Upload
lymien
View
219
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
11
I S T O R I J A
Februar 2010.
N
a Vidovdan 1914. godine u
Sarajevu, Gavrilo Princip, pripad-
nik organizacije “Mlada Bosna”
ubija austrougarskog nadvo-
jvodu, prestolonaslednika
Franca Ferdinanda, velikog
pobornika rata protiv Srba i
Srbije. Taj doga|aj je
Austrougarska iskoristila da
postavi ultimatum Srbiji
nepunih mesec dana kasnije,
ta~nije, 23. jula, iste godine.
Srbija je dva dana
kasnije odgovorila
kategori~nim odbacivanjem
poni`avaju}eg ultimatuma, a
28. jula Austrougarska napada
Srbiju i objavljuje joj rat,
~ime je podstakla izbijanje I
svetskog rata.
Ovo su istorijske
~injenice, bez kojih je nemogu}e po~eti
pri~u o herojskom stradanju na{eg naroda.
Sudbina pripadnika “Mlade
Bosne” bila je izvesna. Glavni organizatori
atentata su ili ubijeni ili osu|eni na dvade-
set godina robije, da bi vrlo brzo usled
zatvorske torture skon~ali u mukama sa
svega dvadeset godina.
12. avgusta 1914. godine, aus-
trougarske trupe prelaze Drinu, a 16.
avgusta po~inje ~uvena bitka na Ceru, koja
traje do 19. avgusta. Bila je to prva
savezni~ka pobeda srpske vojske u I
svetskom ratu pod komandom ~uvenih
generala Stepe Stepanovi}a, Petra
Bojovi}a, Pavla Juri{i}a… 27. avgusta
austrougarske trupe su proterane.
Ubrzo potom, 8. septembra
usledio je drugi napad austrougarskih
snaga. Srbi se nalaze u te{koj situaci-
ji. Pobeda koju su izvojevali na Ceru
ih je moralno oja~ala, ali materijalno i
fizi~ki oslabila.
16. novembra po~inje bitka
na Kolubari. Neprijatelj napada na
dva fronta, vojsci je ponestalo hrane,
ode}e, obu}e, a pre svega municije.
Dolazi do povla~enja, a sa vojskom se
povla~i i narod koji be`i i plja~ka sve na
{ta nai|e. Nastupa op{ta anarhija i
bezvla{}e u srpskim redovima.
Vojvoda Radomir Putnik shvata
ozbiljnost situacije i predla`e prihvatanje
ultimatuma. Ali tada, na scenu stupa jedan
od najve}ih srpskih vojskovo|a svih vreme-
na. Ve} nekoliko puta penzionisan, general
@ivojin Mi{i} preuzima komandu od gener-
ala Petra Bojovi}a nad 1. armijom. Svojom
izuzetnom taktikom, koja je protivure~ila
volji vrhovne komande i regenta
Aleksandra, 3. decembra prva srpska armi-
ja kre}e u odlu~an protiv napad. Iako mal-
obrojni u odnosu na neprijateljske trupe,
Srbi odnose pobedu na Kolubari 9. decem-
bra, zarobljavaju ~ak 40 000 austrougarskih
vojnika, a general @ivojin Mi{i} dobija ~in
vojvode. Bila je to pobeda koja je odjeknu-
la i u Evropi i u svetu.
Ali, dolazi 1915…
Kakva je to bila godina, govori
nam odlomak iz dnevnika Zarije
Vuki}evi}a, {esnaestogodi{njeg dobrovolj-
ca:
Kavaja, 31. decembar 1915.
“Danas je poslednji dan devet-
stopetnaeste! Pomenula se i nikad ne
povratila!
Nikada moja du{a nije vi{e pati-
la, nikada nisam toliko suza prolio, nika-
da moje srce nije bilo ranjivije nego u
ovoj devetstopetnaestoj godini… “
Prvih devet meseci te godine
doneli su Srbiji zati{je. Me|utim, zdru`ena
ofanziva nema~kih i austrougarskih snaga
pod komandom feldmar{ala Augusta Fon
Makenzena po~ela je 6. oktobra. Herojska
odbrana Beograda je 9. oktobra
kona~no ostala bezuspe{na.
Srpska vojska se povla~ila pred
vatrom i okru`enjem prema
Kosovu.
14. oktobra Bugarska
tako|e po~inje ratne operacije
protiv Srbije. Presecaju
`elezni~ku prugu Ni{-Solun.
22. oktobra pada i
Skoplje.
Vrhovna komanda i
vlada imale su dve mogu}nosti:
potpisivanje kapitualcije ili
povla~enje jedinim slobodnim
pravcem, preko Albanije i Crne
Gore.
Vojvoda @ivojin Mi{i}
je insistirao da se primeni taktika sa
Kolubare. Ipak, procenjeno je da je stanje
morala vojnika na niskom nivou za
izvo|enje protiv udara i pristupilo se
pripremama za povla~enje.
Od 28. novembra 1915. pored
vojske i civila iz Srbije su izme{teni svi
organi dr`avne uprave. Kralj, ~lanovi vlade,
ministarstava, sudova i ostalih institucija delili
su sudbinu vojnika, `ena i dece. Odstupanje
se odvijalo prema planu u tri kolone. Dve su
savladavale put preko albanskih planina,
a jedna preko Crne Gore. Prose~na visi-
na planina preko kojih se prelazilo bila
je 1.800 metara, a rezerve hrane sa koji-
ma se krenulo na put nisu bile dovoljne
ni za deset dana. A oni su samo hodali
i hodali…
Mo`ete zamisliti taj najve}i
egzodus u savremenoj srpskoj istoriji?
