SVEUILINI CENTAR ZA STRUNE STUDIJE SVEUILITA U SPLITU

VOENJE ZALOG BUDUNOSTI ODGOVOR SADANJOSTI

1. VOENJE - KVALITETA BUDUNOSTI

Treba nam novo ponaanje

Psihologija na koju smo do sada bili orijentirani, psihologija izvanjske kontrole, s postavkom u tumaenju naeg ponaanja prema modelu Stimulis Respos (podraaj odraaj), utemeljuje odnos prema ljudskom ponaanju tvrdei da se neto deava kao reakcija na odreena dogaanja u naem okruenju, liavajui nas najee upravo Nae moi odluivanja i izbora, te pune odgovornosti da bez obzira na vanjske stimulanse, mi odluujemo kako emo i kojim ponaanjem nastojati rjeavati nastalu problemsku situaciju.

Teorija izbora nove psihologije osobne slobode, dr. William Glassera, tumai ljudsko ponaanje kao individualni izbor svakoga od nas, i to izbor koji se u konfliktu odvija u nama, jer jedino Mi moemo djelovati prema sebi, kontrolirati sami sebe, i nemamo mo kontrole drugih, a kada to inimo, tada gubimo kompetentnost i primjenjujemo prisilu.

Teorija izbora shvaa ovjeka kao slobodno, odgovorno bie, koje je motivirano iznutra i ije je ponaanje uvijek svrhovito te vrlo raznovrsno i fleksibilno.

DIJAGRAM MOZGA KAO KONTROLNOG - IZBORNOG SISTEMA

Stvarni, zamijeeni, unutarnji svijet

Slijedea znaajna razlika u tumaenju ljudskog ponaanja psihologije izvanjske kontrole kao slubenog modaliteta tumaenja ponaanja ovjeka, kao i svih ostalih pojava u modaliteti i kvaliteti ponaanja kod ljudi, sa nainom tumaenja u Teoriji izbora - psihologiji unutarnje kontrole, najoitije se sagledava u prikazu funkcioniranja DIJAGRAMA MOZGA kao kontrolnog-izbornog sistema.

STVARNI SVIJET zamjeujemo odnosno percipiramo naim osjetilnim sistemom, a to su vid, opip, sluh, njuh, okus. Tako primljena slika stvarnog svijeta doivljava daljnje promjene prolazom kroz nae filtre potpunog znanja i filtre naih vrijednosti. Upravo to to je prolo u prethodnom sustavu, postaje znaajna kvaliteta naeg unutarnjeg svijeta to je na ZAMIJEENI SVIJET odnosno SVIJET IMAM, koji se istovremeno odmah komparira s naim nutarnjim svijetom - unutarnjim ALBUMOM SLIICA SVIJET ELIM, u nastojanju da se pronae djelotvorna kontrola kojoj bismo zadovoljili svoje osnovne potrebe. Nae potrebe su: potrebe za Preivljavanjem da smo uope ivi,, Pripadanjem/ljubavi osjeaj da negdje gdje jesmo da smo dobrodoli, da se osjeamo dobro, da imamo osjeaj pripadnosti, potreba za Moi uvaavanjem, samoaktuelizacijom i takmienjem, Slobodom punjenjem naih baterija te Zabavom - u aktivnostima odmora, rada i uenja.

Ovakav pristup ljudskoj aktivnosti predstavlja upravo tu novu kvalitetu koja odreuje Teoriju izbora, jer ukazuje na istinsku kvalitetu naih aktivnosti, upravo kroz funkciju mozga, da su svi nesporazumi i konflikti u naim nastojanjima postizanja punog zadovoljstva, ustvari na unutarnji konflikt.

To pretpostavlja da se mi ne sukobljavamo s vanjskim stvarnim svijetom, ve je sukob na relaciji naeg svijeta imam i svijeta elim.

Nadalje valja naglasiti da su sva naa ponaanja izabrana ponaanja, bila ona svrsishodna ili nesvrsishodna, jer se ponaanjem nastojimo u cijelosti nai u kvaliteti zadovoljenih potreba. Svrsishodnim ponaanjem postiemo oekivanu i eljenu kvalitetu zadovoljena potreba, ali i kada ponavljamo nesvrsishodna ponaanja mi u stvari tragamo i nastojimo postii zadovoljene naih potreba u skladu sa naim pojmom kvalitete iz Naeg svijeta kvalitete - svijeta elim. Nae cjelovito ponaanje jeste rezultat naih aktivnosti, miljenja, nae fiziologije i osjeaja. Ono na to mi osobno moemo djelovati jeste Naa aktivnost i Nae miljenje, te time odreujemo kvalitetu zadovoljenja Naih potreba, u kvaliteti koju elimo postii.

Razlike i pogreke u vidnoj i slunoj percepciji

U odreivanju osobnog ponaanja, ovisi kako smo percipirali, odnosno s kojom tonou smo prepoznali stvarnu vizualno i slunu informaciju, izbjegavajui realnu mogunost pogreke u vidnoj i slunoj percepciji i procjeni.

Dijelimo iskustvo iz svakodnevnog ivota koliko je nesporazuma iz pogreno sasluane neije poruke, rijei, ili cijelog sklopa reenica, krivo protumaene geste. Jednako tako imamo iskustvo razlika i pogreaka u vidnoj percepciji.

No upravo te vidne i slune razlike i pogreke, znaju biti vrlo odluujue za kvalitetu naeg izbora modaliteta ponaanja, ali i izgradnje odnosa s drugim ljudima.

Primjer za slune pogreke u percepciji su mnogobrojni, rekao bih svakodnevni, toliko prisutni da i djeja igra pokvareni telefon vrlo rjeito govori o naim slunim pogrekama zbog kojih esto ulazimo u konfliktna stanja koja su u krajnjoj liniji lana, ali vrlo odluujua za kvalitetu nae komunikacije.

Stoga valja u komunikaciji biti otvoren za primanje informacija, znai biti spreman paljivo i aktivno sluati, ne donositi brzoplete zakljuke o onom to smo uli pa i vidjeli, ve si dati vremena provjeriti istinitost valjanost vienog i sluhom registriranih informacija, s naim sugovornikom, jer je to daleko korisniji nego graditi miljenje pa i odnos na krivo shvaenoj i protumaenoj informaciji.

Nemogue je bilo koju nau potrebu valjano zadovoljiti, pogotovo ako smo za njeno zadovoljenje vezani u sustavu odnosa s drugim subjektima, bilo kao prijatelji, poslovni partneri, brani partneri, roditelji, suradniki voditelji i slino.

OSNOVNE POTREBE I OSJEAJI

Ve u samom uvodnom nastupu kratko smo naznaili osnovne razlike psihologije izvanjske kontrole i nove psihologije osobne slobode na naelima Teorije izbora - psihologije unutarnje kontrole - osobnih izbora ponaanja, prema kojoj smo u trajnom genetskom porivu zadovoljavati svoje osnovne etiri psiholoke potrebe i jednu fizioloku potrebu.

Preivljavanje (odravanje vrste)

Najstarija potreba jeste potreba Preivljavanje (odravanje vrste), odnosno fizioloka potreba, koja je vrlo znaajna kvaliteta naeg cjelokupnog ponaanja u osiguranju svih pretpostavki zadovoljenja tjelesnih zahtjeva za odranjem ivota. Vano nam je zadovoljiti potrebu za redovitim uzimanjem hrane i tekuina, osiguranjem uvjeta odranja ivotnih funkcija, u zatiti od prekomjernih hladnoa ili vruina, odnosno od ostalih izvanjskih utjecaja koji imaju snagu nanoenja ozljeda ili unoenja neravnotee, odnosno umanjenja nae fizike kondicije, za prosto fizikim opstankom i kvalitetnim funkcioniranjem, pa do odranja svih vitalno potrebnih sposobnosti odranja i zdrave reprodukcije vrste kojoj pripadamo, imati osobnog potomka, o kojem skrbimo i preko njega zadovoljavamo sve ostale potrebe uz ve fizioloku potrebu.

Ljubav (ljubavni odnosi i pripadanje)

Ova potreba pripada krugu osnovnih psiholokih potreba, a formirana je u evolucijskom razvoju puno kasnije kao nova kvaliteta od fizioloke potrebe preivljavanja. Moemo mirne due kazati da je i ta potreba snano poticana genetskim porukama, te se u potpunosti ostvaruje kroz odnos sa drugom osobom i/ili osobama. Znai nai nas geni potiu da traei ljubav i pripadanje to inimo i volimo kroz cijeli ivot. U naem svijetu izvanjske kontrole ovom snanom zahtjevu, najee je vrlo teko udovoljiti, to uzrokuje da sa vremenom i najkvalitetniji odnosi bazirani na ljubavi proivljavaju krize, ak i da doe do potpunog raspada odnosa.

Osjeaji ljubomore, naputenosti, oaja i osvete esto dominiraju ponaanjima zaljubljenih ljubavnika. Svjesni smo toga da je to modalitet ponaanja u kvaliteti izvanjske kontrole. U takvim trenucima svi ljudi nesretni u ljubavi ukljueni su u prve tri varijacije izvanjske kontrole, opisane u 1. poglavlju - varijacije na temu Ti mi donosi patnju, i elim da se promijeni.

Kada pokuamo definirati to je to ljubav, nailazimo na realnost mnotva vjerodostojnih definicija koje u svijetu kvalitete svakog od ljudi sadri slinosti i bitne razlike. Svi mi vjerujemo da znamo razliku izmeu Biti u ljubavi, kada se osjea uzbuenje, i Ne biti u ljubavi, kada mi to elimo biti, ali se osjeamo jadno.

Ono to najvie frustrira ljude kada se govori o ljubavi jeste spolna ljubav, jer nai geni uporno ele nekoga, ali ih nije briga koga. Usko vezano uz ljubav i spolnu ljubav, vana je komponenta pripadanja za cjelovitost kvalitete zadovoljavanje ove potrebe.

Iako nailazimo da kod nekih ljudi je potreba Ljubavi i ljubavnog seksa naglaeniji od potrebe pripadanja, to je samo jedna od beskonanog broja modaliteta zadovoljavanja ove potrebe, jer bez obzira na osobni izbor, to nam je bitno da bismo mi imali doivljaj zadovoljstva, mi emo uvijek i u svakom trenutku nastojati zadovoljiti ovu potrebu, a da njeno zadovoljenje ne ugroava zadovoljenje naih ostalih psiholokih potreba.

Vano je rei da kad razmiljamo o ljubavi, ee mislimo na dobivanje nego na nae davanje. Onda kad smo nezadovoljni najee postavljamo pitanje partneru: Voli li me?

