Hrvatska povijest od 1860 - 1818.docx

Hrvatska povijest od 1860 – 1918. godine

1. SLOM APSOLUTIZMA

- poraz Austrije u ratu s Kraljevstvom Sardinije i Pijemonta i Napoleonom III u bitkama kod Magente i Solferina 1859.g- financijski slom, dodatni porezi i poraz u ratu izazvali nezadovoljstvo naroda u Carstvu- car Franjo Josip I. primoran je izdati Luksemburški manifest : kojim obećava promjene u zakonodavstvu i upravi, no ne i ustav- također su smijenjeni s dužnosti ministri Bach i Kempen- u Hrvatskoj za bana postavljen Coronini, no on je zamijenjen Josipom Šokčevićem jer su Hrvati pokazali simpatije prema Mađarima zbog Bečkog apsolutizma- Šokčević provodi narodnu politiku, te je carskom odlukom postavio hrvatski jezik službenim na razini županija, kotara i općina

- sve teže financijsko stanje natjeralo cara da sazove u Beču Pojačano Carevinsko vijeće- pod vodstvom nadvojvode Reinera zasjeda s prekidima od 31.5 do 28.9 1860.g- od 38 vijećnika, od hrvatskih predstavnika sudjeluju: Ambroz Vranyczanyi (Hrvatska), biskup Strossmayer (Slavonija) i Frane Borelli (Dalmacija)- Vranyczany i Strossmeyer zahtijevaju sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, no Borelli je protiv toga jer smatra da se ujedinjenje može dogoditi tek kad Dalmacija bude imala autonomiju- svi vijećnici složni da se financijski slom može riješiti jedino rušenjem apsolutizma, a većina je predložila federalističko uređenje na temelju historijsko-političkih osobnosti - Hrvatsko državno pravo temelji se na kontinuitetu hrvatske državnosti: narodni vladari, Pacta Conventa (1102.g), Cetingradski sabor (1527.g), Hrvatska pragmatička sankcija (1712.g) i Revolucija 1848/49.g

- car priznaje odluke vijeća i donosi Listopadsku diplomu 20.10.1860.g – dokument o uređenju unutarnjih državno-pravnih prilika u Monarhiji- diploma je bila mješavina federalističkih i centralističkih elementa kojom je vraćen Ustav- priznao je povijesne pokrajine i zemaljske autonomije, potvrdio jednakost pred zakonom, slobodu vjeroispovijesti i ukidanje tlake- za cijelu državu uveo zajedničko zakonodavno tijelo Reichstag s nekim zajedničkim poslovima (vanjska politika, trgovina, vojska i zajedničke financije) – no ovo su odbili Mađari i viši austro-njemački slojevi pa se odustalo od toga- Carevinsko vijeće postaje zakonodavni organ za cijelu monarhiju (do 1859.g bio je savjetodavni organ), a u ostalim zemljama su uspostavljeni sabori- novi državni ministar postaje Anton Schmerling – želi vratiti apsolutizam uz pomoć njemačke buržoazije i ostvariti premoć Nijemaca u Carstvu

- rezultat tog bilo je carevo donošenje novog dokumenta: Veljački patent 26.2.1861.g- javnost predstavljen kao tumač Listopadske diplome na zapravo je bio privremen zakon kojim se reguliralo čvrsto centralističko uređenje Monarhije- ukinuto je Pojačano Carevinsko vijeće, a uvedeno je Državno vijeće (savjetodavni organ cara) i Carevinsko vijeće (parlament) s Gornjim (Velikaškim) i Donjim (Zastupničkim) domom- patentom je ograničena ustavnost i smanjene ovlasti zemaljskih sabora

1


- Carevinsko vijeće je zastupnički dom cijele Monarhije, a kraljevu sankciju dobivaju one zakonske osnove koje prihvate oba doma- Donji dom – biraju zastupnike zemaljski sabori država (343. zastupnika / 9 iz Hrvatske i 5 iz Dalmacije) no Hrvatski sabor odbija sudjelovanje i okreće se nagodbi s Ugarskom koja također odbija sistem Carevinskog vijeća

- Banska konferencija:- zbog vraćanja ustavnosti u Hrvatskoj se vrše pripreme za novi Sabor (nije sazvan od 48')- car je ovlastio bana Šokčevića da sazove Bansku konferenciju (savjetodavno tijelo bana) koja je trebala izraditi prijedlog o sastavu Saboru- na konferenciju pozvano 55 uglednika (ističu se Strossmayer i Ivan Mažuranić)- Konferencija je donijela zaključak da vladaru iznese prijedlog o ujedinjenju Dalmacije i Hrvatske, te priključenju 3 istarska kotara (Volosko, Labin, Novigrad) zajedno s kvarnerskim otocima i Rijekom

- pitanje Istre i Rijeke je prešućeno, a priključenje Dalmacije je car učinio ovisnim o sporazumu Banske konferencije s predstavnicima Dalmacije (blokirao ih namjesnik Dalmacije Lazar Mamula jer nije htio ujedinjenje)- Austrija također nije htjela ujedinjenje hrvatskih zemalja prije nego li one priznaju Carevinsko vijeće- Eugen Kvaternik smatra da je savez s Austrijom i Ugarskom neophodan ako oni priznaju prava svih narodnosti, no Ante Starčević je protiv toga te ona zastupa potpunu ravnopravnost ( personalnu uniju) i spajanje svih hrvatskih zemalja uključujući Sloveniju

- car da bi smirio mađarsko plemstvo ukida Srpsku Vojvodinu što hrvatskoj donosi Iločki i Rumski kotar koji omogućava uspostavu Srijemske županije- no Konferencija je zakazala po pitanju Međimurja koje je pripojeno Ugarskoj

- Konferencija traži se uspostava Hrvatske dvorske kancelarije koja bi bila neovisna o Ugarskoj (do tada je u Hrv. i Slav. Glavno upravno tijelo bilo Namjesništvo na čelu s banom)- na čelu bi trebao biti Kancelar koji bi caru preporučio kandidate za velike župane- umjesto toga, car je osnovao Dvorski dikasterij na čelu kojeg je postavio Ivana Mažuranića s ovlastima unutrašnjih poslova, pravosuđa, obrazovanja i religije- on djeluje od 1861.g a sljedeće godine je povišen na Kraljevsko hrvatsko-slavonsku dvorsku kancelariju- promjena u sudstvu: osnovan Stol sedmorice u Zagrebu kao vrhovni sud za Banski stol

2


2. SABOR 1861.

- nakon priprema koje je izradila Banska konferencija (1860/61.) dugo očekivani Hrvatski Sabor se sastao 15.4.1861.g (poznat kao Veliki Sabor ili Najintelektualniji Sabor)- car je naredio Saboru da uredi odnose prema Ugarskoj, da pošalje zastupnike na njegovu krunidbu za kralja Ugarske i da izabere 9 zastupnika u Carevinsko vijeće

- kako je Sabor bio krnji, zahtjeva od cara teritorijalnu cjelovitost, te traže sudjelovanje zastupnika Krajine na Saboru, priključenje Senja civilnoj Hrvatskoj, sjedinjenje Kraljevine Dalmacije s Dubrovnikom i Kotorom te Kvarnerskim otocima s Hrvatskom i Slavonijom (ovo je prema povijesnom pravu teritorijalno zaokružio Franjo Rački)- također se taži dio Štajerske i Turska Hrvatska i naglašava pripadnost Bosne- car je naredio Dalmatinskom saboru da odredi izaslanike koji će u Zagrebu pregovarati oko ujedinjenja, no oni su odbili sudjelovati (2/3 sabora su bili Talijani ili talijanizirani Hrvati)- odobrio je sudjelovanje 55 krajiških zastupnika, ali samo u državnopravnim pitanjima.