Mislim da dana{nji ~ovek to
ne bi pre`iveo.
Hladna zima, op{ta glad,
iscrpljenost stanovni{tva, plja~ke i
ucene na putu od strane Arnauta i
pored za{tite Esad Pa{e, tada samo-
proklamovanog predsednika albanske
vlade.
Naravno, austrougarska vojska je
poku{ala da prese~e srpske iznemogle
kolone u odstupanju, ali u tome su ih
spre~ile crnogorske jedinice pod komandom
serdara Janka Vukoti}a. (^uvena
Mojkova~ka bitka, 6. januara 1916.)
Dolaskom na jadransku obalu
muke vojske i naroda se nastavljaju. U
Skadru i Dra~u se na{lo 185.000 ljudi na
ivici `ivotne snage, `eljno o~ekuju}i pomo}
saveznika, koja je kasnila.
Na visini istorijskog trenutka bio
je vrhovni komandant srpske vojske, regent
Aleksandar Kara|or|evi}. Iako ozbiljno
bolestan, odbio je ponudu saveznika da
bude upu}en u Italiju na le~enje. Ostao je
uz svoju vojsku i uz svoj narod, a u Skadru
je nad njim izvre{ena hirur{ka intervencija.
Poku{avao je i dalje da na svaki na~in
izdejstvuje pomo} saveznika.
Istinito i dramati~no, regentovo
pismo upu}eno ruskom caru Nikolaju II je
kona~no imalo efekta. Ruski ultimatum
upu}en saveznicima glasio je:
“Ukoliko se srpska vojska
odmah ne izbavi iz Albanije, Rusija
prekida savez sa Antantom i sklapa sep-
aratni mir sa Nema~kom!!!”
Kona~no su saveznici preduzeli
konkretne mere. Prvih 12.000 najugro`eni-
jih boraca preba~eno je u Bizertu, luku u
Tunisu, gde su postojale francuske bolnice.
Ipak, srpska vlada je ulo`ila protest i tra`ila
da se vojnici evakui{u {to bli`e Srbiji, pa
je za zbrinjavanje 150.000 ljudi izabrano –
ostrvo Krf.
Gr~ka je u tom trenutku bila neu-
tralna zemlja.
5. januara 1916. francuska vlada
donela je odluku da njihove elitne jedinice
okupiraju Krf.
^inilo se da stradanju nema kraja.
Kona~no, 18. januara 1916. prvi
savezni~ki brod sa Srbima je uplovio u
Guviju, luku udaljenu 9 kilometara severno
od grada Krf. Do 21. februara 1916. sa 43
savezni~ka broda evakuisano je vi{e od
150.000 ljudi na “ostrvo spasa”, kako su
tada Srbi prozvali ostrvo Krf.
nastavi}e se…
Aleksandra Maksimovi}
ZBOGOM LETO, JESENI I ZIMO
MI IDEMO DA SE NE VRATIMO
Poruka starog kralja Petra narodu
u povla~enju:
Znam da su svi Srbi gotovi umreti
za otad`binu. Godine su mi oduzele
oru`je iz ruku. Va{ izabrani kralj,
nema vi{e snage da povede svoju
vojsku u boj na `ivot i smrt.
Ja sam samo slabi starac, koji
ni{ta ne mo`e da uradi, sem da vas
blagoslovi, sve vas srpski vojnici,
gra|ani, `ene i deco srpska.
Ali vam se na jedno zaklinjem –
ako nam nove borbe spremaju
sramotu, da budemo pobe|eni, ne}u
pre`iveti tu propast, nego sa
otad`binom umreti i ja.
Petar, s.r.
www.serbianmirror.com
Edmond Rostan, pesnik koji je postigao svetsku slavu svojim Siranom od
Ber`eraka i njegovim herojskim podvizima, jednu poemu je posvetio srpskom kralju
Petru Prvom Kara|or|evi}u.
Bolestan u postelji, Rostan je u svojoj ku}i u Kombu, u novinama video fotografiju.
Kralj Petar u zapregi koju ~etiri vola vuku kroz blato klisure prema sne`nim
vrhovima albanskih planina. Kralj, iako su ga svi molili nije `eleo da napusti svoje
vojnike. Star, umoran, bolestan.
Siranovog tvorca je ta fotografija inspirisala da napi{e poemu od osamnaest stro-
fa. Rekao je:
“Kada sam to video, u~inilo mi se da je sam Homer izgnan u srpske krajeve,
spregnuo kralju ta ~etiri vola!”
A {tampa tog vremena, veli~aju}i do zvezda hrabrost i po`rtvovanost tog
sedamdesetogodi{njaka, {to svoju krunu i u izgnanstvo nosi hrabro, rado su napom-
injale da je kralj Petar Kara|or|evi} vojnu akademiju zavr{io u San – Siru.
Priznanje tako slavnog pesnika podizalo je moral na{im ljudima na Krfu.
Poemu “Kralj Petrova ~etiri vola” sa francuskog na srpski jezik preveo je Milutin
Boji}, tada najve}a nada na{eg pesni{tva. Ne{to kasnije je njegova “Plava grobnica”
bila veliko borbeno nadahnu}e borcima na Solunskom frontu i do danas ostala ukle-
sana na spomen plo~i na ostrvu Vido.
