem broju izraziti karakter Hutchinsonovih zuba.

Medjutim, dok je u Primorju jenjavala zaraza hereditarnoga sifilisa, pojavio se je isti na drugoj strani u županiji modruško-riječkoj i ličko-krbavskoj, i to u kotarima bivše vojne Krajine. U tim krajevima pojavio se je oko polovine 19. vijeka, te traje sve do danas, prem je i tu zadnjih decenija znatno jenjao. U većoj mjeri opažao sam hereditarni sifilis iz kotareva slunjskog i ogulinskog u županiji modruško-riječkoj, te iz kotara otočkog i brinjskog u županiji ličko-kr­bavskoj. Za mog boravka u Ogulinu god. 1893. i 1894. opažao sam tu bolest mnogo češće, nego li ju sada vidjam. Ovdje se opaža isti proces kao i u Primorju, da zaražene porodice polagano- izumiru, te time bolesti nestaje.

Broj bolesnika od hereditarnoga sifilisa ne može se tačno ustanoviti. U žu­paniji modruško-riječkoj vodi se popis bolesnika na škrljevu, nu taj popis odgo­vara samo približno faktičnom stanju, pošto su u njemu ubilježeni samo oni bolesnici, kod kojih su liječnici bolest ustanovili, te ih ubilježili, nu koliko ih imade, koji nisu nikada došli do liječnika, a koliko, -koji ne budu ubilježeni, prem su se liječničkoj pregledbi podvrgli. Teško je naime ustanoviti, što spada pod pojam škrljeva, te valja taj zastarjeli naziv sasma napustiti i zamijeniti ga sa hereditarnim sifilisom. Uslijed ovakovih i drugih često osobnih obzira i razloga ne mogu biti popisi sifilitičnih potpuni. Prema popisu od god. 1900. bilo je u županiji modruško-riječkoj 76 slučaja škrljeva, i to u kotaru slunjskom 52, u ogulinskom 24; prema popisu od god. 1918. bilo je samo 26 slučajeva, i to u kotaru slunjskom. U bolnici ogulinskoj liječen je 1919. samo 1 bolesnik od škr­ljeva, dočim ih je god. 1897. liječeno bilo 23.

Bolesnici sami ne znadu obično ništa o porijeklu bolesti, te većinom ni ne sumnjaju, da su grijesi njihovih predja uzrokom bolesti.

Bolest se razvija u raznim dobama života, većinom već u djetinstvu ili mla­dosti, te traje gdjekada kroz čitavi život do visoke starosti. Opažao sam porodica, u kojima pojedini članovi ne pokazuju nikakovih znakova sifilisa, dočim se kod

653

drugih takvi opažaju, dapače opažao sam, da se u jednom naraštaju ne pojave znakovi, koji se opet opaze u mladjem naraštaju na njihovoj djeci, rekao bi, da jedan naraštaj bude preskočen, t. j. sifilis je kod njih ostao u latentnom stanju.

Pojav škrljeva opazio sam ponajviše u obliku gumoznih čirova na koži,osobito na potkoljenicama tako, da u svakom slučaju čira potkoljenica sumnjam na lues. Raširenost tih čirova je različita; u jednom slučaju pojavi se po jedan ili više kao graškovo zrno velikih čirova s.a karakterističnim oblikom bubrega, u drugim slučajevima je veliki dio kože potkoljenica pokrit čirovima, od kojih su nekoji zacijelili, drugi se nalaze u zacijeljenju, treći su u početku,* četvrti u pot­punom razvitku, uz to imade obično starih zaraslica karakterističkog oblika, te je koža na tim mjestima tamnije pigmentovana. Često je potkožno i ostalo vezivo potkoljenice natečeno, otvrdnuto, objam potkoljenice i noge je znatno povećan u obliku elefantijaze. Čirovi su gdjekada površni, dopiru samo do potkožnog veziva, nu gdjekada u zastarjelim slučajevima prodiru u dubinu do kosti, dapačesame kosti izjedaju. Sjećam se jednog slučaja iz god. 1894., gdje sam radi du­bokih čirova potkoljenice i noge morao izvesti amputaciju dolnjeg uda iznad koljena, da oslobodim bolesnika muka, koje su mu duboki mnogobrojni čirovi uz elefantijazu zadavali. Gumozne čirove u koži opažao sam i na ostalim dijelovima tijela, prem ne tako često kao na potkoljenicama.

Drugi česti pojav škrljeva su gumozni čirovi u nosu, ždrijelu i nepcu. Ti čirovi prouzrokuju razne destrukcije nosa i bližnjih organa. Uslijed prodiranja čirova sa sluzne kože na hrustavac i kosti, dodje do nekroze većih ili manjih dijelova nosa sa poznatim nakaženjem u manjem stepenu uleknutog nosa ili posvemašnjeg gubitka nosa tako, da ostanu na mjestu nosa samo 2 luknjice kao ostatak nosnica. Uz to se pojavljuju razne destrukcije na nepcu i ždrijelu, koje prouzrokuju pro- šupljenje tvrdog ili mekog nepca, a u daljnjem tečaju kod zacijeljenja sraštenje nepca sa dijelovima ždrijela. Najteži takav slučaj vidio sam pred mnogo godina i to ne u kraju gdje škrljevo vlada, već u blizini Bjelovara (u Ivanovčanima). Kod dječaka oko 10 godina starog bilo je cijelo lice pretvoreno u jednu ranu. Oči, nos i usta su manjkala, na njihovom mjestu nalazila se je velika udubina oblo­žena čirovitima, nečistima, zaudarajućima ostancima organa lica, u toj udubini vidjeli su se ostanci čeljusti, zuba, jezika i nosne šupljine, te otvori za disanje i proždiranje. Glas dječaka bio je nerazumljivo mrmljanje, a tekuću hranu primao je tako rekuć direktno u ždrijelo.

Na nutarnjim organima nisam opažao osobitih promjena, koje bi mogao u savez dovesti sa hereditarnim sifilisom, jedino dosta često znakove arterioskleroze, nu ta je mogla biti i drugog porijekla.

U nekoliko slučajeva opažao sam endarteriitis, uslijed koje je došlo, ako je bila u većem stepenu razvijena, te suzila koju arteriju do neprohodnosti, do dje­lomične gangrene pojedinih uda, osobito na- nogama.

Metasifilitičkih bolesti živčevlja (progresivne paralize, tabes) nisam opažao u savezu sa škrljevom.

Na očima opažao sam u nekoliko slučajeva keratitis parenchymatosa kod čla­nova porodica, gdje vlada škrljevo.

Napokon sam opažao, da se sa škrljevom često pojavljuju tuberkulozne afekcije žlijezda i zglobova (scrophulosis) tako, da je gdjekada teško razlučiti, što spada na tuberkulozu, što na sifilis.

U terapiji pokazao mi se je najboljim sredstvom kod kožnog sifilisa sivi melem, ispod kojeg čirovi obično za nekoliko dana zacijele. Od nutarnjih sred­stava su na škrljevo povoljno djelovale jodove soli, kod anemične djece syrupus ferri jodati. Zadnjih godina upotrebljen je u pojedinim slučajevima u bolnici u Ogulinu salvarsan sa dobrim uspjehom.

Na pitanje, kako je bolest u naše predjele unešena, te se je u tolikoj mjeri bila razvila, teško je odgovoriti. Obično se dovadja pojav sifilisa u velikoj mjeri u savez sa velikim ratovima i kretanjem vojska, koje bolest raznose. Tako je

6 5 4

vjerojatno došlo do raširenja sifilisa i kod1 nas, osobito mora se to uzeti zasifilis, koji se je pojavio u kotarima bivše vojne Krajine. Poznato je, da su Kra­jišnici vojevali na svim evropskim bćjištima, te su imali dosta zgode, da se sifi­lisom okuže, koji su, povrativ se kući, u svoje porodice presadili. Za Primorje misli se, da su sifilis donijeli mornari, koji su ploveć po svijetu bolest u raznima mjestima zadobili.

Nu nije samo Primorje i bivša vojna Krajina bila zaražena hereditarnim si­filisom, isto se opaža u nekim predjelima Bosne, a bilo je takvih predjela i u drugim zemljama; tako se je u 18. vijeku bio u velikoj mjeri pojavio na obalama Norveške i Švedske, gdje je ta bolest bila poznata pod imenom »radesyge".

Prema raznim bilješkama u bibliji i u starim piscima mora se zaključiti, da je sifilis već u starom vijeku vladao. Herodot piše u svojoj povjesti (I. 105.) o bolesti, koja je nad Skitima vladala, te se iz njegovog pripovijedanja može za­ključiti, da je to bio hereditarni sifilis. Skiti su naime zadobili tu bolest, kad su u vrijeme kralja medskoga Kyaxara prodrli u Aziju i pošli prema Egiptu, te došav u grad Askalon opljačkali hram uranske Afrodite (Venere). Za osvetu,kaže Herodot, poslala je Afrodita na njih neku žensku bolest, te da je to bilovrelo bolesti, koja se je na potomcima tih Skita pojavila, a može ju svaki opaziti, koj dodje u skitsku zemlju. Iz toga se može zaključiti, da je medju Skitima (u današnjoj južnoj Rusiji) već u Herodotovo doba (u 5. vijeku pr. Kr.) hereditarni sifilis vladao. Prema tomu ne stoji mnijenje onih, koji tvrde, da se je sifilis pojavio prvi put tek koncem 15. vijeka, te da je iz Amerike donešen. Kon­cem 15. i početkom 16. vijeka zavladao je sifilis u velikoj mjeri i u teškim oblicima, te se je liječnicima prikazao kao neka nova bolest, koje je svakako već i prije u Evropi bilo.

Svrab kao uzrok nefritide.P r i lo g e tio log i j i ne fr i t ide .

Nedavno dovedoše mi u ordinaciju dječarca s nabuhlim, blijedim, na ala­baster sjećajućim očnim vjedjama i ponešto otečenim nogama. Diagnoza a prima vista: nephritis. Pustim dječarca da mokri. Mokraća tamna, mutna, rdjavo-crven- kasta. Sadržaje mnogo bjelančevine. Mikroskopski nalaz : velika množina crvenih krvnih bobica, gdjekoji hijalini, mnogo granuliranih cilindara. Radi se dakle o pravoj akutnoj nefritidi. Slijedi pitanje o etiologiji. Dječarac je u 13. godini. Svršio je nesmetano tri razreda pučke škole te ima sada da podje u četvrti razred. Otac se ne sjeća da bi dječarac bio morao izostati od škole niti da je bio ozbiljno bolestan. Zadnjih nekoliko godina nije imao ni vratobolje niti ikakav osip ili što, slično. Nije imao proljeva, nije kašljao, nije imao groznice. Tek u zadnje vrijeme, ima tomu nekoliko mjeseci, dižu mu se neki prištevi po tijelu. Na obim gornjim i doljnjim okrajninama osobito oko ručnih zglobova, pa otraga na šiji, imade mnogo gnojnih, većih i manjih mjehurića, a oko pazuha i pasa karakteristične grebotine svraba. Momčić imade dakle već nekoliko mjeseci svrab (a imaju ga navodno i njegova braća kod kuće) s općom furunkulozom kao komplikacijom. Mislio sam, da je možda dulje vremena mazao s kaliovim kalranovim pripravkom ali i to niječe otac. Mazali su ga kod kuće jedino «nesoljenom svinskom masti" Što dakako nije ništa koristilo, nu nije moglo prouzročiti ni nefritide. Ovdje je dakle opća furunkuloza kao komplikacija svraba, uzročnik upale bubrega. Ovo je doduše rijetkost u etiologiji nefritide, nu vrlo je dobro moguće i razumljivo. Ako može od jednostavne angine nastupiti upala bubrega, kako se to sada uzima za veliki broj tobože kriptogenetički nastalih nefritida, onda je lako razumljivo, da može ona silna množina streptokoka, koju bolesnik već više mjeseci na svojoj

655

koži nosi, i njihovi toksini, koji se u velikoj množini rezorbiraju i prelaze u cir­kulaciju, prouzročiti upalu bubrega. Držim, da će ovo biti, nefritida s povoljnom prognozom, jer će se mladi za regeneraciju sposobni bubrezi lako oporaviti, ako se furunkuloza i skabies brzo izliječe, te ćetovako jednim mahom 'prestati štetni utjecaj toksina na parenhim. Ovaj slučaj je opet jedan dokaz, kako liječnik ne može nikada dosta da pregledava i kontroliše mokraću. Dr. I. H.

Zdravstvena politika Zagreba.Dr. Lujo T h a l l e r , Zagreb.

Već je vrijeme, da se i d toj temi malo med nama progovori. Da se sam toga posla laćam, nagnalo me razmišljanje o tom, što bi se kod nas dogodilo, da se kojom nesrećom kuga unese u državu. Živim u gradu, koji ima najviše zdravstvenih ustanova možda u cijeloj državi, pa ipak dolazim do rezultata, da bi ma samo i jedan sLučaj kuge mogao da prouzroči katastrofu najtežeg značenja. Kako bi istom moralo drugdje biti, gdje ne ima niti toga, što mi ovdje imamo ? U jednom člančiću u Jugoslavenskoj Njivi rekao sam, što držim, da je uzrok tome stanju zdravstva u gradovima i općinama, no nisam mogao, da stvar onako razradim,_ kako to ona zapravo zahtjeva, jer je člančić bio namijenjen neliječničkoj publici. Želio bih to ovdje nadoknaditi. Kao primjer, kakove su sanitarne prilike u našim samoupravnim jedinicama uzet ću Zagreb i to za to, jer on ima sjegurno najviše sanitarnih ustanova i jer ga najbolje poznam.