Logino da se sada pitamo moe li ljubav trajati ako jedan partner daje mnogo vie nego drugi? Da mogue je, jer ete moda i vi naii na osobu koja je spremna vie davati nego traiti. Ali je isto tako istina da se ne moete nadati da ete u duljem vremenskom razmaku moi dobivati onoliko ljubavi koliko vi to elite, a da pri tom neto od toga ne vratite.

Potekoe u zadovoljavanju potrebe ljubavi i pripadanja javljaju se bez spolnih odnosa, esta je pojava da lanovi obitelji, posebice djeca i roditelji esto puta trae puno vie nego to je druga strana spremna dati. Ako pak sve strane u odnosu ele jedna drugu kontrolirati, nema naina kako sprijeiti neminovni raskol, pa stoga je jedino mogue ostvarivo rjeenje izbjegavati psihologiju izvanjske kontrole, te se uiti i motivirati za izgradnju osobnog ponaanja prema naelima Teorije izbora.

Osjeaj pripadanja nam je potreban u svim socijalnim skupinama u kojima se kreemo. U ovisnosti od znaaja kojeg skupina ili pojedinac imaju za nas to nam je osjeaj pripadanja manje ili vie vani. U sluaju da due vremena izostane osjeaj pripadanja odnosno da se u toj socijalnoj skupini u kojoj boravimo vremena ne osjeamo dobro, iz bilo kojeg razloga, s vremenom se poinju javljati problemi i s drugim potrebama te ako nita ne poduzmemo poinju nam se pojavljivati prvi psihosomatski simptomi (neka akutna bolest, npr. uestale viroze, vrtoglavice, problemi s dinim, probavnim, lokomotornim sustavom itd.). Ovaj mehanizam funkcionira na isti nain i kad su nam druge potrebe ugroene odnosno neispunjene.

Mo

Ono to razlikuje ljude od ostalih ivih bia, jeste upravo snano izraena potreba posjedovanja moi, imati mo.

Povezano je to sa zadovoljenjem potrebe PREIVLJAVANJA, pa u nekih ivotinja vieg reda jeste dosta izraena elja za ljubavlju; veina pak eli slobodu; a u svojoj ranoj dobi veina ivotinja se igra, to im priinjava zabavu, a tako na najuinkovitiji nain ue vjetine potrebite za zadovoljenjem potrebe preivljavanja. Mo u smislu kako je ljudi doivljavaju i ele mo zbog same moi u cijelosti je obiljeje samo nae vrste. Agresija se pojavljuje kod ivotinja kad im se prijeti, kad ele spolne odnose, kad ele hranu za sebe i svoje mlade. Vrlo je lako prepoznati u takvom ponaanju da je ono motivirano zadovoljenje potrebe preivljavanja, a ne samo zadovoljenje potrebe moi.

U zadovoljavanju potrebe moi kod ovjeka svojstveno je, da je ta elja povezana uz osjeaj zadovoljstva u kvaliteti dobivanja, pa kad dobivati znai jo vie dobivati, to neosporno povlai da bi zbog toga drugi trebali dobiti manje. Tono je, da pohlepa i pod svaku cijenu posjedovanje statusa snano hrani nezasitnu potrebu zadovoljavanja moi, apsolutnom kontrolom drugih.

U modalitetu elim pobijediti, elim imati kontrolu nad stvarima, raditi apsolutno na svoj nain, govoriti samo drugima to da rade, te utjecati da to to rade, da upravo rade onako kako mi mislimo da je najbolje. Ovom tipu ponaanja stjecanja moi pod svaku cijenu moe se vrlo lijepo opisati u tvrdnji; Cilj opravdava sredstvo.

Dobivanje moi isto je tako na osobni izbor. Kao mali smo na taj nain nastojali od osoba u svom okruenju dobiti ono to elimo i to nam je potrebno da bismo preivjeli, pa smo pamtei prepoznali i osjetili opojni okus moi, to stalno ima za efekt da ta naa potreba za jo veom moi permanentno raste.

Na naelima Teorije izbora biti jai i uspjeniji, biti moniji, ne podrazumijeva posjedovati mo samo za sebe, ve upravo suprotno, posjedovati osobnu snagu dijeliti mo sa drugima, jer u tom trenutku kad spoznamo i prepoznajemo da smo koristei i zadovoljavajui osobnu potrebu moi uspjeli u odnosu sa drugima ne ugroziti njihovu potrebu zadovoljavanja moi, mi se osobno osjeamo bolje i sigurnije.

U drutvu koje potuje naela Teorije izbora, u kojem se zadovoljavanje moi odvija u suglasju sa drugima, mnogo bi se rjee vrili izbori prisile, kontrole drugih, s manje razloga da jedni drugima sudimo, ali bi se istovremeno naa snaga usmjeravala na prevladavanje svega to je u nama razliito.

Ako smo u stanju promijeniti svoju osobnu psihologiju tada ostvarujemo pretpostavke za izgraivanje drutvenih odnosa i samog drutva u kojem e se potreba moi sve vie pretvarati u jakost i snagu samokontrole, a ne u slabost i neefikasnost kontrole monika nad drugima.

Sloboda

Istim arom s kojim obraamo pozornost na mo ostalih kada procjenjujemo da bi njihova mo mogla biti nama prijetnja mi se zalaemo u trenutku kad procjenjujemo da emo izgubiti slobodu, njenu vanost za nas.

To bi znailo da je naa potreba za slobodom proizala iz pokuaja evolucije da osigura valjanu ravnoteu izmeu Tvoje potrebe da me pokua prisiliti da ivim ivot onako kako ti hoe i moje potrebe da se oslobodim prisile.

Gubitak slobode nadalje znai i gubitak nae slobode da smo konstruktivno kreativni. To ima za posljedicu da pod pritiskom izvanjske kontrole, prisile i tue moi nad nama na doivljaj gubitka slobode mi doivljavamo kao osobnu patnju, te na kreativni sustav moe prouzroiti bol i/ili nas odvesti u bolest.

Ovdje vrijedi kada govorimo o uravnoteenom zadovoljavanju slobode, jedna zlatnim pravilom iskazana mudra izreka: ini drugima ono to bi elio da i drugi tebi ine!

to imamo vie slobode i mogunosti njena zadovoljenja sa ostalim potrebama, a da pri tom ne guimo i ne omoguujemo drugim osobama na kvalitetnom zadovoljavanju svojih potreba, potvrujemo jo jedno zlatno pravilo Sposobniji smo koristiti svoju kreativnost ne samo za vlastitu korist, nego i za korist svih drugih. Kreativni ljudi koji se osjeaju slobodnima kreirati rijetko su sebini. Dijelei sa drugima svoju darovitost i sami pri tom dobivaju mnogo zadovoljstva.

Zabava

Ako vjerujemo, a ne bi trebalo biti razloga da ne vjerujemo da zadovoljenje potrebe zabave jeste Nagrada genetike za uenje, mi smo ustvari potomci ljudi koji su uili vie ili bolje od drugih. Tako su ti ljudi imali mogunost kroz avanturu preivljavanja zadovoljavajui potrebu za zabavom takoer ugraenoj u nae gene, uvrstiti u svom svijetu kvalitete kao potrebu od znaajne vanosti. Upravo zbog toga to se cijelog ivota znamo i imamo potrebu igrati se, mi cijeli svoj ivot i uimo. Tako bismo mogli i kazati da zabavu najbolje moemo objasniti smijehom, a ljudi u kvaliteti zaljubljenosti obilato ue jedni o drugome, a sve je to popraeno naravno smijehom.

U arobnoj igri odraslih i bebe za koju bi se moglo kazati Sad me ima, sad me nema gdje beba to doivljava kao igru i korisnu lekciju: JA SAM JA, A TI SI TI jer najvjerojatnije je da je tada beba mislila: ja sam ja, a ti si takoer ja. To se moe protumaiti upravo injenicom bebinog svijeta kvalitete, u kojoj ona ima snanu potrebu posjedovanja svih onih koji o njoj skrbe. Takav stav da sve posjedujemo, odnosno da ne zamjeujemo razlike sebe i drugih, kao i injenicu da ne posjedujemo druge, nee razorno djelovati dok smo bebe, ali usvajanjem takvog stava u odrasloj dobi moe vrlo razorno djelovati na nae odnose sa drugim ljudima. Stoga je vrlo vano ve za rana spoznati da se neminovno razlikujemo od drugih, pa da i pored svih uoenih slinosti, ipak smo jedina osoba koju u stvari posjedujemo.

Stoga je neophodno uloiti puno truda da bismo se dobro slagali jedni sa drugima, a u tome nam najbolje moe pomoi srdaan smijeh i uenje u zabavi i igri kad to inimo sa drugima, a da je pri tom i nama i njima sve to inimo jeste vesela avantura. Moemo slobodno rei kad se pone kvariti odnos bilo u braku, meu prijateljima, poslovnim partnerima, prva e rtva upravo biti zabava.

I nije suvino konstatirati da je to velika teta, jer upravo je zabava potreba koju najlake moemo zadovoljavati, ona nam omoguuje da na kreativni sustav stalno otkriva mnotvo stvari koje moemo initi za dobru kvalitetu zabave, a da nas rijetko to moe u tome omesti.

Potrebe i odnosi

Vjeito pitanje koje si stalno postavljamo vie ili manje glasi: ''Kako nai nain da slobodno ivim ivot kakav elim, a da se pri tom dobro slaem s ljudima koje trebam?''

Odgovor na ovo pitanje lake emo nai uz primjenu naela Teorije izbora, upravo iz razloga to psihologija unutarnje kontrole ostavlja dosta manevarskog prostora da vrimo uinkovite izbore kontrole osobnog ponaanja, izbjegavajui tako sve zamke izvanjske kontrole, ponaanja drugih.

Teko je ustvrditi koja od potreba je vanija da bismo u naem svijetu kvalitete prepoznali osjeaj zadovoljstva, jer ma koliko da pokuamo nai i ostvariti ljubav i pripadanje ne moemo pri tome zanemariti vrijednost zadovoljenja potrebe moi i slobode. Ako je istina, a ne bi trebali u to sumnjati mo unitava ljubav, jer je tono da nitko ne eli da nad njim netko dominira, mi emo upravo zbog prepoznavanja prisile i gubitka osobne moi odbiti vjerovati u njihova uvjeravanja o ljubavi. Isto tako i ljubav u svom znaenju ima odrednicu koliko biti zajedno u dobrom odnosu uobiajeno je imati slobode koliko mi elimo.

Upravo kada koliine davanja i primanja, odreivanja to je proces u nama samima, i s partnerom ne postignu obostrano eljene i oekivane kvalitete, pa tako ne doe do uspjenog odreenja to je to, odnos neminovno moe propasti.

