Izdavaè - vrhbosanska-nadbiskupija.orgvrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2017/01/1-2009-1-1.pdf · 1. I na po~etku ove nove godine svima `el-im uputiti svoje

Izdavaè: Vrhbosanska nadbiskupijaKaptol 7, BiH - 71000 Sarajevo

Nakladnik:Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije

Odgovara:Vinko kardinal Puljiævrhbosanski nadbiskup

Glavni urednik:Marko Zubak, kancelar

Grafièka obrada:MCVN

Tisak:Graforad - Zenica

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije

Sadràj

VRHBOSNA 1/2009

UREDNIKOVA RIJEÈVjeruješ li u ìvot poslije ro|enja?....................................................................................................................5

SVETA STOLICAPapina poruka za Svjetski dan mira................................................................................................................6Papina poruka za Svjetski dan bolesnika......................................................................................................11Papina poruka za Korizmu..............................................................................................................................12"Nove tehnologije, novi odnosi. Promicati kulturu poštivanja, dijaloga i prijateljstva".......................14Pavlovo iskustvo model svakog istinskog krš}anskog obra}enja..............................................................17Papino pismo o ukidanju ekskomunikacije Lefebvreovim biskupima.....................................................18Treba paziti "na pretjerano umnaànje" izjava "nevaljalog braka"............................................................21Priop}enje papinskoga vije}a za promicanje jedinstva krš}ana...............................................................22Kongregacija za Istoène crkve o crkvenim zajednicama u Svetoj zemlji..................................................22Kongregacija za Istoène crkve o crkvenim zajednicama u Svetoj zemlji..................................................23Kongregacija za isto~ne crkve.........................................................................................................................24Kustodija svete zemlje......................................................................................................................................24Zaklju~ci i smjernice predsjednika Biskupskih konferencija Jugoisto~ne Europe.................................27Papina poruka za Svjetski dan mladih..........................................................................................................28

BK BIHPoruka biskupa Ratka Periæa za Dan ìvota..................................................................................................32Priop}enje za javnost biskupa HBK i BK BiH...............................................................................................34Molitvena osmina za jedinstvo krš}ana.........................................................................................................35Pismo predsjednika Biskupskih konferencija Jugoisto~ne Europe iz Tarza upu}eno Svetom Ocu.....36"Svi budite iste misli; neka ne bude me|u vama razdora"..........................................................................37Poslovnik pedagoškog vije}a katoli~kih "škola za Europu"........................................................................38Priop}enje s 45. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH...........................................................41

IZ ORDINARIJATANadbiskupova poslanica za Uskrs..................................................................................................................44Poziv na molitvu za mir u svetoj zemlji.........................................................................................................46Dan posve}enoga ìvota - 2009 u Vrhbosanskoj nadbiskupiji..............................................................46Sjednica ekonomskog vije}a vrhbosanske nadbiskupije............................................................................47Svim ~lanovima sve}eni~kog vije}a Vrhbosanske nadbiskupije...............................................................48Odluka da sve}enici grade ùpnu crkvu svetog Mihaela Arkan|ela u Staroj Gradišci.........................48Obnova sve}eni~kih obe}anja i posveta ulja.................................................................................................49XV. sabor prezbitera Vrhbosanske nadbiskupije..........................................................................................49Papin dan u 2009...............................................................................................................................................50Svibanjske pobo`nosti u ozra~ju Pavlove godine i osamstote obljetnice pokreta svetog Franje........50Predmet: Odobrenje Eti~kog kodeksa studenata VKT i Pravilnik o ustroju radnih mjesta..................51Pontifikali u prvostolnici vrhbosanskoj u 2009. godini..............................................................................52Te~aj priprave za brak u vrhbosanskoj nadbiskupiji za 2009.....................................................................52Neke upute za primanje starokatolika u puno zajedništvo Katoli~ke crkve...........................................53Predmet: Ujedna~eno popunjavanje Crkvenih matica i Prijepisa..........................................................54Prijepis matice krštenih za 2009. godinu.......................................................................................................5538. Dan mladih nadbiskupije vrhbosanske...................................................................................................56Novi pe~at ùpe sv. Ivana Krstitelja Travnik.................................................................................................57@upnici Vrhbosanske nadbiskupije razmijenili pastoralna iskustva........................................................58Susret mladih u Livnu......................................................................................................................................59Predmet: Proces proglašenja blaènim sluge Bo`jeg nadbiskupa dr. Josipa Stadlera............................59Gospodin mi dade jezik vješt..........................................................................................................................60Srce isusovo, izvore sve utjehe........................................................................................................................62Upute i sugestije za pripravu XII. Ministrantskog zborovanja Vrhbosanske nadbiskupije..................65

VRHBOSNA 1/2009

SVIM DEKANATIMA - obrazac za prijavu sudjelovanja -..........................................................................67Imenovanja i premještaji.................................................................................................................................68Statisti~ki podaci ùpa po dekanatima za 2008. Godinu............................................................................69Uporedba statistike 2007. - 2008. po dekanatima.........................................................................................72

IZ KORESPODENCIJEBoì}na ~estitka ~lana predsjedništva BiH “@eljka Komši}a......................................................................73Pismo naèelniku opæine Travnik.....................................................................................................................73Kronika Vinka kardinala Pulji}a od 01. prosinca do 16. oùjka.................................................................74

PRILOZIVitez - sveta misa povodom obljetnice stradanja, 27. velja~e 2009............................................................80Stealton-Harrisburg: sveta misa u Hrvatskoj katoli~koj zajednici, 31. sije~anj 2009...............................82Vjerni upravitelj u ùpi....................................................................................................................................83Besjeda mitropolita dabrobosanskog Nikolaja na molitvi za jedinstvo krš}ana.....................................89Dan posve}enoga ìvota - Svije}nica.............................................................................................................92Intervent nuncija D'Errica u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve..................................................94Propovijed kardinala Vinka Pulji}a u crkvi sv. Pavla u Tarzu....................................................................95

BILJE@IMOMolitvena osmina za jedinstvo krš}ana.........................................................................................................97Vinko kardinal Pulji} prihvatio poziv misije Lusu.......................................................................................98Miroljubiva bitka vjere.....................................................................................................................................98Pozdrav patrijarha Bartolomeja, predsjednicima BK jugoisto~ne Europe.............................................100Boì}na ~estitka u duhu jubileja velikih obra}enika Crkve svetog Pavla, apostola naroda i svetoga Franje brata svih ljudi......................................................................................................................101Imendanska ~estitka.......................................................................................................................................102Vjerom i krštenjem pridru~ujemo se Kristu i jedni drugima...................................................................103U prostorijama nakladne ku}e Verbum u ~etvrtak 19. velja~e na konferenciji za medije predstavljena je knjiga pape Benedikta XVI. - "Duhovne misli"............................................................105Banjalu~ki sve}enik vl~. Mr. Berislav Grgi} imenovan biskupom u Norveškoj....................................105Društvo u Bosni i Hercegovini postaje sve o~itijom ̀ rtvom kriminala i teškim stanjem ljudskih prava...106Papa: Svijetu je potreban vidljivi znak otajstva jedinstva.........................................................................108Papa Benedikt XVI. uputio pismo novome Ruskom pravoslavnom patrijarhu Kirillu........................108Kratki prikaz dokumenta: "Sluènje autoriteta i posluh"..........................................................................109Zbornik o spisima sv. Franje..........................................................................................................................110Deveti godišnji susret predsjednika Biskupskih konferencija jugoisto~ne Europe..............................111Naši jubilarci u 2009. godini..........................................................................................................................113Popis sve}enika na duhovnim vje`bama.....................................................................................................114Nove adrese i izmijenjeni telefoni................................................................................................................114

NAŠI POKOJNICI+ FRA JURICA ŠALIÆ (1948.- 2008.).............................................................................................................115+ LJUBAN MANDIÆ (1921. - 2008.).............................................................................................................115+ FRA PETAR AN\ELOVIÆ (1937. - 2009.)................................................................................................115+ JOZO ŠARIÆ (1924.-2009.).........................................................................................................................117+ IVO DRLJO (1919.-2009.)...........................................................................................................................117+ MONS. PETAR TUNJIÆ (1937.-2009.)......................................................................................................118+ FRA GRGA (JURO) VILIÆ (1945. - 2009.).................................................................................................119+ SERAFINA - SARA LUBAR (1921.-2009.).................................................................................................120+ VLÈ. MATO BO@IÆ (1943.-2009.).............................................................................................................121+ FRA MARKO KOBAŠ (1936.- 2009.).........................................................................................................121+ FRA @ELJKO JURIŠIÆ (1935.- 2009.)........................................................................................................121+ LUCIJA RAVLIÆ - Majka petnaestero djece............................................................................................122

Naravno, sigurno postoji nešto nakon ro|enja. Mo`da smo ovdje baš zato da sepripremimo na ìvot poslije ro|enja.

To je glupost. Nema ìvota poslije ro|enja. Kako bi taj ìvot uop}e izgledao?Ne znam to~no, ali uvjeren sam da }e biti više svjetla i da }emo mo}i hodati i jesti

svojim ustima.To je potpuna glupost. Znaš da je nemogu}e tr~ati. I jesti svojim ustima, pa zato

imamo pup~anu vrpcu. Kaèm ti, poslije ro|enja nema ìvota!Pup~ana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije ro|enja. Nešto

posve druga~ije nego ovo što ìvimo sada.Ali nitko se nije vratio od tamo! ìvot završava nakon ro|enja. Osim toga, ìvot nije

ništa drugo nego postojanje u uskoj i mra~noj okolini.Pa ne znam baš to~no kako izgleda ìvot poslije ro|enja, ali }emo u svakom slu~aju

sresti našu mamu. Ona }e se zatim brinuti za nas.Mama!? Ti vjeruješ u mamu?! Pa gdje bi po tvome ta mama bila?Svuda oko nas, naravno. Zahvaljuju}i njoj smo ìvi, bez nje ne bismo uop}e posto-

jali.Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.Da, mogu}e... ali ponekad, kad smo potpuno mirni, moèmo je ~uti kako pjeva i milu-

je naš svijet. Znaš, uvjeren sam da zapravo ìvot tek po~inje poslije ro|enja...

Razgovor blizanaca u maj~inoj utrobi(Snimio nepoznati novinar)

“Ja do|oh da ìvot imaju, u izobilju da ga imaju” ( Iv 10,10)

SRETAN VAM POÊTAK @IVOTA!

VRHBOSNA 1/2009 5

UR

ED

NIK

OVA

RIJ

E^

Vjeruješ li u ìvot poslije ro|enja?

1. I na po~etku ove nove godine svima èl-im uputiti svoje èlje za mirom i ovom poruk-om pozvati na razmišljanje o temi: Suzbijati si-romaštvo, graditi mir. Ve} je moj ~asni predša-snik Ivan Pavao II. u poruci za Svjetski danmira 1993. istaknuo negativne posljedicešto ih za mir ima siromaštvo cijelih naroda. Za-pravo, siromaštvo je ~esto me|u onim ~imbe-nicima koji poti~u ili oteàvaju i oruàne suko-be. A oni, pak, poja~avaju tragi~na stanja siro-maštva. “Potvr|uje se... i postaje sve teòm usvijetu - pisao je Ivan Pavao II. - jedna drugaozbiljna prijetnja miru: mnoge osobe, dapa~e,cijeli narodi danas ìve u uvjetima krajnjegasiromaštva. Nejednakost izme|u bogatih isiromašnih još je o~itijom, pa i u ekonomskirazvijenim dràvama. Rije~ je o problemu kojise name}e savjesti ~ovje~anstva budu}i da suuvjeti u kojima se nalazi velik broj osoba takvida vrije|aju njihovo uro|eno dostojanstvo izbog toga pogibelji izlaù istinski i skladannapredak svjetske zajednice”.(1)

2. U tom kontekstu, suzbijati siromaštvouklju~uje pozorno promatranje sloène poja-ve globalizacije. Takvo je promatranje va`nove} i s metodološkoga gledišta jer savjetuje ko-rištenje ploda istraìvanja što su ih poduzeliekonomisti i sociolozi o brojnim aspektima sir-omaštva. Podsje}anje na globalizaciju ipak bimoralo poprimiti i duhovno i moralno zna~e-nje, poti~u}i na promatranje siromaha u osvij-eštenoj perspektivi da su svi sudionici jedins-tvenoga boànskoga nauma, to jest poziva naizgradnju jedine obitelji u kojoj svi - pojedinci,narodi i dràve - ure|uju svoja ponašanja pr-oìmaju}i ih na~elima bratstva i odgovornosti.U takvoj se perspektivi o siromaštvu treba im-ati široko i jasno vi|enje. Kada bi siromaštvobilo samo materijalno, društvene znanosti -koje nam pomaù u mjerenju pojava na teme-lju podataka koji su nadasve kvantitativne vr-ste - bile bi dovoljne za tuma~enje njegovih gl-avnih zna~ajki. No, znamo da postoje nemate-rijalne siromaštva koja nisu izravna i automat-

ska posljedica materijalnih oskudica. Na prim-jer, u bogatim i naprednim društvima postojepojave marginalizacije, siromaštva u odnosi-ma, moralnoga i duhovnoga siromaštva: rije~je o osobama koje su dezorijentirane u nutrini,koje proìvljavaju neki oblik nelagode unato~ekonomskom blagostanju. S jedne strane mis-lim na ono što se naziva “moralna nerazvijen-ost”(2), a s druge na negativne posljedice “pr-etjeranog razvoja”. (3) Pri tome ne zaboravl-jam da je u takozvanim “siromašnim” društvi-ma gospodarski rast ~esto zaustavljen kul-turnih zaprekama koji ne dopuštaju prikladnokorištenje privrednih izvora. No, istina je i da-lje da svaki oblik nametnutoga siromaštva usvom korijenu ima zanijekano poštivanje tran-scendentnoga dostojanstva ljudske osobe.Kada se na ~ovjeka ne gleda u cjelovitosti nje-gova pozva i kada se ne poštuju potrebeistinske “ljudske ekologije”,(4) onda se razbuk-taju i izopa~ene snage siromaštva, kao što jevidljivo na nekim podru~jima na koja }ukratko svratiti svoju pozornost.

Siromaštvo i moralne implikacije

3. Siromaštvo se ~esto povezuje - kao da muje on uzrok s demografskim razvojem. Zbog to-ga su na djelu kampanje za smanjenje broja ro-|enja, koje se vode na me|unarodnoj razini pai s metodama koje ne poštuju niti dostojanstvoène niti pravo supru`nika da odgovornoodlu~e o broju djece(5) a ~esto, što je još teà st-var, ne poštuju niti pravo na ̀ ivot. Uništenje mi-lijuna nero|ene djece, u ime borbe protiv siro-maštva, zapravo predstavlja uklanjanje najsiro-mašnijih me|u ljudskim bi}ima. Nasuprot tomeostaje ~injenica da je 1981. godine oko 40%svjetskoga pu~anstva bilo ispod praga apso-lutnoga siromaštva, dok je danas taj postotakznatno smanjen, a iz siromaštva su se izvuklioni narodi koje, me|u ostalim, obiljeàva osje-tan demografski prirast. Upravo naveden po-datak pokazuje da bi bilo dovoljno privrednih

6 VRHBOSNA 1/2009

SVETA

STO

LIC

A

Suzbijati siromaštvo, graditi mir

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan mira, 1. sije~nja 2009.

SMJERNICE CRKVENOG UÎTELJSTVA

sredstava za rješavanje problema siromaštva, pai uz rast broja stanovnika. Ne smije se jednakotako zaboraviti da je od završetka Drugogasvjetskoga rata do danas broj stanovnika zemljeporastao za ~etiri milijarde, te da se ta pojava uvelikoj mjeri ti~e zemalja koje su odnedavnostupile na me|unarodnu pozornicu kao novegospodarske snage, te su brzi razvoj doìvjeleupravo zbog velikoga broja svojih stanovnika.Osim toga, one najrazvijenije dràve koje imajunajviši indeks ra|anja u prednosti su zbog ve}ihmogu}nosti razvoja. Drugim rije~ima, stanovni-štvo se sve više potvr|uje kao bogatstvo a nekao ~imbenik siromaštva.

4. Drugo podru~je za zabrinutost su pan-demijske bolesti kao što su na primjer malari-ja, tuberkuloza i sida koje, u mjeri u kojoj po-ga|aju proizvodne sektore stanovništva, uve-like utje~u na pogoršanje op}ega stanja dr-àve. Pokušaji zaustavljanja posljedica tih bo-lesti na pu~anstvo ne postiù uvijek zna~ajnerezultate. Osim toga, doga|a se da zemlje `r-tve nekih od tih pandemija, kako bi ih sprije~-ile, moraju trpjeti ucjene onih koji uvjetuju go-spodarsku pomo} provo|enjem politika kojesu suprotne ìvotu. Nadasve je teško suzbitisidu, dramati~an uzrok siromaštva, ako se nesuo~i s moralnim problemima s kojima je po-vezano širenje virusa. Nadasve je potrebno pr-euzeti teret za kampanje koje }e odgojiti oso-bito mlade na spolnost koja u potpunosti od-govara dostojanstvu osobe; takvi pothvati kojive} traju dali su zna~ajne plodove te su dovelido smanjenja širenja side. Isto je tako potreb-no siromašnim narodima na raspolaganje datilijekove i potrebnu skrb; a to pretpostavlja od-lu~no promicanje medicinskog istraìvanja iterapijskih otkri}a kao i - kada je to potrebno -fleksibilnu primjenu me|unarodnih pravila zazaštitu intelektualnoga vlasništva, tako da sesvima zajam~i osnovna zdravstvena skrb.

5. Tre}e podru~je koje je predmet pozornos-ti u programima borbe protiv siromaštva, a ko-je pokazuje njezinu unutarnju moralnu dime-nziju, siromaštvo je djece. Kada siromaštvopoga|a obitelji, djeca su najranjivije `rtve: go-tovo polovica onih koji ìve u apsolutnom sir-omaštvu danas su djeca. Razmišljati o sirom-aštvu stavljaju}i se na stranu djece dovodi dotoga da se primarnim ciljevima moraju smat-rati oni koji ih se ti~u izravnije, kao što su skrbza majke, odgojne obveze, pristup cjepivima,

medicinskoj skrbi i pitkoj vodi, zaštita okoliša inadasve zauzimanje za zaštitu obitelji i stabil-nosti odnosa u njoj. Kada se oslabi obitelj, šteteneizbje`no padaju na le|a djeci. Tamo gdjenije zašti}eno dostojanstvo ène i majke, poslj-edice još jednom najve}ma osje}aju djeca.

6. ~etvrto podru~je koje s moralnoga stajal-išta zavre|uje posebnu pozornost odnos je iz-me|u razoruànja i razvoja. Sadašnja razinaglobalnoga vojnog troška pobu|uje zabrinu-tost. Kao što sam ve} ranije isticao, doga|a seda se “ogromna materijalna i ljudska sredstvašto se ulaù u vojne troškove i za naoruànjezapravo oduzimaju od projekata za razvoj na-roda, osobito onih najsiromašnijih i kojima jepotrebna pomo}. A to se protivi onome što tv-rdi sama Povelja Ujedinjenih naroda, koja odme|unarodne zajednice a posebno od dràvatraì da 'promi~u uspostavljanje i odràvanjeme|unarodnog mira i sigurnosti uz što manjeodvajanje ljudskih i ekonomskih izvora svijetaza naoruànje” (~l. 26)”.(6) Takvo stanje stvarine olakšava nego štoviše ozbiljno sprje~avapostizanje velikih ciljeva razvoja me|unaro-dne zajednice. Osim toga, pretjerano pove}a-nje vojnih troškova moglo bi dovesti do ubrza-nja utrke u naoruànju koja prouzrokuje pod-ru~ja nerazvijenosti i o~aja, paradoksalno sepretvaraju}i u ~imbenik nestabilnosti, napet-osti i sukoba. Kao što je mudro ustvrdio moj~asni prethodnik Pavao VI.: “Razvoj je novoime mira”.(7) Stoga su dràve pozvane naozbiljno razmišljanje o dubljim razlozimasukoba, do kojih ~esto dolazi zbog nepravde,te ih sprije~iti hrabrom samokritikom. Ako bise došlo do poboljšanja odnosa, to bi moraloomogu}iti smanjenje troškova za naoruànje.Ušte|ena sredstva mo}i }e se namijeniti za ra-zvojne projekte za najsiromašnije i najpotreb-nije osobe i narode: uloèni trud u tome smis-lu trud je za mir u ljudskoj obitelji.

7. Peto podru~je koje se odnosi na borbu pr-otiv materijalnoga siromaštva ti~e se sadašnjeprehrambene krize koja u opasnost dovodi za-dovoljavanje osnovnih potreba. Takva je krizaobiljeèna ne toliko nedostatkom hrane, ve}više poteško}om da se do nje do|e i spekulac-ijskim pojavama, te zato pomanjkanjem ustro-jstva politi~kih i gospodarskih institucija kojebi bile kadre suo~iti se s potrebama i izvanred-nim stanjima. Neishranjenost moè prouzrok-ovati i teške psihofizi~ke štete stanovništvima,

VRHBOSNA 1/2009 7

SVETA

STO

LIC

A

lišavaju}i mnoge osobe potrebnih snaga da sebez posebnih pomo}i izvuku iz svoga stanjasiromaštva. A to pridonosi širenju krakova ne-jednakosti, uzrokuju}i reakcije koje se mogupretvoriti u nasilje. Svi podaci o stanju rela-tivnog siromaštva posljednjih desetlje}a poka-zuju pove}anje jaza izme|u bogatih i siroma-šnih. Glavni uzroci te pojave nesumnjivo su, sjedne strane, tehnološke promjene ~ije se bla-godati usredoto~uju u najvišem sloju podjelezarada i s druge, dinamika cijena industrijskihproizvoda, koje rastu daleko brè od cijenapoljoprivrednih proizvoda i sirovina koje po-sjeduju najsiromašnije zemlje. Tako se doga|ada najve}i dio stanovništva najsiromašnijihzemalja trpi zbog dvostrukoga odbacivanja, ito zbog najniìh primanja i najviših cijena.

Borba protiv siromaštva i globalna solidarnost

8. Jedan od najboljih putova za izgradnjumira globalizacija je namijenjena interesimavelike ljudske obitelji.(8) No, da bi se upravlja-lo globalizacijom potrebna je sna`na globalnasolidarnost(9) izme|u bogatih zemalja i siro-mašnih zemalja, kao i unutar pojedinih zema-lja premda su bogate. Potreban je “zajedni~kieti~ki kodeks”,(10) ~ije norme ne}e imati samokonvencionalno obilje`je, ve} }e biti ukorijen-jene u naravni zakon što ga je Stvoritelj upisaou savjest svakoga ljudskog bi}a (usp. Rim 2,14-15). Ne primje}uje li svatko od nas u nutrinisavjesti poziv da dadne vlastiti doprinos op}-em dobru i društvenome miru? Globalizacijauklanja odre|ene prepreke, no to ne zna~i dane moè stvoriti nove; pribliàva narode, aliprostorna i vremenska blizina po sebi ne stv-ara uvjete za pravo zajedništvo i istinski mir.Odbacivanje siromaha planete valjana sredst-va za iskupljenje moè na}i u globalizaciji sa-mo ako }e se svaki ~ovjek osobno osje}ati pog-o|enim postoje}im nepravdama u svijetu i kr-šenjem ljudskih prava koja su s njima poveza-na. Crkva, koja je “znak i sredstvo najprisnije-ga sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga lju-dskog roda”,(11) i dalje }e nuditi svoj doprinoskako bi se nadvladale nepravde i nesporazu-mi, te se dospjelo do izgradnje mirnijega i sol-idarnijega svijeta.

9. Na podru~ju me|unarodne trgovine i fin-ancijskih transakcija danas su na djelu procesikoji omogu}uju pozitivno integriranje ekono-

mija, pridonose}i poboljšanju op}ih uvjeta; ali,tu su i procesi koji idu u suprotnome smjeru kojidijele i odbacuju narode, stvaraju}i opasne pret-postavke za ratove i sukobe. U desetlje}ima kojasu uslijedila nakon Drugoga svjetskog rata me-|unarodna trgovina dobara i usluga porasla jena izvanredno brz na~in, dinamikom bez prem-ca u povijesti. Veliki dio svjetske trgovine ticaose zemalja stare industrijalizacije, sa zna~ajnimdodatkom mnogih novih zemalja koje su post-ale va`nima. No, tu su i druge zemlje sa niskimprihodima koje su još uvijek teško marginalizir-ane u odnosu na trgovinske tijekove. Njihov jerast negativno osjetio posljedice brzoga pada ci-jena osnovnih proizvoda, zabiljeènoga protek-lih desetlje}a, a koji predstavljaju gotovo ukup-nost njihova izvoza. U tim zemljama, koje su ve-}inom afri~ke, ovisnost o izvozu osnovnih proi-zvoda i dalje predstavlja snaàn ~imbenik riz-ika. Na ovome bih mjestu htio ponoviti svoj ap-el da se svim zemljama dadne ista mogu}nostpristupa svjetskome trìštu, izbjegavaju}i isklj-u~ivanja i odbacivanja.

10. Sli~no se razmišljanje moè povesti i gle-de nov~anog poslovanja, koje se ti~e jednoga odprvotnih aspekata pojave globalizacije, zah-valjuju}i razvoju elektronike i politika liberal-izacije tijekova novca izme|u raznih zemalja.Objektivno najva`nija zada}a nov~anoga po-slovanja, to jest zada}a dugoro~noga podup-iranja mogu}nosti ulaganja te stoga i razvoja,danas se pokazala više nego slaba: trpi od nega-tivnih protuudara sustava nov~anih razmjena -na nacionalnoj i globalnoj razini - zasnovanihna izuzetno kratkoro~noj logici koja ide zapove}anjem vrijednosti nov~anih aktivnosti iusredoto~uje se u tehni~kome upravljanju razl-i~itih oblika rizika. I nedavna kriza pokazuje daje nov~ano djelovanje ponekad vo|eno logika-ma koje su potpuno okrenute sebi samima i liš-ene dugoro~noga razmišljanja o op}em dobru.Svo|enje (“uravnilovka”, op. prev.) ciljeva glob-alnih financijskih operatera na izuzetno kratkirok smanjuje mogu}nost nov~anoga poslovanjada ostvari svoju funkciju mosta izme|u sadašn-josti i budu}nosti za podupiranje stvaranja no-vih prigoda za proizvodnju i rad na dugo raz-doblje. Nov~ano poslovanje svedeno na kratki iizuzetno kratki rok postaje opasno za sve, pa iza one koji uspiju izvu}i dobit u tijeku faza fin-ancijske euforije.(12)

11. Iz svega toga proistje~e da borba protiv

8 VRHBOSNA 1/2009

SVETA

STO

LIC

A

siromaštva zahtijeva suradnju kako na gospo-darskom tako i na pravnome planu koji }e me-|unarodnoj zajednici, a osobito siromašnimzemljama, omogu}iti pronalaènje i primjenji-vanje uskla|enih rješenja za suo~avanje s gorenavedenim problemima, provode}i u djelou~inkovit pravni okvir za ekonomiju. Osim to-ga, zahtjeva poticaje za osnivanje djelotvornihi suradni~kih institucija, kao i potpore za bor-bu protiv kriminala i za promicanje kulture za-konitosti. S druge strane, ne moè se zani-jekati da su politike koje o~igledno pruàju tekpuku pomo} uzrok mnogih slomova u poma-ganju siromašnim zemljama. Pravim se kratk-oro~nim i dugoro~nim projektom danas ~iniulaganje u obrazovanje osoba i cjelovito razvi-janje specifi~ne kulture poduzetništva. Akoekonomske aktivnosti za svoj razvoj trebajupovoljan kontekst to ne zna~i da se pozornostne mora obratiti na probleme prihoda. Premdaje prikladno istaknuto da pove}anje prihodapro capite ne moè predstavljati cilj politi~ko-gospodarskog djelovanja na apsolutan na~in,ipak se ne moè zaboraviti da ono predstavljava`no sredstvo za postizanje cilja borbe protivgladi i apsolutnoga siromaštva. S toga stajališ-ta, potrebno je ukloniti iluziju da politika pukeredistribucije postoje}eg bogatstva moè dokraja riješiti problem. U modernoj ekonomiji,naime, vrijednost bogatstva na odlu~uju}i na-~in ovisi o sposobnosti stvaranja sadašnjega ibudu}ega prihoda. Stoga stvaranje vrijednostipostaje neizbje`na veza o kojoj se mora voditira~una ukoliko se na u~inkovit i trajan na~inèli boriti protiv materijalnoga siromaštva.

12. Na kraju, staviti siromahe na prvomjesto zna~i da bi protagonisti me|unarodnetrgovine sa~uvali prikladan prostor za pošte-nu ekonomsku logiku, da bi institucionalni pr-otagonisti sa~uvali prikladan prostor za pošt-enu politi~ku logiku i za poštenu logiku sudi-oništva koja }e znati cijeniti mjesno i me|una-rodno civilno društvo. Sama me|unarodna ti-jela danas priznaju veliku vrijednost i predn-ost ekonomskih inicijativa civilnoga društva ilimjesnih uprava za promicanje spašavanja iuklju~ivanja u društvo onih slojeva stanovniš-tva koji su ~esto ispod praga krajnjega siroma-štva, a istodobno do njih teško dopire slu`be-na pomo}. Povijest ekonomskog razvoja XX.stolje}a u~i da su dobre razvojne politike pov-jerene odgovornosti ljudi i stvaranju pozitivn-

ih sinergija izme|u trìšta, civilnoga društva idràva. Civilno društvo na poseban na~in za-dobiva klju~nu ulogu u svakome razvojnomprocesu, jer je razvoj u biti kulturna pojava akultura nastaje i razvija se na mjestima civilno-ga prostora.(13)

13. Kao što je ustvrdio moj ~asni prethodnikIvan Pavao II, globalizacija se “javno pokazujesa sna`nom zna~ajkom dvozna~nosti”(14) i za-to njome treba upravljati opreznom mudroš-}u. U taj oblik mudrosti spada u prvome reduvoditi ra~una o potrebama siromaha zemlje,nadvladavaju}i skandal sadašnjega nesrazm-jera izme|u problema siromaštva i mjera kojeljudi pripremaju da bi se s njime suo~ili. Nesr-azmjer je kako kulturnoga i politi~koga, tako iduhovnoga i moralnoga reda. Naime, ~esto sestaje na površnim i funkcionalnim razlozimasiromaštva, ne dopiru}i do razloga koji se nal-aze u ljudskome srcu kao što su pohlepa i ogr-ani~enost širokoga pogleda. S problemima ra-zvoja, pomo}i i me|unarodne suradnje pone-kad se suo~ava bez pravoga uklju~ivanja oso-ba, te im se pristupa kao tehni~kim pitanjimakoja završavaju u predlaganju struktura, usklapanju tarifnih sporazuma, u odobravanjuanonimnih financiranja. Me|utim, borba pro-tiv siromaštva treba muškarce i ène koji naji-skrenije ìve bratstvo i koji su sposobni pratitiosobe, obitelji i zajednice na putovima istin-skoga ljudskoga razvoja.

Zaklju~ak

14. U enciklici Cantesimus annus Ivan Pav-ao II. upozoravao je na potrebu “napuštanjamentaliteta koji siromašne - osobe i narode -smatra teretom i nezahvalnim nametnicimakoji èle potrošiti što su drugi proizveli”. “Sir-omašni - napisao je - zahtijevaju pravo da mo-gu sudjelovati u uìvanju materijalnih dobarai da plodonosno uloè svoju sposobnost zarad, te da tako u~ine sav svijet pravednijim ibogatijim za sve”.(15) U sadašnjem globalnomsvijetu sve je o~iglednije da se mir gradi samoako se svima zajam~i mogu}nost razboritograsta: naime, iskrivljenja nepravednih sustava,prije ili kasnije, dolaze svima na naplatu. Zatosamo ludost moè navesti na gradnju pozla}e-ne ku}e oko koje je pustinja ili pustoš.

Sama globalizacija nije u stanju graditi miri, štoviše, u mnogim slu~ajevima stvara pod-

VRHBOSNA 1/2009 9

SVETA

STO

LIC

A

jele i sukobe. Ona daleko više otkriva jednunu`nost: da bude usmjerena prema cilju dub-oke solidarnosti koja ide za dobrom svakoga isviju. U tom smislu, globalizaciju treba gledatikao povoljnu priliku za ostvarenje ne~ega va-`noga u borbi protiv siromaštva i za stavljanjena raspolaganje pravdi i miru do sada neza-mislivih sredstava.

15. Socijalni nauk Crkve oduvijek se zani-ma za siromahe. U doba enciklike Rerum nov-arum siromasi su bili ponajviše radnici novogaindustrijskog društva; u socijalnome u~enjuPia XI, Pia XII, Ivana XXIII, Pavla VI. i IvanaPavla II. na vidjelo su stavljena nova siromašt-va, kako se malo pomalo širio pogled na socija-lno pitanje, sve dok nije poprimilo svjetske ra-zmjere.(16) To širenje socijalnoga pitanja na gl-obalnost treba shvatiti ne samo u smislu kva-ntitativnoga širenja, ve} i u smislu kvalitativn-oga produbljivanja o ~ovjeku i potrebama lju-dske obitelji. Zato Crkva, dok pozorno pratisadašnje pojave globalizacije i njihov utjecajna ljudska siromaštva, ukazuje na nove aspek-te socijalnoga pitanja i to ne samo u širinu ne-go i u dubinu, jer se ti~u ~ovjekovog identitetai njegovog odnosa s Bogom. Na~ela socijalno-ga nauka nastoje pojasniti veze izme|u siro-maštva i globalizacije te djelovanje usmjeritiprema izgradnji mira. Me|u tim na~elima ov-dje je prigoda na poseban na~in podsjetiti na

“povlaštenu ljubav za siromašne”,(17) u svje-tlu primata ljubavi što ga svjedo~i cjelokupnakrš}anska predaja od samih po~etaka prve Cr-kve (usp. Dj 4,32-36; 1 Kor 16, 1; 2 Kor 8-9; Gal2,10). “Svatko se treba prihvatiti svoga dijelaposla i to što prije”, napisao je 1891. godineLav XIII, dodaju}i: “Što se Crkve ti~e, ona svo-ju pomo} ne}e uskratiti ni u koje vrijeme ni nakoji na~in”.(18) Ta svijest i danas prati djelova-nje Crkve prema siromasima u kojima vidi Kr-ista,(19) trajno u svome srcu slušaju}i odjeknaloga Kneza mira apostolima: “Vos date illismanducare - podajte im vi jesti” Lk 9,13). Vjer-na tome pozivu svoga Gospodina, krš}anskazajednica ne}e zato malaksati u jam~enjucijeloj ljudskoj obitelji svoje potpore u zamahukreativne solidarnosti ne samo da se podijelisuvišak, nego da se nadasve promijeni “stiloveìvota, modele proizvodnje i potrošnje, ustal-jene strukture mo}i koje danas vladajudruštvom”.(20) Zato svakome Kristovom u~e-niku, kao i svakoj osobi dobre volje, napo~etku nove godine upu}ujem topli poziv daraširi srce za potrebe siromaha i da u~ini onošto je konkretno mogu}e da im se pritekne upomo}. Naime, i dalje je neprijeporno istinitoosnovno na~elo prema kojemu je “suzbijanjesiromaštva izgradnja mira”.

Vatikan, 8. prosinca 2008.

10 VRHBOSNA 1/2009

SVETA

STO

LIC

A

Bilješke

(1) Poruka za Svjetski dan mira, 1.(2) Pavao VI, enciklika Populorum progressio, 19.(3) Ivan Pavao II, enciklika Sollicitudo rei socialis, 28.(4) Ivan Pavao II, enciklika Centesimus annus, 38.(5) Usp. Pavao VI, enciklika Populorum progressio, 37; Ivan Pavao II, enciklika Sollicitudo rei socialis, 25.(6) Benedikt XVI, Pismo kardinalu Renatu Raffaeleu Martinu u prigodi Me|unarodnoga simpozija u organizaciji Papinskogavije}a Pravda i mir o temi “Razoruànje, razvoj i mir. Perspektive za cjelovito razoruànje”, 10. travnja 2008: L'Osservatoreromano, 13. 04. 2008, str. 8.(7) Enciklika Populorum progressio, 87.(8) Usp. Ivan Pavao II, enciklika Centesimus annus, 58.(9) Usp. Ivan Pavao II, Govor na Audijenciji za predstavnike ACLI-ja, 27. travnja 2002, 4: Insegnamenti di Giovanni Paolo II,XXV, 1 [2002], 637.(10) Ivan Pavao II, Govor Op}oj skupštini Papinske akademije za društvene znanosti, 25. travnja 2001, 4: Insegnamenti diGiovanni Paolo II, XXIV, 1 [2001], 802.(11) Drugi vatikanski koncil, dogmatska konstitucija Lumen gentium, 1.(12) Usp. Papinsko vije}e Pravda i mir, Kompendij socijalnog nauka Crkve, 368.(13) Usp. isto, 356.(14) Govor na audijenciji vo|ama sindikata radnika i velikih tvrtki, 2. svibnja 2000, 3: Insegnamenti di Giovanni Paolo II, XXIII,1 [2000], 726.(15) Br. 28.(16) Usp. Pavao VI, enciklika Populorum progressio, 3.(17) Ivan Pavao II, enciklika Sollicitudo rei socialis, 42; usp. isti, enciklika Centesimus annus, 57.(18) Enciklika Rerum novarum, 45.(19) Usp. Ivan Pavao II, enciklika Centesimus annus, 58.(20) Isto.

Draga bra}o i sestre!