Zdravstvom grada Zagreba upravlja gradsko poglavarstvo, koje postavlja izabrano gradsko zastupstvo. U tu svrhu osnovan je kod gradskoga poglavarstva zdravstveni odsjek, kojemu je na čelu gradski fizik. On je podložan gradskom načelniku i odgovoran gradskom zastupstvu, koje ga bira. U tom zdravstvenom odsjeku ima gradske kotarske liječnike, kojih imade ovaj momenat svega četiri. Dužnost je toga zdravstvenoga odsjeka, da se brine za zdravstvo grada. Da uz- mognemo prosuditi, u kojoj je to mjeri sposoban, opisat ću sve institucije, koje tome fizikatu stoje na dispoziciju, a koje mu nedostaju, a uzgredice ću spomenuti, koje državne i zemaljske institucije a i koja privatna društva rade u Žagrebu i olakšavaju posao oko pridizanja narodnoga zdravlja.

Za rodilje ima u Zagrebu zemaljsko rodilište, u kojem je i škola za babice. To je rodilište najmodernije uredjeno i odgovara svojoj svrsi potpuno. Za žene iza poroda u Zagrebu ne ima nikakove institucije, i kad koja ostavi rodilište, može da se nadje na ulici. Za malu se djecu poskrbio grad. Stvorena je ambu­lanta za dječje bolesti, gdje sirotinja dobiva badava mlijeko i lijekove, le liječničku pomoć. Ambulanta je vrlo loše smještena i nije bogzna kako dotjerana, no ona radi. Za nahodčad i za zapuštenu djecu ima privatnim sredstvima sagradjena ,,ko- Ijevka", pa nekoliko skloništa. Dječje bolnice grad ne ima. Jedino što imade je dječji odio u bolnici reda milosrdnih sestara. Taj je odio improviziran, premalen i u prostorijama,^ koje nisu za djecu. Grad ne ima nikakovoga oporavilišta za slabunjavu djecu, niti dječjega vrta, niti šumske škole. Grad ne ima nikakove bolnice, kamo bi mogla da dodju djeca sa tuberkulozom, sa morbilima ili per- tusisom. Za te bolesti ne ima u gradu uopće odjela. Jedino je odio za socijalnu skrb počeo da u sanatorij na Sljemenu prima i tuberkulozom zaraženu djecu.

Ža školsku se djecu gradska uprava počela skrbiti tek pred kratko vrijeme. Imenovala je dva školska liječnika, kojima je dužnost školsku djecu pregledavati i liječiti. Njih je dakako premalo i prečesto ne mogu ništa da učine i kad usta­nove bolest. Kako ne ima šumske škole, kako ne mogu da dadu poboljšicu hrane školskoj djeci, njihov je rad više statističke naravi nego socijalne^ Školski očni liječnik ima djeci da pregleda oči i odredi eventualno stakla. Školskoga

6 5 6

zubara ne ima, jer grad nije voljan da ga dostatno honorira. Nekoje škole imadu školske kupke, no u njima stanuju učitelji, koji drugdje nisu mogli da dobiju stana.

Za pobijanje infekcijoznih bolesti ima grad svoju bolnicu i svoj zavod za raskuživanje sa jednim srednje velikim dezinfektorom. .Bolnica ima mjesta za osamdeset bolesnika, a to je daleko premalo i ako bolnica milosrdnih sestara imade da prima škrlet i difteriju. Ljetos je znalo biti najednom više od stotinu dizenterija u gradu. Taj je broj veći od broja svih kreveta u bolnici, kamo bi morali doći i drugi bolesnici. U bolnici ne ima odjela za kugu, a odio za bo­ginje je smješten u jednoj bivšoj privatnoj kući veoma romantično no ni malo podesno za tu svrhu. Druga je pogrješka bolnice, da je veoma slabo izolirana. Ona se nalazi u blizini groblja na vrlo prometnoj Cesti. Treća je konačno po­grješka, da je mizerno dotirana: nema električne rasvjete, strunjača, plahta itd. Kuhinja je sasvim slaba i već je izbio toga radi cio škandal. Dezinfekcijom je zavod daleko premalen i ne bi mogao uopće svoj posao obavijati, da ga obavlja realno. Ovako je dezinfekcija neki religiozni obred u stilu srednjega vijeka, a ne moderno raskuživanje. Kako je liječnicima u tim prilikama, svaki si može sam stvoriti sliku.

U gradu je dužan svaki liječnik prijaviti gradskom fizikatu svaki slučaj in- fekcijozne bolesti. Na tu se prijavu bolesnika izolira, bilo u njegovoj kući, bilo u bolnici. Tifus, pjegavac, dizenteriju, rekurens, koleru, variolu, kugu i neke rjedje bolesti ima se poslati u gradsku bolnicu, a morbile i skarlatinu te difteriju u bolnicu sestara. Dakako morbile samo u slučajevima, koji trebaju osobite njege. Izolacija u kući bolesnika obično žnači jedino priljepljenje poznate crvene cedulje na vrata stana, koja svakoga upozorava na to, da je u kući slučaj infekcijozne bolesti. Kad se odjavi taj slučaj, imao bi se stan bolesnika dezinficirati. Dezinfi­cira se redovno rublje bolesnika u gradskom zavodu za raskuživanje, a stan sa formalinom. Lično ne vjerujem u spremu i što je najvažnije u savjesnost dezin- fektora. Svakako im je sprema minimalna i o značenju svoga posla ne imaju niti pojma.

Za tuberkulozu ne ima grad Zagreb niti jedne svoje institucije. Jedanput je votirao za onda dosta veliku sumu za uredjenje dispanzera, no nitko do danas .nije toga dispanzera uredio. Grad ne ima svoje bolnice za tuberkulozu, ne ima svoga lječilišta za tuberkulozu, ne ima ništa za škrofuloznu djecu, ne ima opo­ravilišta, koje bi se tako lijepo i s malenim troškom dalo u kojem parku u okolici grada urediti. Gradska općina, u kojoj umire godišnje sedam stotina ljudi od sušice, ne ima niti jedne, hiti dijela od jedne institucije, koja bi imala da radi išta protiv sušice. U bolnici milosrdnih sestara ima ambulatorij za tu­berkulozu i odio od 80 kreveta za istu bolest, no bolnica je privatno vlasništvo.U zakladnoj bolnici uredjuju odio za tuberkulozu, no ta je bolnica u državnojupravi. Uz kliniku kane ustrojiti dispanzer za tuberkulozu, a i klinika je državna institucija. Okružna blagajna ima svoga specijalistu za tuberkulozu, a zemaljska blagajna svoje lječilište, no grad ne ima upravo ništa.

Za spolne bolesti ima grad na papiru ambulatorij za besplatno liječenje, none može ga otvoriti, jer za nj ne može dobiti stana, i ako imade svoj ured, koji sa svim stanovima u-gradu raspolaže. U bolnicama ne ima upravo ni izda­leka dosta mjesta za najakutnije slučajeve spolnih oboljenja. Prostitucija je kaser­nirana i prostitutke su predane na eksploataciju »vlasnicama" bludilišta, koje ih nemilosrdno eksploatiraju. Tek u novije je doba uspjelo policiji (koja je državna! 1!) da položaj bludnica nešto poboljša. Bludilišta su inače po uredjaju na nivou seljačkih krčama. Tajna prostitucija je silno razvita i nitko je ne može nadzirati. Medju tim prostitutkama ima malih djevojčica i prastarih matrona. Ima ih prostih i finih i najfinijih, no kod nedavne su racije našli, da ih ima od dvadeset samo osamnaest lues. Za borbu protiv trgovine sa bijelim robljem, za pridizanje palih djevojaka, za učvršćenje morala u mladeži i u odraslih ne ima u Zagrebu ni privatne ni javne institucije. Grad ne ima nikakove institucije za pobijanje alko­

657

holizma ili za vidanje rana, što ih je alkohol nanio društvu i ljudima. Mi ne imamo skrbi ni pomoćnice za pijanice i njihove obitelji, mi ne imamo lječilišta za pijanice. Grad do danas nije dao niti filira potpore niti jednoj instituciji, koja pobija alkoholizam i alkohol. To nije nikakovo čudo, kad je gradu glavni prihod iz alkohola. Zato ima Zagreb pet ogromnih barova ili po hrvatski rečeno raki- jašnica i svodilišta, a osim toga nekoliko otmenih klubova, kojima je svrha, da im se članovi tjednom jednom opiju kao krmci.

Uostalom, grad svim tim institucijama daje koncesiju i ne vidi u tome ništa zla .. .

Za svoje se ubogare grad uopće ne brine. Bila je doduše sazidana ubožnica, no ta služi danas u svrhe djačkoga doma i tako gradski siromaci živu u neka- kovoj podrtini, gdje ih godišnje skoro polovica pomire od sušice.

Mrtvozorstvo i grobarstvo je svjetla tačka gradskoga saniteta, i to rado ističem. Groblje je lijepo i uredjeno dosta moderno. Mrtvačnica se može akceptirati.

Kanalizacija je u većem dijelu grada dobra, a jednako ne ima mnogo prigo­vora opskrbi vodom. Odvoz je smeća mizeran. Odvozi1 se u na po otvorenim prljavim kolima, iz kojih polovica ispada i resi cijele ulice. Način je čišćenja ulica užasan, dakako u koliko se uopće obavlja. Nekoje se ulice, i ako je na njima enorman promet, nikada ne čiste. Po mojim opažanjima zna na Savskoj cesti biti do 15 i 20 cm duboka prašina. Nigda se ne škrope ulice prije metenja i dizanje je prašine ogromno. Kako skoro svi pljuju na pod, to ima za širenje tuberkuloze veliko značenje. Javnih nužnika 'ima premalo, pa ljudi puštaju i blato i vodu gdjegod.

Za obrtnu se higijenu ne brine jednako kao i za stanbenu nitko. O kakovim napravama u obrtnim poduzećima za zaštitu zdravlja radnika ne ima ni govora. Interesantno je, da ima tvorničara, koji kušaju, da sami dadu inicijativu i da nedostatke poprave te stvar urede. Spominjem ^tvornicu „Penkala", koja ima za radnike svu silu uredaba: kuhinju, aprovizaciju, športski klub, dvoranu za pre­davanje, kupke itd. Tome nasuprot na primjer ogromna tvornica koža ne ima u mnogim stvarima niti najprimitivnijih naprava, koje su neophodno nužne u takovoj tvornici. Ne imaju niti najnužnijih kupelji ni praonika za radnike. O malim radnjama, koje su često sličnije kineskim pušionama opija nego obrtnim radnjama, ne- ću niti da govorim.

Kupalište ima grad jedno. On ga zove pučkim, no cijena je tušu 12 kruna. To je suma, koja čini to kupalište radniku neupotrebivim. K tome je to kupa­lište tako maleno, da uopće najneznatnijim potrebama ne može udovoljavati. Kupalište što ga grad ima na Savi takova je sramota, da je bolje o tom šutjeti nego govoriti. U gradu od daleko preko sto tisuća stanovnika ima gradsko kupalište oko stotinu kabina.

Da rezimiram, što grad ima i što ne ima. Gradska općina ima ambulatorij za dječje bolesti, školske liječnike, premalenu kužnu bolnicu, na papiru ambula-

1 torij za venerične bolesti, lošu ubožnicu, dobro- groblje i mrtvo.zorstvo, kanali­zaciju i vodovod, loše čišćenje ulica, nedostatan broj nužnika, premaleno pučko kupalište, još manje savsko kupalište. Pasiva su giada: dom za trudne i za ro- dilje, dječja bolnica, šumska škola, školski zubar, dječje oporavilište, školska higi­jena, vlastite dječje kolonije, prehrana djece u školi, bolnica za spolne bolesti, stan za ambulatorij za te bolesti, oporavilište za tuberkulozne, sanatorij za tu­berkulozne, prehrana za siromašne tuberkulozne, bolnica za infekcijozne bolesti i napose za morbille i pertussis, čišćenje ulica, javni nužnici, javna kupatila, pošteno kupalište na Savi, obrtna higijena, briga za ubogare, briga za alkoholičare, borba protiv prostitucije, protiv alkoholizma i konačno zdravstvena propaganda. Svaki malo moderniji grad u Njemačkoj to sve imade. Ima u Donj.oj Austriji gradova, koji su riješili sva ta pitanja, koja sam ovdje nabroj.io, do kraja.

Gdje leži krivnja? U prvom redu na neinteresiranosli, i u drugom redu na neznanju. U tim se stvarima ne može krivnja ni na koga nego na sebe baciti.

658

U publici vlada prema tim pitanjima iz neznanja silan nehaj, a kod, mnogih liječnika iz nehaja neznanje. Nije to čudno. Nitko od liječnika, koje bi to pitanje moralo da se tiče, nije mogao studirati tu stvar. Obično je koji praktični liječnik, postao gradskim, bez ikakove posebne kvalifikacije. Grad pak nije nikada imao smisla, da pošalje nekoga od tih u inozemstvo, da to sve prouči. Tako je nastao circulus vitiosus. Liječnici za tu službu nisu odgojeni, jer ih nije nitko podupro, da ze uzmognu odgojiti. Takovi referenti nisu mogli da upute ili bar da uvjere o potrebi rada gradsko zastupstvo i tako je stvar tekla svojim putem. Kriv nije nitko i krivi smo svi, što smo šutjeli.

