10
11 ISTORIJA Februar 2010. N a Vidovdan 1914. godine u Sarajevu, Gavrilo Princip, pripad- nik organizacije “Mlada Bosna” ubija austrougarskog nadvo- jvodu, prestolonaslednika Franca Ferdinanda, velikog pobornika rata protiv Srba i Srbije. Taj doga|aj je Austrougarska iskoristila da postavi ultimatum Srbiji nepunih mesec dana kasnije, ta~nije, 23. jula, iste godine. Srbija je dva dana kasnije odgovorila kategori~nim odbacivanjem poni`avaju}eg ultimatuma, a 28. jula Austrougarska napada Srbiju i objavljuje joj rat, ~ime je podstakla izbijanje I svetskog rata. Ovo su istorijske ~injenice, bez kojih je nemogu}e po~eti pri~u o herojskom stradanju na{eg naroda. Sudbina pripadnika “Mlade Bosne” bila je izvesna. Glavni organizatori atentata su ili ubijeni ili osu|eni na dvade- set godina robije, da bi vrlo brzo usled zatvorske torture skon~ali u mukama sa svega dvadeset godina. 12. avgusta 1914. godine, aus- trougarske trupe prelaze Drinu, a 16. avgusta po~inje ~uvena bitka na Ceru, koja traje do 19. avgusta. Bila je to prva savezni~ka pobeda srpske vojske u I svetskom ratu pod komandom ~uvenih generala Stepe Stepanovi}a, Petra Bojovi}a, Pavla Juri{i}a… 27. avgusta austrougarske trupe su proterane. Ubrzo potom, 8. septembra usledio je drugi napad austrougarskih snaga. Srbi se nalaze u te{koj situaci- ji. Pobeda koju su izvojevali na Ceru ih je moralno oja~ala, ali materijalno i fizi~ki oslabila. 16. novembra po~inje bitka na Kolubari. Neprijatelj napada na dva fronta, vojsci je ponestalo hrane, ode}e, obu}e, a pre svega municije. Dolazi do povla~enja, a sa vojskom se povla~i i narod koji be`i i plja~ka sve na {ta nai|e. Nastupa op{ta anarhija i bezvla{}e u srpskim redovima. Vojvoda Radomir Putnik shvata ozbiljnost situacije i predla`e prihvatanje ultimatuma. Ali tada, na scenu stupa jedan od najve}ih srpskih vojskovo|a svih vreme- na. Ve} nekoliko puta penzionisan, general @ivojin Mi{i} preuzima komandu od gener- ala Petra Bojovi}a nad 1. armijom. Svojom izuzetnom taktikom, koja je protivure~ila volji vrhovne komande i regenta Aleksandra, 3. decembra prva srpska armi- ja kre}e u odlu~an protiv napad. Iako mal- obrojni u odnosu na neprijateljske trupe, Srbi odnose pobedu na Kolubari 9. decem- bra, zarobljavaju ~ak 40 000 austrougarskih vojnika, a general @ivojin Mi{i} dobija ~in vojvode. Bila je to pobeda koja je odjeknu- la i u Evropi i u svetu. Ali, dolazi 1915… Kakva je to bila godina, govori nam odlomak iz dnevnika Zarije Vuki}evi}a, {esnaestogodi{njeg dobrovolj- ca: Kavaja, 31. decembar 1915. Danas je poslednji dan devet- stopetnaeste! Pomenula se i nikad ne povratila! Nikada moja du{a nije vi{e pati- la, nikada nisam toliko suza prolio, nika- da moje srce nije bilo ranjivije nego u ovoj devetstopetnaestoj godini… “ Prvih devet meseci te godine doneli su Srbiji zati{je. Me|utim, zdru`ena ofanziva nema~kih i austrougarskih snaga pod komandom feldmar{ala Augusta Fon Makenzena po~ela je 6. oktobra. Herojska odbrana Beograda je 9. oktobra kona~no ostala bezuspe{na. Srpska vojska se povla~ila pred vatrom i okru`enjem prema Kosovu. 14. oktobra Bugarska tako|e po~inje ratne operacije protiv Srbije. Presecaju `elezni~ku prugu Ni{-Solun. 22. oktobra pada i Skoplje. Vrhovna komanda i vlada imale su dve mogu}nosti: potpisivanje kapitualcije ili povla~enje jedinim slobodnim pravcem, preko Albanije i Crne Gore. Vojvoda @ivojin Mi{i} je insistirao da se primeni taktika sa Kolubare. Ipak, procenjeno je da je stanje morala vojnika na niskom nivou za izvo|enje protiv udara i pristupilo se pripremama za povla~enje. Od 28. novembra 1915. pored vojske i civila iz Srbije su izme{teni svi organi dr`avne uprave. Kralj, ~lanovi vlade, ministarstava, sudova i ostalih institucija delili su sudbinu vojnika, `ena i dece. Odstupanje se odvijalo prema planu u tri kolone. Dve su savladavale put preko albanskih planina, a jedna preko Crne Gore. Prose~na visi- na planina preko kojih se prelazilo bila je 1.800 metara, a rezerve hrane sa koji- ma se krenulo na put nisu bile dovoljne ni za deset dana. A oni su samo hodali i hodali… Mo`ete zamisliti taj najve}i egzodus u savremenoj srpskoj istoriji? Mislim da dana{nji ~ovek to ne bi pre`iveo. Hladna zima, op{ta glad, iscrpljenost stanovni{tva, plja~ke i ucene na putu od strane Arnauta i pored za{tite Esad Pa{e, tada samo- proklamovanog predsednika albanske vlade. Naravno, austrougarska vojska je poku{ala da prese~e srpske iznemogle kolone u odstupanju, ali u tome su ih spre~ile crnogorske jedinice pod komandom serdara Janka Vukoti}a. (^uvena Mojkova~ka bitka, 6. januara 1916.) Dolaskom na jadransku obalu muke vojske i naroda se nastavljaju. U Skadru i Dra~u se na{lo 185.000 ljudi na ivici `ivotne snage, `eljno o~ekuju}i pomo} saveznika, koja je kasnila. Na visini istorijskog trenutka bio je vrhovni komandant srpske vojske, regent Aleksandar Kara|or|evi}. Iako ozbiljno bolestan, odbio je ponudu saveznika da bude upu}en u Italiju na le~enje. Ostao je uz svoju vojsku i uz svoj narod, a u Skadru je nad njim izvre{ena hirur{ka intervencija. Poku{avao je i dalje da na svaki na~in izdejstvuje pomo} saveznika. Istinito i dramati~no, regentovo pismo upu}eno ruskom caru Nikolaju II je kona~no imalo efekta. Ruski ultimatum upu}en saveznicima glasio je: Ukoliko se srpska vojska odmah ne izbavi iz Albanije, Rusija prekida savez sa Antantom i sklapa sep- aratni mir sa Nema~kom!!!” Kona~no su saveznici preduzeli konkretne mere. Prvih 12.000 najugro`eni- jih boraca preba~eno je u Bizertu, luku u Tunisu, gde su postojale francuske bolnice. Ipak, srpska vlada je ulo`ila protest i tra`ila da se vojnici evakui{u {to bli`e Srbiji, pa je za zbrinjavanje 150.000 ljudi izabrano – ostrvo Krf. Gr~ka je u tom trenutku bila neu- tralna zemlja. 5. januara 1916. francuska vlada donela je odluku da njihove elitne jedinice okupiraju Krf. ^inilo se da stradanju nema kraja. Kona~no, 18. januara 1916. prvi savezni~ki brod sa Srbima je uplovio u Guviju, luku udaljenu 9 kilometara severno od grada Krf. Do 21. februara 1916. sa 43 savezni~ka broda evakuisano je vi{e od 150.000 ljudi na “ostrvo spasa”, kako su tada Srbi prozvali ostrvo Krf. nastavi}e se… Aleksandra Maksimovi} ZBOGOM LETO, JESENI I ZIMO MI IDEMO DA SE NE VRATIMO Poruka starog kralja Petra narodu u povla~enju: Znam da su svi Srbi gotovi umreti za otad`binu. Godine su mi oduzele oru`je iz ruku. Va{ izabrani kralj, nema vi{e snage da povede svoju vojsku u boj na `ivot i smrt. Ja sam samo slabi starac, koji ni{ta ne mo`e da uradi, sem da vas blagoslovi, sve vas srpski vojnici, gra|ani, `ene i deco srpska. Ali vam se na jedno zaklinjem – ako nam nove borbe spremaju sramotu, da budemo pobe|eni, ne}u pre`iveti tu propast, nego sa otad`binom umreti i ja. Petar, s.r. www.serbianmirror.com Edmond Rostan, pesnik koji je postigao svetsku slavu svojim Siranom od Ber`eraka i njegovim herojskim podvizima, jednu poemu je posvetio srpskom kralju Petru Prvom Kara|or|evi}u. Bolestan u postelji, Rostan je u svojoj ku}i u Kombu, u novinama video fotografiju. Kralj Petar u zapregi koju ~etiri vola vuku kroz blato klisure prema sne`nim vrhovima albanskih planina. Kralj, iako su ga svi molili nije `eleo da napusti svoje vojnike. Star, umoran, bolestan. Siranovog tvorca je ta fotografija inspirisala da napi{e poemu od osamnaest stro- fa. Rekao je: Kada sam to video, u~inilo mi se da je sam Homer izgnan u srpske krajeve, spregnuo kralju ta ~etiri vola!” A {tampa tog vremena, veli~aju}i do zvezda hrabrost i po`rtvovanost tog sedamdesetogodi{njaka, {to svoju krunu i u izgnanstvo nosi hrabro, rado su napom- injale da je kralj Petar Kara|or|evi} vojnu akademiju zavr{io u San – Siru. Priznanje tako slavnog pesnika podizalo je moral na{im ljudima na Krfu. Poemu “Kralj Petrova ~etiri vola” sa francuskog na srpski jezik preveo je Milutin Boji}, tada najve}a nada na{eg pesni{tva. Ne{to kasnije je njegova “Plava grobnica” bila veliko borbeno nadahnu}e borcima na Solunskom frontu i do danas ostala ukle- sana na spomen plo~i na ostrvu Vido. Srpska ku}a u Gr~koj, u kojoj je na{ konzulat Mauzolej na ostrvu Vido Feljton: Krfska epopeja (2. deo)

