of 43 /43
7. POGLAVLJE: GESTALT PSIHOLOGIJA U NJEMAČKOJ I SAD-u Odeđene kvalitete predmeta mogu biti nezavisne od samih osjeta, tj. predmet je više od zbroja osjeta – to su perceptivne cjeline koje zahvaljujući svojim kvalitetama forme ostaju čak i kad se osjeti promijene (kvalitete ih razlikuju od njihovih elemenata). To se najbolje može pokazati mogućnošću transponiranja – melodija ostaje ista bez obzira na promjenu glasa, instrumenta, tonaliteta. Wertheimer – početak Gestalt Psihologije Sve je počelo tako da je on vozeći se u vlaku primijetio da se stupovi, ograde, zgrade i planine prividno kreću – zašto? Wertheimer je počeo proučavati fenomene koji dovode do percepcije pokreta, iako pokreta zapravo nema. Fenomen kada se svjetla pale jedno za drugim, a u određenom vremenskom intervalu izgleda kao da postoji jedno svjetlo koje se pomiče, nazvao je fi-fenomen, tj fenomen prividnog pokreta. On mora se promatrati holistički, tj. kao cjelinu koja je različito od zbroja sviojih dijelova. 1912. objavio je članak „Eksperimentelle Studien über das Sehen von Bewegung“ (Eksperimentalna istraživanja percepcije pokreta) i taj članak se smatra početkom Gestalt psihologije. Smatrao je da, umjesto pasivnog primanja osjetilnih podražaja, naše su percepcije su organizirane u koherentne cjeline. Zajedno s Koffkom i Köhlerom formirao je načela koja upravljaju organizacijom perc iskustava: (1) sličnost – slični elementi se grupiraju u perceptivne jedinice, tj čine grupe ili cjeline; (2) blizina – elementi koji su blizu jedni drugima imaju tendenciju grupiranja i (3) zatvorenost i dobra forma – zatvorenost se odnosi na sklonost da se nadopune dijelovi konfiguracije koji nedostaju da bi slika bila cjelovita, a slika koja to omogućuje ima dobru formu, a pritom su perceptivna iskustva organizirana, dinamična i predvidiva. Zeigernikova je na temelju toga pokazala da ljudi imaju potrebu dovršiti započeto, a ako to nije omogućeno, ta kvazi- potreba traje stvarajući stanje napetosti koje potiče dosjećanje tog određenog zadatka; nakon 24 sata ta potreba nestaje (reklame, tv-serije – ne pružaju završetak). To se naziva Zeigernik efekt. 1

Povijest Psi

  • Upload
    jonuzf

  • View
    175

  • Download
    12

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Povijest Psi

7. POGLAVLJE: GESTALT PSIHOLOGIJA U

NJEMAČKOJ I SAD-u

Odeđene kvalitete predmeta mogu biti nezavisne od samih osjeta, tj. predmet je više od zbroja osjeta – to su perceptivne cjeline koje zahvaljujući svojim kvalitetama forme ostaju čak i kad se osjeti promijene (kvalitete ih razlikuju od njihovih elemenata). To se najbolje može pokazati mogućnošću transponiranja – melodija ostaje ista bez obzira na promjenu glasa, instrumenta, tonaliteta.

Wertheimer – početak Gestalt PsihologijeSve je počelo tako da je on vozeći se u vlaku primijetio da se stupovi, ograde, zgrade i planine prividno kreću – zašto?

Wertheimer je počeo proučavati fenomene koji dovode do percepcije pokreta, iako pokreta zapravo nema. Fenomen kada se svjetla pale jedno za drugim, a u određenom vremenskom intervalu izgleda kao da postoji jedno svjetlo koje se pomiče, nazvao je fi-fenomen, tj fenomen prividnog pokreta. On mora se promatrati holistički, tj. kao cjelinu koja je različito od zbroja sviojih dijelova.

1912. objavio je članak „Eksperimentelle Studien über das Sehen von Bewegung“ (Eksperimentalna istraživanja percepcije pokreta) i taj članak se smatra početkom Gestalt psihologije. Smatrao je da, umjesto pasivnog primanja osjetilnih podražaja, naše su percepcije su organizirane u koherentne cjeline.Zajedno s Koffkom i Köhlerom formirao je načela koja upravljaju organizacijom perc iskustava: (1) sličnost – slični elementi se grupiraju u perceptivne jedinice, tj čine grupe ili cjeline; (2) blizina – elementi koji su blizu jedni drugima imaju tendenciju grupiranja i (3) zatvorenost i dobra forma – zatvorenost se odnosi na sklonost da se nadopune dijelovi konfiguracije koji nedostaju da bi slika bila cjelovita, a slika koja to omogućuje ima dobru formu, a pritom su perceptivna iskustva organizirana, dinamična i predvidiva.

Zeigernikova je na temelju toga pokazala da ljudi imaju potrebu dovršiti započeto, a ako to nije omogućeno, ta kvazi-potreba traje stvarajući stanje napetosti koje potiče dosjećanje tog određenog zadatka; nakon 24 sata ta potreba nestaje (reklame, tv-serije – ne pružaju završetak). To se naziva Zeigernik efekt.

Kasnije je pokazano da zatvorenost ima klinički značaj – moguće je provoditi procjene nezatvorenih i nejasih slika.

Objasnili su i perceptivne iluzije. One se odnose na razliku između fizikalnog i psihološkog svijeta, tj. našu tendencija da organiziramo percepcije što dovodi do perceptivne ili psihološke okoline koja je esto različita od fizikalne.

1930-ih je mnogo znanstvenika napustilo nacističku Njemačku, među njima i Wertheimer koji je našao utočište na Sveučilištu u progonstvu na Novoj školi za socijalna istraživanja u New Yorku. Na Sveučilištu je predavao i radio 7 godina, zauzimao se za gledište da treba „slijediti istinu kamo god ona vodi, bez obzira na osobne posljedice“ i protivio se rutinskim metodama poučavanja i mehaničkoj primjeni načela i formula. On i drugi znanastvenici dali su povoda istraživanjima određenih problema s nove strane, na novi način (matematika, kreativnost, fizika, poučavanje djece) i objasnili mogućnosti njihova funkcioniranja.

1

Page 2: Povijest Psi

KöhlerU to vrijeme Thorndike je bio aktivan u svojim istraživanjima. Pretpostavljao je da

životinje uče mehanički, kroz selektivan utjecaj nagrade i kazne, tj. metodom pokušaja i pogreški. Köhler nije bio zadovoljan s tim objašnjenjem. On je svojim istraživanjima pokazao da je kod čimpanzi moguće učenje uvidom, opažanjem i imitacijom, da socijalna okolina djeluje (prisutnost drugih pripadnika vrste), a važni su i prirodni uvjeti (prostor u kojem životinje žive i prisutnost drugih pripadnika iste vrste). To znači da dolazi do učenja uvidom na temelju percipiranja elemenata rješenja.Svoje rezultate iznosio je deskriptivno i pretpostavio sljedeća svojstva učenja uvidom: (1) zasnovano je na perceptivnom restrukturiranju problema („aha“ doživljaj), (2) nije ovisno o nagradama, (3) postoji generalizacija ili velika količina pozitivnog transfera s jednog na drugi problem. Iznio je i svoja opažanja o diskriminativnom učenju – životinje uče odgovoriti na podražajnu situaciju kao na cjelinu – Gestalt, osobito što se tiče odnosa među podražajima; pamćenju (pamćenje čimpanzi ograničeno je na nedavne događaje), emocijama čimpanzi (emocije se ne uče iskustvom – potvrđeno napadajem straha prilikom prvog susreta s nepoznatom stvari). To je postavio eksperimentima kad majmunčićimoraju koristiti štapove, kutije... da dođu do banana.

Lewin On je smatrao da je pojedinac složeno energetsko polje: ponašanje (P) je funkcija

(f) ličnosti (L) u interakciji s okolinom (O) → P=f(L,O), a svaka osoba se kreće u polju koje je on nazvao životni prostor. Da bi prikazao odvojenost osobe od ostalog svijeta, dijagramom je prikazao životni prostor:

Po njemu, postoje međusobne sile i konflikti: obje valencije pozitivne, jedna pozitivna druga negativna (vektori približavanja i izbjegavanja), obje valencije negativne (valencija – životni prostor sadrži ciljeve koji imaju pozitivne ili negativne valencije).Kasnije se preselio u SAD zbog stanja u Njemačkoj.

Promatrajuću ljude u kantini zaključio je da trud uložen u dostizanje cilja utječe na jačinu njegove pozitivne valencije (ljudi uvijek uzimaju kolače koji su straga – djeluju bolje ako su se morali potruditi da dođu do njih).

Sa suradnicima je proučavao utjecaj frustracije na ponašanje djece i dediferencijacijsku hipotezu koja pretpostavlja da bi pod uvjetima frustracije ponašanje trebalo postati dediferencirano i djeca bi trebala regresirati na ranija, primitivnija i manje konstruktivna ponašanja. Ta hipoteza je i potvrđena (kod djece se javlja i regresija i agresija).

Bavio se i istraživanjima utjecaja autoritarnog i demokratskog stila vođenja na ponašanje djece. Našao je da autoritarni stil vođenja dovodi do povaćanja agresije i

2

nepsihološkonepsihološko

Page 3: Povijest Psi

neprijateljstva, dok demokratski ne. On vrlo pozitivno djeluje na djecu i atmosferu u grupi.

Provodio je akcijska istraživanja u industriji: kako povećati produktivnost radnica u tvornici i koji su razlozi neproduktivnosti. Našao je da postoji smanjena razina aspiracije nakon neuspjeha u zadatku.

Otkrio je da je grupna rasprava učinkovitija u uvjeravanju: mijenja se stav prema nečemu, a promjenu stava slijedi i promjena u ponašanju.

Tijekom svog boravka u Americi, osnovao je Društvo za psihološka istraživanja socijalnih pitanja, organizirao Istraživački centar za grupnu dinamiku.

Bavio se i istraživanjima rasnih i vjerskih predrasuda, te mnogim pitanjima iz područja socijalne psihologije (komunikacija, glasine, povećanje grupne produktivnosti, socijalna percepcija...).

8. POGLAVLJE: POVIJEST KLINIČKE PSIHOLOGIJE

I RAZVOJ PSIHOANALIZE

Klinička psihologija ima korjene u davnini Postoje mnogi i raznovrsni zapisi o mentalnim bolestima Tek u 18. st. Pojavljuju se sustavne reforme u području njege i mentalno bolesnih,

a 1896. je klinička psihologija ustanovljena kao grana psihologije Klinička je danas središnja grana psihologije

STARA GLEDIŠTA NA DUŠEVNE BOLESTI

Grčki i rimski liječnici pokušavali su znanstveno razumjeti duševne bolesti, a nakon pada antičke civilizacije došlo je do zanemarivanja prosvijećenih gledišta te su duševni bolesnici tretirani kao zli grešnici i kažnjavani zbog svojih grijeha

U srednjem vijeku došlo je do izjednačavanja duševnih bolesti i čarobnjaštva (mračni srednji vijek)

Čarobnjaštvo u Europi 1510. izdana knjiga „Malleus Maleficarum“ = Malj za vještice Služila je kao uputa za kažnjavanje i prepoznavanje vještica te kako bi poboljšala

društvo i štitila ga od zloće i izopačenosti vještica Postala je udžbenikom inkvizicije Sastoji se od 3 glavna dijela:

1. dio pruža dokaze da vještice postoje i objašnjava njihovo djelovanje2. dio pruža opise značajki i djelovanja vještica; najzanimljiviji s psihološke točke

gledišta: mnoge djevojke optužene da su vještice bile su duševni bolesnici 3. dio opisuje načine ispitivanja vještica i postupke koji mogu dovesti do

priznanja; najčešće ih se kažnjavalo smrću

Čarobnjaštvo u Novom svijetu vjerovanje u demone i progon vještica proširio se iz Europe u Ameriku suđenje vješticama u Salemu – najpoznatije amer. Suđenje vješticama (1692)