Na Svjetski dan bolesnika, koji se slavi 11.velja~e, na liturgijski spomen Blaène DjeviceMarije Lurdske, dijecezanske }e se zajedniceokupiti sa svojim biskupima na molitvi da birazmišljale i odlu~ile koje inicijative poduzetikako bi se kod ljudi probudila svijest o stvarn-osti trpljenja. Pavlova godina koju slavimo pr-uà povlaštenu prigodu da se zajedno s apost-olom Pavlom zadrìmo u razmišljanju nad ~i-njenicom da, “kao što su obilate patnje Kristo-ve u nama, tako je po Kristu obilata i utjehanaša” (2 Kor 1,5). Duhovna povezanost s Lur-dom doziva k tomu u svijest maj~insku briguIsusove majke za bra}u svojega Sina “koja jošputuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama,dok ne budu dovedena u sretnu domovinu”(Lumen gentium, 62).

Ove godine svoju pozornost posve}ujemoosobito djeci, tim najslabijim i najranjivijimstvorenjima, i onoj od njih koja su bolesna itrpe. Ima malih ljudskih bi}a koja nose na tije-lu posljedice bolesti zbog koje su ostala nepo-kretna, a ima i onih koja se bore s bolestimakoje su još uvijek neizlje~ive usprkos napretkumedicine i pomo}i vrijednih i sposobnih znan-stvenika i medicinskih stru~njaka. Ima djecena ~ijem su tijelu i duši rane ostavili sukobi iratovi, kao i nevinih `rtava mr`nje bezumnihodraslih osoba. Ima djece “s ulice”, koja su liše-na topline obitelji i prepuštena samima sebi,kao i malenih koje su obeš~astili odurni ljudikoji vrše nasilje nad njihovom nevinoš}u, na-nose}i im duševne rane kojima }e biti obiljeè-ni ostatak ìvota. Ne moèmo zatim zaboravi-ti nebrojenu djecu koja umiru zbog è|i, gladi,oskudne zdravstvene pomo}i, kao i malenekoji su sa svojim roditeljima protjerani ili izbje-gli iz vlastite zemlje u potrazi za boljim uvjeti-ma ìvota. Iz grudi sve te djece prolama se tihikrik boli na koji se kao ljudi i vjernici ne smije-mo oglušiti.

Krš}anska zajednica, koja ne moè ostati ra-vnodušna na tako dramati~ne situacije, osje}ahitnu du`nost intervenirati. Crkva je, naime,kao što sam pisao u enciklici Deus caritas est,

“Bo`ja obitelj u svijetu. U toj obitelji nikomune smije nedostajati ono što je nu`no za ìvot”(25, b). èlja mi je, zato, da i Svjetski dan bole-snika pruì mogu}nost ùpnim i dijecezansk-im zajednicama da postanu sve više svjesne dasu “Bo`ja obitelj”, te ih potakne da po njima uselima, ~etvrtima i gradovima bude primjetlji-va ljubav Gospodina, koji traì da “u Crkvi,kao obitelji, niti jedan njezin ~lan ne smije trpj-eti oskudicu” (isto). Svjedo~enje ljubavi sasta-vni je dio samoga ìvota svake krš}anske zaje-dnice. Crkva je od samog po~etka pretakala ukonkretne geste evan|eoska na~ela, kao što to~itamo u Djelima apostolskim. Danas se, zbogpromijenjenih okolnosti u kojima se zdravstv-ena pomo} pruà, osje}a potreba za tješnjomsuradnjom me|u medicinskim stru~njacimakoji rade u razli~itim zdravstvenim ustanova-ma i crkvenim zajednicama prisutnim na odr-e|enom teritoriju. U toj se perspektivi potvr|-uje puna vrijednost institucije povezane sa Sv-etom Stolicom kao što je to pedijatrijska bolni-ca Bambino Gesu, koja ove godine slavi 140godina postojanja.

Ali i više od toga. Budu}i da bolesno dijetepripada nekoj obitelji koja, ~esto s velikim muk-ama i poteško}ama, dijeli njihovu patnju, krš}a-nske zajednice moraju preuzeti na sebe obave-zu pomo}i obiteljima pogo|enim boleš}u sina ilik}eri. Po primjeru “dobrog Samarijanca” potre-bno se prignuti nad osobe koje su tako teško ku-šane i pruìti im potporu u obliku konkretne so-lidarnosti. Na taj se na~in prihva}anje i dioništ-vu u patnji pretvara u korisnu potporu obitelji-ma bolesne djece, stvaraju}i u njima ozra~je ve-drine i nade i daju}i im da osjete uza se velikuobitelj bra}e i sestara u Kristu. Isusovo suosje}-anje zbog pla~a udovice iz Naina (usp. Lk 7,12-17) i zbog usrdne Jairove molitve (usp. Lk 8,41-56) samo su neki od korisnih primjera koji pom-aù nau~iti kako dijeliti trenutke tjelesne i duh-ovne boli tolikih kušanih obitelji. Sve to pretpo-stavlja nesebi~nu i velikodušnu ljubav, koja jeodraz i znak milosrdne ljubavi Boga, koji nikadane napušta svoju djecu u kušnji, ve} ih uvijekobdaruje ~udesnim bogatstvima srca i uma dabi se mogli na primjeren na~in uhvatiti u koštac

VRHBOSNA 1/2009 11

SVETA

STO

LIC

A

Pomozimo bolesnoj i napa}enoj djeci

Poruku pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika 2009.

sa ìvotnim nevoljama.Svakodnevno posve}ivanje i neprestana za-

uzetost u slu`bi bolesne djece predstavljaju rj-e~ito svjedo~anstvo ljubavi prema ljudskom ì-votu, na poseban na~in prema ìvotu onogakoji je slab te u svemu i zbog svega ovisan o dr-ugima. Potrebno je, naime, sna`no potvrditiapsolutno i najviše dostojanstvo svakog ljuds-kog ìvota. Vremena se mijenjaju ali nauk kojiCrkva neprestano naviješta ostaje uvijek isti:ljudski je ìvot lijep i treba ga ìvjeti u punini ionda kada je slab i obavijen misterijem trplje-nja. Svoj pogled trebamo upraviti na Isusa ra-spetog: umiru}i na kriù htio je biti dionikomboli ~itava ~ovje~anstva. U njegovu trpljenju izljubavi vidimo najviše sudioništvo u mukamamalenih bolesnika i njihovih roditelja. Moj ~as-ni prethodnik Ivan Pavao II., koji je, osobito pr-ed kraj svojega ìvota, pokazao svijetli primjerstrpljivog prihva}anja trpljenja, napisao je:“Na kriù je raspet 'Otkupitelj ~ovjeka', ~ovjekboli, koji je na sebe preuzeo tjelesne i duševneboli ljudi svih vremena, kako bi u ljubavi mogliprona}i spasenjski smisao svoje boli i odgovorena sva svoja pitanja” (Salvifici doloris, 31).

èlim ovdje izraziti moje divljenje i ohrabr-enje me|unarodnim i nacionalnim organizaci-jama koje se brinu za bolesnu djecu, osobito usiromašnim zemljama, i s velikodušnoš}u i sa-moprijegorom pruàju svoj doprinos kako biim s ljubavlju osigurali prikladnu skrb. Upu}-

ujem istodobno sna`ni apel vo|ama narodada se podupru zakoni i uredbe u korist boles-ne djece i njihovih obitelji. Crkva je uvijek, ajoš više kada je u pitanju ìvot djece, spremnaotvoreno sura|ivati u nastojanju da se ~itavaljudska civilizacija pretvori u “civilizaciju lju-bavi” (usp. Salvifici doloris, 30).

Na kraju, èlim izraziti svoju duhovnu bliz-inu svima vama, draga bra}o i sestre, koji bolu-jete od neke bolesti. Upu}ujem srda~an poz-drav svima onima koji vam pomaù: biskupi-ma, sve}enicima, posve}enim osobama, zdra-vstvenim djelatnicima, volonterima i svimaonima koji se s ljubavlju posve}uju lije~enju iublaàvanju patnji onih koji se bore s nekomboleš}u. Poseban pozdrav upu}en je vama, dr-aga djeco, koja ste bolesni ili trpite: Papa vas ivaše roditelje i ~lanove obitelji grli o~inskomljubavlju i jam~i vam poseban spomen u moli-tvi, pozivaju}i vas da se pouzdajete u maj~ins-ku pomo} Bezgrešne Djevice Marije, koju smoprošlog Boì}a ponovno promatrali kako s ra-doš}u na svoje grudi privija Bo`jeg Sina koji jepostao djetetom. Zazivaju}i na vas i na sve bo-lesnike maj~insku zaštitu Svete Djevice, Zdra-vlje bolesnih, svima od srca udjeljujem poseb-ni apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 2. velja~e 2009.Papa Benedikt XVI.

12 VRHBOSNA 1/2009

SVETA

STO

LIC

A

“I propostivši ~etrdeset dana i ~etrdeset no}i, napokonogladnje” (Mt 4, 2)

Poruku pape Benedikta XVI. za korizmu 2009.


Na po~etku ove korizme, koja predstavljaintenzivniju duhovnu pripravu, liturgija namponovno predlaè tri pokorni~ke vje`be vrlodrage biblijskoj i krš}anskoj tradiciji - molitvu,milostinju i post - kako bi nas pripremila boljeproslaviti Uskrs i tako iskusiti Bo`ju mo} koja,kako }emo slušati na vazmenom bdjenju, “go-ni zlo~ine, pere krivice i nevinost vra}a palima,a radost tu`nima. Goni mr`nje, uspostavlja sl-

ogu i sagiba vlasti” (Vazmeni hvalospjev). Usvojoj uobi~ajenoj korizmenoj poruci, htio bihse ove godine zadràti u razmišljanju o vrijed-nosti i zna~enju posta. Karizma, naime, dozivau pamet Isusov ~etrdesetodnevni post u pusti-nji prije nego }e zapo~eti svoje javno djelovan-je. ~itamo u Evan|elju: “Duh tada odvede Isu-sa u pustinju da ga |avao iskuša. I propostivši~etrdeset dana i ~etrdeset no}i, napokon ogla-dnje” (Mt 4,1-2). Poput Mojsija prije nego }eprimiti plo~e Zakona (usp. Izl 34,28), poput

Ilije prije susreta s Gospodinom na gori Hor-ebu (usp. 1 Kr 19,8), tako se Isus molitvom ipostom pripremao za svoje poslanje, ~iji je po-~etak bila teška borba s napasnikom.

Moèmo se zapitati koju vrijednost i smisaoima za nas krš}ane lišavati se ne~ega što je posebi dobro i korisno za naše uzdràvanje. Svetopismo i ~itava krš}anska tradicija u~e da je postod velike pomo}i za izbjegavanje grijeha i svegašto navodi na grijeh. Zato se u povijesti spasen-ja više put ponavlja poziv na post. Ve} na prvimstranicama Svetog pisma Gospodin zapovijeda~ovjeku da se uzdrì od konzumiranja zabran-jenog vo}a: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodnojedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo }ešumrijeti!” (Post 2,16-17). Komentiraju}i tu Bo`juzapovijed, sveti Bazilije primje}uje da je “postzapovije|en u raju” i “prva takva zapovijed jedana Adamu”. On zato zaklju~uje: “To 'da nisijeo' je, dakle, zakon posta i uzdràvanja” (usp.Sermo de jejunio: PG 31, 163, 98). Budu}i dasmo svi optere}eni grijehom i njegovim posljed-icama, post nam se nudi kao sredstvo za pono-vnu uspostavu prijateljstva s Gospodinom. Takoje ~inio Ezra prije nego }e krenuti na put povrat-ka iz progonstva u Obe}anu zemlju, pozvavšinarod da posti “da bismo se - re~e - ponizili predBogom svojim” (8,21). Svemogu}i je ~uo njego-vu molitvu i zajam~io mu svoju naklonost i za-štitu. Isto su u~inili stanovnici Ninive, koji,odlu~ivši se odazvati Joninu pozivu na pokoru,proglasiše, kao svjedo~anstvo svoje iskrenosti,post govore}i: “Tko zna, mo`da }e se povratitiBog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnje-va da ne izginemo?” (3,9). I tada Bog vidje njiho-va djela te ih poštedi.

U Novome zavjetu, Isus objašnjava dubokirazlog posta, stigmatiziraju}i drànja farizeja,koji su strogo obdràvali propise nametnutezakonom, ali im je srce bilo daleko od Boga.Pravi post, ponavlja i na drugome mjestu boà-nski U~itelj, je vršiti volju Oca nebeskog, koji“vidi u skrovitosti, uzvratit }e ti” (Mt 6,18). Onsâm daje primjer za to odgovaraju}i |avlu, pozavršetku 40 dana provedenih u pustinji, da“ne ìvi ~ovjek samo o kruhu, nego o svakojrije~i što izlazi iz Bo`jih usta” (Mt 4,4). Pravipost dakle ima za cilj jesti “pravu hranu”, kojaje vršiti volju O~evu (usp. Iv 4,34). Ako prematome Adam nije poslušao Gospodinovu zapov-ijed “da ne jede sa stabla spoznaje dobra i zla”,

postom se vjernik èli ponizno podloìti Bogu,pouzdavaju}i se u njegovu dobrotu i milosr|e.

Vidimo da je praksa posta bila vrlo raširenau prvoj krš}anskoj zajednici (usp. Dj 13,3;14,22; 27,21; 2 Kor 6,5). I crkveni oci govore osnazi posta, koji moè obuzdati grijeh, ukroti-ti poùde “staroga Adama” i utrti u vjernikovusrcu put k Bogu. Post je uz to ~esta praksa kojusu preporu~ivali sveci svih vremena. Petar Kr-izolog piše: “Post je duša molitve a milosr|e ì-vot posta, zato neka onaj koji moli posti. Onajpak koji posti neka bude milosrdan. Onaj kojièli da mu molitva bude uslišana, neka uslišionoga koji mu se obrati nekom molbom. Onajkoji èli da mu Bog otvori srce neka ne zatvarasvoje onome koji ga za nešto zamoli” (Sermo43; PL 52, 320. 332).

U naše dane, praksa posta kao da je poma-lo izgubila na svojoj duhovnoj vrijednosti i, ukulturi obiljeènoj traènjem materijalnog bla-gostanja, nekako više poprimila vrijednost ter-apijske mjere za brigu o vlastitom tijelu. Postzacijelo koristi tjelesnom zdravlju, ali je za vje-rnike u prvom redu “terapija” za lije~enje svegonoga što ~ovjeka sprje~ava da se prikloni Bo-`joj volji. U apostolskoj konstituciji Pæniteminiiz 1966. sluga Bo`ji Pavao VI. uo~io je potrebuda se post smjesti u kontekst poziva svakog kr-š}anina da “ne ìvi više za samoga sebe, ve} zaonoga koji ga je ljubio i dao samoga sebe za nj,i… tako|er ìvjeti za bra}u” (usp. Prvo pogla-vlje). Korizma bi mogla biti zgodna prigoda dase ponovno prisjetimo odredbi sadrànih uspomenutoj apostolskoj konstituciji, valorizir-aju}i istinsko i trajno zna~enje te drevne poko-rni~ke prakse, koja nam moè pomo}i mrtvitinašu sebi~nost i otvoriti srce ljubavi prema Bo-gu i bli`njemu, što je prva i najviša zapovijednovog Zakona i saètak ~itavoga evan|elja(usp. Mt 22,34-40).

Vjerna praksa posta pridonosi k tomu daosoba, tijelo i duša, stekne jedinstvo pomaù}ijoj da se kloni grijeha i raste u prisnosti s Go-spodinom. Sveti Augustin, koji je dobro pozn-avao vlastite negativne sklonosti i nazvao ih“vrlo zamršenim i zapletenim ~vorom” (Ispov-ijesti, II., 10.18), u svojem traktatu Korisnostposta, pisao je: “Zadajem si odre|enu kaznu,ali to ~inim zato da mi On oprosti; samoga se-be ka`njavam da mi On pomogne, da omilimu njegovim o~ima, da prispijem uìvanju njeg-ove miline” (Sermo 400, 3, 3; PL 40, 708). Odri-

VRHBOSNA 1/2009 13

SVETA

STO

LIC

A

canjem materijalne hrane koja hrani tijelo ola-kšava se nutarnju raspoloìvost za slušanjeKrista i hranjenje rije~ju spasenja. Postom imolitvom omogu}ujemo Njemu da do|e iutaì onu dublju glad koju osje}amo u srcu:glad i è| za Bogom.

Istodobno, post nam pomaè da postane-mo svjesni situacije u kojoj ìve mnoga našabra}a. U svojoj Prvoj poslanici sveti Ivan upoz-orava: “Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi bra-ta svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce -kako ljubav Bo`ja ostaje u njemu?” (3,17). Dra-govoljni post nam pomaè ugledati se na mil-osrdnog Samarijanca, koji se saginje i pritje~eu pomo} bratu koji trpi (usp. enc. Deus caritasest, 15). Kada slobodno odlu~imo odre}i se ne-~ega kako bismo pomogli drugima, pokazuje-mo na konkretan na~in da nam bli`nji u nev-olji nije tu|inac. Upravo da bi se odrào ìvimtaj stav prihva}anja i pa`nje prema bra}i, poti-~em ùpe i sve druge zajednice da osnaè ukorizmi praksu osobnog i zajedni~kog posta,njeguju}i tako|er slušanje Bo`je rije~i, molitvui milostinju. To je, od samih po~etaka, bilo ne-što uobi~ajeno u krš}anskim zajednicama, ukojoj su organizirane posebne kolekte (usp. 2Kor 8-9; Rim 15,25-27) i vjernici su pozivanidati siromašnima ono što su, zahvaljuju}i pos-tu, stavili na stranu (usp. Didascalia Ap., V,20,18). Danas tu praksu treba ponovno otkriti ina nju poticati, posebno tijekom korizmenogliturgijskog vremena.

Iz navedenog se vrlo jasno vidi kako post pr-edstavlja va`nu isposni~ku praksu, duhovnooru`je za borbu protiv neuredne navezanostina same sebe. Dobrovoljno se odricati uìvanjau hrani i drugih materijalnih dobara pomaè

Kristovu u~eniku obuzdati prohtjeve naravi osl-abljene prvim grijehom, ~ijim je negativnim po-sljedicama pogo|ena ~itava osoba. Zgodno op-ominje drevni liturgijski korizmeni himan: “Ut-amur ergo parcius, / verbis, cibis, et potibus, / so-mno, iocis et arctius / perstemus in custodia -Budimo umjereniji u rije~ima, hrani i pi}u, snu iigrama, a više pa`nje posvetimo bdijenju”.

Draga bra}o i sestre, post, ako dobro pogle-damo, ima kao svoj krajnji cilj pomo}i svako-me od nas, kao što je pisao sluga Bo`ji Ivan Pa-vao II., u~initi od samoga sebe potpuni dar Bo-gu (usp. Veritatis splendor, 21). Neka zato sva-ka obitelj i svaka krš}anska zajednica prepozn-aju vrijednost korizme kao sredstva koje pom-aè udaljiti se od svega onoga što dovodi dorastresenosti duha i ~vrš}e prigrliti ono što h-rani dušu otvaraju}i je ljubavi prema Bogu ibli`njemu. Tu mislim osobito na ve}u zauzeto-st u molitvi, u lectio divina, u pristupanju sak-ramentu pomirenja i u aktivnom sudjelovanjuu euharistiji, prije svega na nedjeljnoj misi. Stom unutarnjom raspoloìvoš}u u|imo u pok-orni~ko ozra~je korizme. Neka nas prati Blaè-na Djevica Marija, uzrok naše radosti (causanostrae laetitiae) i neka nas podupre u nasto-janju da oslobodimo svoje srce od robovanjagrijehu kako bi ono postalo sve više “ìvoBo`je svetohranište”. S tom èljom, dok jam-~im svoju molitvu da ovo vrijeme korizme bu-de plodonosno za svakog vjernika i svaku crk-venu zajednicu, od srca svima udjeljujem ap-ostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 11. prosinca 2008.Benedictus PP. XVI

14 VRHBOSNA 1/2009

SVETA

STO

LIC

A

“Nove tehnologije, novi odnosi. Promicati kulturu poštivanja, dijaloga i prijateljstva”

Poruku pape Benedikta XVI. za 43. svjetski dan sredstava društvene komunikacije

Draga bra}o i sestre, uo~i predstoje}eg Svje-tskog dana društvenih komunikacija, radovam se obra}am kako bih vam iznio neka svojarazmišljanja o temi odabranoj za ovu godinu:Nove tehnologije, novi odnosi. Promicati kult-

uru poštivanja, dijaloga i prijateljstva. Naime,nove digitalne tehnologije uvjetuju dubokepromjene u modelima komunikacije i u ljuds-kim odnosima. Te su promjene osobito o~itekod mladih koji su odrasli u tijesnom doticaju

s tim novim tehnikama komunikacije i lako sesnalaze u digitalnom svijetu koji, me|utim, ~e-sto izgleda nepoznat onima od nas, odraslih,koji su morali nau~iti shvatiti i cijeniti mogu}-nosti koje ovaj pruà za komunikaciju. U ovo-godišnjoj poruci imam posebno pred o~imaone koji pripadaju takozvanoj digitalnoj gen-eraciji: s njima bih èlio podijeliti neka svojarazmišljanja o izvanrednim mogu}nostimanovih tehnologija, ukoliko ih se koristi za du-blje razumijevanje i u~vrš}ivanje solidarnostime|u ljudima. Te su tehnologije pravi dar za~ovje~anstvo: moramo zato u~initi da se pred-nosti koje one pruàju stave u slu`bu svihljudi i svih zajednica, prije svega onih koji su upotrebi i ranjivi.

Zahvaljuju}i dostupnosti mobilnih telefonai ra~unala, kao i sveudiljnoj prisutnosti i kapil-arnosti Interneta, stvoreni su mnogi na~ini ko-jima je mogu}e slati rije~i i slike u najudaljeni-je i najizoliranije krajeve svijeta: sve je to pret-hodnim naraštajima bilo nezamislivo. Mladisu, na poseban na~in, shvatili goleme mogu}-nosti novih medija u olakšavanju povezivanja,komunikacije i razumijevanja me|u pojedin-cima i zajednicama i koriste ih za komunici-ranje sa svojim prijateljima, na njima usposta-vljaju nova prijateljstva, stvaraju zajednice imreè, traè informacije i vijesti te iznose vla-stite ideje i mišljenja. Ta nova kultura komuni-kacije donosi mnoge blagodati: obitelji moguostati u kontaktu i kada su jedni daleko od dr-ugih, studentima i istraìva~ima je omogu}enlakši i izravan pristup dokumentima, izvorimai znanstvenim otkri}ima te mogu, zato, radititimski s razli~itih mjesta; pored toga, interak-tivna narav novih medija olakšava dinami~n-ije oblike u~enja i me|usobnog saobra}anja,koji pridonose društvenom napretku.

Premda zapanjuje brzina kojom su se novetehnologije razvile u pogledu pouzdanosti iu~inkovitosti, njihova popularnost me|u kor-isnicima ne bi nas trebala iznenaditi, jer oneodgovaraju na temeljnu èlju ljudi da jedni sdrugima uspostave odnos.

Ta èlja za saobra}anjem i prijateljstvomutkana je u samu našu ljudsku narav i ne mo-è se ispravno shvatiti samo kao odgovor natehnološke novine. U svjetlu biblijske poruke,tu èlju treba tuma~iti prije kao odraz našeg di-oništva u komunikacijskoj i ujedinjuju}oj lju-bavi Boga, koji od ~itava ~ovje~anstva èli u~-

initi jednu obitelj. Kada osje}amo potrebu pri-bliìti se drugim osobama, kada ih èlimo boljeupoznati ili pak èlimo da drugi nas upoznaju,odgovaramo na Bo`ji poziv - poziv koji je utis-nut u našu narav bi}a stvorenih na sliku i pri-liku Boga, Boga komunikacije i zajedništva.

@elja za povezivanjem s drugima i nagonkomunikacije, koji su nešto što se u suvreme-noj kulturi samo po sebi podrazumijeva, nisuu stvari ništa drugo ve} suvremene manifesta-cije temeljnog i konstantnog nagnu}a ljudi dase odmaknu od samih sebe kako bi stupili uodnos s drugima. Kada se otvorimo drugima,mi zapravo ispunjavamo naše najdublje potre-be i postajemo potpuniji ljudi. U Stvoriteljevojsmo promisli, naime, stvoreni za ljubav. Nara-vno tu ne mislim na prolazne i površne odno-se, ve} na pravu ljubav, koja je u samom sred-ištu Isusova moralnog nauka: “Ljubi Gospodi-na Boga svojega svim srcem svojim i svom du-šom svojom, svim umom svojim i svom sn-agom svojom” i “Ljubi svoga bli`njega kaosebe samoga” (usp. Mk 12,30-31). Kada se utome svjetlu razmišlja o zna~enju novih tehn-ologija, va`no je promotriti ne samo njihovunedvojbenu sposobnost da omogu}e lakši ko-ntakt me|u osobama, ve} tako|er kvalitetu sa-dràja koje su one pozvane staviti u optjecaj.èlim potaknuti sve ljude dobre volje, koji dj-eluju u novonastalom svijetu digitalne komu-nikacije, da se zaloè u promicanju kulturepoštivanja, dijaloga i prijateljstva.

Zato se oni koji rade na polju proizvodnje iširenja sadràja koje se prenose putem novihmedija moraju zalagati za poštivanje dostojan-stva i vrijednosti osobe. Ako nove tehnologijemoraju sluìti dobru pojedinaca i društva, onikoji se njima koriste moraju izbjegavati da ra-spa~avaju rije~i i slike koje su poniàvaju}e zaljudsko bi}e, te zato isklju~iti sve ono što poti-~e mr`nju i nesnošljivost, obezvrje|uje ljepotui intimnost ljudske spolnosti, zloupotrebljavaslabe i nevine.

Nove tehnologije tako|er su utrle put dija-logu me|u pripadnicima razli~itih naroda, ku-ltura i religija. Nova digitalna pozornica, tako-zvani cyberspace, omogu}uje susresti drugeljude i upoznati tu|e vrijednosti i tradicije. Ta-kvi susreti, ipak, da bi urodili plodom, zahtije-vaju savjesne i ispravne oblike izraàvanja kaoi pozorno slušanje i poštovanje sugovornika.Dijalog mora biti ukorijenjen u iskrenom i uz-

VRHBOSNA 1/2009 15

SVETA

STO

LIC

A

ajamnom traènju istine, kako bi se podupiraorazvoj u razumijevanju i snošljivosti. ìvot nijepuko izmjenjivanje doga|aja i iskustava: to jeprije traènje istine, dobra i ljepote. Upravozbog toga donosimo svoje odluke, ostvaruje-mo svoju slobodu i u tome, to jest u istini, do-bru i ljepoti, nalazimo sre}u i radost. Ne smije-mo se dati obmanuti od onih koji jednostavnotraè potroša~e na trìštu nediferenciranihmogu}nosti, gdje izbor u samom sebi postajedobro, novost se protura pod ljepotu, a sub-jektivno iskustvo istiskuje istinu.

Pojam prijateljstva doìvio je novi zamah urje~niku digitalnih društvenih mreà koje suse javile posljednjih godina. Taj je pojam jednaod najuzvišenijih ste~evina ljudske kulture. Unašim prijateljstvima i po njima rastemo i raz-vijamo se kao ljudi. Upravo se zato pravo prij-ateljstvo oduvijek smatralo jednim od najve}-ih bogatstava kojima ~ovjek uop}e moè rasp-olagati. Zato treba paziti da se ne banalizirapojam i iskustvo prijateljstva. Bilo bi àlosnoako bi naša èlja za odràvanjem i produbljiv-anjem prijateljstava on line bila na štetu raspo-loìvosti za obitelj, za bli`nje i za one koje sus-re}emo svakoga dana, na radnome mjestu, uškoli i slobodnom vremenu. Kada, naime, èljaza virtualnim povezivanjem postane opsesiv-na, to ima za posljedicu da se osoba izolira, pr-ekidaju}i stvarne socijalne interakcije. To nakraju dovodi do toga da se remeti tako|er od-mor, tišinu i razmišljanje koji su nu`ni zazdrav ~ovjekov razvoj.

Prijateljstvo je veliko ljudsko dobro, ali bibilo obezvrije|eno kada bi ga se smatralo ne-~im što je cilj samome sebi. Prijatelji se trebajuuzajamno podupirati i bodriti u razvijanju sv-ojih darova i talenata i u stavljanju tih darovau slu`bu ljudske zajednice. U vezi s tim, pravoje zadovoljstvo vidjeti kako se ra|aju nove di-gitalne mreè koje nastoje promicati solidarn-ost, mir i pravdu me|u ljudima, ljudska pravai poštivanje ìvota i stvorenih dobara. Te mre-è mogu znatno olakšati oblike suradnje me-|u narodima razli~itih zemljopisnih predjela ikulturnih okruènja, omogu}uju}i im da pro-dube zajedni~ko ~ovještvo i osje}aj suodgov-ornosti za dobro svih ljudi. Morat }e se ipakpobrinuti i za to da digitalni svijet, u kojem sete mreè mogu uspostaviti, bude svijet koji je

uistinu dostupan svima. Bila bi velika šteta pobudu}nost ljudskog roda, ako nova komunik-acijska sredstva, koja omogu}uju brzo i djelot-vorno s drugima podijeliti ste~ena znanja i in-formacije, ne bi bila dostupna onima koji suve} ekonomski i društveno marginalizirani iliako bi još više produbila jaz koji dijeli siroma-šne od novih mreà koje se razvijaju u slu`buinformacije i ljudske socijalizacije.

@elio bih zaklju~iti ovu svoju poruku obra}-anjem, osobito, mladim katolicima: pozivam ihda u digitalni svijet unose svjedo~anstvo svojevjere. Predragi, osje}ajte svojom obvezom un-ositi u kulturu ovog novog komunikacijskog iinformacijskog okruènja vrijednosti na ko-jima po~iva vaš ìvot! U prvim vremenima Cr-kve, apostoli i njihovi u~enici pronosili su Is-usovu Radosnu vijest gr~kim i rimskim svije-tom: kao što je tada evangelizacija, da bi bilaplodonosna, iziskivala podrobno razumijeva-nje kulture i obi~aja ondašnjih poganskih nar-oda kako bi se dotaklo njihove pameti i srca,tako sada naviještaj Krista u svijetu novih teh-nologija predmnijeva njihovo duboko poznav-anje kako bi se moglo njima pravilno sluìti.Na vama, mladi, koji ste se gotovo spontanosuìvjeli s tim sredstvima komunikacije, leìposebna zada}a evangelizacije toga “digitaln-og kontinenta”. Znajte s oduševljenjem preuz-eti na sebe zadatak naviještati evan|elje svojimvršnjacima! Vi poznajete njihove strahove i nji-hove nade, njihova oduševljenja i njihova ra-zo~aranja: najdragocjeniji dar koji im moètedati je da s njima podijelite “dobru vijest” o Bo-gu koji je postao ~ovjekom, koji je trpio, umro iuskrsnuo da spasi ljudski rod. Ljudsko srce~ezne za svijetom u kojem kraljuju ljubav, ukojem se darovi dijele, gdje se izgra|uje jedi-nstvo, gdje sloboda nalazi svoje zna~enje u is-tini i gdje se identitet svakog pojedinca ost-varuje u zajedništvu i ozra~ju me|usobnogpoštivanja. Na ta o~ekivanja vjera moè datiodgovor: prenesite to cijelom svijetu! Papa jeuz vas svojom molitvom i svojim blagoslovom!

Iz Vatikana, 24. sije~nja 2009., na blagdan sv.Franje Saleškog

Papa Benedikt XVI.

16 VRHBOSNA 1/2009

SVETA

STO

LIC

A


U evan|elju ove nedjelje odjekuju rije~i izprve Isusove propovijedi u Galileji: “Ispunilose vrijeme, pribliìlo se kraljevstvo Bo`je! Obr-atite se i vjerujte evan|elju!” (Mk 1,15). Upra-vo danas, 25. sije~nja, slavi se blagdan Obra}e-nja svetog Pavla. Sretna je to podudarnost, po-sebno u ovoj Pavlovoj godini, zahvaljuju}i ko-joj moèmo shvatiti pravo zna~enje evan|eos-kog obra}enja - metanoje - promatraju}i Apos-tolovo iskustvo. Istini za volju, u Pavlovu slu~-aju, neki radije ne vole koristiti izraz obra}e-nje, jer, kako kaù, on je ve} bio vjernik, štov-iše revni ìdov, i zato nije prešao iz nevjere uvjeru, od idola k Bogu, niti je morao napustitiìdovsku vjeru da prione uz Krista. U stvarno-sti, Apostolovo iskustvo moè biti model svak-og istinskog krš}anskog obra}enja.

Pavlovo obra}enje je sazrelo u susretu s Kr-istom uskrslim; taj mu je susret stubokom pro-mijenio ìvot. Na putu za Damask dogodilomu se ono što Isus traì u današnjem evan|e-lju: Savao se obratio jer, zahvaljuju}i boàns-kom svjetlu, “povjerova u evan|elje”. U ovomse sastoji njegovo i naše obra}enje: u vjeri u Is-usa mrtvog i uskrslog i u otvaranju prosvjetl-jenju njegove boànske milosti. U tometrenutku Savao je shvatio da njegovo spasenjenije ovisilo o dobrim djelima izvršenim ispunj-avanjem zakona, ve} o ~injenici da je Isus um-ro tako|er za njega - progonitelja - i da je bio,i jest, uskrsnuo. Ta istina, koja zahvaljuju}i krš-tenju prosvjetljuje ìvot svakog krš}anina, iz

korijena mijenja naš na~in ìvota. Obratiti sezna~i, za svakog od nas, povjerovati da je Isus“predao samoga sebe za mene”, umrijevši nakriù (usp. Gal 2,20) i, uskrsnuvši, ìvi sa mn-om i u meni. Pouzdavaju}i se u mo} njegovaoproštenja, dopuštaju}i da me on uzme za ru-ku, mogu se iskobeljati iz ìvog pijeska oholo-sti i grijeha, laì i àlosti, sebi~nosti i svake la-`ne sigurnosti, kako bih upoznao i ìvio bogat-stvo njegove ljubavi.

Dragi prijatelji, poziv na obra}enje, potkri-jepljen svjedo~anstvom svetoga Pavla, danas,na završetku Molitvene osmine za jedinstvokrš}ana, zadobiva posebnu va`nost i na ekum-enskom planu. Apostol nam pokazuje priklad-ni duhovni stav da moèmo napredovati naputu obra}enja: “Ne kao da sam ve} postigaoili dopro do savršenstva - piše on Filipljanima-, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sami zahva}en od Krista” (Fil 3,12). Mi, krš}ani, za-cijelo, nismo još uvijek postigli cilj punog jed-instva, ali ako dopustimo da nas GospodinIsus stalno obra}a, sigurno }emo ga posti}i. Bl-aèna Djevica Marija, Majka jedne i svete Crk-ve, neka nam izmoli dar pravog obra}enje,kako bi se što prije ostvarila Kristova àrka è-lja: “Ut unum sint”, “Da budu jedno”. Njoj po-vjerimo molitveni susret kojim }u danas po-podne predsjedati u bazilici Svetog Pavlaizvan zidina i na kojem }e, kao i svake godine,sudjelovati predstavnici Crkava i crkvenihzajednica prisutnih u Rimu.

Papa Benedikt XVI.

VRHBOSNA 1/2009 17

SVETA

STO

LIC

A

Pavlovo iskustvo model svakog istinskog krš}anskog obra}enja

Papin nagovor uz molitvu An|eo Gospodnji u nedjelju 25. sije~nja 2009.

Draga subra}o u biskupskoj slu`bi!

Ukidanje ekskomunikacije ~etvorici bisk-upa koje je godine 1988. bez mandata SveteStolice zaredio nadbiskup Lefebvre, zbog razl-i~itih je razloga u Katoli~koj Crkvi i izvan njeuzrokovalo èstoke rasprave kakve ve} dugonismo doìvjeli. Mnoge je biskupe zbunio do-ga|aj koji se dogodio sasvim neo~ekivano ikojeg je teško pozitivno smjestiti u pitanja i za-da}e današnje Crkve. Premda su mnogi pastirii vjernici na~elno pozitivno ocijenili Papinuèlju za pomirenjem, ipak se nametnulo pitan-je o prikladnosti takve geste spram stvarnih iva`nijih potreba vjerni~koga ìvota u našemuvremenu. Tako su razli~ite skupine posve otv-oreno spo~itavale Papi da èli napraviti koraknatrag, u stanje prije Koncila. Pokrenula setako lavina prosvjeda, a njihova gor~ina o~ito-vala je rane koje nadilaze sadašnji trenutak.Stoga se osje}am du`nim da vam, draga sub-ra}o, uputim rije~i pojašnjenja koje trebajupomo}i da shvatite nakanu kojom smo se ja iodgovorna tijela Svete Stolice vodili pri tojodluci. Nadam se da }u na taj na~in pridonijetimiru u Crkvi.

Spletom nesretnih okolnosti, koje nisammogao predvidjeti, objava ukidanja ekskomu-nikacije poklopila se sa slu~ajem Williamson.Tiha gesta milosr|a prema ~etvorici valjano,ali nedopušteno zare|enih biskupa odjednomse pretvorila u nešto sasvim drugo: odreknu}eod krš}ansko-ìdovskoga pomirenja i odstup-anje od svega onoga što je Koncil u vezi s timzacrtao kao put Crkve. Poziv na pomirenje srazdvojenom skupinom preokrenuo se u ne-što suprotno: u prividni povratak na stanje ko-je je bilo prije svih onih koraka koji su nakonKoncila u~injeni prema pomirenju krš}ana iìdova, a što je bio oduvijek cilj mojega teolo-škog rada. Mogu samo izraziti svoje dubokoàljenje što su se istodobno pojavila dva supr-otna doga|aja koja su u jednom trenutku nar-ušila mir kako izme|u krš}ana i ìdova, tako i

mir u Crkvi. Re~eno mi je da bi pozorno pra}-enje vijesti dostupnih na Internetu omogu}ilopravodobno se upoznati s tim problemom. Iztoga u~im da ubudu}e u Svetoj Stolici moramobiti pozorniji prema tomu izvoru informacija.Raàlostila me ~injenica da su i katolici, koji bisve to trebali bolje znati, mislili da me morajuspremno napasti neprijateljstvom. Stoga jošviše zahvaljujem svojim ìdovskim prijatelji-ma koji su pomogli spremno otkloniti nespo-razum te ponovno uspostavili ozra~je pri-jateljstva i povjerenja, koje je postojalo te kojei dalje, hvala Bogu, traje za vrijeme moga pon-tifikata, kao i u vrijeme Ivana Pavla II.