Srpska ku}a u Gr~koj, u kojoj je na{ konzulat
Mauzolej na ostrvu Vido
Feljton: Krfska epopeja (2. deo)
12 Februar 2010.
V A [ A I S K U S T V A
M
Moj mu` Dragan i ja smo imali
priliku da ga posetimo i ovog,
pro{log leta na Hilandarskom
imanju van Svete Gore, zvanom Kakovo.
Za mene je to bio tre}i susret ocem
Jovanom, a za Dragana peti put. Veoma
smo ponosni na te hodo~asne susrete. Po
tradiciji, Svetu Goru i Hilandar mogu
pose}ivati samo mu{karci, dok malo mesto
Kakovo mogu posetiti svi hodo~asnici i tur-
isti.
U`asni po`ar u Hilandaru pre
nekoliko godina naneo je neprocenjive {tete
manastiru. Izgorelo je desetine crkava iz
12, 13, 14 veka, kao i iz kasnijeg perioda,
dragocena biblioteka, o{te}ena je manastirs-
ka riznica, izgoreo veliki broj mona{kih
kelija. Jedna od o{te}enih je i kelija Oca
Jovana u kojoj izgorela njegova li~na bib-
lioteka sa brojnim knjigama, uklju~uju}i i
tomove njegovih autorskih dela. Zbog ren-
oviranja i ponovne izgradnje manastira,
koje }e uzgred re~eno, trajati desetinama
godina zbog siroma{tva za samofinansiran-
jem i skromnih priloga, Oca Jovana su pre-
mestili u mali manastir Kakovo,
Hilandarsko imanje van Svete Gore.
Ogra|eno drvenom ogradom, imanje odi{e
mirom i zelenilom, uprkos svakodnevnim i
brojnim posetiocima iz celog sveta, a pon-
ajvi{e iz Srbije.
Stotine hektara predivne {ume,
maslinjaci, ribnjak, velika strugara, okru`uju
ovaj mali, lepi manastir. Tu je i knji`ara
~ije poslove vodi pomno brat Moma, koji
uzput toplo do~ekuje putnike-namernike
slu`e}i ih kafom, ratlukom i hladnom man-
astirskom vodom pod velikom nastre{nicom
kao gostoprimnicom. Unaokolo, na imanju
se nalaze drvene ku}ice, bungalovi gde `ive
radnici i njihovi pomo}nici, a ~esto su tu i
gosti-volonteri, koji umesto godi{njeg
odmora daju svoj doprinos radom na man-
astirskom imanju. Neki provode tu i vi{e
godina dobrovoljno pru`aju}i svoje usluge
dok u`ivaju u manastirskoj ti{ini i molitva-
ma. U jednom od tih malih vajata `ivi Otac
Jovan i "de~ko" Vlada (kako ga zove Otac
Jovan, iako je oko 50-tak godina star), koji
je tu da Ocu pripomogne, ako uztreba i da
asistira u ba{ti. Ba{ta?!
Sveta Gora, po propovedanju, je
ba{ta Majke Bo`ije, koju joj je poklonio
njen sin, Isus Hristos, kad ga je posetila tu,
na njegovom isposni~kom putovanju. Zbog
toga je Isus i
zave{tao Svetu
Goru samo Majci,
iz po{tovanja, da
druga `enska noga
ne kro~i na tlo
Svete Gore.
Otac Jovan,
vo|en Bo`jom
rukom, seli se iz
Engleske i pre
zamona{enja, postaje
glavni Hilandarski
ba{tovan. Svoje
vi{egodi{nje iskustvo
i rad u Engleskoj,
ljubav i samoobrazo-
vanje za ba{tovanst-
vo, preneo je u
Hilandar. Posvetio
se revnosno i doveo
u red ba{tu manasti-
ra, koja je prehranji-
vala monahe i bro-
jne posetioce
Hilandara. Postao je
~uveni Hilandarski
ba{tovan, a tu ljubav
i ve{tinu, kao stogo-
di{njak, preneo je i
u Kakovo, gde je
uveo inovacije i
agrarne strategije. Insistirao je da se uvede
specijalni sistem navodnjavanja kroz celu
ba{tu i odredio vreme ili doba kad mo`e da
se radi u njoj. Ba{ta je obilato nudila
paprike, paradajz, tikvice, krastavac, plavi
patlid`an i ostalo. Dok nam je ponosno sa
{tapom pokazivao obra|ene prostore, nezado-
voljno je ukazivao na zakorele, neobra|ene
povr{ine. @alio se da "ba{ ne mo`e sve da
postigne..." Voli da pi{e, ~ita, vrlo malo
odmara, a ostalo vreme provodi u ba{ti.
Kad smo slede}eg dana, po
dogovoru, opet do{li da provedemo vreme
sa njim, zatekli smo Oca Jovana u ba{ti.
Na kolenima, kle~e}i je ~upao malim
pijukom o{tru travu iz zakorele, suve zeml-
je. Upravo je taj deo pripremao za
pro{irenje ba{te.
Nisam mogla da se na~udim tom
`ilavom 103-godi{njem starcu sa mladi~kim
srcem, {to sa samodisciplinom i ljubavlju
obavlja tako te`ak posao na vrelom,
gr~kom suncu. I sve to uz lepi i mio osmeh
dok nas obave{tava da }e nam se pridru`iti
pod hladom oraha, samo dok se opere i
presvu~e.