- prilikom rasprave o državnopravnom odnosu između Trojedne Kraljevine i Ugarske pojavile su se tri struje: - Narodno-liberalna stranka (Strossmayer, Rački) većina u saboru koja je težila što većoj autonomiji između centralističkih težnji vladara i jedinstvene mađarske države (federalizacija Monarhije i državno-pravni savez s Ugarskom) - smatrala je da je 48' prekinuta svaka državno-pravna veza s Ugarskom, te su za novu Uniju s Ugarskom (zbog Bečkog centralizam) no tek kad Ugarska prizna samostalnost i neovisnost Hrvatske i njezinu teritorijalnu cjelovitost (prijedlog za čl. 42.) - Unionistička stranka (Ustavna narodna stranka: Bogović, Rauch, grof Janković) je težila postizanju autonomije isključivo u što užem savezu s Ugarskom bez uvjeta. - Stranka prava (Starčević, Kvaternik) je težila samostalnoj hrvatskoj državi van Carstva, ali bi kao jedina veza ostao vladar. - Starčević se protivi da vladar naređuje Hrvatskom Saboru i postavlja ultimatume

- obzirom da je ideja Narodne stranke bila kao nekakvi kompromis između unionista i pravaša, na kraju je prevladala ta ideja.- Sabor je prihvatio članak 42., ujedno i jedini članak Sabora koji je car sankcionirao - čl.42 : 48' je prekinuta državno-pravna veza između Hrvatske i Ugarske čime je Hrvatska postala samostalna te se novi savez može skloniti samo pregovorima između dviju strana, te je Trojedna Kraljevina je spremna ući u novi državno-pravni savez s Ugarskoj, ali samo ukoliko ona prizna samostalnost i teritorijalni opseg. - pri tome bi se točno odredili zajednički poslovi (unutarnja uprava, obrazovanje, religija i pravosuđe bi ostali neovisni hrvatski poslovi). - određenje teritorijalni opseg Trojedne Kraljevine (Hrvatska, Dalmacija, Međimurje, Turska Hrvatska, Vojna krajina, dio Istre s kvarnerskim otocima i Rijekom).

- na kraju sve ovisilo o Mađarima, koji su bili spremni na određeni kompromis.- Deakovom adresom pozivaju se hrvatski zastupnici u zajednički sabor na kojem se trebao odrediti opseg hrvatskih autonomnih poslova, no umiješao se car koji je zatražio da se to pitanje riješi između dva sabora, a ne na ugarskom saboru pri tome naglašavajući da su se Kraljevine Hrvatska i Slavonija 1848.g odvojile od Ugarske. - tada je Deak uputio drugu adresu, kojom je branio zakone koji su doveli do odvajanje

3


Hrvatske i Slavonije, jer su ti zakoni utjecali na odvajanje- Mađari nisu mogli priznati čl. 42. jer bi to značilo odvajanje zemalja, a Hrvati nisu mogli priznati zakone iz 1848. godine jer bi to značilo da je Trojedna Kraljevina dio Ugarske. - daljini pregovori su spriječeni raspuštanjem Ugarskog sabora- generalno se držalo da će se morat doći do nekakvog dogovora, no pitanje je samo s kim se prvo dogovoriti, s Ugarima ili Austrijom- većina u Saboru prihvaća prijedlog Price koji kaže da se uspostave poslovi s Bečom preko ugovora ili dogovora, naime, to je puštalo inicijativu Ugarima da uspostave dobar dogovor u Austrijom, koji su to i učinili prije Hrvata

- nakon državno-pravnog pitanja najhitnije je bilo pitanje Krajine, kada car ne potvrđuje ukidanje Krajine koje je izglasano na Saboru- pitanje jezika je riješeno tako da se za službeni uzima hrvatsko-srpski- dotaknuto je i pitanje raspadanja seoskih zadruga i definirana je pokretna i nepokretna osobna imovina seljaka iz zadruga- prihvaćaju se članci o uređenju županije, uprave i zahtjev za najviši sud i dvorsku kancelariju.

- Sabor je morao riješiti i drugi politički zadatak, odnosno iznijeti svoje mišljenje o veljačkom patentu i poslati zastupnike u Carevinsko vijeće- nakon kraće rasprave po uzoru na Ugarski Sabor odlučeno je da Hrvatska i Slavonija neće sudjelovati u Carevinsko vijeću- sastavljena je Adresa Račkog, koja osuđuje Listopadsku diplomu kao nastavak apsolutizma s težištem u Njemačkoj (van Carstva). - Adresa brani samostalnost Trojedne Kraljevine, koja je u personalnoj uniji s nasljednim austrijskim zemljama, tražI posebno krunjenje ukoliko se ne dođe do kompromisa s Mađarima (na temelju hrvatske Pragmatičke sankcije), ali tek nakon povratka ustavnosti i cjelokupnosti Trojednoj Kraljevini.

- kako se Sabor nije izjasnio za središnji parlament, što se u Beču očekivalo, on je raspušten- car je prihvatio članak 42. kako bi mogao pritisnuti Ugarsku, ali je odbio sve ostalo te je raspustio Sabor 8.11.1861.g

- Schmerlingov provizorij: - Provizorij je uveden u studenom 1861. g, jer je to bio jedini način da Ugarska prihvati Listopadsku diplomu i Veljački patent. no s vremenom Schmerling je izgubio popularnost te je 1865.g smijenjen, a Carevinsko vijeće raspušteno

- nakon raspusta Hrvatskog sabora 1861.g u Narodnoj stranci su bile dvije struje:- Narodno-liberalna struja ja smatrala da je nemoguć dogovor sa Schmerlingom oko cjelokupnosti i autonomiji Trojedne Kraljevine, pa je ta struja bila protiv Veljačkog patenta. - iz Narodne stranke se izvojila Samostalna narodna stranka (Mažuranić, Vranjican, Kukuljević, Šokčević i Haulik), koja je željela pregovarati sa Schmerlingom- težili su cjelokupnosti Trojedne Kraljevine, odvajanje hrvatskog budžeta od centralnog i smanjenje uloge zajedničkih ministara, ali su za to morali ući u Carevinsko vijeće- nakon pada Schmerlinga, i Mažuranić je doživio poraz na izborima zbog veze Unionista s Deakovim krugom u Ugarskoj i Čeha

4


3. SABOR 1865-1867

- Carevinsko vijeće je za sada bilo ograničeno samo na Austriju, ona je komunicirala s Mađarima na način da jedni/drugi šalju delegacije koje raspravljaju o zajedničkim poslovima- ubrzo je sazvan novi sabor jer izgleda da će se Ugarska i Austrija dogovoriti

- Banska konferencija: nakon poraza Mažuranića na izborima, na konferenciju pozvani samo pristaše režima koji su donijeli novi izborni zakon ograničivši sudjelovanje unionista velikaša i opozicijske inteligencije- velikaši i virilisti (koji su bili unionisti) činili su 1/3, a povećan je broj prelata (režim)- Banskoj Hrvatskoj i Slavoniji smanjen je broj zastupnika sa 120 na 74 (ovaj red je izglasan na Banskoj konferenciji održanoj prije saziva sabora, a on je bio bojkotiran od opozicije pa su oni donijeli red po njihovoj želji). - zbog toga Mažuranić daje ostavku sa čela Dvorske kancelarije u Beču, a ubrzo i Schmerling daje ostavku kojeg zamjenjuje grof Richard Belacredi. - Belcredi je zastupao ideju federacije za razliku od Schmerlinga i opozvan je veljački patent - Rujanski proglas: privremeno obustavio djelovanje Carevinskog vijeća

- ponovni saziv sabora 1865.g- Hrvatskoj je upućeno da riješi pitanje odnosa prema Ugarskoj, a pitanje sjedinjenja s Dalmacijom ovisit će o riješenu tog problema (naređeno banu Šokčeviću)- raste napetost između Pruske i Austrije, a Hrvatski sabor u tim trenucima vanjske opasnosti djeluje bezglavo- nisu znali kako se postaviti prema vanjskoj krizi i treba li možda očekivati pomoć iz vani u rješavanju svog problema, kao što se mislilo u mađarskim redovima. - izbore za Sabor pobjeđuju ujedinjeni unionisti i narodnjaci, a Mažuranićeva stranka ostaje u manjini, u Sabor ulaze i 4 pravaša među kojima je i Starčević. - Mažuranićeva Samostalna narodna stranka zalaže se za ulazak u Carevinsko vijeće nakon spajanja Trojednice, a Narodna ustavna stranka (unionisti) i Narodna liberalna stranka (narodnjaci) su također složni po tom pitanju. - također, dogovorili su se da treba napraviti dogovor s Ugarskom prije nego se oni dogovore s Austrijom

- pred Saborski plenum upućene 3 adrese: - narodno-liberalna struje – Rački – odbio prihvatiti Listopadsku diplomu i Veljački patent ali odobrava zajedničke poslove u obliku federacije, cjelokupnost Trojednice, te da Mađari priznaju čl.42 prije pregovora - samostalna struja – traži izravne pregovore s Bečom bez obzira na Ugarsku zbog 48' - unionističa struja – Stojanović – rješenje odnosa s Ugarskom na Ugarskom saboru

- iako Rački ima većinsku podršku, caru ne odgovara njegova adresa pa ban sastavlja koaliciju od umjerenih unionista, krajišnika i Narodne stranke- pod prijetnjom raspusta sabora postignut je kompromis- prihvaćena adresa: priznaju se svi zajednički poslovi Monarhije, no ne na temelju Listopadske diplome, već da se oni utvrde ravnopravnim sporazumom Hrvata i Ugara- Ugarski sabor prihvaća drugu adresu u suprotnosti s ovom (obnova zakona iz 48', rješenje čl. 42 i pokrajinska autonomija samo za užu Hrvatsku)- vladar prihvaća obje adrese i naređuje reginokolarnu deputaciju - pregovore