Druga pogreška, zbog koje mi je iskrenoào, bila je ta da se kod objavljivanja odlukenisu dovoljno jasno predstavile granice i op-seg mjere od 21. sije~nja 2009. godine. Eksko-munikacija se odnosi na osobe, a ne na institu-cije. Biskupsko re|enje bez papinskoga dopu-štenja zna~i opasnost šizme, jer dovodi u pita-nje jedinstvo biskupskoga kolegija s Papom.Stoga Crkva mora reagirati najteòm kaznom,ekskomunikacijom, i to radi toga da ka`njeneosobe pozove na pokajanje i na jedinstvo. Na-àlost, ni dvadeset godina nakon tih re|enjataj cilj još nije postignut. Povla~enje ekskomu-nikacije sluì istomu cilju kao i sama kazna:èli se još jednom pozvati ~etvoricu biskupana povratak. Ta je gesta bila mogu}a nakon štosu navedena ~etvorica biskupa izrazila svojena~elno priznanje Pape i njegove pastirskevlasti, premda sa zadrškom s obzirom na posl-ušnost spram njegova u~iteljskog autoriteta ispram Koncila. Time se ponovno vra}am razl-ikovanju izme|u osobe i institucije. Ukinu}eekskomunikacije bila je mjera u podru~ju crk-vene discipline. Osobe su bile oslobo|ene odtereta savjesti koji je predstavljala najteà crk-vena kazna. Podru~je nauka treba razlikovatiod te disciplinarne razine. Razlozi, pak, kano-nskoga nepriznavanja Bratstva Pija X. nisu di-sciplinarni nego doktrinalni. Dokle god Brats-tvo ne dobije kanonsko priznanje, njihove za-

18 VRHBOSNA 1/2009

SVETA

STO

LIC

A

Papino pismo o ukidanju ekskomunikacije Lefebvreovim biskupima

Pismo pape Benedikta XVI. biskupima Katoli~ke Crkve o ukidanju ekskomunikacije ~etvorici biskupa koje je zaredio nadbiskup Lefebvre

re|ene osobe vrše svoju slu`bu nedopušteno.Stoga treba razlikovati izme|u discipliniranerazine, koja se odnosi na osobe kao takve i do-ktrinalne razine kod koje je u pitanju slu`ba iinstitucija. Da još jednom pojasnimo: sve dotledok se ne pojasne doktrinalna pitanja, Bratst-vo nema kanonski status u Crkvi, a njegovezare|ene osobe, premda su oslobo|ene od cr-kvene kazne, ne vrše svoju slu`bu dopušteno.

U svjetlu te situacije u budu}nosti namjer-avam povezati Papinsku komisiju “EcclesiaDei” - koja je od godine 1988. zaduèna za sveone zajednice i osobe koje dolaze iz BratstvaPija X. ili iz sli~nih skupina a èle se vratiti upuno zajedništvo s Papom - s Kongregacijomza nauk vjere. Tako bi trebalo postati jasnije dasu navedeni problemi bitno doktrinalne nar-avi i ti~u se prije svega prihva}anja Drugogavatikanskog sabora i papinskog u~iteljstvanakon Sabora. Kolegijalni organi s kojima Ko-ngregacija obra|uje postoje}a pitanja jam~euklju~enost pro~elnika razli~itih rimskih kon-gregacija i episkopata diljem svijeta u donoše-nje odre|enih odluka (posebice redovitookupljanje kardinala srijedom i zajedni~ka sk-upština koja se odràva jednom do dvaputgodišnje). Ne moè se u~iteljski autoritet Crk-ve zamrznuti na godini 1962. - to mora biti ja-sno Bratstvu. Ali, i one koji se predstavljajukao veliki branitelji Koncila treba podsjetiti daDrugi vatikanski koncil nosi u sebi cjelokupnuu~iteljsku povijest Crkve. Tko èli biti posluš-an Koncilu, mora prihvatiti i stoljetnu vjeru ine smije rezati korijene od kojih ìvi stablo.

Nadam se, draga subra}o, da sam time us-pio pojasniti pozitivno zna~enje i granicu odl-uke od 21. sije~nja 2009. godine. Ipak ostajepitanje: je li to bilo nu`no? Je li to bio stvarniprioritet? Nema li mnogo va`nijih stvari? Nar-avno, postoje va`nije i hitnije stvari. Mislim dasam prioritete svojega pontifikata jasnoizrekao na po~etku svoje papinske slu`be.Ono što sam tada rekao, ostaje i dalje moja ne-promijenjena misao vodilja. Prvi prioritet zaPetrova nasljednika sam je Gospodin jasno na-zna~io: “U~vrsti svoju bra}u” (Lk 22, 32). SamPetar je u svojoj prvoj poslanici taj prioritet na-novo formulirao: “Budite uvijek spremni naodgovor svakomu koji od vas zatraì obrazlo-ènje nade koja je u vama” (1 Pt 3, 15). U naše-mu vremenu u kojem je u mnogim dijelovimasvijeta vjera u opasnosti da se ugasi poput pla-

mena dogorjele svije}e, prioritet ima uprisut-njivanje Boga u tome svijetu i otvarati ljudimapristup Bogu. I to ne bilo kojem Bogu, negoBogu koji je govorio na Sinaju; onom Bogu ~ijesmo lice spoznali u ljubavi do kraja (Iv 13, 1), uraspetom i uskrslom Isusu Kristu. Stvarni pro-blem sadašnjega povijesnog trenutka jeste tajda Bog nestaje iz ~ovjekova obzorja i da gašen-jem Bo`jega svjetla nastupa dezorijentiranostu ~ovje~anstvu, ~ije }emo razorne posljedicesve više osje}ati.

Vrhovni i temeljni prioritet Crkve i nasljed-nika sv. Petra u ovomu vremenu je dovoditiljude Bogu, Bogu koji govori u Bibliji. Stoga jesasvim razumljivo da nam mora biti va`no jed-instvo vjernika. Njihove razmirice, njihovo nu-tarnje proturje~je dovodi u pitanje vjerodos-tojnost njihova govora o Bogu. Zato napor okozajedni~koga svjedo~enja vjere svih krš}ana,ekumena, spada me|u najviše prioritete. Uz toje nu`no da svi koji vjeruju u Boga zajedni~kitraè mir, nastoje se jedni drugima pribliìtikako bi, premda imaju razli~ite predod`be oBogu, zajedno kora~ali prema izvoru svjetla -to je me|ureligijski dijalog. Tko naviješta Bogakao ljubav do kraja, taj mora svjedo~iti ljubav:s ljubavlju se posvetiti onima koji trpe, odbaci-vati mr`nju i neprijateljstvo. Dakle, rije~ je osocijalnoj dimenziji krš}anske vjere o kojoj samgovorio u enciklici “Deus caritas est”.

Ako, dakle, veliko nastojanje oko vjere, na-de i ljubavi u svijetu predstavlja istinski priori-tet za Crkvu u ovom trenutku (u razli~itim ob-licima), tada se u to ubrajaju i manja ili ve}apomirenja. Moramo uzeti na znanje da se okote tihe geste ispruène ruke podigla silna pra-šina i tako se pretvorila u nešto sasvim suprot-no od pomirenja. Ipak postavljam pitanje: je listvarno bilo i je li pogrešno iza}i u susret bratu“koji ima nešto protiv tebe” (usp. Mt 5,23s) itraìti pomirenje? Ne treba li i gra|ansko dru-štvo pokušavati sprje~avati radikalizacije i nji-hove mogu}e pristaše, ako je ikako mogu}e,ponovno uklju~iti u sna`ne silnice koje obliku-ju društveni ìvot kako bi se izbjeglo njihovuizolaciju sa svim onim što to za sobom povla~i?Je li potpuno pogrešno nastojati razbiti krutosti ograni~enosti koji sputavaju te davati prostorsvemu onom pozitivnom što se moè uklopitiu cjelinu? U godinama nakon 1988. osobnosam doìvio kako se povratkom zajednica,koje su se odijelile od Rima, u njima promije-

VRHBOSNA 1/2009 19

SVETA

STO

LIC

A

nilo ozra~je; kako je povratak u veliku i širokuzajedni~ku Crkvu prevladao jednostranosti irazriješio zgr~enosti te su tako iz toga nastalepozitivne snage za cjelinu. Moèmo li biti rav-nodušni prema zajednici u kojoj je 491 sve}e-nik, 215 bogoslova, 6 sjemeništa, 88 škola, dvasveu~ilišna instituta, 117 bra}e i 164 sestre itisu}e vjernika? Trebamo li ih zaista mirno od-baciti iz Crkve? Posebice mislim na 491 sve}e-nika. Nepoznate su nam njihove motivacije.No, mislim da se oni ne bi odlu~ili za sve}eni-štvo da u njima, uz ono što je krivo i bolesno,nije bilo ljubavi prema Kristu i volje da se nav-iješta njega i s njim ìvoga Boga. Trebamo li ihkao predstavnike radikalne rubne skupine je-dnostavno isklju~iti iz traganja za pomirenjemi jedinstvom? Što }e biti nakon toga?

Dakako, ve} duè, a i u toj konkretnoj prig-odi, ~uli smo mnoge teške rije~i predstavnikate zajednice - oholost i pametovanje, isklju~iv-ost i jednostranost itd. Ali, istini za volju, mor-am nadodati da sam primio ~itav niz dirljivihsvjedo~anstva zahvalnosti, u kojima sam osje-tio otvaranje srca. Ne treba li i velika Crkva bititako|er velikodušna zbog strpljivosti kojuposjeduje, zbog obe}anja koje joj je dano? Zarne bismo trebali postupiti poput pravih odga-jatelja koji mogu pre~uti ponešto od onoga štonije dobro i potruditi se pomo}i osobi da seoslobodi svojih uskih okvira? Zar si ne mora-mo priznati da ~esto i iz crkvenih krugova do-laze teške rije~i? Ponekad se stje~e dojam da jenašemu društvu potrebna skupina prema ko-joj ono ne treba biti tolerantno, na kojoj moèmirno iskaliti svoj bijes. A ako im se netko us-udi pribliìti, u ovom slu~aju Papa, i on gubipravo na toleranciju i prema njemu se ophodis mr`njom, bez straha i opreza.

Draga subra}o, u danima kada mi je napamet pala misao da napišem ovo pismo, sas-vim slu~ajno se dogodilo da sam u bogoslovn-om sjemeništu morao tuma~iti i komentiratiGal 5, 13-15. Bio sam iznena|en koliko taj tekstgovori o sadašnjem trenutku: “Doista vi ste,

bra}o, na slobodu pozvani! Samo neka ta slob-oda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavljusluìte jedni drugima. Ta sav je Zakon ispun-jen u jednoj jedinoj rije~i, u ovoj: Ljubi bli`nj-ega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jednidruge grizete i glo|ete, pazite da jedni drugene pro`drete.” Uvijek sam teìo tu re~enicupromatrati kao jedno od retori~kih pretjeriva-nja koje se mogu prona}i kod Pavla. U odre|-enom smislu to moè i biti slu~aj. No, naàlost,postoji i u današnjoj Crkvi “griènje i glodan-je”, što je izri~aj pogrešno shva}ene slobode.Treba li iznenaditi da nismo ništa bolji od Ga-la}ana? Da nam u najmanju ruku prijete istekušnje? Da se moramo uvijek iznova u~iti pra-vilno sluìti vlastitom slobodom? Da se uvijekiznova moramo u~iti najvišem prioritetu: lju-bavi? Toga dana kada sam govorio o tome ubogoslovnom sjemeništu, u Rimu smo slaviliblagdan Gospe od Pouzdanja. Marija nas stva-rno u~i pouzdanju. Ona nas vodi Sinu u koje-ga se svi smijemo uzdati. On }e nas voditi i unemirnim vremenima. Stoga, na kraju, èlimod srca zahvaliti svim biskupima koji su mi uovom trenutku ukazali dirljive znakove povje-renja i naklonosti, a prije svega mi zajam~ilisvoju molitvu. Tu zahvalnost dugujem svimvjernicima koji su u ovom trenutku posvjedo-~ili svoju nepokolebljivu vjernost nasljednikusv. Petra. Neka ih Gospodin ~uva i vodi putemmira. To je èlja koja spontano proizlazi iz moj-ega srca, upravo sada, na po~etku korizme, lit-urgijskoga vremena koje nas posebno poti~ena nutarnje pro~iš}avanje te nas poziva da no-vom nadom promatramo svijetli cilj Uskrsa.

S posebnim apostolskim blagoslovom osta-jem vaš u Gospodinu.

U Vatikanu 10. oùjka 2009.

Papa Benedikt XVI.

20 VRHBOSNA 1/2009

SVETA

STO

LIC

A

VRHBOSNA 1/2009 21

SVETA

STO

LIC

A

Treba paziti “na pretjerano umnaànje” izja-va “nevaljalog braka” pod izlikom neke psihi~-ke nezrelosti ili slabosti jedne stranke - upozo-rio je Benedikt XVI. u ju~erašnjem nagovoru uVatikanu, na otvaranju sudske godine Rimskerote, redovitoga suda Svete stolice za primanjepriziva, osobito u vezi sa ènidbenim problem-ima. U pitanju je sama istina o braku - ustvrdioje Benedikt XVI. Papa se osvrnuo na upute Iv-ana Pavla II. o psihi~koj nesposobnosti u parni-cama za nevaljanost braka, izre~ene u govori-ma 5. velja~e 1987. i 25. sije~nja 1988. godine,pitaju}i se “u kojoj su mjeri prihva}ene u crkv-enim sudovima”. Svi su svjesni - ustvrdio je -~injenice da je taj problem veoma aktualan. Unekim se slu~ajevima moè osjetiti naàlost jošìva potreba o kojoj je govorio moj prethodnik:“da se crkvenu zajednicu zaštiti od sablazni dagleda prakti~no uništavanje vrednota krš}ans-koga braka pretjeranim, gotovo automatskimmnoènjem izjava nevaljalosti u slu~aju ne-uspjeloga braka, pod izlikom moèbitne nezre-losti ili psihi~ke slabosti jedne stranke”.

Papa Benedikt XVI. priziva “pozornost pra-vnikâ na potrebu da se parnice vode s du`nomozbiljnoš}u koju zahtijeva istina i ljubav, kakose prili~i Rimskoj roti”. Podsjetio je na neka na-~ela za razlikovanje valjanosti braka, kako sene bi brkalo nesposobnosti i teško}e. Istinskanesposobnost - ustvrdio je citiraju}i Ivana Pa-vla II. - moè se jedino pretpostaviti u prisutn-osti nekoga ozbiljnog oblika nepravilnosti koja- nazo~na ve} u vrijeme ènidbe - mora bitnoremetiti sposobnost shva}anja i volje, dakle sp-osobnost slobodnoga odabira ìvotnoga stanja.Nepravilnost mora prouzro~iti ne samo velikuteško}u nego i nemogu}nost izvršavanja zada-}a povezanih s bitnim ènidbenim obvezama.Prema Papinu mišljenju “treba... pozitivno gle-dati na sposobnost koju svaka muška i ènskaosoba na temelju svoje naravi u na~elu posje-duje za sklapanje braka. Ina~e smo u opasnos-ti da padnemo u antropološki pesimizam koji,u svjetlu današnje kulturne situacije, ènidbu

smatra nemogu}om. Bez obzira što takva situ-acije nije jednozna~na u raznim dijelovima svi-jeta, ne moè se pravu nesposobnost volje brk-ati sa stvarnim teško}ama u kojima se nalazemnogi, naro~ito mladi, dolaze}i do zaklju~kada je bra~na veza nezamisliva i neostvariva.Naprotiv, potvr|ivanje uro|ene ljudske sposo-bnosti za brak polazište je da se parovima po-mogne otkriti naravnu stvarnost braka i njego-vu ulogu u nacrtu spasenja - kazao je Papa.

Na koncu konca - ustvrdio je Papa - u pitan-ju je sama istina o braku, ~ija valjanost ne ovisio naknadnome ponašanju stranaka, nego o sp-osobnosti sklapanja braka. Ta se sposobnost nemjeri u odnosu na odre|eni stupanj egzisten-cijalnoga ili stvarnoga ostvarivanja bra~ne zaj-ednice putem izvršavanja bitnih obveza, negou odnosu na stvarnu volju svake stranke, koja~ini mogu}om i djelotvornom ènidbu u tre-nutku bra~noga saveza.

Druga~ije je - dodao je Papa - u poimanju ko-je ne priznaje istinu o braku, gdje u~inkovitoostvarivanje istinskoga zajedništva ìvota i lju-bavi, zamišljenoga kao postizanje ~isto ljudsk-oga blagostanja, ovisi jedino o sporednim ~im-benicima, a ne o ljudskoj slobodi potpomogn-utoj miloš}u. O~ito je da neke antropološke “hu-manisti~ke” struje, usmjerene na samoostva-renje i egocentri~nu transcendenciju, toliko id-ealiziraju ljudsku osobu i brak da u kona~nici ni-je~u psihi~ku sposobnost brojnih osoba, zasni-vaju}i je na ~imbenicima koji nisu u skladu s bi-tnim zahtjevima ènidbe. Parnice za nevaljan-ost zbog psihi~ke nesposobnosti - zaklju~io jePapa - na~elno zahtijevaju da se sudac savjetujes vještacima oko utvr|ivanja istinske nesposo-bnosti, koja je uvijek iznimka u odnosu na nar-avno na~elo o potrebnoj sposobnosti za shvatiti,odlu~iti i ostvariti darivanje samoga sebe iz ~egase ra|a bra~na veza - zaklju~io je Benedikt XVI.

Vatikan, 30. sije~anj 2009.

(kta/rv)

Treba paziti “na pretjerano umnaànje” izjava “nevaljalog braka”

Nagovor Svetoga Oca na otvaranju sudske godine Rimske rote, redovitoga suda Svete stolice za primanje priziva

22 VRHBOSNA 1/2009

Priop}enje Papinskoga vije}a za promicanjejedinstva krš}ana u prigodi izbora metropolitaSmolenska i Kaliningrada Kirila za novoga pa-trijarha Moskve i cijele Rusije.

“Primili smo vijest o izboru njegove uzorit-osti metropolita Smolenska i Kaliningrada i pr-edsjednika Odjela za vanjske odnose Moskov-skoga patrijarhata Kirila za patrijarha Moskvei cijele Rusije. Radosni smo što imamo patrija-rha s kojim smo odràvali dugogodišnje brat-ske odnose i koji je u travnju 2005. godine sreoSvetoga Oca, odmah nakon njegova izbora,potom ponovno u svibnju 2006 te u prosincu2007. godine - istaknuto je u priop}enju..

Nadamo se da }emo mo}i nastaviti zajedni-

~ki put pribliàvanja koji smo zapo~eli. Ne gu-bimo iz vidika postoje}e teško}e, ali raspoloè-ni smo i èljni sura|ivati na društvenome i ku-lturnome podru~ju kako bismo svjedo~ili krš-}anske vrednote, ne zaboravljaju}i kako je ost-varenje oporuke Isusa Krista, našega Gospod-ina, kona~ni cilj dijaloga, to jest puno jedinst-vo svih njegovih u~enika. èlimo i molimo seda Bog novome patrijarhu daruje obilje blag-oslova te da ga vodi darom jakosti i mudrosti”,stoji u zaklju~ku priop}enja.


(kta/rv)

SVETA

STO

LIC

A

Priop}enje papinskoga vije}a za promicanje jedinstva krš}ana

Priop}enje u prigodi izbora novog poglavara Ruske pravoslavne crkve

CONGREGATIOPRO ECCLESIIS ORIENTALIBUS

Protokol Br. 1/2009.

00193 RomaVia della Conciliazione 3400120 Città del Vaticano

Preuzvišeni gospodine Kardinale,

Radostan sam što se tako|er ove godine ob-ra}am Vama i vjernicima koji su sastavni diotog dijela Bo`jeg naroda kako bi poduprli osje-tljivost u korist krš}anske bra}e u Svetoj Zem-lji, koja, zajedno sa stanovnicima prostranihpodru~ja Srednjeg Istoka, teè odavno za mir-om i spokojem koje su još tako ugroèni.

Univerzalna Crkva slijedi s jakom zabrinu-toš}u situaciju koju su razli~iti teški problemiu~inili nestabilnom. Prvi je odsutnost mira.Naime, boì}na radost je ranjena ponovnimnasilnim zapo~injanjem neprijateljstava u po-jasu Gaze. Me|u mnogobrojnim `rtvama ubr-ajaju se i mnoga posvema nevina djeca. Upr-avo na Boì} je pomu}ena nada koju je donije-lo Betlehemsko Dijete, nakon poticajne duho-

vne i materijalne potpore od krš}anskog pukaod hodo~asnika koji su 2008. godine ~ak nad-visili one iz Jubilarne 2000. godine.

Tijekom Sinodalne skupštine prošlog listop-ada, Isto~ni katoli~ki patrijarsi i viši nadbiskupiuru~ili su u ruke Svetog Oca potresan apel mi-ra inspiriran Bo`jom Rije~ju: apostol Pavao, na-ime, darovao nam je izvanrednu sigurnost da“je Krist mir naš” (Ef 2,14). Taj apel, upu}en cij-elom svijetu, sa~uvao je svu svoju aktualnost.

Ali je, napose, Papa Benedikt XVI. taj kojineprestano hrabri krš}ane i sve stanovnikeSvete Zemlje rije~ima i gestama izvanrednerevnosti ujedinjene s njegovom èljom da ho-do~asti Isusovim stopama. Pred narodom nadan Gospodinova ro|enja a potom na svetko-vinu Svete Majke Bo`je, On je govorio u prilogmira u toj Zemlji. Papinska skrb je naišla na

VRHBOSNA 1/2009 23

posvema izvanredni odjek u susretu veleposl-anika iz sto sedamdeset sedam dràva akredi-tiranih pri Svetoj Stolici na po~etku nove god-ine. Ovako se izrazio Papa: “Kristovo ro|enjeu siromašnoj Betlehemskoj špilji navodi nasnaravno da evociramo situaciju na SrednjemIstoku i, ponajprije, u Svetoj Zemlji, gdje, ovihdana, prisustvujemo ponovnom izbijanju na-silja koja uzrokuje neizmjerne štete i neizmjer-na trpljenja civilnom stanovništvu… Još jed-

nom htio bih ponoviti da vojna opcija nije rje-šenje te da nasilje, bez obzira s koje strane do-lazilo i ma koji oblik poprimalo, treba sna`noosuditi” (L'Osservatore Romano, 9. sije~nja2009., str. 8).

Rana otvorena nasiljem zaoštrava problememigracije, koja neumoljivo lišava krš}anskumanjinu najboljih sredstava za budu}nost. Ze-mlja koja bijaše kolijevka krš}anstva riskira daostane bez krš}ana.

SVETA

STO

LIC

A

Preuzvišeni gospodinVinko kardinal Pulji}Nadbiskup vrhbosanski, PredsjednikBiskupske Konferencije Bosne i HercegovineKaptol 3271000 - SarajevoBosna i Hercegovina

Na Op}oj audijenciji u srijedu 1. listopada2008. godine, Sveti Otac Benedikt XVI. je jasnonaglasio biblijske izvore skrbi prema Svetoj Ze-mlji: “Mo`da nismo više u stanju shvatiti potpu-no zna~enje koje Pavao i njegove zajednice pri-pisuju sakupljanju milostinje za siromašne Jer-uzalema. Radilo se o inicijative posvema novoj upanorami vjerskih aktivnosti: nije bila obvezna,ve} slobodna i spontana; u njoj su sudjelovalesve Crkve koje je Pavao osnovao prema Zapadu.Sakupljanje milostinje je izraàvalo dug njegov-ih zajednica za Crkvu majku Palestine, od kojesu primili divni dar Evan|elja.” Papa je nado-dao: “Toliko veliko je zna~enje koje Pavao pripis-uje ovom ~inu solidarnosti koju rijetko nazivajednostavno “kolekta”; za njega on je radije “sl-uènje”, “blagoslov”, “ljubav”, “milost”, štoviše“liturgija” (2 Kor 9). Iznena|uje, na poseban na-~in, ovaj zadnji termin, koji daje sakupljanju no-vca tako|er kultno zna~enje: s jedne strane onoje liturgijski ~in ili “sluènje”, prikazan od svakezajednice Bogu, s druge strane je djelo ljubaviu~injeno u korist naroda” (L'Osservatore Roma-no, 2. listopada 1008., str. 1).

Kongregacija za Isto~ne Crkve prati u ime Sv-etog Oca crkvenu zajednicu u Svetoj Zemlji i st-oga se pretvara u tuma~a Njegove ljubazne skr-bi, obnavljaju}i poticaj svim katolicima kako bipridonijeli tako|er materijalno potpori koju izis-kuju Sveta Mjesta. ~ast joj je što moè osiguratiìvu zahvalnost Pape i Njegovu molitvu za sve

one koji }e narednog Velikog Petka primiti ksrcu tradicionalnu kolektu za Svetu Zemlju.

Crkve latinskog obreda i razli~itih isto~nihobreda, koje se koriste tom neophodno potreb-nom pomo}u, izraàvaju svoju zahvalnost uustrajnoj molitvi za partikularne Crkve cijelogasvijeta.

Iskusio sam ove osje}aje u hodo~aš}u kojegsam obavio od 24. velja~e do 2. oùjka 2008. go-dine u Svetim Mjestima, uo~ivši s radoš}u jedin-stvo nakane sve}enika i vjernika u crkvenomposlanju, i njihovu ekumensku i me|ureligijskuosjetljivost. Svuda sam obe}ao brigu ovog Dik-asterija i Crkve u sigurnosti da imama od svihkatoli~kih biskupa potvrdu dare`ljivosti koja seuvijek pokazivala prema Jeruzalemu i ZemljiGospodina Isusa.

Radi prikladne informacije prilaèm jedandokument kojega je pripravila Kustodija SveteZemlje i napomenu ove Kongregacije, koji svje-do~e o djelima realiziranim zahvaljuju}i kolektiiz 2008. godine.

S cijelom katoli~kom zajednicom Svetih Mj-esta drago mi je što mogu zazvati na Vas i svesuradnike dobrohotnost Onoga koji “ljubi on-oga tko daruje s radoš}u” (2 Kor, 9,7). U duhu br-atstva u biskupstvu, vrlo odani u Gospodinu.

Leonardo kardinal SandriPrefekt

Antonio Maria Vegliò Nadbiskup Tajnik

24 VRHBOSNA 1/2009

Kao svake godine, Kongregacija za Isto~neCrkve prima nov~ane prinose izravno od Ap-ostolskih nuncijatura i, prema postotku koji jojpripada, podjeljuje redovitu i izvanrednu po-mo} crkvenim podru~jima, redovni~kim zaje-dnicama i drugim crkvenim pravnim osobamaSvetih Mjesta.

Kao obi~no, posebna pa`nja je bila posve}e-na za vrijeme 2008. godine školskim institucija-ma, kao što su Betlehemsko Sveu~ilište i Katoli-~ke škole razli~itih razina. Na ovom podru~ju,bivaju poduprti tako|er troškovi Tajništva Soli-darnosti u Jeruzalemu koji koordinira školskeaktivnost Katoli~ke Crkve u Svetoj Zemlji.

Tako|er u 2008. godini, ovaj Dikasterij je od-rào svoj program stipendiranja sve}enika i bo-goslova koji potje~u iz Svetih Mjesta a koji studi-raju na Papinskim Sveu~ilištima, kao i pomo} ukorist Središnjeg ureda studenata u Italiji.

Prigodom susreta sa katoli~kim biskupima,Kongregacija ih ~ini osjetljivim za potrebe Sv-ete Zemlje, poti~u}i napose hodo~aš}a. Što seti~e prikupljanja kolekte, Dikasterij se skrbi zacio njegov tijek, prema institucionalnim svrh-ama, odràvaju}i kontakt s Kustodijom SveteZemlje, Apostolskim nuncijaturama i cijelomhijerarhijom.

SVETA

STO

LIC

A

CONGREGATIOPRO ECCLESIIS OSIENTALIBUS

Protokol Br. 1/2009.

Kongregacija za isto~ne crkve

Kustodija Svete Zemlje

Kustodija svete zemlje

Red Male Bra}eSaèti izvještaj 2007./2008.

Kustodija Svete Zemlje u izvršenju svogastoljetnog poslanja da zaštiti Sveta MjestaOtkupljenja, obavlja slu`bu Bo`ju u njima,pomaè hodo~asnicima i unaprijedi apostols-ka djela posvetila je u godinama 2007./2008.posebnu pa`nju promoviranju izvršenja sli-jede}ih projekata i djela:

Sveta Mjesta/Hodo~asnici

1. Ain Karem

Projekt obnove ulaza u Svetište Marijinapohoda. Arheološka istraìvanja i iskapanjasprijeda na glavnom trgu, kompletno preprav-ljanje vodovodnih cijevi i odvoda, obnova du-ge široke stube ulaza u Svetište.

Nastavak projekta u Svetištu Svetog Ivana

u Pustinji obnove stare zidne ograde i nekihprostorija za do~ek pojedinih hodo~asnika iziskustva pustinja~kog obitavališta.

2. Betanija

Projekt obnove samostana sv. Lazara.Zamjena elektri~nih i vodovodnih instalacija,prepravljanje podova samostana, sakristije iprostorija za prijem hodo~asnika.

3. Betlehem

Špilja Mlijeka: kompletirani (svibanj 2007.)radovi obnove i izgradnje jednog novog odjelasamostana za sestre koje sura|uju u sluènjuSvetišta.

Projekt obnove pojedinih prostorija samos-

tana sv. Katarine u Betlehemu s postavljanjemsustava neprekidne kontrole u Svetištu i ušpiljama.

Djelomi~na obnova prostorija u Casa Novas obzirom na rastu}e pritjecanje hodo~asnika.

4. Jeruzalem

Projekt ispitivanja i seizmi~ke izbo~ine uBazilici Svetoga Groba te postavljanje nanovosustava osvjetljenja Svete Kalvarije.

Kompletna obnova slu`bi za hodo~asnike upodru~ju Svetišta Gecemanija. Zapo~et pro-jekt ponovnog ure|enja Doline Cedrona izm-e|u Svetišta i zidina anti~kog Jeruzalema i pr-ipravljanje prostora za molitvu i meditaciju.

Obnova jednog djela samostana DominusFlevit i priprema projekta ponovnog ure|enjavrta i prostora za prijem hodo~asnika.

Projekt obnove kustodijalne ambulante.Obnovljene su prostorije sagra|ene 1955. god-ine za prijem redovnika staraca koji trebajupomo} radi dobi ili bolesti nakon ìvota posv-e}enog slu`bi Svetih Mjesta i djela KustodijeSvete Zemlje.

5. Jaffa

Po~etak druge faze obnove svetišta sv. Petrau Jaffi, koja se sastoji u potpunoj obnovi unut-rašnjosti samostana i prostora za pastoralnuaktivnost za inozemne radnike (španjolski, fr-ancuski i poljski jezik) i za zajednicu hebre-jskog jezika.

6. Magdala

Projekt konzerviranja arheološke površineu Magdali. Obnova i konsolidacija ostataka pr-ona|enih uslijed arheološke kampanje '70 go-dina. Postalo je osim toga nu`nim rezanje, ob-nova i ponovno postavljanje na odgovaraju}-im podlogama podnih mozai~kih tepiha kojimoraju biti zašti}eni od atmosferskih agenata.U pripremi izgradnja pravca razgledanja unu-tar ruševina koji bi htio efikasno ilustrirati sv-akodnevni ìvot evan|eoskog grada izIsusova vremena.

7. Nazaret

Preure|enje pravca ulazu za posjete svetiš-

ta i za procesije. Završetak projekta je predvi-|en u prosincu 2008. godine.

Studija ostvarivosti projekta pokrivanja an-ti~ke Crkve u Seforis-u (koja podsje}a na ro|-enje i djetinjstvo Djevice); pla}anje prve rateda bi se dobila dopuštenja vlasti za starine.

8. Sebastya (Nablus)

Projekt osiguranja nekih ugroènih zdanjapovijesnog središta sela Sebastiya. Nastavilose s popravljanjem površine povijesnog sre-dišta koji grani~i sa zidom dàmije (bivša kat-edrala kriàra).

9. Gora Nebo (Jordan)

Prva faza radova s obzirom na prepravljan-je memorijalne bazilike smrti proroka Mojsija:u~vrš}enje temelja, terena i polaganje nosivihsklopova budu}eg pokrova bazilike.

Sveta Mjesta/Lokalna zajednica

1. Djela u korist mladih

Nastavljanje projekta “Stipendije”, koji sesastoji u cjelovitom financiranju studija u tra-janju od ~etiri godine. Rije~ je o 300 sveu~ilišn-ih stipendija godišnje, razdijeljenih u razli~it-im sveu~ilištima regije (Betlehem, ìdovsko sv-eu~ilište u Jeruzalemu i Haifi, Bir Zeit, Ammani druga sveu~ilišta).

(Betlehem) Nastavak projekta formacije iuklapanja u svijet rada novo-diplomiranih.Sastoji se u olakšavanju uklapanja kvalificira-ne i vrijedne omladine u svijet rada nude}i od-abranim poduze}ima i institucijama pokri}e2/3 nagradnog troška za 12 mjeseci. U ovomsvijetu mladi imaju mogu}nost radnog iskust-va a poduze}a da upoznaju i odgoje novo os-oblje s obzirom na budu}e mogu}e primanje uslu`bu. Program osim toga predvi|a ponudute~ajeva formacije pripravnicima zaposlenimu doti~nim poduze}ima.

(Betlehem, Jeruzalem) Nastavak projektaformacije i uklapanja u svijet rada nezaposle-nih. Rije~ je o projektu sli~nom prethodnom,ali koji ima kao cilj prekvalifikaciju i ponovnouklapanje u svijet rada osoba ve} zaposlenih urazli~itim poslovima u Jeruzalemu ili Betlehe-mu a koje su izgubile posao.

VRHBOSNA 1/2009 25

SVETA

STO

LIC

A

Nastavak projekta potpore obrtni~kim pod-uze}ima. Sastoji se u podupiranju oko 10 ma-lih obrtni~kih poduze}a s nabavkom rezervn-ih dijelova, postrojenja za proizvodnju, pom-o} da se osigura njihova djelatnost.

2. Aktivnosti u korist obitelji

(Betlehem) Nastavak projekta potpore obit-eljima kojeg je organizirao Centar ùpnog osl-uškivanja a u koordinaciji s Franciscan FamilyCenter (ùpno obiteljsko savjetovalište). Ovavrsta pomo}i predvi|a potporu socijalno-ja-vne skrbi najva`nijim potrebama obitelji.

Franjeva~ka Ku}a Djeteta. Prima preko 20dje~aka u dobi izme|u 6 i 12 godina koji potj-e~u iz siromašnih obitelji i s razli~itim vrstamateško}a. Dje~aci osim što su primljeni i potpo-mognuti u studiju, pra}eni su od stane jednogodgojitelja, jednog socijalnog radnika i jednogpsihologa. Projekt se razvija u tijesnoj vezi sFranciscan Family Center.

Nastavak projekta lije~ni~ke pomo}i. Projektradi na razli~itim vrstama sanitetske pomo}i ikoordinira se na terenu s Franciscan FamilyaCenter, s Caritasom i s Bethlehem Arab Societyfor Rehabilitation. Glavni cilj je osigurati obitelji-ma s ekonomskim teško}ama pokri}e, djelomi~-no ili potpuno, medicinskih troškova (nabavkalijekova, medicinske posjete i boravak u bolnici).

3. ùpne zajednice

(Jeruzalem) Priprava druge faze projektaobnove gra|evina Perich Center-a u Beit Ha-nina-u. Isplata prve rate za restauraciju i pr-oširenje crkve.

Parich Center u Nazaretu. Kompletirana je isve~ano otvorena zgrada ùpnog centra za ra-zli~ite ùpne i socijalne aktivnosti krš}anskezajednice grada (financirana gotovo potpunood njema~kih biskupa i Njegove Svetosti Ben-edikta XVI.). Nastavlja se s izradom sportskihigrališta za omladinu i s pripravom nekih rek-reativnih prostora za djecu.

(Jaffa) Projekt preure|enja i pripravljanjanovih prostora za ùpne aktivnosti lokalne za-jednice i inozemnih zajednica (preko dvadesetdvije tisu}e vjernika) na podru~ju ùpe SvetogAntuna.

4. Škole

Obnova tre}eg kata u Djevoja~koj školi uBetlehemu. S u~injenim radovima dodani suneki razredi koje dopuštaju da se poboljša up-oraba prostora u školi.

Instalacija sustava grijanja u Dje~a~koj školiu Betlehemu.

Izgradnja dje~jeg vrti}a u Jerihonu. Moèprimiti oko 100 djece (kompletiran je u prosin-cu 2008.). Nastavlja se s obnovom zidane ogra-de. U pripravi je projekt gradnje nove škole.

Potpuno prepravljane dje~jeg vrti}a uEmmaus-Qubeibeh-u (250 djece).

5. Izgradnja stanova za siromašne i za mlade bra~ne parove

St. Francis Housing Project u Betlehemu.Sastoji se u izgradnji 20 stanova za isto tolikoobitelji, napose za mlade bra~ne parove s nis-kim ili srednjim prihodima.

The Franciscan Neighborhood u Jaffi. Rije~je o 124 stana za krš}anske obitelji ùpe.