Posle sedenja u hladovini, pozvao
nas je u svoju sobu, koja mu slu`i istovre-
meno i kao kancelarija. Na stolu dominira
njegova stara ma{ina za kucanje na kojoj on
svakodnevno pi{e pisma mnogobrojnim pri-
jateljima ili pi{e ~lanke, pesme, knjige.
Dodaje da jo{ nije savladao upotrebu kom-
pjutera, nekako vi{e voli njegovu staru
ma{inu. Onako isposni~ki mr{av, ali ~vrst,
srednjeg rasta i prosede, duge brade, ali
bistre pameti i vedra lica, uz osmeh nam
pokazuje ono {to je "pre`ivelo" Hilandarski
po`ar. Insistirao je da nam pokloni po uzo-
rak njegovih autorskih dela sa dragom nam
posvetom.Otac Jovan stalno ~ita i pi{e.
Napisao je oko dvanaestak knjiga i veoma
puno ~lanaka. Pisao je i pi{e pesme, a jo{ ih
lep{e recituje. Sve pesme iz svoje kolekcije
zna napamet i lepim, grlenim glasom ih nam
rado recituje. ^ita bez nao~ara i lepim,
ispisanim rukopisom nam ispisuje posvetu.
Sve police u sobi su prepune knjiga, koje je
pro~itao ili tek ~ita. Jednom smo ga zatekli
dok ~ita knjigu Matije Be}kovi}a. Redovno
prati sve {to se doga|a u svetu, naravno i u
Srbiji. Ina~e, u njegovoj skromnoj sobi je sve
slo`eno i postoji red. Sve je smireno kao {to
je i on smiren, blag i nasmejan.
Sre}an je {to smo ga posetili.
Posebno se raduje razgovoru sa mojim
mu`em koji je iz Grocke, kod Beograda.
Ina~e, Otac Jovan je rodom iz Um~ara, a
svoje najlep{e {kolske, {egrtske i trgova~ke
dane proveo je u Grockoj, sve do
zarobljeni{tva, u toku Drugog svetskog
rata, kada preko Italije i Nema~ke dospeva
u Englesku.
Na{ razgovor je spontan kao i
teme. Otac Jovan se `ivo se}a detalja iz
svog rodnog kraja i svih pute{estvija kasni-
je, uklju~uju}i `ivot i rad u Engleskoj.
Me|utim, ovaj krepki star~i} se se}a i
detalja iz na{ih susreta prethodnih godina.
Zadivljuju}e, ne samo {to se se}a na{ih
imena, ve} nas pita za na{e odre|ene
~lanove familije. Podse}a nas na
nedovr{ene pri~e i `eli da ih dopunimo sa
novim detaljima. Fascinirani smo intelektu-
alnom vrcavo{}u i lepim, knji`evnim
izra`avanjem, ovog vi{e nego
stogodi{njaka. On ne voli da pominje
godine, kao {to ne voli da pri~a o starosti
i bolestima. Voli da pri~a i da se dru`i sa
mladima. Pozitivan je i veoma pou~an.
Svaki njegov iskaz je savet na mudri na~in
re~en. Sa umetni~kom duhovito{}u ubacuje
{ale i digresije u razgovor.
Ostavljamo ga da se odmori sa
dogovorom da nastavimo }askanje slede}i
put. Stoji na stepenicama vajata oslonjen na
{tap i ma{e nam rukom. Obe}avamo da
}emo do}i i ne mo`emo da sa~ekamo
ponovni susret sa Ocem Jovanom,
Hilandarskim monahom.
nastavak u slede}em broju
Ovaj ~lanak posve}ujem svojoj strini, Nadi Matich iz ^ikaga, koja me je nagovorila da ovo iskustvo preto~im u pri~u. Bosa Mati}-Sulji}, Bloomington, Indiana
SUSRET SA
HILANDARSKIM MONAHOM
Ko je Srbin i mu{koga roda... da Hilandar i Svetu Goru bar jednom poseti...
Otac Jovan, Hilandarski monah, na{a `ivotna inspiracija...
13www.serbianmirror.com
V E R A I T R A D I C I J A
Februar 2010.
V
ladika Nikolaj je u Americi i povre-
meno predavao: u privremenoj srp-
skoj bogosloviji u manastiru Sv.
Save u Libertvilu, u njujor{koj Akademiji Sv.
Vladimira i u ruskim bogoslovijama Svete
Trojice u D`ordanvilu i Sv. Tihona u Saut
Kananu, u Pensilvaniji. U poslednjoj ga je i
smrt zatekla. Upokojio se mirno u Gospodu,
rano u nedelju, na poklade 18/5. marta 1956.
godine. Bio je ustao sa postelje i spremao se
molitvom za slu`enje Svete Liturgije i tako
na molitvi je i preminuo, pre{av{i iz
zemaljske u Nebesku Crkvu da tamo Bogu
slu`i ve~nu Nebesku Liturgiju. Iz manastira
Sv. Tihona prenet je zatim u manastir Svetog
Save u Libertvil i sahranjen kraj oltara crkve,
na ju`noj strani 27. marta, uz prisustvo
velikog broja pravoslavnih Srba i drugih
vernika {irom Amerike. U na{oj zemlji, na
vest o “Dekinoj” smrti, zvonila su zvona po
mnogim crkvama i manastirima i slu`eni su
~etrdesetodnevni parastosi i pomeni.
Pominjem ovde, na kraju, i javno izra`enu
`elju Vladike Nikolaja da bude prenet u
svoju voljenu “Domaju” i sahranjen “tamo
gde je i prvo bukvar u~io”, to jest u manas-
tiru ]elijama u svome voljenom Leli}u.