5


- Sabor izabire reginokalnu delegaciju na čelu sa Strossmayerom koja će provesti dogovore s ugarskom reginokalnom delegacijom- imali su naputak osigurati budžet i autonomiju te sudjelovanje Hrvata za raspravljanje o zajedničkim poslovima, ( Mađari ne priznaju čl.42)- pregovori su se odvijali 1866.g i prekinuti su dan prije nego je Pruska objavila rat Austriji, a Ugari s iščekivanjem prate daljnji razvoj situacije da vide kako će se postaviti - Austrija nakon bitke kod Kraljičina Gradca sklapa mir, a Franjo Josip I. mora ući u pregovore sa ugarskim Ferenc Deakom i nastaje nacrt austro-ugarske nagodbe. - Hrvati ponovno ne znaju kako se postaviti s obzirom na vanjsku politiku monarhije

- Belcredi se još nije odrekao svoje federalističke ideje protivne toj dualističkoj nagodbi - opasnost od njemačke ekspanzije stalno prijeti, pa Narodnjaci misle da je federativni ustroj loš u takvoj situaciji, stoga oni prelaze u opoziciju protiv Belcredija i staju na stranu Samostalne narodne stranke koja želi dogovor s Austrijom

- ponovno se sastaje Sabora 19.11.1866.g - privremeno odgođen zbog dogovora u Pešti - kada se Sabor ponovno sastaje većina glasa da trojednica ne ulazi u Ugarski sabor i pišu adresu kralju kojom se iznose zahtjevi za zajedničke poslove s Mađarima koji bi bili: vanjska politika, trgovina sa inozemstvom, financije za uzdržavanje dvora i visine carina- također ustraje na teritorijalnoj cjelovitosti hrvatskih zemalja - Austrija je pričekala nagodbu s Ugarskom, pa je ponuda stigla prekasno jer Belcredija zamijenio Fridrich Beust koji dovršava austro-ugarsku nagodbu ( s Gyulom Andrassiy) - po tom dogovoru monarhija se dijeli u dvije države vezane krunom i ovim poslovima: zakonodavstvo, neizravni porezi, carine, trgovina, novac i vojska. - o tim poslovima vodile su delegacije od 60 članova iz jednog i drugog dijela koje su zasjedale malo u Beču malo u Pešti. - troškovi za zajedničke poslove bili su podijeljeni 70% za austrijski dio i 30% za ugarski- Austrijski parlament je Carevinsko vijeće i to samo za austrijske zemlje (ima gospodska kuća u koju car bira ljude i zasupnička kuća) s kurijalnim izborni sustavom- u Ugarskoj postoji Ugarski Sabor sa gospodskom i zastupničkom kućom i izbornim cenzusom (trebaju određeni prihodi za glasat)- Ugari imaju svoja Namjesništva u pokrajinama kao prava vlast, a Pokrajine imaju zemaljske sabore sa zemaljskim odborima unutar njih kao vrhovna vlast - da bi hrvatski sabor to prihvatili vraćeno im je Međimurje i Rijeka i dat je prijedlog da Hrvatska bude samostalno predstavljena u tijelu koje bi raspravljalo na razini monarhije.

- na Saboru je dotaknuto i srpsko pitanje:- Polit-Desančić zahtjeva da se prizna ravnopravnost Srba u Srijemskoj županiji, iako srpstvo tada nije ni bilo definirano- pred sam kraj zasjedanja Sabora na prijedlog Ivana Vončine srpski narod je priznat ravnopravnim sa Hrvatima.

- nastavak rada Sabora 11.4.1867.g- Franjo Josip pozvao je Hrvate da dođu u Ugarsku na njegovu krunidbu, ali oni su to odbili jer nisu još definirali odnose s Ugarima – pritisnuti su odozgo zbog toga i Mažuranić i Strossmayer moraju se povući iz Sabora. - 25.5.1867. sabor je raspušten, a ban Šokačević predaje bansku čast unionistu banu Levinu Rauchu sa zadaćom da provede nagodbu s Ugarima.

6


4. HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA

- čast provedbe Hrvatsko-ugarske nagodbe predana je unionistu Levin Rauchu koji posegnuo za represivnim mjerama kako bi proveo nagodbu- progon narodnjaka i oktroirani izborni red (66 zastupnika) omogućio je Unionistima većinu na Saboru 1868.g (opozicija se povukla zbog nezakonitog izbornog reda)- svi unionisti nisu složni oko nagodbe, dio želi osigurati što veću političku i financijsku samostalnost Hrvatske, no drugi dio je sklon mađarskoj strani- većina ipak je složna oko toga da 48' nije bilo pravnog prekida s Ugarskom- Ferenc Deak je sklon dati Hrvatima financijsku autonomiju, no ugarski ministar Andressy uz potporu Beusta je protiv toga (radi Čeha)

- kad se opozicija povukla iz Sabora, unionisti su izabrali Kraljevski odbor od 12. članova koji su otišli u Peštu na rješenje nagodbe - pregovori : 30.1 – 24.7 1868.g- Hrvatsku delegaciju predvode Žuvić i Vakanović a ključno pitanje pregovora bilo je autonomni budžet, uprava i zakonodavstvo (nije se raspravljalo o autonomnim poslovima koje Hrvatska već ima, poput unutrašnje uprave i školstva)

- sporazum: Hrvatsko-ugarska nagodba je međudržavni sporazum koji može biti promijenjen samo uz suglasnost obiju strana, te se zasniva na pragmatičnoj sankciji iz 1723.g prema kojoj su Hrvatska i Ugarska nerazdružive zemlje- Mađari su dali do znanja da Hrvatska ne može statistički biti ravna Austriji i Ugarskoj s obzirom koliko novca izdvajaju za zajedničke poslove te da nema novca za autonomiju- zbog toga je delegacija morala prihvatiti žrtvovanje financijske samostalnosti za fiksnu godišnju svotu u iznosu od 45% svog budžeta (22 milijuna Forinti)

Riječka Krpica:- Ugarska je izradila nacrt nagodbe, a Hrvatska delegacija je prihvatila sve osim čl 66 prvobitnog teksta koji određuje opseg Hrvatske – izbačen riječki kotar i Rijeka- vladar je sankcionirao taj članak i dao kompromis : grad, luka i kotar Rijeka s Ugarskom čine posebno tijelo (corpus separatum) a o upravi i zakonodavnim poslovima raspravljat će se preko odbora grada Rijeke s Hrvatskim i Ugarskim saborom- ovaj tekst prilijepljen je u originalnu nagodbu naknadno u hrvatski verziju nagodbe – krpica- od 1870.g Hrvatski sabor je izglasao da do daljnjeg Rijekom upravlja Ugarska

Financije:- zajedničkim financijskim poslovima upravlja kraljevski ugarski ministar financija- Ugarska se obvezala isplatiti obveznice za zemljišno rasterećenje- u nagodbi su 2 tangente: 1.) određena kvota prema kojoj Hrvatska mora platiti 2% (6.44% na razini Ugarskog dijela) ukupnih troškova za zajedničke poslove cijele Monarhije u sklopu Ugarskog dijela 2.) 45% hrvatskih prihoda odlazi na samostalne hrvatske poslove, dok 55% prihoda odlazi na zajedničke poslove mOnarhije)- do revizije nagodbe za 10.g Ugarska će uplaćivati gotovu godišnju svotu (paušal) od 2.2 mil

- Hrvatska se odrekla financijske samostalnosti jer su svi financijski poslovi definirani kao zajednički, te nije imala nadzor nad troškovima zajedničkih poslova niti odlučivati o državnom proračunu

7


Samostalni poslovi:- unutarnji poslovi: religija, obrazovanje i pravosuđe pod nadležnosti bana i Sabora- Hrvatski jezik je službeni jezik autonomnih poslova i zajedničkih poslova na hrv. teritoriju, te se odluke zajedničkog sabora moraju izdati na oba jezika (Hrv. ravnopravan Mađarskom)- u autonomnim poslovima Trojednice se upotrebljava trobojnica s grbovima Kraljevina i krunom Sv. Stjepana- za samostalne poslove mora se imenovati poseban ministar u Budimpešti s čim je Ugarski sabor kontrolirao autonomne poslove- bana postavlja kralj na prijedlog i odobrenje zajedničkog kraljevskog ugarskog ministarskog predsjednika s čim ban ne može postati osoba protiv mađarskih interesa (želi se spriječiti novi ban Jelačić)