Sto sada? U prvom redu treba jasno i otvoreno reći, da tako dalje ne ide.Pred nama je dilema, hoćemo li da nam Zagreb bude gori od kakovoga švap- skoga sela, ili hoćemo da postane moderan naš grad. Mi liječnici moramo dignuti - naš glas i uvjeriti to zastupstvo, da u ovom slučaju ne može pomoći izmota­vanje sa slabim financijama ili šikanama sa strane vlade. Zastupstvo mora da dade novaca, a liječnici imadu nešto da stvore.' U dva dana dakako ni liječnici ne će moći stvoriti čudesa. Prva stvar ima uopće da bude, da se stvori liječnike. Neka grad munificentno dotira nekoliko stipendija za svoje liječnike i neka ih pošalje u inozemstvo, da proštudiraju komunalna sanitetska pitanja. Dosadanja štednja i sitničava politika ima da prestane: ona je preopasna i zbog nje godišnje stotine ljudi gubi svoju glavu. Misle li pak pozvani faktori, da su nemoćni, neka povuku konzekvence. 1 tu ima pomoći. Ako gradske autonomije misle, da ne mogu ure­diti sanitet svoj kako valja, da bude uzoran selima i drugima, neka si zovu spo­sobnije u pomoć. Ja mislim, da bi si i sami mogli urediti svoj sanitet.

Skupštine i kongresi.9. redovita mjesečna skupština

Z b o r a l i j e č n i k a H r v a t s k e , S l a v o n i j e i M e d j u m u r j a održana dne26. novembra 1920 u zakladnoj bolnici u Zagrebu.

Prisutni: Dri. A n t u n o v i ć , B l a š k o v i ć , Bo ž i ć , B u d i s a v l j e v i ć , Č ep u l i ć , Ć u l u m o v i ć , C u r i n , D e j a n o v i ć , Dur s t , F a r k a š, F r a i t , F r o h l

i c h, G r o s s m a n n , G r o s p i ć m l . , I v a n H e r z o g , Ž i g a H e r c o g , H e i n z ’ H o č e v a r , Hü hn, J e l o v š e k , K a r a b a i ć , K a t i č i ć , K l a š t e r k a , K o r e n i ć , L o c h e r t , M a n t e l , M a t k o v i ć , Nj e m i r o v s k i j , N o v a k o v i ć, P a l m o v i ć , P l i v e r i ć , P o g a č n i k , P a v e š j ć , R o g i n a , S a t t l e r , S e l a k , S t a n o j e v i ć , Š a l e k , Š a n j e k , Š a r č e v i ć , Š e m p e r , S c h l e s i n g e r , T h a l l e r Mi l a n , Va l ja v e c, W e i s s O s k a r , W u n d e r l i c h .

Predsjednik dr. B l a š k o v i ć otvara skupštinu s dnevnim redom : 1. Izvještaj predsjednika; 2. Izvještaj knjižničara o Zborovim časopisima; 3. Predavanja; 4. Eventualija i moli zapisničara, da pročita zapisnik prošle skupštine.

Dr. W e is s primjećiije, da je ispao iz zapisnika njegov predlog, da se neki članovi iz okupiranih krajeva ipak brišu t. j. oni, koji već 10 ili više godina nisu platili članarine;'taj je predlog bio primljen. Prema tome se brišu slijedeći članovi iz okupiranih krajeva: dr. Paladino, Trogir; dr. Sisarić, Zaostrog; dr. Tomasseo, Split; dr. Bakarčić, Opatija; dr. Car, Šibenik; dr. Fabijanić N., Volosko; dr. Grgurina, Opatija'; dr. Herlinger, Opatija; dr. Jakovčić, Rijeka; dr. Kuhar, Rijeka; dr. Laniar, Šibenik; dr. Landr, Opatija; dr. Ožbolt, Rijeka.

Nakon ovog ispravka prima se zapisnik.Dr. B l a š k o v i ć : Glede stanarinskog pitanja sastavio je odbor protestna pi­

sma, koja će se predati podbanu, predsjedniku odbora za izgon stranaca, povje­reniku za socijalnu skrb i predsjedniku stanarinskog ureda. Protest je već donekle

659

donio uspjeha, jer je dru. Juraku i Wunderlichu dodijeljen stan. Posredova­njem šefa zdravstva dobili smo 10.000 K od Ministarstva narodnog zdravlja za kongres. — Kao novi članovi pristup ili'su : dr. Dušan Be g o vić, kr. žup. fizik, Vojnić i dr. Marko Ba u e r , pom. liječnik zakladne bolnice, Zagreb. — Smrću smo izgubili: dra Dušana V r a n e š e v i ć a , grad. kot. liječnika u Osijeku, dra Leona S c h w a r za, sukromnog liječnika u Vinkovcima, dra Dragutina W esse ly -a , kr. žup. fizika u Irigu i dra Pavla O r e š k o v i ć a , zubara u Sarajevu. — Kod promo­cije podbana dra Rojca, začasnog člana Zbora, na čast doktora medicine, bio je sa strane odbora dr. Budisavljević. — Munjara je odbila molbu za sniženje takse liječnicima’i odbor je ponovno poslao predstavku na ravnateljstvo munjare. — Osnovala se dermatološka sekcija; za pročelnika je izabran Dr. Blašković za taj­nika dr. Farkaš. Prelazi na drugu tačku dnevnoga reda: Izvještaj knjižničara o časopisima.

Dr. P o g a č n i k : Časopisi, koji se nalaze u sveučilišnoj biblioteci, jesu sli­jedeći: Würzburger Abhandlungen, Archiv für Gynaekojogie, Archiv für Kin­derheilkunde, Archiv für klinische Chirurgie, Wiener Archiv für innere Medizin, Arhiv srpski za celokupno lekarstvo, Ars Medici, Beiträge zur klinischen Chirur­gie, Časopis lekarüv českych, Orvosi Hetilap, Jahrbuch für Kinderheilkunde und physische Erziehung, Kronika dentystyczna, Zubni lekarstvf, Przeglad lekarski, Revue der böhmischen Medizin, Rocznik lekarski, Rozhledy lekarske, Wiener kli­nische Rundschau, Vestnik, organ českych lekara, Liječnički Vijesnik, Vijesnik lje­karnika, Münchener medizinische Wochenschrift, Wiener klinische Wochenschrift, Deutsche Zeitschrift für Chirurgie, Zentralblatt für Therapie. Od tih plaćamo 4 časopisa i to : Archiv für klinische Chirurgie (Breyer), Archiv für Gynaekologie (Breyer); Beiträge zur klinischen Chirurgie (Breyer); Deutsche Zeitschrift für Chirurgie. Pošto smo dobrotom g. direktora dra Ćulumovića doLnli sobu u za­kladnoj bolnici za čitaonicu, htio sam da izvadim naše časopise iz sveučilišne bi­blioteke, ali mi knjižničar Fancev reče, da ih možemo dobiti tek uz obveznicu t. j. da nam ih on/ pozajmi. Pozvao se na pismo od 26. 11. 1893, u kome Zbor liječnika javlja zaključak skupštin.e od 30. 1. 1893: „Obzirom na budući liječnički fakultet predaje Zbor svoju zbirku knjiga i časopisa u vlasništvo sveučilišne biblioteke uz uvjet, da budu na upotrebu Zboru liječnika. Ujedno se obvezuje, da će držati 2 - 3 zdravstvena časopisa ili plaćati 6 0 - 8 0 forinti u tu svrhu." Potpisan je dr. Rakovac. - Sto se tiče te čitaonice, odbor se saglasio sa mnom, da to za sada pustimo, jer niti je lokal zgodan, niti imamo dosta časopisa, pa bi ta naša čitaonica vrlo mršavo izgledala. Predlažem, da gospoda izraze želju, da se još koji časopis naruči. Glede nadopune indeksa svih knjiga, rekao mi je bibliotekar, da generalni registar ništa ne valja, mogao bi se nadopuniti stručni registar, koji je takodjer manjkav. U Zboru postoji usus, da referent sebi ostavi djelo, o kome je referirao. Ja sam s time saglasan, no javili su se glasovi, da to nije pravo, jer da referent može dobiti honorar. Molim, da se o tom stvori zaključak.

Dr. We i s s pred laže,da referent povrati knjigu. Općenitost ima prednost pred individualnom koristi. U sadanjim prilikama, gdje su knjige skupe, bila bi patriotska dužnost, da se ostave knjige Zboru.

Dr. G r o s s m a n n : Nije mi jasno, zašto se ne bi uredila čitaonica. Ona ima da služi za informaciju o najnovijim stvarima. Zato je dosta nekoliko brojeva. Predlaže, da se uredi čitaonica.

Dr. P o g a č n i k upozorava, da je taj lokal i uredovna soba za bolničke li­ječnike. Osim toga bi se morao uzeti i sluga, koji bi knjige čuvao. Onda se može lako dogoditi, da tkogod od kolega pozajmi sebi broj, pa na nj zaboravi.

Dr. B u d i s a v l j e v i ć se slaže sa drorn Pogačnikom. Iz iskustva se zna, da treba stroga kontrola, jer bi se lako moglo dogoditi, da koji broj nestane. Drži, da je uputnije, da se rabi mala biblioteka u sveučilištu.

Dr. Milan T h a l l e r misli, da bi se tome moglo doskočiti, da se svaki broj metne u držaljku i prošije.

6 6 0

Dr. Š a r č e v i ć savjetuje, da Zbor nešto više brige posveti biblioteci. Tamo vlada birokratski duh, koji treba, da se dokine. Knjige mogu da se' dobiju samo na stanovite sate.

Dr. P o g a č n i k misli; da bibliotekar Frlncev ide u susret, koliko samo može. On ne može za Zbor da napravi posebna pravila. Ako tko od gospode želi kakvu knjigu, neka samo prije podne nazove, telefonski bibliotekara, pa će mu poslije podne ležati knjiga na stolu, ako je uopće ima u biblioteci. Upozo­rava, da ima osobito mladjih kolega,, koji nisu članovi Zbora pa traže knjige, tako da je bibljotekar prinužden, da svakoga pita, je li je član Zbora. - Javlja, da je dr. Igo Švarc poklonio 64 djela u 128 svezaka Zboru.

Dr. B l a š k o v i ć predaje na glasanje najprije predlog dra Weissa, da refe­renti povrate knjige Zboru. Prima se. Zatim predlog dra Grossmanna, da se ustroji čitaonica u zakladnoj bolnici i protupredlog dra Budisavljevića, da se ostane kod male biblioteke u sveučilištu. Većina je zato, da se za sada uredjenje čitaonice napusti.

Prelazi se na 3. tačku dnevnoga reda: P r e d a v a n j a .Dr. S t a n o j e v i ć drži predavanje: » F o r e n z i č k o - p s i h i j a t r i č k a i s kus t va

iz s v j e t s k o g r a t a sa r a t i š t a . " (izaći će in extenso u Srpskom Arhivu).Dr. Š e m p e r predaje o: l. J o d o f o r m p e r h y d r o l mas t i . 2. C h o l e v a l u

u g i n e k o l o g i j i (Referati izaći će naknadno).Debata: Dr. Ivan Herzog, Dr. Šemper.Dr. P o g a č n i k upozoruje na anahronizam u predavanju dra Šempera, jer

primarius Luksch je umro u septembru 1917. a dr. Šemper veli, da mu je u novembru 1917. bio protivnikom kod njegovih pokusa. Dr. Šemper ispravlja na primariusa Linharta.

P r e d s j e d n i k prelazi na 4. tačku dnevnoga reda: E v e n t u a l i j a . Dr. Milan T h a l l e r tuži se, da Hlavka traži za jednu rekord-štrcaljku 560 K, a na drugom mjestu ista štrcaljka stoji 216 K. Platio je sam za samo staklo za štrcaljku od 10 cm3 i dvije od 1 cm3 710 K. Stavlja konkretni predlog, da se u Liječničkom Vijesniku kolege upozore, da svoje potrepštine ne kupuju kod Hlavke.

Dr. Ć u l u m o v i ć predlaže, da se samo navedu fakta. Prima se.Pošto se više nitko ne javlja za riječ, zaključuje predsjednik skupštinu.

1. sastanak dermatološke sekcije

Z b o r a l i j e č n i k a dne 22. novembra 1920 u bolnici mil. sestara.Dr. B l a š k o v i ć pozdravlja prisutne i veli, da je na inicijativu mladjih ko­

lega bio slobodan, da sazove gospodu, da osnuju dermatološku sekciju Zbora i liječnika. Sekcija bi imala u prvom redu da se bavi znanstvenim radom derma­tološkim i venerološkim, te bi u tu svrhu kolege priredjivali demonstracije i pre­davanja a uz to bi se raspravljala pitanja oko suzbijanja veneričnih bolesti, pro­stitucije itd. Uopće bi svakom kolegi bilo slobodno, da iznese na raspravljanje svaku ideju, koja iole zasijeca u tu struku. Sekcija bi bila u trajnom kontaktu sa sekcijom Jugosl. lekarskog društva.

Prisutni su za osnutak sekcije i izabiru za predsjednika dra Blaškovića a tajnikom dra Farkaša. Zaključuje se, da će se plaćati neki prinos za eventualne izdatke i eventualno osnivanje strukovnog lista. Prelazi se na prikazivanja.