Napomene
1. Jednog takvog trenutka, iz prvih
detinjih dana, Nikolaj se kasnije se}a u svo-
joj autobiografskoj “Molitvi roba u tamnici”
(Monah Tadija, Pesme molitvene, Minhen
1952, str. 70).
2. Rad je objavljen na nema~kom
jeziku 1910. g. u Bernu; srpski prevod izlazi
sada u Vladi~inim Sabranim delima, knj. II,
Himelstir 1986.
3. Nikolajeva studija “Religija
Njego{eva” pojavila se najpre u ~asopisu
“Delo”, a zatim i posebno 1911. g. i ocenje-
na je kao najumnija studija o velikom
Njego{u. Do`ivela je zatim nekoliko izdanja
(1921. i 1971.). Nikolaj se i kasnije bavio
Njego{em, a naro~ito je zapa`en njegov
Govor o Njego{u, na Lov}enu 1925. g. pri
prenosu Njego{evih kostiju u obnovljenu
kapelu Sv. Petra Cetinjskog, koja je na`alost
danas skinuta sa Lov}ena.
4. Navodimo ovde samo jedan
Nikolajev odlomak o bogomoljcima (iz nje-
gove Saborske besede 1940. g.: “Ognji{te
vere u mraku dana{njice”): “U to vreme
pojavili su se u narodu ljudi, koje su drugi
prozvali bogomoljcima. To su bili ljudi koji
se ni na {ta drugo nisu hteli obzirati osim na
Boga i na svoju du{u; koji su istakli za
na~elo: Po~ni od sebe! Oni su ~itali Sveto
Pismo, pevali duhovne pesme, sastajali se na
molitve, hodili po manastirima, s pokajanjem
ispovedali svoje grehe, postili i pri~e{}ivali
se, razgovarali o ~udesima Bo`jim javljenim
u `ivotu njihovom. Time su oni razgorevali
one `i{ke u sebi. Prezirali su ih, ismevali,
gonili, hapsili, mu~ili (u predratnoj Jugoslaviji
– A. R.) ali oni za to nisu hajali. Nazivali su
ih ludacima. Nazvali su tako i mene. Govorili
su: zar taj Nikolaj koji je toliko `iveo u
prosve}enoj Engleskoj, da se sad dru`i sa tim
ludacima! Oni nisu znali da je Engleska
poja~ala u meni bogomoljstvo. A kad su me
nazvali ludakom, ja sam se radovao. Daj mi,
Bo`e, da to narodno “ludilo” nikad ne oslabi
u meni do kraja `ivota moga”. (Sabrana dela,
knj. XI, 556, Himelstir 1983).
5. Ostao je izme|u ostalog poznat
Nikolajev telegram i Otvoreno pismo
“Gospodinu dr Antonu Koro{ecu, Ministru
unutra{njih poslova “ (avgust 1937) u kojem
se `ali na “pandurski kurja~ki napad 19. jula
na mirnu pravoslavnu litiju pred Sabornom
crkvom u Beogradu” i na gonjenje i hap{enje
mnogih nedu`nih pravoslavnih sve{tenika i
vernika {irom Jugoslavije.
6. Povodom 27. marta gra|ani
Kraljeva, uputili su telegram ~estitanja Ep.
Nikolaju u Beograd, na {to im je on odgov-
orio telegramom: “Bogu blagodarni, narodu
zahvalni, gledamo svetlo u budu}nost bez
pe~ata srama” (“Pastirski glas”, br. 3, 1941).
Tropar sv. Nikolaju Srpskom
Glas 8.
Zlatousti propovedni~e Vaskrslog Hrista
Putovodo roda srpskoga krstonosnoga u
vekove
Raspevana liro Duha Svetoga
Ponose i ljubavi monaha
Radovanje i pohvalo sve{tenika
U~itelju pokajanja svenarodni vladiko
Celovo|o bogomoljne vojske Hristove
Sveti Nikolaje srpski i svepravoslavni
Sa svima svetima Nebeske Srbije
Moli Jedinog ^ovekoljupca
Da podari mir i slogu rodu na{emu.
kraj
Napisao vladika Artemije (Radosavljevi})
@ivot svetog vladike Nikolaja Velimirovi}a (1880-1956) ({esti deo)
O TAJANSTVENOM BO@ANSKOM TROJSTVU
Jer je troje {to svjedo~i na nebu:
Otac, Rijec i Sveti Duh; i ovo je troje jedno.
I troje je {to svjedo~i na zemlji:
duh, i voda i krv; i troje je zajedno.
(I Jovanova 5, 7-8)
Kad ~itamo Sveto Pismo treba budno da motrimo na
svaku re~. Brzom ~itaocu, na primer, ne}e pasti u o~i
razlika koju Jevan|elist povla~i izme|u nebeskog tro-
jstva i zemaljskog trojstva. Za nebesko trojstvo on
ka`e: i ovo je troje j e d n o, a za zemaljsko: i troje
je z a j e d n o. Ogromna je razlika izme|u biti
jedno i biti zajedno. Otac, Sin i Duh Sveti su jedno,
dok su duh i voda i krv samo zajedno, a ne jedno.