ISTORIJA ZBOGOM LETO, JESENI I ZIMO MI IDEMO DA · PDF fileISTORIJA Februar 2010. N a Vidovdan 1914. godine u ... pobornika rata protiv Srba i Srbije. Taj doga|aj je Austrougarska

  • Upload
    lymien

  • View
    219

  • Download
    2

Embed Size (px)

Citation preview

11

I S T O R I J A

Februar 2010.

N

a Vidovdan 1914. godine u

Sarajevu, Gavrilo Princip, pripad-

nik organizacije “Mlada Bosna”

ubija austrougarskog nadvo-

jvodu, prestolonaslednika

Franca Ferdinanda, velikog

pobornika rata protiv Srba i

Srbije. Taj doga|aj je

Austrougarska iskoristila da

postavi ultimatum Srbiji

nepunih mesec dana kasnije,

ta~nije, 23. jula, iste godine.

Srbija je dva dana

kasnije odgovorila

kategori~nim odbacivanjem

poni`avaju}eg ultimatuma, a

28. jula Austrougarska napada

Srbiju i objavljuje joj rat,

~ime je podstakla izbijanje I

svetskog rata.

Ovo su istorijske

~injenice, bez kojih je nemogu}e po~eti

pri~u o herojskom stradanju na{eg naroda.

Sudbina pripadnika “Mlade

Bosne” bila je izvesna. Glavni organizatori

atentata su ili ubijeni ili osu|eni na dvade-

set godina robije, da bi vrlo brzo usled

zatvorske torture skon~ali u mukama sa

svega dvadeset godina.

12. avgusta 1914. godine, aus-

trougarske trupe prelaze Drinu, a 16.

avgusta po~inje ~uvena bitka na Ceru, koja

traje do 19. avgusta. Bila je to prva

savezni~ka pobeda srpske vojske u I

svetskom ratu pod komandom ~uvenih

generala Stepe Stepanovi}a, Petra

Bojovi}a, Pavla Juri{i}a… 27. avgusta

austrougarske trupe su proterane.

Ubrzo potom, 8. septembra

usledio je drugi napad austrougarskih

snaga. Srbi se nalaze u te{koj situaci-

ji. Pobeda koju su izvojevali na Ceru

ih je moralno oja~ala, ali materijalno i

fizi~ki oslabila.

16. novembra po~inje bitka

na Kolubari. Neprijatelj napada na

dva fronta, vojsci je ponestalo hrane,

ode}e, obu}e, a pre svega municije.

Dolazi do povla~enja, a sa vojskom se

povla~i i narod koji be`i i plja~ka sve na

{ta nai|e. Nastupa op{ta anarhija i

bezvla{}e u srpskim redovima.

Vojvoda Radomir Putnik shvata

ozbiljnost situacije i predla`e prihvatanje

ultimatuma. Ali tada, na scenu stupa jedan

od najve}ih srpskih vojskovo|a svih vreme-

na. Ve} nekoliko puta penzionisan, general

@ivojin Mi{i} preuzima komandu od gener-

ala Petra Bojovi}a nad 1. armijom. Svojom

izuzetnom taktikom, koja je protivure~ila

volji vrhovne komande i regenta

Aleksandra, 3. decembra prva srpska armi-

ja kre}e u odlu~an protiv napad. Iako mal-

obrojni u odnosu na neprijateljske trupe,

Srbi odnose pobedu na Kolubari 9. decem-

bra, zarobljavaju ~ak 40 000 austrougarskih

vojnika, a general @ivojin Mi{i} dobija ~in

vojvode. Bila je to pobeda koja je odjeknu-

la i u Evropi i u svetu.