3

Page 4: Povijest Psi

kriza počela naglo i brzo završila kod 8 mladih djevojaka javili su se poremećaji govora, halucinacije, neprirodni

polažaji tijela, čudne gestikulacije i konvulzije liječnici nisu mogli objasniti simptome pa su djevojke proglasili vješticama najuvjerljivije objašnjenje: gljivica koja raste na vlažnim usjevima žitarica uzrokuje

simptome vrlo slične onima koje su imale djevojke

PRVE INSTITUCIJE I „LIJEČENJE“ DUŠEVNIH BOLESTI

prije 19. st su brojni retardirani i duševno bolesni ljudi tretirani kao zločinci i bacani u tamnice ili ludnice

najbolji primjer je bolnica Sveta Mati Betlehemska u Londonu koja je služila za smještaj duševno poremećenih ljudi: bolesnici su bili vezani lancima, bičevani, jeli su splačine; čuvari nisu bili plaćeni već su za novce pokazivali bolesnike javnosti, a u ženskim ludnicama su silovali žene; oni melankolični i depresivni su pušteni da žive na ulicama jer nisu bili zanimljivi

ista situacija bila je krajem 19. st u Americi bolesnici su izgladnjivanji, „liječeni“ vodom (do 100 kanti ledene vode se polijeva

po vezanom pacijentu) i vrtnjom (bolesnike zavezane za stolac ili krevet su vrtili velikom brzinom – smiruje um i pomaže umiriti tijelo); puštanjem krvi (pijavicama ili zarezivanjem vena; smatralo se da su mnoge bolesti povezane s poremećajima krvi – pretjerana stimulacija i uzbuđenje krvi proizvodi tjelesne i duševne bolesti, a puštanjem se krv smiruje; provodili su ih liječnici i brijači)

REFORMIRANJE USTANOVA ZA DUŠEVNE BOLESTI

Phillipe Pinel Izazvao je revoluciju u njezi i liječenju duševnih bolesnika Počeo se zanimati za ludilo nakon što mu je bliski prijatelj koji je patio od

bipolarnog poremećaja umro (pojeli ga vukovi u šumi) Postavljen je kao upravitelj utočišta Bicetre u Parizu (ludnica) Najprije je odlučio ukinuti fizičke mjere represije za većinu pacijenata – ljubaznost

i humani tretman trebaju zamijeniti okove i zlostavljanje U početku je ukinuo lance malom broju pacijenata, kasnije i ostalima – atmosfera

i ponašanje ljudi se promijenilo Poboljšao je kvalitetu hrane, nije dopuštao dotad korištene terapije Sveo je osiguranje na najmanju moguću mjeru Njegove metode su se brzo pokazale učinkovitima Kasnije postavljen kao upravitelj pariške duševne bolnice za žene La Salpetriere

(najveća duševna bolnica u Europi s 8 000 bolesnika) – postigao veliki uspjeh Postao je uvaženi član francuskih medicinskih i intelektualnih krugova te je bio

vrlo poznat u Europi

Dječak iz Aveyrona Dječak za kojeg se vjerovalo da je živio u šumi, bio je gol, pun ožiljaka, zmazan,

nije mogao govoriti, hodao je četveronoške i glasao se kao životinja Pinel je zaključio da se radi o neizlječivom idiotizmu, a jedan od njegovih

pomoćnika počeo se brinuti za dječaka – nazvao ga je Viktor On je uz pomoć gospođe uspio naučiti Viktora da pazi, bude čist, jede rukama,

igra jednostavne igre, sluša naredbe te čita i razumije jednostavne riječi

4

Page 5: Povijest Psi

Viktor nikad nije progovorio, ponekad je pokazivao znakove ljubavi, a pod stresom je njegovo ponašanje bilo nasilno i nepredvidivo

Umro je u dobi od 40 godina Važan je jer su na njegovom primjeru uspjeli pokazati da ipak postoji nada za

obrazovanje djece iz manje depriviranih sredina koja su do tad smatrana retardiranom

Napori Guggenbühla Posvetio je svoj život liječenju i sprečavanju kretenizma Smatrao je da čist planinski zrak, dobra prehrana i prirodni lijekovi mogu izliječiti

kretenizam U Alpama je osnovao centar za smještaj i obuku mentalno retardirane djece Nakon nekog vremena situacija tamo postala katastrofalna – službeno

povjerenstvo utvrdilo je da nije bilo niti jednog slučaja izliječenja od kretenizma Njegov naum nije baš uspio, ali je uspio potaknuti zanimanje za skrb o idiotizmu

te je začetnik ideje i prakse institucionalizirane skrbi o maloumnim pojedincima

William Tuke U Britaniji je nakon što je vidio grozno stanje u jednoj duševoj bolnici, osnovao

utočište gdje „nesretnici mogu naći sklonište“ Bilo je organizirano više kao farma (nije bilo rešetaka, a imali su vrt i domaće

životinje); bolesnici nisu bili sputavani lancima ni lisicama, imali su poštovanje, dobru hranu, rekreaciju, medicinsku pomoć, prijeteljsku podršku i religijsku pouku

Utočište je postalo modelom za prosvijetljene institucije za smještaj i njegu duševnih bolesnika

Dorothea Lynde Dix Amerikanka koja se morala odreći posla učiteljice i počela je podučavati u

Popravnom domu Bila je užasnuta situacijom Počela se boriti za poboljšanje uvjeta za duševne bolesnike Moćnom taktikom provela kampanju da se osigura zemljište za izgradnju

duševnih bolnica: oba doma Kongresa prihvatila, ali predsjednik Franklin stavio veto

Bez obzira na to, u mnogim državama (SAD-a i Europe) osnovale su se duševne bolnice zahvaljujući njoj

Institucije za duševno bolesne i retardirane u SAD-u Lightner Witmer – osnovao prvu psihološku kliniku u SAD-u na Sveučilištu

Pennsylvania 1896. godine – početak kliničke psihologije Smatrao je da psihologija treba pomoći ljudima Liječio dječaka poznatog pod pseudonimom Charles Gilman – označava formalni

početak kliničke psihologije Liječio je i drugu djecu Osnovao časopis i 2 škole Neočekivao doprinio komparativnoj psihologiji – opažanja majmuna – prethodnica

kasnijih opisa korištenja jezika i rješavanja problema kod majmuna

5

Page 6: Povijest Psi

Radikalne fizičke i farmakološke mjere u liječenju duševnih bolesti U užasnim uvjetima ustanova za duševo poremećene postojale velike i očajničke

metode liječenja Najgora od njih – psihokirurgija – Moniz 1935. Moniz je bušio lubanje mentalno poremećenih i koristio poseban instrument za

presijecanje ili gnječenje živčanih vlakana Taj postupak temeljio se na opažanjima naizgled smirujućeg učinka lobotomije

kod jedne čimpanze Postupak je nazvao prefrontalna leukotomija Njegovi opisi učinaka nisu bili točni i zanemarivao je posljedice, ali je '49. dobio

Nobelovu nagradu i postupak se počeo naširoko koristiti Freeman – najodgovorniji za širenje kirurških načina liječenja; smatrao je da će

lobotomija od društveno neprilagođenih, shizofrenika, homoseksualaca i radikala učiniti dobre Amerikance

Između 1948. i 1952. u Americi se obavljalo 5 000 prefront leukotomija godišnje Kasnije se pokazalo da se one ne smiju provoditi zbog užasnih popratnih pojava

– postupak koji „pretvara ljudsko biće u biljku“ Izazivanje kome inzulinskim šokom – koristila se za liječenje shizofrenije Konvulzivni tretman elektrošokovima (EKT) – korištena za liječenje depresije – od

svih metoda, ova jedina se danas koristi EKT može ostaviti trajna oštećenja na mozgu, a učinkovita je za manji broj

bolesnika koji ne odgovaraju na druge vrste liječenja Lijekovi s psihološkim učincima – 2. vrsta radikalnih tretmana Sredinom 20. st. Otkriveni neki lijekovi koji nisu su olakšavali stanje nekih oblika

duševnih bolesti Klorpromazin – korišten za liječenje shizofrenije Fenotijazini kasnije korišteni za liječenje shizofrenije Litij – liječenje depresije i manije+depresije (bipolarni poremećaj) Antidepresivi

DRUGI SUSTAVI DIJAGNOSTICIRANJA I LIJEČENJE DUŠEVNIH BOLESTI

Promjenje u koncepciji duševnih bolesti i razvoju psihoterapija Esquirol – utvrdio relativnu učestalost različitih duševnih poremećaja, njihovo

trajanje i uobičajenu prognozu Razlikovao halucinacije (povezane s duševnim bolestima) i iluzije (netočne česte

pogrešne percepcije) Uvido da neki oblici kriminalnog ponašanja proizlaze iz duševnih bolesti i osoba

pritom nije kriva za svoje postupke

Mesmerizam i hipnoza Koristili se u 18. i 19. st Mesmer – planeti stvaraju nebeske sile koje se preko magneta mogu fokusirati da

djeluju na tijelo – pacijenti padaju u trans kad ih se magnetom gladi po tijelu i mageti liječe bolesti

Otvorio kliniku u Parizu (protjeran iz rodne Austrije) Asistent je u baquet (nekakva drvena kaca) ulijevao vodu i kemikalije, u prostoriji

je bio mrak, a onda se pojavio „veliki iscjelitelj“, on je prošetao sobom i svakog dotaknuo željeznim čarobnjačkim štapom, a često je buljieći u nečije oči, izrekao naredbu „Spavaj“ – osoba bi pala u trans i bila hipnotizirana – liječio tisuće ljudi

6

Page 7: Povijest Psi

Osnovano povjerenstvo da se ispitaju njegove metode – utvrdili su da je opasno i beskorisno i da postoje potencijalna sex. Iskorištavanja žena

Protjeran iz Pariza Svoje liječenje je pripisivao životnim silama fluida koji se može prenijeti sa zdrave

na bolesnu osobu – stanje se popravlja, a neke bolesti mogu nestati

Mesmerizam u inozemstvu Elliotson u Engleskoj Esdaile – britanski kirurg u Calcutti počeo je koristiti taj postupak u operacijama

kao anesteziju uspjeh – proveo više od 3 000 operacija – pacijenti nisu osjećali bol i bili su mirniji Postupak zanemaren nakon otkrića kemijskih anestetika (u poečtku eter,

kloroform), ali se danas hipnoza ponovo počela koristiti kao anestetički postupak

Hipnoza u Engleskoj i Francuskoj Braid – koristio ju 1843. Uvidio je da su mesmeriziranim osobama kapci postajali teži i da su se zatvorili Probao je metodu na svojoj ženi i prijatelju – oni su buljili u sjajni metalni objekt

koji se polako micao, a on im je sugerirao da im kapci postaju teški, oboje su zatvorili oči i pali u trans

Tako je pokazana važnost fiksacije i sugestije u izazivanju transa Hipnoza = oblik sna izazvan sugestijom i suženjem pažnje Opisao je brojne slučajeve u kojima je hipnoza olakšala bolest i patnju Charcotova klinika za hipnozu u Parizu – 1885. u nju doputovao mladi bečki

liječnik nadajući se da će naučiti koristiti hipnozu za liječenje histerije...

SIGMUND FREUD (1856 – 1939)

Rođen u Freiburgu u Moravskoj Židov, a sam sebe nazivao „bezbožni Židov“ (zapravo je bio ateist) Bio je dobar učenik i maturirao s odličnim Dječački snovi: da postane general kao Napoleon i Hanibal ili ministar kao

Cromwell Zbog antisemitizma su mu opcije bile ograničene pa je tek tako upisao medicinu 6 godina radio je na Bruckeovu istraživačkom institutu i još 3 u bečkoj Općoj

bolnici, od toga 5 mjeseci na psihijatriji – prvi put susreo histerične pacijente 1884. počeo je eksperimentirati s kokainom –ublažava depresiju, pretvara loše u

dobro raspoloženje i podiže radni elan Žestoki zagovarač blagotvornih učinaka kokaina, slao ga je prijateljima i zaručnici,

propisivao pacijentima Na nesreću neki pacijenti su postali ovisnici pa su Freuda počeli jako kritizirati Nije bio ovisnik o kokainu, ali je o nikotinu (pušio po 20 cigara na dan), a čak je

prodavao ženine ručne radove da bi si ih nabavio Zbog toga su mu na kraju morali cijelu čeljust zamijeniti umjetnom

Utjecaj Josefa Breuera i slučaj Anne O. Breuer – poznat po puno toga, ali važno: uspješan u liječenju histerije 2 godine liječio je mladu Berthu koja je imala niz simptoma histerije (od kašlja,

smetnji vida, podvojene ličnosti, anoreksije, paralize, periode kada se gubila, nije govorila materinski jezik... – da, sve je to bila histerija... ;-))

7

Page 8: Povijest Psi

Dijagnosticirao je histeričnu neurozu Oni su puno razgovarali, ona je imala mnoga sjećanja na bolest oca i emocije

koje je doživljavala tijekom brige za njega i nakon što je umro Bila je podložna hipnozi - prisjećala nekih stvari i bila jako emotivna, a nakon

hipnoze postala je vesela – Breuer je to oslobođenje od napetosti nazvao katarzom (pročišćenje), a njeno liječenje „liječenje razgovorom“

Dok je Breuer razgovarao s Freudom o Berthi (prezime Pappenheim), zbog njezinih prava i Freudove zaručnice, zvao ju je Gđica Anna O.