Jer i neprijatelji mogu biti zajedno ali ne i jedno. Svi
su ljudi na zemlji zajedno ali nisu jedno. Voda i krv
~ine telo, a duh je duh. Tijelo pak `eli protiv duha a
duh protiv tijela (Galatima 5,17); nisu, dakle, jedno,
ali su ipak zajedno. I kad ~ovek umre, zajednica se
kida i prestaje; krv i voda idu na jednu stranu, a
duh na drugu. Do~im je bo`ansko trojstvo na nebesi-
ma ne samo zajedno nego i jedno.
No ima jedno trojstvo u unutra{njem nebu
~ovekovom, koje treba da bude ne zajednica nego
jedinstvo, da bi ~ovek bla`en bio i ovoga i onoga
sveta. To je jedinstvo uma, srca i volje. Dokle je ovo
troje samo u zajednici, dotle je ~ovek u ratu i sa
samim sobom i sa nebeskim Trojstvom. Kada pak ovo
troje postane jedno, tako da nijedno ne vlada i nijed-
no ne robuje, onda ~ovek biva ispunjen jednim
mirom koji prevazilazi svakium (Filibljanima 4,7,
svaku re~, svako obja{njenje, svaki strah i svaku
`alost. Tada malo nebo u ~oveku po~inje li~iti na
veliko nebo Bo`je, i obrazi podobije Bo`je biva tada
jasno u ~oveku.
Gospode trojedini, pomozi nam li~iti bar na one koji
li~e na Tebe. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
@IVOT I RAD U AMERICI
Februar 2010.14
D R U [ T V O
V
i{egrad – Emir Kusturica je dobro
do{ao u ovaj grad, gde planira sni-
manje filmske opere ili film „Na
Drini }uprija”, po motivima istoimenog
romana nobelovca Ive Andri}a, ka`e
na~elnik Tomislav Popovi}. Komentari{u}i
Kusturi-~inu ideju i najave da za potrebe
ovog filma treba izgraditi filmski grad iz
vremena radnje Andri}e-vog romana, koga je
ve} nazvao Kamengrad po uzoru na njegov
Drvengrad u Mokroj Gori, a koji bi bio loci-
ran ispod mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a,
od hotela „Vi{egrad” do sada{njeg sportskog
centra „U{}e”, Popovi} dodaje da to treba
uraditi kvalitetno, da ne bude u suprotnosti
sa regulacionim planovima.
– Naravno, sve to se mora locirati
ispod mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a,
izvan kruga od 100 metara, kolika je
za{ti}ena zona ovog srednjovekovnog zdan-
ja – nagla{ava Popovi}, dodav{i da je
Kusturica garancija da se isplati ulo`iti u
gradnju Kamengrada, koji bi trebalo ostati
nakon snimanja filma i uklopiti se u tur-
isti~ku ponudu ]uprije na Drini.
Popovi} dodaje da svi oni koji u
to sumnjaju treba da odu na Me}avnik u
Mokru Goru, udaljenu od Vi{egrada 25
kilometara, i uvere se kako radi i koliko ga
turista pohodi.
– Za{to ne re}i jednostavno,
`elimo sa Kamengradom preslikati mokro-
gorsko i Kusturi~ino iskustvo, tim pre {to
je u zavr{noj fazi i izgradnja turisti~ke
uskotra~ne pruge od Mokre Gore do
Vi{egrada – isti~e Popovi}.
Turizam je, nakon kraha brojnih
preduze}a, najve}a razvojna {ansa Vi{egrada,
pa stoga Kusturica, njegov film i Kamengrad
do|u kao neplanirani sadr`aj, koji }e se bez
sumnje uklopiti u nastojanja ovog grada da
se uvrsti me|u poznate turisti~ke destinacije.
Prema ideji Emira Kusturice
budu}i Kamengrad bi se radio po uzoru na
Po~itelj, „gotovo slikarski naslonjen na
~uveni vi{egradski most”, u kome bi nakon
snimanja filma brojni po{tovaoci
Andri}evog knji`evnog dela do`iveli ambi-
jent iz njegovog romana „Na Drini }uprija”.
Poja{njavaju}i „da bi Kamengrad
trebalo, po~ev od kamenog zida od hotela
„Vi{egrad”, uz obalu, do U{}a Rzava u
Drinu, predstavljati viziju kako je stari
Vi{egrad mogao izgledati, a ne kakav je bio”,
Kusturica priznaje „da je sve {to zamisli u
vezi sa filmovima i nekim drugim projektima
te{ko izvesti, ali se na kraju poka`e da se ta
upornost isplati i ideja uspe{no realizuje”.
Kusturica je izrazio o~ekivanje da
}e se i finansijski u snimanje njegovog
filma „Na Drini }uprija” uklju~iti vlade
Srbije i Republike Srpske, tako da bi bilo
mogu}e uraditi i Kamengrad, koji bi ostao
kao dodatni vi{egradski turisti~ki sadr`aj.
Podse}amo, Emir Kusturica je za
snimanje filma „@ivot je ~udo”, na {argan-
skoj osmici izgradio „staru” `elezni~ku
stanicu Golubici, koja je i danas u funkci-
ji, te za potrebe filma „Zavet” podigao
planinsko selo Iver, koje je i uklju~eno u
turisti~ku ponudu njegovog Drvengrada na
Me}avniku i skija{ke staze Iver, na
obroncima planine Tare.
Slavko Heleta
Emir Kusturica u ulozi
pravoslavnog sve{tenika
P
roslavljeni reditelj Emir Kusturica
igra}e glavnu ulogu u filmu
„Pelikan”, francuskog reditelja Ol-ivijea
Orlea. Dobitnik dve Zlatne pa-lme
igra}e gr~kog pravoslavnog sve{tenika,
udovca.