Iz svega ovoga slijedi da su ljudi kao jedinke u partnerskom odnosu, najee voditelji seksteta potreba - njegove i njene potrebe za ljubavi, moi, zabavom i slobodom.

Kada god se u odnosu pokae ili pojavi napetost to je znak da su u djelovanju poremeeni odnosi izmeu ovih est potreba, bez obzira radilo se o braku ili nekim drugim partnerskim odnosima.

injenica je da ivot donosi promjene i da je jedino mogue ostati i opstati u kvaliteti kada imamo stalni uvid u ono to dajemo i primamo, ono to oekujemo, i ono u emu smo spremni mijenjati sebe. Ako su nam sliice koje osobno posjedujemo o mogunosti pruanja i primanja ljubavi koje mi oekujemo u svom branom odnosu sve vie razliite tada e oba partnera poeti eljeti za sebe i vie moi i slobode. Jedino pregovori o osobnim kvalitetama elja i potreba, kako bi zadovoljili potrebe za ljubavi, moi, slobodom i zabavom, ako ele izbjei nerjeivu branu krizu.

Doista smo drutvena bia upravo iz tako znaajne vanosti zadovoljenja naih potreba, kako bismo bili u cijelosti zadovoljni sa kvalitetom svog ivota, najupeatljivije se potvruje da bismo to postigli mi teimo imati dobre odnose da bismo zadovoljili svoje potrebe, a to je stalni proces osobnog i meusobnog uvaavanja.

Cjelokupno ponaanje

Ve smo ranije ukazali da su sva naa ponaanja izabrana, bez obzira bila ona svrsishodna ili ne, sastoje se od etiri komponente, AKCIJA to radim?, MILJENJA to mislim?, FIZIOLOGIJE to mi govori tijelo?, OSJEAJA to osjeam?

Upravo ta kvaliteta da su naa ponaanja jedino mogua u odreenju kroz akciju i miljenje, jer moemo mijenjati ono to radimo, kao i to mislimo, te ba o tome kako radimo i mislimo mi odreujemo kvalitetu onog to oekujemo i elimo. Druge dvije komponente ukupnog ponaanja, tj. fiziologija i osjeaji promjenjive su tek kada smo izmijenili ono to radimo i kako mislimo.

Znai kada nam neko kae da je depresivan moemo sa dosta sigurnosti vjerovati u to kako toj osobi njegova patnja njemu dogaa. Ljudi najee nisu niti svjesni da su upravo oni odabrali patnju.

Stoga se u teoriji izbora sam pridjev depresivan mijenja u glagol deprimirati, jer upravo injenica da nam se ne dogaa depresija objanjava se poimanje ponaanja u teoriji izbora naim osobnim IZBOROM odabira deprimiranja, jer tako u tom trenutku mislimo i inimo ono to najbolje znamo da bi zadovoljili svoje potrebe.

Znai ova promjena iz pridjeva i imenica u glagole (kao nain izraavanja veine ljudi), ui nas da smo aktivno odabrali i ono na to se alimo, ali nas isto tako pouava da moemo uiti initi bolje izbore, pa se tako liavati aljenja.

U kvaliteti psihologije izvanjske kontrole uobiajeno je i vrlo iroko raireno vjerovanje da mentalnu bolest uzrokuje kemijska neravnotea u mozgu. Stoga u suvremenoj medicini i psihijatriji se tei popravku ove neravnotee davanjem lijekova pacijentu koji djeluju na mozak, jer se vjeruje da e se pacijent ponovo bolje osjeati pod sredstvom djelovanja lijeka.

Otkrivajui vrijednosti Teorije izbora u osnovnim naelima na kojima se temelji, smatra se i duboko vjeruje da je sve to inimo i kako inimo od roenja pa do smrti PONAANJE, te se ovjek u svim ivotnim situacijama upravo samo ponaa. Mi ne samo da se stalno ponaamo nego i stalno pokuavamo odabirati ona ponaanja za koja mi vjerujemo da nam omoguuju najdjelotvorniju kontrolu nad naim ivotima. To bi znailo potujui termine teorije izbora da svojim ponaanjem postiemo razumno zadovoljenje slika u naim SVJETOVIMA KVALITETE.

Ukratko kada elimo prestati odabirati bolna ponaanja, primjerice deprimiranja, tada su ovo nai izbori koji predstavljaju uinkovito ponaanje:

Promijeniti ono to elimo,

Promijeniti ono to inimo, ili

Promijeniti oboje.

Sama rije ponaanje kako i definira dr. W. Glasser jeste ponaanje kao nain na koji netko vlada sa samim sobom, te stoga sa stajalita Teorije izbora ta je rije osobito vana.

Nije suvino ponoviti da etiri ne djeljive komponente zajedno ine nain na koji netko vlada sobom. Prva komponenta jeste AKTIVNOST; jer kad mislimo o ponaanju, veina e nas pomisliti na aktivnosti poput etanja, govorenja ili uzimanja hrane. Druga komponenta MILJENJE; mi uvijek neto mislimo. Trea komponenta OSJEANJE; uvijek kada se ponaamo mi stalno neto i osjeamo. etvrta je komponenta naa FIZIOLOGIJA; uvijek je neka fiziologija povezana sa svime to inimo. Primjera radi srce svojim radom pumpa krv, pluima diemo, a neurokemija je u vezi sa funkcioniranjem mozga.

Kako moemo vrlo lako zapaziti sve etiri komponente djeluju istodobno, pa stoga u teoriji izbora jednu rije ponaanje, proirujemo na dvije rijei CJELOKUPNO PONAANJE.

Sprjeavanje ljutnje

Ovaj se oblik naeg ponaanja najee javlja kad nemamo djelotvornu kontrolu svog ivota, jer smo kod svih nas koji u takvim trenucima pomisle na uporabu cjelokupnog ponaanja sa kojim smo u stvari i roeni: ljutnje.

Ljutnja jeste ugraena u nae gene, kako bi nam pomoglo da preivimo, te je primjenjujemo ili razmiljamo o njenoj primjeni kada nismo u stanju zadovoljiti nama vrlo vanu sliku u naem svijetu kvalitete. Ljutnja je u stvari drugi oblik deprimiranja, ali pri koritenju troi ogromnu energiju zbog ega se na kraju osjeamo vrlo umornima.

Za jedan od takvih modela vezanim za ljutnju jeste samoubojstvo kao drugo cjelokupno ponaanje kada ljudi odabiru napustiti zamisao da e ikada biti u stanju vratiti cjelovitu kontrolu nad svojim ivotima.

POMOZI MI! Oblik ponaanja deprimiranjem jeste nain kojim ovjek od drugog ovjeka trai pomo, ali pri tom izbjegava formu moljenja, pa to predstavlja jednu od najmonijih poruka pomozi mi koju moemo jedni drugima uputiti. Sutina takvog ponaanja jeste kontrola drugih, jer patnja opravdava nae traenje pomoi, jer postoji u naoj percepciji i naem razmiljanju da ako samo molimo ili zahtijevamo pomo bez znaka bola, drugi bi nas mogli doivjeti nekompetentnima odnosno nesposobnima, da sami o sebi skrbimo. Usko je vezana uz ovaj vid cjelokupnog ponaanja slijedea kvaliteta.

IZBJEGAVANJE, upravo zbog toga to vrlo esto deprimiranje koristimo kao ispriku, da ne inimo neto to ne elimo ili ega se plaimo, mi odabiremo formu izbjegavanja initi. U ovom trenutku bolni doivljaj ima jo jednu poruku koja nas sprjeava da prihvaajui istinu inimo radikalniju promjenu u naim razmiljanjima i miljenju, a to je da se bojimo neuspjeha.Kompatibilnost, osobnost i snaga potrebaKompatibilan - spojiv, dopustiv, koji se podnosi s nekim drugim, snoljiv, skladan, pomirljiv, primjeran, suglasan, oprostiv, spojivost, dopustivost, svojstva onoga to je kompatibilno.

Odnositi se prema drugim ljudima, jeste ponaanje ili osobna kvalitete ponaanja kojom pristupamo drugim ljudima, to je dijelom zapisano u naim genima.

Ono to nam je u genima zadato jeste da neki od nas imaju snanu potrebu da kontroliraju druge, bez obzira sa kim dolazili u kontakt.

Dakle, ono to doprinosi razliitosti naih osobina jeste upravo to da se naih pet osnovnih i genetskih potreba meusobno razlikuju po svojoj snazi. Nae su osobnosti stvorene iz genetikog profila jakosti potreba, koji je jedinstven za svakog od nas. Neki su od tih profila, visoko inkompatibilni - razliiti, neki visoko kompatibilni.

Nadalje osobnosti nekih parova su razliite, ali komplementarne; a to znai da razlike pojaavaju odnos.

Ali kada se svaamo i kritiziramo, kontroliramo i prisiljavamo, razlike ostaju. Napor da druge promijenimo razlike e se upravo uveati, ali emo se poeti svaati oko nevanih stvari, o kojima ne bismo niti promisli kada bi smo primjenjivali Teoriju izbora.

Krug rjeenja

U velikom krugu kojega prema Teoriji izbora zovemo KRUGOM RJEENJA, nastojimo rjeavati pregovorima sve ono to nas zbunjuje ili iritira u naim razlikama, snazi naih potreba. Dok smo u krugu, smatramo da sadraj postojeeg odnosa u kojem smo sa partnerom, suradnikom ima veu vanost od onoga to bi smo osobno eljeli. Ako pokuavamo jedni druge istisnuti iz kruga, obino se to deava slabijoj osobi, te ona na kraju ispada iz kruga. Jedan partner ima slabije izraenu potrebu preivljavanja od drugoga kod kojeg je ta potreba vrlo izraena, pa je opasnost da u gospodarenju sa materijalnim sredstvima, izmeu njih stalno prijeti sukob, do kojeg i dolazi, ako se oba partnera ne priklone pregovorima, traenju rjeenja kompromisom i stvarnim uvidom, to je tko od njih spreman kod sebe kontrolirati, mijenjati, dati i doprinijeti zajednikom interesu.

Nadalje valja naglasiti da partneri koji posjeduju malu potrebu za moi, gotovo su uvijek kompatibilni. Niska mo dovodi uvijek do velike elje za pregovaranjem, stoga su takvi partneri sa niskom potrebom za moi najvei dio vremena u KRUGU RJEENJA. Osobe, partneri sa visokom potrebom moi u svom rivalstvu jedan drugog liavaju opstanka u krugu i prije no to su svjesni da su se istisnuli iz kruga. Njima je skoro nemogue pregovarati, jer bi to zahtijevalo odricanje od osobne moi.