Anna O. I Breuer odigrali su važnu ulogu u razvoju Freudovih interesa za histeriju i razvoj psihoanalize

Freud i Charcot '85. dobio stipendiju za proučavanje histerije i hipnoze kod Charcota Charcot – poznat kao „najveći neurolog na svijetu“, radio u La Sarpetriere Tvrdio da su simptomi histerije organskog podrijetla, ali imaju psihološki uzrok Njaznajčajniji događaj za Freuda bio je na jednoj od Charcotovih zabava na kojoj

je Ch opisivao slučaj mladog bračnog para: žena je bila invalid, muž impotentan; Ch je izjavio: „Ali u takvim slučajevima uvijek se radi o seksu – uvijek – uvijek – uvijek – uvijek.“

Freudova medicinska praksa u Beču Osnovao privatnu medicinsku praksu u Beču sa specijalnošću liječenja histerije Prvo se koristio uobičajenim stvarima (kupke, masaže, elektroterapija, odmor), ali

je zaključio da to nema učinka – otišao u Francusku proučavati hipnozu Pomagao je jednoj ženi koja je imala simptom da je usred razgovora ispružila

ruku ispred lica koje se zgrčilo od straha i gađenja i rekla „Miruj – ništa ne govori – ne diraj me.“

Pod hipnozom otkrio da su njezini strahovi povezani s djetinjstvom, neki simptomi se ublažili dozivanjem tih sjećanja, neki izravnim sugestijama tijekom hipnoze

Otkrio je da se ne mogu svi hipnotizirati, a oni koji mogu, mogu u različitim stupnjevima; na neke simptome hipnoza ima učinka, a neki privremeno nestaju – nije zadovoljan hipnozom

Zaključio je da je važniji odnos s pacijentom nego tehnika – kako postići oslobađanje sjećanja bez hipnoze?

Psihoanalitičke tehnike F. je počeo navoditi pacijente da se pokušaju sjetiti događaja povezanih s prvom

pojavom histerije – neki se sjetili davno potisnutih sjećanja – korisno za liječenje F. se sve više oslanjao na metodu slobodnih asocijacija – od pacijenta se traži da

opišu sve što im padne na pame – taj postupak kasnije nazvao psihoanaliza Važan odnos pacijent-terpaeut: pacijenti doživljavaju terapeuta na mnoge načine

(kao oca, ljubavnika, prijatelja, zločinca...), dozivajući te slike iz prošlih odnosa Taj proces projiciranja emocija i slika iz prijašnjih veza na terapeuta, F je nazvao

transfer, a terapeutov odgovor kontratransfer Razlaz s Breuerom jer on nije mogao prihvatiti ta gledišta

Freudova teorija zavođenja F je našao novog prijatelja – Fliessa s kojim se mnogo dopisivao Fliess je smatrao da postoje 2 osnovna životna ciklusa – muški i ženski

8

Page 9: Povijest Psi

Oba su povezana sa sluznicom nosa: bolesti je dijagnosticirao pregledom nosa, a liječio ih primjenom kokaina na genitalna mjesta unutar nosa

Oba ciklusa postoje i kod muškaraca i kod žena, ali je jedan potisnut onim koji dominira i zato su ljudi inherentno biseksualni

Ciklusi počinju rođenjem i zato događaji u ranom djetinjstvu imaju dugotrajne učinke → Freud – takvi događaji su često seksualne prirode (zavođenje od strane roditelja)

Opsesivni neurotičari – ta iskustva zavođenja su bila ugodna, histerici – ne, takva su iskustva kritična u razvoju histerije → teorija histerije kao posljedice zavođenja

Nakon nekog vremena je počeo sumnjati u tu teoriju, ali je došao do 2 važna zaključka:1. realnost dječje seksualnosti2. spoznaja da kada se pacijent prisjeća takvih događaja, nesvjesni um ne pravi

razliku između istine i emtivno nabijene fikcije seksualna sjećanja su izmišljena, ali predstavljaju kritičnu odrednicu

njihovog psihičkog stanja tako da su jednako važna kao i stvarni događaji→ postoje 2 stvarnosti: zbiljska i psihička: kad je zbiljska previše zastrašujuća, njezino mjesto može zauzeti psihička treba osloboditi pacijente psihičke stvarnosti i dati im znanje i

razumijevanje zbiljske

Tumačenje snova Snove je nakon jednog pacijenta počeo doživljavati kad kraljevski put (via regia)

prema podsvjesti i neprocjenjivo sredstvo za njeno ispitivanje Razlikovao manifestni sadržaj snova – događaje, situacije, stvari i ljude o kojima

sanjamo i skriveni sadržaj – skrivena značenja manifesnih elemenata sna Skriveni sadržaj predstavljao je potisnute želje i žudnje, kako bi ga razumjeli treba

dešifrirati i interpretirati socijalni jezik snova – knjiga „Tumačenje snova“ Njegova najintrigantnija i najpoticajnija knjiga

Psihopatologija svakodnevnog života Uz snove, F je otkrio drugi put u podsvijest u svakodnevnom životu, a to su

omaške u govoru i pisanju, povremeni gubitak pamćenja i trivijalne greške – psihopatologija svakodnevnog života

Freudova teorija razvoja ličnosti 1920-ih razvio psihoseksualnu teoriju razvoja ličnosti Prema teoriji svaki pojedinac prolazi kroz nekoliko stadija – oralni, analni, falusni,

latentni i genitalni Svakom od stadija svojstven je konflikt između želje za zadovoljavanjem

instinkata i ograničenja vanjskog svijeta Ako dijete primi previše ili premalo zadovoljenja u bilo kojem od stadija, neće

moći lako prijeći na sljedeći stadij razvoja, a može rezultirati fiksacijom ili ostankom dijela libida u tom stadiju – kasnije u životu dovodi do ponašanja karakterističnih za konflikt tog određenog stadija

Edipov kompleks – tijekom falusnog stadija, dječak osjeća seksualnu želju prema majci i neprijateljstvo prema ocu, do razrješenja dolazi kad dječak doživi strah od kastracije i prevlada ga identificirajući se s ocem

Za djevojčice kastracijski kompleks (Elektrin) – u središtu ženske traume je razočaranje zbog otkrića da je kastrirana te da ju je vjerojatno kastrirala majka

9

Page 10: Povijest Psi

Kod djevojčic razvoj može slijediti 1 od 3 smjera: (1) gađenje prema seksualnosti; (2) nada da će dobiti penis i postati muško i (3) nadvladavanje pre-edipovske povezanosti s majkom, doživljaj oca kao ljubavnog objekta – ženska povezanost s majkom i ženska seksualna orijentacija

Smatrao da postoje 3 odvojene ili neovisne psihičke strukture:1. id – nesvjestan i izvor osnovnih impulsa i nagona; načelo zadovoljstva2. ego – crpi energiju iz ida, načelo realnosti (pokušava zadovoljiti zahtjeve ida u

granicama realnosti), svjestan, koristi sjećanje, percepciju okoline i navike3. superego – utjelovljuje apsolutne standarde morala i etike i ima ulogu savjesti

ego služi trima gospodarima: idu, superegu i stvarnom svijetu u kojem osoba živi kod zdrave ličnosti 3 komponente djeluju zajedno u skladu – jak ego kod histeričnih i neurotičnih nema sklada

Freud i njegovi sljedbenici F je počeo privlačiti sljedbenike Smatrao se vođom, učiteljem i prorokom Osnovano je Bečko psihoanalitičko društvo od 5 ljudi Raskol između Freuda i Junga te Freuda i Adlera (njegovi sljedbenici) F je bio autoritaran, paternalističan i dogmatičan, nije podnosio neslaganja –

smatrao ga je činom izdaje Osnovao tajni odbor lojalnih sljedbenika koji je trebao sačuvati čistoću i

ortodoksnost Žene su također postizale visoke položaje kao psihoanalitičarke Najpoznatija je F kćer Anna Freud Poučavao ju je otac; razvila je psihoanalitičke tehinke za djecu (ujedno i njen

najveći doprinos) i inovativne metode poput terapije igrom Osnovala 1. dječji vrtić u Beču i Hampsteadsku kliniku za liječenje djece (London) Karen Horney – psihoanalitičarka i kritičarka Freudovih antifeminističkih

predrasuda Naglašavala socijalne , a ne biološke odrednice spolnih razlika i ženske

psihologije – žene ne zavide muškarcima na njihovoj anatomiji, već na mogućnostima i moći dostupnima muškarcima koje su često uskraćene ženama

Naglašavala društvene odrednice neuroza

Freud postigao izrazito velik uspjeh doma i u inozemstvu Nije volio raditi terapiju: cilj mu je razumijeti čovječanstvo, ne pomagati

pojedincima F je podcjenjivao opasnost od nacizma Psihoanaliza je prozvana židovskom znanošću i zabranjena u Njemačkoj Mnoge knjige o psihoanalizi su bile spaljene Prijatelji su ga nagovorili da ode u inozemstvo Jones – autorizirana biografija

SUVREMENA KLINIČKA PSIHOLOGIJA

Razvoj kliničke psihologije nakon 2. svj. Rata Znanstveni aspekt – odnosi se na znanstveni i istraživački napredak Stručni aspekt – napredak u obučavanju i praksi Diferencijacija između kliničara i specijalista za savjetovanje

10

Page 11: Povijest Psi

Zadatak psihologa kliničara je da postavi dijagnozu, razvije i provede jedan ili više planova liječenja i procijeni trajnost i učinak njegova djelovanja na smanjivanje simptoma i smetnji

Psihoterapija – obuhvatni pojam za liječenje koje iznalazi, provodi i procjenjuje kliničar

Znanstveni aspekt Napredak u kategorizaciji psihopatologije 2 suvremena klasifikacijska sustava – ICD – međunarodna klasifikacija bolesti,

ozljeda i uzroka smrti; i DSM – dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje

Oba prošla mnoge revizije – najnoviji: ICD-10 i DSM-IV DSM-IV klasificira pojedince na 5 osi – klinički poremećaji, poremećaji

ličnosti/specifični poremećaji razvoja, fizički poremećaji, intenzitet psihosocijalnih stresora, najviša razina sposobnosti prilagodbe

Vrednovanje kliničko-psiholoških intervencija tradicionalno je usmjereno na ishode i njihovo trajanje

Novije konceptualizacije naglašavaju procese – što se događa tijekom terapije – omogućava istraživanje odnosa između postupaka i ishoda i poboljšanje školovanja budućih kliničara

Razlike u terapijama : 1. direktivni/nedirektivni odnos terapeuta i klijenta: direktivni – teoretičari

usmjereni na biheviorizam, nedirektivni – teoretičari usmjereni na klijenta2. kognitivne/bihevioralne orijentacije – u zadnje vrijeme dolazi do spajanja i

nadopunjavanja kvantitativna procjenjivanja učinkovitosti terapije (do tada narativni) – korištenje

meta-analize uže povezivanje kliničke psihologije i neuroznanosti – važan za dijagnostiku

psihopatologije i razvoj psihofarmakoloških tretmana sofisticirana primjena instrumenata u istraživanju mozga (CT, PET, MR,

autoradiografija) – niskoinvazivni postupci

Stručni aspekt odnosi se na profesionalnu psihologijsku praksu studij za kliničare – povremeno se stavlja naglasak na znanstvene, ponekad na

stručne aspekte → Boulderov model znanstvenika-praktičara pokušava naglasiti provođenje i stručno korištenje istraživanja prilagodbe

prijedlozi za proširivanja dozvole za propisivanja lijekova – neki se slažu (važno profesionalno priznanje i pristup postupcima psihofarmakologije), neki ne (uništilo bi bitnu značajku kliničke psihologije u zauvijek ga pretvorilo u dodatak psihijatriji)

problem oko raskola između akademskih i profesionalnih udruga (npr. APA/APS), ali pozitivni znakovi da različite skupine počinju surađivati u rješavanju javnih problema

11

Page 12: Povijest Psi

9. POGLAVLJE: PRETHODNICI FUNKCIONALIZMA U

ENGLESKOJ I SAD-u

Charles Darwin (1809-1882)

Ključan njegov petogodišnji boravak u ulozi prirodoslovca na Beagleu. Mnogo je putovao Južnom Amerikom, Australijom, Novim Zelandom, otocima Cocos i Mauritanijom. Geološki i fosilni ostaci uvjerili ga da je Zemlja mnogo starija nego što se dotad smatralo. Najznačajniji događaj s putovanja za Darwina je bio boravak na otočju Galapagos kod zapadne obale Južne Amerike. Divovske kornjače, uočio 13 vrsta zeba i pitao se kako su se razvile razlike u načinu prehrane tih zeba koji se razlikovao na svakom otoku. Pomislio je da možda vrste nisu stalne i nepromjenjive, već su sposobne prilagođavati se i mijenjati – začetak Darwinove teorije evolucije s njezine tri osnovne postavke: svijet nije statičan već se stalno mijenja, proces promjene je polagan ali neprekidan, taj proces rezultira izrazito različitim manifestacijama.