Novi film sa Kusturicom po
romanu „Nikostratos” Erika Bosea,
snima}e se u Gr~koj. Odmah nakon
zavr{etka snimanja filma Kusturica
po~inje rad na „Pan~u Vilji” u kojem }e
glavnu ulogu igrati D`oni Dep. Film o
slavnom revolucionaru zva}e se „Divlje
ru`e, ne`ne ru`e”. Sni-manje ovog filma
bi}e uglavnom u [paniji, a zatvorene
scene Kusturica }e raditi u svom
Drvengradu, gde se privodi kraju izgrad-
nja studija za potrebe ovog filma.
Prema ideji Emira Kusturice Kamengrad bi se radio po uzoru na
Po~itelj, naslonjen na ~uveni vi{egradski most, u kome bi nakon
snimanja filma brojni po{tovaoci Andri}evog knji`evnog dela
do`iveli ambijent iz romana „Na Drini }uprija”
POSLE DRVENGRADA,
NI^E KAMENGRAD
Emir Kusturica jedan je
od ovogodi{njih dobitnika
nagrade Me|unarodnog
fonda pravoslavnih naroda.
Re`iser je nagradu primio u
Moskvi, u hramu Hrista
spasitelja, a uru~io mu je
patrijarh moskovski i cele
Rusije Kiril, uz prisustvo
predsednika Medvedeva.
Jin
No}as se na Avalu spu{tao toranj. Niz
usijane mlazeve svetlosti i tresu}i smrzlu
{umu, vratio se sa nekog
tajnog leta nad
Beogradom. Otkad su ga
neimari zgusnuli iz vaz-
duha nad kupom Avale,
neprestano postaje sve
mo}niji – njegova blistava
kruna, gore u visini, sve
vi{e osvaja beskompromis-
nu i nepotkupljivu
prozirnost kristala, dok je
poliraju plahoviti tokovi
unutra{nje energije.
Mnogo vi{e i mnogo ja~e
od onog nekada{njeg torn-
ja, {iri svoje polje mo}i ka
ulicama nedalekog grada, i
nad na{im rasejanim
glavama spaja hodnike
svih dimenzija kroz koje prolazi.
Ispod njegove maglene senke, pod
korenom stuba plazme na kome po~iva, u
uzdrmanom mra~nom prepletu u belo ode-
venog granja, nad uzdasima novog
no}nog snega, {kripe to~kovi mog bicikla.
Jang
Jutro je, iz
doma ^arapi}ev
brest se ponovo
kotrljam do vrha,
da vidim kakve
su tragove
ostavili doga|aji
od prethodne
no}i.
Vrh Avale je
belo osmu|eno i
belo spaljeno
zgari{te (ono {to
u magi~nim zimskim no}nim strastima i
kataklizmama sagori, po danu se oku
prikazuje kao sopstveni negativ). Pre`iveli
no}ni parovi su svoje
automobile prepustili
sporom truljenju u {umi i
o{amu}eno se teturaju
unaokolo, od straha se
ponekad ljube}i. Toranj
lenjo stoji na jednoj nozi i
miri{e vazduh kljuna
uperenog pravo u nebo,
prave}i se da ga se sve to
ni{ta ne ti~e.
Neka poznata lica.
Obliazimo krug oko
spomenika {tite}i se ora-
hova~om od eventualne
radijacije, onda se sa
strepnjom penjemo gore.
Neznani junak nije tamo,
samo tragovi u snegu
vode me|u drve}e i u pravcu autobuske
stanice. “Hej, dolazim u miru – vodi me
kod svog {efa...” ka`e mi jedan pas koji
na kratkom povocu vu~e nekog ~oveka, i
prijateljski trep}e tre}im okom.
Jovan Erakovi} – Jone
www.ciklonaut.com
AVALSKI TORANJ
19Februar 2010. www.serbianmirror.com
BUDITE I VI SPONZOR RUBRIKE
KUTAK POEZIJE
Zorica Senti}
@eljo moja
Kada bih mogla biti
ne{to drugo bila bih muzika
kada bih mogla biti muzika
bila bih ta koja u tebi svira
kada bih mogla biti najlep{a muzika
bila bih ti{ina.
Ne bih htela biti druga ve} ta ti{ina zanosna
ta ti{ina koja u tebi svira da me ~uje{ samo ti
`eljo moja
SPONZOR KUTKA POEZIJE
u ovom broju je:
ANGELINA MOMIROVI]
Lake View Salon 773.807.2957
426 W. Belmont Ave. u ^ikagu
P O E Z I J A
Angelina Momirovi} diplomirani kozmeti~ar,
ulep{ava va{e lice i telo, specijalnim tretmanima.
Uspe{no poma`e pri zale~ivanju akni i bubuljica,
ubla`ivanju bora i saniranju fleka.
Tako|e vr{i depilaciju na svim delovima lica i tela.
Za va{ lep{i izgled i ja~e pouzdanje
javite se Angelini Lake View Salon
773.807.2957426 W. Belmont Ave. u ^ikagu
20 Februar 2010.
B I Z N I S
Za va{ novi izgled i novi imid` preporu~ujemo Le French Twist
Sigurno }ete biti zadovoljni kreacijom frizure
i svojim novim izgledom.
Pored odli~nog servisa La French Twist vam nudi:
- Najkvalitetnije nema~ke boje, koje }e osve`iti
va{e lice i dati prirodan sjaj va{oj kosi.