Zajednički poslovi:- o zajedničkim poslovima se raspravljalo na zajedničkom saboru – Kraljevine Hrvatska i Slavonija imaju 29 zastupnika u donji dom i 2 u velikaški dom no broj se može povećavati - težak udarac je odluka da Hrvatska ima pravo na 5 zastupnika na ugarskoj delegaciji za raspravu o zajedničkim poslovima Monarhije, ali ih bira zajednički sabor

- zbog provođenja nagodbe ukinuta je Hrvatska dvorska kancelarija kao vrhovna upravna oblast za Hrvatsku i Slavoniju s sjedištem u Beču- Kraljevsko namjesničko vijeće u Zagrebu je 1869.g zamijenila Kraljevsko hrvatska- slavonska-dalmatinska vlada podijeljena na tri odjela : unutarnji i financijski poslovi, bogoštovlje i nastava te pravosuđe- nagodbom hrvatske zemlje imaju zasebnu državnost, no nedostaje puno obilježja države kao što su upravljanje trgovinom, vojskom i prometom

8


Borba protiv nagodbe:

- Narodna stranka je pod progonima pokrenula časopis Novi Prozor u Beču i Zatočenik u Sisku u svrhu borbe protiv Raucha i nagodbe- na skupštini stranke 1870.g nastaje misao ujedinjenja s Slovenijom i vojvođanskim Srbima, te se spominje mogućnost stvaranje Jugoslavije unutar Austrougarske (Srbi protiv)- zbog optužbi za malverzacije Rauch (isušivanje Lonjskog Polja i zakup soli) daje ostavku, zamijenio ga Koloman Bedeković- nakon ujedinjenja Njemačke, Austrija smatra da se treba nagoditi s Češkom i stvoriti federaciju s novim ministrom Karl Hohenwart-om, što je obradovalo narodnjake

- na izborima za Sabor 1871.g pobjeda Narodnjaka i potpuni poraz Unionista, Mađari odgađaju Sabor jer im ne odgovara njegov sastav- većina zastupnika protiv dualizma i nagodbe, pa Mažuranić sastavlja manifest u kojem indirektno osuđuje nagodbu (direktno odbijanje nagodbe je bilo kažnjivo)- no ubrzo Hohenwart pada, propada nagodba s Česima, te se dualizam učvršćuje

- Rauch u borbi s narodnjacima saveznika nalazi u Pravašima (Kvaterniku i Starčeviću) koji u časopisu Zvekan napadaju narodnjake (nazivaju ih Mađarloci i Slavosrbi)- spajao ih otpor prema Beču i jugoslavenskoj ideji – Kvaternik i Starčević su razvili ideju hrvatskog nacionalizma (negiraju Srbe i Slovence) – poraz pravaša nakon Rakovičke bune- tek su 1873.g pomilovani nakon pobjede narodnjaka na izborima

Revizija nagodbe

- učvršćenje dualizma i imenovanje Andressiya za ministra predsjednika označilo je promjenu politike i odustajanje od federalizma kod narodnjaka- 1871.g razmišljaju od reviziji nagodbe no prvo je moraju priznati- odbor za reviziju započinje pregovore, bez Mažuranića : - traže: ujedinjenje Trojednice, stvarnu nezavisnost vlade, osuda uloge bana u Vijeću sedmorice (glavni sudski organ na čelu s banom - da bi se ovo omogućilo zahtijevaju da se održi narodnjačka većina, te Ugri pristaju na izmjene

- Sabor se nastavlja 1872.g u međuvremenu Bedeković napušta položaj bana- 1873.g rade se izmjene u nagodbi – Hrvatska sama ubire porez, ukinut paušal 2.2 mil.

- na saboru narodnjačkom većinom priznata nagodba, a 29.9.1873.g prvi pučanin izabran za bana, Ivan Mažuranić

9


5. IVAN MAŽURANIĆ(1873-1880)

- Mažuranić zajedno s narodnom strankom preuzima vlast 1873.g te započinje reforme koje ometaju mađarski elementi u upravi (činovnici unionisti, Mirko Bogović)- Ugarska vlada držala je pod kontrolom zakonodavstvo i sve zakone koje je donio sabor pod svojim nadzorom- za njegovog vladanja Hrvatska će preći iz do kraja iz feudalizma i ući u kapitalizam- Mađarizacija:- Ekonomska kriza 1873.g u Hrvatskoj : svjetska kriza žita i raspad velikih austrijskih banaka - mjere štednje bile su otpuštanje ljudi s željeznice koji nisu znali mađarski- školovanje bosanskih klerika prebačeno u Ostrogon, a Međimurje izuzeto iz jurisdikcije zagrebačke nadbiskupije i podređeno ugarskom episkopu u Ostrogonu

- Mažuranić započinje reforme: - Zakon o ustroju političke uprave kojim su zadržane županije koje se dijele na podžupanije, pa općine, zadržane su županijske skupštine i Veliki župani (zahtijevala Mađarska aristokracija koja se usredotočila na županije a imenuje ih vladar) - Sudstvo odvojeno od uprave, ban više nije na čelu Stola sedmorice, sudcima se garantira neovisnost od vlade te je osnovan Kraljevski sud (može sudit banu) - ozakonjena sloboda sastajanja i sloboda tiska (plaćala se skupo) - Školstvo : 1874.g uvedeno je Zagrebačko sveučilište (3 odjela filozofski, pravni i teološki), obvezna 4.g osnovna škola oslobođena nadzora crkve (zadržan vjeronauk) - protiv obrazovne reforme katoličko i pravoslavno svećenstvo (sabor donio odluku kojom je koristi srpski i ćirilica u školama – ravnopravnost oba naroda) - zakon o ravnopravnosti židova i portestanata (u izradi) - reformni rad prestaje 1875.g

- problem oko rasterećenja zemljišta i ostalih problema koje nisu riješili feudalci i seljaci- odluka: otkup daće za izvanselišne zemlje (vinogradi, pašnjaci i šume), no to koči Ugarska koja sama nije riješila taj problem pa su zakoni nepotvrđeni do 1875.g kada je kralj potvrdio zakonom kojim izvanselišne zemlje mogu biti otkupljene od plemića- nastavak raspadanja seoskih zadruga koji je za unionista bio ubrzan, no narodnjaci su ga zakonski odgađali, a zatim odlukom da se ne smiju osnivati nove zadruge ozakonili proces raspadanja zadruga

- ustanak u Bosni, Strossmayer traži od Mažuranića da pomogne katolicima, no nakon rata Srbije i Turske, Austrija je dobila BiH na Bečkom kongresu na upravljanje- Mažuranić nije imao snage usmjeriti neku struju po pitanju Bosne a i mađarizacija se dalje provodila uz njegovo popuštanje pa mu popularnost opada

- Narodnjaci pobjeđuju 1878.g na izborima, no Mažuranić se povlači iz vlade jer nije riješio financijsku nagodbu i pitanje Krajine, a 1880.g na banskoj stolici ga zamijenio unionist grof Ladislav Pejačević

10


6. LADISLAV PEJAČEVIĆ

- dualizam nije donio nikakav gospodarski napredak, a uzrok neimaštine vidi se u Mađarima protiv kojih se gradi veliki protumađarski pokret- Ladislav Pejačević umjereni unionist imenovan je banom 1880.g nakon Mažuranićevog odstupanja ciljem obrane nagodbe i njenih odluka- morao je srediti financije, te ga je zapalo sjedinjenje Krajine s Hrvatskom 1881.g- ujedinjenje Krajine Ugarska je uvjetovala time da zastupnici iz Hrvatske u ugarskom saboru smanje broj s 55 na 40 jer bi se s krajišnicima ugarska vlada bi bila ugrožena

Razvojačenje vojne krajine:- car je 1869.g nagovijestio ukidanje Vojne krajine u Ugarskoj i Hrvatskoj, no tek je 1881.g hrvatsko-slavonska Vojna krajina podređena upravi bana, ali je do 1888.g podložna ugarskom ministru financija- Sabor je udovoljio Ugarskom zahtjevu te je 1881.g ban preuzeo vlast nad Krajinom- stvorena je Ličko-krbavska županija (Gospićka i Otočka krajina) i Modruško-riječka županija (Ogulinska i Slunjska krajina)- sjedinjenje proveo Pejačević ne kao hrvatski ban već kao kraljev povjerenik- predstavnici Krajine nisu odmah ušli u sabor, dok su Mađari sastavljali proračun za Krajinu, veću su ušli 1883.g kada je Mađarima priznato pravo na odluku o proračunu