Ljudi sa visokom potrebom za slobodom, stalno se bore, vrlo ustrajnim nastojanjem da su slobodni od svakoga, jer njima teko, skoro nikako ne polazi za rukom da se bilo kome podine, ili se daju posjedovati. Potreba za slobodom jaa je od svih drugih potreba, te su stalno u riziku izlaska iz kruga rjeenja. No, o ovakvoj kvalitete zadovoljavanja potrebe za slobodom, mogue je razgovarati, ali sa vrlo jakim osjeajem odgovornosti i jasnog cilja o emu pregovaramo, posebice u ulozi poslodavac suradniki voditelj i radnik.

Kako prepoznati svoju snagu potreba, odnosno kvalitetu kojoj teite zadovoljiti svoje potrebe?

Predoite si jednu od svojih potreba i pokuajte tu potrebu usporediti sa kvalitetom kako ju veina ljudi zadovoljava. To oito valja initi kada se elite nai kompatibilnim u odnosu na svog partnera, suradnika ili nekoj drugoj osobi, procjenom svoje snage potreba, i saznavanjem o snazi potreba partnera. Kroz dijalog ste u mogunosti vriti potrebne korekcije usklaivanja, odnosno obostranog zadovoljenja potreba, a da se ne doe u stanje inkompatibilnosti i sukoba, odnosno da se ne napusti krug rjeenja.

KREATIVNOST, ODGOVORNOST, LUDOST

Svi posjedujemo iskustvo naih snova, u kojima smo snano pokuavali neto realizirati, ali smo na razne naine bivali sprjeavani. Najee takve nae snove doivljavamo sa osjeajem nelagode. No to je ipak naa kreativna aktivnost mozga i tijekom sna. Dakle, nai snovi oito ne posjeduju ograde, imaju malo logike, ne temelje se na neemu to bi smo mogli nazvati realnou, ali se zbivaju u naim glavama i stoga su misaona komponenta naeg cjelokupnog ponaanja. Tvrdnja da nam snovi pomau u procesu odmora tijekom spavanja, ima svoju podlogu, jer i u trenutku sna, na osjetilni sustav i cjelokupna aktivnost mozga traje, ali u nekoj drugoj kvaliteti kreativnosti.

ivot bez kreativnosti jedva da bi bio vrijedan ivljenja kad izgubimo sposobnost da se kreativno kreemo to se nikad ne moe dogoditi jer u naem mozgu imamo kreativni sustav koji dodaje kreativnost naem cjelokupnom ponaanju. Kreativni sustav moe djelovati kad spavamo, kao u snovima, ali je mnogo vanije ono to ini dok samo budni. On moe dodati kreativnost jednoj ili vie od etiri komponente bilo kojeg cjelokupnog ponaanja.

Upravo to kreativno miljenje izdvaja po kvaliteti cjelokupnog ponaanja velike pisce, umjetnike, portae, znanstvenike od ostalih ljudi. Dakle svojom kreativnou stvaraju i izraavaju osjeaje kojima se drugi dive, ali postoje i primjeri nove kreativne fiziologije, kojom se pojedini ljudi otpisani i preputeni umiranju, kreativno oporavljaju od tekih bolesti, na nain koji je slubenoj medicini esto puta nejasan i nerazumljiv, pa stoga i sredstvima kojima raspolae teko objanjiv.

No istina je i da se na kreativni sustav razvija i u samo unitavajua cjelokupna ponaanja, sa mnotvom destruktivnih oblika kreativnosti, koja izazivaju bolna i krajnje negativna ponaanja.

U trenucima kada se susreemo sa neimanjem onoga to potrebujemo i elimo, na kreativni sustav se ne miri sa nepostojanjem onoga to mi elimo, pa kreira punjenje praznine koju osjeamo. Znai da nam na kreativni sustav cijelo vrijeme pomae da se lake suoavamo sa injenicom da neto nemamo, ali da na primjereniji nain ponovno postignemo zadovoljenje te potrebe. Dakle nudi nam nove aktivnosti i misli, a na nama je izbor, dali emo njihovom primjenom postii i/ili dalje podnositi nezadovoljstvo.

Upravo je izbor dio nae ODGOVORNOSTI.

Odgovornost za izbor

DAKLE..

Sva naa ponaanja su, ustvari, stalni pokuaji da se smanji razlika izmeu onoga to elimo (slika u naem svijetu kvalitete) i onoga to dobivamo (situacija u stvarnosti).

Zbog naina na koji smo organizirani, naa ponaanja, bila ona adekvatna ili ne, sva su to imamo i ime moemo zadovoljiti nae potrebe.

Mi biramo naa ponaanja! Dakle biramo patnju, depresiranje, srdbu, anksioniziranje, samopotovanje, glavoboljenje, fobiranje, Haluciniranje, do kreacija koje su tuim oima izvan uobiajenog ponaanja te stjeu kvalitetu lude kreativnosti liene odgovornosti.

Luda kreativnost je ono to mi radimo, a veina to dri neuobiajenim te prosuuje kao neto posve drugaije od onoga to oni rade (kako postupaju ili bi postupali) u slinim situacijama.

Razlozi lude kreativnosti

U konfliktnim situacijama, kada nam nestaju organizirana ponaanja kojima emo zadovoljiti svoje potrebe, morat emo obratiti panju na ono to nam nudi na kreativni sustav.

Svrha takvog ponaanja je kontrola, pa kreativnost predstavlja reorganizaciju ponaanja. Ako nam je ivot izvan kontrole, i ako LUDILO donosi veu kontrolu, onda e za nas ludilo postati organizirano ponaanje.

ovjek koji nita ne poduzima, uti i bulji u zid, odbija jelo ili komunikaciju, nije u tom trenutku jo odgovoran, jer je jo uvijek ukljuen u akt reorganizacije. TO JE PASIVNO PONAANJE.

ovjek koji mahnita sa vatrenim orujem po nedunim graanima ili njime ubija odreenu osobu, nije odgovoran to mu je pala luda ideja, ali je odgovoran to tu ideju provodi u ivot, to ju takvu realizira. Samo kada ponaanje nema oitu vanjsku svrhu, tj. kada nije kreativno, bez oitog efekta na bilo koga ili bilo to osim na samoga stvaraoca, moe biti prosueno kao potpuno neodgovorno.

Neki kreativni postupak, koji nije zloin, trebalo bi tretirati kao psiholoki problem ako se osoba eli podvrgnuti tretmanu. Ako meutim ona ne eli tretman, valjalo bi postupiti u skladu sa zakonom. Nauiti prepoznavati stanja kada gubimo kontrolu, jeste preduvjet za svjesno prihvaanje nae reorganizacije kao normalnog procesa.

Paljivim itanjem svega prethodno reenog moemo kazati da su psihosomatska oboljenja - tamnija strana kreativnosti. Pod snanim stresom, odnosno u susretu sa istinom potpune kontrole svog ivota, dolazi do snanog slabljenja imunolokog sustava, jer nema mogunosti prepoznavanja psiholokih poruka, odnosno potrebe da se branimo. Imunoloki sustav nau misao braniti se, prevodi kao obranu od virusa ili bakterija, te u skladu sa time i organizira svoju kvalitetu djelovanja.

Sve to moemo jeste da se pouzdamo u na kreativni sustav, ali na razini osobne preuzete odgovornosti, sa nastojanjem da se posavjetujemo i izborima brino pratimo sve to se zbiva u nama i oko nas, sa punom panjom na dobivene rezultate naih aktivnosti, vjerujui da jedino promjenom onoga to radimo i mislimo i pored tekoe koje su trenutno prisutne imamo uvijek mogunost nai i kreirati povoljnije rjeenje u organiziranom cjelokupnom ponaanju koje je pod naom kontrolom konstruktivnih izbora.

Moje iskustvo mi govori da pomoi ljudima da sagledaju psiholoki problem kao izbor, znai osloboditi njihovu svjesnost. Time je izbrisana misterija i strah o tome da se nad njih iznenada nadvilo neto izvan njihove kontrole. Oni sada mogu nauiti da su mogui i drugi izbori. Postupanje u skladu s tim novim djelotvornim izborima omoguuje im da slobodno istrauju ivot ispunjen kreativnou koja ih nee povrijediti. USPJENOST NA OSOBNOM I MEULJUDSKOM PLANU

Voenje na temeljnim naelima

Voenje na temeljnim naelima primjenjuje se iznutra prema van na etiri razine:

Osobnoj (moj odnos sa samim sobom)

Meuljudskom (moji odnosi i interakcije s drugima)

Menaderskoj ili poslovnoj (moja odgovornost za dovravanje posla s drugima)

Organizacijski (moja potreba za organiziranjem drugih za njihovim pridobivanjem za rad, za time da ih pouim poslu, da ih nagradim, rjeavam probleme i stvaram strukture, strategije i sustave).

Svaka je razina potrebna, ali nedovoljna, to znai da moramo raditi na svim razinama, a na temelju odreenih viih naelela:

1. Pouzdanost na osobnoj razini. Pouzdanost se temelji na karakteru, na onome to jeste kao osoba, te na strunosti, na onome to ste kadri uiniti. Vjerujete li u moj karakter, ali ne i u moje sposobnosti, i dalje u mene neete imati povjerenja Bez karaktera i strune sposobnosti nitko nas nee smatrati pouzdanima, a, jednako tako u svojim izborima i odlukama neemo pokazivati osobitu mudrost. Bez smislenog i kontinuiranog profesionalnog razvoja, vrlo je malo pouzdanosti i povjerenja. 2. Povjerenje na meuljudskoj razini. Pouzdanost je temelj povjerenja. A povjerenje je zajedniki emocionalni bankovni raun dvoje ljudi koji im omoguuju stvaranje sporazuma o djelovanju, kojim e oboje biti na dobitkuPovjerenje ili nedostatak povjerenja u samom je korijenu svakog uspjeha ili ne uspjeha, na podruju meuljudskih odnosa ili rezultata rada u poslovnom svijetu, proizvodnji, obrazovanju ili vladinim ustanovama.

etiri razine voenja na temeljima naela uz kljuna naela

Osobine onih koji vode na temeljima naela Takve osobe neprestano ue

Usmjereni su na pomaganje i pruanje usluga

Zrae pozitivnom energijom

Vjeruju u druge

Vode uravnoteen ivot

ivot smatraju pustolovinom

Sinergini su (sinergija - je stanje u kojem je cjelina vie od pukog zbroja komponenti)

Vjebaju radi samo obnavljanja

Ponovni osvrt na sedam navika

Budite proaktivni

Ponite djelovati imajui na umu cilj

Stavite najvanije na prvo mjesto

Razmiljajte o obostranoj koristi

Nastojite shvatiti, a tek onda biti shvaeni

Stvaranje sinergije

Bruenje alata

ZNANSTVENA UTEMELJENOST REALITETNE TERAPIJE

Ve na poetku naih druenja u tijeku predavanja na ovom kolegiju citirali smo deset aksioma teorije izbora, gdje je podcrtano od strane Glassera njegovo shvaanje; ovjeka kao slobodno, odgovorno bie, koje je motivirano iznutra i ije je ponaanje uvijek svrhovito, te vrlo raznovrsno i fleksibilno.