Housing Project u Nazaretu. Smješten je 2km od bazilike Navještenja. Osim jedne kap-ele i nekih zgrada za socijalnu uporabu pred-vi|a oko 80 stanova kako bi odgovorio potreb-ama stanovanja za mlade obitelji.

Nastavlja se obnova stanova u Starom Gra-du Jeruzalema. Stari stanovi, ~esto iz otoman-skog razdoblja, ~esto su u nesigurnim stanjimai prisiljavaju ìtelje da ih napuste. Projekt pre-dvi|a postupnu obnovu oko 300 stanova. U ra-zdoblju od prosinca 2007. godine do prosinca2008. godine obnovljeno je preko 30 stanova.

6. Druga kulturalna djela

Svake godine Kustodija Svete Zemlje ekon-omski podupire Fakultet arheoloških i bibli-jskih znanosti Studium Biblicum Franciscan-um u Jeruzalemu. Osim potpunog uzdràvan-ja aktivnosti Fakulteta, daje se oko 30 studena-ta koji dolaze iz razli~itih biskupija i redovni~-kih zajednica stipendije koje garantiraju hra-nu i smještaj za vrijeme cijelog trajanja studija.

Franciscan Media Center. To je novi oblikapostolata koji ima za cilj prenijeti posredstv-om televizijskih mreà poruke Svetih Mjesta iìvot lokalnih krš}anskih zajednica.

Institut Magnificat. U kratko vrijeme aktiv-

26 VRHBOSNA 1/2009

SVETA

STO

LIC

A

VRHBOSNA 1/2009 27

nosti Magnificat je postala glazbena škola spo-sobna da formira glazbenike uklju~uju}i stud-ente koji dolazi iz razli~itih kultura, religija idruštvenih staleà. Do danas je upisano preko210 studenata vo|enih od 25 maestra i profe-sora. Magnificat promi~e aktivnosti istraìvan-ja i kulturalne manifestacije na lokalnoj i me|-unarodnoj razini.

Svemu ovome treba nadodati tako|er mno-gobrojne intervencije u Siriji i Libanonu. Naposeban na~in isti~emo, u Damasku, izgradnju

novog Memorijala sv. Pavla (sve~ano otvoren-og prošlog 29. lipnja, povodom otvaranja go-dine sv. Pavla) koji podsje}a na tradicionalnomjesto obra}enja Apostola naroda; prepravlja-nje ùpne crkve i samostana sv. Franje(Aleppo); izgradnja 90 novih stanova i jednogdje~jeg vrti}a u Tripoli-u (Libanon); potpunarestauracija crkve u Latakiye-u (anti~ka Laod-iceja, Sirija), sestarska ku}a i dje~ji vrti} u Jak-ubiye-u (Sirija), samostan u Knaye-u (Sirija).

SVETA

STO

LIC

A

Zaklju~ci i smjernice predsjednika Biskupskih konferencijaJugoisto~ne Europe

Na kraju devetog godišnjeg zasjedanja pre-dsjednika Biskupskih konferencija Jugoisto~neEurope, na kojem je sudjelovao predsjednikBiskupske konferencije Bosne i Hercegovinekardinal Vinko Pulji}, a koji je odràn od 3. do7. oùjka u Centru za multikulturni i multirel-gijski dijalog “Don Andrea Santoro” u turskommediteranskom gradu Iskenderun na temukrš}anskog identiteta u multikulturnom svije-tu i multietni~kom svijetu, doneseni su zak-lju~ci i smjernice:

1. Tema krš}anskog identiteta pomogla je iz-nijeti na vidjelo fenomen vjerskog neznanjamnogih naših vjernika koji ne znaju koja je po-sebnost vlastite vjere. Osje}amo potrebu pon-ovno potvrditi da u našem propovijedanju ipastoralnoj aktivnosti ponovno potvrdimo bi-tne istine krš}anstva (smrt i uskrsnu}e Isu-sovo), kao prvotne sastavnice našeg vjerskogidentiteta.

2. Neki naši vjernici drè više do krš}anskogidentiteta iz motiva kulturološkog, eti~kog, za-jedni~kog ili emocionalnog reda, a da to ne uk-lju~uje zreli izbor vjere. Osje}amo se du`nimobjasniti svojim vjernicima da su ovi vidoviva`ni, ali da je susret s Kristovom osobomodlu~uju}i.

3. Op}enito govore}i iz vjerskog posebnogvi|enja proizlazi }udore|e. Katkata, me|utim,u našem propovijedanju i pastoralnom djelov-anju naše moralne teme nisu predstavljenekao posljedica vi|enja vjere. Drìmo da trebainsistirati kod naših sve}enika i njihovih pasto-

ralnih suradnika da nikada ne razdvajaju obr-adu moralnih tema od vjere koja ih odre|uje.

4. Prema Pavlovu u~enju, krš}anska nada jesastavni dio identiteta Isusova u~enika. U skla-du s u~iteljstvom Svetog Oca Benedikta XVI.pozovimo svoje sve}enike da u svom propovi-jedanju i pastoralnom djelovanju unose temeo nadi i vje~nom ìvotu.

5. Emigracija je stvarnost koja je jako prisut-na u našim Crkvama Jugoisto~ne Europe. Bis-kupi naših zemalja, u ~ijim se biskupijama na-laze vjernici katolici emigranti, trude se sura|i-vati s biskupima iz ~ijih biskupija dolaze ovi vj-ernici kako bi se unaprijedila zajedni~ko dušo-bri`ništvo.

6. Crkve regije Jugoisto~ne Europe suo~av-aju se u razli~itoj mjeri s istim problemom s ob-zirom na priznanje pravnog statusa svojih crk-venih institucija u zakonodavnom poretku do-ti~ne zemlje. Zainteresirane Biskupske konfer-encije mogle bi poduzeti zajedni~ku akcijukod mjerodavnih europskih institucija. Ta bi seakcija mogla odvijati u suradnji s posebnim iz-aslanikom - trajnim promatra~em Svete Stolicepri Vije}u Europe i CCEE (Vije}e biskupskihkonferencija Europe).

7. Naše Crkve Jugoisto~ne Europe susre}uiste probleme i iste izazove prouzrokovane se-kularizmom i vjerskim indiferentizmom. èlise potaknuti ve}a posvješ}enje g fenomena isuradnja duhovnih snaga da se odgovori naove izazove: suradnja izme|u biskupijskihsjemeništa, klera, redovni~kih zajednica i orga-

28 VRHBOSNA 1/2009

nizama vjernika laika.8. Naše Crkve Jugoisto~ne Europe su u ma-

njini i ìve u zemljama s pravoslavnom ili mu-slimanskom ve}inom. èle da njihova uklju~e-nost bude ve}a u dijalog s doti~nim pravoslav-nim crkvama, koji vodi Papinsko vije}a za jed-instvo krš}ana kao i u dijalog sa islamom kojipromi~e Papinsko vije}e za me|uvjerski dija-log. Nazo~ni biskupi se izjašnjavaju spremni-ma da podrè radove katoli~ko-pravoslavnog

europskog Foruma da bi se produbila zajed-ni~ka pastoralna pitanja koja se odnose na mo-ral i na socijalnu doktrinu Crkve.

9. Budu}i da se pribliàva se 17. stolje}a Ko-nstantinova Edikta (313 - 2013), bit }e prilikeda se prou~ava tema vjerske slobode i odnosaizme|u religije i javnosti.

Iskenderun, 9. oùjak 2009.

SVETA

STO

LIC

A

Vatikan, 18. oùjak 2009.

“Pouzdajemo se u Boga ìvoga” (1 Tim 4,10)

Dragi prijatelji, na idu}u Cvjetnicu proslavit}emo, na dijecezanskoj razini, 24. svjetski danmladih. Dok se pripremamo za tu godišnjuproslavu, s velikom zahvalnoš}u Gospodinuponovno razmišljam o susretu koji je odràn uSydneyu u srpnju protekle godine: bio je tonezaboravan susret, na kojem je Duh Sveti ob-novio ìvot nebrojenih mladih koji su se slili izsvih krajeva svijeta. Veselo blagdansko ozra~jei duhovni zanos, koje se iskusilo tih dana, bilisu rje~iti znak prisutnosti Duha Kristova. A sa-da smo se zaputili prema me|unarodnom sk-upu na programu u Madridu 2011., koji }eimati za temu rije~i apostola Pavla: “Ukorijenj-eni i nazidani na Kristu, ~vrsti u vjeri” (usp. Kol2,7). Prije toga svjetskog susreta mladih, èlimozajedno pro}i put formacije, razmišljaju}i 2009.o rije~ima svetog Pavla: “Pouzdajemo u Bogaìvoga” (1 Tim 4,10), a 2010. o pitanju mladogabogataša Isusu: “U~itelju dobri, što mi je ~initida baštinim ìvot vje~ni?” (Mk 10,17).

Mladost - doba nade

U Sydneyu je naša pozornost bila usredoto-~ena na ono što Sveti Duh govori danas vjerni-cima, a na poseban na~in vama, dragi mladi. Utijeku zaklju~ne mise, potaknuo sam vas dadopustite da vas On oblikuje da biste bili vjes-nici Bo`je ljubavi, kadri graditi budu}nost na-de za ~itavo ~ovje~anstvo. Pitanje nade je, zap-

ravo, u središtu našega ljudskog ìvota i naše-ga krš}anskog poslanja, poglavito u suvreme-nom dobu. Svi zamje}ujemo potrebu za nad-om, ali ne bilo kojom nadom, ve} ~vrstom i po-uzdanom nadom, kao što sam istaknuo u enc-iklici “Spe salvi”. Mladost je na osobit na~indoba nade, jer mladi mnogo o~ekuju od budu-}nosti. Kada je ~ovjek mlad njeguje ideale, sn-ove i planove; mladost je doba u kojem sazrije-vaju odluke koje su presudne za ostatak ìvo-ta. Mo`da je zato to ìvotno doba u kojem sesna`no javljaju temeljna ìvotna pitanja: Zaštosam na zemlji? Kojeg smisla ima ìvjeti? Što }ebiti od mojega ìvota? Nadalje: Kako posti}i sr-e}u? Zašto trpljenje, bolest i smrt? Ima li štoposlije smrti? Ta se pitanja još sna`nije name}ukada ~ovjek nai|e na prepreke koje se katkad~ine nepremostivima: teško}e u studiju, neza-poslenost, nerazumijevanja u obitelji, krize uodnosima s prijateljima ili u postizanju dogov-ora s bra~nim drugom, bolesti ili nemo}, osku-dica kao posljedica trenuta~ne i raširene eko-nomske i društvene krize. Tada se postavlja pi-tanje: gdje na}i i kako odràti ìvim u srcu pla-men nade?

U traènju “velike nade”

Iskustvo pokazuje da ~ovjek ne moè vlast-itim sposobnostima i materijalnim dobrima osi-gurati onu nadu za koju ljudsko srce neprestano

Poruku pape Benedikta XVI. za 24. svjetski dan mladih

traì. Kao što sam pisao u spomenutoj enciklici“Spe salvi”, politika, znanost, tehnologija,ekonomija i materijalna dobra nisu dostatna dapruè veliku nadu kojoj svi teìmo. Ta nada“moè biti samo Bog, koji obuhva}a cjelokupnustvarnost i koji nam moè ponuditi i dati onošto, sami svojim silama, ne moèmo posti}i”(31). Eto zašto je jedna od glavnih posljedica za-borava Boga ta da svijet o~ito luta, što se ogledau osamljenosti i nasilju, nezadovoljstvu i gublje-nju povjerenja, koji se nerijetko pretvaraju uo~aj. Bo`ja nas rije~ jasno i sna`no opominje:“Proklet ~ovjek koji se uzdaje u ~ovjeka, i slabotijelo smatra svojom mišicom, i ~ije se srce odJahve odvra}a. Jer on je kao dra~ u pustinji: neosje}a kad je sre}a na domaku” (Jr 17, 5-6).

Kriza nade lakše poga|a nove naraštajekoji, u društveno-kulturnim sredinama lišen-im sigurnosti, vrijednosti i ~vrstih uporišta,nailaze na teško}e koje na prvi pogled nadi-laze njihove snage. Mislim, dragi mladi prijat-elji, na brojne vaše vršnjake ranjene ìvotom,uvjetovane osobnom nezreloš}u koja je ~estoposljedica obiteljske praznine, permisivnih islobodarskih odgojnih ponuda te negativnih itraumatskih iskustava. Neki - a njih naàlostnije mali broj - gotovo redovito izlaz vide u ot-u|uju}em bijegu u rizi~na i nasilna ponašanja,u ovisnost o drogama i alkoholu i u mnoge dr-uge nevolje u koje mladi znaju upasti. Ipak, i uonome koji je zapao u teško stanje jer je slije-dio savjete “loših u~itelja”, ne gasi se èlja zapravom ljubavlju i istinskom sre}om. Ali, kakonavijestiti nadu tim mladim ljudima? Mi zna-mo da samo u Bogu ~ovjek nalazi svoje istin-sko ostvarenje. Prvi zadatak svih nas je zatonova evangelizacija, koja pomaè novim nar-aštajima ponovno otkriti pravo lice Boga, kojije ljubav. Vama, dragi mladi, koji ste u potraziza postojanom nadom, upu}ujem iste one rij-e~i koje je sveti Pavao uputio progonjenim kr-š}anima u tadašnjem Rimu: “A Bog nade nap-unio vas svakom radoš}u i mirom u vjeri da iz-obilujete u nadi snagom Duha Svetoga” (Rim15, 13). U ovoj jubilejskoj godini posve}enojApostolu narodu, u povodu dvije tisu}ite oblj-etnice njegova ro|enja, nau~imo od njega po-stati vjerodostojni svjedoci krš}anske nade.

Sveti Pavao, svjedok nade

Izloèn svakojakim nevoljama i kušnjama,

Pavao je pisao svojem vjernom u~eniku Timo-teju: “Pouzdajemo u Boga ìvoga” (1 Tim 4,10). Kako se u njemu rodila ta nada? Da bismoodgovorili na to pitanje moramo po}i od nje-gova susreta s Isusom uskrslim na putu za Da-mask. Savao je tada bio mlad poput vas, imaoje oko dvadeset, dvadeset i pet godina, bio jesljedbenik Mojsijeva zakona i odlu~an boriti sesvim sredstvima protiv onih koje je smatraoBo`jim neprijateljima (usp. Dj 9,1). Dok je pu-tovao za Damask da uhiti Kristove sljedbeni-ke, zabljesnula ga je neka tajanstvena svjetlosti za~uo je glas koji ga je nazvao po imenu: “Sa-vle, Savle, zašto me progoniš?” Pavši na zem-lju upita: “Tko si, Gospodine?” A isti glas odg-ovori: “Ja sam Isus kojega ti progoniš!” (usp.Dj 9,3-5). Nakon tog susreta, Pavlov se ìvotstubokom promijenio: dao se krstiti i postaoapostol evan|elja. Na putu za Damask, on jebio iznutra preobraèn ljubavlju Boga kojegaje susreo u osobi Isusa Krista. Jednog }e dananapisati: “ìvim, ali ne više ja, nego ìvi u meniKrist. A što sada ìvim u tijelu, u vjeri ìvim uSina Bo`jega koji me ljubio i predao samogasebe za mene” (Gal 2,20). Od progonitelja po-stao je, dakle, svjedok i misionar; osnovao jekrš}anske zajednice u Maloj Aziji i Gr~koj, pr-evalio tisu}e kilometara i prošao kroz sito irešeto, sve do mu~eništva u Rimu. Sveto to zaljubav Kristovu.

Velika nada je u Kristu

Za Pavla nada nije samo neki ideal ili nekiosje}aj, ve} ìva osoba: Isus Krist, Sin Bo`ji. Du-boko proèt tom sigurnoš}u, mo}i }e pisati Ti-moteju: “Pouzdajemo se u Boga ìvoga” (1 Tim4,10). “Bog ìvi” je Krist uskrsli i prisutni u sv-ijetu. On je prava nada: Krist koji ìvi s nama iu nama i koji nas poziva biti dionicima istoganjegova vje~nog ìvota. Ako nismo sami, ako jeOn s nama, štoviše, ako je On naša sadašnjost inaša budu}nost, ~ega da se bojimo? Kr-š}aninova se nada dakle sastoji u tome da“~eznemo za nebeskim kraljevstvom i vje~nimìvotom kao za svojom sre}om, stavljaju}i svojepouzdanje u Kristova obe}anja i oslanjaju}i sene na svoje sile, nego na pomo} milosti DuhaSvetoga” (Katekizam Katoli~ke Crkve, 1817).

VRHBOSNA 1/2009 29

SVETA

STO

LIC

A

Put prema velikoj nadi

Kao što se jednoga dana susreo s mladimPavlom, Isus se èli tako|er susresti sa svakimod vas, dragi mladi. Da, prije no naša èlja, tajsusret je ìva Kristova èlja. Ali, netko od vasbi me mogao upitati: kako ga ja, danas, mogususresti? Ili, prije, na koji se na~in Onpribliàva meni? Crkva nas u~i da je ve} èljaza susretom s Gospodinom plod njegove mil-osti. Kada u molitvi iskazujemo svoju vjeru, iu tmini ga ve} susre}emo jer se On nudi nama.Ustrajna molitva otvara srce da ga primi, kaošto objašnjava sveti Augustin: “Gospodin Bogèli da se u molitvi ispuni naša èlja, tako dapostanemo kadri primiti ono što nam on nam-jerava dati” (Pisma 130,8,17). Molitva je darDuha, koji nas ~ini muškarcima i ènama na-de, i molitva drì svijet otvoren Bogu (usp.enc. Spe salvi, 34).

Stvorite prostor za molitvu u svom ìvotu!Moliti sami je dobro, no još je ljepše i korisnijemoliti zajedno, jer je Gospodin zajam~io da }ebiti prisutan tamo gdje su dvojica ili trojica sa-brana u njegovo ime (usp. Mt 18, 20). Postojemnogi na~ini za zbliìti se s Njim; postoje isku-stva, skupine i pokreti, susreti i itinerari gdje seu~i moliti i na taj na~in rasti u iskustvu vjere.Sudjelujte u liturgiji u svojim ùpama i obilnose hranite Bo`jom rije~ju i aktivnim sudjelo-vanjem u sakramentima. Kao što znate, vrhu-nac i središte ìvota i poslanja svakog vjernikai svake krš}anske zajednice je euharistija, sa-krament spasenja u kojem se Krist uprisutnju-je i daruje kao duhovnu hranu samo svoje Ti-jelo i Krv za vje~ni ìvot. Doista neizreciv mi-sterij! Oko euharistije se ra|a i raste Crkve, ve-lika obitelj krš}ana, u koju ~ovjek ulazi kršte-njem i trajno se obnavlja zahvaljuju}i sakram-entu pomirenja. Krštenici zatim, po potvrdi, bi-vaju potvr|eni Duhom Svetim da ìve kaoistinski Kristovi prijatelji i svjedoci, dok ihsakramenti reda i ènidbe osposobljavaju ost-variti njihove apostolske zada}e u Crkvi i u svi-jetu. Bolesni~ko pomazanje, na kraju, daje namiskusiti boànsku utjehu u bolesti i trpljenju.

Djelovati prema krš}anskoj nadi

Ako se hranite Kristom, draga mladeì, i ì-vite uronjeni u Njemu poput apostola Pavla,govorit }ete o Njemu i poticati mnoge vaše pr-

ijatelje i vršnjake da ga upoznaju i ljube. Poštopostanete njegovi vjerni u~enici, bit }ete kadripridonijeti oblikovanju krš}anske zajedniceproète ljubavlju kao što je to bila ona o kojojgovori knjiga Djela Apostolska. Crkva ra~unana vas za to zahtjevno poslanje: ne dopustiteda vas obeshrabre poteško}e i kušnje na koje}ete nai}i. Budite strpljivi i ustrajni, pobje|uj-u}i priro|enu sklonost mladog ~ovjeka da sveèli ostvariti na brzinu, da èli sve i odmah.

Dragi prijatelji, poput Pavla, svjedo~ite Usk-rsloga! U~inite da ga upoznaju svi vaši vršnjacii odrasli koji traè “veliku nadu” koja daje sm-isao njihovu ìvotu. Ako je Isus postao vašanada, recite to tako|er odraslima svojom rado-š}u i svojom duhovnom, apostolskom i društv-enom zauzetoš}u. Nastanjeni Kristom, nakonšto ste u njega povjerovali i stavili u njega svojepouzdanje, širite tu nadu oko sebe. Neka se izodluka koje donosite vidi da ste vjernici; po-kaìte da ste shvatili zamke idolatrije novca,materijalnih dobara, karijere i uspjeha i ne do-pustite da vas privuku te la`ne opsjene. Ne po-dlegnite logici sebi~nog interesa, ve} njegujteljubav prema bli`njemu i trudite se staviti samesebe i svoje ljudske i profesionalne sposobnostiu slu`bu op}eg dobra i istine, uvijek spremniodgovoriti “svakomu koji od vas zatraì obraz-loènje nade koja je u vama” (1 Pt 3, 15). Pravikrš}anin nije nikada àlostan, ~ak ni onda kadaje suo~en s raznim kušnjama, jer je Isusovaprisutnost tajna njegove radosti i njegova mira.

Marija, Majka nade

Neka uzor toga puta apostolskog ìvota zavas bude sveti Pavao, koji je hranio svoj ìvotstalnom vjerom i nadom slijede}i primjer Abr-ahama, o kojem je pisao u Poslanici Rimljani-ma: “U nadi protiv svake nade povjerova Ab-raham da postane ocem naroda mnogih” (Rim4,18). Istim tim stopama naroda nade - kojeg~ine proroci i sveci svih vremena - nastavljamokro~iti prema ostvarenju Kraljevstva i na naš-em nas duhovnom putu prati Djevica Marija,Majka nade. Ona koja je utjelovila nadu Izra-ela, koja je svijetu darovala Spasitelja i ostala,postojana u nadi, pod krièm, za nas je uzor ipotpora. Prije svega, Marija zagovara za nas ivodi nas u tami naših nevolja prema blistavojzori susreta s Uskrslim. Htio bih zaklju~iti ovuporuku, dragi mladi prijatelji, lijepim nagovo-

30 VRHBOSNA 1/2009

SVETA

STO

LIC

A

VRHBOSNA 1/2009 31

rom svetog Bernarda nadahnuta Marijinimnaslovom Stella maris, Zvijezda mora: “Ti kojiu stalnoj nepostojanosti sadašnjeg ìvota opa-àš da si više poput broda kojim se poigravajubijesni valovi, no la|e privezane u mirnoj luci,~vrsto svoj pogled upri u sjaj one zvijezde, akone èliš da te razbije silni vihor. Ako se dignuvjetrovi napasti i nasu~eš se na hridi nevolja,gledaj u zvijezdu, zazovi Mariju… U opasnos-tima, u tjeskobama, u kolebanjima, misli naMariju, zazovi Mariju… Slijede}i njezine pri-mjere ne}eš zalutati; zazoveš li je ne}eš izgu-biti nadu; razmišljaju}i o njoj ne}eš pasti u za-bludu. Oslonjen na nju ne}eš posrnuti; podnjezinom zaštitom ne}eš se ni~ega bojati; uz

njezino vodstvo ne}eš malaksati; s njezinomzaštitom prispjet }eš svom cilju” (Omelie inlode della Vergine Madre, 2,17).

Marijo, Zvijezdo mora, ti vodi mlade iz cij-eloga svijeta ususret svome boànskom SinuIsusu i s neba ~uvaj njihovu vjernost evan-|elju i njihovu nadu.

Dok jam~im svoj svakodnevni spomen umolitvi za svakog od vas, dragi prijatelji, odsrca blagoslivljam vas i vama drage osobe.

Iz Vatikana, 22. velja~e 2009.

Papa Benedikt XVI.

SVETA

STO

LIC

A

32 VRHBOSNA 1/2009

Dan ìvota, koji ove godine pada u nedjelju8. velja~e, poziva nas na razmišljanje ne samoo svakodnevnim pravilima, nego i o idealimaobiteljskog ìvota. Gospodin je Isus izrekaonekoliko takvih na~ela i ideala na Gori, pa muse te Rije~i i nazivaju Govorom na Gori (Mt5,1-12). Za prošli Dan ìvota, 2008., govorilismo o prva tri blaènstva: o siromašnima duh-om, o oàloš}enima zbog grijeha i o krotkimasrcem. A druga se tri blaènstva odnose naone koji gladuju za pravdom, koji o~ituju mil-osr|e i koji se zalaù za ~isto}u srca. O svakomblaènstvu ponešto u odnosu na obiteljsko st-anje i na ispit savjesti na tome podru~ju.

BLAGO GLADNIMA I @EDNIMA PRAVE-DNOSTI: ONI ÆE SE NASITITI! (Mt 5,6). Kaošto osje}amo radost i tugu, ljubav i bol, takodnevno osje}amo i glad i è|, najosnovnije is-kaze ljudskih potreba. U Bibliji se spominje itjelesna i duhovna glad i è|. Starozavjetni pr-orok Amos (8,11-12) navješ}ivaše duhovnu gl-ad za Bo`joj rije~ju: “Evo dani dolaze kad }uposlati glad na zemlju, ne glad kruha ni è|vode, ve} slušanja rije~i Jahvine. Tumarat }e,ištu}i rije~ Jahvinu, ali je ne}e na}i. U onaj }edan obamirati od è|i lijepe djevojke i mlad-i}i”. Ili: sjetimo se narodne mase gladne Isuso-va dnevnoga kruha (Iv 6,34). ~ak se ljudi oduš-evili da Isusa zakralje da im ne ponestane mat-erijalnog osiguranja! Isus se izmaknuo toj lju-dskoj napasti. A još je odlu~nije odbio Napas-nika koji mu je sugerirao da pustinjski kamenpretvori u kruh. Gospodin ne nije~e potrebuzemaljske hrane, ali upozorava da ~ovjek neìvi samo o komadu kruha, nego o svakoj rije-~i koja izlazi iz Bo`jih usta. Kona~no na kriùRaspeti uzdiše i govori: èdan sam (Iv 19,28).è|a o~ito ne samo tjelesnom è|u, nego ku-dikamo više duhovnom è|u, èljan spasenjaljudskih duša.

Što je to pravednost? Taj se pojam biblijski po-istovje}uje s voljom Bo`jom. Isus je došao daispuni svu pravednost, tj. O~evu volju. Krš}a-nstvo je ìvot, svakodnevni ìvot. Nije dosta sIsusom samo razgovarati, moliti ga, èljeti se snjime susresti. Sv. Pavao kaè: “Meni je ìvjetiKrist, a umrijeti dobitak!” (Fil 1,21). Eto zašto jepotrebno u sebi podgrijevati èlju i è| za ide-alima, za pravednoš}u, za voljom Bo`jom. Vri-jedno je primijetiti da Isus nije rekao: Blago

onima koji su ve} ostvarili pravednost, negoblago onima koji ~eznu za pravdom, koji glad-uju za Bo`jom ljubavlju, za ispunjenjem voljeO~eve. Bog uvaàva i naše èlje, naume, nak-ane. Potpuno ostvarenje pravde o~ekuje se tekna drugom svijetu. Smisao je dakle blaènst-va: kao što ~ovjek gladuje za kruhom i è|a zavodom, tako treba gladovati za duhovnom hr-anom i è|ati za voljom Bo`jom. Tko za tim gl-aduje, nasitit }e se preko ove zemaljske borbekoja završava u vje~nosti.

Ispit savjesti: Vidimo tolike nepravde, tj. sv-atko vu~e na svoju stranu, malo ih je koji sebore za druge. U koju se skupinu mi ubraja-mo? Nosimo li u sebi potajno razo~aranje i ne-vjeru da nitko ìv ne }e mo}i ispraviti neprav-de nama nanesene? Dopuštamo li Isusu da unama ìvi, ili srce otvaramo svakomu, a naj-manje Bogu?

BLAGO MILOSRDNIMA: ONI ÆE ZADO-BITI MILOSR\E (Mt 5,7). U poganskome svije-tu, ni u gr~kom ni u rimskom, nije postojala ri-je~ milosr|e. Povijest nam je prenijela vijesti ohelenskoj bezdušnosti koja se o~itovala u iznoš-enju sakatih i nemo}nih na brdo Tajget da ih ì-vina raznese. A u ìdovskom svijetu milosr|ese primjenjivalo uglavnom na vlastiti narod, nasunarodnjake. Ta se rije~ u prvom redu odnosina Boga. Bog je milosrdan, pun ljubavi premasvomu narodu i prema svemu svijetu. Psalam136 ponavlja preko 20 puta: Vje~na je ljubavnjegova! Izvorno: Vje~no je milosr|e njegovo!

Što je to milosr|e? Nije to samo neko pukosuosje}anje prema onima koji su u našem vid-okrugu. Nije to samo pomo} onima koje susr-e}emo i koji od nas nešto traè. Milosr|e je tra-ènje nevoljnika u svome mjestu, kraju i naro-du. I pomaganje.

Ona je osoba milosrdna koja se kadra uìvj-eti u situaciju drugoga, u njegove tegobe, i od-atle razmišljati. Ali to zahtijeva napor. A to jesamo prva stepenica. Druga je: oproštenje! Ni-je dosta imati samo neko puko razumijevanjedruk~ijih mišljenja i ~ina, nego kad netko neštou~ini što nama ne odgovara, valja mu oprostitii zaboraviti, kao što bismo èljeli da i druginama oprosti. Ljubav se ili milosr|e pokazujedjelima. Novi Zavjet ne kaè: “Bog je ljubio svi-jet” i to~ka. Nego dodaje: “ ljubio tako da je daosvoga sina Jedinoro|enca” (Iv 3,16). On je ušao

BK

BIH Blaènstva - pravila obiteljskog ìvota

VRHBOSNA 1/2009 33

u naše bi}e, uzeo naše ljudsko lice, postao prav-im ~ovjekom, prihvatio našu kušnju i patnju,stanje, krv, narav, bol i smrt. Zato nas savršenorazumije. Zato nam prašta kad ga molimo zaoproštenje. Zato nam pruà pomo} kad je odnjega traìmo. Isus je postavio na~elo, ideal:“Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosr-dan” (Lk 6,36). A rekao je i ovu preko sv. Jakova:“Nemilosrdan je sud onome tko ne ~ini milo-sr|a; a milosr|e likuje nad sudom” (Jak 32,13).Ako se, dakle, uspore|uje naša pravda i našemilosr|e, uvijek je pobjedonosnije milosr|e, jernjime se otkupljuje i nepravda. Najve}i izrazmilosr|a jest praštanje onima koji su nam nani-jeli nepravdu, oduzeli nam dobar glas, postavilineku zapreku na naš put, precrtali nam nekeplanove. Rije~ je o praštanju poput Isusova op-rosta s krià, tj. i kada ga nisu molili za opro-štenje, on je izgovorio rije~i: O~e, oprosti im, neznaju što ~ine! (Lk 23,34).

Ispit savjesti: Kako je naše suosje}anje s ras-plakanima, s oboljelima, s grješnima? Ne ~inizlo samo onaj tko formalno ~ini zlo, nego ionaj koji ne ~ini dobro, koji ne pomaèbli`njemu. Pomaèmo li u okviru svojihmogu}nosti, ne gledaju}i tko je tko, nego je lipotreban naše pomo}i? Bjeìmo li ispred onihkoji traè naš dar, ruku, ili idemo u potragu zanevoljnima u svome mjestu?

BLAGO ÈISTIMA, SRCEM: ONI ÆE BOGAGLEDATI (Mt 5,8). Bilo bi nepotpuno suàvatizna~enje ~isto}e samo na tjelesnu sferu. ~isto-}a obuhva}a cijelo ljudsko bi}e, duh i tijelo.Zato se ~isto}a ne moè ograni~iti samo na je-dnu zapovijed, konkretno na šestu ili devetu.Isus govori o ~isto}i nutrine, cjelovita srca. Evonekih njegovih na~ela u vezi s ~isto}om:

Èisti dušu, a ne ~ašu! “Jao vama, pismoznan-ci i farizeji! Licemjeri! ~istite ~ašu i zdjelu izva-na a iznutra su pune grabeà i pohlepe. Fariz-

eju slijepi! O~isti najprije nutrinu ~aše, da joj ivanjština bude ~ista” (Mt 23,25). Isus slikovitokazuje: Ako je duša ~ista, bit }e i tijelo uredno.Pred Bogom je va`nija nutrina!

Diì spomenik duši, a ne tijelu! “Jao vama, pis-moznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obi-jeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznu-tra su puni mrtva~kih kostiju i svakojakene~isto}e. Tako i vi izvana izgledate ljudimapravedni,a iznutra ste puni licemjerja i beza-konja!” (Mt 23,27). Krist traì ~isto}u duše, a neruke; srca, a ne lica!

I vi ste ~isti, ali ne svi! (Iv 13,10). Samo Bogmoè proniknuti u dubinu našega duha i pr-o~itati namisli ljudskih srdaca.

Boga gledati - što to zna~i? Mo`da se klju~ ov-oj Isusovoj slici nalazi u onoj Pavlovoj: “Dois-ta, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, atada licem u lice” (1 Kor 13,22). Ostrugano i na-puklo ogledalo ne moè odraziti naš lik ona-kav kakav jest. Slika je prebijena, ili je uop}enema. Sli~no je i s ljudskim srcem. Ako je ononepravedno, puno mutljage, poùde, ono nemoè odraàvati Bo`ju sliku koja treba biti unama. Ako je srce ~isto, ure|eno, ispovje|eno,ono moè odavati lice Bo`je u nama. Iz togaslijedi: tko ima više ~isto}e u srcu, taj moèviše Boga gledati.

Ispit savjesti. Bi li i nama Isus rekao: O~istite,licemjeri, najprije nutrinu, a onda vanjštinu?Komu mi dièmo spomenike i pohvale? Duše-vnim vrlinama, blaènstvima ili tjelesnom izg-ledu, kosi i kostima? Drìmo li ogledalo svogasrca urednim i ~istim ili se uvijek moè nanjemu na}i prašine i nevaljalštine? Ispovijeda-mo li se iskreno na podru~ju namisli, èlja idjela svoga srca?

+ Ratko Peri}, biskuppredsjednik Vije}a BKBIH za obitelj

BK

BIH

34 VRHBOSNA 1/2009

Biskupi Hrvatske biskupske konferencije iBiskupske konferencije Bosne i Hercegovineodràli su svoje jedanaesto redovno godišnjezasjedanje 26. sije~nja u prostorijama TajništvaHBK-a u Zagrebu pod predsjedanjem nadbis-kupa metropolita |akova~ko-osje~kog mons.dr. Marina Sraki}a i nadbiskupa metropolitavrhbosanskog kardinala Vinka Pulji}a.

Nadbiskup Sraki} je izrazio dobrodošlicusvim biskupima isti~u}i da crkveni dokumentipredlaù, a i zahtijevaju suradnju biskupskihkonferencija. Podsjetio je da HBK i BK BiH im-aju brojna zajedni~ka pitanja te od svoga usta-novljenja ostvaruju dobru suradnju kroz sudj-elovanje svojih delegata na redovitim zasjeda-njima i kroz razne zajedni~ke projekte. Kardi-nal Pulji} je naglasio da je povezanost biskupadviju konferencija pozitivna poruka hrvatsk-om narodu koji još uvijek nosi traume rata tese susre}e s brojnim neriješenim problemima inekim novim izazovima.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskojmons. Mario Roberto Cassari u svom je pozdr-avu kazao kako osje}a da ìvi u obiteljskomozra~ju s biskupima u Hrvatskoj. Sje}aju}i sesvoga djelovanja u Apostolskoj nuncijaturi uBosni i Hercegovini, nuncij Cassari je istaknuokako mu nije mogu}e zaboraviti godine prov-edene u Bosni i Hercegovini, zemlji koju je to-liko volio i koju uvijek nosi u srcu i u kojoj sumu biskupi, sve}enici, redovnici, redovnice ivjernici iskazali ljubav, pomo} i razumijevanje.Godišnji susret biskupa nazvao je konkretnimprimjerom crkvenoga zajedništva dviju sestri-nskih biskupskih konferencija koje u~inkovitopokazuju pravo lice Crkve i Krista. Zahvalio jebiskupima HBK-a za sve što su u~inili i ~ine dabi pomogli mjesnim Crkvama u BiH i potakn-uo ih da i ubudu}e, koliko god je mogu}e, po-mognu u poboljšanju uvjeta za va`nu i potre-bnu nazo~nost katolika na tim prostorima.

Biskupi su saslušali izvješ}e ravnatelja dušo-bri`ništva za hrvatsku inozemnu pastvu donAnte Kutleše koji ih je upoznao s trenutnim sta-njem u hrvatskim katoli~kim misijama: od Nje-ma~ke, u kojoj djeluje 90 hrvatskih sve}enika -redovni~kih i dijecezanskih, 6 |akona i 68 pa-storalnih suradnika i suradnica, preko Danske,

Norveške i Švedske s 5 hrvatskih sve}enika,zatim Austrije u kojoj samo 13 sve}enika pastor-izira oko 80.000 vjernika, Švicarske s 14 sve}-enika u 12 misija, Slovenije s 3 sve}enika, Fr-ancuske s 4 do Velike Britanije, Belgije, Luksem-burga i Nizozemske s po jednim odnosno dvo-jicom sve}enika. U Sjedinjenim Ameri~kim Dr`-avama pastoralno djeluje 25 hrvatskih sve}eni-ka u 19 ̀ upa, a u Kanadi 20 u 17 ̀ upa, dok u Au-straliji ima 17 sve}enika u 14 misija. Peru i Ju`naAfrika imaju po jednu misiju, a u Argentini djel-uju 2 hrvatska sve}enika. Biskupi su zahvalili ra-vnatelju Kutleši, svim sve}enicima kao i brojnimredovnicama i drugim pastoralnim suradnicimakoji širom svijeta duhovno skrbe za Hrvate kat-olike. Izrazili su svoju radost zbog imenovanjadugogodišnjega misionara za hrvatske isel-jenike u Norveškoj mons. Berislava Grgi}a bisk-upom prelatom u toj zemlji. Razmotrili su i pot-eško}e povezane uz sve teè nalaènje dovoljn-og broja sve}enika za sve misije kao i sve man-jeg broja vjernika u mnogima od njih zbog asi-milacije mladih naraštaja. Dali su potrebne smj-ernice i razmotrili neka konkretna pitanja. Tako-|er su razmotrili odre|ena otvorena pitanja idali potrebne smjernice u vezi s komemorac-ijom i misnim slavljem u Bleiburgu u Austriji umjesecu svibnju.