Dr. F a r k a š demonstrira 3 slučaja: 1.) N a e v u s d i s s e m i n a t u s u n i ­v e r s a l i s m u l t i f o r m i s . Medju mnoštvom raznolikih naevusa razasutih po či­tavom tijelu upada u oči ogromni naevus pigmentosus s hipertrihozom, koji se u obliku gačica za kupanje proteže od polovice natkoljenica do iznad pupka, a na ledjima se završuje simetrično zašiljeno u visini 5. prsnog kralješka. 2.) G u m - m a t a c u t a n n e a e x u l c e r at a f a c i e i e t o s t i t i s o s s i s f r o n t a l i s . Kod do­laska imala je bolesnica čitavu naslagu smedjasto-žutih krasta u obliku zemljovid- nog reljefa i ispod njih blijedo-crvenkaste gnojem pokrite granulacije. U čeonoj

661

kosti jedan ulok pokrit nepromijenjenom kožom, iz drugoga vodi fistula na po­vršinu te se u njoj ćuti 'hrapava kost. Slični plakovi na ledjima i na desnoj nat­koljenici. Na istoj velika, karakteristična, kao ispletena, pigmentirana brazgotina.3.) U l c u s d u r u m l a b i i s u p e r io r i s . Tipična skleroza po obliku, boji i kon- zistenci. Pet puta danomice tražene spirohete, nisu se mogle naći; vjerojatno, jer je bolesnica kroz l'O dana metala na ranu nekakovu mast. Wassermann već jako pozitivan, premda je infekcija po pričanju uslijedila prije nekoliko dana. U tom je slučaju pokazala Wassermannova reakcija dvoje; prvo je potvrdila kliničku dijagnozu, drugo, da se više ne radi o pravom primarnom stadiju, već o sero- loškom sekundarnom stadiju te prema tome abortivna kura nema izgleda na uspjeh.

Dr. B o ž i ć demonstrira jedan slučaj u n i v e r z a l n o g e k c e ma , koji je na glavi, licu i vratu karakterisan kao E c z e m a s e b o r r h o i c u m , dok niže dolje ima više karakter običnog univerzalnog ekcema. Spominje, da neki autori ne pri­znaju eczema seborrhoicum kao takav. Slučaj je rezistentan prema terapiji te re- cidivra. Zatim predvodi jednog bolesnika, koga svrbi čitavo tijelo; sama koža ne pokazuje velikih promjena, smedjaste je boje, suha (xerotična), ne ljušti se, nešto malo infiltrovana, folikuli se jasno izbočuju. Pošto se sve svrbeće dermatoze (scabies, urticaria, etc.) mogu isključiti, misli, da bi se tu moglo raditi o jednoj afekciji kože, koju Darier naziva kerosis.

Dr. F a r ka š misli, da bi to mogao biti pruritus uslijed kakvog nutarnjeg oboljenja (Stoffwechselkrankheit) analogno svrbljenju kod ikterusa.

Sastanak sekcije blagajničkih liječnika

d r ž a v n e ž e l j e z n i c e S H S Z b o r a l i j e č n i k a , održana dne 14. studenoga1920. u Vinkovcima.

Prisutni: Dri. Ka t i č i ć , V r b a n i ć , Gr č i ć , G r ü n w a l d , F r i e d , j. F i š e r , K o h l b a c h , L e d e r e r , R e c h n i t z, Kovač .

Dr. G r ü n w a l d pozdravlja prisutne u kratkom govoru, te razlaže, kako su zlo naplaćeni liječnici željeznice; za primjer navadja osječke kolege; zatim spominje kako smo lanjske godine postavljeni pred gotove činjenice morali pot­pisati ugovor, koji sadržaje tačke, da ih ne bi ni radnik ni sluškinja a kamo li akademski naobraženi čovjek potpisao. Da nam se to opet ne dogodi, pozivlje prisutne kolege, da raspravimo, na koji ćemo način pregovarati sa direkcijom i koje ćemo zahtjeve stavljati. Umoljava kolege Dr. Lederera i Dr. Rechnitza, koji su predradnje obavili, da referiraju.

Dr. J'. F i š e r javlja se za riječ i kaže, da je u Zagrebu stavio 1. oktobra poziv direkciji na pregovore,, ali do sada nije direkcija smatrala vrijednim na to da odgovori.

Dr. L e d e r e r predlaže, da se stavljaju zahtjevi na temelju prošlogodišnjih zahtjeva i redom prošlogodišnje zahtjeve čita i predlaže promjene.

1. ad 1.Da se uzme podlogom za naplatu u ime liječenja članova obiju blagajna

po glavi i godini 40 K.Protiv toga ustaje Dr. Fi še r , koji kaže, da su ti zahtjevi pretjerani i pred­

laže 20 K. 'Pri glasanju odlučeno je uvažiti kruna 30, ali od toga zahtjeva ne odstupiti.2. ad II.Da se odobre sva ona beneficija, koja uživaju svi ostali željeznički namje-

. štenici i da se ista specijalno tačno ustanove. Naročito zahtijevaju za sebe i za svoju porodicu pogodovnu vožnju I. razreda bez obzira na to, koliko dugo kod željeznice služe.

662

Predlaže, da se slijedeći pasus: beneficija što ih uživaju umirovljeni namjeste nici željeznice da uživaju u istom slučaju i liječnici — briše. — Prima se.

3. ad III.Ubligatno osiguranje liječnika željeznica protiv nezgode za vrijeme službe

na trošak željeznice. — Prima se.4. ad IV.-Otšteta za podvoz imala bi se sa svakim pojedinim liječnikom prema okol­

nostima sjedišta sporazumno ustanoviti.Dr. K o v a č ustaje i protivi se tomu predlogu i traži baš obzirom na prilike

u Osijeku, gdje su udaljenosti veoma velike a željeznica ne će da pristaje na rajoniranje po dijelovima grada nego po službi željezničara, da se imade tačkaIV. promijeniti ovako:

Otštete za podvoz od slučaja do slučaja; za.posjete udaljene više od 1 kim od stana liječnika imade dotični ured, koji doznačuje isplatu hranbine dotičnoga bolesnika po mjesnoj uredovnoj tarifi — kao što je to i kod okružne blagajne— mjesečno doznačiti na temelju potvrde kod blagajne željeznice. — Iza kratke debate prima se.

5. ad V.Liječnici koji su već služili kod željeznice pa promijene svoje sjedište, imadu

na tom novom sjedištu pri kompetiranju na ispražnjeno željezničko mjestoprednost. - Prima se.

6. ad VI.Ispražnjena mj,esta željezničkih liječnika imadu se popuniti putem javnoga

natječaja, koji se imade oglasiti u Liječničkom vijesniku. — Prima se.7. ad VII. Da se glavnom liječniku direkcije osigura ingerencija u svim liječničkim

stvarima. — Prima se.8. ad VIII.Novo uredjenje liječničkih odnošaja i beriva od l./I. 1921. do l./I. 1922.

— Prima se.9. ad IX. Otpada.10. ad X.Glede mirovinskog fonda i refundacije uplaćene članarine u mirovinski fond

MAV nakon kratke debate prima se predlog Dr. Kovača:Državne željeznice SHS. tražit će od MAV. refundaciju uplaćene članarine

željezničkih liječnika te će dobivenu svotu privesti novo osnovanomu mirovin­skomu fondu a liječnicima, koji su platili u mirovinski fond MAV. zaračunat će se te godine.

11. ad XI.Sada u službi stojeći željeznički pružni liječnici i zdravstveni savjetnici, koji

služe više od godinu dana, imadu se smatrati definitivno namještenima u tom smislu, da se ne mogu otpustiti niti im se može otkazati bez provedene disci­plinarne istrage, koju vodi izaslanik državne željeznice s jedne strane a izaslanik Zbora liječnika respektive liječničke komore s druge strane. — Prima se.

U točki VII. prošlogodišnjega ugovora imadu se pridržati kao uzrok otpusta tačka I. i II.; u tački IV. imade se u tački C umetnuti u kaznenoj, u tački D imade se umetnuti za vrijeme aktivne vojničke službe u trajanju dulje od šestmjeseci, za to vrijeme imade željeznica postaviti zamjenika, liječnik ne dobivaberiva ali njemu i familiji ostaju sva beneficija, zatim imade se p'romijeniti: Radi bolesti do trajanja od 6 mjeseci ne smiju se liječnici otpustiti, dočim željeznica za to vrijeme postavlja na trošak željeznice zamjenika.

12. ad XII,Pravo uvida u evidenciju članova i preračunavanja godišnjeg broja istih ili

osobno ili putem povjerenika. — Prima se.

663

13. ad XIII.Tačno preciziranje, trajanje i dužnosti pouke željezničkih namještenika u

prvoj pomoći i zdravstvu. :— Prima se.14. ad XIV.Da željeznička direkcija priznaje Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Medju-

murju legalnim posrednikom svih želja i zahtjeva željezničkih liječnika i to pose­bice onih željezničkih liječnika, koji su članovi zbora.

Dr. K a t i č i ć predlaže, da se obzirom na to, da će se skoro osnovati liječnička komora umetne: Odnosno liječničke komore. — Prima se.

15. ad XV.Da željeznička uprava osnuje za svoje liječnike mirovinsku zakladu, u koju

ista uplaćuje godišnje jednu trećinu onoga iznosa, kojega svi liječnici skupa tom zavodu doprinašaju.

Dr. Ka t i č i ć predlaže, da se obligatno imadu svi liječnici zapisati u miro­vinsku zakladu. — Prima se.

Dr. L e d e r e r predlaže, da se doda slijedeći dodatak:U slučaju da koji liječnik, koji je član mirovinske zaklade, prestaje biti

liječnik željeznice, imade pravo i nadalje plaćati u mirovinsku zakladu uz naplatu cijele svote. Prima se.

■Glede kilometrine razvija se odulja debata. Dr. V r b a n i ć predlaže, da senema paušalirati po kilometru, koliko pripada kojemu liječniku, nego toliko, koliko se zbilja vozio.

Ovaj predlog ne prima se i prima se, da se imade tražiti po kilometru pruge 60 kruna.

Zatim se prelazi na raspravljanje, kako će se ti zahtjevi i provesti. Nakon dulje debate odlučeno je, da se imade predstavka zagrebačkih liječnika od po­četka oktobra, predana u ime svih pružnih liječnika, usvojiti i podastrijeti prile-žeći dopis direkciji Zagreb. U slučaju, da se zahtjevima ne udovolji, odnosno da do 1. januara nije kontrakt gotov, od januara dalje nema se vršiti služba.

U Vinkovcima, dne 14. studena 1920.Dr. Iso S. K o v a č Dr. J. F i š e r Dr. A. L. L e d e r e r

Referati.Interna.

Liječenje španjolske bolesti. (Klin.-therapeut. Wochenschrift, br. 1. 1920.).Dr. Schulz, koji je nekada radio u Pasteurovom zavodu pod Mečnikovom,

našao je u pljuvotini kod influence jedan diplostreptococcus. Od toga je dobio serum i uštrcavao -ga bolesnicima orvi i drugi dan oboljenja s uspjehom. Time sam bio upozoren na liječenje španjolske bolesti serom. Opaženo je od mnogo liječnika, da kod infekcijoznih bolesti koristi i nespecifični serum. U jeseni 1918., za vrijeme žestoke epidemije španjolske bolesti, pokušao sam supkutano uštrcavanje normalnog konjskog sera ili difteričkog sera prvi ili drugi dan oboljenja, uz to supkutanu sublimat-injekciju 1 ctgrm (modificirano po Dr. Leitneru) kod odraslog. I kod najtežih i fudrojantnih oboljenja pala je drugi ili treći dan temperatura i bolesnik je ozdravio; naravski samo nakon injekcije u prvom ili drugom danu oboljenja.

Kod svih teških oboljenja uputno je odmah davati po prof. Frankeu-Braun- schweig: fol. Digitalis 1.5:150.0 adde Cognac 30.0; Natr. salicyl 7.0; Antipyrin1.0; Syrup, simpl. 20.0 DS: svaka 2 sata žlicu.

Prof. Jagić našao je, da su kod upale pluća u španjolskoj bolesti vrlo-korisne injekcije strihnina. Skoro nakon injekcije opaža se bilo punije i napetost bolja, udaranje srca se usporava, tlak krvi raste. Pomoću strihnina su i kod teških pneumonija uspjesi uslijed poboljšanja perifernog optoka krvi mnogo bolji, nego ii se mogu polučiti samim digitalisom. Jagić daje strihnin kombinirano sa kofeinom i digitalisom kod svake pneumonije u prvom početku što prije, i to redovito dnevno 3 puta, svaki puta: Strychnin, nitric. 1 mg, Coffein natr. henz. 0.2 sup- kutano, uz to Digipurat ili Digosid interno ili intramuskularno. U osobito teškim slučajevima, gdje je brzo djelovanje na srce poželjno i nužno, injicira Jagić: Strychnin -\- Coffein intravenozno (3 mg strihnina najedanput). S tim uspjesima potvrdjuje Jagić već odavna stečeno iskustvo, da je energična i pravodobna t erapija srca kod upale pluća najvažnija, a pogotovo u španjolskoj bolesti, kod koje osobito trpi periferni optok krvi već u prvom početku (toksini).

Dr. Rudolf W a g n e r .

K njiževnost.E. Küster: Lehrbuch der Botanik für Mediziner — 1920 F. C. W. Vogel.

Zanimiva je pojava u zadnje vrijeme, da se započelo u Njemačkoj izdavanjem knjiga raznih naravoslovnih disciplina za medicinare; djelo profesora Küstera ima se smatrati takodjer pothvatom te vrste, jer se njime nastoji podati medicinaru dulce cum utile t. j. spojiti temeljne principe biologije sa botaničkog gledišta i stanovišta, sa praktičnom stranom medicine.