Dvojezični grbovi- spajanje Deakove stranke i radikala Kolomana Tisze pojačalo mađarizaciju na Hrvatsku- otpuštaju se činovnici zajedničkih ureda jer ne znaju mađarski a uvedena je naredba od ministra financija kojom se mora u Zagrebu otvoriti besplatni tečaj mađarskog jezika (tzv Davidova škola) protiv čega je Sabor no dopušta daljnji tečaj- Mrazović zbog ovog istupa iz narodnjaka i osniva Neovisnu narodnu stranku kojoj pristupa Rački, nakon čega se i ban Pejačević morao izjasniti protiv mađarizacije

- pod naredbi iz Ugarske, ravnatelj financijskog odjela u Zagrebu David Antal je 1883.g dao skinuti natpise sa grbova na zgradi financija i dao izvjesiti dvojezične grbove – prosvjedi- ovo je bilo direktno kršenje hrv-ugr nagodbe jer je prema njoj hrvatski jezik služben i u administraciji- ban Pejačević i Koloman Bedeković odlaze u Beč dokazati nezakonitost tog postupka, dok traju neredi i demonstracije a dvojezične grbove čuva vojska- ministar predsjednik Tisza nije želio ukloniti grbove da se ne bi uvrijedilo dostojanstvo Ugarske, a podržava ih Austrija radi nacionalističkih ispada- nemiri u Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji, Tisza traži uvođenje izvanrednog stanja „komeserijat“ koji stupa na snagu i Herman Ramberg postaje kraljevski komesar s zadaćom gušenja nacionalnog pokreta- nemiri promijenili odnos narodne stranke i Tisze koji je optužen za komeserijat i nepoštivanje nagodbe- on nudi kompromis skidanjem dvojezičnih grbova bez vraćanja hrvatskog natpisa već ostaju samo grbovi – nijemi grbovi

- kako je Pejačević bio vezan za narodnu stranku, Ugarska vidi da hrvatski otpor neće tako lako skršiti pa se odlučuje za novi režim bana koji će biti poslanik ugarske vlade- takav ban je bio Khuen Hedervary – imenovan za bana 1883.g

11


7. PROGRAM STRANKE PRAVA iz 1894.

- period 1890-1903.g je kriza dualizma u kojoj obje države nisu zadovoljne, dok je kapitalizam uveo velike razlike u društvo te se stranke radikaliziraju- početkom 90-tih Stranka prava prelazi iz radikalne u umjerenu struju te njeno umjereno djelovanje odgovarat će buržoaziji koje je strah za svoje posjede zbog političke opredijeljenosti – postaju prirodni saveznik- mlado svećenstvo uz pravaše, dok je staro svećenstvo uz obzoraše

- 80-tih godina predstavnik pravaša je Fran Folnegović koji nije u potpunosti prihvatio ideje stranke jer je držao da je Hrvatska važna za Austriju radi izlaza na Balkan te se odmicao od Starčevićevih ideja o udaljavanju od Austrije- smatrao je će vrh Austrije morati pregovarati s predstavnicima hrvatskog naroda pa Stranka prava mora ojačati i okupiti oko sebe sve opozicijske elemente u Hrv, Ist, Dal i Slav., a preduvjet za to bilo je odbacivanje Starčevićevih ideja- u tom smjeru ide i Josip Frank koji prilazi pravašima 1890.g zbog njihove popularnosti, a oni ga primaju zbog imućnosti i financiranja časopisa Hervatska- njegove ideju nisu bile pravaške već slične Draškovićevim Centrumu – vladavina Hrvatske aristokracije uz pomoć dinastije- od sljedeće godine već stari i senilni Starčević podržava Franka i njegove ideje

- cilj Franka i Folnegovića je pretvaranje Stranke prava iz radikalne opozicije dualizma u umjerenu opoziciju, napušta se ideja rusofilstva (Rusi se povlače s Balkana) i slavenske solidarnosti (napušta se složnost s Srbima)- pošto su imali veleizdajnički pečat od strane Austrije, Frank je tu krivnju htio prebaciti na Srbe budući da Austrija u to vrijeme gubi utjecaj u Srbiji- protivno Starčeviću, on želi rješenje Hrvatskog pitanja unutar Monarhije, odnosno ako su na strani Austrije, dok se Srbi okreću kraljevini Srbiji- prva faza propadanja starčevićanske ideje je dovršena 1892.g kada je Frank poslao adresu vladaru u kojoj garantira cijeloukupnost Monarhije – spremnost pravaša na suradnju- 1894.g umire Starčević nakon čega prestaje suradnja s Neovisnom narodnom strankom

- Obzoraši pristaju uz Frankove ideje, iako se stranke nisu fizički spojile (netrpeljivost, pravaši smatrani veleizdajnicima, Frank tražio asimilaciju) - ipak je dogovorena koalicija- koalicija 1894.g – domovinaši

- program stranaka: - umjeren program između dualizam i trijalizma, zahtjeva sjedinjenje hrvatskog naroda koji živi u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Rijeci, Istri, Međimurju i BiH u okviru Habsburške monarhije sa zajedničkim poslovima koji bi se ravnopravno rješavali i ustavne slobode - okviraški program – rješenje hrvatskog pitanja unutar monarhije (ideja trijalizma) - od tada pravaši službeno priznaju monarhiju, a s političke scene nestaje Starčevićeva stranka prava

12


- 1894.g pri postavljanju kamena temeljca za Starčevićev dom (inicijator Frank) sudjeluju Istarski i Dalmatinski pravaši – zaključena jedinstvena Stranka prava (za sve hrv zemlje) no nije zaživjela zbog Frankove samovolje- unutarnji sukobi – Frankova opozicija (Folnegović, Istarski i Dalmatinski pravaši) ne izabiru ga u središnji odbor Stranke prava- prilikom paljenja zastave u Zagrebu, Frank napao Folnegovića da je radikal i dobio na popularnosti - zatim je istupio iz stranke i s Eugen Kumčićom i Milom Starčevićem osnovao Čistu Stranku Prava - ČSP- frankovici, dok je matica stranke ostala domovinaši

- Stranka prava u Dalmaciji- Pravaštvo u Dalmaciji različito od onog u Hrvatskoj jer nitko nije prihvatio Starčevićevu ideju o sjedinjenju hrvatskih zemalja koje nemaju zajedničke poslove s Austrijom ili Ugar.- sukob hrvatskih i srpskih političara oko pitanja BiH uzrokuje kod svećenika Mihovila Pavlinovića stvaranje ideje klerikalnog pravaštva- on priznaje srpsku naciju i državu samo u Srbiji, te smatra da je Hrvatska naprednija i uz pomoć Austrije se može sjediniti s BiH na temelju državnog prava unutar Monarhije

- svećenik Ivo Prodan prvi predstavnik Dalmatinskog pravaštva i urednik Katoličke Dalmacije no pravaški politički smjer je tek uznapredovao s krizom dualizma i propadanjem gospodarstva s predvodnicima nove struje Franom Supilom i Antom Trumbićem- njihova struja se bazirala na 3 elementa: borba za sjedinjenje Dalmacije i Hrvatske, tradicija Narodne stranke i pravaška ideja iz Hrvatske u sklopu Starčevićeve ideje- protiv su dualizma (Folnegović) i protiv bezuvjetnog pokoravanju Beču (Frank)- Juraj Biankini se pridružuju 92' pravašima i prihvaća trijalistički program

13


8. POLITIKA „NOVOG KURSA“

- „Novi kurs“ je politika srednjeg sloja dalmatinskog društva na prijelazu u 19 u 20.st, a nastao je kao odgovor na pokušaj uvođenja centralizma i germanizacije od strane Beča i kao odgovor na neefikasnu Dalmatinsku politiku koja ovo nije mogla zaustaviti

- glavne stranke u Dalmaciju su Hrvatska narodna stranka i Stranka prava- jaka kriza dualizama utjecala da se u Dalmaciji vjeruje da se s jakom opozicijom može puno toga postići, pa Pravaši sve manje kritiziraju narodnjake i počinju suradnju 90-tih- Narodnoj stranci je zbog ekonomskih problema (vinska klauzula) polagano padala popularnost pa se dio odlučuje za suradnju s pravašima- no ciljevi su bili različiti: Narodnjaci teže gospodarskom napretku bez pitanja državnopravnog uređenja Monarhije, dok je Pravašima glavno pitanje sjedinjenje- 1900.g na pogrebu Gaja Bulata prve vijesti o približavanju pravaša i narodnjaka, splitski i šibenski pravaši su za suradnju, no Ivo Prodan smatra da je suradnja potrebna samo tamo gdje Srbi i Talijani imaju šansu za pobijediti- no do fuzije stranaka nije došlo iz više razloga, prvi je taj da su se Srbi pobojali prevladavanja pravaške ideje, stari Narodnjaci na čelu s Morpurgom, mladi žele fuziju samo ukoliko narodnjačka ideja prevlada