Nakon putovanja dugo pisao Zoologiju putovanja broda Njezina Veličanstva Beagle. Zagonetka za njega je bila zašto se vrste prilagođavaju i mijenjaju. Darwin pročitao Malthusov esej u kojem je zaključeno da, dok se stanovništvo povećava geometrijskom progresijom, izvori hrane rastu tek aritmetičkom progresijom te je predviđeno jačanje oštre borbe za opstanak. Iz toga je Darwin zaključio da su u toj borbi životinje koje imaju svojstva koja im omogućuju prilagodbu u konkretnoj okolini povlaštene, te preživljavaju i prenose te značajke na potomstvo te se zbog toga, kroz mnogo generacija, vrste mijenjaju i evoluiraju. No, svoju teoriju objavio je tek 20 godina kasnije. Tada ju je izložio zajedno sa britanskim prirodoslovcem Wallaceom koji je također pod Malthusovim utjecajem skicirao teoriju prirodne selekcije. To izlaganje nije imalo gotovo nikakvog odjeka u javnosti.

1859. godine objavio knjigu O podrijetlu vrsta koja je napravila snažnu reakciju. Teolozi kritizirali i optužili Darwina za herezu jer Bog nije mogao stvoriti čovjeka na svoju sliku ako je čovjek u srodstvu s majmunom i isto tako, ako vrste nastaju prirodnom selekcijom, pobijen je drevni Galenov argument za postojanje Boga zasnovan na prisutnosti nacrta u prirodi. Rasprava o knjizi na Oxfordu 1860. na sastanku Britanske udruge. Darwina napada biskup Wilberforce, a zastupa i uspješno obranjuje biolog Huxley.

Darwinova teorija evolucije postala je općepoznata i jedan je od značajnih temelja suvremene znanosti.

Darwin je pronašao čvrste dokaze za kontinuitet vrsta i tijesno povezao ljude sa životinjama u pogledu tjelesnih svojstava. U Podrijetlu čovjeka dokazuje da nema temeljne razlike između čovjeka i viših sisavaca u njihovim mentalnim sposobnostima. Ovu temu Darwin je ostavio svojim sljedebenicima Romanesu, Spaldingu i Morganu koji su bili među najvažnijim osnivačima komparativne psihologije.

Darwin nije bio u stanju objasniti genetski mehanizam koji čini osnovu evolucijske promjene. Neki od njegovih sljedbenika su preuzeli (pogrešnu) Lamarkovu doktrinu o

12

Page 13: Povijest Psi

nasljeđivanju stečenih karakteristika. Prema toj doktrini, stečene karakteristike mogu se predati potomstvu povećavajući tako brzinu evolucijskih promjena. Weismann je osporavao lamarkizam i dokazao da takve osobine nisu nasljedne. Istraživanje Gregora Mendela pokazalo je nasljeđivanje fizičkih značajki kod biljaka. Njegovi su rezultati postavili temelje modernoj genetici i opisali mehanizam koji je podloga evolucijskim promjenama koje je Darwin opisao.

Darwinovo Podrijetlo čovjeka i Izražavanje čuvstava kod čovjeka i životinja sadrži mnogo psihološke građe. On je proučavao izraze lica povezane s različitim čuvstvima kod ljudi i životinja, a pokušao je čak i zabilježiti pokrete mišića. Njegov rad anticipira suvremena istraživanja Paula Ekmana. Također se zanimao za reakcije na ogledala čovjekolikih majmuna (danas Gallup).

Darwin je pokazao veliko zanimanje za ludilo. Vjerovao je da prvobitne emocije postoje kod ljudi baš kao i kod ostalih životinja i da se takvim emocijama često daje «nekontroliran odušak kroz ludilo».

1877. objavio Biografsku skicu malog djeteta u časopisu Mind. U ovom članku, koji je kasnije proširen u knjigu, Darwin je izvijestio o svojim opažanjima vlastite djece. Knjiga pruža vrijedan i bogat zapis promatranja djece razvojnoj psihologiji, a njegov primjer slijedili su: animalni biheviorist Jane Goodall (odgajala sina među čimpanzama), Jean Piaget (rješavanje problema kod djece) i Skinner (koristio načela instrumentalnog uvjetovanja u odgoju djece). Darwin je također bio pažljivi promatrač vlastitog ponašanja.

Darwin je izabran u članstvo Kraljevskog društva u dobi od 29 godina i još u 57 stranih znanstvenih udruženja. Međutim, nikada nije primio počast od britanske vlade radi jakog utjecaja Anglikanske crkve.

Iako je Darwin sebe smatrao agnostikom, u njegovim gledištima nikada nije bilo netrpeljivosti ili predrasuda prema religiji i prijateljevao je sa religioznim ljudima.

Darwinova teorija evolucije pružila je, i pruža, okvir za sve prirodne znanosti. Pitanja o adaptivnoj vrijednosti svijesti i o doprinosu uma ljudskoj prilagodbi i opstanku postat će temeljni interes psihologa funkcionalista.

Sir Francis Galton (1822-1911)

Dao svoj doprinos mnogim područjima znanja. Među psiholozima je najpoznatiji po razvoju mentalnih testova i istraživanju nasljednosti kod ljudi. Proučavao je percepciju i razvio metodu složenog kompozitnog portretiranja. Kao proučavatelj fizičkih značajki ljudi, prepoznao je da su otisci prstiju nepromjenjivi i jedinstveni te je bio pionir uporabe otisaka prstiju u kriminalističkim istragama. Želio je znati «najgore o svemu jednako kao i najbolje». Bio je jedan od posljednjih znanstvenika amatera (nikada nije stekao akademski stupanj niti upravljao laboratorijem).

Galton je bio prerano sazrio dječak – u dobi od pet godina mogao čitati bilo koju knjigu na engleskom jeziku. Odustao od medicine. No, njegovo bogato nasljedstvo omogućilo mu je da se bavi svime što ga je zanimalo. Galtonov prvi profesionalni

13

Page 14: Povijest Psi

interes je bio istraživanje raznih krajeva – zlatna medalja od Kraljevskog geografskog društva i članstvo u Kraljevskom društvu. Galton je ljude s kojima se susretao na svojim putovanjima smatrao ravnopravnima sebi te ga je zadivilo kako su se prilagodili nepovoljnom pustinjskom okruženju i koliko imaju više mogućnosti da prežive u odnosu na njega.

1855. objavio Umijeće putovanja Francisa Galtona koja je postala neophodan priručnik putnicima i istraživačima u 19. stoljeću.

Nakon povratka u Englesku, Galton je usmjerio svoj interes prema proučavanju karakteristika ljudi, kako tjelesnih, tako i mentalnih (brojao oblike ponašanja ljudi u određenim vremenskim intervalima). Da bi mogao vršiti formalna i kontrolirana mjerenja, Galton je 1884. ustanovio antropometrijski laboratorij «za različita mjerenja ljudskih oblika i sposobnosti» na Međunarodnoj zdravstvenoj izložbi u Londonu. Tu su stanovnici Londona mogli ispitati svoje fizičke i umne sposobnosti. Bila je to prva psihometrijska klinika na svijetu. Za mjerenja mentalnih sposobnosti, Galton se čvrsto oslanjao na fizička mjerenja budući da je vjerovao da postoji konzistentna međuovisnost između osjetilne i mentalne oštrine. 1888. objavio je članak u kojem opisuje metodu kvantifikacije te međuovisnosti. Kasnije je njegov učenik Carl Pearson izveo formulu za produkt-moment koeficijent korelacije , koja omogućuje da se takav odnos izrazi matematičkim putem.

Galtonova zviždaljka – sa starenjem značajno opada čujnost visokih tonova. Galton je razvio niz utega poredanih u geometrijskom nizu tako da izazovu osjete koji rastu aritmetički i zbirku testova razlikovanja boja, okusa i dodira – muškarci imaju istančaniju moć razlikovanja (seksistički argumenti).

Koristio upitnike za 'psihometrijska proučavanja i eksperimente'. Istraživao predodžbe, ljude tražio da opišu prizore iz sjećanja – zaključio da su znanstvenici i matematičari, kojima je taj zadatak bio težak, naučeni razmišljati u apstrakcijama, dok su neki imali nevjerojatnu sposobnost prisjećanja detanja. Zaključuje da određeni stupanj imaginacije postoji kod svih ljudi i da je ona općenito istančanija kod žena nego kod muškaraca.

Galton je razvio i koristio dvije vrste testova socijacija. U prvom se od ispitanika tražilo da asocijacijom odgovori na podražajnu riječ te je vrijeme latencije svake pojedine asocijacije korišteno kao mjera spremnosti ispitanikova uma. U proučavanju porijekla pojedinih asocijacija otkrio je da njih 40 posto proizlazi iz iskustava iz djetinjstva, što je bio empirijski zaključak izrazito u skladu s Freudovim naglašavanjem važnosti prvih godina života kao odlučujućih za ponašanje odraslog čovjeka.U svom drugom testu asocijacija, Galton je tražio od ispitanika da kratko vrijeme dopuste mislima da slobodno lutaju, a zatim da se zaustave i da pomno ispitaju sve misli koje su se pojavile. Primjenjivanjem ovog testa na sebi, Galton je zaključio da se njegov mentalni život sastoji od mnogobrojnih raznolikih misli, ali da se one ponavljaju.

Galtona fasciniralo i pamćenje na koje je imao pogled kao i britanski empiristi i proučavao je različite tehnike za poboljšanje pamćenja zaključivši da mnemotehnike zbunjuju i nisu vrijedne mentalnog napora.

14

Page 15: Povijest Psi

Bavio se također abnormalnim mentalnim funkcioniranjem. Komentirao je «sumornu izoliranost» luđaka te se odlučio učiniti paranoidnim (i uspio u tome) kako bi bolje razumio njihov mentalni svijet. Zaključuje da je granica između duševnog zdravlja i bolesti krhka.

U Naslijeđenom geniju iz 1869. izvijestio je o svojim istraživanjima o relativnoj važnosti naslijeđa i okolinskih utjecaja na naše mogućnosti i sposobnosti. Bezuvjetno se protivio tvrdnjama o prirodnoj jednakosti. Ljudima su svojstvene razlike, i razlike u takvim područjima kao što su razina mentalnih sposobnosti su naslijeđene i raspoređene na kontinuumu, s učestalošću pojavljivanja pojedinaca na svakoj pojedinoj razini u skladu s «vrlo neobičnim teoretskim zakonom devijacije od prosjeka».Taj je zakon formulirao Adolphe Quetelet – tadašnji najveći autoritet društvene statistike. Njegova je namjera bila stvoriti numeričku društvenu znanost koja bi uvela reda u društveni kaos. Pronašao red i predvidljivost u broju i vrsti zločina. Također je otkrio da su mnoge fizičke značajke raspoređene u populaciji u skladu s njegovim zakonom: što je veće odstupanje od prosjeka, manji je broj slučajeva. Galton je otkrio da su i mnoge značajke u ponašanju raspodijenjene na sličan način.