Auktoru je uspjelo, da u kratkim ali zanimivim potezima, temelje botanike iznese imajuć na umu, da je za medicinara od osobite važnosti fiziologija bilja ponajpače fitokemija, koja je i opširnije izradjena no što se to sa »čisto botaničke“ strane medicinaru servira. Od osobite ie važnosti poglavlje biljne patologije, kojim auktor želi potaći teoretski važno komparativno obradjivanjp fito- i zoopa- tologije. Poput medicinskih udžbenika opće patologije, obradjuje Küster u kratko upliv inanicije, obilate ishrane, upliv vode, etiolementa, visokih temperatura, smrt uslijed svjetla, te konačno intoksikaciju i otrovne produkte mijene tvari. U tom se poglavlju dotiče auktor i fiziološke starosti bilina i panachure (kao in­fekcijozne kloroze). Posebni odlomak obradjuje „traumata" bilina, ujedno se u tom poglavlju sumarno nabrajaju i infekcijozne bolesti bilja odnosno paraziti obiju carstva; K. dotiče se nadalje u tom odlomku kemičke obrane, pitanja aktivnog imuniteta, konačno i histogenetske obrane u bilina u opće; odlomkom „terata" završuje poglavlje fitopatologije.

U specijalno botaničkom dijelu obazire se auktor na otrovne odnosno, ofici- nalne vrste bilja, bilo u pogledu terapeutskom ili ine uporabe i ishrane. Taj je dio- obilato snabdjeven slikama, no bilo bi podesno, da se broj bojenih slika u dojdućem izdanju poveća, tako da bi većina europskih oficinalnih vrsta u bojama reproducirana bila. — Ne bi nipošto štetilo knjizi i praktičnoj uporabi, kad bi farmakognostični i toksikološki podaci na nekim mjestima nešto opširniji bili, tako bi se n. pr. na strani 269 kod Lolium temulentum imao navesti alkaloid temulin kao djelatni toksikološki faktor. Kod medicinski tako važne gljivice Claviceps purpurea bilo bi podesno iznijeti čitavi niz slika metamorfoze, te bi trebalo zamijeniti mikrofotogram slike 95 jasnijom i boljom slikom.

Knjizi je predgovor napisao P. Krause profesor unutarnje medicine sveučilišta u Bonnu, koji punim pravom naglašuje, da je potaknut sjajnim predavanjima botaničara profesora Goebela u Miinchenu zadobio osobitu ljubav za fizologiju bilja, iz koje da je crpao pobude za shvaćanje fiziologije čovjeka. Referent koji je takodjer sjedio u klupama i laboratoriju Goebela ne može ino, već da taj dojam sa osobitim naglaskom potvrdi, pa da djelo Küstera ne samo djacima već i liječnicima preporuči, jer je u njemu botanika ne samo kao scientia amabilis već i kao scientia utilis veoma lijepo obradjena. Uspjeh djela potvrditi će ovu prognozu.

M. -

6 6 4

665

F. R ost: Pathologische Physiologie des Chirurgen (Experimentelle Chirurgie). —1920 Verlag F. C. W. Vogel.

To je izvrsno djelo proizašlo iz nastave u nakani, da kirurška pitanja djacima predoči sa općenitijeg patološko-fiziološkog stanovišta, jer Se samo na taj način može utrti put za shvaćanje osobina kirurškog mišljenja. — Djak (a i liječnik) ne mora da postane kirurgom, ali mora da shvaća kirurga, obujam, zadatak i mogućnost njegovog rada. To je zapravo glavna zadaća navedenog djela, no po izradbi ono je postalo znatno većim i važnijim, jer ide za tim, da pomoću fizio­loških razmatranja omogući i napredak kirurgije same. Sama tehnika ne stvara još po sebi dobrog kirurga, već se za to iziskuje još dobrana doza fiziološkog znanja i shvaćanja.

Auktor je toj knjizi posvetio sedam godina rada, te se iz pojedinih poglavlja lako razabrati dade, da vlada literaturom te da ju kritički prosudjuje. Nema dvojbe, da će taj trud auktora biti nagradjen ponovnim izdanjima, buduć je to djelo važno ne samo za djake i kirurge već i za liječnike u opće, koji teže za uzročnim shvaćanjem patoloških procesa. U dojdućem izdanju bilo bi podesno, da se poglavlje srca, koje ne obuhvata ino već samo ozljede srca — poveća, jer je poznavanje patološke fiziologije srca od osobite važnosti po kirurga obzirom na narkozu te mogućnost operativnog pothvata u opće. - Zapravo je to djelo po svojoj naravi paralelni produkat sa kirurške strane Kreblovoj patološkoj fizio­logiji, samo da je po svom postanku svježije i ugodnije za čitaoca te nema dvojbe, da će postići još i većeg uspjeha od potonjeg. Baš u naše doba u kojem je na­predak kirurške tehnike ne rijetko promašio granicu fiziološkog razmatranja i patološkog prosudjivanja, ovo je djelo i po toj osebini od ogromne važnosti, jer patološkoj fiziologiji podaje prvobitnu vrijednost i značenje u postavljanju indi­kacije i cilja operativnog Učinka. — Da to djelo nadalje i po sebi podstrekava na razmišljanje i istraživanje raznolikih pitanja i problema patološke fiziologije, koje premašuju granice »čiste kirurgije«, znači, da će bez dvojbe i u smislu napretka dijelovati na nekoliko generacija liječnika i saradnika medicinske nauke u opće. M.

P. Morawitz: Klinische Diagnostik innerer Krankheiten. Leipzig 1920, VerlagF. C. W. Vogel.

U toj knjizi osvanuo je u modernom i upotpunjenom obliku, stari Vierordtov udžbenik kliničke diagnostike, (koji je doživio 7 izdanja) te koga su zadnjih godina posvema preradili Schmidt i Lüthje. Pod njihovim je imenom taj udžbenik doživio daljnja tri izdanja. Sada se i ponovno i temeljito preradjen pomalja po jedanaesti put kao nastavak" a po prvi put pod novim imenom direktora medi­cinske klinike u Greifswaldu j. r. prof. P. Morawitza.

Kao djak Krehl-a unio je auktor u to djelo skroz i skroz temeljito shvaćanje patološko fiziološkog smjera, što samoj knjizi samo znatno koristiti može.

Uz oveći broj slika u tekstu (265) posjeduje knjiga i 17 zasebnih tabla, što bojenih slika što autotipija, ponajviše roentgenovih snimaka. Baš je zadnji od­lomak knjige posvećen istraživanju pomoću roentgenovih zraka, te stvara zasebnu cjelinu, koja je i za djaka i liječnika dan danas od osobite važnosti, premda auktor punim pravom naglasuje, da su u pogledu prakse starije u predjašnjim poglavljima obradjene metode istraživanja kud i kamo i za djaka i ža liječnika važnije. Time Morawitz tacite priznaje onu poznatu Sahli-jevu u pogledu jedno­strane obuke u roentgenološkom pretraživanju i diagnostici: »Vernunft wird Unsinn und Wohltat Plage«!

Knjiga pisana je lakim stilom te je ugodno čitljiva i pregledna za razliku od mnogih novih knjiga, koje se gube u suhoparhom navadjanju i nabrajanju fakata bez života. — Nema dvojbe, da će se taj udžbenik i u svojoj novoj formi

6 6 6

ubrzo udomiti i u liječničkom i djačkom svijetu, te će i nadalje nedvojberlo više izdanja doživjeti.

Nemoguće je zaći u potanje detalje pojedinih poglavlja, već se djelo kao cjelinu promatrano samo svojski i djaku i liječniku preporučiti mora. M.

M. Jacoby: Einführung in die experim entelle Therapie. 2. Auflage 1919. VerlagJulius Springer. Berlin.

To zanimivo djelce izašlo je god. 1910. u prvom izdanju a 1919. u drugom, radi rata sa petogodišnjim zakašnjenjem, jer je zapravo imalo izaći u drugom izdanju već god. 1914. U ostalom auktor je to zakašnjenje iskoristio te naknadno preradio i dodao novije tekovine na tom polju, ponajpače Morgenrothova kemo- terapeutska istraživanja u grupi kinina, koja sti već prešla i u liječničku praksu. Želim samo napomenuti poznati eukupin (izoamilhidrokuprein) i vucin (izoktil- hidrokuprein) i njihovo antiseptično djelovanje na bacile difterije u rastopini od 1 : 200.000 odnosno 1: 750.000. Za vucin trebalo je nešto bolje istaći njegovo inten­zivno djelovanje na uzročnike šustavca (Oasbrand) i tetanusa. Žalim što auktor ne navadja produkte kinotoksina i to eukupinotoksin i vucinotoksin, osobito prvog koji znatno intenzivnije i brže djeluje od eukupina na strepto- i stafilokoke, kao i na bacile difterije, ma da je kod potonjih razlika u djelovanju manja. U kemoterapiji tuberkuloze navadjaju se poznati Finklerovi pokusi sa bakrom, koje je iza smrti Finklera nastavila v. Linden. Kod bakra trebalo je istaći, da je već prije toga sa francuske strane a docnije po Kobertu u Njemačkoj bakar naglašen kao antituberkulozum, n. pr. Kobertov haemolum cupratum. Kao kemoterapeutska „antituberkuloza“ navadjaju se nadalje metilenovo modrilo, kantaridinetilendiamin i razni spojevi zlata sa kan- taridinom uz tumačenje njihovog vjerojatnog djelovanja. Auktor se obazreo i na Kahle, Weygandt Rössleovu terapiju tuberkuloze'pomoću kremene kiseline u smislu pospješenja demarkacijonog i inkapsulacijonog procesa. Ako je poglavlje kemote- rapije najopširnije obradjeno, to su i ostala poglavlja, koja žalibože ne imadu tolikih podataka, takodjer usprkos kratkoće ne manje aktuelna. Eksperimentalna je terapija diabetesa u glavnim potezima iznesena; ne držim tako važnim Zülzerove pokuse sa ekstraktom pankreasa, što u ostalom i auktor naglašuje na temelju Frugonijevih istraživanja. U ostalom bilo bi već jednom vrijeme, da se kod pokusa uzme u obzir nepremostiva razlika izmedju prave diabetične glikozurije iza ekstir- pacije pankreasa i glikozurije uslijed adrenalina. Svakako je ali zanimivo shvaćanje Jacoby-a u pogledu šećera ne samo u smislu kalorično nutritivnih funkcija, već takodjer i u čisto farmakološkom pogledu „šećerne toksikoze", na koju se dosele pazilo nije. Bez dvojbe postoji neka ovisnost stanovitih funkcija organizma o postotnoj količini šećera u krvi u toksikološko-farmakološkom smislu. Ako je i nemoguće sva poglavlja proći, te napose istaći zanimive činjenice odnosno naglasiti na event, dodatke za buduće izdanje, to se već iz ovih navoda može dovoljno razabrati, da se je auktor potrudio, da u glavnim potezima taj uvod što potpunije izradi, stoga se i drugo izdanje malne podvostručilo u pogledu tiskanih stranica prema prvom (278 : 174). Kao prvi uvod u eksperimentalnu terapiju knjiga će dobro doći djacima medicine, a kao svježa i ugodna lektira liječniku, osobito praktičaru. M.

Dr. C. Guldmann: Über psychische Nachkrankheiten nach akuter Kohlenoxydver­giftung. Würzburger Abhandlungen. Bd. 20. Heft 6.

Pisac navodi u kratkim crtama sve one pojave obolenja, koje nastupe posle otrovanja sa ugljičnim oksidom na temelju dosadanje literature. Zatim donaša povjest bolesti jedne 69 g. stare žene, kod koje su se pojavile lake psihotične fenomene posle prvih simptoma usled intoksikacije sa gazom za osvetljenje. Isti simptomi u psihičkom pogledu su nestali za nekoliko dana. Na jedanput pogorša se zatim stanje sa besvesticom i za 5 nedelja je nastupila smrt. Za vreme

667

prvog boravka bolesnice u bolnici bilo je duševno poremećenje općenito, ona se medju ostalim odlučila, da će jedno pismo pisati, koje je moguće i izvršila sa velikom teškoćom. Na putu izmedju bolnice i stana bila je takodjer skroz orijen- tirata i uredna. Kod kuće je htela odmah njezin stan, koji je bio zanemaren, dovesti u red, dakle njezino shvaćanje za spoljašnje prilike je bilo dobro održano, a isto tako su morali biti u redu i njezini iniji psihički kvaliteti; sutradan došla je besvestica bez svakog svedoka. U ovom slučaju je potpuno isključen para- litički, apoplektički ili epileptički napadaj. Pravi uzrok istog napadaja se ne daje konstatovati sigurno. Na svaki način je od velikog značenja, da se njezino duševno stanje posle besvesnog stanja pogoršalo, kao što su to primetili i njezini bližnji. U celini upala je svima u oči njezina apatija. Retrogradna amnezija nije postojala.

Izmedju vremena besvesnog stanja i njezine dopreme u bolnicu prošlo je samo nekoliko časova, za koje vreme se veoma pogoršalo njezino duševno stanje. Prigodom primitka u bolnicu bila je bolesnica potpuno desorijentirana, mogla je samo slabo paziti i ostala je bez svakog interesa. Ona je razumela sve što joj se govori ali zato nije mogla izvršiti teže naloge. Za vreme dalnjeg opažanja amnestički komplex, vrlo ograničena sposobnost *za pažnju i izražena apatija. Jedno vreme se nije dala nikako hraniti pošto je bila negativistična. Nikakovi podaci za senzoričnu ili mptoričnu afaziju, ali je zato bila agrafija i aleksija. Ona nije znala šta se radi s jednom olovkom, ma da je poznala i naznačila njezinu svrhu. Čitati nije mogla. Kad je vidla knjigu i olovku, ona se potpuno zbunila. Pošto bolesnica nije bila rasijana, može se njezino držanje shvatiti prema spoljašnjim stvarima kao posledica apatičnog stanja.