Biskupi su saslušali izvješ}e banjolu~kog bi-skupa mons. dr. Franje Komarice o stanju u Pa-pinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Ri-mu u kojem je tijekom prošle akademske godi-ne boravilo i studiralo 27 sve}enika iz 14(nad)biskupija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini,Srbiji i Crnoj Gori. Izraàvaju}i zahvalnost sv-ima koji djeluju u toj instituciji, koja je od oso-bite va`nosti za cijelu Crkvu u Hrvata, biskupisu razmotrili neke konkretne prijedloge radistvaranja što boljih uvjeta za plodan studij tebogat duhovni i društveni ìvot cijele zajednice.

Biskupi su, tako|er, saslušali izvješ}e ravna-telja Hrvatskoga Caritasa mr. Ivana Milov~i}ao akciji “Tjedan solidarnosti i zajedništva sCrkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini” kojaje odràna od 18. do 24. velja~e 2008, a u kojojje sudjelovalo deset biskupija u Republici Hr-vatskoj dok su svoj doprinos dali i Vlada RH tedrugi donatori. Upoznati su i s djelovanjem

BK

BIH

Zagreb, 27. sije~anj 2009.

Priop}enje za javnost biskupa HBK i BK BiH

VRHBOSNA 1/2009 35

gospodarskih foruma na kojima se nastoje po-vezati gospodarstvenici i predstavnici vlastiradi stvaranja potrebnih uvjeta za opstanak upovratak. Biskupi HBK-a su dali svoju pot-poru za provo|enje Tjedna solidarnosti i ovegodine dok su biskupi BK BiH izrazili zahvaln-ost bra}i u biskupstvu, Hrvatskom Caritasu isvim ljudima koji na materijalnom i molitven-om planu pokazuju svoju blizinu s Crkvom iljudima u BiH.

Biskupi HBK-a prihvatili su s radoš}u inicij-ativu biskupa BK BiH da se i sve}enici iz Bosnei Hercegovine svojim doprinosom pridruèsve}enicima u Hrvatskoj u akciji izgradnje sp-omen-crkve u Staroj Gradiški. Biskupi BK BiHupoznali su biskupe HBK-a o stanju u svojoj

zemlji i onom što Crkva u njoj ~ini. Napomen-uli su da u BiH postoje još uvijek brojni nerij-ešeni problemi koji velikim dijelom proizlazeiz njezina nepravedna politi~kog ure|enja ut-emeljenog na rezultatima etni~kog ~iš}enja ina zakonu ja~ega. Naglašeno je da Crkva nast-oji kroz razne socijalne te odgojno-obrazovneprojekte pomo}i opstanak i poduprijeti povra-tak prognanih i izbjeglih, svjesna kako još uvi-jek nedostaje volje na politi~koj razini da sepoduzmu potrebne konstruktivne promjene.

Biskupi HBK-a izrazili su svoju blizinu ispremnost dati svoju potporu kako bi katoliciu BiH opstali na svojim stoljetnim ognjištima.

(kta)

BK

BIH

BISKUPSKA KONFERENCIJA BOSNE I HERCEGOVINECONFERENTIA EPISCOPORUM BOSNIAE ET HERCEGOVINAE

BiH-71000 Sarajevo; Kaptol 32; tel/fax ++38 7 33 666-867;

e-mail: [email protected]

Prot. broj: 308-2/2006 Sarajevo, 10. sije~nja 2009.

Molitvena osmina za jedinstvo krš}ana

Sarajevo, 18. do 25. sije~nja 2009.

Po nalogu predsjednika Vije}a za ekumenizam i dijalog me|u religijama i kulturamaBiskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Pere Sudara, obavještavam sve}enike,redovnike i redovnice grada Sarajeva, a ùpnike i predvoditelje misnih slavlja s narodom molimda informiraju vjernike o doga|anjima u gradu Sarajevu u okviru Molitvene osmine za jedinst-vo krš}ana 2009. godine:

1. Ekumenski susret i molitva u katedrali Srca Isusova u Sarajevu - u nedjelju, 18. sije~nja u18 sati. Bogoslu`je rije~i predvodit }e biskup Sudar, a prigodnu propovijed uputit }e mitropolitdabrobosanski gospodin Nikolaj.

2. Ekumenski koncert krš}ana grada Sarajeva - u katedrali u subotu, 24. sije~nja u 20 sati.

3. Ekumenski susret i jektenija u pravoslavnoj Sabornoj crkvi u Sarajevu - u nedjelju, 25.sije~nja u 18 sati - na jekteniji }e sudjelovati mitropolit dabrobosanski gospodin Nikolaj, aprigodnu propovijed uputit }e nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Pulji}.

U prilogu dostavljam i zajedni~ki poziv na molitvu koji su uputili kardinal Pulji} i mitropol-it Nikolaj.

36 VRHBOSNA 1/2009

Zahvaljuju}i za suradnju i èle}i Vam svako dobro od Gospodina, iskreno pozdravljam!

Mons. Ivo Tomaševi}generalni tajnik BK BiH

Dostavlja se:1. Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom;2. Provincijalatima u Sarajevu;3. ùpnim uredima u Sarajevu;4. Vrhbosanskoj i Franjeva~koj bogosloviji;5. Redovni~kim zajednicama u Sarajevu;6. Rektoru katedrale, katedralnom Ceremonijaru i Maestru Katedralnog mj. zbora;7. Arhivu.

BK

BIH

Tarz, 7. oùjak 2009.

Pismo predsjednika Biskupskih konferencija Jugoisto~neEurope iz Tarza upu}eno Svetom Ocu

U crkvi sv. Pavla u njegovu radnom gradu Tarzu u jugoisto~noj Turskoj, 6. oùjka predsjed-nici Biskupskih konferencija Jugoisto~ne Europe, me|u kojima i predsjednik Biskupske konfer-encije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Pulji}, a kojima su se pridruìli predsjednik i dopred-sjednik Vije}a biskupskih konferencija Europe kardinal Péter Erdö, predsjednik Ma|arskebiskupske konferencije, i kardinal Josip Bozani}, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije,uputili su pismo Svetom Ocu Benediktu XVI. Pismo prenosimo u cijelosti:

“Sveti O~e,u Euharistiji, koju smo danas slavili s posebnom radoš}u i osje}ajima ovdje u Tarzu, rodnom

gradu sv. Pavla, povjerili smo nebeskom Ocu Vašu vrhovnu slu`bu i nakane koje imate u svomsrcu u ovom trenutku. Došli smo u Tursku kao predsjednici ili delegati Biskupskih konferencijaregije Jugoisto~ne Europe u pratnji svojih suradnika kako bi razmišljali i razmijenili iskustva natemu krš}anskog identiteta u svojim zemljama u kojima je Katoli~ka Crkva broj~ano u manjini.Ovim susretom, organiziranim od Vije}a biskupskih konferencija Europe i ugoš}eni od apostol-skog vikara Anadolije, htjeli smo posvjedo~iti svoje zajedništvo s vjernicima katolicima ovezemlje i s ordinarijima Biskupske konferencije, koje smo imali radost susresti, a koji ìve shrabroš}u i nadom u ne lakoj situaciji.

Na kraju svoga putovanja susrest }emo ekumenskog patrijarha Bartolomeja. Tijekom Ve~er-nje na Fanaru molit }emo za jedinstvo krš}ana. Prolaze}i u mislima kao hodo~asnici tragovimasv. Pavla u ovoj zemlji, ohrabreni smo da krenemo od srca krš}anske vjere koje je susret s rasp-etim i uskrslim Kristom kako bi intenzivirali s povjerenjem djelo evangelizacije i kako bi ìvjelicrkveno zajedništvo. Hvala, Sveti O~e, što ste nam ove godine osvijetlili lik Apostola naroda.

U ovim danima hoda prema Uskrsu, moète ra~unati na našu spremnost da podijelimo noš-enje krià kojeg, kao nasljednik sv. Petra, imate na ramenima za dobro Crkve i ~ovje~anstva, i nanaše molitve da Vas Duh uskrslog Krista svojim svjetlom i svojom radoš}u prati na svakom ko-raku i u svakom trenutku.

Molimo Vaš o~inski blagoslov za svoje Crkve i za svoje narode.

Kardinal Péter Erdö, nadbiskupa ostrogonsko-budimpeštanski, predsjednik CCEE-aKardinal Josip Bozani}, nadbiskup zagreba~ki, dopredsjednik CCCEE-a

VRHBOSNA 1/2009 37

BK

BIH

Kardinal Vinko Pulji}, nadbiskup vrhbosanski, predsjednik BK BiHMons. Luigi Padovese, apostolski vikar Anadolije i predsjednik Turske BK

Mons. Antonio Lucibello, apostolski nuncij u TurskojMons. Stanislav Ho~evar, nadbiskup beogradski, predsjednik BK sv. }irila i Metoda

Mons. Rrok Mirdita, nadbiskup tiransko-dra~ki, predsjednik Albanske BKMons. Georgi Jovcev, biskup sofijsko-plovdivski

Mons. Dimitrios Salachas, egzarh za katolike isto~nog obred u Gr~kojMons.Anton Cosa, biskup ~išinavski (Moldavija)

Mons. Kiro Stojanov, biskup skopski i apostolski egzarh za katolike isto~nog obreda u Makedoniji Mons. Cornel Damian, pomo}ni biskup bukureštanski

Mons. Aldo Giordano, stalni promatra~ Svete Stolice pri Vije}u Europe u StrazburuMons. Ivo Tomaševi}, generalni tajnik BK BiH

Mons. Mauro Pesce, generalni tajnik Turske BKFra Leolod Rochmes, generalni tajnik BK sv. }irila i Metoda

P. Duarte da Cunha, generalni tajnik CCEE-a (kta)

Zagreb, 26. velja~a 2009.

“Svi budite iste misli; neka ne bude me|u vama razdora”

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa vara`dinskoga biskupa Josipa Mrzljaka u povodu Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini

Ovogodišnji Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini zbivase u godini sv. Pavla. Imaju}i to u vidu, kao geslo ovogodišnjega Tjedna solidarnosti uzeli smorije~i sv. Pavla: “Svi budite iste misli; neka ne bude me|u vama razdora (…) budite savršenoistog osje}anja i istog mišljenja.” (1 Kor 1,10).

Pavao nije bio uz U~itelja za njegova zemaljskog ìvota, a onda ga susre}e i cijeli se nje-gov ìvot mijenja. Od tada, jednakim àrom, ustrajnoš}u i posluhom apostol Pavao sije sjemekrš}anstva Starim Svijetom, oblikovanim helenisti~kom i rimskom kulturom te raznim pogan-skim religijama i sektama. Tako je, misle neki, stigao i do našeg otoka Mljeta.

Širenje Kristove Radosne vijesti, u tim vremenima i u ljudskim razmjerima, suvremenici-ma sv. Pavla sigurno je izgledalo kao nemogu}a misija. Ali kulture i civilizacije ne tvore materi-jalna mo} i presti`, nego ljudska srca, moralnost i milost Bo`ja. Prve krš}anske zajednice upoganskom svijetu koje uspostavlja sv. Pavao imale su dvije odlike:

1. bile su unutar poganskih središta,2. bile su raštrkane i me|usobno udaljene, ali uza sve to sv. Pavao inzistirao je na jednom:

zajedništvu!Zvu~i tako jednostavno: zajedništvo. Mo`da bi neki od nas danas rekli: “Pa to je bio sv.

Pavao, njemu je bilo lako.” Daleko od toga! Pavao se morao èstoko boriti protiv razdora, pro-vokacija, nerazumijevanja svoje bra}e, ìdovskih krš}ana, koji su - iako bra}a po krštenju u IsusuKristu - prezirno i svisoka gledali bra}u iz drugih zemalja, iz poganstva. Pavao se oštro suprot-stavio takvom na~inu gledanja i razmišljanja. Zajedništvo je svjedo~io svojim ìvotom, svojimdjelima, svojim rije~ima i zbog svega naposljetku u Jeruzalemu bio i uhi}en. Ta pavlovskaanalogija danas je za nas itekako aktualna. Gledaju}i svoj vlastiti narod i vjeru, svaki se od nasmora pitati:

38 VRHBOSNA 1/2009

BK

BIH - Jesmo li iste misli?

- Ima li razdora me|u nama?- Moèmo li gajiti iste osje}aje i misli?

- Razumijemo li da je narod koji ìvi zajedništvo jak narod?- Poti~em li ja svojim ìvotom, djelima i mislima, razdor ili zajedništvo?

- Dopuštam li da zemljopisne granice podiù prepreke prema bra}i i sestrama u vjeri izBosne i Hercegovine i drugih dijelova svijeta?

- Što ~inim da bih svjedo~io zajedništvo na koje nas poziva sv. Pavao?Pavao, koji nam pruà uzor i ohrabrenje da prona|emo ìvotno svjetlo i vodilju u Kristu,poti~e nas da vjeru produbljujemo oìvljavaju}i je konkretnim djelima ljubavi prema

bli`njima - u obitelji, na radnom mjestu, u svom narodu.

Pozivam sve vjernike da se bore protiv razdora, prezira i oholosti. Poti~ite zajedništvo, pomagan-je, susrete, uzajamne posjete i konkretnu pomo}. Sv. Pavao nas poziva da uspostavimo i njegujemozdrave odnose, da brinemo jedni za druge, da ìvimo zajedništvo kakvu nas je Krist podu~io.

Zajedništvo je dar Duha Svetoga, ali je i stvarnost koju su vjernici pozvani graditi, ~uvati injegovati. To }emo pokušati ~initi i u ovogodišnjem Tjednu solidarnosti i zajedništva s Crkvomi ljudima u Bosni i Hercegovini uo~i tre}e korizmene nedjelje.

Na svemu unaprijed zahvaljujem i sve vas blagoslivljam!

+ Josip Mrzljak, biskup vara`dinskipredsjednik Hrvatskog Caritasa

BISKUPSKA KONFERENCIJA BOSNE I HERCEGOVINE

POSLOVNIK PEDAGOŠKOGA VIJEÆA KATOLIÈKIH“ŠKOLA ZA EUROPU”

Na temelju ~lanka 5. Odluke Promicatelja o utemeljenju Pedagoškog vije}a Katoli~kih “Školaza Europu”, Pedagoško vije}e, na sjednici odrànoj 14. travnja 2003. godine u Tuzli, donijelo je

POSLOVNIKPedagoškog vije}a Katoli~kih “Škola za Europu”

I. OPÆE ODREDBEÈlanak 1.

Poslovnikom Pedagoškog vije}a (u daljem tekstu: Poslovnik) utvr|uju se: ustrojstvo i na~inrada Pedagoškog vije}a, (u daljem tekstu: Vije}e) prava i du`nosti ~lanova Vije}a, programiran-je rada Vije}a, odnos Vije}a prema Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine (u daljem tek-stu: BK BiH), odnos Vije}a prema katoli~kim školskim centrima (u daljem tekstu: Centar), kao iostala pitanja zna~ajna za rad Vije}a.

Èlanak 2.Vije}e se organizira na temelju odluke Promicatelja katoli~kog školstva u BiH (u daljem tek-

stu: Promicatelj), a radi na temelju pozitivnih propisa Katoli~ke crkve, dràve Bosne iHercegovine i ovoga poslovnika.

Èlanak 3.Ako neko pitanje nije ure|eno ovim poslovnikom, ure|uje se zaklju~kom Vije}a.

VRHBOSNA 1/2009 39

BK

BIH

Èlanak 4.Vije}e radi u sjednicama. Sjednice Vije}a saziva Promicatelj i u pravilu njima predsjedava

Promicatelj, a moè imenovati i drugu osobu da saziva i predsjedava sjednicama Vije}a.

Èlanak 5.Vije}e moè imati vlastiti pe~at. Veli~inu, oblik i sadràj pe~ata utvr|uje BK BiH svojom

odlukom.

Èlanak 6.Sjedište Vije}a je pri sjedištu BK BiH.

II. USTROJSTVO I NAÈIN RADA

Èlanak 7.Èlanove vije}a imenuje Promicatelj katoli~kog školstva a potvr|uje BK BiH na period od pet

godina s mogu}noš}u produènja. Prijedloge za imenovanje podnose Centri.Èlanstvo u Vije}u prestaje: istekom mandata, pismenim odreknu}em upu}enim predsjed-

niku odnosnoga tijela i njegovim prihva}anjem, trajnom sprije~enoš}u, opozivom Promicatelja,neopravdanim izostankom sa sjednica tri puta uzastopce.

Èlanak 8.Vije}e ima predsjednika, dopredsjednika, tajnika i do 12 ~lanova. Dopredsjednika i tajnika

bira Vije}e natpolovi~nom ve}inom glasova. Du`nost Predsjednika obnaša Promicatelj, a u nje-govoj odsutnosti dopredsjednik, odnosno Tajnik.

Èlanak 9.Predsjednik Vije}a (u daljem tekstu: Predsjednik) predstavlja Vije}e, sudjeluje u pripremi,

saziva i predsjedava sjednicama Vije}a, poti~e razmatranje pitanja iz djelokruga rada Vije}a,dogovara s dopredsjednikom i tajnikom na~in rada, skrbi o ostvarivanju programa rada, skrbi oostvarivanju prava i du`nosti ~lanova Vije}a, skrbi o odnosima i suradnji Vije}a, Centara iUtemeljitelja, skrbi o primjenjivanju ovoga poslovnika i daje naputke tajniku Vije}a za izvrša-vanje poslova i zadataka.

Èlanak 10.Dopredsjednik Vije}a (u daljem tekstu: Dopredsjednik) pomaè Predsjedniku u obnašanju

svih poslova i zamjenjuje ga kada je on sprije~en obnašati du`nost Predsjednika ili kada, ga onovlasti.

Èlanak 11.Tajnik Vije}a (u daljem tekstu: Tajnik) pomaè Predsjedniku u pripremanju, sazivanju i

vo|enju sjednica, osigurava vo|enje zapisnika sjednica Vije}a, skrbi o zapisnicima, odlukama iostalim materijalima Vije}a, skrbi o realiziranju odluka i zaklju~aka Vije}a, i o drugim poslovi-ma i zadacima odre|enim ovim poslovnikom. Kada je Tajnik sprije~en obnašati svoju du`nost,Predsjednik imenuje jednoga ~lana Vije}a da ga zamjenjuje.

Èlanak 12.Za odre|ena pitanja, Vije}e moè imenovati posebna povjerenstva. Predsjednik povjerenst-

va bira se iz redova Vije}a, a ~lanovi povjerenstva mogu biti i nastavnici centara i drugi vjerski,prosvjetni, ili javni djelatnici. Radom povjerenstva rukovodi predsjednik povjerenstva, predsje-dava sjednicama i podnosi izvješ}e Vije}u. Povjerenstvo prestaje s radom odlukom Vije}a.

40 VRHBOSNA 1/2009

BK

BIH III. PROGRAMIRANJE RADA VIJEÆA

Èlanak 13.Na po~etku mandata Vije}e donosi svoj petogodišnji program rada, a na po~etku školske

godine, godišnji program rada. Programom rada utvr|uju se poslovi i zadaci Vije}a, njihovsadràj, nositelji, rokovi i na~in provedbe.

Èlanak 14.Najzna~ajnija pitanja koja se programiraju jesu: pruànje stru~no-pedagoške potpore djelat-

nicima centara, poticanje kreativnosti u nastavnom i pedagoškom radu, utvr|ivanje iujedna~avanje standarda, normativa i kriterija nastavnog rada, razmatranje i ujedna~avanjenastavnih planova i programa, programiranje, pra}enje, mjerenje i vrednovanje nastavnograda, uvo|enje inovacija u nastavni i odgojni rad centara i sva druga pitanja koja se ti~uunapre|ivanja odgojno-obrazovnoga rada u centrima.

IV. SJEDNICE VIJEÆA

Èlanak 15.Vije}e radi u sjednicama. Sjednice Vije}a odràvaju se prema potrebi, a najmanje jedanput trom-

jese~no. Sjednice Vije}a saziva, njima predsjedava i predlaè dnevni red Predsjednik Vije}a.

Èlanak 16.Vije}e moè punova`no odlu~ivati ako je na sjednici nazo~na natpolovi~na ve}ina ~lanova.

Odluke Vije}a donose se javnim ili tajnim glasovanjem, natpolovi~nom ve}inom nazo~nih.

Èlanak 17.Dnevni red utvr|uje se na po~etku sjednice. Svaki ~lan Vije}a ima pravo predloìti da se

pojedino pitanje unese u dnevni red Vije}a. Dnevni je red usvojen kada ga prihvati ve}inanazo~nih ~lanova Vije}a.

Obavijest o sazivu sjednice treba dostaviti Tajništvu BK BiH, a u pozivu se mora nazna~itimjesto i vrijeme odràvanja sjednice. Poziv na sjednicu ~lanovima Vije}a mora biti upu}enbarem dvadeset dana prije sjednice i popra}en dnevnim redom a šalje ga generalni tajnik BKBiH.

Sjednicama Vije}a du`ni su prisustvovati svi ~lanovi.Predsjednik po potrebi moè zatraìti pomo} stru~njaka za odre|ena podru~ja. Stru~njaci,

koji nisu ~lanovi Vije}a, mogu sudjelovati na sjednicama Vije}a na poziv onoga tko njima pred-sjeda, ali bez prava glasa.

Èlanak 18.O radu sjednice Vije}a vodi se zapisnik. Zapisnik sadrì mjesto i vrijeme odràvanja sjednice,

po~etak rada, imena nazo~nih i odsutnih, dnevni red, tijek rada sjednice, donesene odluke,zaklju~ke ili preporuke i vrijeme završetka sjednice.

Èlanak 19.Prijedlog zapisnika, kojega vodi i sastavlja izvršni Tajnik, dostavlja se ~lanovima Vije}a,

najkasnije u roku 15 dana nakon odràne sjednice, a usvaja se na prvoj narednoj sjednici.Zapisnik se nakon primjedbi i sugestija usvaja ve}inom glasova nazo~nih ~lanova Vije}a.

Èlanak 20.Izvornik i usvojeni zapisnik ~uvaju se u uredu Vije}a. O ~uvanju zapisnika skrbi tajnik Vije}a.

VRHBOSNA 1/2009 41

BK

BIH

Èlanak 21.

Troškovi putovanja ~lanova Vije}a podmiruju se iz riznice BK BiH a laicima se dodaje naknada.

Èlanak 22.Kra}u obavijest za javnost o radu Vije}a mogu dati Promicatelj i Tajnik Vije}a.

V. ODNOS VIJEÆA I DRUGIH TIJELA

Èlanak 23 .Godišnji program rada Vije}a razmatra BK BiH. Na temelju programa rada BK BiH Vije}u

osigurava odgovaraju}a sredstva. Vije}e podnosi izvješ}e o svome radu BK BiH jednom godišn-je. BK BiH moè zatraìti od Vije}a rješavanje ili razmatranje i drugih pitanja koja su izvan pro-grama rada Vije}a, a ti~u se katoli~kog školstva.

Èlanak 24.Budu}i da je Vije}e stru~no-konzultativno i savjetodavno tijelo, o realizaciji odluka Vije}a

skrbi Promicatelj. Promicatelj moè zaustaviti svaku odluku za koju smatra da nije va`na ili dazna~ajno ne doprinosi unapre|ivanju odgojno-obrazovnoga rada u centrima.

Èlanak 25.Centri su du`ni sura|ivati s ~lanovima Vije}a i pruìti pomo} u ostvarivanju programa rada

Vije}a. Odluke Vije}a. postaju obvezuju}e za centre i djelatnike centara kada ih proglasiPromicatelj katoli~kog školstva.

Èlanak 26.Ovaj poslovnik je usvojilo Vije}e, a potvrdila ga BK BiH na redovitoj sjednici u Banjoj Luci,

dana 14. srpnja 2008. i istoga dana je stupio na snagu.

Mostar, 11. oùjak 2009.

Priop}enje s 45. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovi-ne odràla je od 9. do 11. oùjka 2009. u ku}isusreta “Emaus” u Bijelom Polju kod Mostarasvoje 45. redovno zasjedanje pod predsjedan-jem nadbiskupa metropolita vrhbosanskogkardinala Vinka Pulji}a. Osim ~lanova BK BiH,na zasjedanju su sudjelovali: hvarsko-bra~ko-viški biskup mons. Slobodan Štambuk, delegatHrvatske biskupske konferencije, biskup iz Fi-denze mons. Carlo Mazza, delegat Talijanskebiskupske konferencije, i biskup kotorskimons. Ilija Janji}, delegat Me|unarodne bisku-pske konferencije sv. }irila i Metoda sasjedištem u Beogradu.

Prvog dana zasjedanja s biskupima se sus-reo i apostolski nuncij u Bosni i Hercegovinimons. Alessandro D'Errico koji ih je upoznao sdosadašnjim radom Mješovitoga povjerenstvaza provedbu Temeljnoga ugovora izme|u Sv-ete Stolice i Bosne i Hercegovine. Biskupi su iz-razili zahvalnost za napore Apostolske nuncija-ture i svih ~lanova Povjerenstva te dali potporunjihovu nastojanju da što prije budu donesenii zaìve zakoni u skladu s Temeljnim ugovoromkoji su od posebne va`nosti ne samo za Crkvunego i za druge vjerske zajednice u zemlji.Pridruùju se pozivu nuncija D'Errica i pre-poru~uju vjernicima svojih biskupija da rad

Mješovitog povjerenstva podrè molitvom.Biskupi su, izme|u ostaloga, saslušali

izvješ}e kardinala Pulji}a s devetoga godišnjegzasjedanja predsjednika Biskupskih konferen-cija Jugoisto~ne Europe, odrànog od 3. do 7.oùjka 2009. u turskom gradu Iskenderunu natemu krš}anskog identiteta u multikulturnomi multietni~kom svijetu. Pozivaju sve ~lanovesvojih biskupijskih zajednica na molitvu zaCrkvu i krš}ane u Turskoj, zemlji prebogate kr-š}anske tradicije i povijesti, u kojoj krš}ani nidanas nemaju vjerske slobode. Zahvalni su zazaklju~ke i smjernice s toga susreta.

Razmatraju}i razne pozive na me|unarodnesusrete, biskupi su odlu~ili da mons. dr. MatoZovki} bude njihov delegat na Prvom susretuza dijalog s islamskim zajednicama koji }e seodràti u francuskom gradu Bordeauxu 27. i 28.travnja 2009.; dr. don Ante Pavlovi}, predstojnikTeološkog instituta u Mostaru, delegat na sim-poziju nacionalnih ravnatelja katehetskih uredaod 4. do 7. svibnja 2009. u Rimu. Pomo}ni bisk-up mons. dr. Pero Sudar bit }e delegat na susre-tu predsjednika komisija “Justita et Pax” europ-skih zemalja 8. i 9. lipnja u Zagrebu.

Biskupi su prihvatili prijedlog da se pri Vij-e}u za laike BK BiH osnuje Odbor za mlade teu tom duhu dali potrebne smjernice. Tako|ersu saslušali informacije o pripremama za Dru-gi susret hrvatske katoli~ke mladeì u BiH koji}e se odràti 9. svibnja 2009. u Livnu i 10. svib-nja u ùpama Banjalu~ke biskupije te na oso-bit na~in u banjalu~koj katedrali sv. Bonavent-ure o blagdanu bl. Ivana Merza. Pozivaju mla-de da se aktivno uklju~e u pripreme na osobitna~in prigodnim katehezama i molitvom kakobi njihovo zajedništvo na susretu bilo blagosl-ov za njih i za sve u ovoj zemlji. Posebno ih ra-duje dolazak mladih iz Hrvatske i drugih ze-malja za tu prigodu.

Biskupi }e svoj godišnji susret s ~lanovimaKonferencije viših redovni~kih poglavara i po-glavarica BiH odràti 29. travnja 2009. u Saraj-evu. Teme susreta bit }e u duhu “Godine sv.Pavla”, apostola naroda, koja se obiljeàva ucijeloj Crkvi. Kao izraz zahvalnosti ocima fra-njevcima za sve dobro što su ~inili i što ~ine, au povodu 800. obljetnice franjeva~kog pokre-ta, susret }e završiti Misnim slavljem u franje-va~koj samostanskoj crkvi na Nedàri}ima.

Biskupi su saslušali izvješ}a o radu tijekom2008. godine svih Vije}a i Komisije “Justitia et

Pax” te institucija povezanih s BK BiH. Izrazilisu zahvalnost svim vije}nicima i djelatnicimau institucijama za njihov doprinos te dali po-trebne smjernice za provo|enje predvi|enihprograma i inicijativa. Produèn je mandatGeneralnom tajniku BK BiH na sljede}ih petgodina. Biskupi su rasporedili predsjedanjevije}ima, a neka vije}a su reorganizirali.

Razmatraju}i inicijative u završnoj godiniTrogodišnje duhovne obnove katoli~kih obite-lji, zapo~ete na svetkovinu Presvetoga Trojstva2006. godine, biskupi su odobrili prigodni pla-kat kao i nacrt Obiteljskog molitvenika. Pono-vno poti~u katoli~ke obitelji da svakodnevnomole i redovito nedjeljom sudjeluju na euhar-istijskom slavlju vjerni~ke zajednice, kako biuistinu bile mjesto ra|anja i krš}anskog odgo-ja iz kojih }e nicati i duhovna zvanja.

Biskupi su ponovno izrazili zahvalnost Hr-vatskom Caritasu za pripremu ovogodišnjegTjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH.Zahvaljuju svim institucijama i ljudima koji }esvojom materijalnom i molitvenom potporompokazati svoje zajedništvo s katolicima i svimljudima u Bosni i Hercegovini.

I na po~etku ove godine biskupi su se osvr-nuli na ìvot Crkve u trenuta~nim društveno-politi~kim prilikama. Uo~en je zanemariv pov-ratak prognanih i izbjeglih katolika tijekom pr-ošle godine. Sa àloš}u su konstatirali da opa-da i broj postoje}ih vjernika u Vrhbosanskoj iBanjalu~koj dijecezi zbog neodrìvog opstan-ka i obespravljenosti Hrvata u BiH. Zabrinjavai pad nataliteta op}enito u Bosni Hercegovini.Posebno ih zabrinjava strah mladih pred `rtv-om i bijeg od ìvota što je vidljivo osobito kodonih koji bi mogli sklopiti brak, ali se izmi~uod ìvotne odgovornosti. U ovoj “Godini sv.Pavla” ponovno pozivaju sve ~lanove svojihbiskupijskih zajednica da sadašnje krizno sta-nje prihvate kao prigodu za još sna`nije osla-njanje na Krista uskrsloga koji je svojim dobr-ovoljnim prihva}anjem siromaštva i trpljenjapokazao put koji vodi u vje~ni ìvot. Konstati-raju}i da je trenuta~na gospodarska kriza nasvjetskoj razini u svojoj biti posljedica krizeduhovnih vrednota, ukazuju na potrebu da seu obitelji i društvu izgra|uje osje}aj odgovor-nosti za društveno dobro, ali i dobro budu}ihnaraštaja. Poti~u sve da se, u skladu sa svojomslu`bom i odgovornoš}u na svim razinama,zauzimaju za obranu i promicanje temeljnih

42 VRHBOSNA 1/2009

BK

BIH

VRHBOSNA 1/2009 43

BK

BIH

vrijednosti koje ~ovjeku i društvu daju potreb-no dostojanstvo.

Biskupi su 10. oùjka u mostarskoj katedraliMarije Majke Crkve slavili zajedni~ku Euharist-iju koju je predvodio kardinal Pulji}, a propovij-

edao kotorski biskup mons. Ilija Janji}. Na krajuMisnog slavlja nuncij D'Errico uputio je prigod-nu poruku i prenio blagoslov Svetoga Oca.

kta

44 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

Draga bra}o misnici, bra}o redovnici i sestreredovnice!


U vremenu kad se mnoge temeljne ljudskei krš}anske vrijednosti dovode u pitanje i naapsurdan na~in predstavljaju kao nešto nesta-bilno i promjenjivo, ovisno o èljama, koris-nosti ili ugodnosti, kad smo izloèni raznimnegativnim utjecajima koji su direktno iliindirektno usmjereni protiv ~vrstog i zdravogstava vjere i iskrenog ljudskog promišljanja irazlu~ivanja, du`nost mi je od Boga povjerenabdjeti nad pokladom vjere utemeljenom nadoga|aju Uskrslog Krista, te ga neiskvarenog ineoslabljenog, kao hranu koja daje ìvot vje-~ni, prenositi i pronositi u narodu Bo`jem po-ti~u}i na postojanu vjernost. Stoga vam, dragabra}o i sestre, èlim i ove godine uputiti neko-liko rije~i prigodom najve}eg krš}anskog blag-dana Uskrsa, dana koji uistinu jeste najve}e bl-ago naše vjere i na kojem po~iva vjera svakogkrš}anina, promišljaju}i o našem krš}anskomidentitetu u duhu i na primjeru svetog Pavla.Na to me potaknula završna kateheza o sv. Pa-vlu Svetoga Oca Benedikta XVI u kojoj Papa uzaklju~ku isti~e da “nadahnjivati se na njegov-om apostolskom primjeru i nauku bit }e stogapoticaj, ako ne i jamstvo, za u~vrš}ivanje krš-}anskog identiteta svakog od nas kao i za po-mla|ivanje cijele Crkve.

Pojam identitet ozna~ava istost, jednakostili istovjetnost. Identitet se najlakše prepozna-je na temelju odre|enih vanjskih ~ina, jer onošto u svojoj biti jesmo uvjetuje i kako ìvimo.Da bismo ga mogli u~vrstiti i tako pomladitiCrkvu potrebno je najprije iznova promislitišto je to krš}anski identitet, da li ga je mogu}ei kako ìvjeti i u našoj svakodnevnici ispunje-noj bezbrojnim bremenima problema, neizvje-snosti i nesigurnosti? Da li je i danas mogu}eothrvati se mnogim osobnim, nutarnjim isku-šenjima, poticanim iz izvora potrebe, èlje, tje-skobe i ko zna kojih sve još? Mi krš}ani, ili jošpreciznije - mi katolici ìve}i s drugima i drug-a~ijima sluìmo se i vanjskim znakovljem kakobi bili prepoznatljivi u izri~aju svoj katoli~kogidentiteta.

O pojmu krš}anskog identiteta najbolje

moèmo nau~iti od sv. Pavla. U Prvoj poslani-ci Korin}anima Pavao podsje}a vjernike da imje predao ono što je primio slave}i liturgiju uAntiohiji. Predao im je obred slavlja ve~ereGospodnje kojom se slavi spomen Isusovesmrti i uskrsnu}a. Prema tome glavni identitetsvakog krš}anina jest slavlje nedjeljne sveteeuharistije. Svjesnim i aktivnim slavljem oveeuharistije mi ~uvamo svoj krš}anski identitet.U ostale znakove krš}anskog identiteta svak-ako moèmo ubrojiti:

- Kri` kao znak i kao sadràj (posebno ta-mo gdje ìvimo s nekrš}anima npr. musliman-ima). Stavljamo ga na ulaz u dvorište ili na ku-}u, ili na raskrš}a, a posebno u obiteljskim do-movima da se prepozna prisutnost krš}ana.Groblja su s razli~itim krièvima, da se zna je likatoli~ko ili pravoslavno. Za vrijeme Osmans-kog carstva, krš}ani su urezivali na ruke kri`,kako bi se znalo, ako poginu da su krš}ani.

- Pobo`nost Mariji - kroz Marijanska svetiš-ta. Posebno je to prepoznatljivo u kriznim vre-menima, gdje ljudi traè utjehu. ~ak nam sepridruè i nekrš}ani. To vrijedi za podru~jagdje su protestanti i dr. Vrlo je uo~ljiva prisut-nosti Marijinog lika u obiteljskim domovimakao i u svim crkvama i kapelicama.

- Vjernost svetom Ocu ili Svetoj Stolici. Tunas posebno prepoznaju kao katolike, tamogdje smo zajedno s pravoslavnima ili drugimkrš}anima.

Kada putujemo nekim mjestima, obi~no suvjerski objekti simbol identiteta zajednice kojatu ìvi. Zato su u ratu i bili prvi na udaru vjer-ski objekti, kako bi se zatro trag vjerskog iden-titeta. S tugom moèmo konstatirati i zloupot-rebu znakovlja koje ~esto obeš~aš}uje identitetkrš}ana ili posebno katolika. Kada vidimo naprsima kri` prostitutki, ili dekoltiranih u las-civnim filmovima, onda nas boli zloupotrebakrià. Vidimo i to da oni koji nas èle uvrijedi-ti zloupotrebe baš kri`, kao što je slu~aj “raza-peta àba na kriù” itd. To se islamu ne smijedogoditi, jer }e oni reagirati i Zapad drš}e pr-ed njihovom reakcijom, ali }e i te kako obeš~a-stiti znakovlje krš}ana, a posebno katolicima:izrugivanje papinstva, biskupstva, sve}enstva,itd. Naàlost, proces desakralizacije, liberaliza-cije, i svih drugih izama ne libe se zloupotrebi

Nadbiskupova poslanica za Uskrs

VRHBOSNA 1/2009 45

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

svetoga, ili izrugivanje osje}aja identitetakrš}ana ili katolika.