Ali, dolazi 1915…

Kakva je to bila godina, govori

nam odlomak iz dnevnika Zarije

Vuki}evi}a, {esnaestogodi{njeg dobrovolj-

ca:

Kavaja, 31. decembar 1915.

“Danas je poslednji dan devet-

stopetnaeste! Pomenula se i nikad ne

povratila!

Nikada moja du{a nije vi{e pati-

la, nikada nisam toliko suza prolio, nika-

da moje srce nije bilo ranjivije nego u

ovoj devetstopetnaestoj godini… “

Prvih devet meseci te godine

doneli su Srbiji zati{je. Me|utim, zdru`ena

ofanziva nema~kih i austrougarskih snaga

pod komandom feldmar{ala Augusta Fon

Makenzena po~ela je 6. oktobra. Herojska

odbrana Beograda je 9. oktobra

kona~no ostala bezuspe{na.

Srpska vojska se povla~ila pred

vatrom i okru`enjem prema

Kosovu.

14. oktobra Bugarska

tako|e po~inje ratne operacije

protiv Srbije. Presecaju

`elezni~ku prugu Ni{-Solun.

22. oktobra pada i

Skoplje.

Vrhovna komanda i

vlada imale su dve mogu}nosti:

potpisivanje kapitualcije ili

povla~enje jedinim slobodnim

pravcem, preko Albanije i Crne

Gore.

Vojvoda @ivojin Mi{i}

je insistirao da se primeni taktika sa

Kolubare. Ipak, procenjeno je da je stanje

morala vojnika na niskom nivou za

izvo|enje protiv udara i pristupilo se

pripremama za povla~enje.

Od 28. novembra 1915. pored

vojske i civila iz Srbije su izme{teni svi

organi dr`avne uprave. Kralj, ~lanovi vlade,

ministarstava, sudova i ostalih institucija delili

su sudbinu vojnika, `ena i dece. Odstupanje

se odvijalo prema planu u tri kolone. Dve su

savladavale put preko albanskih planina,

a jedna preko Crne Gore. Prose~na visi-

na planina preko kojih se prelazilo bila

je 1.800 metara, a rezerve hrane sa koji-

ma se krenulo na put nisu bile dovoljne

ni za deset dana. A oni su samo hodali

i hodali…

Mo`ete zamisliti taj najve}i

egzodus u savremenoj srpskoj istoriji?

Mislim da dana{nji ~ovek to

ne bi pre`iveo.

Hladna zima, op{ta glad,

iscrpljenost stanovni{tva, plja~ke i

ucene na putu od strane Arnauta i

pored za{tite Esad Pa{e, tada samo-

proklamovanog predsednika albanske

vlade.

Naravno, austrougarska vojska je

poku{ala da prese~e srpske iznemogle

kolone u odstupanju, ali u tome su ih

spre~ile crnogorske jedinice pod komandom

serdara Janka Vukoti}a. (^uvena

Mojkova~ka bitka, 6. januara 1916.)

Dolaskom na jadransku obalu

muke vojske i naroda se nastavljaju. U

Skadru i Dra~u se na{lo 185.000 ljudi na

ivici `ivotne snage, `eljno o~ekuju}i pomo}

saveznika, koja je kasnila.

Na visini istorijskog trenutka bio

je vrhovni komandant srpske vojske, regent

Aleksandar Kara|or|evi}. Iako ozbiljno

bolestan, odbio je ponudu saveznika da

bude upu}en u Italiju na le~enje. Ostao je

uz svoju vojsku i uz svoj narod, a u Skadru

je nad njim izvre{ena hirur{ka intervencija.

Poku{avao je i dalje da na svaki na~in

izdejstvuje pomo} saveznika.

Istinito i dramati~no, regentovo

pismo upu}eno ruskom caru Nikolaju II je

kona~no imalo efekta. Ruski ultimatum

upu}en saveznicima glasio je:

“Ukoliko se srpska vojska

odmah ne izbavi iz Albanije, Rusija

prekida savez sa Antantom i sklapa sep-

aratni mir sa Nema~kom!!!”

Kona~no su saveznici preduzeli

konkretne mere. Prvih 12.000 najugro`eni-

jih boraca preba~eno je u Bizertu, luku u

Tunisu, gde su postojale francuske bolnice.

Ipak, srpska vlada je ulo`ila protest i tra`ila

da se vojnici evakui{u {to bli`e Srbiji, pa

je za zbrinjavanje 150.000 ljudi izabrano –

ostrvo Krf.

Gr~ka je u tom trenutku bila neu-

tralna zemlja.

5. januara 1916. francuska vlada

donela je odluku da njihove elitne jedinice

okupiraju Krf.

^inilo se da stradanju nema kraja.

Kona~no, 18. januara 1916. prvi

savezni~ki brod sa Srbima je uplovio u

Guviju, luku udaljenu 9 kilometara severno

od grada Krf. Do 21. februara 1916. sa 43

savezni~ka broda evakuisano je vi{e od

150.000 ljudi na “ostrvo spasa”, kako su

tada Srbi prozvali ostrvo Krf.

nastavi}e se…

Aleksandra Maksimovi}

ZBOGOM LETO, JESENI I ZIMO

MI IDEMO DA SE NE VRATIMO

Poruka starog kralja Petra narodu

u povla~enju:

Znam da su svi Srbi gotovi umreti

za otad`binu. Godine su mi oduzele

oru`je iz ruku. Va{ izabrani kralj,

nema vi{e snage da povede svoju

vojsku u boj na `ivot i smrt.

Ja sam samo slabi starac, koji

ni{ta ne mo`e da uradi, sem da vas

blagoslovi, sve vas srpski vojnici,

gra|ani, `ene i deco srpska.

Ali vam se na jedno zaklinjem –

ako nam nove borbe spremaju

sramotu, da budemo pobe|eni, ne}u

pre`iveti tu propast, nego sa

otad`binom umreti i ja.

Petar, s.r.

www.serbianmirror.com

Edmond Rostan, pesnik koji je postigao svetsku slavu svojim Siranom od

Ber`eraka i njegovim herojskim podvizima, jednu poemu je posvetio srpskom kralju

Petru Prvom Kara|or|evi}u.

Bolestan u postelji, Rostan je u svojoj ku}i u Kombu, u novinama video fotografiju.

Kralj Petar u zapregi koju ~etiri vola vuku kroz blato klisure prema sne`nim

vrhovima albanskih planina. Kralj, iako su ga svi molili nije `eleo da napusti svoje

vojnike. Star, umoran, bolestan.