- Dogradjivanje kose u raznim nijansama.
- [minka.
- A za specijalne prilike Kompletan servis za va{ sve~ani izgled.
LE FRENCH TWIST
T e l 8 4 7 . 9 6 5 . 9 0 0 3
Pozovite jo{ danas
i uverite se
u kvalitetan
rad tima
L E F R E N C H
T W I S T - a
Na novoj lokaciji u novom izdanju!
814 Civic Center Dr. u Nilesu.
Oacton &Waukeegan
NAJBOLJA BRIGA O VA[OJ
NEKRETNINI U BEOGRADU
Pitamo Marka Spasovskog, iz
BeogradRent-a, kako su do{li na ideju da
se bavite ovim poslom?
Ideja je do{la sama po sebi: pri-
jateljica koja `ivi u Njujorku, a ima stan u
Beogradu je imala problem sa zavr{nim
radovima i opremanjem stana i obratila mi
se za pomo}. Po{to sam se ovim poslom
bavio sedam godina u Vankuveru, sa
lako}om sam se pobrinuo da sve bude kako
je ona o~ekivala. Onda se ispostavilo da
ima dosta ljudi kojima su potrebne takve
usluge, a da u Beogradu nema agencije
koja se time bavi. S obzirom na to da je
moje primarno obrazovanje u oblasti
menad`menta i da imam veliko radno
iskustvo u gra|evini, pokretanje i vodenje
agencije ovog tipa je teklo lako.
U Beogradu ima sli~nih agencija,
ali va{a pru`a kompletnije usluge.
Na prvom mestu se trudimo da
uvek iza|emo u susret svim potrebama kli-
jenta i da na jednom mestu ponudimo re{enje
za sve zahteve. Od ~i{}enja i izdavanja,
pra}enja izmirivanja ra~una i rente, preko
selidbe, do renoviranja i opremanja stanova i
ku}a. Svi znamo koliko je te{ko na}i prave
ljude za odre|ene vrste posla a
pri tom, kada radovi krenu uvek
iskrsnu neki posebni zahtevi. Na
primer: preme{tanje jednog radi-
jatora mo`e da pokrene ~itavu
seriju drugih radova i tu je vrlo bitno da
posao organizuju i nadziru stru~ni ljudi kako
bi sve i{lo bez problema i nepotrebnih
tro{kova. Mi imamo uhodanu ekipu kao i
odli~nu saradnju sa velikim brojem izvo|a~a
radova po povoljnim cenama. Izuzetno vodi-
mo ra~una o
tome da svaki
posao uvek bude
odra|en kvalitet-
no i do kraja.
V a { i
klijenti su ugl-
avnom na{i ljudi iz inostranstva.
Da, to su na{i ljudi iz dijaspore, a
koji imaju nekretnine u Beogradu i `ele da
neko brine o svim prate}im poslovima na
{to efikasniji na~in. Usluga koju nudimo,
zapravo se kompenzuje kroz odnos cene i
efikasnosti re{enja. Nije uvek najisplativije
tra`iti pomo} rodbine ili prijatelja, jer ~ak
i pored `elje da pomognu oni nekada ne
mogu lako da na|u pravo i profesionalno
re{enje i opcija koju odaberu mo`e na kraju
da ko{ta znatno vi{e od na{e usluge.
@ivim u Washingtonu i poslednjih godinu dana o mom stanu brine BeogradRent.
Anga`ovao sam ih dok je stan jo{ bio u izgradnji i oni su nadgledali zavr{ne radove,
pregovarali sa preduzima~ima i brinuli o svim isporukama tokom opremanja stana.
Sve su uradili jako profesionalno, odgovorno i redovno su me obave{tavali o napretku
radova i opremanja. Naravno, nastavio sam da koristim njihove usluge, jer ne `elim
da izdajem stan i zato mi je va`no da ga neko redovno obilazi izmiruje teku}e ra~une,
provetrava, itd. Svakako bih ih preporu~io bilo kome u sli~noj situaciji.
@eljko B.
Za sve vas koji imate stan ili ku}u u Beogradu, a `ivite u inostranstvu, va{e probleme oko iznamljivanja i odr`avanja nekretnina pouzdano re{ava agencija
sa inostranim iskustvom u ovom poslu," BeogradRent-a". O njihovoj stru~nosti i poverenju svedo~e izjave korisnika njihovih usluga iz inostranstva.
Marko Spasovski
Email address: [email protected]
Skype name: beograd.rent
Cell phone: +381 64 33 44 011
Web: www.beogradrent.com
Odlu~io sam da izdam ku}u na Dedinju, a po{to `ivim u Kanadi po~eo sam da tra`im
agenciju koja se time bavi. Jedini oglas koji sam na{ao je bio oglas Marka
Spasovskog, odnosno sajt BeogradRent-a. Anga`ovao sam ih i od tada, oni vode
ra~una o svemu: izdaju ku}u i redovno je obilaze, proveravaju ra~une, redovno
pla}anje rente. Jedna velika briga manje. Radomir Kesi}
Jako sam zadovoljna uslugama
BeogradRenta. Radovi na renoviranju
stana su bili izvr{eni profesonalno,
kvalitetno i u roku, a organizacija opre-
manja stana je bila ura|ena veoma
odgovorno i efikasno. Mislim da je
kvalitet usluga koje pru`a BeogradRent
na visokom nivou, i da mo`ete da se
oslonite na njih.
Jelena [araba, New York
Zadovoljni klijenti su uspeh na{eg poverenja