Dajui odgovor na ovu tvrdnju W. Glasser nudi objanjenja kroz konstrukt osnovnih potreba iz uvjerenja Da smo kroz evoluciju razvili posebne potrebe da bismo se bolje snalazili u svijetu i lake preivjeli. Znai radi se o pet genetskih potreba; 1. Preivljavanje, 2. Ljubav odnosno pripadanje, 3. Mo odnosno samopotovanje, 4. Sloboda odnosno neovisnost, i 5. Zabava. Glasser nadalje vjeruje da je upravo potreba za ljubavlju i pripadanjem najvanija, jer se upravo zadovoljenjem nje kvalitetnije zadovoljavamo i druge potrebe. To bi znailo da nismo u stanju dobro zadovoljiti ostale potrebe ako u naem svijetu kvalitete nismo prepoznali da smo doista zadovoljili potrebu ljubavi i pripadanja.

Slijedei konstrukt kojeg Glasser postavlja u temelje svoje teorije izbora jeste konstrukt svijeta kvalitete predstavlja eljeni, potpuno osobni unutarnji svijet koji precizno odreuje kakav bi trebao biti vanjski svijet da bi zadovoljavao potrebe pojedinca.

To bi nas upuivalo na zakljuak da mi ne moemo svoje potrebe zadovoljiti uvaavajui openitu kvalitetu i na openiti nain. Iz gore navedenih naina trudimo se cijelog ivota odmah po roenju, zapoinjemo proces u kojem slijedimo sve doivljaje kojima osobno pridajemo znaaj dobroga, pa tako ih pohranjujemo kao 'sliice' u svoj osobni svijet kvalitete. Stoga upravo svojim djelovanjem, svojim mislima, mi gradimo svoje osjeaje i kroz tjelesne procese stalno nastojimo mijenjati stvarni svijet u kojem ivimo, u svijet koji bi bio najsliniji naem osobnom svijetu kvalitete.

Logiki se sad namee da je Glassser-ov trei konstrukt upravo konstrukt cjelokupnog ponaanja, a on proizlazi iz uvjerenja o ne djeljivosti duevnoga i tjelesnoga. Dakle ovjekovo je ponaanje uvijek i cjelovito i kreativno, svaki puta kada izvodi neku djelatnost istodobno se odvijaju dva procesa uz samo djelovanje prati ga miljenje, to onda utjee na kvalitetu osjeaja i fizioloke procese. Vano je naglasiti da svaku od navedenih etiriju komponenti ponaanja uvijek prate preostale tri komponente. U tom procesu svjesni smo prije svega osjeajne ili fizioloke komponente, kojima ne moemo ne posredno upravljati, te se u prepoznavanju ne zadovoljstva osjeaja i fiziologije esto javljamo za pomo.

Komponente djelovanja i miljenja mi moemo kontrolirati, ali smo toga manje svjesni, te upravo iz tog razloga u pokuajima da poboljamo svoj ivot, nismo dovoljno usmjerili panju na te dvije odluujue komponente.

Ono to ini Teoriju izbora posve drugaijom jeste upravo prepoznavanje injenice; Da ovjek s mogunou ne posrednog upravljanja djelovanjem i miljenjem posredno upravlja i svojim osjeajima i fiziolokim procesima, to znai i tjelesnim, duevnim i socijalnim zdravljem.

U momentu kada Glasser tumai svoju teoriju na osnovi konstrukta i aksioma, mi moemo zakljuiti kako kao autor i praktiar Teorije izbora on osobno gleda na;

a) Osobnost openito (teorija osobnosti);

b) Kako razumije uzroke ne uobiajenog ponaanja, dijagnostiku (teorija bolest) ;

c) Kako gleda na savjetovanje i voenje u procesu savjetovanja, odnosno na psihoterapeutsku proceduru (teorija lijeenja bolesti)

d) Kako gleda na osobnost savjetnika odnosno psihoterapeuta, na savjetodavno ozraje i odnos savjetnika i klijenta.

Ovo posljednje vezano za okruenje, klimu savjetnika vrlo je primjenjivo u kvaliteti suradnikog voenja, to je cijelo vrijeme sutina i osnovni cilj rada na ovom kolegiju, prepoznati upravo novu kvalitetu odnosa meu poslovnim partnerima, poslodavca - djelatnika, a radi odgovornijeg ponaanja svih nas.

OsobnostU skladu sa teorijom izbora odreenje osobnosti prema Glasser-u je jednostavno prevladavajui oblik ponaanja kojim osoba vie ili manje djelotvorno i odgovorno zadovoljava svoje osobne i uroene potrebe. Za odgovorno zadovoljavanje potreba Glasser ga definira kao zadovoljavanje potreba na nain koji ne onemoguuje zadovoljavanje potreba drugim ljudima.

Iz stoga slijedi konstrukt osobnosti koji je Glasser prikazao na slici 'KAKO DJELUJE MOZAK', na kojoj su prikazane Sastavnice uroenih potreba, svijet kvalitete sa sliicama, zadovoljenje potreba pomou zamjedbenog sustava i komparatora koji usporeuje spoznajni svijet sa eljenim svijetom kvalitete, te s pomou etiri komponente ponaanja i stalnom kreativnou organizma omoguuju osobi da nadzire vanjske promjene i prilagouje svom svijetu kvalitete.

Slijedi konstrukt motivacije koji se logiki dovezuje i ujedno predstavlja uroene osnovne potrebe sa individualnim sliicama u svijetu kvalitete koje su toliko specifine da upravo pomou njih pridajemo vanost zadovoljavanja potreba u sadanjosti, a time i ostvarujemo mogunost odabira svih naih vanih ponaanja. Bez obzira kako to sa strane neko vidi i u situacijama kad nas se doivljava da nae ponaanje nije djelotvorno.

Razvojna dimenzija jeste upravo onaj znaajni sadraj teorije izbora koji potvruje da ljudsko bie upravo svojim biolokim razvojem temeljem steenog iskustva kroz stvaralatvo razvija svoj osobni svijet kvalitete, a svojim konstantnim odabiranjem ponaanja otkriva koliko je sa nekim svojim odabranim ponaanjem osobno procijenio razinu uspjenosti prilagoavanja 'Vanjskog svijeta' osobnom svijetu kvalitete. Od odabranog plaa novoroenog djeteta njegovim daljnjim rastom dijete otkriva nove mogunosti oblikovanja svog ponaanja i razvija nove sliice u svom svijetu kvalitete, pomou kojih iri krug potreba zadovoljavajui ih otkrivenom mogunou smijeha, hodanja, te govora. ovjek doista sve do svoje smrti kreira i razotkriva raznolikost svog ponaanja, pa upravo stalnim obogaivanjem iskustva obogauje i osobni svijet kvalitete.

Konstrukt individualnih razlika, bitno naglaava da osim biolokih razlika i razliitog okruenja u kojem ivimo kao pojedinci, na nae razliite razvoje upravo ima kljuno djelovanje na individualni i osobni izbor ponaanja, za koja zaista moemo tvrditi da su razliita upravo u mjeri razliitosti biolokih zadanosti, ali isto tako u razliitim okolnostima u kojima pojedinano biramo.

U ovome se Teorija izbora podudara sa miljenjem A. Adlera da je pitanje: Kako naslijee i okruenje utjeu na to kakav e ovjek postati? - treba okrenuti i pitati: Kako je ovjek iskoristio naslijee i okruenje da bi postao ono to jest?

Iz samog naina tumaenja ovjekova ponaanja Glasser svojom teorijom izbora otvara nove mogunosti sagledavanja psihopatolokih pojava kroz tzv. neobina ponaanja, kroz koje ovjek pokua zadovoljit svoje potrebe, to katkada zbunjuje i njega samoga, ali i njegovu okolinu. Glasser stoga ne govori da je netko u depresiji ve to objanjava glagolom deprimirati. Upravo upotrebom glagola on podcrtava komponentu ponaanja a to je u domeni ljudskog izbora. Znai ono to nazivamo boleu ili ne zadovoljavajuim ponaanjem u teoriji izbora emo kazati da takav ovjek jo nije pronaao djelotvornije ponaanje, s kojim bi doista zadovoljio svoje potrebe.

Kada se osvrnemo na razmiljanja o ulozi poslodavca u nainima komuniciranja sa suradnicima i zaposlenicima onda se valja prisjetiti da Glasser ima odgovor u kvaliteti savjetodavnog psihoterapijskog rada, upravo u injenici da ne moemo vladati sa tuim ponaanjima, pa nas ui kako razvijati dobre odnose sa onim osobama sa kojima elimo imati dobre odnose, a to je i te kako u interesu svakog poslodavca u postizanju njegovih poslovnih ciljeva i realizacije projekata.

To nas upuuje da gradimo odnos istog partnerstva, ali prije toga moramo biti u sebi izgraeni na nain da vjerujemo u osobnu kvalitetu uinkovitog i kontroliranog ponaanja kojim emo biti u mogunosti svojim suradnicima omoguiti da i oni odaberu i kreiraju uinkovita i kreativna ponaanja.

Ukratko teorija izbora ne priznaje pojam duevne bolesti, pa ni problem ovisnosti, odnosno bezrazlone zloine posljedicom bolesti ve uvjerljivo podastire injenice koje same po sebi navode na promiljanje i prepoznavanje da je to upravo izbor ovjeka, a ne posljedica njegove nemoi zbog bolesti.

Problemi znanstvenostiPitanjem: to uzrokuje ovjekovo ponaanje? otkrivamo da bi odgovor na to pitanje olakao razumijevanje zato se u stvari predstavnici i pripadnici razliitih pristupa ne razumiju.

U traganju to je uzrok? ve je Aristotel traei odgovor i nain kako objasniti ivi i ne ivi svijet, poela koja uzrokuju pojave Aristotel je imenovao UZROKOM. Na taj nain je Aristotel naglasio da o neemu ili o nekome znamo ako znamo objasniti uzroke koji su 'odgovorni' za postojanje neke pojave. Aristotel je otkrio i konstatirao etiri vrste uzronosti za koje on pretpostavlja, za koje bi trebali znati ako elimo znati objasniti pojave. No zanimljivo je primijetiti da upravo u te etiri uzronosti istodobno moemo prepoznavati zanimljiva polazita u raspoznavanju i razumijevanju ovjekova ponaanja. To su;

Djelatna uzronost - to otkriva to i kako neto nastaje, pa kada objanjavamo kada ponaanje pojedinca jeste rezultat djelovanja proteklih dogaaja kojima je pojedinac bio izloen mi se u biti oslanjamo na djelatnu uzronost.