Siranovog tvorca je ta fotografija inspirisala da napi{e poemu od osamnaest stro-

fa. Rekao je:

“Kada sam to video, u~inilo mi se da je sam Homer izgnan u srpske krajeve,

spregnuo kralju ta ~etiri vola!”

A {tampa tog vremena, veli~aju}i do zvezda hrabrost i po`rtvovanost tog

sedamdesetogodi{njaka, {to svoju krunu i u izgnanstvo nosi hrabro, rado su napom-

injale da je kralj Petar Kara|or|evi} vojnu akademiju zavr{io u San – Siru.

Priznanje tako slavnog pesnika podizalo je moral na{im ljudima na Krfu.

Poemu “Kralj Petrova ~etiri vola” sa francuskog na srpski jezik preveo je Milutin

Boji}, tada najve}a nada na{eg pesni{tva. Ne{to kasnije je njegova “Plava grobnica”

bila veliko borbeno nadahnu}e borcima na Solunskom frontu i do danas ostala ukle-

sana na spomen plo~i na ostrvu Vido.

Srpska ku}a u Gr~koj, u kojoj je na{ konzulat

Mauzolej na ostrvu Vido

Feljton: Krfska epopeja (2. deo)

12 Februar 2010.

V A [ A I S K U S T V A

M

Moj mu` Dragan i ja smo imali

priliku da ga posetimo i ovog,

pro{log leta na Hilandarskom

imanju van Svete Gore, zvanom Kakovo.

Za mene je to bio tre}i susret ocem

Jovanom, a za Dragana peti put. Veoma

smo ponosni na te hodo~asne susrete. Po

tradiciji, Svetu Goru i Hilandar mogu

pose}ivati samo mu{karci, dok malo mesto

Kakovo mogu posetiti svi hodo~asnici i tur-

isti.

U`asni po`ar u Hilandaru pre

nekoliko godina naneo je neprocenjive {tete

manastiru. Izgorelo je desetine crkava iz

12, 13, 14 veka, kao i iz kasnijeg perioda,

dragocena biblioteka, o{te}ena je manastirs-

ka riznica, izgoreo veliki broj mona{kih

kelija. Jedna od o{te}enih je i kelija Oca

Jovana u kojoj izgorela njegova li~na bib-

lioteka sa brojnim knjigama, uklju~uju}i i

tomove njegovih autorskih dela. Zbog ren-

oviranja i ponovne izgradnje manastira,

koje }e uzgred re~eno, trajati desetinama

godina zbog siroma{tva za samofinansiran-

jem i skromnih priloga, Oca Jovana su pre-

mestili u mali manastir Kakovo,

Hilandarsko imanje van Svete Gore.

Ogra|eno drvenom ogradom, imanje odi{e

mirom i zelenilom, uprkos svakodnevnim i

brojnim posetiocima iz celog sveta, a pon-

ajvi{e iz Srbije.

Stotine hektara predivne {ume,

maslinjaci, ribnjak, velika strugara, okru`uju

ovaj mali, lepi manastir. Tu je i knji`ara

~ije poslove vodi pomno brat Moma, koji

uzput toplo do~ekuje putnike-namernike

slu`e}i ih kafom, ratlukom i hladnom man-

astirskom vodom pod velikom nastre{nicom

kao gostoprimnicom. Unaokolo, na imanju

se nalaze drvene ku}ice, bungalovi gde `ive

radnici i njihovi pomo}nici, a ~esto su tu i

gosti-volonteri, koji umesto godi{njeg

odmora daju svoj doprinos radom na man-

astirskom imanju. Neki provode tu i vi{e

godina dobrovoljno pru`aju}i svoje usluge

dok u`ivaju u manastirskoj ti{ini i molitva-

ma. U jednom od tih malih vajata `ivi Otac

Jovan i "de~ko" Vlada (kako ga zove Otac

Jovan, iako je oko 50-tak godina star), koji

je tu da Ocu pripomogne, ako uztreba i da

asistira u ba{ti. Ba{ta?!

Sveta Gora, po propovedanju, je

ba{ta Majke Bo`ije, koju joj je poklonio

njen sin, Isus Hristos, kad ga je posetila tu,

na njegovom isposni~kom putovanju. Zbog

toga je Isus i

zave{tao Svetu

Goru samo Majci,

iz po{tovanja, da

druga `enska noga

ne kro~i na tlo

Svete Gore.

Otac Jovan,

vo|en Bo`jom

rukom, seli se iz

Engleske i pre

zamona{enja, postaje

glavni Hilandarski

ba{tovan. Svoje

vi{egodi{nje iskustvo

i rad u Engleskoj,

ljubav i samoobrazo-

vanje za ba{tovanst-

vo, preneo je u

Hilandar. Posvetio

se revnosno i doveo

u red ba{tu manasti-

ra, koja je prehranji-

vala monahe i bro-

jne posetioce

Hilandara. Postao je

~uveni Hilandarski

ba{tovan, a tu ljubav

i ve{tinu, kao stogo-

di{njak, preneo je i

u Kakovo, gde je

uveo inovacije i

agrarne strategije. Insistirao je da se uvede

specijalni sistem navodnjavanja kroz celu

ba{tu i odredio vreme ili doba kad mo`e da

se radi u njoj. Ba{ta je obilato nudila

paprike, paradajz, tikvice, krastavac, plavi

patlid`an i ostalo. Dok nam je ponosno sa

{tapom pokazivao obra|ene prostore, nezado-

voljno je ukazivao na zakorele, neobra|ene

povr{ine. @alio se da "ba{ ne mo`e sve da

postigne..." Voli da pi{e, ~ita, vrlo malo

odmara, a ostalo vreme provodi u ba{ti.

Kad smo slede}eg dana, po

dogovoru, opet do{li da provedemo vreme

sa njim, zatekli smo Oca Jovana u ba{ti.

Na kolenima, kle~e}i je ~upao malim

pijukom o{tru travu iz zakorele, suve zeml-

je. Upravo je taj deo pripremao za

pro{irenje ba{te.

Nisam mogla da se na~udim tom

`ilavom 103-godi{njem starcu sa mladi~kim

srcem, {to sa samodisciplinom i ljubavlju

obavlja tako te`ak posao na vrelom,

gr~kom suncu. I sve to uz lepi i mio osmeh

dok nas obave{tava da }e nam se pridru`iti

pod hladom oraha, samo dok se opere i

presvu~e.

Posle sedenja u hladovini, pozvao

nas je u svoju sobu, koja mu slu`i istovre-

meno i kao kancelarija. Na stolu dominira

njegova stara ma{ina za kucanje na kojoj on

svakodnevno pi{e pisma mnogobrojnim pri-

jateljima ili pi{e ~lanke, pesme, knjige.