U ovom pismu se èlim ograni~iti na lik sv.Pavla koji je zasigurno jedan od onih svjedokavjere i apostola krš}anskog identiteta, suvre-men svakom vremenu i prostoru, ~iji je ìvot,u prvom redu, najja~e svjedo~anstvo onogatko je i što je bio. Trenutak u kojem je nastaopotpuni preokret u Pavlovom ìvotu zbio se udobro nam poznatom susretu s Kristom naputu za Damask kako nam to donosi izvještajiz Djela Apostolskih (Dj 9). Od tog trenutkaKrist je postao razlog njegova ìvota i jedinamotivacija svega njegovog ustrajnog i ~esto vr-lo riskantnog apostolskog djelovanja. Od togtrenutka, od tog susreta s Uskrslim, Pavlov id-entitet je u prvom redu bio krš}anski identitetkoji se slobodno moè prevesti kao vjernost itotalna predanost Kristu, Raspetom i Uskrsl-om. Pavlovo obra}enje bilo je odva`no i bez-pridràjno usmjerenje ìvota prema Kristukako to i sam svjedoci pišu}i vjernicima u Fili-pima: “Sve gubitkom smatram zbog onog na-jizvrsnijeg ... da Krista steknem i u njemu sena|em... da upoznam njega i snagu uskrsnu}anjegova i zajedništvo u patnjama njegovim,ne bih li kako suobli~en smrti njegovoj, prispiouskrsnu}u od mrtvih” (Fil 3,8-10).

Sav napor Pavlovog vjerni~kog ìvljenja i pr-opovijedanja temelji se na doga|aju uskrsnogmisterija. Sv. Pavao to potvr|uje u svojoj prvojposlanici krš}anskoj zajednici u Korintu kad go-vori “Ako Krist nije uskrsnuo uzalud je propovi-jedanje naše, uzalud je i vjera naša!” (1Kor15,13). Na ove Pavlove rije~i mogli bismo nado-dati ako Krist nije uskrsnuo uzalud je ne samovjera naša nego cjelokupni krš}anski identitet,budu}i da je na vjeri u uskrsnu}e sve je drugoizgra|eno. No, Krist je uskrsnuo i zato nije bilouzalud ni Pavlovo trpljenje poradi vjere u usk-rsnu}e i u Uskrsloga (1 Kor 15,20), niti je uzaludnaša vjera i nada u istog Krista Spasitelja.

Koliko je Pavao bio uronjen u Krista i cije-lim svojim bi}em predan Kristu sam svjedo~i usvom pismu Gala}anima kad kaè: “ìvim, aline više ja, nego ìvi u meni Krist” (Gal 2,20).Dopustimo stoga i mi Kristu da on ima najja~iutjecaj na naš ìvot! Pavlov identitet bio jeIsus, s njim se poistovje}ivao, ne ostavljaju}iništa svoga nego ìve}i ono što je Isus ìvio.Ne kao da bi se Pavao stavljao na istu razinu sIsusom, nego kako bi pokazao da on ìvi zaKrista, da njegov ìvot pripada Kristu. I zato se

u nekoliko navrata, predstavljaju}i samog seberazli~itim zajednicama, i naziva “sluga” i “su`-anj” Isusa Krista (Rim 1,1; tim 1,1; Tit 1,1; Flm1,1). Kristova volja bila je i Pavlova volja. Kristje bio njegov Gospodin i Gospodar, za njega jeìvio, podnosio mnoga trpljena, koja u više odjedan put iznosi (Fil 4,12-14; 2 Kor 11,24-27), i knjemu hitio (Fil 3,14).

Stoga ne ~udi da Sveti Otac poziva upravona nasljedovanje sv. Pavla i njegovog primjerakrš}anskog ìvljenja i trpljenja, vjerovanja inadanja, radosti i borbe.

Moè zvu~ati preuzetno, dok s jedne stranehvali manjinsku krš}ansku zajednicu u Solunukoji ve} nasljeduju njegov primjer i koji su u ve-likim nevoljama prihvatili Rije~ s radoš}u DuhaSvetoga te postali primjer drugima vjernicima(1 Sol 1,6-10), s druge strane i sam Pavao pozivavjernike prvih zajednica da ga nasljeduju (2 Sol3,7.9; 1 Kor 4,16; 11,1; Fil 3,17). No to ~ini samozato jer on sam nasljeduje Krista (1 Kor 11,1), jerje svjedok da je Krista mogu}e nasljedovati, daje Krista mogu}e ìvjeti. O, kako ugodno djelobi Gospodinu bilo, kad bismo i mi bili vrijednipohvala koje je Pavao uputio mladoj i maloj, alinepokolebljivoj, zajednici u Solunu.

Ovi Pavlovi tekstovi nisu tek puki poziv ipoticaj biti samo moralni primjeri, nego pozivbiti ìvi Kristov preslik, biti drugi Krist. Svjedo-~iti krš}anski i katoli~ki identitet osobito danasi u sredini u kojoj ìvimo zna~i odva`no preu-zeti rizik te poput sv. Pavla posvjedo~iti sebi isvijetu: “Sve mogu u Onome koji me ja~a” (Fil4,13), a postojanost i pripadnost Kristu moranas ispuniti sigurnoš}u, mirom i radoš}u, jeršto je sada prolazi i nestaje a ono što je pred na-ma je vje~no, jer mi znamo da ukoliko smo naKristu utemeljeni i ako Krist ìvi u nama “Bogje za nas, tko }e onda protiv nas” (Rim 8,31).Ništa i nitko “ne}e nas mo}i rastaviti od ljubaviBo`je u Kristu Isusu Gospodinu našem” (Rim8,39), ni smrt ni ikoja druga protivština.

Drago bra}o i sestre, dok kao krš}ani ìvimome|u sugra|anima drugih vjera ili nacionaln-osti, mi èlimo biti svjedoci ljubavi Bo`je pre-ma svima ljudima. Pavao je napisao krš}animaRima koji su bili neznatna manjina u glavnomgradu carstva: “Ako je mogu}e, koliko je dovas, u miru budite sa svima ljudima!” (Rim12,18). Krš}anski identitet njegujmo nadahnu-ti Pavlovim primjerom i naukom. Bez obzirana naš broj u pojedinoj zemlji ili mjestu, mismo Crkva zato što se okupljamo na euharisti-

46 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

ju od koje Crkva ìvi. S Pavlom èlimo ostatiotvoreni prema drugima i druga~ijima ~uvaju-}i svoj identitet. Odvaìmo se stoga slijeditiovaj trajni primjer što nam ga ostavi sveti Pav-ao. Ne dajmo se obeshrabriti lošim primjerimaoko sebe. U vjeri valja ustrajati, a to moèmosamo ~vrsto prionuvši uz dobro u kojem smopou~eni, u kojem smo se osvjedo~ili, te prigr-livši drvo krià po kojem se jedino stiè k

spasenju, ka Uskrsu! Blagoslovljene Uskrsne blagdane, obilje

Bo`jeg milosr|a i snage Duha Svetoga za spr-emnost ustrajati i ostati stameni u ìvotnomsvjedo~enju onoga što vjerujemo èli Vam

Vinko kardinal Pulji}Nadbiskup vrhbosanski

Poziv na molitvu za mir u svetoj zemlji

Datum: 31. sije~nja 2009.Broj: 262/09

Nadbiskup vrhbosanski, uzoriti kardinal Vinko Pulji}, uputio je danas poziv svim sve}enici-ma u Nadbiskupiji da se sutra, u nedjelju, 1. velja~e na svim Svetim Misama moli za mir u Svetojzemlji.

Tu poruku je poslao iz Washingtona gdje se trenutno nalazi.“U cijeloj Crkvi je to predvi|eno danas, ali zbog ve}eg broja vjernika u~inimo to sutra i tako

budimo jedno s cijelom Crkvom koja se moli vapiju}i da Gospodin daruje svoj mir svim naro-dima”, poru~io je kardinal Pulji}.

Molimo pre~asne dekane da ovu poruku prenesu svim ùpnicima u Nadbiskupiji.

Uz zahvalu i pozdravMarko Zubak, kancelar

Dan posve}enoga ìvota - 2009U Vrhbosanskoj nadbiskupiji


PROGRAM

1. velja~e - BLAGOSLOV prostorija Sjedišta VRPP u BiH, Sarajevo, Kaptol 32, 16,00 sati

KLANJANJE Presvetom Sakramentu u sarajevskoj katedrali u 17,00 sati. Predvode |akoni Franjeva~ke teologije. Preporu~a se KLANJANJE u redovni~kim zajednicama

izvan Sarajeva u isto vrijeme.

SVETA MISA u katedrali u 18,00 sati, predvodi preuzv. biskup, Mons. Dr. Pero Sudar

2. velja~e - SVEÈANA SVETA MISA u katedrali u 10,30 sati, predsjeda Apostolski nuncij,Mons. Alessandro D'Errico (misni program na posebnoj brošuri od prošlih godina - boì}ne i dr. cpp)

VRHBOSNA 1/2009 47

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

SVE~ANA AKADEMIJA, Amfiteatar Franjeva~ke teologije, 15,30 sati sa slijede}im PROGRAMOM:

1. AVE MARIA, Offertorium De Commune Festorum BMV, izvodi Schola Cantorum franje-va~kih bogolsova Fraternitas, dirigira fra Anto Kova~i}

2. Pozdrav predsjednice UVRPP i provincijalke sestara “Sluàvki Maloga Isusa, s. Marina Pilji}3. PITANJE BOGA U CRKVI DANAS, predavanje dr. fra LukeMarkeši}a 4. OSTANI, ISUSE, od Nikole Šopa, recitira Denis Juri}, I.r. Franjeva~ke klasi~ne gimnazije i

sjemeništa u Visokom 5. MARIJA U @IVOTU SV. DOMINIKA, P. Pero Juri}, OP, Zenica6. O NAJSVETIJA, tradicionalna marijanske popijevka, pjeva grupa sestara7. Rije~ provincijala, fra Mije Dòlana8. IZVOR, Èedo Antoli}, pjeva VIS - Juki}9. AVE MARIA, Jacob Arcadelt (+1570), pjeva bogoslovski zbor “Fra Nenad Duji}”, dirigi-

ra fra Anto Kova~i}10. Završna rije~ biskupa mons. Dr. Pere Sudara

Bratsko druènje u samostanskoj blagovaonici

Mr. Luka Tunji}generalni vikar

Marko Zubak, kancelar

Sjednica ekonomskog vije}a vrhbosanske nadbiskupije

1/09. - petak, 20. oùjka 2009. u 15. sati

Datum: 2. velja~e 2009.Broj: 508/09

Ovim sazivam ~lanove Ekonomskog vije}a Vrhbosanske nadbiskupije na prvu redovnu sjed-nicu u ovoj 2009. Sjednica }e se odràti u prostorijama Ordinarijata u 15. sati. Ekonomskomvije}u priklju~ujem imenovanje Gen. Vikara mr. Luku Tunji}a.

Dnevni red:

1. Èitanje zapisnika s posljednje sjednice iz 2008. godine.2. Kako su ~lanovi ekonomskog vije}a Arhi|akoni, neka svaki preuzme preslike-prijepise

blagajni~kih dnevnika i knjige gradnje iz pojedinih ùpa te pripreme osvrt na iste.3. Ostala pristigla izviješ}a neka obradi pre~. Luka Tunji} i neka se prikaù na toj sjendici.4. Ekonom neka prikaè stanje blagajne Nadbiskupije, kao i poslovno djelovanje po poje-

dinim fondovima.5. Prikaz stanja imovine Nadbiskupije6. Razno.Zapisnik }e voditi vl~. Josip Kneèvi}, tajnikèle}i dobru pripravu za sjednicu i uspješan rad iskreno pozdravljam i èlim Bo`ji blagoslov!


Pre~. Marko Zubak, kancelar

48 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

Tijekom vo|enja ove mjesne Crkve od Svetog Oca sam zamolio samo jednom priznanjanekolicini sve}enika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, dodjelom naslova monsinjorata.

Sada osje}am da je vrijeme ponovno predstaviti Svetom ocu nekoliko imena iz PrezbiterijaVrhbosanske nadbiskupije da im podijeli po~ast monsinjorata. U èlji da dobijem što širi krugmišljenja i prijedloga, molim svakog ~lana sve}eni~kog vije}a da dostavi svoje prijedloge za kojesmatra da su zasluìli to priznanje od Crkve. Sve}eni~ko vije}e je senat mjesnom biskupu, pao~ekujem Vašu suradnju.

Moète predloìti tri kandidata s obrazloènjem zašto ih smatrate vrijednim tog priznanja.Odgovore o~ekujem do kraja velja~e 2009. godine.

U èlji za ozbiljnu i odgvornu suradnju iskreno Vas pozdravljam i èlim Vam obilje Bo`jegblagoslova!

Vinko kardinal Pulji}nadbiskup vrhbosanski

Svim ~lanovima sve}eni~kog vije}a Vrhbosanske nadbiskupije


Odluka da sve}enici grade ùpnu crkvu svetog Mihaela Arkan|ela u Staroj Gradišci

Broj: 597/09 Datum: 17. oùjka 2009.

Biskupi HBK na redovnom zasjedanju u Šibeniku 14. listopada 2008. godine ponovno su raz-matrali i donijeli odluku da sve}enici zajedni~ki svojim prilozima pomognu izgradnju ùpnecrkve svetog Mihaela Arkan|ela u Staroj Gradišci. To je na spomen sve}enika - zatvorenika kojisu 19948. godine morali rušiti tu crkvu, dok su nedu`ni tamnovali u tom strogom zatvoru komu-nisti~ke vlasti. Toj akciji je dodatni bio poticaj Ivan Pavao II. da sa~uvamo spomen na sve onekoji su u bilo koje vrijeme dali hrabro, pa i mu~eni~ko svjedo~anstvo za vjeru i Crkvu.

Kako su i neki sve}enici iz Bosne i Hercegovine tamnovali u tom zloglasnom komunisti~komzatvoru, te su neki i bili sudionici tih muka kada su natjerani rušiti crkvu, smatram da je va`nobiti solidaran u ~uvanju spomena na svjedoke vjere. Zato pozivam sve}enike Vrhbosanske nad-biskupije da svoj prilog ~im prije dostave u Ekonomat, bilo osobno bilo preko Dekana, kako bise moglo ta sredstva proslijediti preko Ordinarijata.

Tu odluku smo mi biskupi prihvatili na zajedni~kom zasjedanju BK BiH i HBK u Zagrebu 16.sije~nja 2009. godine a ponovo potvrdili na 45. redovnom zasjedanju BK BiH u Mostaru 10.oùjka 2009. godine.

U ovom nastojanju ~uvanja spomena na one koji su se ugradili u ìvot vjere i Crkve, kao i na izr-az našega zajedništva i solidarnosti, pozivam na prikupljanje osobnih priloga sve}enika za tu akciju.

Uz izraze zajedništva u Gospodinu, sve srda~no pozdravljam i na sve zazivam obilje Bo`jegblagoslova!



VRHBOSNA 1/2009 49

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

Uobi~ajeno je da Posvetu ulja i obnovu sve}eni~kih obe}anja obavljamo u VrhbosanskojPrvostolnici na Veliku srijedu, kako bi sve}enici mogli Sveto Trodnevlje u miru i dostojanstvenopripraviti i proslaviti.

Ovim izraàvam iskrenu dobrodošlicu na Misno slavlje i Posvetu ulja na Veliku Srijedu, 08.travnja 2009. Valja ponijeti albu i bijelu štolu, a po~etak sv. Mise je u 10,30.s. Nakon Svete Miseje podjela svetih ulja, pa }ete se pobrinuti bilo osobno ili preko dekana da svaka ùpa imapotrebna sveta ulja.

Taj dan obiljeàvamo i Dan Papinskih misijskih djela sv. Petra, pa sve}enici daruju svoj prilogza školovanje sjemeništaraca u misijskim zemljema. Svoj prilog moète osobno dati ekonomuili preko Dekana svoga dekanata.

Svima je poznato da smo po~eli izgradnju Sve}eni~kog doma. Nadamo se da }emo mo}iposlije Svete Mise obaviti obred blagoslova kamena temeljca toga zdanja.

Nakon blagoslova kamena temeljca Sve}eni~kog doma, bit }e bratski zajendi~ki ru~ak uBogosloviji.

Radujem se zajedništvu u Euharistijskom slavlju, kao i ostalim doga|anjima, te Vas iskrenopozdravljam zazivaju}i na sve Bo`ji blagoslov!



Obnova sve}eni~kih obe}anja i posveta ulja

Sarajevo, Velika Srijeda 08. travnja 2009.

Datum: 17. oùjka 2009.Broj: 598/09

XV. sabor prezbiteraVrhbosanske nadbiskupije

Sarajevo, srijeda 22. travnja 2009.


Iako je unešen termin Sabora prezbitera Vrhbosanske nadbiskupije za ovu godinu, ipak jošjednom upu}ujem poziv. Ovim pozivam na Sabor prezbitera Vrhbosanske nadbiskupije, dije-cezanske i redovni~ke, u srijedu 22. travnja 2009. godine.

Po~etak je u Dvorani Pavla VI. u Bogosloviji u 10,30.s. Po~injemo s Tre}im ~asom. Nakon toga}e Ordinarij uvodnu rije~ re}i. Glavno predavanje }e imati prof. Dr. Fra Ivan Dugandì}. Kakoove godine imamo dvostruko obiljeàvanje: Godina sv. Pavla i 800.ta obljetnica franjeva~kogpokreta, predava~ }e objediniti ove dvije teme, i kao franejvac i kao bibli~ar.

Ušla je u svijest obaveza našeg susreta. Tako|er se stvara i svijest pismene isprike, ako posto-ji utemeljen razlog koji ispri~ava dolazak.

Radujem se našem suretu i zajedni~kom radu, te sve pozdravljam i na sve zazivam obiljeBo`jeg blagoslova!

Vinko kardinal Pulji}Pre~. Marko Zubak, kancelar Nadbiskup vrhbosanski

50 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

Današnji Petrov nasljednik, Benedikt XVI. je izabran za Papu 19. travnja 2005. godine. Kakoje taj dan nedjelja, zato }emo posebno taj dan uz sva druga slavlja posebno uklju~iti našumolitvu za Svetog Oca, ali i izraziti javno svoju vjernost i odanost, što je obiljeàvalo našuhrvatsku i katoli~ku povijest na ovim prostorima.

Pozivaju}i na molitvu za Svetoga Oca na Papin dan iskreno sve pozdravljam i na sve zazivamobilje Bo`jeg blagoslova!



Papin dan u 2009.

Nedjelja, 19. travnja 2009.


Svibanjske pobo`nosti u ozra~ju Pavlove godine i osamstote obljetnice pokreta svetog Franje


Kao svake godine, tako i ove godine Svibanjske pobo`nosti Majci Bo`joj zapo~injemo shodo~aš}em u Gospino svetište u Olovu. Zato }emo Misnim slavljem u Olovu 1. svibnja u 11.s.otvoriti svibanjsku pobo`nost. Neka ova svibanjska pobo`nost posebno bude nadahnutaGodinom svetog Pavla i Osamstotom obljetnicom franjeva~kog pokreta. Kao što je sav Gospinìvot obiljeèn Utjelovljenjem i ro|enjem te cjelokupnom osobom Isusa Krista, tako je i u ìvotusvetog Pavla i svetog Franje u središtu bio Isus Krist. Mi nismo vjera knjige nego osobe u Isusaraspetog, umrlog i uskrslog. Zato neka nas Marija povede k Isusu da nam oja~a vjera, raàrikrš}anska ljubav i utvrdi nada.

Nije posebno potrebno poticati i pozivati da se u svim našim ùpama odràvajuSvibanjske pobo`nosti, jer one su itekako zaìvjele, samo èlim potaknuti da se što boljepriprave i odràvaju na korist duša. Pobo`nost Mariji obiljeàva naš identitet katoli~ki na ovimprostorima.

Neka vas prati zagovor Blaène Djevice Marije i Bo`ji blagoslov, te vas srda~no poz-dravljam.



VRHBOSNA 1/2009 51

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

Nakon što je Profesorsko vije}e Vrhbosanske katoli~ke teologije 16. velja~e 2009. usvojiloEti~ki kodeks studenata Vrhbosanske katoli~ke teologije i Pravilnik o ustroju radnih mjesta,ovim u skladu s ~l. 6. Statuta VKT dajem suglasnost na spomenuti Eti~ki kodeks studenataVrhbosanske katoli~ke teologije i Pravilnik o ustroju radnih mjesta.

Neka ovi Pravilnici doprinesu zdravom intelektualnom i moralnom ìvotu i raduVrhbosanske katoli~ke teologije, kao i svih studenata i profesora ove Ustanove.

Uz srda~an pozdrav i blagoslovVinko kardinal Pulji}

nadbiskup vrhbosanski i veliki kancelar VKT


VRHBOSANSKA KATOLI~KA TEOLOGIJAJosipa Stadlera 5BIH-71000 SARAJEVODr. Sc. Zdenko Spaji}, dekan

Predmet: Odobrenje Eti~kog kodeksa studenata VKT iPravilnik o ustroju radnih mjesta


Pontifikali u prvostolnici vrhbosanskoj u 2009. godini


1. 1. sije~nja - u 10,30.s. - Nova Godina - Marija Bogorodica - Dan mira;2. 6. sije~nja - u 10,30.s. - Bogojavljenje;3. 2. velja~e - u 10,30.s. - PRIKAZANJE GOSPODINOVO - Svije}nica - Dan posv. ìvota;4. 14. oùjka - u 11,30.s. - Susret ùpskih ekonomskoih vije}a;5. 21. oùjka - 11,30.s. - Susret ùpskih pastoralnih vije}a;6. 5. travnja - 10,30.s. - CVJETNICA - NEDJELJA MUKE7. 8. travnja - 10,30.s. - Posveta ulja i obnova sve}eni~kih obe}anja;8. 9. travnja - u 18.s. - Misa ve~ere Gospodnje;9. 10. travnja - u 18.s. - Obredi Velikog Petka;10. 11. travnja - u 23. s. - Vazmeno bdijenje;11. 12. travnja - u 10,30.s. - USKRS 12. 25. travnja - u 10,30.s. - Susret Crkvenih zborova;13. 2. svibnja - u 10,30.s. - MINISTRANSTKO ZBOROVANJE;14. 31. svibnja - u 10,30.s. - DUHOVI - krizma u katedrali;15. 11. lipnja - u 10,30.s. - TJELOVO:16. 21. lipnja - u 10,30.s.- PROSLAVA SRCA ISUSOVA - Naslovnik katedrale i nadbiskupije;17. 29. lipnja - u 10,30.s. - sv. Petar i Pavao - sve}eni~ko re|enje;18. 11. kolvoza - u 18.s. - Zadušnica za pokojnog nadbiskupa Marka Jozinovi}a;19. 14. rujna - DAN VRHBOSANSKOG CARITASA

52 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

20. 1. studenog - u 10,30.s. - SVI SVETI;21. 3. studenog - u 18.s. Zadušnica za pokojne nad/biskupe, sve}enike i redovnike/ce;22. 22. studenog - u 10,30.s. - KRIST KRALJ;23. 29. studenog - u 10,30.s. - |akonsko re|enje;24. 8. prosinca - u 10,30.s. - BEZGRJEŠNO ZAÈEÆE BDM.;25. 13. prosinca - 10,30.s. - Nedjelja Caritasa ;26. 24. prsinca - u 24.s. - BO@IÆNA POLNOÆKA;27. 25. prosinca - u 10,30.s. - BO@IÆ;28. 31. prosinca - u 18.s. - ZAHVALNICA.

Kada je u katedrali Pontifikalna Misa onda se ne slavi na podru~ju katedralne ùpe u to vri-jeme ni jedna sv. Misa, iznimka je Boì}na polno}ka, jer tada katedrala ne moè sve primiti.Ujedno se o~ekuje izraz crkvene komunitarnosti s mjesnim biskupom koncelebracija sve}enikakoji mogu sudjelovati s podru~ja grada Sarajeva i dijecezanskih i redovni~kih.

Ovo su predvi|eni Pontifikali, ukoliko ne iskrsne neka viša sila. Tako|er u pojedinimizvanrednim zgodama slavljenja Pontifikalnih Misa u katedrali, naknadno }e se javiti.

Uz iskreni pozdrav na sve zazivam obilje Bo`jeg blagoslova!Vinko kardinal Pulji}

Nadbiskup vrhbosanskiPre~. Marko Zubak, kancelar

Dostavlja se svim ùpskim uredima, redovni~kim zajednicama i crkvenim institucijama uSarajevu!

Te~aj priprave za brakU vrhbosanskoj nadbiskupiji za 2009.


Na susretima ùpnika po dekanatima u više navrata pitano je o organiziranom te~ajupriprave za brak po dekanatima. U dogovoru s imenovanim koordinatorima vl~. ŠimomMarši}em i vl~ Josipom Lebom nudimo Vam mogu}e termine.

- Seminar bi bio tematski koncipiran kao i dosadašnji seminari o krš}anskom braku sa sli~nimsastavom tima;

- Ne bismo strogo odredili termine po dekanatima, nego }emo predloìti sljede}e termine zakoje se pojedini dekanati ili više dekanata mogu odlu~iti u dogovoru sa koordinatorima:

o 7. oùjak 2009. god, o 14. oùjak 2009.god.,o 21. oùjak 2009. god, o 28. oùjak 2009. god, o 25. travnja 2009. god, - Ukoliko bude potrebe za više termina, ili prva dva budu prerano mogu}e je dogovoriti s

koordinatorima druge termine;- Glede financiranja seminara za to bi se trebao pobrinuti dekanat ili više dekanata koji èle

odràti te~aj. Oni su du`ni osigurati: 500 KM za predava~e (5x100) i 200 KM za organizacijsketroškove tima (prijevoz i organizacija);

- Svaki dekanat ili više dekanata mogu timu ponuditi i stru~njaka sa odre|enog podru~ja koje-ga koordinator potvr|uje, te se na taj na~in umanjuju i troškovi te~aja;

VRHBOSNA 1/2009 53

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

- Prijedlog da šesto predavanje za koje je bilo predvi|eno da ga odrì pastoralni djelatnik saterena, ako to nije mogu}e mogli bi odràti polaznici te~aja obiteljskog savjetovanja.

Prijave i termine trebate dogovarati s koordinatorima Te~aja.

U nadi da }ete prihvatiti ovaj prijedlog srda~no Vas pozdravljam i blagoslivljam.

Vinko kardinal Pulji},Nadbiskup vrhbosanski


Neke upute za primanje starokatolika u puno zajedništvo Katoli~ke crkve

(Posebno vrijedi za Tuzlanski dekanat)


U našoj Nadbiskupiji na podru~ju Tuzlanskog dekanata nalazi se zajednica Starokatolika, kojisu odijeljeni od punog zajedništva Katoli~ke crkve. U posljednje vrijeme brojni èle stupiti upuno zajedništvo, te je potrebno zauzeti zajedni~ki stav i slijediti iste odredbe, kako bi olakšalivjernicima tu èlju primanja u puno zajedništvo Katoli~ke Crkve.

1. Sakramenat krštenja u Starokatoli~koj zajednici Katoli~ka crkva smatra valjanim. Ukolikobi postojala utemeljena moralna sumnja da je sakrament valjano podijeljen, ili dokaz da je izdandokument o krštenju a da uop}e osoba nije krštena, tada treba podijeliti krštenje, odnosno,krstiti pod uvjetom. Tu kod krštenja trebaju isti uvjeti kao kod svakog krštenja odraslih, s timda treba pastoralno razborito pristupiti s poukom i pripravom na sakramente inicijacije odraslih.

2. Za ostale sakramente treba vjernike ostaviti u dobroj vjeri “in bona fide”, kao što su sakra-menti potvrde i vjen~anja. Posebno treba jasno re}i da je vjen~anje dvoje krštenih nekatolikavaljano pred slu`benikom crkve njihove zajednice. Ukoliko je jedna strana katoli~ka, a drugastarokatoli~ka, treba isto vrednovati taj sakramenat. Kada je krizma u pitanju, treba vidjeti je lipodijeljena, onda ne postavljati to pitanje (osim ako bi se radilo o kandidatu za sve}eništvo, tadabi trebao uvjetno primiti svetu krizmu). Ina~e ostaviti u dobroj vjeri “in bona fide”, da je val-jano.) Ukoliko osoba koja stupa u puno zajedništvo s Katoli~kom crkvom nije primila krizmu,taj sakrament treba, uz najnu`niju pouku, podijeliti prigodom prijema u puno zajedništvo. Zatu prigodu Zakonik crkvenoga prava daje ovlast podijeliti sakrament potvrde ùpniku iliovlaštenom sve}eniku koji tu osobu prima u puno zajedništvo(usp. kan. 883, 2), ukolikoOrdinarij mjesta podjelu toga sakramenta nije sebi pridrào (usp. kan.. 863).

3. Obavezno sa~uvati dokumenat o primljenom krštenju i ostalim sakramentima, ako posto-ji takav dokumenat. Ubiljeìti u posebnu knjigu prelaznika sa potpunim podacima i u Stanjeduša ili kartoteku ùpnu. Uskoro }emo izdati drugu knjigu Primljenih u puno zajedništvo -knjigu prelaznika, jer je dosadašnja manjkava.

4. Ukoliko se ne moè dobiti krsni list ili se isprepli}u poteško}e, koje bi ljude ogor~ilo, onda

54 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

uz potrebne podatke dvojice svjedoka i kuma ako postoji, i ùpnikovo mišljenje, zamolitiOrdinarijat za oprost od pridonošenja krsnog lista.

5. Potrebno je svaki slu~aj promatrati pastoralno pjedina~no, a po potrebi posavjetovati se sOrdinarijatom.

Daje se na znanje i ravnanje uz srda~an pozdrav i Bo`ji blagoslov!

Vinko kardinal Pulji}Marko Zubak, kancelar Nadbiskup vrhbosanski

Svim ùpama Vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Ujedna~eno popunjavanje Crkvenih matica i Prijepisa


Zbog neujedna~enog popunjavanja crkvenih Matica i Prijepisa istih ovim odre|ujem da: 1. Svaka rubrika bude to~no ispunjena. “ùpnik je duàn obaviti upis u matice bez

odga|anja”- (Pravilnik o crkvenim maticama)2. Na po~etku Matice ili Prijepisa stoji: Puni naziv ùpe ili ùpnog ureda s protokolarnim bro-

jem, zatim naziv Matice, svezak, stranica i broj, te pe~at i potpis ùpnika. 3. Neka se Matice pišu trajnom (dokument) tintom.4. Sve informacije koje imamo treba upisati, makar rubrike i ne traè, jer je svaki podatak

dragocijen.5. Podatke o smrti obavezno je upisati u MU i u MK ili javiti ùpi krštenja te upisati urud`beni

broj i datum pod kojim je obavijest poslana. Tako|er je potrebno upisati uzrok smrti.6. Kod vjen~anja, treba uz MV obavezno upisati i u MK ili javiti ùpi krštenja, ako je stranka

iz druge ùpe te napisati: Obavijest o sklopljenoj ènidbi poslana ùpi krštenja (broj i datum).7. Ako u nekoj godini nije bilo krštenja, vjen~anja ili sprovoda, u Prijepisu to treba napisati. 8. Kod predaje Prijepisa ùpnik je duàn uzeti potvrdu iz kancelarije da je sve u redu!9. U prilogu uzorak pravilnog Prijepisa matica.

Opširnije o vo|enju crkvenih matica pogledati Pravilnik o crkvenim maticama i uredskimknjigama (Vrhbosna 4/90 str. 10)

Uz zahvalu svima onima koji revno vode crkvene Matice i Prijepise, srda~no pozdravljam iblagoslivljam

Vinko kardinal Pulji},Nadbiskup vrhbosanski


VRHBOSNA 1/2009 55

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

56 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

“Pouzdajemo se u Boga ìvoga” (1 Tm 4:10)

Nakon nezaboravnog iskustva zajedništva i molitve na Susreta hrvatske katoli~ke mladeè u Ko-mušini 2007. godine, radosno vas pozivam na slavlje 38. Dana mladih naše nadbiskupije u Gospinosvetište u Komušinu na Kondìlo 30. svibnja 2009. godine. pod geslom: “Pouzdajemo se u Boga ì-voga” (1Tm 4:10). Kako bismo se što bolje organizirali i pripremili za taj doga|aj i dali svoj dopri-nos da ga u~inimo plodnim i blagoslovljenim za ~itavu našu dijecezu donosimo najprije:

Okvirni program hodo~aš}a:

Petak, 29. svibnja 2009:

20:00 - sv. Misa22:00- Molitveno bdjenje

Subota, 30. svibnja 2009:

9:00 - kratko pokorni~ko bogoslu`je te mogu}nost za sakrament pomirenja

10:00 - polazak procesije na brdo Kondìlo, sveto misno slavlje (predvodi Vinko kardinalPulji}, nadbiskup vrhbosanski) i povratak ùpskoj crkvi

14:00 - duhovno-kulturni program (završetak oko 17:00 )

U skladu s tim odre|enjem:

1. neka ùpnici i ostali pastoralni djelatnici odgovorni za pastoral mladih na vrijeme oglase,pozovu i pripreme mlade na ovo hodo~aš}e te organiziraju prijevoz na razini ùpe ili dekanata;

2. podsje}am ùpnike da je Komušina-Kondìlo dijecezansko Gospin svetište te da jehodo~aš}e mladih obvezatni dio pastoralnog plana naše nadbiskupije;

3. neka se svi sve}enici-hodo~asnici spremno i bez oklijevanja stave na raspolaganje za poje-dina~no slavlje sakramenta pomirenja koje }e biti u ùpskoj crkvi izme|u 9:00 i 10:00; za vrijememisnog slavlja u Kondìlu o~ekujem da ispovijedaju sve}enici iz Usorskog dekanata, jer oniimaju mogu}nost sti}i u vlastite ùpe slaviti svetu misu;

4. ove godine }emo ponovno organizirati i molitveno bdijenje koje }e po~eti u petak u 20:00 satiu ùpnoj crkvi u Komušini; mladi koji se odlu~e do}i neka ponesu sa sobom vre}e za spavanje;

5. sve}enici koji èle koncelebrirati na Kondìlu neka sa sobom ponesu vlastito misno ruhobijele boje;

6. ove godine u prinosu darova, molitvi vjernika, te ministranti }e biti mladi iz Tuzlanskogdekanata. ùpnici ùpa iz kojih mladi sudjeluju neka na vrijeme priprave svoje mlade za tuslu`bu; poèljno je da oni budu u narodnoj nošnji svoga kraja;

7. po povratku procesije s Kondìla mladima }e prema mogu}nosti biti ponu|en jednostavanobrok dobrotom naših sponzora i dobro~initelja;

8. u duhovno-kulturnom programu koji po~inje u 14:00 sati mogu sudjelovati svi koji se

38. Dan mladih nadbiskupije vrhbosanske

Komušina-Kondìlo, 30. svibnja 2009.

Datum: 18. 03. 2009.Broj: 603/09

VRHBOSNA 1/2009 57

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

unaprijed najave u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II, Gata~ka 18,Sarajevo, tel. 033 766 225 ili preko email: [email protected]; prijave se primaju do 25.svibnja (uklju~ivo),a prijave na licu mjesta ne}e se uzimati u obzir;

9. duhovno-kulturni program zamišljen je prije svega kao koncert duhovnih i drugih sklad-bi; prema tome, mogu se prijaviti bendovi, pjeva~ke grupe i sli~no; prijavu za sudjelovanje utom programu moè izvršiti jedino ùpnik ili ùpski vikar, a prijavljuje se precizan sadràj pro-grama koji se kani izvoditi (npr. to~ne nazive i vrstu skladbi);

10. u okviru duhovno-kulturnog programa biti }e proglašeni autori najboljih literarnih ilikovnih radova (prema natje~aju objavljenom u Katoli~kom tjedniku), kojima }e biti uru~enenagrade;

11. budu}i da je ovo prije svega molitveno-pokorni~ko hodo~aš}e kojemu je cilj produbiti iu~vrstiti naše vjerni~ko zajedništvo, voditelji hodo~asni~kih grupa neka priprave mlade zadoli~no ponašanje, u skladu sa svetoš}u mjesta i doga|aja;

12. o~ekujem da se |akoni i bogoslovi obiju bogoslovija i sjemeništarci obaju sjemeništauklju~e u ovo hodo~aš}e te se nesebi~no stave na raspolaganje za pomo} i suradnju;

Naše 38. dijecezansko hodo~aš}e mladih Gospi Kondìlskoj i sve hodo~asnike stavljam podnjezinu zaštitu i zagovor, uvjeren da }e Majka Kristova i naša izobilno posredovati svima namapotrebne milosti i tako nam dati snage suo~avati se sa svakodnevnicom.

Uz srda~ne pozdrave svima rado podjeljujem svoj pastirski blagoslov.

Vinko kardinal Pulji} nadbiskup vrhbosanski


Novi peèat ùpe sv. Ivana Krstitelja Travnik

58 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

U Nadbiskupskom ordinarijatu Vrhbosans-kom u Sarajevu odràni su susreti ùpnikaVrhbosanske nadbiskupije po dekanatima odsrijede 4. velja~e do subote, 21. velja~e ove go-dine. Na susretima u kojima su sudjelovaligotovo svi ùpnici predsjedao je uzoriti kardi-nal Vinko Pulji}, nadbiskup vrhbosanski, po-mo}ni biskup dr. Pero Sudar ili generalni vikarmr. Luka Tunji}, uz nazo~nost arhi|akona,kancelara i ekonoma Nadbiskupije. U uvod-nom razmatranju koje je priredio kardinalPulji} pod naslovom: “Naša odgovornost -vjernost i pouzdanost” Nadbiskup je, koriste}isnagu biblijske rije~i, potaknuo sve}enike naduhovnu i materijalnu odgovornost premaùpnim zajednicama koje predvode. “Biblijskarije~ koja opisuje naš zadatak, rekao je Na-dbiskup, jest upravitelj i nadglednik. Iz togaizvire i naš autoritet jer je to naša odgov-ornost, jer nam je Gospodar svega to povje-rio.” Za uzor svima je stavljen sv. Pavao koji odupravitelja traì da budu vjerni. (Usp. 1 Kor4,2). Bez obzira koliko smo primili, istaknuo jeNadbiskup, naš je zadatak biti vjerni akoèlimo ~uti Kristove rije~i: “Valjaš slugo dobri ivjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogim }ute postaviti.” (Mt 25, 14-16). U nastavku jeNadbiskup istaknuo kako je va`no biti po-u~ljiv i znati se savjetovati, a najbolji savjetnikjest Rije~ Bo`ja, zatim ljudi koji me ljube i poz-naju Boga, suradnici i osobe koje nas iskrenovole. U društvu “relativne iskrenosti” va`no jeimati ìvotnu iskrenost utemeljenu na Bogu iBibliji, poru~io je svima Nadbiskup.