Materijalna uzronost otkriva u kom smjeru teorija objanjava razliitost ponaanja pojedinanih osobina, karaktera, temperamenta, inteligencije, moemo doista biti sigurni da se radi na oslanjanje na materijalnu uzronost.

Formalna uzronost obrazlae razliitost u ponaanju pojedinca kada tvrdi da je to tako htjela priroda ili Bog, pa je to evidentno oslanjanje na formalnu uzronost.

Namjenska uzronost razliitost u ponaanju obrazlaemo namjerom ljudi, da tim i takvim ponaanjem postignu neki cilj, oslanjamo se u tom trenutku na namjensku i svrhovitu uzronost. Upravo ova potonja namjenska i svrhovita uzronost zadaje najvie tekoa znanstvenicima psiholozima, jer se vrlo teko prihvaa njena znanstvena utemeljenost.

Razumijevanje uzronosti u filozofiji i znanostiZnanstvenicima, ukljuujui i psiholozima najveu potekou ini upravo namjenska svrhovita uzronost, a posebice je to prisutno u radu klinikim i socijalnim psiholozima kada ee poseu za svrhovitom uzronosti u objanjavanja ponaanja, jer tada riskiraju da se njihovim pristupima ne prizna znanstvena utemeljenost. Pa i onda kada su njihove metode rada sa klijentima uspjene i pored toga to e im se priznati, vrlo teko e im biti priznato zato su te metode uspjene. Upravo iz koncepcije namjenske uzronosti razvila su se tri smjera teleologije (svrhovitost ljudskog ponaanja): Deistika, humanistika i prirodna teleologija. Naime sve do 20 st. Znanstvenici su odbacivali ova tri kvaliteta i smjera teleologije, tvrdei da nije znanstvena. Zanimljivo je zamijetiti da se taj otpor protee sve do dananjeg dana.

Otkriem Aristotelovih spisa Europom je u tom vremenu vladalo kranstvo koje je Aristotelovu svrhovitu namjensku uzronost tumailo u skladu sa vremenom kao Boji nacrt od njegova stvaranja svijeta pa sve do kraja svijeta.

Naime krivo se shvatila namjenska uzronost, jer ako pretpostavimo da je cilj u budunosti, onda bi budunost trebala utjecati na sadanjost, to je znanstveno teko dokazati i braniti.

Stoga je i pored daljnjeg razvoja znanosti posebice fizike i mehanike u posljednjem stoljeu oslanjajui se na istraivanja linearnih veza izmeu uzroka i posljedica unosio je jo veu zabunu u znanstvenim krugovima. Tako je cijeli taj pristup namjenske svrhovitosti u uzronost bio neim determiniran izvan znanosti, a to je onda vodilo u mistiku, te je to doba teleologija prije svega znaila deistiku teleologiju ili neto ne znanstveno.

Thomas Hobes u 17 st. Sa pozicije filozofa empirista tumaio je znanost o ovjeku po uzoru na fiziku tog doba, te tvrdio odbacujui dijalektiku logiku da ako djetetu pokaemo veliko slovo 'A', dijete e odmah pomisliti na to to je 'ne A'.

Nadalje John Lock tvrdio je da psihiki procesi iskljuivo poivaju na sustavu uzrok posljedica. Dakle proces odluivanja ne postoji jer bi to znailo da je nuno objasniti namjenskom (svrhovitom uzronou). Prema Lock-u ako pojedinac i odluuje onda je to samo trenutak koji mu treba da bi pregledao podatke upisane u mozgu. Njegova tvrdnja da se ''ovjek raa kao prazan papir na koji se od trenutka njegova roenja upisuju razne informacije.'' Znai i kasnije je Lockeova Newtonova teorija znanstvenosti bila u kvaliteti redukcionizma, temeljena na djelatnoj i materijalnoj uzronosti, te takva prevladava sve do 20 st. i djelom tijekom 20 st. Zbog toga je i dolo do tekoa i ne mogunosti objanjavanja nekih pojava ponaanja kao npr. volje, namjene i odluivanje, to je dovelo do pojave da je izvjesno vrijeme akademska psihologija jednostavno ne priznavala kao predmetom svog istraivanja neke pojave.

Immanuel Kant ovjekov razum vie shvaa kao stvaratelja pojmova, a ne kao skladite pojmova. Ovim svojim stavom Kant izraava nevjericu da se ovjek raa kao ne ispisani papir, te iskazuje svoje uvjerenje; Da ovjekov razum ima 'proforma' mogunost stvaranja kategorija koje dovode iskustvo u nekakav red.

Stoga je Kant sebe nazivao 'kritikim realistom' te je vjerovao da je svijet i da su stvari 'po sebi', 'noumeni' te stoga postoje realist, ali da ih mi nikad ne moemo ne posredno spoznati.

Dakle sva naa iskustva o stvarima su zbog prethodno gore izreenog posredna, a stvari su za nas fenomeni. Takvim svojim stavom Kant utjee na razvoj filozofije u dva smjera, fenomenoloki i egzistencijalizam, iji je najjai predstavnik bio J. P. Sartre, koji je napisao filozofsku raspravu Egzistencijalizam je humanizam.

U tom periodu pojam teleologije prije svega oznaava humanistiku teleologiju, to se moe najbolje prikazati slijedeom tvrdnjom; 'ovjek je projekt samoga sebe'.

Upravo prethodno izreeno promatrajui Kantove kreativne mogunosti ovjekova razuma, kategorije 'kritiki realizam', koji priznaje stvari po sebi, ali ih pri tom vidi kakve su 'za nas', u mnogome podsjeaju na potrebe i sliice u svijetu kvalitete W. Glasser-a, nadalje na referentne uvjete i kreiranja percepcije Powersa, koji se oslanja na 'predznanje' Konrada Lorenza. Sve to moemo povezati sa oba fenomena koji su bili udni Noam Chomsy, kada je u istraivanju ovjekova razuma bio suoen sa Platonovim fenomenom 'Kako to da ovjek tako mnogo zna na osnovi tako malo podataka?', i na Orwellov-om fenomenu koji glasi: 'Kako to da ovjek tako malo zna na osnovi tako velikog broja podataka?'.

Sa ove dvije suprotstavljene ideje na djelu se dokazuje prirodna teleologija koja ne nijee ni humanistiku ni deistiku teleologiju, te po miljenju Leona Lojka prirodna teleologija doputa prethodne dvije, ali ih ne treba.

Znai, 'svrhovitost ponaanja' dokazuju K. Lorenc u psihologiji ivotinja, N. Chomsky u psiho lingvistikim istraivanjima W. Glasser u teoriji izbora koju je razvio za metode savjetovanja i voenja, W. T. Powers u biolokoj, kibernetskoj, perceptualnoj, kontrolnoj teoriji, da nabrojim samo neke autore.

U fizici su Ernst Mach, Albert Einstein, Niels Bohr, Werner C. Heisenberg, Ivan Supek pokazali da ak i fizika 'kraljica svih znanosti' moe neto nauiti i Kanta, kritikog realiste.

TO JE TEORIJA IZBORA U PRIRODNIM HUMANISTIKIM ZNANOSTIMA

Autor Leon Lojk iznosi tvrdnju da teoriju u znanosti uobiajeno razumijevamo kao generalizaciju i uopavanje koje se vri na temelju pojedinih injenica. Ako pak pristupimo postupku ralanjivanja spoznat emo da generalizaciju i uopavanje moemo provesti na tri naina:

1) Ekstra poliranjem,

2) Apstrahiranjem,

3) Razvijanjem modela.

Ad.1. U postupku ekstra poliranja mi i iz zakonitosti na ve poznatom podruju donosimo zakljuke da e te iste zakonitosti imati isto djelovanje i na drugom tj. ne poznatom podruju, i u potpuno drugom vremenu. To bi znailo da je budunost nita drugo nego jednostavno nastavljanje sadanjosti. Ovaj postupak ekstrapolacije primjenjiv je npr. kada mi elimo znati poloaj nekog planeta u odreenom trenutku pa vrimo izraun dosadanje putanje tog planeta i ponovo matematiki sa velikom vjerojatnou utvrujemo gdje bi taj planet trebao biti za dva mjeseca. Razumljivo je da je takav postupak u psihologiji ne uinkovit.

Ekstrapolacija najee nije uspjena;

a) jer se uvjeti mijenjaju,

b) jer se promatranje provodi u trenutku kada se moe vidjeti pravo stanje opaene pojave,

c) jer su opaene pojave u psihologiji, pod utjecajem nepredvidljivih promjena.

Uvjete se jo moe kontrolirati do izvjesne mjere, moda pogodimo i pravi trenutak za opaanje, no nita ne moemo uiniti da bismo predvidjeli poplavu brojnih sluajnosti koje e rezultate nekog opaanja uiniti ne pouzdanima.

Apstrahiranje je postupak da pri pojedinim pojava izostavimo ne vano i tako te pojave razvrstavamo u pojedine razrede. To nam moe posluiti da generalizacijom omoguujemo postupkom statistike obrade otkrivanjem nekih veza koje ne bismo mogli spoznati bez izraunavanja prosjeka, pa time omoguujemo bolju kvalitetu predvianja. Ali s druge strane takav postupak i proces pokazuje se povrnim i tetnim. Psihologija upravo tvrdi; Da su pozitivne pokrijepe ako ih ne iskazujemo nakon svakog 'pravilnog' ponaanja istraivanog subjekta, uinkovitije, nego da ih dajemo stalno. Pri tom se iza poima 'pozitivne pokrijepe' krije pojam nagrade, iako mi jo ne znamo to je to to nagrauje u nagradi; potkrjepljenje je pojam za one objekte i one dogaaje koji su sposobni uzrokovati uenje. Generaliziranje apstrahiranjem u najboljem nam sluaju moe posluiti kae W. T. Powers za trenutno poboljanje okvirnih predvianja, ako ih trebamo; u najgorem sluaju nas obmanjuju, jer stvaraju lani dojam da neto znamo.

Razvijanje modela prema miljenu Powersa jeste zaista ubrzalo napredak u dananjoj fizici, u kojoj se takoer primjenjuje ekstrapoliranje i apstrahiranje, ali sa manje uspjeha. Powers dalje navodi da je za znanost primjenjiv model kako on to razumije opisivanje podsustava u okviru nekog sustava koji prouavamo; svaki podsustav ima svoje specifinosti kojima u meusobnom djelovanju uzrokuje promatranu pojavu. (Powers, 1973.)