Dodaje da jo{ nije savladao upotrebu kom-

pjutera, nekako vi{e voli njegovu staru

ma{inu. Onako isposni~ki mr{av, ali ~vrst,

srednjeg rasta i prosede, duge brade, ali

bistre pameti i vedra lica, uz osmeh nam

pokazuje ono {to je "pre`ivelo" Hilandarski

po`ar. Insistirao je da nam pokloni po uzo-

rak njegovih autorskih dela sa dragom nam

posvetom.Otac Jovan stalno ~ita i pi{e.

Napisao je oko dvanaestak knjiga i veoma

puno ~lanaka. Pisao je i pi{e pesme, a jo{ ih

lep{e recituje. Sve pesme iz svoje kolekcije

zna napamet i lepim, grlenim glasom ih nam

rado recituje. ^ita bez nao~ara i lepim,

ispisanim rukopisom nam ispisuje posvetu.

Sve police u sobi su prepune knjiga, koje je

pro~itao ili tek ~ita. Jednom smo ga zatekli

dok ~ita knjigu Matije Be}kovi}a. Redovno

prati sve {to se doga|a u svetu, naravno i u

Srbiji. Ina~e, u njegovoj skromnoj sobi je sve

slo`eno i postoji red. Sve je smireno kao {to

je i on smiren, blag i nasmejan.

Sre}an je {to smo ga posetili.

Posebno se raduje razgovoru sa mojim

mu`em koji je iz Grocke, kod Beograda.

Ina~e, Otac Jovan je rodom iz Um~ara, a

svoje najlep{e {kolske, {egrtske i trgova~ke

dane proveo je u Grockoj, sve do

zarobljeni{tva, u toku Drugog svetskog

rata, kada preko Italije i Nema~ke dospeva

u Englesku.

Na{ razgovor je spontan kao i

teme. Otac Jovan se `ivo se}a detalja iz

svog rodnog kraja i svih pute{estvija kasni-

je, uklju~uju}i `ivot i rad u Engleskoj.

Me|utim, ovaj krepki star~i} se se}a i

detalja iz na{ih susreta prethodnih godina.

Zadivljuju}e, ne samo {to se se}a na{ih

imena, ve} nas pita za na{e odre|ene

~lanove familije. Podse}a nas na

nedovr{ene pri~e i `eli da ih dopunimo sa

novim detaljima. Fascinirani smo intelektu-

alnom vrcavo{}u i lepim, knji`evnim

izra`avanjem, ovog vi{e nego

stogodi{njaka. On ne voli da pominje

godine, kao {to ne voli da pri~a o starosti

i bolestima. Voli da pri~a i da se dru`i sa

mladima. Pozitivan je i veoma pou~an.

Svaki njegov iskaz je savet na mudri na~in

re~en. Sa umetni~kom duhovito{}u ubacuje

{ale i digresije u razgovor.

Ostavljamo ga da se odmori sa

dogovorom da nastavimo }askanje slede}i

put. Stoji na stepenicama vajata oslonjen na

{tap i ma{e nam rukom. Obe}avamo da

}emo do}i i ne mo`emo da sa~ekamo

ponovni susret sa Ocem Jovanom,

Hilandarskim monahom.

nastavak u slede}em broju

Ovaj ~lanak posve}ujem svojoj strini, Nadi Matich iz ^ikaga, koja me je nagovorila da ovo iskustvo preto~im u pri~u. Bosa Mati}-Sulji}, Bloomington, Indiana

SUSRET SA

HILANDARSKIM MONAHOM

Ko je Srbin i mu{koga roda... da Hilandar i Svetu Goru bar jednom poseti...

Otac Jovan, Hilandarski monah, na{a `ivotna inspiracija...

13www.serbianmirror.com

V E R A I T R A D I C I J A

Februar 2010.

V

ladika Nikolaj je u Americi i povre-

meno predavao: u privremenoj srp-

skoj bogosloviji u manastiru Sv.

Save u Libertvilu, u njujor{koj Akademiji Sv.

Vladimira i u ruskim bogoslovijama Svete

Trojice u D`ordanvilu i Sv. Tihona u Saut

Kananu, u Pensilvaniji. U poslednjoj ga je i

smrt zatekla. Upokojio se mirno u Gospodu,

rano u nedelju, na poklade 18/5. marta 1956.

godine. Bio je ustao sa postelje i spremao se

molitvom za slu`enje Svete Liturgije i tako

na molitvi je i preminuo, pre{av{i iz

zemaljske u Nebesku Crkvu da tamo Bogu

slu`i ve~nu Nebesku Liturgiju. Iz manastira

Sv. Tihona prenet je zatim u manastir Svetog

Save u Libertvil i sahranjen kraj oltara crkve,

na ju`noj strani 27. marta, uz prisustvo

velikog broja pravoslavnih Srba i drugih

vernika {irom Amerike. U na{oj zemlji, na

vest o “Dekinoj” smrti, zvonila su zvona po

mnogim crkvama i manastirima i slu`eni su

~etrdesetodnevni parastosi i pomeni.

Pominjem ovde, na kraju, i javno izra`enu

`elju Vladike Nikolaja da bude prenet u

svoju voljenu “Domaju” i sahranjen “tamo

gde je i prvo bukvar u~io”, to jest u manas-

tiru ]elijama u svome voljenom Leli}u.

Napomene

1. Jednog takvog trenutka, iz prvih

detinjih dana, Nikolaj se kasnije se}a u svo-

joj autobiografskoj “Molitvi roba u tamnici”

(Monah Tadija, Pesme molitvene, Minhen

1952, str. 70).

2. Rad je objavljen na nema~kom

jeziku 1910. g. u Bernu; srpski prevod izlazi

sada u Vladi~inim Sabranim delima, knj. II,

Himelstir 1986.

3. Nikolajeva studija “Religija

Njego{eva” pojavila se najpre u ~asopisu

“Delo”, a zatim i posebno 1911. g. i ocenje-

na je kao najumnija studija o velikom

Njego{u. Do`ivela je zatim nekoliko izdanja

(1921. i 1971.). Nikolaj se i kasnije bavio

Njego{em, a naro~ito je zapa`en njegov

Govor o Njego{u, na Lov}enu 1925. g. pri

prenosu Njego{evih kostiju u obnovljenu

kapelu Sv. Petra Cetinjskog, koja je na`alost

danas skinuta sa Lov}ena.