Galton je bio prvi koji je tvrdio da su mentalna svojstva i sposobnosti raspoređena na sličan način. On je sugerirao da će raspodjela mentalnih svojstava slijediti ono što danas nazivamo normalnom krivuljom, s većinom ljudi koji se nalaze u blizini prosjeka i ekstremnim odstupanjima koja postaju sve rjeđa kako se udaljavaju od prosjeka.

Quetelet i Galton su razvili koncept «prosječnog čovjeka» kao statistički i probabilistički koncept. Dok je fizička, socijalna i mentalna svojstva pojedinaca bilo teško predvidjeti, ta su svojstva bila pravilna i moglo ih se statistički opisati. Galton je uveo medijan i centile kao načine izražavanja središnje tendencije i varijacija u distribuciji rezultata.

Galton je također skupljao podatke o postignućima, počastima, nagradama, visokim položajima i drugim obilježjima intelektualne vrijednosti otprilike 200 članova 43 obitelji, uključujući vlastitu. Izvijestio je da je visoki stupanj intelektualnih uspjeha koje je otkrio u tim obiteljima iznad predviđene učestalosti te da su prema tome te obitelji pokazale disproporcionalnu koncentraciju iznimnosti što je za Galtona bio konačni dokaz da su takve sposobosti nasljedne. Zaključio je da je genijalnost nasljedna i da se javlja u određenim obiteljima.

Kritike Candolla koji je proučavao preko 300 stranih članova Francuske i Njemačke akademije znanosti i Britanskog kraljevskog društva. Sastavio je popis povoljnih utjecaja okoline koji su određenim znanstvenicma davali prednost a on je uključivo između ostalog: blagu klimu, govorenje dominantnim znanstvenim jezicima, odsutnost dogmatskog i autoritarnog religijskog sustava, prisutnost nastavnika koji promoviraju duh slobodnog istraživanja te porijeklo iz zemalja visokog životnog standarda.

To je ponukalo Galtona da provede opsežnije istraživanje na 200 članova Britanskog kraljevskog društva metodom intervjua i nalaze sažme u Engleski znanstvenici:

15

Page 16: Povijest Psi

njihova priroda i odgoj. To je bilo Galtonovo prvo korištenje fraze «priroda i odgoj» (nature and nurture) da bi opisao urođene i okolinske utjecaje na razvoj. Iako je Galton priznao da utjecaj naslijeđa ponekad može biti uvećan ili umanjen utjecajima kao što su oni koje je opisao Candolle, nastavio je inzistirati na presudnoj važnosti prirode i vodećoj ulozi naslijeđa kao odrednica sklonosti.

Otprije je izraz «priroda ili odgoj» bio upotrebljavan par puta, ali Galton je bio taj koji ga je učinio poznatim i uveo u psihologiju, započinjući tako raspravu o naslijeđu nasuprot okolini, koja traje do danas. U knjizi Istraživanja ljudskih sposobnosti i njihova razvoja Galton je izložio stav da jednojajčani blizanci nude jedan od načina procjene relativnog doprinosa prirode i odgoja (paradigma jednojajčanih blizanaca) . Sakupivši podatke o 80 parova jednojajčanih blizanaca, zaključio je da su oni kao odrasle osobe više međusobno nalik po svojim fizičkim i mentalnim svojstvima nego što su to obična braća pa prema tome prevladava utjecaj naslijeđa.

Mogu se uočiti povezanosti (u životu) Galtona i suvremenih autora Jensena i Eysencka koji su oživjeli stajalište o dominantnoj ulozi naslijeđa. (pa kog zanima kakve, nek u knjigu gleda)

Galton je čitav život bio oduševljen izgledima za ljudski razvoj pomoću genetske kontrole i 1901. je u časopisu Nature objavio članak u kojem uvodi izraz eugenika. Predlagao je sustavno poboljšavanje genetske kvalitete nacije, i to: 1. poticanjem brakova između izabranih muškaraca i žena; 2. poticanjem ranijeg sklapanja takvih brakova; 3. osiguravanjem zdravih uvjeta za njihovu djecu, uključujući dobru prehranu i dobre uvjete stanovanja.

Osnovao je Eugeničko društvo Velike Britanije i pokrenuo mjesečnik Revija eugeničara. Pred kraj Prvog svjetskog rata eugenika je predstavljala modernu društvenu reformu s obje strane Atlantika jer je naizgled obećavala put u bolje društvo.Katedru eugenike na Londonskom sveučilištu držao Karl Pearson, ali kasnije se izgubio utjecaj eugenike na sveučilištu. Eugenika je «opravdavala» mnoge diskriminacije u Engleskoj, SAD-u i Njemačkoj, a najgoru moguću reputaciju stekla je konferencijom u Wannseeu koja je izravno u smrt odvela 6 milijuna ljudi («konačno rješenje židovskog pitanja»). Eugeničke mjere trebale su se provoditi i u Kini kako bi se «izbjegla nova rađanja inferiorne kakvoće i povećao standard cijele populacije».

U knjizi Istraživanja ljudske sposobnosti i njezina razvoja Galton je ispitao određeni broj različitih ljudskih sposobnosti uključujući i sposobnost molitve. Vjerovao da se na pitanje jesu li molitve učinkovite može odgovoriti koristeći statističke tehnike. Isključio molitvu kao faktor duogvječnosti. Kritiziran da se gura gdje mu nije mjesto.

Istraživanja također sadrže mnoštvo podataka o životinjama. Ispitivao njihovu oštrinu osjetila i zaključio da kukavice radi svog naslijeđa ne usvajaju karakteristike ptica u čijim su gnijezdima odrasle.

Zbog doprinosa znanosti 1909. dobio vitešku titulu. Bio je istinski renesansni čovjek koji je živio u viktorijansko doba.

16

Page 17: Povijest Psi

James McKeen Cattell (1860-1944)

Pod velikim utjecajem Galtona. Također proučavao efekte različitih droga uzimajući ih osobno. Također je cijelog života bio zaokupljen vlastitim ponašanjem i nikada nije propustio priliku za prikupljanjem podataka.

Osnovao je svoj laboratorij u SAD-u i koristio galtonovske mjere na studentima. U radu objavljenom u časopisu Mind opisao je ove testove i prvi put upotrijebio izraz mentalni testovi. Njegovi su testovi uključivali mjerenja snage, brzine pokreta, osjeta i percepcije, opsega pažnje, vremena reakcije, procjene vremenskih perioda i pamćenja slova. Cattellovi testovi su bili vrhunac pokušaja procjene psihičkih procesa uporabom fizičkih mjerenja. No, udarac mu je zadao Cattellov učenik Wissler koji je utvrdio da gotovo i nema korelacije između rezultata na pojedinim serijama Cattellovih testova, a također nije našao korelaciju između općeg uspjeha studenata na fakultetu i rezultata na testovima. On i mnogi drugi psiholozi zaključili su da su potrebni testovi složenih mentalnih procesa. Cattellove antropometrijske mjere odbačene su.

Ispitivao pamćenje studenata i zaključio da je pamćenje često mnogo manje pouzdano nego što to mi mislimo. Također je proveo eksperimentalno istraživanje relativnog ranga (200 nijansi sive boje). 1903. za vodeće psihologe je prvo pripremio popis suvremenih psihologa, a zatim je od njih zahtijevao da rangiraju pojedince na popisu. Obzirno nije objavio popis.Objavio je i slična rangiranja drugih znanstvenika te proučavao obiteljsko podrijetlo i obrazovanje ljudi koje je rangirao. Zaključio je da osobe koje teže da postanu znansvenici imaju najviše izgleda da im je otac profesor ili svećenik. Bio je eugeničar.

Najpoznatiji koji su doktorirali kod Cattella: Thorndike, Woodworth i Strong (Strongov test profesionalnih interesa). Cattell otpušten sa sveučilišta Columbija radi otvorenog protivljenja uplitanju SAD-a u Prvi svjetski rat. Onda je sa Baldwinom 1894. pokrenuo Psychological Review. Ponovno oživio časopis Science. U različitim razdobljima života Cattell je objavljivao 7 časopisa. Bio je prvi veliki izdavač, promotor i poslovni čovjek u psihologiji i znanosti.

Cattellova uključenost u profesionalne udruge (vidi knjigu str.368)

William James (1842-1910)

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, William James je bio smatran najistaknutijim američkim psihologom. Imao je «transatlantsko djetinjstvo». Kao mladić je upoznao mnoge značajne osobe svog doba. Odrastao je u liberalnom, prosvijećenom i poticajnom okružju. Vrlo rano pokazao je smisao za slikanje i crtanje, ali ostavio je umjetnost. Započeo studij medicine sa sumnjama. Zaključio je da se ljudski um i svijest ne mogu ograničiti na fiziologiju, kemiju ili anatomiju, što je bilo antiredukcionističko stajalište koje je zadržao cijeloga života. Pomirio determinističke modele ponašanja s konceptima slobodne volje te pretpostavio da čovjek ima slobodnu volju pošto može zadržati neku misao dok bi mogao imati i druge. Bavio se i filozofijom.

17

Page 18: Povijest Psi

James je bio samouk što se tiče psihologije tj. učio ju je proučavajući vlastitu svijest i promatranjem ponašanja ljudi oko sebe. Imao je obećavajuću i briljantnu reputaciju podučavatelja i zbog toga je postavljen za profesora filozofije i psihologije na Harvardu, a ne radi istraživačkih doprinosa.

1890. objavljena njegova Načela psihologije s 1393 stranice koja su odmah postigla uspjeh i često se citiraju kao klasik među klasicima. Izdana i skraćena verzija Psihologija: skraćeni tečaj i te su dvije knjige bile standardno psihološko štivo u Europi i SAD-u. Također napisao zbirku sugestija i savjeta nastavnicima Razgovori s nastavnicima.

James po svom temperamentu i sklonostima nije bio prikladan za pisca istraživača, bio je psiholog gentleman. Svoj laboratorij prepustio Münsterbergu.

James se zanimao za odnos psihičkog i tjelesnog i parapsihološke fenomene. Budući da je imao bogatu povijest psihosomatskih bolesti, bio je zainteresiran i osobno i profesionalno za ono što je nazivao «liječenje umom». Vjerovao je da cijelo područje psihičkog iskustva, uključujući i parapsihološke doživljaje, moraju proučavati psiholozi te je osobno proučavao automatsko pisanje, telepatiju, vidovitost, predskazivanje budućnosti i poznatog bostonskog medija, gospođu Piper. Također su ga zanimali utjecaji religijskih iskustava na ljudsku svijest. Takva je iskustva definirao vrlo široko, kao i ona u kojima neka vrsta energije ulazi u svijest. Napisao Raznolikosti vjerskog iskustva.

U Pragmatizmu i Značenju istine izložio je praktičnu, realističnu pragmatičnu filozofiju – «filozofiju bez prevare». Središnje načelo pragmatizma jest da se u otkrivanju istine može primijeniti pragmatični kriterij. Uvjerenja ne djeluju zato što su istinita; ona su istinita zato što djeluju. Ako za neku osobu vjerovanje u nešto djeluje, to je za tu osobu pragmatička istina. Međutim, takva vjerovanja ili istine nisu apsolutne i ne bi ih trebalo nametati drugima. Sustav vjerovanja svake pojedine osobe treba biti uspostavljen pomoću pragmatičkih kriterija. Zato je pragmatična filozofija individualan i relativan sustav. James je vjerovao da pragmatični kriterij može razriješiti naizgled vječan sukob unutar filozofije između racionalizma («sentimentalni») i empirizma («beskompromisni»).

James opisuje tipologiju ličnosti. Donio izuzetan zbirni opis – karakterizaciju «sentimentalno»-«beskompromisno».