Ovakav pristup i razumijevanje modela po svojoj reduktivnosti ukazuje i na Lockovo metateorijsko polazite, model se moe shvaati i na drugaiji nain. Powers upozorava da ne zbog toga to je molekularna teorija bila unutarnje dosljedna jer unutarnje dosljedne su mnoge teorije, ali je dolo do objanjavanja pojava zajednikom temeljnom pojavom te sada prihvaamo novo objanjenje, pa ' kalorija' je ostala tek samo naziv za mjernu jedinicu topline. Stoga slijedi da su prisutni:

Pravi i prividni modeli

Kada promatramo pojave prema vrlo strogim mjerilima, pa brojni vrlo poznati i raireni psiholoki modeli nisu pravi modeli, iako su korisni, to vie vrlo korisni u onim poetnim pokuajima kojima se tei razumijevanju neke pojave. Na dalje je dobro znati da to to se u psihologiji naziva modelom najee je prije svega apstraktna generalizacija.

Stoga bi upravo Frojd-ov Id, Ego i Superego mogli biti modeli, da nisu definirani pojmovima simptoma koje proizvode, a ija individualna svojstva nisu njihova originalna svojstva nego samo dijelovi opaenih pojava. (Powers 1973.)

Cklark Hull je svojom teorijom 'o moi navika' ponudio je i razvio pseudo model, a o 'navici' govori na sljedei nain; kao o neemu to postoji u organizmu, njezinu mo pak mjeri opaanjem koliko dugo neki obrazac ponaanja traje nakon to pokrepljenjem prestanemo podravati ponaanje. (Powers 1973.). Tako zapravo 'mo navike' ostaje odreena posljedicama nekog svojstva organizma koji ostaje ne imenovan i ne poznat. (Powers 1973.)

U pozadini tih napora u psihologiji navodi Powers, je tiho vjerovanje da e se, ako se otkriju zakonitosti ponaanja, prije ili kasnije pokazati da su te zakonitosti u nekoj vezi sa ivanim sustavom i da emo tako spoznati njegovo djelovanje. Usprkos nebrojenim korelacijskim istraivanjima o individualnim razlikama i eksperimentalnim istraivanjima o vanjskim zakonitostima, na mozak je na alost ostao ne rjeiva zagonetka; previe su kompleksni, previe su ne poznati naini za kategorizaciju zakonitosti ponaanja i ne mogu svi istodobno odgovarati zakonitostima unutarnjeg rada mozga. Da bismo se mogli odluiti koji od brojnih povreda na ponaanje ima prednost trebamo podatke izvan te konceptualne sheme. Konzinstentnost neke sheme samo po sebi nije dovoljna za takvu odluku. Dakle: unato dosljednosti moemo biti daleko od znanstvene istine. ( Powers 1973.)

Model po uzoru na prirodne znanosti

Leon Lojk uvaavajui W. Pawersa, daje nam prikaz stajalita sa kojima zagovara opaeno ponaanje, te tvrdi da to nije dedukcija prolih obrazaca ponaanja, ve naprotiv to je nain kako pojedini podsustavi unutar nekog sustava sudjeluju s vanjskim svijetom.

Powers u svojoj perceptualnoj kontrolnoj teoriji (PKT) podsustave, odnosno dijelove i sastavnice, paljivo odabire kako bi isti pravilno djelovali kada ih ukljui u sustav. On ih odabire takoer i s obzirom na prethodno dostignute anatomske spoznaje o nervnom sustavu, kvalitete poznavanja fizikalnih zakonitosti organizma i okoline, te konano na osnovi osobnog iskustva i poznavanja osnovne matematike logike. Powers nadalje vjeruje da su podsustavi u samom organizmu te da posjeduju svoja osobna individualna svojstva, kao npr. u novijoj teoriji o toplini molekule posjeduju svoja svojstva (koliine): brzinu i masu.

Na ovaj nain Powers je doao do osnovnog modela kontrolirajueg sustava: Usporedba izmeu eljene zamjedbe (naputka, referentnog znaka) i aktualne zamjedbe daje informaciju o njihovoj razlici; ta razlika pokree ponaanje kojim ivo bie pokua djelovati na okolinu tako da se postigne zamjedba to slinija eljenoj i da se tako razlika u komparatoru (usporeivau) smanji. Zato je sve nae ponaanje kontroliranje nae zamjedbe.

Suprotno behavioristima, on tvrdi da nije organizam crna krinjica nego je subjektu crna krinjica okolina jer je za nj ne predvidljiva. Neobehavioristi tvrde da stimulus (podraaj) stie u 'crnu krinjicu organizma' i da zbog tzv. intervenirajuih varijabli u organizmu ne mogu potpuno tono predvidjeti kakva e biti reakcija organizma (S-O-R). PKT pak tvrdi da organizam koji aktivno djeluje na 'crnu krinjicu okoline' ne zna precizno hoe li dobiti zamjedbu koju eli i zato djeluje na okolinu dok ne dobije takvu zamjedbu dok ne dobije takvu zamjedbu kakvu trae njegove upute za preivljavanje.

Powers ne govori o metateorijskim polazitima, ali zato u 1. broju 19. godinjaka International Journal of Realiti Therapy pie: ''Nadam se da je jasno da PKT i Hijerarhijska PKT obuhvaaju oboje: Behavioristiku koncepciju 'odozdo prema gore' (Lockeovo polazite - op. L. L.) i koncepciju kognitivne psihologije 'odozgo prema dolje' (Kantovo polazite - op. L. L.). Njihovom kombinacijom rodilo se neto posve novo: Ideja o hijerarhiji kontrolnih sustava koji sudjeluju tako da organizmu na vie razina omoguuju kontrolirati to se dogaa.

Teorija izbora i metateorijska polazitaUpoznavajui se sa Glasser-ovom teorijom izbora zapaamo da Glasser poima ovjeka i njegov odnos sa svijetom, a posebno sa drugim ljudima, zamjeujemo da njegova razmiljanja proizlaze iz oba metateorijska polazita, mada Glasser nigdje to izriito ne navodi. Tono je to da on nigdje ne porie da postojimo kao materijalna bia, te da oko nas postoji svijet.

Glasser govori o 'predznanju' (o osnovnim potrebama) za koje tvrdi da je zapisano u naoj naslijeenoj osnovi, te je stoga i dostupno istraivanju (Locke).

Kada Glasser razmilja o ponaanju, uvoenjem pojma cjelokupnog ponaanja on ne prihvaa psihofiziki dualizam u shvaanju ovjekova ponaanja i potekoa s kojima se susree. Glasser tvrdi da ovjek svijet, i samoga sebe zamjeuje kroz filtre raznih osjetila, razliitog znanja, iskustava upravo o tome to je za njega dobro, pa upravo Glasser-ovo pojanjenje u zadnje vrijeme konstruktom 'svijeta kvalitete' u naoj glavi, prua novu mogunost shvaanja cjelokupnog procesa moduliranja osobnog ponaanja ovjeka. To bi drugim rijeima znailo da mi svijet oko sebe vidimo drugaijim nego drugi ljudi s obzirom na to kakvu kvalitetu taj svijet ima za nas i to prije svega zbog razliitih 'slika' koje predstavljaju na 'svijet kvalitete'.

Znai to je polazite ovjekove osobe, ovjekovog subjekta, ustvari uporite ima u Kantovim tumaenjima.

R. M. Prisigom u svojoj knjizi Zen budizam i odravanje motocikla, kae: Kvaliteta ne moe biti neovisno povezana niti sa subjektom, niti sa objektom, nego se javlja samo u njihovom odnosu. To je toka gdje se subjekt i objekt susreu. Kvaliteta nije stvar. To je dogaaj Dogaaj u kojemu subjekt postane svjestan objekta. I kako bez objekta nema subjekta, jer objekti stvaraju svijest subjekta o sebi, kvaliteta je dogaaj koji omoguuje svijest subjekta o sebi, kvaliteta je dogaaj koji omoguuje svijest o subjektima i objektima.' (Pirsing, 1989.)

Interesantno je J. Musek tvrdi da postoje brojne teorije koje tumae 'ja' kao empirijski skup 'svenjeva zamjedbi' ili kao fenomenalno doivljeno gledite, ili 'ja' reducirano samo na objektivnu dimenziju reaktivnog sustava. Vrlo su rijetki oni sustavni modeli 'ja' koji obuhvaaju i unutarnje, subjektivne i vanjske, objektivne pojavnosti djelovanja 'ja' .( Musek, 1982.) Razvoj Teorije izbora

Dr. W. Glasser razvijao je svoju teoriju izbora upravo na osobnoj praksi provoenja postupaka savjetovanja/psihoterapije, te tako stvarajui ogromno iskustvo, zapoeo je proces koji i dan danas razvija i unapreuje, naputanja poznatih ali istovremeno manje uspjenih metoda rada sa psihijatrijskim bolesnicima odnosno sa ljudima koji imaju smetnje u ponaanju, primjenjujui naine ophoenja i rada sa takvim osobama, u ijoj je osnovi briljivo njegovao svoj osobni i profesionalni dobar odnos. Bez obzira radilo li se o osobama duevno naruenog zdravlja, i/ili sa drugim potekoama, odnosno sa osobama koje su prijestupnici Glasser otkriva da je u svom postupku temeljenom na potovanju, prihvaanju i ljubavi ostvarivao rezultate koji su bili iznenaujui bolji u kvaliteti od ranije postizanih rezultata ranije primjenjivanih metoda rada.

Ovu svoju metodu rada u poetku je nazvao kao realitetna terapija, ali je istovremeno zapoeo postavljati svoje prve hipotetike konstrukte na kojima kasnije razvija teoriju izbora, a razvija je i dalje, te za teoriju izbora moemo kazati da je najblia vrlo primjenjivome 'hipotetino-deduktivnom tipu' teorije.

Ve u samom poetku postavlja tvrdnju da ovjek u tekoama ima ne zadovoljene osnovne potrebe za samo potovanjem i ljubavlju. I stoga proizlazi njegova daljnja tvrdnja da e svatko moi bolje zadovoljiti svoje potrebe ako odabere odgovorno djelovanje. Pod pojmom odgovornosti Glasser vrlo odluno zagovara ideju po kojoj upravo odgovornost odreuje nain zadovoljavanja osnovnih potreba sa kojima ovjek ne dovodi u pitanje kvalitetu zadovoljavanja istih potreba ljudi u svom okruenju.

U svojoj knjizi Realitetna terapija Glasser tvrdi i pie; a) da duevne bolesti ne postoje; postoje samo ljudi koji ne zadovoljavaju svoje osnovne potrebe; b) da je za bolje zadovoljenje potreba i za smanjenje patnje klijenta u sadanjosti ili budunosti dugotrajno istraivanje prolosti nepotrebno muenje klijenta; c) da niti transferencija nije potrebna kako bi se pomoglo klijentu; d) da je otkrivanje podsvjesnih konflikata manje vano od problema kojih je klijent svjestan; e) da ljudi nisu odgovorni zato to su duevno bolesni, nego da su bolesni jer ive ne odgovorno; f) da je pouavanje klijenta mnogo vanija sastavnica pomoi nego to se to misli u drugim terapijama.