4. Navodimo ovde samo jedan

Nikolajev odlomak o bogomoljcima (iz nje-

gove Saborske besede 1940. g.: “Ognji{te

vere u mraku dana{njice”): “U to vreme

pojavili su se u narodu ljudi, koje su drugi

prozvali bogomoljcima. To su bili ljudi koji

se ni na {ta drugo nisu hteli obzirati osim na

Boga i na svoju du{u; koji su istakli za

na~elo: Po~ni od sebe! Oni su ~itali Sveto

Pismo, pevali duhovne pesme, sastajali se na

molitve, hodili po manastirima, s pokajanjem

ispovedali svoje grehe, postili i pri~e{}ivali

se, razgovarali o ~udesima Bo`jim javljenim

u `ivotu njihovom. Time su oni razgorevali

one `i{ke u sebi. Prezirali su ih, ismevali,

gonili, hapsili, mu~ili (u predratnoj Jugoslaviji

– A. R.) ali oni za to nisu hajali. Nazivali su

ih ludacima. Nazvali su tako i mene. Govorili

su: zar taj Nikolaj koji je toliko `iveo u

prosve}enoj Engleskoj, da se sad dru`i sa tim

ludacima! Oni nisu znali da je Engleska

poja~ala u meni bogomoljstvo. A kad su me

nazvali ludakom, ja sam se radovao. Daj mi,

Bo`e, da to narodno “ludilo” nikad ne oslabi

u meni do kraja `ivota moga”. (Sabrana dela,

knj. XI, 556, Himelstir 1983).

5. Ostao je izme|u ostalog poznat

Nikolajev telegram i Otvoreno pismo

“Gospodinu dr Antonu Koro{ecu, Ministru

unutra{njih poslova “ (avgust 1937) u kojem

se `ali na “pandurski kurja~ki napad 19. jula

na mirnu pravoslavnu litiju pred Sabornom

crkvom u Beogradu” i na gonjenje i hap{enje

mnogih nedu`nih pravoslavnih sve{tenika i

vernika {irom Jugoslavije.

6. Povodom 27. marta gra|ani

Kraljeva, uputili su telegram ~estitanja Ep.

Nikolaju u Beograd, na {to im je on odgov-

orio telegramom: “Bogu blagodarni, narodu

zahvalni, gledamo svetlo u budu}nost bez

pe~ata srama” (“Pastirski glas”, br. 3, 1941).

Tropar sv. Nikolaju Srpskom

Glas 8.

Zlatousti propovedni~e Vaskrslog Hrista

Putovodo roda srpskoga krstonosnoga u

vekove

Raspevana liro Duha Svetoga

Ponose i ljubavi monaha

Radovanje i pohvalo sve{tenika

U~itelju pokajanja svenarodni vladiko

Celovo|o bogomoljne vojske Hristove

Sveti Nikolaje srpski i svepravoslavni

Sa svima svetima Nebeske Srbije

Moli Jedinog ^ovekoljupca

Da podari mir i slogu rodu na{emu.

kraj

Napisao vladika Artemije (Radosavljevi})

@ivot svetog vladike Nikolaja Velimirovi}a (1880-1956) ({esti deo)

O TAJANSTVENOM BO@ANSKOM TROJSTVU

Jer je troje {to svjedo~i na nebu:

Otac, Rijec i Sveti Duh; i ovo je troje jedno.

I troje je {to svjedo~i na zemlji:

duh, i voda i krv; i troje je zajedno.

(I Jovanova 5, 7-8)

Kad ~itamo Sveto Pismo treba budno da motrimo na

svaku re~. Brzom ~itaocu, na primer, ne}e pasti u o~i

razlika koju Jevan|elist povla~i izme|u nebeskog tro-

jstva i zemaljskog trojstva. Za nebesko trojstvo on

ka`e: i ovo je troje j e d n o, a za zemaljsko: i troje

je z a j e d n o. Ogromna je razlika izme|u biti

jedno i biti zajedno. Otac, Sin i Duh Sveti su jedno,

dok su duh i voda i krv samo zajedno, a ne jedno.

Jer i neprijatelji mogu biti zajedno ali ne i jedno. Svi

su ljudi na zemlji zajedno ali nisu jedno. Voda i krv

~ine telo, a duh je duh. Tijelo pak `eli protiv duha a

duh protiv tijela (Galatima 5,17); nisu, dakle, jedno,

ali su ipak zajedno. I kad ~ovek umre, zajednica se

kida i prestaje; krv i voda idu na jednu stranu, a

duh na drugu. Do~im je bo`ansko trojstvo na nebesi-

ma ne samo zajedno nego i jedno.

No ima jedno trojstvo u unutra{njem nebu

~ovekovom, koje treba da bude ne zajednica nego

jedinstvo, da bi ~ovek bla`en bio i ovoga i onoga

sveta. To je jedinstvo uma, srca i volje. Dokle je ovo

troje samo u zajednici, dotle je ~ovek u ratu i sa

samim sobom i sa nebeskim Trojstvom. Kada pak ovo

troje postane jedno, tako da nijedno ne vlada i nijed-

no ne robuje, onda ~ovek biva ispunjen jednim

mirom koji prevazilazi svakium (Filibljanima 4,7,

svaku re~, svako obja{njenje, svaki strah i svaku

`alost. Tada malo nebo u ~oveku po~inje li~iti na

veliko nebo Bo`je, i obrazi podobije Bo`je biva tada

jasno u ~oveku.

Gospode trojedini, pomozi nam li~iti bar na one koji

li~e na Tebe. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

@IVOT I RAD U AMERICI

Februar 2010.14

D R U [ T V O

V

i{egrad – Emir Kusturica je dobro

do{ao u ovaj grad, gde planira sni-

manje filmske opere ili film „Na

Drini }uprija”, po motivima istoimenog

romana nobelovca Ive Andri}a, ka`e

na~elnik Tomislav Popovi}. Komentari{u}i

Kusturi-~inu ideju i najave da za potrebe

ovog filma treba izgraditi filmski grad iz

vremena radnje Andri}e-vog romana, koga je

ve} nazvao Kamengrad po uzoru na njegov

Drvengrad u Mokroj Gori, a koji bi bio loci-

ran ispod mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a,

od hotela „Vi{egrad” do sada{njeg sportskog

centra „U{}e”, Popovi} dodaje da to treba

uraditi kvalitetno, da ne bude u suprotnosti

sa regulacionim planovima.

– Naravno, sve to se mora locirati

ispod mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a,

izvan kruga od 100 metara, kolika je

za{ti}ena zona ovog srednjovekovnog zdan-

ja – nagla{ava Popovi}, dodav{i da je

Kusturica garancija da se isplati ulo`iti u

gradnju Kamengrada, koji bi trebalo ostati

nakon snimanja filma i uklopiti se u tur-

isti~ku ponudu ]uprije na Drini.

Popovi} dodaje da svi oni koji u

to sumnjaju treba da odu na Me}avnik u

Mokru Goru, udaljenu od Vi{egrada 25

kilometara, i uvere se kako radi i koliko ga

turista pohodi.