Pored tupog raspoloženja i manjkanja svakog interesa kod bolesnice, zanim­ljivo je delomično raspoznavanje njezinog položaja, s munjevitom brzinom činjene primetbe i istinite izjave. Iznenadjujući ostaci njezinog nekadašnjeg duševnog inventara protive se najoštrije svima njezinim ostalim izjavama.

Za navedeni slučaj naglašuje pisac, da se s potpunim pravom može upo- trebiti izraz »blesavost" (Westphal); bolesnica nije nikada pokazivala za vreme pregledbe nikakvu emociju, ona je bila stalno kao utučena bez svakog interesa. U somatičkom pogledu nisu se mogle nikakove pojave konstatovati sa strane živčanog sistema kao grčevi, kljenut itd.

Što se tiče psihičkih i telesnih simptoma kod otrovanja sa ugljičnim oksidom, naglasuje i pisac, da kod sviju autora postoji u tom pogledu jedna sloga, samo se u patološko-anatomskom pogledu razilaze mnijenja. Neki autori drže za naj­važnije kod intoksikacije sa ugljičnim oksidom oštećenje arteriovenoznog sistema, a drugi pak vele, da otrov dejstvuje usled afiniteta prema živčanom sistemu na živce i to na kemičkom toksičnom putu, ili pak po mnijenju nekih, da je uzrok psihičkih pojava nepoznat. D r. S t a n o j e v i ć .

Razne vijesti.Promocija Dra. Milana Rojca.

Dne 16. XI. o. g. bila je u našem sveučilištu svečana promocija na doktorat medicine honoris causa gosp. podbana Milana Roj ca . Zbor je zastupao potpred­sjednik Dr. J. Budisavljević. Zbor-se osobito veseli tom rijetkom odlikovanju svog odličnog začasnog člana, komu medic, fakultet naš imade da zahvali svoj osnutak.

Novi članovi.

Zboru pristupiše kao redoviti članovi: Dr. Dušan B e g o v i ć , kr. župan, fizik u Vojniću i Dr. Marko B a u e r , pomoćni liječnik zakladne bolnice u Zagrebu.

66'8

Dr. Dušan V r a n e š e v i ć , gradski kotar, liječnik u Osijeku; Dr. Matija Z i d a r i ć , kr. kot. liječnik u m. u Varaždinu; Dr. Dragutin W e s s e l y , kr. župan, fizik u Irigu te Dr. Pavao O r e š k o v i ć , zubar u Sarajevu.

imenovanja.

Dr. Stevo P o s l o n č e c , sukromni liječnik u Varaždinu imenovan je kr. kot. liječnikom IX. čin. razreda i dodijeljen kr. župan, oblasti u Zagrebu. — Pomoćni liječnik Dr. Stjepan V i d a k o v i ć imenovan je asistentom u IX. čin. raz. kr. rodilišta u Zagrebu. — Reaktiviran je umir. župan, fizik Dr. Vilim P e i č i ć u istom svojstvu i činu kod kr. župan, oblasti u Bjelovaru.

H. jugoslavenski sastanak za operativnu medicinu.

Prvi jugoslavenski sastanak za operativnu medicinu, što je god. 1911. bio u Beogradu, zaključio je, da drugi sastanak imade da bude u Zagrebu. PrigodomII. godišnjeg skupa jugoslavenskog ljekarskog društva u Zagrebu sastali su se glavni predstavnici operativne medicine i zaključili, da taj sastanak bude u r u j n u1921. u Zagrebu.

Umoljavaju se svi kolegi, koji se zanimaju za operativnu medicinu, da sešto prije jave potpisanomu (Zagreb, Gajeva 7.), te da u prijavi navedu struku,zavod u kojem rade i tačnu adresu.

U Z a g r e b u , 15. rujna 1920. Prof. Č a č k o v i ć .

Pravilnik za stručne sekcije Jugoslovenskog Lekarskog Društva.

1. U Jugoslovenskom Lekarskom Društvu mogu se obrazovati sekcije za sve grane medicinske nauke.

2. S v rh a sekcije jeste unapredjenje i gajenje odnosne grane medicine znan­stvenim saopštenjima i raspravama u sastancima, te inedjusobno upoznanje i po­ticaj na rad.

3. Svaka sekcija bira sebi: predsednika, tajnika i eventualno blagajnika, koji se brinu za organizaciju sekcije.

4. Publikacije sekcije izdaje J. L. D. od vremena do vremena u koliko se nakupi dovoljno materijala i dostižu društvena sredstva, eventualno uz doprinos odnosne sekcije. Čim se uredi Jugoslavenski Lekarski Glasnik ima on da služi saopštenjima sekcije.

5. Svaka sekcija može primati ili izabrati sebi izvanredne članove (goste) te dopisne članove ako i nisu lekari. Takovi članovi sekcije imaju samo pravo sa- radnje u stručnom radu sekcije. _

6. Finansijalno se svaka sekcija uredjuje samostalno.7. Svaka sekcija podastire kratak referat o svom radu svakom glavnom go­

dišnjem skupu Jugoslovenskog Lekarskog Društva preko Upravnog Odbora J. L. D.8. Svaka sekcija rešava svoje upravne poslove prigodom godišnjeg glavnog

skupa Jugoslovenskog Lekarskog Društva, a može odrediti i ine sastanke.9. Na sastancima drže se predavanja i prikazivanja, a rešavaju se i organi-

zatorna pitanja sekcije. U krupnim pitanjima može se glasanje i pismom bez sastanka izvršiti.

B e o g r a d , 15. novembra .1920. godine.Sekretar 'Predsednik

Dr. Š t e f a n o v i ć . Jugoslovenskog Lekarskog Društva,Dr. M. J o v a n o v ić - B a tu t .

Umrli.

669

Dan čistoće.

Na »dan čistoće" 19. listopada priredio je zdravstveni odsjek zajedno s Pro­svjetnim savezom u Zagrebu jedanaest predavanja o čistoći na raznim mjestima grada Zagreba. Svih slušača je bilo 2076, t. j. poprečno 188 slušača za pojedino predavanje.

Izmjena difteričkog sera.

U p r a v a s e r o t e r a p e u t s k o g z a v o d a u W i e n u zavela je u pogledu seruma protivu difterije ovakov postupak: Serum, koji je predan opticaju, ne će se više kao što je to do sada slučaj, izmjenjivati po isteku roka njegove upotre­bljivosti, nego će se, računajući od tog dana kroz tri godine, u odredjenim raz- thacima redovno ispitivati.

Pokaže li se pri tome, da se ljekovitost seruma smanjila, što je prema do- sadanjem iskustvu nevjerovatno, te će se sve take serije odmah iz opticaja povući i izmijeniti. Objava izmjene seruma objelodanit će se u službenim sanitetskim novinama.

Prema tome prestaje dosadanji način izmjene seruma po isteku roka upotre­bljivosti.

Wien, oktobar 1920.

Opskrbne pristojbe u novom rodilištu.

Povjereništvo za prosvjetu i vjere izdalo je naredbu, kojom se ustanovljuju opskrbne pristojbe u kr. zemaljskom novom rodilištu u Zagrebu. Prema toj na­redbi postoje u kr. zemaljskom novom rodilištu u Zagrebu samo dva opskrbna razreda, viši i niži. Opskrbna pristojba višeg razreda iznosi 120 K, a nižeg razreda 32 K po osobi i na dan. Ovaj cjenik stupa na snagu danom 20. stude­noga 1920. Osobe primljene u rodilište prije toga roka plaćaju opskrbnu pristojbu po dosadašnjem cjeniku do njihova istupa iz zavoda, no ne preko mjesec dana od toga roka.

Okružnica

zemaljske blagajne za potporu bolesnih radnika i za osiguranje proti nezgodama u predmetu p r o p i s i v a n j a l i j e k o v a na račun mjesnih organa zemaljske blagajne

za potporu bolesnih radnika i za osiguranje proti nezgodama u Zagrebu.Broj 3701/1920.

S v i m b l a g a j n i č k i m l i j e č n i c i m a .

Nedogledno poskupljivanje lijekova iziskuje, da se svrati naročita pozornost na propisivanje lijekova na račun zemaljske blagajne tako, da način propisivanja bude u skladu sa raspoloživim sredstvima.

U tu svrhu, a i obzirom na istrošenu zalihu naputka za propisivanje lijekova, izdanoga po zemaljskoj blagajni 28. lipnja 1911. broj 3543, tako da mnogi bla­gajnički liječnici isti ne posjeduju, izradjen je novi Naputak, koji je po saslušanju stalnog liječničkog vijeća prihvaćen zaključkom sjednice ravnateljstva zemaljske blagajne od 30. travnja 1920.

Razumljivo je, da liječnik, imajući kod propisivanja lijekova na umu štednju, mora uza sve to nastojati da pruži bolesniku sve ono, što po svojoj najboljoj savjesti i znanju misli, da je odista potrebno, da mu poremećeno zdravlje povrati. Neka liječnik kod eventualnih prigovora sa strane pojedinih bolesnih članova, da ih se prikraćuje u »dobrim" lijekovima nastoji, da dobrohotno uputi dotičnoga u neopravdanost njegovih prigovora razjasnivši mu pravo stanovište.

Ravnanja radi priopćuje se, da su slijedeći preparati u cijenama jako poskočili, te da se tu okolnost ima kod propisivanja istih u obzir uzeti.

670

Sva spirituosa, naročito Spir. camphoratus, Aether, Chloroform.Svi važniji alkaloidi (Chinin, Cocain, Codein, Morphium, Aethylnrorphin

hydrochl. — Dionin).Zatim Diuretin, Menthol (Balsam, metholi Chloroform!). Bals. peruv., Gua-

jacol. carbon., 01 santali, Rad. Senegae.Tamo gdje se dade postići isti efekt, može se umjesto Acid, acetylo-salic.

(Aspirin) propisati jeftiniji Natr. salicylic.Kod scabiesa neka se umjesto Linim. styracis te ostalih kombinovanih masti

upotrijebi po mogućnosti Ung. sulfuratum (po hrv. slav. farmakopeji).Lijekovi moraju se propisivati na propisanim tiskanicama, koje mora svaka

blagajna da drži na zalihi. — Desi li se da je liječnik bio prinužden, da propiše lijek na obični komad papira, lo je dužnost, da ga naknadno prepiše na propi­sanu tiskanicu.

Svaki recept neka bude jasno i čitljivo providjen imenom i prezimenom te brojem članske knjižice člana, a isto tako i datumom, kad je recept ispostavljen, što je uslijed čestog mijenjanja cijenika lijekova kod preispitanja računa od osobite važnosti.

U Zagrebu, dne 21. srpnja 1920.Ravnatelj:

A. B a u e r , v. r.

N a p u t a kza propisivanje lijekova na račun zemaljske blagajne za potporu bolesnih radnika

i za osiguranje proti nezgodama u Zagrebu.§ 1. Liječnici mjesnih organa zemaljske blagajne dužni su kod propisivanja

lijekova na račun iste držati se hrv.-slav. farmakopeje, odnosno farmakopeje, koja će se izdati za cijelu državu.

§ 2. Propisivanje neoficinelnih lijekova dozvoljeno je samo iznimno uz oznaku »necesse est«, osim tamo, gdje bi neoficinelan lijek uz isto djelovanje bio jeftiniji od oficinelnog.

§ 3. Zabranjeno je propisivanje tako zvanih patent-preparata (sa zaštićenim imenom) n. pr. Aspirin, Urotropin, i t. d., a mjesto ovih dozvoljeno je propisi­vanje t. zv. nadoknadnih preparata (Ersatz-Praeparate) na pr. Acid, acetylo-salicylic., Hexamethylentetramin i t. d. Isto tako zabranjeno je propisivati specijalitete osim onih, koji će biti po zemaljskoj blagajni naročito dozvoljeni.

§ 4. Propisivanje tableta i pastila dozvoljeno je, i to u originalnom omotu, ali samo u onom slučaju, ako im je prodajna cijena niža od magistraliter propi­sanoga lijeka.

§ 5. Dozvoljeno je propisivati samo nužne lijekove i sredstva. Način propi­sivanja treba da bude najjednostavniji i najjeftiniji i to obzirom na lijek sam i na njegov oblik. — Izmedju dva i više jednako djelujućih lijekova imade se propisati uvijek jeftiniji lijek.

Liječnik neka imade pred očima uvijek najveću štednju, zato neka od lijeka propiše samo toliko, koliko je neophodno nužno.

Povrh toga heroički lijekovi označeni u farmakopeji sa jednim ili dva križića, propisani u prevelikoj količini, mogu neznanjem ili nepažljivošću bolesnika prouz­ročiti nesreću.

§ 6. Tekućine neka se prepisuju u okruglim količinama kao 50, 100, 200 itd. grama; prekoračenje 5% ovih količina poskupljuje lijek, jer ljekarnik može računati za bocu višu stavku.