Isto se tako Glasser u razvoju svoje teorije izbora postupno oslobaa pojma morala jer ga se moe vrlo lako pogreno razumjeti, kao to je i prijanju sredinju zamisao o 'odgovornosti' danas sve vie upotrebljava sa dozom predostronosti iz istog razloga krivog tumaenja i razumijevanja.

U svojim daljnjim radovima posljedica u knjizi REALITETNA TERAPIJA U PRIMJENI (2000.), govori o drugoj istinskoj opasnosti koja prijeti modernoj psihijatriji, da naputa psihoterapiju preferirajui terapiju kemijskim sredstvima, da bi se klijenti bolje osjeali, a polazi od pretpostavke da je uzrok tekoa u stvari kemijska ne ravnotea u mozgu, pa ako ih lijekovima uklonimo smatramo da smo i uklonili tekoe. Glasser na to kae Zamjena uzroka i posljedice!. Zajedno je sa Harringtonom, Szaszom, Roweom Liangom i ostalimaodbacio bioloko tumaenje tzv. 'psihijatrijskih problema' ljudi jasno je da je odbacivanje koncepcije 'mentalnih bolesti' i uvjerenje da je rije o izboru ponaanja njegova sredinja ideja.

Susret Glasser-a i Powersa, odnosno Powersovim modelom PKT, Glasser nalazi potvrdu za veinu svojih ranijih postavki na temelju praktikih iskustava konstruiranih zamisli i tvrdnji.

Daljnjim razvojem svoje teorije Glasser iri svoje konstrukte te uvodi neke nove dokazujui da ovjek ne moe u cijelosti zadovoljiti svoje potrebe bez drugih ljudi. Stoga su kvalitetni odnosi sa ljudima po Glasser-u kljuni, mada ih ovjek ne moe razviti dok sam ne shvati da je vanjska kontrola-mijenjanje i usmjeravanje drugog ovjeka, a bez njegova doputenja, potpuno ne mogue. Stoga Glasser smatra da teorija izbora nije samo teorija o psihoterapiji nego predstavlja i snano psihoterapeutsko sredstvo kada se ovjeku-klijentu na primjeren nain predstavi i ponudi za usvajanje. Vano je primijetiti da Teorija izbora i perceptualna kontrolna teorija Powersa, uz postojee razlike nude onu osnovu s kojom oba autora se slau u jedinstvenom stavu: ''Ljude se ne moe kontrolirati protiv njihove volje jer su sami kontrolirajui sustav.'' Pratei dalje oba autora ponovo moemo doi do jednostavne ljudske spoznaje: ivi i pusti ivjeti! To bi znailo da zadovoljavajui svoje potrebe u osobnom interesu pomaemo drugima razumijevanju i ostvarivanju svojih potreba, a da pri tom ne pribjegavaju kontroli nas. Time Glasser u stvari kroz svoju teoriju izbora posebno naglaava znaaj meuljudskih odnosa, nudei novu 'MI psihologiju', suprotstavljajui tako novu kvalitetu odnosa destruktivnoj 'JA psihologiji'. Naime 'JA psihologija' zagovara uvjerenje da je mogue upravljati ponaanjem drugih ljudi.

I da se ponovo vratimo sistematiziranju onoga to je Glasser kao ovjek uinio da ga ljudi razumiju, kad kae da ljudi odabiru svoja najvanija ponaanja, izbjegava: a) moraliziranje i vrijednosni pristup klijentu koji u sebi nosi rije odgovornost; b) ne doputa klijentu da se za svoje ne djelotvorno ponaanje izgovara bilo kime ili bilo ime; c) optimistiki ga usmjerava da si moe poboljati ivot ako preusmjeri odreena ponaanja; d) ne optereuje ga odgovornou za ona ponaanja koja su evolucijski ugraena u nau genetsku strukturu kad kontroliramo svoju sigurnost, zdravlje i slino, kao npr. kad je rije o refleksima. Tu zamjeujemo da je Glasser-ovo odabiranje znaajnih ponaanja priblino onom to je za Powersa odabir zamjedbi na viim razinama.

M. Marks tvrdi za Glasser-a da svoju teoriju obrazlae i razvija u smislu hipotetiko-deduktivne teorije, to je i prikazano na sljedeoj skici:

M. Max priblino ovako pokazuje kako se razvija hipotetino - deduktivna teorija (Radonji, 1968.)Gradnja pretpostavki

b) S dedukcijom iz pretpostavki oekuju se empirijske injenice

c) Kvaliteta teorije raste

a) Ppoetna iskustva

b) Provjeravanje injenca

c) Korekcija tvrdnji i pretpostavki

Prije zakljuka elim konstatirati da je znaajka teorija hipotetino - deduktivnog tipa dragocjena, jer nude loginu povezanost tvrdnji, zatim naglaavaju neka najosnovnija naela ponaanja, pruaju preglednost i ekonominost znanja, a to je i te kako vano praktiarima koji ju kao takvu u istinu trebaju, iz razloga to eksperimentalni rezultati u takvim teorijama ne potvruju samo neke ue hipoteze nego i veliki dio sustava.

U svom osobnom iskustvu, u donoenju odluke da se upustim u kreiranje Kolegija Voditeljstvo i teorija izbora, sve vie se potvruje miljenje mnogih, a meu njima i Roberta E. Wubboldinga, koji u svojoj knjizi Realitetna terapija za 21.st. vrlo uvjerljivo dokazuje iroku primjenjivost realitetne terapije, na svim podrujima ivota, jer ju moemo aplicirati u individualnim savjetovanjima, u radu sa malim i velikim grupama, u obitelji, kao i u nainima rukovoenja voenjem, kroz jo jednu dimenziju njene praktinosti, a to je multikulturalnu dimenziju, jer se prakticira u vie od trideset zemalja na svim kontinentima. Dakle moje mi je iskustvo dugogodinjeg rada sa osobama sa poremeajima ponaanja i osobnosti, nakon zavrene edukacije na Glasser-ovom institutu, i sa prvim iskustvima u provoenju nastave potvrdilo, da je i u mom izboru ponaanja sada i za u budue saznavanje te stjecanje vjetina komunikacije na naelima teorije izbora doista podiglo razinu kvalitete zadovoljavanja mojih osnovnih psiholokih potreba.

Kao dokaz tome u posebnom dijelu ove skripte-knjige bit e prikaz miljenja studenata koji su odsluali kolegij i poloili ispit, to su na osobnom planu i oni sami postigli i stekli upoznavanjem i usvajanjem naela Teorije izbora.

Doista je Teorija izbora klju za budue kvalitetnije razumijevanje ovjeka, jer upravo ovjeku nudi demistifikaciju njega samoga, kao i naine, vjetine s kojima se moe suoit sa istinama, a odgovornije izbjei zamke stvorenih mitova psihologije izvanjske kontrole.

Stoga se priklanjam uvjerenju koje dijelim sa autorom netom prikazane knjiice: Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, lanom uiteljskog vijea Glasser-ovog instituta, gospodinom Leon Lojkom kada u svom zakljuku konstatira; Ovim sam tekstom pokuao pokazati:

Da teleoloko razumijevanje ovjekova ponaanja moe biti znanstveno;

Da namjerno odabrana jednostavnost neke teorije ne samo da ne smanjuje njezinu znanstvenu teinu, nego ju upravo stoga, ini dostupnoj najiroj populaciji;

Da Glasser-ova Teorija izbora ima sve znaajke koherentne znanstvene teorije i

najmanje to moemo rei o njoj je da nikako nije inferiorna drugim psiholokim teorijama na podruju savjetovanja odnosno psihoterapije.

Kada sve gore reeno samemo u nae ciljeve stjecanja novih spoznaja o sebi samima, kada temeljem tih spoznaja pristupimo samo izgraivanju svog osobnog kvaliteta samo potovanja i samoodreenja, mi smo u podruju i kvaliteti Teorije izbora, jer uimo sami sebe voditi na putu zadovoljenja svojih potreba, na nain da se iskreno angairamo u pruanju pomoi ljudima oko sebe kako bi otkrili dra i svu ljepotu prepoznavanja osobnih vrijednosti s kojima se mogu prezentirati na svim razinama svoje osobnosti, upravo izborom uinkovitih i odgovornih ponaanja.Znai u ulozi SURADNIKOG VODITELJA, usvajamo vjetine i alate s kojima emo sigurnije postizati svakodnevnu osvjeenu aktivnost uz proaktivno miljenje, a sa ciljem postizanja naih osobnih i profesionalnih ciljeva, koristei pri tom sve raspoloive resurse suradnika u dobrom odnosu sa njima. To nije vie utopija, to je stvarnost koja ovisi o onome to emo izabrati.

William Glassr: Teorija izbora nova psihologije osobne slobode, Alineja, Zagreb, 2000,str. 39.

W. Glasser ; Teorija izbora nova psihologija osobne slobode, Alinea, Zagreb 2000. str. 45.

poglavlje Osnovne potrebe i osjeaji.

W. Glasser; Teorija izbora nove psihologije osobne slobode, Alinea, Zagreb 2000. str.46

poglavlje, Osnovne potrebe i osjeaji.

W.Glasser ; Teorija izbora nove psihologije osobne slobode, Alinea, Zagreb 2001. str.125. poglavlje Kreativnost

W. Glasser; Teorija izbora nova psihologija osobne slobode: Alinea, Zg, 2001. str.145. Poglavlje- Kreativnost

S. R. Covey: Uspjeno voenje na temeljima naela Mozaik knjiga, Zg, 1999.str. 274. Poglavlje- Sedam

navika za provoenje Demingovih 14 toaka

Leon Lojk; Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, Alineja, Zagreb, 2001. str. 10.

Leon Lojk :Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, Alinea Zg, 2001 Str. 37. 38.

Leon Lojk :Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, Alinea Zg, 2001 str. 38. 39.

Leon Lojk :Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, Alinea Zg, 2001, str. 40.

Leon Lojk: Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, Alinea Zg, 2001. str. 40. 41

Leon Lojk: Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, Alinea Zg, 2001. str.42-44.

Leon Lojk: Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, Alinea Zg, 2001. str.46

Leon Lojk: Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, Alinea Zg, 2001.str. 47.

(Lennon, 2000.)

Leon Lojk :Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, Alinea Zg, 2001.str. 52.

Leon Lojk :Znanstvena utemeljenost realitetne terapije, Alinea Zg, 2001.str. 53.

7012