– Za{to ne re}i jednostavno,

`elimo sa Kamengradom preslikati mokro-

gorsko i Kusturi~ino iskustvo, tim pre {to

je u zavr{noj fazi i izgradnja turisti~ke

uskotra~ne pruge od Mokre Gore do

Vi{egrada – isti~e Popovi}.

Turizam je, nakon kraha brojnih

preduze}a, najve}a razvojna {ansa Vi{egrada,

pa stoga Kusturica, njegov film i Kamengrad

do|u kao neplanirani sadr`aj, koji }e se bez

sumnje uklopiti u nastojanja ovog grada da

se uvrsti me|u poznate turisti~ke destinacije.

Prema ideji Emira Kusturice

budu}i Kamengrad bi se radio po uzoru na

Po~itelj, „gotovo slikarski naslonjen na

~uveni vi{egradski most”, u kome bi nakon

snimanja filma brojni po{tovaoci

Andri}evog knji`evnog dela do`iveli ambi-

jent iz njegovog romana „Na Drini }uprija”.

Poja{njavaju}i „da bi Kamengrad

trebalo, po~ev od kamenog zida od hotela

„Vi{egrad”, uz obalu, do U{}a Rzava u

Drinu, predstavljati viziju kako je stari

Vi{egrad mogao izgledati, a ne kakav je bio”,

Kusturica priznaje „da je sve {to zamisli u

vezi sa filmovima i nekim drugim projektima

te{ko izvesti, ali se na kraju poka`e da se ta

upornost isplati i ideja uspe{no realizuje”.

Kusturica je izrazio o~ekivanje da

}e se i finansijski u snimanje njegovog

filma „Na Drini }uprija” uklju~iti vlade

Srbije i Republike Srpske, tako da bi bilo

mogu}e uraditi i Kamengrad, koji bi ostao

kao dodatni vi{egradski turisti~ki sadr`aj.

Podse}amo, Emir Kusturica je za

snimanje filma „@ivot je ~udo”, na {argan-

skoj osmici izgradio „staru” `elezni~ku

stanicu Golubici, koja je i danas u funkci-

ji, te za potrebe filma „Zavet” podigao

planinsko selo Iver, koje je i uklju~eno u

turisti~ku ponudu njegovog Drvengrada na

Me}avniku i skija{ke staze Iver, na

obroncima planine Tare.

Slavko Heleta

Emir Kusturica u ulozi

pravoslavnog sve{tenika

P

roslavljeni reditelj Emir Kusturica

igra}e glavnu ulogu u filmu

„Pelikan”, francuskog reditelja Ol-ivijea

Orlea. Dobitnik dve Zlatne pa-lme

igra}e gr~kog pravoslavnog sve{tenika,

udovca.

Novi film sa Kusturicom po

romanu „Nikostratos” Erika Bosea,

snima}e se u Gr~koj. Odmah nakon

zavr{etka snimanja filma Kusturica

po~inje rad na „Pan~u Vilji” u kojem }e

glavnu ulogu igrati D`oni Dep. Film o

slavnom revolucionaru zva}e se „Divlje

ru`e, ne`ne ru`e”. Sni-manje ovog filma

bi}e uglavnom u [paniji, a zatvorene

scene Kusturica }e raditi u svom

Drvengradu, gde se privodi kraju izgrad-

nja studija za potrebe ovog filma.

Prema ideji Emira Kusturice Kamengrad bi se radio po uzoru na

Po~itelj, naslonjen na ~uveni vi{egradski most, u kome bi nakon

snimanja filma brojni po{tovaoci Andri}evog knji`evnog dela

do`iveli ambijent iz romana „Na Drini }uprija”

POSLE DRVENGRADA,

NI^E KAMENGRAD

Emir Kusturica jedan je

od ovogodi{njih dobitnika

nagrade Me|unarodnog

fonda pravoslavnih naroda.

Re`iser je nagradu primio u

Moskvi, u hramu Hrista

spasitelja, a uru~io mu je

patrijarh moskovski i cele

Rusije Kiril, uz prisustvo

predsednika Medvedeva.

Jin

No}as se na Avalu spu{tao toranj. Niz

usijane mlazeve svetlosti i tresu}i smrzlu

{umu, vratio se sa nekog

tajnog leta nad

Beogradom. Otkad su ga

neimari zgusnuli iz vaz-

duha nad kupom Avale,

neprestano postaje sve

mo}niji – njegova blistava

kruna, gore u visini, sve

vi{e osvaja beskompromis-

nu i nepotkupljivu

prozirnost kristala, dok je

poliraju plahoviti tokovi

unutra{nje energije.

Mnogo vi{e i mnogo ja~e

od onog nekada{njeg torn-

ja, {iri svoje polje mo}i ka

ulicama nedalekog grada, i

nad na{im rasejanim

glavama spaja hodnike

svih dimenzija kroz koje prolazi.

Ispod njegove maglene senke, pod

korenom stuba plazme na kome po~iva, u

uzdrmanom mra~nom prepletu u belo ode-

venog granja, nad uzdasima novog

no}nog snega, {kripe to~kovi mog bicikla.

Jang

Jutro je, iz

doma ^arapi}ev

brest se ponovo

kotrljam do vrha,

da vidim kakve

su tragove

ostavili doga|aji

od prethodne

no}i.

Vrh Avale je

belo osmu|eno i

belo spaljeno

zgari{te (ono {to

u magi~nim zimskim no}nim strastima i

kataklizmama sagori, po danu se oku

prikazuje kao sopstveni negativ). Pre`iveli

no}ni parovi su svoje

automobile prepustili

sporom truljenju u {umi i

o{amu}eno se teturaju

unaokolo, od straha se

ponekad ljube}i. Toranj

lenjo stoji na jednoj nozi i

miri{e vazduh kljuna

uperenog pravo u nebo,

prave}i se da ga se sve to

ni{ta ne ti~e.

Neka poznata lica.

Obliazimo krug oko

spomenika {tite}i se ora-

hova~om od eventualne

radijacije, onda se sa

strepnjom penjemo gore.

Neznani junak nije tamo,

samo tragovi u snegu

vode me|u drve}e i u pravcu autobuske

stanice. “Hej, dolazim u miru – vodi me

kod svog {efa...” ka`e mi jedan pas koji

na kratkom povocu vu~e nekog ~oveka, i

prijateljski trep}e tre}im okom.

Jovan Erakovi} – Jone

[email protected]

www.ciklonaut.com

AVALSKI TORANJ

15Februar 2010. www.serbianmirror.com

B I Z N I S

B I Z N I S

Februar 2010.16

17Februar 2010. www.serbianmirror.com

B I Z N I S

B I Z N I S

18 Februar 2010.

19Februar 2010. www.serbianmirror.com

BUDITE I VI SPONZOR RUBRIKE

KUTAK POEZIJE

Zorica Senti}

@eljo moja

Kada bih mogla biti

ne{to drugo bila bih muzika

kada bih mogla biti muzika

bila bih ta koja u tebi svira

kada bih mogla biti najlep{a muzika

bila bih ti{ina.