U drugom dijelu ùpnici su iznosili sta-tisti~ke podatke i stanje u ùpama pod vidompastoralnih ostvarenja u ùpama na raziniPavlove godine i godine Biblije. ùpnici suizrazili zabrinutost nad sve ve}im mortalite-tom u ùpama i još uvijek seljenjem ~itavihobitelji iz Bosne, ~ak i u ve}inskim hrvatskimkrajevima sve je manji broj vjernika. Brojneùpe po prvi puta u svojoj povijesti imaju neg-

ativan prirodni priraštaj. Veliki razlog tomujest sve ve}i broj nezaposlenih, veliki broj neu-datih i neoènjenih mladi}a i djevojaka, porastdroge i kriminala.

Što se ti~e školstva izobrazba je niska, aškolstvo u mnogim krajevima podijeljeno ineorganizirano, dok se studenti mahom nevra}aju u BiH. Unato~ teškim prilikama ùpni-ci pokušavaju o~uvati svoja stada, ulijevati imsnagu i pouzdanje kroz sakramente i Bo`juporuku. Tako je prisutnost Bo`je rije~i - Biblijau obiteljima zadovoljavaju}a, a mnogi suùpnici pokrenuli akciju ~itanja i nabavljanjaBiblija te ìvotopisa sv. Pavla u ~ijoj se godininalazimo. Za tu je prigodu nadbiskup Pulji} uve}ini dekanata odredio crkve za dobivanjepotpunoga oprosta.

U svim dekanatima organizirat }e se zajed-ni~ka hodo~aš}a, ispovijedi i molitve te se nas-tojalo zajedni~kim usuglašavanjem pastoralanadi}i neujedna~enosti i ispraviti krive prakse.ùpnici Derventskog, Sutješkog, Bugojanskog,èpa~kog, Ramskog i Sarajevskog dekanatapredlagali su imenovanje novog dekana kojeje nakon toga uslijedilo. Nadbiskup je pred-loìo da se u tijeku obiljeàvanja Godine sv.Pavla kroz korizmu sve~ano organizira ~itanjeposlanica sv. Pavla, a gdje je to zgodno i “Bib-lijska sijela” po obiteljima. ùpnici Sarajevskogdekanata su dogovorili organizirano ~itanjesvih Pavlovih poslanica po ùpama, gostuju}ijedni drugima. Nad/biskupi su zahvalili ùpn-icima za nesebi~no sluènje i svaku ugra|enu`rtvu i trud te ih pozvali da unose pozitivanduh bude}i svjetlo i nadu me|u vjernicima.Zaklju~eno je da ovo jest teško vrijeme ukojem ìvimo, ali nije i najteè kroz koje je našnarod prošao te da }e s vjerom u Boga i sprem-noš}u na `rtvu u obiteljima i Crkvi opstati inadìvjeti i ovo teško vrijeme, kao što je to~esto ~inio kroz svoju povijest.

Marko Zubak

@upnici Vrhbosanske nadbiskupije razmijenili pastoralna iskustva

VRHBOSNA 1/2009 59

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

Draga bra}o Misnici!

Proces proglašenja blaènim sluge Bo`jeg dr. Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbisku-pa, nas sve obvezuje, u prvom redu sve}enike, redovnike i redovnice, što bolje upoznati vjerni

Svim ùpama Vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Proces proglašenja blaènim sluge Bo`jeg nadbiskupa dr. Josipa Stadlera


Susret mladih u Livnu

Prot. br.13/09 Sarajevo, 27 sije~anj 2009. godine

Poštovani ùpni~e,Susret hrvatske katoli~ke mladeì organizira se po drugi put u Bosni i Hercegovini i odràt }e se

09. i 10. svibnja 2009. godine u Livnu, pod geslom “Korake nam upravljaj putovima dobra i mira”.Nadbiskupijski centar za pastoral mladih “Ivan Pavao II” organizira zajedni~ki odlazak na

susret za sve mlade iz Vrhbosanske nadbiskupije.Kotizacija za sudjelovanje na Susretu hrvatske katoli~ke mladeì u Bosni i Hercegovini iznosi

2 KM .Nadbiskupijski centar za pastoral mladih “Ivan Pavao II” }e tiskati majice i kape za sve

sudionike susreta, ali o troškovima cijene prijevoza koja uklju~uje i promotivni materijal i koti-zaciju bit }ete naknadno obavješteni.

Informacije o susretu kao i prijave mogu}e su svaki radni dan od 08:00 do 16:00 sati na brojtelefona 033 766 225 i na web stranici www.mladicentar.org. do 20 travnja 2009. godine.

Napominjemo da sve ùpe iz Vrhbosanske nadbiskupije trebaju izvršiti prijavu prekoNadbiskupijskog centra za pastoral mladih “Ivan Pavao II”, neovisno da li }ete putovati u našojili u vlastitoj organizaciji.

Ovom prigodom šaljemo Vam i promotivni CD na kojemu je himna susreta kako bi se mladiiz vaše ùpe mogli što bolje pripraviti za susret.

Iskren pozdrav i svako dobro u Gospodinu,dr. Šimo Marši}ravnatelj Centra

Okvirni program Susreta hrvatske katoli~ke mladeì u Livnu Subota, 9. svibnja 2009. godine:12.00. - okupljanje oko samostana na Gorici u Livnu

- predprogram13.00. - Kri`ni put; Sv. Misa17.00. - Koncert i odlazak mladih hodo~asnika u obitelji Banjalu~ke biskupijeNedjelja, 10. svibnja 2009. godinePredstavljanje skupina mladih po ùpama Banjalu~ke biskupije, te sudjelovanje na euharis-

tijskim slavljima

60 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

Gospodin mi dade jezik vješt

8. travnja: Velika srijeda

Èitanja: : Iz 50,4-9a; Ps 69,8-10.21b-22.31 i 33-34; Mt 26,14-25.

Èitanje: Iz 50,4-9aÈitanje Knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vještda znam rije~ju krijepiti umorne.

Svako jutro on mi uho budida ga slušam kao u~enici.

Gospodin Bog uho mi otvori:ja se ne protivih niti uzmicah.

Le|a podmetnuh onima što me udarahu,a obraze onima što mi bradu ~upahu,

i lica svojeg ne zaklonihod pogrda ni od pljuvanja.Gospodin Bog mi pomaè,

zato se ne}u smesti.Zato u~inih svoj obraz ko kremen

i znam da se ne}u postidjeti.Blizu je onaj koji mi pravo daje.

Tko }e se pravdati sa mnom?Nek se suo~i sa mnom!

Tko je protivnik moj u parnici?Nek mi se pribliì!

Gle, Gospodin Bog mi pomaè,tko }e me osuditi?

Rije~ Gospodnja

Pripjevni psalam: 69,8-10.21b-22.31 i 33-34

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine,ti me usliši u vrijeme milosti

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,i stid mi pokri lice.

Tu|inac postadoh bra}ii stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoji poruge onih koji se rugaju tebi

padoše na me.

~ekao sam da se tko saàli nada mnom, ali ga ne bi;

i da me tko utješi, ali ga ne na|oh.

puk naše Nadbiskupije s ovim velikanom Crkve. Potrebno je upoznati vjernike s njegovim ìvo-tom i djelovanjem, razlozima koji su nas ponukali pokrenuti proces za proglašenje blaènim tekako bi svi koji mu se mole osjetili njegov zagovor i pomo}.

Radi toga svake godine osmi u mjesecu se posve}uje slugi Bo`jem Stadleru i organizira se narazli~ite na~ine. Ove godine Stadlerovi dani }e se obiljeàvati u svakoj ùpi i zajednici našeNadbiskupije.

U Vrhbosni br. 4/2008 godine na str. 252-260 su izašli pripremljeni materijali koji vam mogupomo}i u pribliàvanju Sluge Bo`jega našim vjernicima.

Za svaki osmi u mjesecu }ete na vrijeme dobiti pripremljene materijale koje }ete prenijetivjernicima na na~in koji smatrate najprikladnijim. Šteta bi bila da tako bogata riznica njegovaìvota i djelovanja ostane nepoznata današnjim vjernicima koji su na svoj na~in baštinici njego-va duha, dobrote i poniznosti.

Neka nam u tome pomogne boànsko Srce Isusovo i zagovor Blaène Djevice Marije.Nadamo se da }e zagovor nebeskih zaštitnika i naše molitve i slugu Bo`jeg Stadlera u što skori-je vrijeme pridruìti blaènicima Crkve.

U toj nadi Vas iskreno pozdravljam i blagoslivljam


VRHBOSNA 1/2009 61

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

U jelo mi ù~i umiješaše,u mojoj me è|i octom napojiše.

Bo`je }u ime hvaliti popijevkom,hvalit }u ga zahvalnicom.

Gledajte, ubogi, i radujte se,nek vam oìvi srce, svima koji Boga traìte.

Jer siromahe Gospodin ~uje,on ne prezire suànja svojih.

Poklik prije evan|elja:

Zdravo kralju naš: ti se jedini saàli nad našim lutanjima.Evan|elje: Mt 26,14-25.~itanje svetog evan|elja po MatejuU ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zv-

ani Juda Iškariotski, po|e glavarima sve}eni~-kim i re~e: “Što }ete mi dati i ja }u vam ga pre-dati.” A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka.16Otada je traìo priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristu-piše u~enici Isusu i upitaše: “Gdje ho}eš da tipripravimo te blaguješ pashu?” On re~e: “Iditeu grad tomu i tomu i recite mu: 'U~itelj veli:Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashusa svojim u~enicima.'” I u~ine u~enici kako imnaredi Isus i priprave pashu.

Uve~er bijaše Isus za stolom s dvanaestori-com. I dok su blagovali, re~e: “Zaista, kaèmvam, jedan }e me od vas izdati.” Silno oàloš-}eni, stanu mu jedan za drugim govoriti: “Danisam ja, Gospodine?” On odgovori: “Onajkoji umo~i sa mnom ruku u zdjelu, taj }e meizdati. Sin ~ovje~ji, istina, odlazi kako je o nje-mu pisano, ali jao ~ovjeku onomu koji predajeSina ~ovje~jega. Tomu bi ~ovjeku bolje bilo dase ni rodio nije.” A Juda, izdajnik, prihvati i re-~e: “Da nisam ja, u~itelju?” Re~e mu: “Ti kaza.”

Rije~ Gospodnja

Nagovor:Dva puta smo ~uli prorokovu rije~: “Go-

spodin Bog mi pomaè”, a ljudsko nam iskust-vo opet kaè: “Pomozi sebi, pa }e ti i Bog pom-o}i?!” Teško je modernom ~ovjeku vjerovati iuzdati se samo u Bo`ju pomo}. Zapravo onmisli kako je dobro uzdati se u Bo`ju pomo} ida je to uredu kada Bog pomaè, ali bi on uzto èlio imati i malo odškrinuta vrata za vlasti-ti trud. Mislim da je takav ~ovjekov stav dobar,pa ~ak i ispravan, jer nije u skladu s Bo`jomvoljom, samo sjediti prekriènih ruku, dangu-

biti i ~ekati na Bo`ji dar, da ti kruška padne sa st-abla kako bi utaìo glad. Ali, ipak, vjerujem kakoBog, kao “pomo}nik spreman u nevolji”, nijesamo suradnik u našim djelima gdje bi se nje-gova pomo} o~itovala u nekakvoj zajedni~kojsuradnji s našim ~inom. On je ljubav, pa iz lju-bavi pomaè i onda kada osobno nisam ni dos-tojan njegove pomo}i.

Sluga Bo`ji Josip Stadler s punim je pouzd-anjem vjerovao da je Bog velik i on je onaj koji~ini velika djela, a ne mi. “Gospodin Bog mipomaè!”

Stadler se svesrdno trudio na svim podru~j-ima da stvori nešto u ovoj zemlji. Ulagao je svesvoje snage, svoje vrline, brojne talente i neu-mornu radinost da to sve stvori. Jednom mu jejedan prijatelj, uvidjevši Stadlerovu smjelost ipoduzetnost, rekao: “Ali preuzvišeni, nije li topreviše? Toliko planova, a financije ...?”

- “Ma vidi ga! Prijatelju dragi, ne govorimoli svaki dan kod svete mise i u molitvi ~asoslo-va: 'Adjutorium nostrum in nomine Domini,qui fecit coelum et terram?' Jesi li ~uo, moj br-ate: Koji je stvorio nebo i zemlju!? Ono što miplaniramo samo su sitnice, a da to ne bi mogaonapraviti Onaj koji je stvorio nebo i zemlju!”

Nadbiskup Stadler nije bio pla~ljiv ~ovjekkad bi u svojoj bolesti bio suo~en s tjelesnimbolima, ali je ipak bio “~ovjek suza”. Stadlerpoznaje suze raskajanog srca, suze kao izrazsu}uti s Isusom patnikom, jer u nutrini svojeduše osje}a i èli s Isusom i njegovom àlos-nom majkom Marijom proplakati zbog nji-hovih boli. Tu su i suze utjehe, zahvalnosti i ra-dosti zbog osje}aja kako je Bog s njim, kaoonaj koji mu pomaè u svemu.

O Stadlerovim suzama svjedo~i njegovtajnik Antun Buljan koji zapisuje:

Èesto sam gledao Nadbiskupa kako pla~e u svojimtjeskobama. Jednom je to bilo upravo pred sve~aniobjed. Kasnije kod stola na njegovu licu ni traga odduševnih tjeskoba. Isti smješak, isto ljubazno ruko-vanje, isti humor koji je uveseljavao sustolnike.Kasnije sam ga pitao:

- “Kako moète tako brzo sakriti svoju àlost ibiti veseli?”

- “Brate moj, nije li dovoljno što ja patim, pa zarda i drugima pokvarim radost?”

Kada biste ga god pitali: “Kako ste?”, uvijek biodgovarao: “Izvrsno!” Drugom bi zgodom rekao:“Mi smo siromašni, Bog je bogat! On je davao, dajei davat }e.”

62 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

Stadler je imao bezgrani~no pouzdanje uBoga. Tajnik Buljan piše kako je ~esto s nadbis-kupom u njegovoj sobi molio brevijar (jutarn-ju, ve~ernju i pove~erje). On svjedo~i kako seprilikom molitve zapaàlo da se glas nadbisk-upa Stadlera pri kraju molitve “Tebe Boga hv-alimo” polako mijenjao, te je nekako pobjedo-nosno, pouzdano i silno u laganom tempu izg-ovarao rije~i: “U Tebe se, Gospodine, uzdam: oda ne budem posti|en dovijeka!”

I Stadler nije bio posti|en. Naàlost, ni izd-aleka nije mogao ostvariti sve svoje ideje, pos-ebno zbog toga što mu se u ostvarivanju zam-išljenih projekata suprotstavljala austrougars-ka politika koja za to nije imala dovoljno slu-ha, pa je išla drugim putevima koji su je kona-~no vodili u propast. Da je austrijska diploma-cija bila proèta njegovim duhom, onda bi i ju-`noslavensko pitanje bilo riješeno samo posebi mirnim putem i ne bi bilo povodom razo-rnom svjetskome ratu i propasti Monarhije.Kada je slom došao, onda je ve} bilo isteklo vr-ijeme ovozemnoga ìvota nadbiskupa Stadle-ra kojega se tek tada po~elo pravo cijeniti, ka-da je ve} bilo prekasno.

Mi smo u Velikome tjednu kada razmišlja-mo o Kristovom otkupiteljskom djelu, njegov-oj muci i smrti na kriù, te njegovim slavim us-krsnu}em, pobjedom nad grijehom i smr}u.Gospodin pomaè pravedniku. Tu se u ovomVelikome tjednu nalazi i naša prilika, da u svojponiznosti priznamo svoju ljudsku ograni~en-ost, svoju nemo}. Svaki }e ~ovjek koji put zap-asti u takvu situaciju, gdje mu ni vlastiti trudne}e biti od koristiti, pa }e mu preostati samopogled u nebo. U tome slu~aju priznati vlasti-tu nemo}, zna~i iznova se suo~iti s Bo`jom mi-

loš}u i njegovom svemo}nom spremnoš}u danam pomogne. Upravo se u tome nalazi i por-uka nade Velikoga petka dok stojimo pred vra-tima proslave Gospodnjega uskrsnu}a.

Molitva vjernika:Pomolimo se Ocu nebeskom, koji je poslao

svoga Sina, Isusa Spasitelja, da nas mukom ismr}u na kriù otkupi i prenese u svoje nebe-sko kraljevstvo.

- O~e nebeski, ti nas tješiš u svakoj nevolji,daj da poštujemo i vjerni~ki slavimo spasitelj-sku muku tvoga Sina Isusa, molimo Te.

- O~e nebeski, tvoj nam je Sin dao svoje Tij-elo za hranu i Krv svoju za pi}e istinsko: daj danas svako jelo podsje}a na Isusa, koji je postaohrana našim dušama, molimo Te.

- O~e nebeski, koji si nam poslao svoga Du-ha Tješitelja: daj nam da osjetimo njegovu na-zo~nost me|u nama da moèmo gajiti prijate-ljstvo s Isusom Spasiteljem, molimo Te.

- O~e nebeski, tvoj je Sin za nas podnio mu-ku na kriù: daj da i mi imamo snage pretrpje-ti nepravdu jer smo grješnici i jer je Isus nedu-àn trpio za nas, molimo Te.

- O~e nebeski, tvoj je Sin osjetio nepravdu,zatajenje i izdaju onih koji su bili s njime: nedopusti da nepravda zavlada svijetom i da ije-dan od otkupljenih postane izdajica našegaOtkupitelja, molimo Te.

Poslušaj naše molitve, Gospodine Boè i O~enebeski, i daj da nas slavljenje muke Isusove os-lobodi od zla i osposobi za pravi krš}anski ìvot.To te molimo po Kristu, našem Gospodinu, kojis tobom Bogom Ocem u jedinstvu Duha Sveto-ga ìvi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Srce isusovo, izvore sve utjehe

8. lipnja: Ponedjeljak desetoga tjedna kroz godinu

Èitanja: 2 Kor 1,1-7; Ps 34,2-9; Mt 5,1-12

Èitanje: 2 Kor 1-7Po~etak Druge poslanice svetog Pavla apostola

Korin}animaPavao, po volji Bo`joj apostol Krista Isusa, i

brat Timotej: Crkvi Bo`joj u Korintu sa svima

svetima u svoj Ahaji. Milost vam i mir od Boga,Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našegaIsusa Krista, Otac milosr|a i Bog svake utjehe!On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i

VRHBOSNA 1/2009 63

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utje-hom kojom nas same tješi Bog. Jer kao što suobilate patnje Kristove u nama, tako je poKristu obilata i utjeha naša. Bili mi nevoljamapritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; biliutješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: dastrpljivo podnesete iste patnje koje i mi pod-nosimo. I tako je stamena nada naša o vamajer znamo: kao što ste zajedni~ari patnja takoste i utjehe.

Rije~ Gospodnja

Pripjevni psalam: 34,4-9

Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin

Blagoslivljat }u Gospodina u svako doba,njegova }e mi hvala biti svagda na ustima!Nek se Gospodinom duša moja hvali:nek' ~uju ponizni i nek' se raduju!

Veli~ajte sa mnom Gospodina,uzvisujmo ime njegovo zajedno!Traìo sam Gospodina, i on me usliša,izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se,da se ne postide lica vaša.Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga ~uje,izbavlja ga iz svih tjeskoba.

An|eo Gospodnji tabor podièoko njegovih štovalaca da ih spasi.Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin:blago ~ovjeku koji se njemu utje~e!

Aleluja: Prikloni mi srce propisima svojim, Boè,i Zakonom me svojim obdari.

Evan|elje: Mt 5,1-12Èitanje svetog evan|elja po Mateju

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo,uzi|e na goru. I kad sjede, pristupe mu u~e-nici. On progovori i stane ih nau~avati:

“Blago siromasima duhom:njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago oàloš}enima:oni }e se utješiti!

Blago krotkima:oni }e baštiniti zemlju!Blago gladnima i èdnima pravednosti:oni }e se nasititi!Blago milosrdnima:oni }e zadobiti milosr|e!Blago ~istima srcem:oni }e Boga gledati!Blago mirotvorcima:oni }e se sinovima Bo`jim zvati!Blago progonjenima zbog pravednosti:njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i

prognaju i sve zlo slaù protiv vas!Ta progonili su tako proroke prije vas!”Rije~ Gospodnja

Nagovor: Zašto nam je potrebna Bo`ja utjeha? Zato

što teìmo za puninom ìvota, a ìvimo stalnos nekim osje}ajem praznine u srcu. Zato štosmo pozvani na puninu, a stalno se spoti~emoo krhotine vlastitoga ìvota. Sveti Ivan svje-do~i o Isusu kako od punine njegove svi mi pr-imismo, i to milost na milost. Bog nam dajesvoju utjehu da nas dopuni kako bismo stiglido punine Bo`je milosti. “On nas tješi u svakojnašoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevoljimogli tješiti onom utjehom kojom nas sametješi Bog”. Pavao kaè da nam je ta utjehapotrebna u našim nevoljama, u temeljnom lju-dskom iskustvu ograni~enosti, u tjeskobi...

Sluga Bo`ji Josip Stadler ukazuje na Srce pr-eljubljenoga Bo`jega Sina koje je izvor sve utje-he. Zato poziva sve: “I ja, tako|er, bra}o moja,razvijam zastavu i traìm da se skupa s pukompod njom okupimo. Na toj zastavi blista SrceIsusovo, istina trnjem okrunjeno, ali iz njegana sve strane izbijaju plamenovi ljubavi, pla-menovi koji saìù sve što je grješno, a našasrca zapaljuju ljubavlju. Na toj zastavi stoji nat-pis: Ljubav prema Bogu sve do prezira sebe ...Skupljajmo se pod tom zastavom jer }emo podnjom spasiti sebe, a i druge dovesti do spasen-ja... Gle, ja najmanji od svoje bra}e, iako nedos-tojan prebivati u Srcu svoga Gospodina, aliipak od njega pozvan, polaèm sebe, svojubra}u i narod cijele Vrhbosanske nadbiskupijeu njegovo Presveto Srce... Ovim proglašujemda je od danas Srce Isusovo glavni zaštitnik iglavni patron ove Nadbiskupije. O kako jedobro i ugodno boraviti u Isusovom Srcu!”

Stadler cijeloga svoga ìvota neumornoradi na širenju pobo`nosti Presvetomu SrcuIsusovu, u kojemu je sam nalazio ujehu kakobi i on mogao tješiti druge. U svome je ìvotuod djetinjstva morao mnogo toga propatiti.Prerano je izgubio roditelje, odrastao u siro-maštvu, školovan i odgajan ljubavlju dobro~-initelja, pa kada je sam bio u prilici da moèpruìti pomo} drugima, imao je otvoreno srceza one kojima je utjeha bila potrebna. Stadlerje znao da samo prava krš}anska ljubav moèdjelotvorno ublaìti bijedu u svijetu, za štomoderni humanizam usprkos svemu onome ušto se zaklinje, nije kadar, jer mu nedostajeono što Stadler isti~e na zastavi Srca Isusova:Ljubav prema Bogu koja ide tako daleko, ~akdo prezira sebe. Ta ljubav nu`no vodi do ljub-avi prema ~ovjeku. Da bi netko ljubio, trebanajprije dopustiti da sam bude od Boga lju-bljen: “Ljubavlju vje~nom ljubim te, zato tisa~uvah milost” (Jr 31,3). A sv. Ivan ukazuje štozna~i ljubiti: “Dje~ice, ne ljubimo rije~ju i jezi-kom, ve} djelom i istinom” (1 Iv 3,18), a sv. To-ma }e re}i: “Dobro je uvijek konkretno”. Ljub-av je konkretna. Ljubav nije slijepa, nego ljub-av ima o~i da uo~i stvarno stanje bli`njega.

Nadbiskup Stadler imao je o~i za bli`nje unevolji, zato se i trudio u pronalaènju na~ina iputova da organizira i proširi krš}anski karitas,jer je to po njegovu uvjerenju jedino sredstvoda se konkretno pomogne ~ovjeku. On je samu tome prednja~io svojim primjerom, zato suga siromasi u Sarajevu i prozvali ocem sirotinje.

Odmah je po dolasku u Sarajevo, u dvoriš-tu ku}e koju je bio unajmio za stanovanje, pos-tavio drvenu baraku u kojoj je davao brojnojsirotinji za ru~ak toplo jelo. Sam bi sa svojimtajnikom u vrijeme objeda išao k njima i s nji-ma ljubazno razgovarao. Kasnije je u susjed-noj ku}i za tu svrhu unajmio nekoliko soba.Na kraju je i hodnik u njegovoj ku}i bio punsiromaha za vrijeme ru~ka.

Stadleru je pred o~ima bio ~ovjek koji je tre-bao utjehu, pomo}, a on bli`njega u nevoljinije razlikovao, nego je pomagao svima, kakokatoliku tako i nekatoliku. Jedan ìvotopisacpiše kako je neki stari musliman rekao: “Ja samu svome ìvotu upoznao samo dvojicu sveta-ca, fra Jakova Balti}a i nadbiskupa Stadlera, tr-e}ega nisam vidio.”

Nadbiskupu su dolazili siromasi na vrata,posebno na po~etku mjeseca, jer su znali da on

tada prima svoju skromnu pla}u. Nakon što bisvojim slugama predao potrebni iznos zasvoje uzdràvanje, preostali bi novac podijeliosiromasima. A kada mu je jednom došao nekisiromašni student i zamolio ga za pomo}, re-kao mu je: “Ne}ete mi vjerovati, ali nemam ni-šta više.” No nije ga otpremio bez i~ega, negoga je odveo svome tajniku te je od njega posu-dio novac koji je zatim dao studentu. Kaù daje to ~esto obi~avao ~initi.

Jedan je kanonik jednom upozorio nadbis-kupa da zaklju~a svoju sobu kada odlazi iz njejer se po njegovim hodnicima šulja klate` sva-ke vrste. Na to mu je on uzvratio: “Šta mi im-aju ukrasti? Novca nemam a knjige mi sigurnone}e uzeti.”

Jednom je pripovijedao: “Kad sam bio prof-esor teologije u Zagrebu, nosio sam talar od 80kruna, a sada mi sestre sašiju talar od 38 krunai još mi na nj prišiju crvenu dugmad. Kad je ta-lar iznošen, ja im ga poklonim da od njega pr-ave haljinice za siromašnu djecu.” Godinamaje, tako|er, pio neko jeftinije vino kako bi i utome uštedio nešto za svoje drage siromahe.

Stadler je imao pred o~ima primjer Isusa Kr-ista. U njegovom se ~ovjekoljublju doga|a utje-ha. U njegovu nam srcu progovara Bog: Ljubimte, drag si mi, vaàn si mi jer sam dao za tebe ve-liku cijenu. Idem s tobom, pa kada prolaziš i do-linom smrti, ja sam s tobom, zla se ne boj.

Molitva vjernika:

Pomolimo se Gospodinu, izvoru sve utjehei darovatelju nebeskih blaènstava. Recimozajedno:

Srce Isusovo, izvore sve utjehe, smiluj nam se!

- Gospodine, ispuni Crkvu svoju blaènstv-ima, molimo Te.

- Daruj strpljivost i utjehu svima koji trpe,molimo Te.

- Ne uskrati radosti onima koji su u tvojojslu`bi, molimo Te.

- Daj da ljudi cijene one koji rade uuslu`nim djelatnostima, molimo Te.

- Neka naši pokojnici na|u milost u tvomepremilostivom Srcu, molimo Te.

Gospodine, primi naše molitve i budinagrada svima koji ti se utje~u, koji ìviš ikraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

64 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

VRHBOSNA 1/2009 65

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

Stadlerova molitva presv. Srcu Isusovu za Bosnu

“O presveto Srce Isusovo, ti ljubiš sva bi}akoja postoje i ne mrziš ni jedno koje si stvorio,jer ništa što bi bilo vrijedno tvoje mr`nje nisistvorio i pozvao da postoji. Zaštiti, o slatki Isu-se, zaštiti svoju Bosnu. Kako bi išta, o presvetoSrce Isusovo, opstalo ako ti to ne}eš? Stoga, opreslatki Isuse, ne prepusti Bosnu, baštinu

svoju, sramoti da njome narodi vladaju. Sjetise, o presveto Srce Isusovo, što nas je snašlo,pogledaj i vidi našu bijedu. Zašto da svijetpita: Gdje je Bog njihov? O presveto Srce Isu-sovo, ti sve ~uvaš, jer sve je tvoje. O, Gospod-ine, ti koji ljubiš duše, ~uvaj Bosnu, jer tebi pri-pada i ne prepusti svoje baštine sramoti da nebi narodi rekli: Gdje je Bog njihov?”

Priredio Dr. Pavo Juriši}

Upute i sugestije za pripravu XII. Ministrantskogzborovanja Vrhbosanske nadbiskupije

Sarajevo, subota 2. svibnja 2009.

Broj: 580/09Datum: 13. 03. 2009.

Slu`benim dopisom broj 1485/2008 od 10.12. 2008. Nadbiskup vrhbosanski je najavioXII. Ministrantsko zborovanje naše Nadbisku-pije. Zbog “vrlo pozitivnih iskustava, posebnood strane ministranata” on je zada}u pripravepovjerio posebnom odboru i zaduìo ga za or-ganizacijske poslove.

Budu}i da se ni jedan pastoralni projekt nemoè uspješno realizirati bez dobre i cjelovitepriprave, odbor sa svoje strane poziva vl~. ipre~. gospodu ùpnike i dekane, upravu Bog-oslovije i bogoslove te upravu Katedrale i KŠCSv. Josip u Sarajevu da ovom pastoralnom zad-atku posvete dostatnu pa`nju i pruè mu pot-poru. U tu se svrhu ovdje donose slijede}e up-ute i sugestije:

I. Programski sadràji i priprava:

1. @upnici }e pruìti priliku sudionicima mi-nistrantskog zborovanja za pojedina~no sak-ramentalno pomirenje u vlastitim ùpama.

2. Me|u sudionike ùpnici mogu uklju~iti i~lanove drugih liturgijskih grupa (~ita~i,pjeva~i…), ali valja paziti na dob i uzrast: nekato ne budu mala djeca i odrasle osobe.

3. Dva su osnovna dijela zborovanja: liturgi-jski (procesija i sve~ano misno slavlje) te kul-turni i sportsko-rekreacijski. (Ministranti nose

vlastito ministrantsko ruho)4. Lijepo je i korisno da u liturgijskom dije-

lu programa do|e do izraàja naša lokalna i k-rajevna raznolikost ali i naše jedinstvo u Kris-tu. Zbog toga dekani trebaju predvidjeti i nekesudionike koji kao predstavnici dekanata uliturgiji vrše posebne slu`be (o tome konkret-nije u odlomku Prijavljivanje).

5. Za prinos darova dekani }e predvidjetiprikladan dar koji na neki na~in simbolizirakraj iz kojeg dolazi.

6. U drugom dijelu programa, koji je dijel-om natjecateljski a dijelom revijalni, mogu ak-tivno sudjelovati samo uredno i pravodobnoprijavljeni pojedinci i skupine. Prijavljivanje jezada}a ùpnika i dekana.

7. Tema kviza znanja je SV. PAVAO - APOS-TOL NARODA. Kao što znadete teku}a godi-na je posve}ena Sv. Pavlu. èlja je da se svi uzr-asti vjernika naše Nadbiskupije što bolje upoz-naju s Apostolom naroda, kako bi svi zadobilimalo više apostolskog àra u našem poslanju.Zato }e kviz biti o sv. Pavlu, prije obra}enja,poslije obra}enja, apostolska putovanja, posla-nice, nešto iz njegova ìvotopisa itd. Tako|er uGodini sv. Pavla u Vrhbosanskoj nadbiskupijièlimo potaknuti ministrante da bolje upozna-ju i zavole Bibliju kao Bo`ju poruku i kao kul-turno blago.

66 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

8. I ove godine predvi|amo mogu}nost gla-zbenoga ili scenskog nastupa, koji je revijaln-og a ne natjecateljskog karaktera. Tako }e zbo-rovi, solisti, folklorne ili dramske skupine mo}idrugima pokazati ono najbolje iz svoga reper-toara. U obzir dolaze zborne ili solisti~ke skla-dbe, ske~evi, recitali, plesovi, pantomima…).

II. Propozicije za sudjelovanje:

9. U natjecateljskom dijelu programa mogusudjelovati samo djeca ~etvrtog, petog, šestog,sedmog i osmog razreda osnovne škole (nemla|i ni stariji).

10. U malonogometnom turniru sudjelujepo jedna ekipa iz dekanata i to ona koja se zafinale plasirala bilo razigravanjem na razinidekanata bilo me|usobnim dogovorom ùpn-ika u dekanatu.

11. U kvizu znanja i stolnom tenisu sudjelu-ju unaprijed prijavljeni predstavnici ùpa (pojedan natjecatelj).

12. Glazbeni i scenski prilozi }e se odvijatiistovremeno dok traju natjecanja u kvizu, ma-lom nogometu i stolnom tenisu. Stoga je vrije-me trajanja nastupa za svaku prijavljenu ùpu7 minuta.

III. Prijavljivanje sudionika:

13. @upnici prijavljuju vlastitom dekanu uk-upni broj sudionika iz svoje ùpe, imena na-tjecatelja za kviz i stolni tenis te da li }e nastu-piti u glazbeno-scenskom programu ili ne}e.

14. Dekan prijavljuje organizatoru po je-dnog predstavnika dekanata za ministriranje iza prinos darova kao i dar koji se prinosi u mi-snom slavlju.

15. Dekan tako|er prijavljuje natjecateljskuekipu za mali nogomet. Iz prijave treba bitijasno da li je natjecateljska ekipa sastavljena izviše ùpa ili samo jedna ùpa zastupa dekanatte koja je to ùpa.

16. Za svaku ùpu iz svoga dekanata te zadekanat u cjelini dekan popunjava posebniobrazac (dostavljen samo dekanima) i dostavl-ja ga organizacijskom odboru na porti Bogosl-

ovije osobno (Sve}eni~ki sabor 22. travnja!) ilina faks 033/212-937 do 25. travnja uklju~ivo.

17. Va`na napomena: ekipe i pojedinci kojine budu unaprijed prijavljeni ne}e sudjelovatiu natjecateljskom dijelu programa!

IV. Neke tehni~ke napomene:

18. Ministranti izlaze iz autobusa kod kated-rale (na semaforu), autobusi odlaze na prikla-dno parkiralište (najbolje mogu}nosti su iza Vij-e}nice - na Bentbaši - i kod hotela Holiday Inn)

19. Ministrante }e kod katedrale do~ekatibogoslovi i upu}ivati prema Bogosloviji.

20. Manji automobili mo}i }e se parkirati naparkiralištima izme|u katedrale i kurije (park-irno mjesto se pla}a!); nema mogu}nosti par-kiranja u krugu KŠC.

21. Autobusi na odlasku mogu preuzeti mini-strante na istom ili na drugom prikladnom mje-stu, prema dogovoru s voza~em i vo|om puta.

22. Dobro je upozoriti ministrante na uljud-no ponašanje (psovke, bacanje sme}a uokolo,uništavanje inventara, dobacivanje prolaznici-ma, nekulturno ponašanje u trgovinama… sunaša dosadašnja loša iskustva).

Nadam se da }ete se dràti ovih uputa i su-gestija koje sluè svima nama, kako bi i ovogo-dišnje ministrantsko zborovanje prošlo bezve}ih propusta.

Lijepa je to prigoda da se ministranti iznaše Nadbiskupije susretnu, mole, igraju, dru-è… Nadam se tako|er da }e im i ovaj susretpomo}i da u svojim ùpama sluè, poput sv.Pavla, s još više ponosa i àra. To }e se dogodi-ti ako ih vi što bolje pripravite za susret, a org-anizacijski odbor i svi uklju~eni u pripremu lij-epo do~ekaju i dobro organiziraju sve pred-vi|ene to~ke i aktivnosti.

U toj èlji i nadi Vas iskreno pozdravljam.

Mr. Luka Tunji}koordinator org. odbora

P.s. Za eventualne informacije 063 897-999-Luka Tunji}

VRHBOSNA 1/2009 67

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

SVIM DEKANATIMA- obrazac za prijavu sudjelovanja -

A. PODACI ZA @UPE DEKANATA

B. PODACI ZA DEKANAT

C. NAPOMENA: uredno popunjen obrazac dostaviti na portu Bogoslovije osobno (Sabor prezbiterija22. travnja!) ili na fax 033/217-937. Hvala!

ODBOR ZA PRIPRAVU

68 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

- Vl~. gosp. Ivan Juki} razriješen slu`be ùpnika ùpe sv. Ane u Par Selu (Dekret br. 224/09od 28. sije~nja 2009.) te mu zabranjeno slavljenje Svete Mise i svako drugo sve}eni~ko djelovan-je (Dekret br. 225/09 od 28. sije~nja 2009.)