Propisivanje lijeka u kapaljkama (vitra guttator) nije dozvoljeno. Pilule neka se propisuju od 50 do 50 komada, jer priredjivanje od 51 komada stoji isto kao i 100 komada. Prašci, koji u farmakopeji nisu označeni sa jednim ili dva križića, imadu se u pravilu propisivati nerazdjeljeno, a dijelenje valja prepustiti bolesniku ili njegovoj okolini.

67 1

§ 7. Dodatak sladora ili natr. bicarb, neka otpadne, osim ako to zahtjeva količina ili gorki tek lijeka. U potonjem slučaju mogu se propisati hostije u ta­blama, dočim se propisivanje Capsulae amyiac. nikako ne dopušta.

§ 8. Kod ponovne uporabe rastopine kojega lijeka kao na pr. jodkali, neka se samo prvi put propiše u rastopini, a dalje uad chartam", a bolesnik neka si ga, ako je moguće, sam rastopi u istoj boci. — U opće neka liječnici stanovite lijekove ne propišu u otopljenom stanju, gdje to nije apsolutno potrebno, n. pr. Kali chlor,. Kali hypermanganic. i t. d.

§ 9. Liječnici neka naročitu pozornost svrate na ponovnu uporabu posude (bočice lončići), u kojoj se lijek otprema. U tom slučaju neka svakako provide propis sa vidljivom oznakom (ad. vitr. adlat. — ad fictil. adlat.). Izuzeti su slu­čajevi, gdje bolesnik boluje od zarazne bolesti.

§ 10. Uporabu mineralnih voda zem. blagajna u pravilu ne dopušta, osim uporabe gorkih voda, koje sadržavaju arsen i željezo, ako je liječenje istima jeftinije.

§ 11. Od sera dozvoljeno je propisivanje sera za difteriju, tetanus i di-zenteriju.

§ 12. Liječenje Neosalvarsanom dozvoljeno je uz uvjete označene u okružnici zemaljske blagajne od 17. svibnja 1919. broj 2887, dok je liječenje s tuberkulin- preparatima dozvoljeno jedino zavodskim specijalistima za plućne bolesti.

§ 13. Kao konstituens za masti dozvoljeno je propisivanje Axung. porci. Adeps lanae hydrosus, Ung. simplex te Vaselin flav. — Tamo gdje Vaselin flav. americ. nije neophodno nuždan, neka liječnik izričito propiše Vaselin flav. austr.

Slobodno je propisivati uz oficinelne meleme i sva nužna collemplastra, ozna­čivši dužinu i širinu u centimetrima.

§ 14. Za obloge valja po mogućnosti upotrebiti vodu, a ako se ima da upotrebi Aq. Goulardi onda neka se propiše Plumb, acet. bas. sol. ( 3 0 - 5 0 gr), kojega jedna žlica na litru vode daje Aq. Goulardi. Isti se način može upotrebiti mnogo puta i umjesto propisivanja Alum, acetic, sol. (Liq. Burowi).

§ 15. Na propisivanje biljevnih lijekova neka se svrati naročita pozornost, bilo to jedinstvenih (Flores, Foliae, Herbae, Radices) bilo mješanih u obliku čajeva (species). Infuza i dekokta neka se propišu po mogućnosti samo kod upo­rabe heroičkih lijekova (Digitalis, Ipecacuanha, Secafe cornutum i t. d.), inače neka se propiše ad chartam u svrhu priprave kod kuće po bolesniku ili njegovojokolini, ako je to bez poteškoća provedivo.

§ 16. Ovojna roba i sanitarna sredstva ne smiju se propisivati i dobavljati iz javnih ljekarna, osim u neophodno nužnim slučajevirpa i samo uz oznaku »necesse est". (Okružnice zemaljske blagajne za osiguranje radnika broj 7067/1911. i broj 5901/1912.)

§ 17. Aq. destillata neka se propiše samo onda, ako narav lijeka to zahtjeva (kod injekcija, otopina za oči, kod otapanja srebrovih soli i t. d.) Inače neka se propiše Aq. fontis, osim u mjestima sa lošom vodom.

§ 18. Blagajnički liječnici mogu svoje želje glede novih valjanih iskušanih lijekova od vremena do vremena zemaljskoj blagajni predložiti, koja će nakon saslušanja svog stalnog liječničkog vijeća odlučiti o uporabi ovih u blagajničkoj praksi.

§ 19. Da se većma osigura provedba naputka izdat će zem. blagajna zablagajničke liječnike priručni popis onih oficinelnih lijekova, koji će biti sadržaniu novoj farmakopeji kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, zatim popis nadoknad- nih preparata, koji se imaju propisivati umjesto onih sa zaštićenim imenom i konačno popis onih lijekova, koji nadomještavaju nekoje važnije specijalitete (Prae- scriptiones zagrabienses).

§ 20. Liječnici, koji se- kod propisivanja lijekova na račun mješnih organa zemaljske blagajne za osiguranje radnika ne bi držali gornjih propisa, a svoj po­stupak ne mogu valjano motivirati, morat će eventualni veći trošak zem. blagajni

6 7 2

nadoknaditi, koja je dužna paziti, da se sredstva blagajne ne troše neosnovanim propisivanjem.

§ 21. Ovaj naputak valja od 1. svibnja 1920., dok naputak izdan 28. lipnja 1911. broj 3543 stupa izvan snage.

Zemaljska blagajna za potporu bolesnih radnika i za osiguranje proti nezgodama

u Zagrebu.

Okružnica

zemaliske blagajne za potporu bolesnih radnika i za osiguranje proti nezgodama u predmetu i s p u n j a v a n j a l i j e č n i č k i h n a l a z a za b o l e s n i k e , u p u ć e n e

na B r e s t o v a c .Broj 5935/1920.

Opaženo je, da se liječnički nalazi za bolesnike, koji se upućuju na lječilište Brestovac, ne ispunjavaju po okružno-blagajničkim liječnicima tačno i savjesno. Tako n. pr. manjka ime liječnika, po kome je izdan nalaz, potpis dotičnog liječ­nika; odgovori na pojedine upite ispunjeni su manjkavo ili gotovo nikako, a status u plućima nije nikako obilježen.

Sve ove manjkavosti i površnosti oteščavaju primariusu lječilišta Brestovac prosudjivanje bolesti dotičnog pacijenta, a nalazi se moraju vraćati natrag blagaj­nama na nadopunjenje, što iziskuje vremena, a sve na uštrb blagajničkih članova.

Poziva se stoga naslov, da svaki liječnički nalaz prije otpravka ovoj zemaljskoj blagajni tačno ispita, a nedostatno ispunjene vrati dotičnom liječniku na nadopu­njenje, jer se za svaku površnost i nemarnost u ovom predmetu čini odgovornim ravnatelj odnosno upravitelj blagajne.

U Zagrebu, dne 17. srpnja 1920.Ravnatelj:

u. z.Dr. A. M u d r i n i ć v. r.

Pripomoćna blagajna.

Dr. J. Šešerin darovao K 27 .—

10. redovita mjesečna skupština

Z b o r a l i j e č n i k a H r v a t s k e , S l a v o n i j e i M e d j u m u r j a u Za­grebu obdržaje se dne 30. prosinca o. g. tačno u y 2 8 sati na večer u preda- vaoni kirurške klinike (Draškovićeva ul., 19., bivša viša djevojačka škola), s ovim dnevnim redom:

1. Izvještaj predsjedništva o tekućim poslovima.2. Reforma Liječničkog Vijesnika.3. Predavanja i demonstracije.4. Eventualija.

Odbor.

Popravek.

V št. 11. v članku « L o k a l n a a n e s t e z i j a b r e z . č a k a n j a i n b r e z p o n o v n i h b o l e č i h v b o d l j a j e v " popravi na str. 529. 10. vrsta od zgoraj besedo «intraperitonealno", ker se mora glasiti i n t r a k u t a n o , Č.

Od uredništva.

Ovim brojem završavamo 42. godište našeg društvenog glasila, godište - u tehničkom pogledu - možda najkritičnije od njegova opstanka. Komu su iole po­znati današnji štamparski odnošaji, znat će uz kakve tehničke poteškoće i neizrecive financijalne žrtve izlazi list ovakvog opsega i opreme. Zbor liječnika žalibože je pri kraju svoje financijalne snage; ove se godine u toliko odvratila kriza, jer su vanredne potpore u obilnom broju pokrile nerazmjerni deficit. U narednom go­dištu trebat će mnogo opreznije i ekonomskije raspolagati sa sredstvima, koje Zbor ima. Stoga će se pristupiti nekim radikalnim reformama kod izdavanja našeg listaj kako bi se u sklad doveo znanstven publicistički rad sa staleškim interesima i finanći- jalnom snagom Zbora. Pobliže o tome nakon odluke naredne mjesečne skupštine u 1. broju 1921. — Uredništvo s veseljem konstatira, da interes za naše glasilo sveudilj raste i da se iz redova članova javljaju brojni novi suradnici. Uredništvo se svima preporuča i u narednom godištu, moleći ih, da ga što izdašnijom su­radnjom podupru. Novo doba, novi ljudi, nov rad.

*

Odbor Zbora je zaključio, da svaki suradnik uz svoj članak pridoda kratki stvarni r e s u m e u kojem svjetskom jeziku. Ovim resume-jima želimo naš me­dicinski rad učiniti pristupačnim zapadno-evropskim narodima i stupiti u kontakt s njihovom medic, literaturom. Mislimo, da je to danas i opravdano i potrebno, a napokon, danas smo tako daleko napredovali, da se našeg rada ni na svjetskom forumu ne trebamo stidjeti. Molimo, dakle, sve suradnike, da to uvaže i resume-jevazda pridodadu. — Zbirka' resume-ja ovog godišta izaći će u narednom broju.

**

Od ove godine povišeni su honorari za 100°/0, t. j. na 8 kruna po stranici za originalne radnje. Malo doduše - al suradnici neka uvaže naše teško financi- jalno stanje. U narednoj godini, ako se prilike poprave, povisit će se ponovno.

673

OD UPRAVE.

Uslijed ratnih prilika nastao je velik nered u dostavljanju »Liječničkog Vij." članovima. Mnogi se brojevi vraćaju s oznakom, da je adresat otputovao nepo­znato kuda; mnogi član do danas nije javio svoj povratak iz vojničke službe itd. Uprava želi uvesti strogi red, tako da svaki član redovito ,prima svoj b ro j; stoga moli ponovno sve članove, koji su u zadnjim godinama češće mijenjali svoje bo­ravište, da jave svoju sadašnju adresu. — Kolege, kojima pojedini brojevi zadnjih godišta fale, neka ih odmah reklamiraju, da im se uzmognu nadoknaditi, dok malena zaliha traje.

*

674

Sa svih strana stizavaju nam pritužbe od gg. kolega, da ili uopće ne primajn „L. V.“ ili veoma neredovito. Upozorujemo gg. kolege, da uprava najsavjesnije i pod najstrožom kontrolom svakome članu šalje svaki broj odmah, čim se doštampa. Ako ga dakle koji ne primi, neka isključivo krivi dezolatne prilike na pošti, pod kojima sama uprava najviše trpi.

Upozoravamo novije članove, da se mogu još dobiti neka starija godišta. „L.V.", u koliko zaliha traje, i to: I. god. (1877.), VI. (1883.), XV. (1893.), XXII. (1900.), XXVI'. (1904.), XXXI. (1909.), do XL. (1918.). Cijena je godišta K 50.— ; sav prihod namijenjen je pripomoćnoj blagajni.

Natječaj.Žbor liječnika raspisuje ovime natječaj za najbolju radnju o higijeni na selu.

Radnja treba da bude popularna, sposobna da se proširi u najšire slojeve. Po­sebni su uvjeti: radnja ne smije biti manja od jednog tiskanog arka 8° (16 stra­nica) niti veća od dva arka (32 stranice); radnje se imadu predati anonimno t a j n i š t v u Z b o r a (Zagreb, Bregovita ul. 2.) uz motto; po mogućnosti imadu biti pisane strojem i na jednoj strani papira, a ime autora ima se u posebnoj zapečaćenoj kuverti priložiti radnji istim mottom. Nagrada iznaša 2000 k r u n a , isplativa na dan, kad poseban jury proglasi svoju odluku. Rok za priposlanje radnja d o k o n c a m ajrtja 1921., a odluka jury proglasit će se 15. a p r i l a 1921. Zbor si pridržaje pravo, da u svom glasilu ili drugim načinom objelodani i druge valjane nenagradjene radnje uz posebni honorar.

U Zagrebu, 1. jula 1920.Za Zbor liječnika:

Dr. Jelovšek, Dr. Lochert,z. s. tajnik z. s. predsjednik

L ist izlazi 15. u m jesecu na 2 do 3 arka. — Č lanovi «Z bora liječn ika“ dobivaju ga badava. D op la tak rad i izvan redn ih štam parsk ih tro škova uračunan je u članski p rinos. P re tp la ta za nečlanove iznaša na god inu K 2 0 0 .- , na pol god ine K 100.— ; u ino ­zem stvo god išn je K 220.—. Za m ed ic inare god išn je K 50 .—. — R ukopisi i svi dopisi šalju se n a : U r e d n i š t v o „ L i j e č n i č k o g V i j e s n i k a “ : dr. V ladim ir J e l o v š e k , Z agreb, B regovita ul. 2. T elefon 840. — R ukopisi im adu se p isati t i n t o m ' i sam o na jedno j s tran i; pože ljno je, da se udese p isaćim stro jem . — P o sje ti u u redn ištvu prim aju se od 5 do 6 sati poslije podne. — Č lanarina, p re tp la te i sve o sta le novčane pošiljke šalju se b lagajn iku dru. O skaru W e i s su , Z agreb, N ikolićeva ul. 8. T elefon 762. — O glase računam o prem a našem cjen iku , koji na zah tjev kretom pošte šaljem o. — M olim o u im e redov itog o tp rem an ja lista, da nam se odm ah tačno javi svaka p rom jena borav išta .