- Talijanska stranka je najjača u Zadru gdje su imali ideju da nacionalnost označavaju jezik i kultura i da njezin nacionalni karakter određuje obrazovana inteligencija a ne puk- bili su u manjini i težili su suradnji s hrvatskim političarima radi povratka starih privilegija- posebnu struju unutar njih predstavljaju Autonomaši koji su izgubili svoj smisao nagodbom kada je Dalmacija formalno postala autonomna pokrajina austrijskog dijela Monarhije- oni postaju nehravtski element u Dalmaciji gdje su osmislili pojam Dalmatizam koja odbija hrvatska, srpska i talijanska obilježja a talijansku kulturu naziva autohtonom dalmatinskom- Srpska stranka bila je u krizi zbog 3 struje, prvu su činili Srbi katolici iz Dubrovnika i Crnogorci iz Boke Kotorske oko lista Dubrovnik – Antun Fabris - drugu struju su činili sitna buržoazija vezana za zemlju, a treću činovnici i viši crkveni krugovi okupljeni oko lista Srpski glas- prva skupina ili južnodalmatinska zagovara radikalnu srpsku nacionalnu i političku ideju (stvaranje Velike Srpske države) žele preuzeti vodstvo u Srpskoj stanci- sukob prve i treće struje oko rješenja srpskog pitanja, prava se uzda u Srbe izvan Srbije dok se treće želi uključiti u politički život Monarhije i kroz nju dobiti maksimalne ustupke- uskoro su struje ujedinjene no moraju se okrenuti Talijanima i Hrvatima budući da ih vlada gleda kao rastući ekonomski faktor koji je može ugroziti

- 1900.g Pravaši u Dalmaciji popuštaju oko negacije Srba (zbog koalicije Narodnjaka i Srba), iako se Srbi protive sjedinjenju s Hrvatskom, od 1901.g stvaraju se mogućnosti suradnje- u Hrvatskoj postaje jasna štetnost dualizma kako za manje narode tako i za Aus i Uga- sukob mađarske vladajuće klase (sin Kossutha) s Bečom, traže samostalnu politiku, vojsku, te ekonomsku i financijsku samostalnost- hrvatski i srpski političari u sukobu vide mogućnost djelovanja te započinju otpor prema dualizmu i razjedinjenosti Dalmacije i Hrvatske- Napredna omladina (program Stranke prava iz 1894.) u vezi obnove financijske nagodbe započinje demonstracije u Zagrebu 1903.g i drugim mjestima (sukobi seljaka i vojske), no kako je opozicija osudila pokret, on je osuđen na propast

14


Početak Novog kursa

- u Dalmaciju stiže vijest o pokretu u Hrvatskoj, na što se Dalmacija postavlja solidarno te ističe slogu čitavog naroda, te raste solidarnost Srba i Hrvata- prestaju svađe oko BiH, frankovci prestaju protusrpskom kampanjom, impuls odlazi i iz Srbije (na vlast dolaze Karađorđevići protu-austrijski orijentirani)- Slovenci se polako vežu u hrvatsko-srpskim odnosima- otvara se jugoslavensko pitanje- Narodni pokret je stvorio uvjete za novi kurs povezivanjem i solidarnosti svih političkih snaga u Dalmaciji (solidarnost svih stranaka, Hrvata, Srba i Talijana)

- 1903.g Dalmacija teško pogođena vinskom klauzulom (trgovina vinom s niskim carinama iz Italije i Austrije) okreće se protiv Beča (osim ČSP) i iz straha od njemačkog Dranga (paralelno sukob Hrvatske s Peštom)- u Dubrovniku počinju pregovori Hrvata i Srba, ovo pozdravljaju Talijani- namjesnik Hendel predlaže zakon kojim bi ozakoni njemački jezik u upravi na štetu talijanskog, no Sabor je ovo odbio – Trumbić u govor izjavio koncept kursa :“od Aple do Marice na obranu protiv germanstva“ naglašena suradnja s Jugoslavenima, Talijanima

- otpor naprednjaka (nisu htjeli djelovat unutar HSP-a) pa su pokrenuli list Pokret i osnivali Naprednu hrvatsku stranku prava (uskoro se osniva i Hrvatska pučka seljačka stranka)- one teže demokratizaciji političkog života, suradnji Hrvata i Srba i protiv klerikalizma- Dalmatinski Sabor traži smjenu Hendela, pa su pobornici kursa uvidjeli da zajedničkim snagama mogu postići uspjeh- 1905.g dovršeno spajanje Narodne hrvatske stranke i Stranke prava u Hrvatsku Stranku izvan koje su ostali ČSP i naprednjaci oko Smodlake

Pobjeda Novog kursa

- glavni cilj Novog kursa: samostalna jugoslavenska država do koje bi se trebalo doći postepenim putem kroz krizu monarhije zajedno s svim ostalim ugroženim narodima od strane njemačkog Dranga (suradnja Hrvata, Srba, Talijana i Mađara)

- Hrvati i Srbi daju potporu Mađarskoj vladajućoj klasi u borbi s vladarom, jer smatraju da će bez potpore Beča oslabiti pa će se Jugoslaveni lakše osloboditi njene vlasti- 1904.g novi sukob Beča i Mađara, na izborima na Ugarski sabor pobjeđuje opozicija na čelu s Nezavisnom strankom, slom Khuenove stranke – vladar prisiljen pregovarati- 1905.g pregovori: vladar prijeti uvođenjem općeg glasa na šire mađarske slojeve mađarskog i nemađarskog naroda s čim bi mađarska elita izgubila položaj

- 1905.g u krizi pitanje kome se prikloniti, HSP i frankovci žele Beč, Dalmatinci uz Mađare- zbog toga se dalmatinski i hrvatski predstavnici sastaju u Rijeci radi dogovora- Riječka rezolucija – podržava se Mađarska u borbi za neovisnost i stvaranje personalne unije budući da Hrvati i Mađari imaju istog neprijatelja Drang, a kao uvjet potpore traži se uvođenje ustavnih sloboda u Hrvatsku i kraj Khuenova režima- Srpski poslanici iz Dalmacije i Hrvatske pridružuju se novom kursu 14 dana poslije Zadarskom rezolucijom – podupiru Mađarsku i ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije ako se prizna ravnopravnost Srba i Hrvata u Hrvatskoj- dogovor Srpske stranke i Hrvatske stranke u Zadru – istaknuto da su Srbi i Hrvati jedan narod, s jezikom Hrvatskim ili Srpskim, uče se ćirilica i latinica, hrvatska i srpska povijest, te tamo gdje je minimalno 1/3 srpskih stanovnika izvjesit će se uz hrvatsku i srpska zastava

15


- ovim je dovršen proces približavanja Hrvata i Srba i postavljen temelj novog kursa- ovo je dočekano s oduševljenjem u Dalmacije, no ne i u Istri gdje se boje takvog sporazuma s Talijanima jer bi morali priznati talijanski karakter Istre- Riječku rezoluciju napadaju frankovci, klerikanci (proaustro svećenici) i seljačka stranka

Hrvatsko-srpske koalicija

- osnutak Hrvatsko-srpske koalicije : HSP, Hrvatska napredna stranka, Srpska narodna samostalna stranka, Srpska narodna radikalna stranka i Socijaldemokratska stranka- imaju demokratski program, sloboda naroda, ustav, opće pravo glasa, zaštita seljaka i radnika, financijska samostalnost Hrvatske i ujedinjenje Dalmacije i Hrvatske

- Riječka rezolucija i Jugoslavenska suradnja izazivaju paniku u Beču jer su se zauzeli za Mađare, no ni tamo više nema jedinstvene politike- Franjo Josip se drži dualizma, dok nasljednik Franjo Ferdinand i velikoaustrijski krugovi (vojni krugovi, dio aristokracije i kršćani socijali) protiv dualizma - Velikoaustrijska ideja (centralizirana država s neospornim vodstvom austro-njemačkih vladajućih klasa) ustaje protiv mađarske premoći u Ugarskom djelu Monarhije- zbog toga oni okupljaju saveznike kod nemađarskih naroda – Hrvati najpogodniji za to pa im se obećava pripajanje BiH, trijalizam i mnogi drugi ustupci pa Frank pristaje na suradnju

- no Mađari se boje jugoslavenskog elementa pa s vladarom 1906.g dolaze do kompromisa: mađarska opozicija će preuzet vlast u Mađarskoj no mora napustiti ideju neovisnosti i samostalnosti vojske – nagon toga oni preuzimaju vlast a raspušta se Liberalna stranka

- u Hrvatskoj na izborima 1906.g pobjeđuje Hrvatsko-srpska koalicija nakon što su predstavnici u Pešti nagovorili da ugarska vlada ne podrži Khuenovu Narodnu stranku- no Koalicija je došla na vlast kad je bilo jasno da novi kurs nema šansu za uspjeh jer Mađarskoj nije potreban više saveznik protiv dualizma nakon dogovora s vladarom