Ne bih htela biti druga ve} ta ti{ina zanosna

ta ti{ina koja u tebi svira da me ~uje{ samo ti

`eljo moja

SPONZOR KUTKA POEZIJE

u ovom broju je:

ANGELINA MOMIROVI]

Lake View Salon 773.807.2957

426 W. Belmont Ave. u ^ikagu

P O E Z I J A

Angelina Momirovi} diplomirani kozmeti~ar,

ulep{ava va{e lice i telo, specijalnim tretmanima.

Uspe{no poma`e pri zale~ivanju akni i bubuljica,

ubla`ivanju bora i saniranju fleka.

Tako|e vr{i depilaciju na svim delovima lica i tela.

Za va{ lep{i izgled i ja~e pouzdanje

javite se Angelini Lake View Salon

773.807.2957426 W. Belmont Ave. u ^ikagu

20 Februar 2010.

B I Z N I S

Za va{ novi izgled i novi imid` preporu~ujemo Le French Twist

Sigurno }ete biti zadovoljni kreacijom frizure

i svojim novim izgledom.

Pored odli~nog servisa La French Twist vam nudi:

- Najkvalitetnije nema~ke boje, koje }e osve`iti

va{e lice i dati prirodan sjaj va{oj kosi.

- Dogradjivanje kose u raznim nijansama.

- [minka.

- A za specijalne prilike Kompletan servis za va{ sve~ani izgled.

LE FRENCH TWIST

T e l 8 4 7 . 9 6 5 . 9 0 0 3

Pozovite jo{ danas

i uverite se

u kvalitetan

rad tima

L E F R E N C H

T W I S T - a

Na novoj lokaciji u novom izdanju!

814 Civic Center Dr. u Nilesu.

Oacton &Waukeegan

NAJBOLJA BRIGA O VA[OJ

NEKRETNINI U BEOGRADU

Pitamo Marka Spasovskog, iz

BeogradRent-a, kako su do{li na ideju da

se bavite ovim poslom?

Ideja je do{la sama po sebi: pri-

jateljica koja `ivi u Njujorku, a ima stan u

Beogradu je imala problem sa zavr{nim

radovima i opremanjem stana i obratila mi

se za pomo}. Po{to sam se ovim poslom

bavio sedam godina u Vankuveru, sa

lako}om sam se pobrinuo da sve bude kako

je ona o~ekivala. Onda se ispostavilo da

ima dosta ljudi kojima su potrebne takve

usluge, a da u Beogradu nema agencije

koja se time bavi. S obzirom na to da je

moje primarno obrazovanje u oblasti

menad`menta i da imam veliko radno

iskustvo u gra|evini, pokretanje i vodenje

agencije ovog tipa je teklo lako.

U Beogradu ima sli~nih agencija,

ali va{a pru`a kompletnije usluge.

Na prvom mestu se trudimo da

uvek iza|emo u susret svim potrebama kli-

jenta i da na jednom mestu ponudimo re{enje

za sve zahteve. Od ~i{}enja i izdavanja,

pra}enja izmirivanja ra~una i rente, preko

selidbe, do renoviranja i opremanja stanova i

ku}a. Svi znamo koliko je te{ko na}i prave

ljude za odre|ene vrste posla a

pri tom, kada radovi krenu uvek

iskrsnu neki posebni zahtevi. Na

primer: preme{tanje jednog radi-

jatora mo`e da pokrene ~itavu

seriju drugih radova i tu je vrlo bitno da

posao organizuju i nadziru stru~ni ljudi kako

bi sve i{lo bez problema i nepotrebnih

tro{kova. Mi imamo uhodanu ekipu kao i

odli~nu saradnju sa velikim brojem izvo|a~a

radova po povoljnim cenama. Izuzetno vodi-

mo ra~una o

tome da svaki

posao uvek bude

odra|en kvalitet-

no i do kraja.

V a { i

klijenti su ugl-

avnom na{i ljudi iz inostranstva.

Da, to su na{i ljudi iz dijaspore, a

koji imaju nekretnine u Beogradu i `ele da

neko brine o svim prate}im poslovima na

{to efikasniji na~in. Usluga koju nudimo,

zapravo se kompenzuje kroz odnos cene i

efikasnosti re{enja. Nije uvek najisplativije

tra`iti pomo} rodbine ili prijatelja, jer ~ak

i pored `elje da pomognu oni nekada ne

mogu lako da na|u pravo i profesionalno

re{enje i opcija koju odaberu mo`e na kraju

da ko{ta znatno vi{e od na{e usluge.

@ivim u Washingtonu i poslednjih godinu dana o mom stanu brine BeogradRent.

Anga`ovao sam ih dok je stan jo{ bio u izgradnji i oni su nadgledali zavr{ne radove,

pregovarali sa preduzima~ima i brinuli o svim isporukama tokom opremanja stana.

Sve su uradili jako profesionalno, odgovorno i redovno su me obave{tavali o napretku

radova i opremanja. Naravno, nastavio sam da koristim njihove usluge, jer ne `elim

da izdajem stan i zato mi je va`no da ga neko redovno obilazi izmiruje teku}e ra~une,

provetrava, itd. Svakako bih ih preporu~io bilo kome u sli~noj situaciji.

@eljko B.

Za sve vas koji imate stan ili ku}u u Beogradu, a `ivite u inostranstvu, va{e probleme oko iznamljivanja i odr`avanja nekretnina pouzdano re{ava agencija

sa inostranim iskustvom u ovom poslu," BeogradRent-a". O njihovoj stru~nosti i poverenju svedo~e izjave korisnika njihovih usluga iz inostranstva.

Marko Spasovski

Email address: [email protected]

Skype name: beograd.rent

Cell phone: +381 64 33 44 011

Web: www.beogradrent.com

Odlu~io sam da izdam ku}u na Dedinju, a po{to `ivim u Kanadi po~eo sam da tra`im

agenciju koja se time bavi. Jedini oglas koji sam na{ao je bio oglas Marka

Spasovskog, odnosno sajt BeogradRent-a. Anga`ovao sam ih i od tada, oni vode

ra~una o svemu: izdaju ku}u i redovno je obilaze, proveravaju ra~une, redovno

pla}anje rente. Jedna velika briga manje. Radomir Kesi}

Jako sam zadovoljna uslugama

BeogradRenta. Radovi na renoviranju

stana su bili izvr{eni profesonalno,

kvalitetno i u roku, a organizacija opre-

manja stana je bila ura|ena veoma

odgovorno i efikasno. Mislim da je

kvalitet usluga koje pru`a BeogradRent

na visokom nivou, i da mo`ete da se

oslonite na njih.

Jelena [araba, New York

Zadovoljni klijenti su uspeh na{eg poverenja