James je psihologiju definirao kao «opis i objašnjenje stanja svijesti kao takvih». Proučavao je svijest pomoću neformalne introspektivne analize vlastitih svjesnih iskustava te se suprotstavljao Wundt-Tichenerovom pristupu proučavanju svijesti. Vjerovao je da njihov pristup pretpostavlja da je svijest sinteza osnovnih elemenata te oni tragaju za tim elementima, a to psihologiji uskraćuje većinu pojava svijesti koje je James smatrao važnima i zanimljivima. James je izložio analitički pristup koji proučava funkcije svijesti i analizira njezina svojstva, koji radije proučava kako um djeluje nego kakva je njegova struktura. Za Jamesa je najistaknutije svojstvo ljudske svijesti njezina prilagodljivost što znači da nam ona dopušta da se prilagodimo svojoj okolini. Svijest također ima i nekoliko drugih značajki:

1. Osobna je – individualna je, a ne dio opće svijesti ili svijesti grupe

18

Page 19: Povijest Psi

2. Stalno se mijenja – nije statična već ima svoj tok3. Neprekidna je – neprekidan tok4. Selektivna je – zujava zbrka svijeta se analizira i svijest postaje selektivna

Smatrao je da su, s obzirom na ova svojstva svijesti, pokušaji strukturalista da razviju opće zakone ili načela svijesti osuđeni na propast.

James je formulirao svoju teoriju emocija – James-Langeova teorija emocija. Prema toj teoriji postoje izvjesne urođene ili refleksne prilagodbe živčanog sustava na vanjske podražaje i upravo percepcija tih promjena čini emociju. Na taj su način fiziološke promjene oni «psihički elementi» koji čine emocije. Jedan od načina da se pokuša kontrolirati neželjene emocije bio bi da se nauči kontrolirati fiziološke promjene koje ih prate i to je pristup koji su prihvatili mnogi moderni kliničari.

Jamesova teorija je cijenjena, ali fiziolog Cannon navodi da, kao prvo, emocije postoje i dalje unatoč tome što se svjesnost o unutarnjim tjelesnim promjenama smanji ili čak eliminira. Kao drugo, postoji mnogo različitih emocija sa zajedničkim obrascem visceralnih reakcija. Kao treće, vrijeme visceralnih reakcija je relativno dugo, dok su emocionalne reakcije često trenutačne. Konačno, Cannon je istaknuo da, kada se visceralne promjene izazovu umjetno, ljudi izjavljuju da «kao da» osjećaju određenu emociju, ali kažu da ta emocija nije «prava stvar». No, unatoč tome, James-Langeova teorija se uspješno održala i neki suvremeni dokazi ju potkrepljuju. Rezultati istraživanja Ekmana i sur. pokazuju iznenađujuću diferencijaciju autonomnih reakcija koja je osnova James-Langeove teorije emocija.

Prema Jamesu, živčani sustav ima svojstvo plastičnosti i može se oblikovati iskustvom. Navike se uspostavljaju kada se oblikuju putovi između živčanih središta u mozgu. James je naglasio da se mnoge dobro uvježbane navike izvode gotovo refleksno. Velika zadaća svih oblika odgoja jest učiniti živčani sustav saveznikom a ne neprijateljem. «Navika nas sve osuđuje da vodimo životnu borbu na temelju našeg odgoja i naših odluka u mladosti.» James je vjerovao da se većina navika stvara odgojem u ranim godinama života i da su kod većine ljudi do tridesete godine «zacementirane». Kada stječemo nove navike, dočekujemo ih sa zalihama starih navika koje mogu zakočiti ili olakšati nove. S takvog stajališta, načela oblikovanja i održavanja navika od središnjeg su značaja za psihologiju. James se nadao da će psiholozi, kada jednom shvate kako se navike stvaraju o održavaju, moći primijeniti svoje znanje u stvaranju boljeg svijeta, svijeta u kojem bi ljudi bili izvježbani u navici zajedničkog nastojanja da se uklone takve uobičajene patnje kao što su rat, epidemije i glad. Impuls za iskazivanjem herojskih kvaliteta nema puno mogućnosti za iskazivanje u svakidašnjem životu i otuda dolazi privlačnost rata. James je uočio izrazitu potrebu za «moralnim ekvivalentom rata» koji će osigurati odušak za takve impulse. Predložio je da se mladi ljudi novače za službu naciji ne samo kao vojnici, već i da bi služili potrebama društva u cjelini.

James u Načelima govori i o pamćenju koje je definirao kao «znanje o nekom događaju ili činjenici, o kojima u međuvremenu nismo razmišljali, s dodatnom sviješću da smo o tome mislili ili smo to doživjeli ranije». Vjerovao je da događaji i činjenice ostavljaju putove – otiske ili tragove – između živčanih središta u mozgu. Kada se ti putovi ekscitiraju, rezultat je određeno prisjećanje. James je smatrao da moć pamćenja neke osobe ovisi o kvaliteti strukture mozga, urođenom fiziološkom svojstvu na koje ne utječe iskustvo. Iskustvo djeluje na broj

19

Page 20: Povijest Psi

putova koji čine osnovu određenog sjećanja: što je više putova uključeno pamćenje je brže i sigurnije. James je vjerovao da se pamćenje može poboljšati poboljšanjem uobičajenih metoda registriranja činjenica, da bi se povećao broj uključenih moždanih putova. Sustavno povezivanje činjenica ili događaja može poboljšati pamćenje. Nadalje je tvrdio da ovakve veze mogu postojati kada se radi o sličnoj građi, ali su malo vjerojatne kada je u pitanju različita građa. Njegovi pogledi proturječili su zagovornicima najutjecajnije pedagoške doktrine tog vremena – doktrine formalne discipline. Prema tom stajalištu, mozak može biti uvježban i razvijen tako da poboljša opće intelektualne sposobnosti koje se tada mogu koristiti u raznim zadacima. Radi toga je James proveo istraživanje na sebi o utjecaju pamćenja jedne vrste građe na sposobnost pamćenja građe druge vrste. Ustanovio da se time smanjuje učinkovitost pamćenja i zaključio da je prema tome doktrina formalne discipline pogrešna.

James nikada nije osnovao svoju školu psihologije i zapravo je škole drugih smatrao preuranjenim, nepromišljenim i štetnim utjecajima na razvoj psihologije. U grupici studenata s kojima je radio James bila je i Calkinsova koja je provela nekoliko neovisnih eksperimenata u kojima su se koristile čestice povezane u parove kako bi se istražili utjecaji modaliteta, prvenstva, novosti i učestalosti na pamćenje. Učestalost je imala daleko najveći utjecaj, no Calkinsova je također uočila druge temeljne pojave pamćenja, uključujući utjecaj ometajućih aktivnosti na efekt novosti. 1905. izabrana je za prvu ženu predsjednika APA-e. Unatoč tome, u njenoj karijeri može se primijetiti da su diskriminacija i predrasude i dalje vladali.

James nije bio psiholog istraživač i nije upamćen ni po jednom izuzetnom istraživačkom doprinosu, već se njegova reputacija temelji na pisanju, živim metaforama i frazama i naročito na Načelima psihologije.

Granville Stanley Hall (1844-1924)

Hall je bio prethodnik funkcionalizma i utjecajan pionir američke psihologije. Kada je pročitao Wundtove Fiziološke psihologije odlučio je otputovati u Leipzig i studirati eksperimentalnu psihologiju kod Wundta. Međutim, na putu se zaustavio na Harvardu i tema njegove doktorske dizertacije bila je «Percepcija prostora». Njegova titula doktora znanosti bila je prva američka doktorska titula stečena temom iz psihologije.

Rektor sveučilišta Johns Hopkins osnovao je za Halla 1883. istraživački laboratorij i to je bio prvi formalni laboratorij za psihologijska istraživanja u SAD-u.

Hall je bio jedan od velikih osnivača psihologijskih odsjeka, laboratorija, instituta (Pedagoška škola, Institut za proučavanje djece) i časopisa (American Journal of Psychology – prvi časopis na engleskom jeziku posvećen isključivo psihologiji, Journal of Genetic Psychology – za znanstveno proučavanje obrazovanja) i organizator američkih psihologa. Bio je prvi rektor sveučilišta Clark. Smatra se «predvodnikom pokreta proučavanja djece». Izabran je za prvog predsjednika APA-e. Zahvaljujući svojem entuzijazmu, impresivnim organizacijskim sposobnostima i uvjerljivom stilu predavanja bio je u mogućnosti znatno pridonijeti razvoju psihologije.

20

Page 21: Povijest Psi

Formiranje APA-e bio je važan korak za psihologiju. Označilo je sazrijevanje nove discipline, a godišnje sjednice udruge pružale su psiholozima priliku da prikažu svoje radove i raspravljaju o njima.

Hall je objavio članke o hipnozi, etičkom i vjerskom odgoju, optičkim iluzijama i ispitivanju pažnje pomoću mjerenja vremena reakcije. Bio je eklektik, čovjek s mnogo interesa koji su se stalno mijenjali.

Sastavio je brojne upitnike koje je primjenjivao na djeci u vrtićima. Pitajući ih o svemu i svačemu pokušao je empirijski ustanoviti «sadržaj dječjih umova». 1904. napisao je knjigu Adolescencija u kojoj je prvi kao psiholog opisao adolescenciju kao posebnu fazu životnog ciklusa (Sturm und Drang adolescencije). Za ovu se knjigu često kaže da označava formalni početak razvojne psihologije.

Što se teoretske orjentiranosti tiče, Hall je bio genetički psiholog te je naglašavao važnost genetike i evolucije u ljudskom i životinjskom razvoju. Razmatrao je psihološka pitanja u okviru teorije evolucije i pokušavao je razumjeti prilagodbenu vrijednost ponašanja i svijesti. Razvio je inačicu teorije rekapitulacije, koja dijete koje se razvija vidi kao rekapitulaciju razvoja ljudske vrste. (Heackel formulirao teoriju rekapitulacije – «ontogeneza rekapitulira filogenezu») Dječja igra, umjetnost i socijalno ponašanje promatrani su kao rekapitulacija ranijih faza razvoja čovječanstva.

Kako je Hall stario, njegov se interes okrenuo prema zadnjoj trećini života. 1922. objavio je drugo značajno djelo Starenje u kojem je opisao psihologiju poznih godina. Zanimanje za starenje bilo je u to vrijeme neobično i Hallov rad je bio ne samo pionorski već veoma dugo i jedinstven.

Hall je bio zaneseni zagovornik eugeničke kontrole. Čvrsto je vjerovao u «više» i «niže» ljudske rase. Vjerovao je da su «negroidne rase» na ranijem stupnju ljudskog razvoja ovisne o «višim» bijelim rasama glede svog razvoja i nadzora.

Hall je bio inspirativan nastavnik mnogih poslijediplomskih studenata te je razmatrao značajne životne teme: utjecaj godina djetinjstva, adolescenciju, starenje, umobolnost, religiju, seks, smrt i besmrtnost.

Hall je većini američkih psihologa prvi omogućio da upoznaju Sigmunda Freuda i da slušaju njegova predavanja. Hall je i sam uočio seksualne interese kod djece pa je bio skloniji Freudovim gledištima od mnogih svojih suvremenika. Bio je uvjeren da «seks igra vodeću ulogu u životnoj drami». Prvi je 1907. predložio da se seksualni odgoj uvede u škole.

20.-eta godišnjica sveučilišta Clark 1909. – Freud, Jung i Hall: Povijesna ekspedicija u Ameriku. Hallovo orgamiziranje konferencije na Clarku bilo je važan doprinos razvoju psihologije i neki kažu da se on najviše i pamti po tome što je Freuda i Junga doveo u Ameriku da održe svoja predavanja grupi psihologa i znanstvenika.

21

Page 22: Povijest Psi

Hallova autobiografija Život i ispovijedi jednog psihologa iznimno je iskren i otvoren prikaz njegova života, no ima ogorčen i obrambeni ton. U njoj je opisao ono što je smatrao zaprekama napretku psihologije, ukljkučujući James-Lengeovu teoriju emocija, Tichenerovu klasičnu introspektivnu psihologiju i mentalno testiranje, psihofiziku, rasprave između strukturalizma i funkcionalizma i ekstremni biheviorizam.