- sukob interesa između mađarske koalicije (predstavnik Mađarske hegemonije) i Koalicije (domaća buržoazija) budući da se politika Koalicije ne može provesti jer želi ustavne reforme (šire izborno pravo i uvjeti slobodnog političkog života) a Mađari to ne mogu dati jer bi ugrozili tako svoj vlastite privilegije- sukob Mađara i Koalicije oko njenog zahtjeva za financijskom samostalnosti (gubitak vitalnog dijela koji spaja Balkan i Jadran za Mađare)- sjedinjenje Banovine i Dalmacije bi ojačalo Jugoslavenski element koji bi se mogao suprotstaviti Mađarskoj hegemoniji, dok se Beč ne želi odreći Dalmacije

- Supilo glavni čovjek Koalicije i poslanik u Sabor, dok Beč radi na daljnjem sukobu Mađara s Koalicijom pri čemu Frank postaje zadužen za rušenje Koalicije- 1907.g treba obnoviti financijsku nagodbu pri čemu je svaka nagodba između Mađara, Hrvata i Srba potencijalno opasna za Beč stoga je on kumovao raspadu odnosa Talijana i Hrvata, nakon čega Talijani napuštaju Koaliciju (protuhrvatske demonstracije u Rijeci)

- nakon dolaska na položaje Ferdinandovih velikoaustrijskih pristaša (vojska i vanjski poslovi) oni neposredno utječu na razvoj prilika u Hrvatskoj

16


Slom novog kursa

- Beč je uspio slomiti kurs prvo u Dalmaciji gdje daje obećanje o ekonomskom uzdizanju ukoliko se dalmatinska buržoazija okrene Beču - ovaj program ekonomskih razvitka zaobilazi pitanje prometno-industrijskog razvitka (kurs propagirao izgradnju željezničkog spoja Dalmacije i Banovine) te se temelji samo na poljoprivredi- 1907. izbori za Carevinsko vijeće : sukob Hrvatske stranke i Napredne stranke (jedina u programu formulirala osnovne teze kursa)- osim političke ovo je i socijalni sukob, Naprednjaci se bore za rješenje kolonatskog pitanja dok Hrvatska stranka zastupa interese vlasnika zemlje

- nakon toga vrhovi Monarhije lome kurs i u Hrvatskoj uz pomoć željezničke pragmatike (antiradnički zakon koji onemogućava štrajkove i organizaciju željezničara)- Pragmatikom se pokušala ozakoniti praksa mađarskog jezika kao službenog na željeznicama jer je službenik morao biti ugarski državljanin i znati Mađarski jezik- ova pragmatika je plasirana kako bi izazvala raskol Mađarske vlade i Koalicije- predstavnici Koalicije vode opstrukciju u Ugarskom parlamentu protiv ozakonjenja pragmatike, dok ministar prometa Kossuth krši njihovu opstrukciju parlamentarnim udarom- uspio je da parlament primi samo prvi paragraf pragmatika proširen jezičnom odredbom za Hrvatsku, a kada je Franjo Josip potvrdio pragmatiku, otvoren je put apsolutističkim režimima u Hrvatskoj – slom novog kursa- za bana umjesto Teodora Pejačevića postavljena na opće ogorčenje Rakodczay koji je optužen za kršenje nagodbe (provedba mađarskoj jezika na željeznicama u Hrvatskoj)- on je smijenjen a za bana je postavljen Pavao Rauch no pragmatika će ostati do 1913.g

17


9. POLITIKA NARODNOG MIRA U ISTRI(1908-1909)

- nakon smrti Juraja Dobrile u Istri je najaktivniji Dinko Vitezović, dok inicijativu preuzimaju mladi na čelu s Matkom Mandićem urednikom Naše Sloge- Hrvati nisu željeli suradnju s talijanskim konzervativcima, a 90-tih se u Istri javljaju pravaši Matka Laginje (nisu u starčevićanskom duhu, te napuštaju ideju da su Slovenci Hrvati)

- jačanje narodnog preproda (Laginjin govor na hrvatskom jeziku), priznaje se ravnopravnost Talijana, Hrvata i Slovenaca- u istočnoj istri dominacija Vitezovićevih Narodnjaka dok se u Istarskom saboru osnovao Hrvatsko-slovenski klub koji se bori za ravnopravnost- pojava radničkog pokreta ali i klerikizma pa se sniva talijansko-kršćanska stranka koja se sukobljava s hrvatsko-slovenskim klubom 90-tih oko jezika

- 1861.g zemaljskim redom za markgrofoviju Istru ona dobiva Sabor u Poreču- izborni red se zasnivao za kurijalnom sistemu na 4 kurije: veleposjed (5 zastupnika) gradovi (8) trgovačko-obrtničke komore (2) i vanjske općine i sela (12) i tri istarska biskupa - 1897.g širi se izborni red i stvara se 5 opća kurija u kojoj mogu glasati svi iznad 21.g- zbog toga seoske općine van gradova dobivaju Hrvatsko-slovenska narodna stranka (osnovana za vrijeme istočne krize 1875.g i opasnosti da se Istra priključi Italiji) no u općoj kuriji dobivaju Talijani pa narodnjaci rade na okupljanju jugoslavenske stranke što koče klerikalci- sabor se seli u Pulu gdje se stvara upravno područje ratne luke- početkom 1900.g narodnjaci gube izbore, dok u slavenskim strankama traje sukob liberalnih i klerikalnih struja

- Novi kurs u Istri nije imao temelja no Hrvati su solidarni s narodnim pokretom 1903.g- Talijanska liberalna stranka nije se mogla pomiriti s ravnopravnošću naroda u Istri, pa tek u krizi dualzima i strahu od Dranga pristaju na suradnju- 1904.g u Trstu za namjesnika postavljen princ Hohenlohe pobornik velikoaustrijske ideje i protivnik Talijana, no svejedno kreće u sporazum s obje nacionalne stranke- kriza Talijanske liberalne stranke zbog velike opozicije pa pristaje na izbornu reformu kojom je Istra podijeljena na 6 izbornih kotara (3 talijanska, 2 hrvatska i 1 slovenski) pa je narodna stranka ostvarila solidnu pobjedu na izborima

- 1907.g u izborima za Carevinsko vijeće Hrvatsko-slovenska narodna stranka je bila najjača stranka što je dovelo do njene pobjede- Laginja podnosi zahtjev za promjenom izbornog zakona za Istarski sabor i uvođenje općeg, jednakog i tajnog prava glasa- Talijanska liberalna stranka pokušava zadržati kurijalno uređenje, no u to se umiješala vlada u Beču radi ratne luke u Puli (želi zadržati utjecaj u upravi gdje je ratna mornarica) pa je dogovoren razgovor između nacionalnih stranaka- 1908.g izgrađen je sporazum i osnova o reformi koju Talijanska stranka prihvaća- na hrvatskoj strani sporazumu se protivi Spičić koji tvrdi da dogovor ne garantira poboljšanje položaja Hrvatsko-slovenske strane u saboru i napušta stranku (narodni mir je mir sluge i gospodara)

18


- novi zemaljski izborni zakon i općinski red u Puli: Sabor ima 47 članova i 3 biskupa- veleposjedi (5) trgovačke komore (2), gradovi (14) seoske općine (15) i opći izborni red (8)- u kuriji općeg izbornog reda od ukupno 8 zastupnika, Hrvatsko-slovenska koalicija ima 4

- Hrvatsko-slovenska koalicija sad je imala realnu šansu za politički uspjeh na izborima, no nisu zadovoljni činjenicom da nisu ravnopravni s talijanskom stranom koja zadržava vlast i u međuvremenu se uspjela oporaviti- na novim izborima za sabor Koalicija ponovno slabi zbog aneksijskog razdoblja i pritiska na nacionalni pokret pa ostvariva lošiji rezultat nego prije

- 1909.g novi sukob, oko podjele i zaokruživanja općina- Laginja je izabran za zemaljskog kapetana, no kad se trebalo odrediti tko će sjediti u zemaljskom odboru Talijani su dirigirali uvjetom da se provede nova podjela općina- postignut je sporazum kojim su općine reorganizirane tako što se izdvoje dijelovi gdje ima talijanska većina tako da Talijani ne bi gubili u općinama gdje je miješano stanovništvo- tako bi se dijelovi općina odcijepili i priključili Talijanskim općinama pod uvjetom da se onda slavenske općine mogu reorganizirati kako žele- dok se pitanje riješi odgođeni su općinski izbori na 6.g te su tako Talijani zadržali vlast u općinama gdje bi vjerojatno izgubili izbore te su odugovlačili s rješavanjem važnih pitanja za narodnu stranku