V lasnik i izdavatelj: „Z bor liječn ika H rvatske, S lavonije i M edjum urja“ u Z agrebu. U rednici: dr. V. J e l o v š e k i dr. L. T h a l l e r . — T isak nadb iskupske tiskare u Zagrebu.

1. Prilog „L iječn ičkoga V ijesn lka“ br. 12. 1920.

Iskazuplata p. n. gg. članova za III. i IV. četvrt

(od 1. srpnja do 30. studenoga 1920.).

Dan uplate - 1 o b ' t a v a l i s t e

Srpanj31 Dr. L. Schwarz, Osijek . . . .31 Dr. B. Katušić, D. Miholjac . .31 Dr. P. Frank, Z la ta r ....................31 Dr. L. Debeljak, Čepin . . . .31 Dr. I. Jurin, Z e m u n ..................31 Dr. A. Semper, S e n j ..................31 Dr. J. Blažek, B r o d ....................31 Dr. G. Fein, O s i j e k .......................31 Dr. M. Kolibaš, Osijek . . . .31 Dr. V. pl. Peičić, Bjelovar . .31 Dr. R. pl. Peičić, Bjelovar . .31 Dr. H. Fischer, Bjelovar . . .31 Dr. R. Fischer, Bjelovar . . .31 Dr. Ž. pl. Šugh, Križevci . . .31 Dr. A. Pavešić, Oriovac . . .31 Dr. F. Sluga, Zaprešić . . . .31 Pat. ch. P. Zrelec, Gjurgjevac .31 Dr. A. Nikolajevič, N. Gradiška31 Dr. H. Roth, Bjelovar . . . .31 Dr. A. Gutschy, Sisak . . . .31 Dr. L. Zavrašćan, Daruvar . .31 Dr. B. Steinfl, Vinkovci . . .31 Dr. S. Milić, O s i j e k ....................31 Dr. N. Karlić, Bjelovar . . . .31 Dr. A. Ernst, Varaždin . . . .31 Dr. E. Breberin, Vrginmost . .31 Dr. F. Klašterka, Zagreb . . .31 Dr. A. Schön, Zemun . . . .31 Dr I. Sondić, Grubišnopolje . .31 Dr. E. Rajska, Gjurgjevac . .31 Dr. F. Rajski, Gjurgjevac . . .31 Dr. B. pl. Szemerey, Lipik . .31 Dr. E. Meixner, Novigrad . . .31 Dr. I. Neumann, Požega . . .31 Dr. V. Laufka. Plaški . . . .31 Dr. P. Zec, G - o s p ić ....................31 Dr. A. Tresić-Pavičić, Sutivan .31 I Dr. G. Orlić, Dubrovnik . . .

Dan I m e i o b i t a v a l i s t euplate

31 Dr. Pecotić-Žuvotović, Velaluska31 Dr. M. Juraković, Makarska . .31 Dr. S. Sattler, B. Dubica . . .31 Dr. B. Topalović, Sarajevo . .31 Dr. J. Rosenzweig, Novi Sad31 Dr. M. Bleicher, Bihać . . . .31 Dr. A. Gruenwald, Osijek . .31 Dr. R. Mindszenthy, Zagreb . .31 Dr. M. Trbojević, Beograd . .31 Dr. B. Martechini, Dubrovnik31 Dr. L. pl. Josipović, Vel. Gorica31 Dr. A. König, Perušić . . . .31 Dr. J. Šavs, Ljubljana . . . .31 Dr. R. Schwerer, Križ . . . .

Kolovoz6 Dr. M. Crkvenac, Varaždin .6 Dr. F. Grospić ml., Zagreb . .6 Dr. A. Elek, Sušine-Gjurgjenovac 8 Dr. N.-Nenadović, Osijek . .8 Dr. I. pl. Bajić, Mitroviča . .9 Dr. I. Rizner, Sv. Ivan Žabno9 Dr. V. Monašević, Kamenica9 Dr. J. Variola, Karlovac . .9 Dr. G. Maksimovič, Ruma . .9 Dr. K. Sztraka, Zagreb . . .9 Dr. M. Mixa, Karlove Vary .

12 Dr. A. Muža, Osijek . . . .13 Dr. M. Horn, Bihać . . . .13 Dr. R. Glücks, Bjelovar . .13 Dr. J. Vinski, Karlovac . . .13 Dr. S. Palmović, Zagreb . .13 Dr. G. Breberin, Vrginmcst .13 Dr. L. JCriž, Pakrac . . . .13 Dr. 1. Canić, Gospić . . . .17 Dr. J. Baumüller, Split . . .17 Dr. J. Kindl, I l o k ...................17 Dr. V. Wunderlich, Zagreb19 Dr. A. Šantić, V i s .....................23 Dr. G. Beil, Varaždin . . .23 Dr. G- Kraus, Djakovo . . .27 Dr- J. Nenadović Novisad . .29 Dr. G. Weinstein, Zagreb . 30 Dr. S. Nenadović, Pakrac . .30 Dr. D. Novković, Slatina . .30 Dr. j. Valjavec, Zagreb . . .31 Dr. J. Montina, Našice . . .31 Dr. S. Mantel, Zagreb . . .

Rujan1 Dr. L Markovič, Novi Sad . ,1 Dr. M. Brodjovin, Zagreb . . .1 Dr. M. Burić, Zagreb . . .

Dan I m e i o b i t a v a l i s t euplate

1 Dr. G. Dimović, Zagreb . .1 Dr. G. Jellinek, Zagreb . . .1 Dr. Z. Kralj, Zagreb1 Dr. R. Mindszenthy, Zagreb .1 Gr. E. Radošević, Zagreb . .1 Dr. J. Šanjek, Zagreb . . .1 Dr. M. Sarčević, Zagreb . .1 Dr. B. Stein, Zagreb . . . .1 Dr. K. Tauszk, Zagreb . . .1 Dr. N. Winterhalter, Zagreb .1 Dr. A. Weiss, Zagreb . . .1 Dr. B. Zarnik, Zagreb . . .1 Dr. M. Zsiga, Zagreb . . .1 Dr. V. Marić, Zagreb . . .1 Dr. A. Raić, Zagreb . . . .4 Dr. B. Ilijanić, Čakovac . .6 Dr. P. pl. Orešković, Sarajevo6 Dr. I. Barbot, Stenjevec . .6 Dr. B. Koščica, Pregrada . .6 Dr. I. Lušić-Matković, Beograd9 Dr. N. Mudrovčić, Varaždin .9 Dr. R. Rabar, Zagreb . . .9 Dr. F. Heinz, Zagreb . . .9 Dr. G. Deutsch, Zagreb . .9 Dr. S. Ciraki, Zagreb . .9 Dr. B. Borčič, Beograd . .

, 9 Dr. V. Marochino, Zagreb9 Dr. J. Ćurin, Zagreb . . . .9 Dr. 1. Köhler, Zagreb . . .

10 Dr. J. Šujić, Metković . . .10 Dr. E. Sattler, Prelog . . .13 Dr. F. Smolčić, Dubrovnik15 Dr. D. Karaman, Split . . .16 Dr. B. Bibiča, Gruž . . . .17 Dr. V. Ružič, Zagreb . . .17 Dr. V. Vondraček, Uljanik .20 Dr. V. Florschiitz, Osijek . .21 Dr. A. Rubinštajn, Osijek . -24 Dr. M. Grossmann, Zagreb .27 Dr. B. Bressan, Zagreb . . .27 Dr. M. Čačinovič, Osijek . .

Listopad1 Dr. E. pl. Sladovič, Zagreb .5 Dr. B. Janson, Ogulin . . .5 Dr. Ž. Neumann, Djakovo5 Dr. N. Politzer, Kutina . . .5 Dr. B. Horetzky, Slunj . . .6 Dr. E. Horak, Gradačac . .6 Dr. B. Kohout. Ivaničgrad . .6 Dr. S. Bokonjič, Sarajevo . .6 Dr. J. Markovič, Crikvenica .

Dan uplate I m e i o b i t a v a l i š t e

6 Dr. Z. Goldschmidt, Vukovar6 Dr. J. Benčević, Brod . . .9 Dr. N. Bonetić, N. Gradiška .

11 Dr. L. Stantijević, Stenjevac .11 Dr. R. Herceg, Petrinja . . .11 Dr. L. Kolin, Zagreb . . . . .12 Dr. P. Atanacković, B. Novi .12 Dr. P. Uzelac, Dalj . . . .12 Dr. M. Spiller, Ivanec . . .12 Dr. G. Štrcaj, Ogulin . . .12 Dr. V. Michal, Gorjani . . .12 Dr. P. Georgević, Vinkovci12 Dr. P. Frank, Čakovec . . .14 Dr. J. Baboselac, Zagreb . .15 Dr. J. Rac, Kutievo . . . .15 Dr' E. Kostić, Š i d ....................15 Dr. I. Stančić-Rokotov, Sarajevo18 Dr. M. Kajganović, Brodv . .20 Dr. M. Novak-Gavrančić, Čakovec20 Dr. I. Čanić, Gospić . . . .20 Dr. J. Šebesta, Pazin . . . .21 Dr. J. Bendoni, Cavtat . . .22 Dr. S. Gojtan, Osijek . . .24 Dr. V. Bachmann, Pregrada .25 Dr. M. Sertić. Zagreb . . .25 Dr. Jer. Božić, Zagreb . . .26 Dr. D. Ländler, Bjelovar . .27 Dr. 0 . Schwarz, Šarajevo . .27 Dr. B. Mihajlović, Tovarn i k .27 Dr. K. Szarvaš, Voćin . . .27 Dr. L. Debeljak, Čepin . . .27 Dr. I. Marčelić, Zadar . . .28 Dr. M. Ferkić, Krapina . . .29 Dr. S. Poljak, Zagreb . . .29 Dr. S. Deanović, Zagreb . .29 Dr. I. Schwarz, Zagreb . . .

Studeni1 Dr. R. Schwerer, Križ . . . .1 Dr. E. Lazić, Lipik ...................1 Dr. M. Grgurić, Čazma . . . .1 Dr. A. Botteri, Ljubljana . . .1 Dr. A. Ferri, S p l i t ........................1 Dr. M. Hofer, Novi . . . . .1 Dr. M. Košić, Kraljevica . . .2 Dr. G- Bogić, Beograd . . . .2 Dr. G. Sužnjević, Glina . . . .2 Dr. G. Mihailovič, St. Pazova .9 Dr. J. Vodehnal, Bjelovar . . .

10 Dr. F. Kocuvan, Sv. Ivan Zelina10 Dr. J. Blažek, B r o d ...................10 Dr. S. Milutinovič, St. Pazova .

I m e i o b i t a v a l i ä t euplate

10 Dr. M. Begić, Glina . . . .17 Dr. A. Gruenwald, Osijek . .24 Dr. E. Lederer, Čalma . . .26 Dr. E. pl. Pavleković, Štrigovo26 Dr. M. Zsiga, Zagreb . . .26 Dr. J. Korenić, Zagreb . . .26 Dr. S. Karabaić, Stenjevac .27 Dr. A. Müller, Wien . . . .27 Dr. F- Sluga, Zaprešić . . .27 Dr. B. Šešerin, Koprivnica .30 Dr. M. Glasgall, Varaždin . .

Ukupno . .

.U Zagrebu, 30. studena 1920.

Dr. O. W e i s sz. s. b la g a jn ik .

Razpis.

Županstvo B o v e c razpisuje službo o b č i n s k e g a z d r a v n i k a .

Letna plača 7000 Lir, prispevek bolniške blagajne 5000 Lir, skupaj 12000 Lir. Vizite v ambulanci 5 L, na domu 10 L. Za obiske izven trga dobi razven vizite 10 L še potnino 1 L 50 c. za vsaki tekoči kilometer.

Zdravnik mora iineti dom ačo lekarno.«

S dokumenti opremljene prošnje je vložiti do 31. d e c e m ­b r a t. 1. Nastop službe 1. februarja 1921.

Županstvo v Bovcu (Julijska Venecija), dne 15. XI. 1920.

Župan:Leopold Jonko

KEM. FARM. D A D A P C I Q I Tl a b o r a t o r i j „

Ph. Mr. M. Šafranek, Zagreb, Gundulićeva ul. 55.Strogo strukovnjačka proizvodnja svih vrsti zajamčeno neutralnin medicinskih

sapuna Marka „PARACELSUS“ .,,PARACELSUS“ -sapuni izradjeni su iz najboljeg, najčišćeg materijala, a

ljekovite primjese su najpomnije odmjerene, tako da pouzdano djeluju.Higijenski sapuni:

Sapun za djecu Pješčani sapun i dr.

Sapuni za dezinfekciju:5% Karbol-sapun 5% Lysol-sapun

1 % F o r m a l d e h y d - s a p u n

1 % S u b l i m a t - s a p u n

Medicinski sapuni za dermatološku praksu:

40% I'atran-sapün 30% Katran- i 10% sum-

por-sapun

10% Naphthol-sapun 10% Naphthol- i 10%

sumpor-sapun 10% Ichthyol-sapun 27s% Salicyl-sapun 10% sumporov sapun

i dr.Dobivaju se u svim većim ljekarnama.

Liječnici, poduprite svoj list!