Prethodnici funkcionalizma u perspektivi

Zanimanje za funkcionalno zajednička je karakteristika ljudi o kojima se raspravljalo u ovom poglavlju. Darwin: Različite strukture i ponašanja omogućuju životinjama da se prilagode okolini. Prirodnom selekcijom se učestalost takvih struktura i ponašanja mijenja te vrste evoluiraju. Galton: Te koncepte i pristup je proširio na proučavanje ljudske svijesti. Cattell: Također je proučavao i mjerio mentalne funkcije, ali je ustanovio da je potreban pristup psiholoških mjera ili psihometrijska procjena mentalnih funkcija. James: Isto se zanimao za ljudsku svijest stvorivši širu psihologiju i dovevši u pitanje ograničene pristupe svijesti. Hall: Bio je pionir u proučavanju djece, adolescenata i starijih osoba – današnja razvojna psihologija životnog vijeka. Hall je bio genetički psiholog i njegova su se temeljna pitanja uvijek odnosila na prilagodbenu vrijednost i značenja.

Cattell i Hall su osnovali i izdavali prve psihologijske časopise i pisali u njima, a bili su aktivni i u APA-i. Odsjeci za psihologiju koje su vodili (Columbia i Clark) pružili su obrazovanje u području psihologije mnogim studentima. Jamesova Načela psihologija brzo su postala udžbenik psihologije koji su čitale generacije studenata.

Slijedeći teoretske pristupe Darwina i Galtona, Cattell, James i Hall su ustanovili funkcionalistički pristup psihologiji u SAD-u. Mnoge njihove interese i predmete istraživanja preuzeli su psiholozi funkcionalisti preko kojih oni nastavljaju utjecati na suvremenu psihologiju.

10. POGLAVLJE: FUNKCIONALIZAM NA SVEUČILIŠTU U

CHICAGU I SVEUČILIŠTU COLUMBIA

Funkcionalizam je bio prvi pravi američki pravac u psihologiji. Nastao je na sveučilištu u Chicagu .1986.g. John Dewey napisao je prvi članak koji formalno označava početak funkcionalizma. Funkcionalizam je nastao s namjerom da bude obuhvatna, pragmatična, korisna američka psihologija..

John Dewey

Završio je fakultet na Vermontskom sveučilištu, bio je učitelj i zalagao se za reformu školstva.Nakon tga upisuje psihologiju kod Stanleya Halla, pod čijim je mentorstvom doktorirao.!984. objavio je jedno od svojih malobrojnih empirijskih istraživanja – procjena razvoja jezika kod dvoje male djece.1986.u časopisu Psychological review objavio je rad „Pojam refeksnog luka u psihologiji“ koji je postao klasičnim psihologijskim djelom i označava početak funkcionalizma. Pod

22

Page 23: Povijest Psi

Darwinovim utjecajem dewey naglašava funkcije i prilagodbenu vrijednost uma i svijesti. On promatra refleksni luk kao cjelinu, kritizira podražaj-odgovor i osjet-ideja budući da upućuju na na odvojene psihološke entitete a ne na koordinirane cjeline. Naglasio je da se odgovori i ideje naleze uvijek u funkcionalnom kontekstu pr. djeteta koji poseže za plamenom svijeće.: Kže da se ponašanje i svijest ne mogu podijeliti u dijelove, elemente, potrebno ih je razumijeti s obzirom na ulogu što je imaju u prilagodbi organizma okolini.

Dewey tvrdi da je glavno svojstvo podražaja to što se jevlja u kontekstu, doživljava ga određeni pojedinac s odeređenim karakteristikama, podražaje terba promatrai kao psihološke događaje, ane samo fizičku energiju iz okoline.Kulturu ,obrazovanje i susatav vladanja vidio je kao ono što razlikuje ljude od drugih,smatrao je da ej obrazovanje ključno sredstvo koje omogućuje da u borbi za preživljavanje ljudi imaju mogućnost funkcioniranja i natjecanja na razuini svojih najboljih sposobnosti. djelo Škola i društvo,psihologiju vidi kao osnovu teorije i prakse obrazovanja, obrazovni sustav treba zadovoljiti 4 osnovne psih. potrebe djeteta : potrebu za razgovorom, znatiželju, konstruktivnost i umj. izražavanje.Jako je drža o prakse i želio je tip škole gdje djeca nebi učila napamet već bi ih se poticalo na razmišljanje.

1896. otpočeo je labaratorijsku školu za djecu do 14 god. gdje je želio proučavati način razmišljanja u učenja djece i traženja najboljih metoda, bio je uzor i ostalim školama a i imao jemeđunarodni utjecaj u reformama školstva.Protivio se mehaničkom učenju, želio je djeci razvijati kreativnu inteligenciju i svestranost a ne prenostiti konvencionalno znanje.Nije dozvolio formalnu obuku učitelja u svojoj školi, i zato napušta sveučilište. U obrazovanju je nastavio voditi „pokret za napredak“ koji je u kasnijim godinama postao parodijom onoga šro je Dewewy namjeravao, ali koji je u prvi godinama imao značajan utjecaj na obrazovni sustav u Americi.

Deweyeva karijera kao psihologa završila je 1904., nikada nije ostao utjecajan lik u pov. psihologije jer nikada nije proveo kontroliran eksperiment, nije vodio empirijska istraživanja , nikada nije primjenio psihološki test nit je utemeljio neki psi. pravac, a opet je jedan od osnivača američke psihologije.

ANGEL I CAR FUNKCIONALIZAM NA SVEUČILIŠTU U CHICAGU

Kada je Dewey napustio Sveučilište u Chicagu vodstvo je preuzemo nj. Učenik James R. Angell. Na Harvardu je učio kod Jamesa, a i slušao je predavanja Wundta u Leipzigu. 1895. postaje docent na Sveučilištu u Chicagu i napreduje do titule dekana.

Angelov funkcionalizam

Angel funkcionalizam vidi kao nešto bitno drugačije od strukturalizma : 1. f.- psihologija mentalnih operacija ili funkcija,psihologija svijesti u smisli- kako i zasto ona postoji? Čemu um služi? vs. S-psihologija mentalnih elemenata. psihologija svijesti u smisli- što je ona? Što je um? 2. funkcionalist opisuje operacije uma i funkcije svijesti u stvarnim životnim uvjetima. Svijest se prilaođava omogućujući ljudima da funkcioniraju i da se prilagode uvjetima okoline, svijest .posreduje između okoline i potreba organizma,aktivna je i u stalnoj promjeni te se ne može zaustaviti da bi se analizirala njena struktura. Psi. Mora proučavati mišljenje a ne misli. 3.

23

Page 24: Povijest Psi

podrazumijeva stalnu interakciju psih. I fizičkog, ne postoji prava razlika, oni su jedno.Tri glavna Drawinova doprinosa psihologiji prema Angelu : njegova doktrina o instinktima, ideja kontinuiteta u umovima životinja i istraživanje izražavanja emocija.Angell se posebno bavio evolucijom int. I povijesti instinkta, proveo je brojne pokuse učenja labirinta sa štakorima.

Harvey A Car

Radio je kao Watsonov asistent na komparativnoj psihologiji, te studirao kod Angela. Napisao je doktorsku disertaciju pod naslovom Vidne iluzije poktera pri zatvaranju očiju, istraživanje koje je dovelo do izučavanja autokinetičkih učinaka. Predavao je uvod u psihologiju te eksperimentalnu i komparatoivnu psi.Carr je razmotrio dokaze za postojanje svijesti kod životinja, u proučavanju životinja Car je bio radikalni biheviorist , ali u proučavanju ljudi nije se volio nazivati bihevioristom preferirajući fleksibilniji i širi pristup.

WOODWORTH I THORNDIKE : FUNKCIONALIZAM NA SVEUČILIŠTU COLUMBIA

Nisu bili formalno pripadnici funkcionalističke škole ali je njihov pristup psihologiji bio sličan onome čikaških psihologa.

Woodworth

Na njega su utjecali James i Hall. Psihologiju je studirao kod Jamesa, a na Hardvardu se sprijateljio s Thorndikom I Cannonom.Woodworthova rana istraživanja

Zajedno s Thorndikom proveo je niz eksperimenta o transferu vježbe tj. učincima poboljšanja jedne mentalne funkcije na učinkovitost drugih funkcija. U podlozi njihovih istraživanja bila je obrazovna doktrina formalne discipline. , prema toj doktrini mogue je uvježbati i disciplinirati um.; napornim radom i učenjem disciplinirajućih predmeta,pr. Latinskog i grčkog ,mentalna vlakna postaju aktivnija podatnija i snjažnija. Sto bi se ti predmeti morali učiti radi vježbe i razvijanja umaNjihovi pokusi bili su elaboriraniji od Jamesovim, istraživali su mentalne funkcije kao što su procjena površine ili prosuđivanje duljine ili težine, a potom bi ispitanike uvježbavali ili u ispitivanim ili drugim funkcijama i konačno su ispitanici rješavali ponovno prvi zadatak. Opažen je tek mali pozitivni transfer,a katkada su učinci bilii negativni..rezultati nisu išli u prilog doktrini formalne discipline. Transfer može imati jak utjecaj na naše živote, a može biti pozitivan i negativan.

Woodwoethova psihometrijska istraživanja

Woodwort je pod mentorstvom Catelal testirao ljude različitih rasa koji će doći na jednu izložbu, Catell je u tome vidio izvanrednu mogućnost prikupljanja antropoloških i psi poadataka.Zauzeo je pravedan i razuman stav po pitanjima rasnih razlika u rezultatima testova. Naglasio je da se antropološke i psihološke klasifikacije često temelje na fizičkim, fiziološkim ili psihološkim svojstvima. Tvrdnje o jasnim razlikama među rasama su netočne prema W. Jer naglašavaju razlike između prosjeka rupa,a

24

Page 25: Povijest Psi

zanemaruju visok stupanj preklapanja. Smatrao je da je teško uspoređivati rasne skupine prema inteligenciji, smatrao je da se svaka skupina mora promatrati u uvjetima njezine postojbine, veličine skupine, mogućnosti migracije i običaja.Razvio je i proučavao razl. specifične testove, dao osnove testovima nauroticizma.

Napisao je monumentalno djelo Eksperimentalna psihologija koje pisao 20 god. Još je napisao i Suvremene psihologijske pravce- naglašavao je da nijedan pravac nije pravi, tolerantno i otvoreno gledište.

Bezpredodžbene misli-ustanovio je da se neki voljni pokreti događaju bez predodžbi i osjeta. Da bi istrežio te misli bez predodžbi, proveo je introspekcijuu trenucima kada su mu na um padale nove ideje. Zaključio je da nove msili padaju na pamet bez specifičnog sadržaja i da su takve nove ideje određene pamćenjima prošlih doagađaja.U proučavanja rada uma W. je uvidio potrebu za razl.pristupima.

Woodworthova motivacijska psihologija

Kaže da podražaji ne izazivaju odgovore, oni izazivaju odgovor ali oblik i energija odgovora mogu biti neovisni o podražaju. Naglasio je važnost stanja organizma koji podražaj prima. Podražaj rijetko kad djeluje na organizam u stanju mirovanja, pa aktivnost oranizma često utječe na odgovor.Motivacijske varijable su važne odrednice ove pozadinske aktivnosti, nalašavao je učinke nagona, i popularizirao pojam nagona. Opisao je različite nagone. Osnovni nagoni proistječu iz biološki potreba organizma i tu spadaju nagon za ranom, vodom i seksom, Drugi se sastoje u neuromuskularnim pripremama na podražaj. Ostali nagoni mogu biti osobne ambicije ili profesionalni interesi. W. Je vjerovao da svi nagoni imaju važan utjecaj na ponašanje i mentalne procese.

Kako bi naglasio važnost motivacije : nova formula : podražaj-organizam-odgovor. Predložio je stvaranje stručnom pojmovnika.