Slom politike narodnog mira

- Mlada inteligencija se udaljavaju od Hrv-Slov. kruga radi njihovog kompromisa s Talijanima, te se zanosi Jugoslavenskim idejom i protivnik je Austrije- 1910.g na saboru incident – publika smeta hrvatskim zastupnicima dok govore za vrijeme rasprave o školstvu nakon čega se definitivno razilaze Talijani i Slaveni- zbog talijanskog pritiska, Spičić se žali Beču koji pozivaju obje strane na dogovor radi normaliziranja stanja, no ovo je uzrokovalo pad popularnosti Hrvatsko-slovenske stranke i rast Talijanske

- širenje talijanskog nacionalizma zbog Talijansko-Turskog rata u Libiji, dok su odnosi Austrije i Talijana loši, te Austrija mora nešto učiniti zbog ratne luke u Puli- Balkanski ratovi su usmjerili Austriju i njeno neprijateljstvo prema Srbiji a s tim i prema hrvatsko-slovenskoj strani jer su jugoslavenski orijentirani- iako su htjeli stati na njihovu stranu, Talijani odbijaju Austrijance te sve strane nastavljaju nacionalnu borbu, a 1914.g nitko ne želi kompromis

19


10. KRIZA U BANSKOJ HRVATSKOJ(1912-1913)

- nakon aneksijske krize u svim zemljama se želi postići velikoaustrijska politika kako bi se pripremilo tlo za novog vladara- takav režim zamaskiran je pravaštvom i katoličkim hrvatstvom usmjeren protiv Srba- uz pomoć svećenstva, Velikoasutrijske struje žele učiniti pravaše svojim oruđem, te ih uvjeravaju da novi vladar Franjo Ferdinand želi uvesti trijalizam

- kako su se frankovci raspali nakon kraha apsolutističkog režima, klerikalističke struje trebaju podršku pa nastaje spajanje frankovske grupe i klerikalne grupe (list Hrvatstvo) i 1910.g nastaje Kršćansko-socijalna stranka prava (program Pravaša iz 1894.)- 1911.g Pravaši iz Dalmacije, Hrvatske, BiH i Istre udružuju se pod Milom Starčevićem i zaključuju organiziranje Svepravaške organizacije koja se spaja s franko-klerikalistima i nastaje jedinstvena Hrvatska Stranka Prava- smatraju se predstavnicima trijalizma, ističu samostalnost i suverenost Hrvatske, te sastavljaju memorandum u kojem zahtijevaju sazivanje Hrvatskog sabora radi dogovora Hrvatske i Monarhije

- ovo je izazvalo strah u Beču (odvajanje treće jedinice Monarhije) pa je za novog bana postavljen apsolutist i Pešti naklonjen Slavko Cuvaj- Cuvaj raspušta sabor i uvodi represiju tiska, a jedini mu pružaju otpor studenti, srednjoškolci, socijalisti i radnici – demonstracije u Zagrebu- zbog stanja dolazi do sporazuma Hrvatsko-srpske Koalicije i HSP-a – traže opće pravo glasa i financijsku samostalnost

- Khuen vođa ugarske vlade želi ugušiti nemire, no ima problem s Bečom oko samostalnosti vojske, pa traži uvođenje komesarijata u Hrvatskoj- prije uvođenja komesarijata pala je Khuenova vlada, a novi ministar Lukas i predsjednik parlamenta Tisza su morali prihvatiti zahtjev Beča za vojnim reformama prije nego što bi mogli srediti stanje u Hrvatskoj- 1912.g uveden komesarijat i ban Cuvaj postaje komesar – ukida zakone o pravu okupljanja i provodi represivne policijske mjere

- Komesarijat u Dalmaciji: gledan je jako negativno i počinju demonstracije, a kako u Banskoj hrvatskoj nije bilo političkog života, Dalmacija se pokušala založiti za njih- Šušterić (Dalmatinski klerikalist) u Carevinskom vijeću govori kako se Beč ne smije miješati u događaje u Hrvatskoj, s čim se Pešta slaže- Dalmatinci vide da ih Beč kontrolira uz pomoć klerikalaca, no Balkanski ratovi će pridonijeti jačanju elementa u Stranci prava koji su težili sporazumu s Srbima (samo uz njih mogu pokrenuti pitanje samostalne hrvatske države)

- demonstracije protiv Cuvaja stvaraju novi omladinski pokret školovan u Zagrebu (prijašnji u Beču, Pragu i Gratzu) koji ima jedinstvenu jugoslavensku ideju- daljnje njihovo nezadovoljstvo će produbiti Naprednjaci koji napuštaju demokratske ideje i protubečko stajalište

20


- Supilo u Dalmaciji podupire dalmatinsku omladinu koja se odvaja od naprednjaka i organizira se pod imenom Hrvatsko-srpska napredna omladina 1911.g u Splitu- Omladina iz Zagreba odlazi u Srbiju gdje upoznaju javnost s problemima u Hrvatskoj- stvara se ideja i revoluciji za jugoslavensku naciju – priče o nasilnim metodama i atentatima- neuspješan pokušaj atentata na bana Cuvaja od strane mladog Jukića- u Dalmaciji Čerina i Tartaglio se odvajaju od omladine i osnivaju Ujedinjenu nacionalističku omladinu koja se temelji na jedinstvu Srba, Hrvata i Slovenaca

- 1912.g sklopljen srpsko-bugarski i grčko-bugarski savez, dok Austro-ugarska i Njemačka žele održati Tursko Carstvo, Rusija je protiv toga- Crna Gora započinje rat, no Aus-Ugar je uvjerena da će Turska pobijediti i omogućiti joj lakšu borbu s jugoslavenstvom- no nakon Srpskih uspjeha, stvara se ratno stanje i nastavlja se provedba komesarijata- Beč želi uvesti diktaturu i nagovara Peštu na to, nakon čega je smijenjen Cuvaj a novim banom postaje Unkelhouser- Komesarijat ne dopušta političko izjašnjavanje oko Balkanski ratova, dok se u Dalmaciji omladina i pravaši javno izjašnjavaju i prate rat te se velikim oduševljenjem dočekuju pad Soluna nakon čega započinju prosvjedi, nemiri i demonstracije

- nakon mira i početka Drugog balkanskog rata (sukob Bugarske i Srbije) dolazi do razočarenja u Hrvatskoj no svi staju na stranu Srbije, dok nacionalistička omladina Dalmacije drži Srbe za stvarateljima buduće Jugoslavije- u Dalmaciji niti konzervativci nisu za Beč, pa Franjo Ferdinand vidi jedino diktaturu kao sprječavanje kaosa u Dalmaciji- Svepravaška organizacija je trebala podržavati Monarhiju no oglušila se na poslušnost- 1913.g konferencija Stranke prava na kojoj je prihvaćena suradnja s Hrv-srp koalicijom- veliko vijeće Stranke prava htjelo je da Mile Starčević napravi sporazum s Koalicijom u Hrvatskoj (sukob stranki prava – šibenska protiv Prodanove, franko-klerikalna protiv Starčevićanske) – raspad Svepravaške organizacije

- namještanjem Unkelhousera za bana, Ugarska je pokušala srediti prilike u Hrvatskoj- nakon što je nasilnim metodama predsjednik parlamenta Tisza osigurao prevlast vladajućih mađarskih staleža, Ugarska se sada mogla pozabaviti s stanjem u Hrvatskoj- 1913.g pregovori Beča i Pešte oko hrvatskog stanja te postoje 3 kombinacije za rješenje : 1) oslonac na Koaliciju 2) akcija kako bi se Tomašićeva Stranka narodnog napretka pretvorila u grupaciju kojom bi Ugarska osigurala svoje interese 3) vraćanje Rauchova režima uz potporu Stranke prava

- kako rješenje 2 i 3 nije bilo moguće uspostaviti, ostala je samo Koalicija koja zahtjeva uklanjanje željezničke pragmatike i rješenje provedbe nagodbe- novi komesar postaje Nikola Skerlecz s zadatkom uvođenja ustavnog stanja- Koalicija popušta Mađarima priznanjem nagodbe što dovodi do raskida sporazuma s Starčevićancima koji su protiv toga- sporazum Koalicije i Tisze: Koalicija obećava da neće tražiti reviziju nagodbe i raditi protiv Ugarske vlade, dok se Tisza obvezao da će u niže činovništvo na željeznicama primati i one koji samo znaju hrvatski- krajem 1913.g, mjesec dana prije rata ukinut komesarijat a Skerlecz postaje novi ban

21


22


23


24

Documents

Hrvatska povijest od 1860 - 1818.docx