EDUARD LEE ThORNDIKE

Bavio se istraživanjem učenja kod životinja i proveo neke od najpoznatijih pokusa u povijesti psihologije. Radioje eksperimente o učenju kod pilia. Uz pomoć dvoje sjece iz susjedstva proveo je POKUS u kojem su pilići trebali pronaći put iz ograđenog prostora kroz izlaz u prostor gdjr je bila hrana, voda i drugi pilići. Pilići bi se jako uznemirili , te bi jurili gore dole glasno pijučići. Nakon brojni neuspjelih pokušaja konačno bi našli izlaz. Kada bi i ponovno stavljali u pregradak, izlaz bi pronalazili sve brže. T je otkrio da kada se pile suoči sa samoćom, zarobleno zidovima, odgovara na to činei ono štp bi u sličnoj prilici, u prirodnim uvjetima došlo do oslobađanja. Neke od tih aktivnosti dovode do uspjeha i zadovoljstvo koje se zbog toga javlja utiskuje te aktivnosti. Eksperimente s pilićima počeo raditi pod Morganovim utjecajem.

Mačke u problemnim kutijama. T. Je izradio 15 problemnih kutija. Gladnu bi mačku stavio u kutiju i ona je trebala naučiti pobjeći i domoći se rane pomoću specifičnog odgovora.npr pritisak na polugu ili povlačenje konopca.Kada bi odgovor bio pravilan, T. Bi otvorio vrata kutije omogućujući mački da izađe.Kada bi se prvi put mačke našle u kutiji,one bi više puta uzaludno pokušavale izaći- Th. Je to nazivao ponašanjem «pokušaj-pogreška». Poslije bi, slučajno došlo do pravog odg i mačka bi

25

Page 26: Povijest Psi

izašla do rane. Vježbom se broj pogrešnih pokušaja smanjivao i na kraju bi mačka izašla iz kutije vrlo brzo.

Zakon efekta- njime vođeno ponašanje koje je vidio. Problemna kutija- podražajna situacija u kojoj gladna mačka daje brojne odgovore. Većina odg.praćena je «razočaranjem» tj. neuspjehom, tako da asocijacija ili veza između tih odgovora i podražajne situacije postupno slabi. Manji broj odgovora dovodi do « zadovoljenja» tj. izlaska iz kutije i pristupa hrani, te se veza između tih odgovora i podražajne situacije pojačava. Prema T.zadovoljenja i razočaranja djeluju selektivno na utiskivanje određenih veza podražaj-odgovor i slabljenje drugih. Kod odgovora koji izazivaju zadovoljenje veza sa situacijom čvršće se «zalijepi» nego kod odgovora koji proizvode razočaranja, čija veza slabi.

Th.je koristio 15 različitih kutija, one su zahtijevale razl.odgovore a jedan od najvažnijih nalaza bio je da se ti odgovori ne uče podjednakom lakoom.

Mačke koje su testirane u više kutija progresivno brže uče izaći iz njih. One postaju « mudre u pogledu kutija» i nauče pobjeći s minimalnim naporom. Razvile su setove učenja.

Ustvrdio je da se sva ponašanja ne mogu podjednako brzo mijenjati potrepljenjem.

Mills je kritizirao T., rekao je da kada se životinje uklone iz svog uobičajenog okoliša mogu biti zbunjenje da se ne ponašaju normalno.Kasnije se više posvetio obrazovanju i postao autoritet u mjerenjima na području obrazovanja te, s Deweyem jedan od vođa pokreta za napredno obrazovanje.

Thorndikeov razvoj mentalnih mjerenja

Prepoznao je stvarnost i važnost individualnih razlika i vjerovao je da je jedan od glavnih zadataka psihologije razviti tehnike koje e omogućiti mjerenje tih razlika. Inteligenciju je smatrao kombinacijom brojnih speceifičnih umijeća sposobnosti, razvio je test int. Koji se sastojao od subtestova za mjerenje dopunjavanja rečnica (c) arimetike (a) rječnika (v) i sposobnost praenja uputa /d) Taj CAVD test koristo se na Sveučilištu Columbia i drugim institucijama za mjerenje sposobnosti studenata.T.je vjerovao da ti subtestovi mogu mjeriti različite sposobnosti koje kod određene osobe mogu ali i ne moraju korelirati.

Smatrao je da su individualne razlike nasljedne, vjerujući da su genetski faktori od primarne važnosti te da he sustavna eugenika jedina nada za popravljanje ljudske vrte.Protivio se obrazovnom egalitarizmu,predlagao je da se djeci s različitim razinama sposobnosti pruže razl.mogućnosti obrazovanja,budući da škola može učiniti vrlo malo u modifikaciji djetetova intelektualnog položaja.Suprotnost od Deweya.

Preferirao je precizan, kvantitativan pristup procjeni psiholoških fenomena,bavio se i primjenjenim istraživanjima,proveo istraživanje kvalitete života u gradovima- g faktor.

Zaključak

Danas funkcionalizam više ne postoji kao formalni pravac u psihologiji, te je nemoguće imenovatu neko sveučilište kao matično za funkcionalističku psihologiju.

26

Page 27: Povijest Psi

Paradoksalno, dok je vrlo malo formalnih funkcionalista, skoro svi psiholozi su dunkcionalisti po svom zanimanju za mentalne funkcije kao način adaptacije ili prilagodbe okoline.12. POGLAVLJE: BIHEVIORIZAM JOHNA B. WATSONA I

RAD IVANA PAVLOVA

WATSON (1878.- 1958.)

- definirao biheviorizam, ustanovio njegov predmet mjerenja i metode istraživanja, tadašnji glavni američki biheviorist

- loš učenik, teško upao na koledž, morao se sam financirati, otišao na sveučilište u Chicago gdje se javlja zanimanje za psihologiju

- prva istraživanja na štakorima- pojava složenijih ponašanja s povećanjem dobi životinja i također porast i moždanih vlakana u korteksu

- aparaturu za pokuse radio sam, nema teorijskih osnova, sve radi sam- 1903. doktorirao- disertacija Obrazovanje životinja- 1904. razmatranja o tome da se psihologija treba baviti ponašanjem- nije se

slagao s Titchenerom, strukturalističkim pristupom i metodom introspekcije- Koristio Smallovu paradigmu labirinta za proučavanje učenja kod životinja (na

kraju labirinta hrana i štakori trčkaraju do nje, uče put)- otkriva da nikakvo uklanjanje osjeta ne usporava i ne otežava učenje puta u

labirintu kod štakora- jedino mijenjanje samog puta dovodi do grešaka te zaključuje da su njihovi mišići naučili put

- protivnici vivisekcije kritizirali njegov rad- proučavao i ptice te njihovo instinktivno ponašanje- prethodilo Lorenzovom

„utiskivanju“- odlazi na Johns Hopkins sveučilište gdje je docent i vodi časopis Revija za

psihologiju- sloboda u radu jer nema nadređene i može publicirati slobodno svoje radove

- 1913. objavljuje Bihevioristički manifest- tvrdi da se svijest ne može istraživati, negira introspekciju, cilj psihologije jest predviđanje i kontrola ponašanja, zalaže se za objektivne, eksperimentalne metode istraživanja

- Psihologija- znanost o ponašanju, S-R psihologija, utjecaj Pavlovljevog rada na Watsonov biheviorizam

- Ponašanje životinja relevantno za razumijevanje ljudskog ponašanja- Pokusi na životinjama u svrhu dokazivanja biheviorizma- Uvodi metodu uvjetovanih refleksa te ju predlaže kao zamjenu za introspekciju

(vjera u široku primjenu ove metode)- Organizirao istraživački laboratorij za proučavanje razvoja djece- opažali

reflekse i emotivne reakcije novorođenčadi (brojni refleksi i 3 emotivna odgovora: strah, bijes i ljubav)- potvrđen Watsonov model ponašanja: specifični podražaji izazivaju specifične odgovore na pouzdan i predvidljiv način

- Pokazao da se strahovi mogu naučiti, da nisu urođeni( primjer uvjetovanja straha kod malog Alberta)- ovo uvjetovanje temeljilo se na kazni, jaka buka kad bi dijete posegnulo za štakorom , također ti rezultati nisu uspješno replicirani od drugih autora te je priča o protuuvjetovanju neistinita

27

Page 28: Povijest Psi

- Skandal oko Watsonovog raskida braka zbog afere s asistenticom Rosali-om Rayner- otpušten s fakulteta, osuđivan od strane mnogih, napustio psihologiju- počeo se baviti trgovinom i reklamiranjem

- Prvi koristio demografska istraživanja ciljane populacije potrošača i nudio besplatne uzorke za popunjavanje upitnika

- Cilj reklamiranja je učiniti ljude nezadovoljnima onime što imaju- Angažirao autoritete u reklamama- Manipulirao osjećajima potrošača, uspješno reklamirao na radiju- Dobio stipendiju za daljnje proučavanje djece- s Mary Cover Jones istraživao

prevladavanje strahova (eksperiment s Petrom B., dečko se prirodno bojao kunića i sličnih životinja i predmeta) – najučinkovitija metoda je bila izravno uvjetovanje (dečko je jeo i oni su mu svakim danom sve više približili kunića ali tako da se on nikada ne osjeća ugroženo i uplašeno, na kraju dečko papao i mazio zeku) - to se i danas široko koristi u bihevioralnim liječenjima strahova i fobija

- Što se tiče Watsona i stavova o urođenom nasuprot stečenom, prvo je koristio dosta pojam instinkta te instinktivnog ponašanja, no kasnije kada se usredotočio na ljudsko ponašanje, više je govorio da su sva ponašanja spoj instinkta i navika, a kasnije su prevladale samo navike u njegovim učenjima, instinkti za Watsona više ne postoje- okolina predstavlja sve (nema nasljednih sposobnosti, talenata, mogućnosti, sklonosti i vokacije)

- Instinktima zamjerao cirkularno objašnjenje te što se ne mogu istraživati, a navike mogu

- Eksperimenti suživota mačića i štakora ili ptica od ranih dana- autor Zing Yang Kuo- potpora biheviorizmu

- Bihevioristička utopija- svijet oslobođen prošlosti- Odgajao vlastitu djecu u propast- odgajao ih u skladu sa svojom knjigom

„Psihološka njega novorođenčadi i djece“ koja promovira hladan, strog i suzdržan odnos s djecom kao da su mali odrasli ljudi- kasnije žali zbog te knjige jer nije dovoljno o toj temi znao

- Njegov doprinos psihologiji velik i značajan za daljnji razvoj i istraživanja-za života na kraju ipak dobio priznanja za svoj rad

PAVLOV (1849- 1936)

- 1891. organizirao Institut eksperimentalne medicine u Petrogradu gdje je provodio istraživanja

- podržavao mišljenje Sečenova da su sve fizičke aktivnosti refleksi koji nastaju kombinacijom ekscitacije i inhibicije

- 1904. dobio Nobelovu nagradu za istraživanje procesa probave- proučavajući probavu kod pasa slučajno je otkrio da psi luče slinu i na druge

podražaje osim hrane te ih je nazvao „psihički podražaji“- uvjetovanje je proučavano i mnogo prije Pavlova, opisano već u 17. stoljeću,

podrobnija istraživanja proveo je Twitmyer 1902. ispitujući patelarni refleks i otkrivši da se on javlja i na samo zvonce koje je rabio prije no što je lupnuo čekićem po patelarnoj tetivi

- Pavlov je postavio teoriju klasičnog uvjetovanja (bezuvjetni podražaj i bezuvjetna reakcija, uvjetovani podražaji i uvjetovane reakcije te uvjetovani podražaj i bezuvjetna reakcija na kraju uvjetovanja)

28

Page 29: Povijest Psi

- otkrio generaliziranje uvjetovanih podražaja pri uvjetovanju (UR se s UPgeneralizirala na ostale podražaje)

- sekundarno uvjetovanje- gašenje uvjetovanja- diskriminacija podražaja- kad su slični, teška diskriminacija- temelji za

eksperimentalnu neurozu (razlikovanje kruga od elipse- javljanje akutne neuroze kod pasa)

- Pavlov se počeo baviti neurozama i psihozama- Uočio individualne razlike u pasa te ih podijelio u 4 skupine prema

Hipokratovoj tipologiji - te su razlike uglavnom genetski određene, ali nije zanemario utjecaj okoline - ispitivao utjecaj bogate i osiromašene okoline na razvoj štenaca

- Bio je u sukobu s tadašnjom boljševičkom vladom Rusije te je želio emigrirati, ali mu nisu dali, samo je u 2 navrata bio u posjetu u SAD-u gdje je dobro prihvaćen

29