- Vl~. gosp. Vlatko Rosi}, ravnatelj KŠC Sv. Franjo u Tuzli imenovan privremenim upravitel-jem ùpe sv. Ane u Par Selu (Dekret br. 223/09 od 28. sije~nja 2009.)

- Vl~. gosp. Anto Tomas, OFM imenovan ùpnikom ùpe sv. Marka u Poto~anima (Dekret br.437/09 od 20. velja~e 2009.)

- Vl~. gosp. mr. sc. Antonio Èutura dobio odobrenje na tri godine djelovanja u Gospi}ko-Senjskoj biskupiji (Dekret br. 555/09) te je dekretom Gospi}ko-senjskog biskupa mons. Dr. MileBogovi}a imenovan ùpnim vikarom u ùpi sv. Krià u Ogulinu.

- Vl~. gosp. Mirko Ivki} prestao djelovati u biskupiji Gurk-Klagenfurt

- Vl~. gosp. Šimo Ivelj, OFM, |akon, poslan na uskrsni |akonski praktikum u ùpu Sv.Antuna Padovanskog - Sivša. (Dekret br. 551/09 od 9. oùjka 2009.)

- Vl~. gosp. Miroslav Jeli}, OFM, |akon, poslan na uskrsni |akonski praktikum u ùpuUBDM Breške (Dekret br. 552/09 od 9.oùjka 2009.)

- Vl~. gosp. Ivo Bošnjak, OFM, |akon, poslan na uskrsni |akonski praktikum u ùpu sv.Franje Asiškog - Zovik. (Dekret br. 553/09 od 9. oùjka 2009.)

- Pre~. gospodin Franjo Ivandi}, ùpnik u Prozoru imenovan dekanom ramskog dekanata napet godina (Dekret br. 564/09 od 12. Oùjka 2009.)

- Pre~. gosp. Ilija Miški}, ùpnik u Kandiji imenovan dekanom bugojanskog dekanata na petgodina (Dekret br. 565/09 od 12. oùjka 2009.)

- Pre~. gosp. Zlatko Ivki}, ùpnik u @ep~u, imenovan dekanom èpa~kog dekanata na petgodina (Dekret br. 566/09 od 12. oùjka 2009.)

- Pre~. gosp. Franjo Tomi}, ùpnik u Bosanskom Brodu, imenovan dekanom derventskogdekanata na pet godina (Dekret br. 567/09 od 12. oùjka 2009.) i upraviteljem ùpe Presv. SrceIsusovo Novo Selo (Dekret br. 578/09 od 10. oùjka 2009.)

- Pre~. gosp. Predrag Stoj~evi}, ùpnik u Vukanovi}ima, imenovan dekanom sutješkogdekanata na pet godina (Dekret br. 568/09 od 12. oùjka 2009.)

- Vl~. gosp. Vlatko Rosi}, ravnatelj KŠC “Sv. Franjo” u Tuzli razriješen slu`be privremenogupravitelja ùpe sv. Ane u Par Selu (Dekret br. 577/09 od 13. Oùjka 2009.)

- Vl~. gosp. Anto Stijepi} razriješen slu`be ùpnika Presv. Srca Isusova u Novom Selu i imen-ovan ùpnikom ùpe sv. Ane u Par Selu (Dekret br. 576/09 od 13. oùjka 2009.)

- Vl~. gosp. Marku Cvitkuši}u, ùpniku u Peš}enici, produèn mandat na pet godina uZagreba~koj nadbiskupiji (Dekret br. 590/09 od 13. oùjka 2009.)

Imenovanja i premještaji

VRHBOSNA 1/2009 69

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

RS

70 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

VRHBOSNA 1/2009 71

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

RS

72 VRHBOSNA 1/2009

IZ O

RD

INA

RIJ

ATA

VRHBOSNA 1/2009 73

IZ K

OR

ES

PO

DEN

CIJ

E“U povodu velikog krš}anskog blagdana Boì}a, Vama, sve}enstvu Nadbiskupije vrhbosanskei svim katolicima u Bosni i Hercegovini i dijaspori, upu}ujem iskrene i najtoplije ~estitke uz èljuda ovaj veliki blagdan provedete sa radoš}u, uz mnogo li~ne sre}e, dobrog zdravlja i napretka .

Dopustite mi, da u ovoj prazni~noj prilici, izrazim uvjerenje da }e i u novoj, 2009. godini, sa-radnja izme|u tijela dràvne vlasti i Katoli~ke crkve, koja daje veliki doprinos identitetu i ìvotuBosne i Hecegovine, biti nastavljena i poboljšana.

Još jednom èlim Vam sretan Boì} i obilje svakog dobra u novoj, 2009. godini”.Èlan Predsjedništva BiH èljko Komši} boì}nu ~estitku je uputio i apostolskom nunciju u

BiH mons. Alessandru D'Erricu, provincijalu Franjeva~ke provincije Bosne srebrene fra MijiDòlanu te provincijalu Hercegova~ke franjeva~ke provincije fra Ivanu Sesaru. (kta)

Sarajevo, 24. prosinac 2008.

Boìæna ~estitka ~lana predsjedništva BiH @eljka Komši}a

Èlan Predsjedništva Bosne i Hercegovine g. @eljko Komši} uputio je boì}nu ~estitku nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom kardinalu Vinku Pulji}u

Predmet: Odgovor na Dopisbr.: 01-539/08 od 03.12.2008.

Datum: 11. prosinca 2008.Broj: 1503/08

Na sjednici Ordinarijata Vrhbosanske nadbiskupije razmatran je dopis pod gore navedenim broj-em i datumom vezano za pokušaj gradnje školske zgrade na zemljištu u vlasništvu ove Nadbiskupije.

Nakon razmatranja sadràja spomenutoga dopisa, jedinstven je dojam i zaklju~ak da je isti pisanbez osvrtanja na sadràj Ugovora izme|u Nadbiskupije i Federacije Bosne i Hercegovine. Isto semoè i mora ustvrditi za sadràj našega dopisa br. 1307/08 0d 24. 11. 2008. Imaju}i to u vidu, ne dr-ìmo opravdanim dalje odgovarati na tvrdnje u dopisu, koje se ne odnose na predmet spora. Bu-du}i da je to tako i dok je to tako, ova Nadbiskupija ne vidi drugoga na~ina zaštite svoga dostojanst-va i svoga vlasništva nego ostati pri stavu posvemašnjega protivljenja uzurpacije njezina vlasništ-va i odbijanja takova odnosa. Naime, takvim odnosom Federacija Bosne i Hercegovine preko Op-}ine Travnik potvr|uje praksu koju je Odluka Doma za ljudska prava osudila. To nam je razlog višeda na njezinu provo|enju ustrajemo. Zato podvla~imo da }emo iskoristiti sve zakonske mogu}-nosti u zaštiti gore re~enoga.

Uz pozdrav, Vinko kardinal Pulji}Nadbiskup vrhbosanski

Dostavlja se:Gospo|i Borjani Krišto, predsjednici Federacije BiH;

Gosp. Nedàdu Brankovi}u, premijeru Federacije BiH;Gosp. Salki Selmanu, premijeru Srednjobosankoga kantona;Gosp. Miroslavu Laj~ak-u, visokome predstavniku u BiH;Gosp. Gary D. Robbins-u, šefu Misije OSCE-a u BiH.

Gosp. Tahir LendoNa~elnik op}ine TravnikKonatur bb72270 TRAVNIK

74 VRHBOSNA 1/2009

IZ K

OR

ES

PO

DEN

CIJ

E

01. prosinacU 08:30 uzoriti je Kardinal primio u svom

uredu pre~. Marka Zubka i pre~. Luku Tunji}a.03. prosinac U 10:00 uzoriti je Kardinal primio gospodi-

na Vlatka Filipovi}a.06. prosinacU 15:00 uzoriti je Kardinal primio mons.

Bosiljka Raji}a08. prosinacU 10:30 na Blagdana Bezgrješnog za~e}a

BDM uzoriti je Kardinal slavio svetu misu ~i-me je obiljeèna 90. obljetnica smrti prvog vr-hbosanskog nadbiskupa sluge Bo`jega JosipaStadlera. Ovoj svetoj misi nazo~ilo je oko tri-desetak sve}enika, te vjernici Doborskog iDerventskog dekanata.

09. prosinac U jutarnjim satima uzoriti je Kardinal u

pratnji mons. Bosiljka Raji}a otputovao sazra~ne Luke iz Sarajeva za Zagreb gdje je u or-ganizaciji “Foruma hrvatske sloge” odrào pr-edavanje o aktualnim prilikama u BiH, promi-canje dijaloga, tolerancije i zajedništva. U ve-~ernjim satima je u pratnji vl~. Ivana Tolja otp-utovao za Bosanski Brod.

10. prosinacU jutarnjim satima u pratnji mons. Bosiljka

Raji}a i vl~. Josipa Kneèvi}a, tajnika u podnese vratio u Sarajevo. U 15:00 predsjedao jesjednici Ordinarijata.

11. prosinacU 09:00 uzoriti je Kardinal primio gospodi-

na Vlatka Filipovi}a. U 13:00 sudjelovao je naOkruglom stolu u KŠC “Sveti Josip” kojeg jeorganizirala Justitia et pax na temu: “Zemlja,`rtva tihog kriminala”.

12. prosinacUzoriti je Kardinal u 09:00 primio gospodina

Josipa Vrboši}a veleposlanika Republike Hr-vatske u BiH. Bio je ovo oproštajni posjet go-spodina Vrboši}a kardinalu Pulji}u. U 18:00 pri-mio je vl~. dr. Peru Brki}a, direktora Caritasa.

13. prosinacU 12:00 uzoriti je Kardinal u Kandiji pred-

vodio sprovod pokojnog Ljubana Mandi}a,oca vl~. Zdravka. U poslijepodnevnim satima

uzoriti je Kardinal posjetio travni~ko sjemeniš-te gdje je nazo~io predboì}noj ve~eri koju suorganizirali odgojitelji i sjemeništarci.

14. prosinacUzoriti je Kardinal na nedjelju Caritasa predv-

odio sveto misno slavlje u ùpi Stup. Prije svetemise susreo se sa gospo|om \ur|om Adleši}.

15. prosinacUzoriti je kardinal u pratnji pre~. Luke

Kesedì}a i vl~. dr. Pere Brki}a otputovao zaFrankfurt sa zra~ne luke u Sarajevu.

17. prosinacU 21:20 uzoriti je Kardinal avionom iz Be~a

doputovao u Sarajevo.18. prosinacU 11:00 uzoriti je Kardinal u Nuncijaturi ra-

zgovarao s apostolskim nuncijem mons. Aless-androm d'Erricom. U 19.00 nazo~io je na pred-boì}noj akademiji koju su organizirali odgoj-itelji i bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnogsjemeništa.

19. prosinacU 10:00 uzoriti je Kardinal dao intervju za

Federalni radio gospodinu Dèvadu Ku~uka-li}u. U 11:00 je primio gospo|icu ànu Vukosa-vljevi}, te dao intervju za religijsku emisiju“Duhovni mostovi” RTRS, a u 15:30 primio jegospodina Senada-Ivana Dori}a sa Kablovsketelevizije HS Net, te je tako|er dao pred-boì}ni intervju.

21. prosinacU 11:00 uzoriti je Kardinal slavio svetu misu

u ùpi ~emerno-Vogoš}a, te je tom prilikomblagoslovio novoizgra|enu crkvu u Vogoš}ikoja je posve}ena bl. Majci Tereziji kako bi se unjoj mogla slaviti misa polno}ka.

22. prosinacU 10:00 uzoriti je Kardinal primio pre~.

Zlatka Ivki}a, ùpnika i dekana iz èp~a,potom je primio vl~. Andriju @upari}a, ùpni-ka iz Lovnice.

23. prosinacU 11:00 uzoriti je Kardinal odrào konfer-

encija za novinstvo povodom nadolaze}ihBoì}nih blagdana

24. prosinacNa Badnji dan sve}enici, redovnici i

Kronika Vinka kardinala Pulji}a od 01. prosinca do 16. oùjka

VRHBOSNA 1/2009 75

IZ K

OR

ES

PO

DEN

CIJ

E

redovnice okupili su se u prostorijama Vrhbo-sanskog Ordinarijata te ~estitali Boì} uzorit-om Kardinalu. Boì}nu je ~estitku pro~itao pr-ovincijal franjeva~ke provincije Bosne Srebrnefra Mijo Dòlan. U 16:00 uzoriti je Kardinal po-sjetio samostan “Karmel”, te je ~asnim sestra-ma ~estitao Boì}ne i Novogodišnje blagdane.U 23:00 pošao je u katedralu na slavlje misepolno}ke.

25. prosinacU 10:30 uzoriti je Kardinal predvodio Boì-

}no misno slavlje u katedrali. U poslijepodne-vnim satima obišao je ~asne sestre SMI u “Eg-iptu”, a potom i ~asne sestre franjevke Bosan-ske provincije ~estitavši im Boì}.

26. prosinacDrugog dana Boì}a uzoriti je Kardinal sa sv-

ojim suradnicima priredio tradicionalni Boì}niprijam u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeni-štu u Sarajevu. U poslijepodnevnim satima posj-etio je ~asne sestre Milosrdnice i sestre franjevkeHercegova~ke provincije ~estitavši im Boì}.

28. prosinacUzoriti je Kardinal na blagdana Svete Obite-

lji slavio svetu misu u rodnoj ùpi svoga oca Bu-ni-Blagaju, u Mostarsko-Duvanjskoj biskupiji.

31. prosinacU 11:00 uzoriti je Kardinal primio novog

veleposlanika Republike Hrvatske u BiH gos-podina Ton~ija Stani~i}a. Bio je to njegov prvislu`beni posjet od preuzimanja ove du`nosti.U 18:00 uzoriti je Kardinal u katedrali predvo-dio misu Zahvalnicu.

GODINA 2009. 01. sije~anjU 10:30 uzoriti je kardinal u katedrali pred-

vodio sveto misno slavlje povodom blagdanaMarije Bogorodice na po~etku Nove 2009. go-dine. U 18:00 primio je vl~. Ivana Tolja.

02. sije~anjU 12:00 uzoriti je Kardinal posjetio mons.

Alessandra d'Errica apostolskog nuncija u BiH,te mu pri tom ~estitao Novu godinu. U 14:00posjetio je kandidatice SMI, a potom i sa-mostan “Karmel”.

03. sije~anjU 08:30 uzoriti je Kardinal primio fra Slavka

Topi}a, a u 09:00 mons. Ivu Tomaševi}a. U10:00 primio je pre~. dr. Niku Iki}a.

04. sije~anj Uzoriti je kardinal u ùpi Bijelo Brdo pred-

vodio sveto misno slavlje, te blagoslovio novo-obnovljeni ùpni stan. Nakon svete mise odr-àn je prigodni humanitarni Boì}ni koncert.Uzoriti Kardinal se iz Bijelog Brda u pratnjipre~. Luke Kesedì}a uputio posjetiti franjevcena Petri}evcu gdje se gradi nova crkva.

05. sije~anjU 10:00 u trapisti~kom samostanu Marija Zv-

ijezda odràna je konferencija za novinstvo nakojoj su sudjelovali uzoriti Kardinal, biskup Ba-njalu~ki mons. Franjo Komarica, te dopredsjed-nik Republike Srpske iz reda hrvatskog narodagospodina Davora ~ordaša, te poglavara samos-tana o. Zvonke Topi}a. Glavna tema konferenc-ije bila je upoznavanje javnosti s nastavkomgradnje poslovnog objekta Zavoda za fizikalnumedicinu i rehabilitaciju, koji je smještan u naci-onalizirane zgrade samostana, unato~ done-senoj odluci Vlade RS da se radovi obustave.

06. sije~anjUzoriti je Kardinal na blagdan Bogojavljenja

predvodio sveto misno slavlje u katedrali u 10:30.U 15:00 primio je prof. vl~. Tomu Kneèvi}a.

07. sije~anjU 09:00 uzoriti je Kardinal primio vl~. Matu

Miki~i}a. U 10:00 obišao je prostorije BiskupskeKonferencije, te ih tom prigodom blagoslovio.

08. sije~anjU 15:00 uzoriti je Kardinal predsjedao sjedni-

ci Ordinarijata. U 18:00 pošao je na Boì}ni pri-jam kod Mitropolita Dabrobosanskog Nikolaja.

09. sije~anjU 08:30 uzoriti je Kardinal primio gospodina

Brunu Iljki}a. Nakon ovog sastanka uputio seza Plehan na sprovod pokojnog fra Grge Vili}a.

10. sije~anjU 07:00 uzoriti je Kardinal posjetio Vrhbosa-

nsko bogoslovno sjemenište gdje je slavio svetumisu i odrào sastanak s odgojiteljima.

11. sije~anjUzoriti je Kardinal u 09:30 slavio svetu misu

u Kostajnici, ùpa Solakova Kula, gdje ga jedo~ekao ùpnik vl~. Mario Oršoli}.

12. sije~anj09:30 uzoriti je Kardinal primio novinara

Bakira Hadìomerovi}a iz magazina “60 minu-ta” te je dao intervju. Tako|er je za TV KISS u14:30 dao intervju. U 15:00 primio je vl~. prof.Franju Topi}a, predsjednika HKD “Napred-ak”. U 16:30 primio je fra Marka Karamati}a, tefra Petra Jele~a. U 17:30 primio je generala Ric-harda Weitmanna, trenutnog komandanta

NATO-štaba, te brigadirnog generala SabataErrica.

13. sije~anjU 18:00 uzoriti je Kardinal primio gospodi-

na Vlatka Filipovi}a. U 18:30 primio je visokudelegaciju SAD koju su predvodili veleposlan-ik SAD u BiH Nj. E. Charlesa Englisha, velepo-slanika SAD u Republici Hrvatskoj Nj. E. Rob-erta Bradtkea, te veleposlanika SAD u Republ-ici Srbiji Nj. E. Camerona Muntera koje je uz-oriti Kardinal upoznao sa poloàjem Hrvata-katolika u BiH.

14. sije~anjU jutarnjim satima uzoriti Kardinal je na

poziv ùpnika njema~ke ùpe sv. Konrada vl~.dr. Petra ~ali}a otputovao za Offenbach. U ve-~ernjim satima u Offenbachu se, nakon sveteMise, susreo s ~lanovima “Lions Kluba”.

17. sije~anjUzoriti Kardinal se susreo sa biskupom

Mainza kardinalom Karlom Lehmannom, tebiskupom Limburga Franzom-Peterom Tebartz-van Elst.

19. sije~anjU ve~ernjim satima uzoriti Kardinal se vra-

tio iz Offenbacha.20 sije~anjU 12:00 uzoriti je Kardinal u Bistrici kod Us-

koplja predvodio sprovod pokojnog JozeŠari}a, oca vl~. prof. Ante Šari}a.

21. sije~anjU 11:00 uzoriti je Kardinal primio ~lana Pr-

edsjedništva BiH gospodina Harisa Silajdì}a.U 18:00 uzoriti je Kardinal primio skupinu sje-meništaraca iz Travnika na ~elu sa duhovnik-om vl~. Jakovom Kajini}em, te prefektom vl~.|akonom Davorom Topi}em koji su došli uime sjemeništa ~estitati Kardinalu imendan.

22. sije~anjU 09:00 uzoriti je Kardinal primio mons. Ivu

Tomaševi}a i sestru Emanuelu Bori} koji su do-šli ~estitati Kardinalu imendan, a u 10:00 uprili-~eno je zajedni~ko ~estitanje sve}enika, redov-nika i redovnica u prostorijama Ordinarijata.

23. sije~anj09:00 uzoriti je Kardinal primio gospodina

Vlatka Filipovi}a, a u 10:00 pre~. Zdenka Spa-ji}a. U 18:00 primio je na razgovor gospo|e@ivanu Trnini} i Medìdu Piti}.

24. sije~anjUzoriti je Kardinal u 13:00 u ùpi Podhum-

ìta~e predvodio sprovod pokojnog Ive Drlje,

oca sve}enika vl~. Mate. U 20:00 u okviru Mo-litvene osmine za jedinstvo krš}ana, u organi-zaciji Vije}a za ekumenizam i dijalog me|ureligijama i kulturama BKBiH u katedrali jeodràn koncert duhovne glazbe na kojem sunastupili zborovi krš}anskih zajednica i Crk-ava grada Sarajeva. Na ovom je koncertunazo~io i uzoriti Kardinal.

25. sije~anjUzoriti je Kardinal slavio svetu misu u sara-

jevskoj ùpi Novi Grad gdje ga je do~ekaoùpnik vl~. Ante Jeli}. U 18:00 je u okviru Mo-litvene osmine za jedinstvo krš}ana u Sabor-noj crkvi odràna jektenija (molitva) na kojojje propovijedao uzoriti Kardinal.

26. sije~anjUzoriti je Kardinal u pratnji pomo}nog bi-

skupa Vrhbosanskog mons. Pere Sudara itajnika vl~. Josipa Kneèvi}a u jutarnjim sati-ma otputovao u Zagreb na zajedni~ko zas-jedanje BKBiH i HBK.

27. sije~anjU 09:00 uzoriti je Kardinal nazo~io na otvar-

anju Teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu. U11:00 slavio je koncelebrirano misno slavlje uzostale biskupe kojem je predsjedao uzoriti kar-dinal Josip Bozani}, nadbiskup metropolita Za-greba~ki. U ve~ernjim satima vratio se uSarajevo.

28. sije~anjU 10:00 primio je Odbor za pripremu rado-

va na Kondìlu.29. sije~anjUzoriti je Kardinal u pratnji tajnika vl~.

Josipa Kneèvi}a otputovao u SAD. Po dolas-ku u zra~nu luku Dulles u Washingtonu, do~e-kao nas je don Ivan Šibali} SDB koji je studentna postdiplomskom studiju iz dogmatske teo-logije na Katoli~kom Sveu~ilištu u Washingto-nu. Iz zra~ne luke uputili smo se u rezidencijuPietra Sambi-ja, apostolskog nuncija u SAD ~ijismo bili gosti tijekom boravka u Washingtonu.

30. sije~njaUzoriti je Kardinal u jutarnjim satima najp-

rije posjetio Hrvatsko Veleposlanstvo u Sjedi-njenim Ameri~kim Dràvama. Na ulazu u zg-radu Veleposlanstva uzoritog Kardinala je pri-jateljski do~ekala veleposlanica osobno Nj. E.gospo|a Kolinda Grabar Kitarovi}. Nakon ov-oga susreta u 13:00 uzoriti Kardinal susreo sesa uzoritim kardinalom Theodorom EdgaromMcCarrickom, a u 16:00 sa preuzvišenim gosp-

76 VRHBOSNA 1/2009

IZ K

OR

ES

PO

DEN

CIJ

E

VRHBOSNA 1/2009 77

IZ K

OR

ES

PO

DEN

CIJ

E

77 VRHBOSNA 1/2009

odinom Donaldom Williamom Wuerlom, na-dbiskupom u Washingtonu, koje je upoznaosa stanjem Hrvata-katolika i Katoli~ke Crkve uBiH, te o pitanjima jednakopravnosti.

31. sije~njaUzoriti je Kardinal u pratnji don Ivana Šib-

ali}a, gospo|e Ankice Pavlich (organizatoriceKardinalova boravka u Washingtonu) i tajnikadon Josipa Kneèvi}a obišao znamenitosti Wa-shingtona. U poslijepodnevnim satima smoposjetili katoli~ku zajednicu u mjestu Steelto-ne u dràvi Pennsylvaniji, biskupija Harrisbu-rg, koju su osnovali hrvatski katoli~ki doselje-nici, a koju pastorizira don Ivan Šibali}. Uzoritije Kardinal u 18:00 predvodio misno slavlje nahrvatskom jeziku, uz konclebraciju mjesnogbiskupa mons. Kevina C. Rhoadesa.

01. velja~aU 09:30 uzoriti je Kardinal slavio nedjeljnu

svetu misu u ùpi Gospe od Pobjede u Washi-ngtonu na kojem je sudjelovala i veleposlani-ca Republike Hrvatske Nj. E. Kolinda Grabar-Kitarovi}, te mnogi djelatnici VeleposlanstvaRH u SAD-u. Kardinal je naglasio u propovije-di da biskupi HBK i BK BiH ~esto razgovarajuo pastoralnoj slu`bi za vjernike izvan Hrvats-ke i BiH, isti~u}i tom prilikom poslanje sve}e-nika Vrhbosanske nadbiskupije koji }e u sklo-pu studija imati zada}u i pastoralno djelovatime|u vjernicima hrvatske nacionalnosti uWashingtonu.

02. velja~aU 09:30 uzoriti je Kardinal u zgradi BK SAD

razgovarao s mons. James McCann general-nim tajnikom BK SAD. Nakon ovog sastanka,u 11:00 uzoriti Kardnal se uputio u State Depa-rtment na sastanak s gospodom: Stuartom E.Jonesom i Jasonom P. Hylandom koje je upoz-nao sa situacijom i poloàjem Hrvata-katolikau BiH. U 16:00 u Institutu za mir sastao se s go-spodinom Danielom Serwerom.

03. velja~aUzoriti Kardinal se u pratnji don Ivana i

don Josipa uputio u zgrade Kongresa i Senata.U 09:30 razgovarao je s kongresmenom Chri-som Smithom, a u 12:00 sa senatorom MarkomBegi}em koje je upoznao sa situacijom Hrvata-katolika u BiH i s neu~inkovitoš}u Daytonskogsporazuma. U 14:30 uzoriti je Kardinal odràopredavanje na Georgtown Universitiyu, sve-u~ilištu kojeg su osnovali isusovci, gdje jeprogovorio o ìvotu i prilikama u BiH: povijes-

nim, demografskim, etni~kim i politi~kim str-ukturama zemlje. U 17:00 sastao se s kongres-menom Georgeom Radanovichem. Uzoriti jeKardinal naglasak stavio na Daytonski sporaz-um koji jest donio mir, ali nije mogao ne istak-nuti i njegove manjkavosti, posebno kad jerije~ o poloàju Hrvatskog naroda u BiH kojije u mnogome uvjetovan ovim Sporazumom.

04. velja~aUzoriti je Kardinal u pratnji don Ivana i

don Josipa zaputio se u New York u hrvatskukatoli~ku ùpu sv. Æirila i Metoda i sv. Rafaelagdje ih je primio ùpnik fra Nikola Pašali} saùpskim vikarom fra Stipom Leni}em.

05. velja~aUzoriti kardinal Vinko Pulji}, nadbiskup

metropolit vrhbosanski u sklopu svog pastirs-kog pohoda hrvatskim katoli~kim zajednica-ma u Washingtonu i New Yorku, u pratnji ù-pnika hrvatske katoli~ke ùpe sv. }irila i Meto-da fra Nikole Pašali}a, ùpskog vikara, tajnika,te vrhbosanskih sve}enika vl~. Tome Mlaki}a ivl~. Ivana Lovri}a koji se nalaze na postdiplo-mskom studiju u New Yorku, susreo se s nad-biskupom New Yorka uzoritim kardinalomEdwardom Eganom.

08. velja~aUzoriti Kardinal susreo se s gospodinom Iv-

anom Barbali}em, veleposlanikom BiH pri Uj-edinjenim Narodima. Nakon ovog razgovorauputili su se u crkvu na svetu misu prigodomproslave blagdana bl. Alojzija Stepinca, velikeobljetnice ove ùpe - 95 godina postojanja, tespomena svih poginulih sve}enika, redovnikai redovnica tijekom II. svjetskog rata i pora}a.Sveto misno slavlje predvodio je uzoriti Kard-inal uz koncelebraciju ùpnika fra Nikole, kus-tosa franjeva~ke kustodije u Chicagu fra Ma-rka Pulji}a, ùpskog vikara fra Stipe, te Kard-inalova tajnika.

09. velja~e Uzoriti se Kardinal susreo s nadbiskupom

mons. Celestinijem Miglioreom, trajnim pro-matra~em Svete Stolice pri Ujedinjenim Naro-dima u New Yorku. Uzoriti je Kardinal upoz-nao mons. Celestinija sa stanjem i situacijom ukojoj se nalaze Hrvati-katolici u Bosni i Herce-govini navode}i da je najve}i problemnepostojanje jednakopravnosti, posebno kadaje u pitanju pozicija Hrvata-katolika u Bosni iHercegovini.

11. velja~a U poslijepodnevnim satima po našem vre-

menu uzoriti Kardinal se vratio u Sarajevo.12. velja~aU 10:00 uzoriti je Kardinal predsjedao sus-

retu s Usorskim dekanatom. U 15:00 predsje-dao je sjednici Ordinarijata.

13. velja~aU 09:00 uzoriti je Kardinal primio vl~. Fabij-

ana Stanuši}a, a u 09:30 gospodina JakovaSedlara. U 10:00 predsjedao je susretu s Tuzla-nskim dekanatom. U 16:00 primio je s. MarinuPilji} i mons. Ivu Tomaševi}a. U 17:00 primio jedr. Ljilju Andri}.

14. velja~aU 15:00 uzoriti je Kardinal primio gospodi-

na Vlatka Filipovi}a, a u 16:00 obišao je gradil-ište Doma za stare i bolesne sve}enike.

15. velja~a U 09:00 uzoriti je Kardinal slavio svetu misu

u sarajevskoj ùpi Novo Sarajevo, a u 14:00gostovao je na TV OBN kod gospodina Mate|akovi}a u emisiji “Telering”.

16. velja~aU 10:00 uzoriti je Kardinal predsjedao sast-

anku Doborskog dekanata. U 16:00 je zajednosa pre~. Lukom Tunji}em i tajnikom vl~. Josip-om Kneèvi}em primio predsjednicu Federac-ije BiH gospo|u Borjanu Krišto, te predsjedni-ka HDZ BiH gospodina Dragana ~ovi}a. U ve-~ernjim satima uputio se u Vrhbosansko bog-oslovno sjemenište gdje su zapo~ele trodne-vne duhovne vje`be.

19. velja~eU 15:30 uzoriti je Kardinal primio gospodi-

na Hrvoja Šunji}a. U 16:00 primio je zamjen-icu ministra obrane gospo|u Marinu Pendeš ivl~. Tomu Kneèvi}a. U 16:30 primio je gospo-dina Emira Muhanovi}a, a u 17:00 pre~. Zde-nka Spaji}a.

20. velja~aU 09:00 uzoriti je Kardinal primio vl~. Mir-

oslava Æavara, a u 09:30 vl~. Fabijana Stanu-ši}a. U 10:00 predsjedao je susretu Šama~kogdekanata. U 15:00 primio je gospodina RaffijaGregoriana.

21. velja~aU 10:00 uzoriti je Kardinal predsjedao sus-

retu Sarajevskog dekanata. U 18:00 primio jeprovincijala Dru`be Isusove o. Ivana Koprekai o. Vinka Masla}a, ùpnika sa Grbavice.

22. velja~eUzoriti je Kardinal u 11:00 slavio svetu misu

u sarajevskoj ùpi Briješ}e.23. velja~aU 10:00 uzoriti je Kardinal nazo~io sjednici

MRV. U 18:00 predvodio je pontifikalno misnoslavlje u katedrali povodom sjednice direktoraPapinskih misijskih djela.

24. velja~aU 09:00 u Misijskoj Centrali je otvorio

sjednicu direktora Papinskih misijskih djela. U11:00 je primio veleposlanika Malteškog redaNj. E. Christofa Fritzena koji je došao u pratnjigospodina Hrvoja Šunji}a.

25. velja~aU 09:30 na Pepelnicu je obišao samostan

“Karmel”, zgradu Caritasa, te ùpu Stup. U15:00 primio je bogoslova Marka Juki}a, a u15:30 Gorana Kosi}a. U 16:00 primio je ~asnesestre milosrdnice s. Koronu i s. Vitomiru, tevl~. Roberta Ruì}a.

26. velja~aU 08:00 nakon svete mise je primio gospod-

ina Adelia Bergamashia. U 09:00 primio jegospodina Ibrahima Hadìbajri}a, na~elnikaop}ine Stari Grad. U 10:00 primio je mons.Petra Jelini}a, ùpnika ùpe Bukovica koji jedošao u pratnji devet ùpljana. U 15:00 pred-sjedao je sjednici Ordinarijata.

27. velja~aU 11:00 uzoriti je Kardinal slavio svetu misu

u Vitezu povodom godišnjice stradanja. U po-slijepodnevnim satima uputio se u travni~kosjemenište. U ve~ernjim satima vratio se uSarajevo.

28. velja~aU 13:00 uzoriti je Kardinal u Kaknju predvo-

dio sprovod pokojne Jozefine Babi}, majke vl~.Marcela Babi}a. U 20:00 je na FTV bio gost kodgospodina Sanjina Be}iragi}a u “Dnevniku D”.

01. oùjakU 11:00 uzoriti je Kardinal predvodio misno

slavlje u Poto~anima kraj Odàka. Tom je pri-likom izvršio vizitaciju ùpe, te je uveo novogùpnika fra Antu Tomasa u slu`bu.

02. oùjakU 13:55 uzoriti je Kardinal u pratnji mons.

Ive Tomaševi}a otputovao za Tursku na zas-jedanje predsjednika BK Jugoisto~ne Europe.

08. oùjakU 13:00 uzoriti kardinal se vratio iz Turske.

78 VRHBOSNA 1/2009

IZ K

OR

ES

PO

DEN

CIJ

E

VRHBOSNA 1/2009 79

IZ K

OR

ES

PO

DEN

CIJ

E

09. oùjakU jutarnjim satima uzoriti je Kardinal u pr-

atnji mons. Pere Sudara, pomo}nog Vrhbosan-skog biskupa i tajnika vl~. Josipa Kneèvi}aotputovao u Mostar na zasjedanje BKBiH.

10. oùjakU 18:00 uzoriti je Kardinal predvodio misno

slavlje u mostarskoj katedrali na kojem su uznaše biskupe koncelebrirali i mons. Alessand-ro d'Errico, apostolski nuncij u BiH, te mons.Ilija Janji}, Kotorski biskup koji je propovijed-ao na svetoj misi.

11. oùjakNakon što je završilo zasjedanje BKBiH uz-

oriti se Kardinal vratio u Sarajevo.12. oùjakU 08:30 uzoriti je Kardinal primio pre~. Lu-

ku Tunji}a i pre~. Marka Zubka. U 11:00 je uNuncijaturi odrào sastanak s mons. Alessan-drom d'Erricom. U 17:30 je primio visoku del-egaciju Kraljevine Španjolske koju su ~inili:Nj. E. gospo|a Maria Victora Gonzalez Rom-an, Veleposlanica za Alijansu Civilizacija, zat-im njezin suradnik Nj. E. gospodin MaximoCajal, te Nj. E. gospodin Alejandro Alvargonz-alez San Martin, veleposlanik Kraljevine Špan-jolske u BiH.

13. oùjakU 09:00 uzoriti je Kardinal primio ~asne ses-

tre milosrdnice s. Koronu i s. Vitomiru, te vl~.Roberta Ruì}a i vl~. Matiju Šimi}a. U 13:00primio je dopredsjednika Republike Srpske izreda Hrvatskog naroda gospodina DavoraÈordaša. U 15:00 primio je provincijala paloti-naca iz Poljske o. Kazimira Czulaka. U 17:00

primio je gospodina Schedlera iz Renovabisa,a u 18:00 uzoriti je Kardinal, zajedno s vl~.prof. Franjom Topi}em, primio Visoku dele-gaciju Republike Hrvatske na ~elu s ministromDraganom Primorcem, dràvnim Tajnikom dr.Draganom Scwarzom i gospodinom BorisomBelani}em, zamjenikom Veleposlanika Repub-like Hrvatske u BiH.

14. oùjakU 09:30 uzoriti je Kardinal pošao u zgradu

Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa na sus-ret sa ùpskim ekonomskim vije}ima. U 14:00u pratnji tajnika pošao je za Vara`din gdje jestigao u 20:00 u rezidenciju mons. Josipa Mr-zljaka, biskupa Vara`dinskog.

15. oùjakU 11:00 uzoriti je Kardinal predvodio sveto

misno slavlje uz koncelebraciju mons. JosipaMrzljaka i dvadesetak sve}enika u vara`din-skoj katedrali povodom Tjedna solidarnosti. U15:00 pošao je u Zagreb na sastanak s gospodi-nom Antom Beljom. Nakon ovog sastankauzoriti je Kardinal posjetio svoje sestre u Zagr-ebu, a u 20:00 pošao je u apostolsku nuncijatu-ru gdje je bio gost mons. Maria Roberta Cassa-ria, apostolskog nuncija u Hrvatskoj.

16. oùjakU 10:00 uzoriti je Kardinal imao sastanak u

zgradi Vlade Republike Hrvatske s predsjed-nikom Vlade gospodinom Ivom Sanaderom.U 12:30 imao je sastanak s vl~. Ivanom Toljomi gospodinom Zlatkom Grgi}em, a u 14:00 sgospodinom Antom Beljom. U ve~ernjim sati-ma uzoriti Kardinal se vratio u Sarajevo.

80 VRHBOSNA 1/2009

PR

ILO

ZI

Draga bra}o misnici, draga bra}o i sestre!

Na po~etku mise rekoh: Korizma je! To jeposebno privilegirano vrijeme u kojem se pr-ipravlja novokrštenike za krštenje koji bi se tr-ebali krstiti u uskrsnom bdijenju, a nas kršten-ike Crkva kroz molitvu, kroz `rtvu, kroz djelaljubavi pripravlja da produbimo svoje kršten-je, da utvrdimo svoju vjeru.

Naš hrvatski narod je primio krštenje vrlorano ve} 14 stolje}a. Duga je to povijest. I tra-jno moramo ponovno i ponovno postati svjes-ni: krš}anska vjera, katoli~ka Crkva oblikovalaje Hrvatsku kulturu kroz svu povijest. Ivan Pa-vao II. re~e: “Ukoliko vjera ne izgra|uje kultu-ru, nije vjera.” I zato mi postajemo svjesni tevjere u ovom Korizmenom vremenu u kojojsmo nikli, u kojoj rastemo da ona oblikujemoju osobnost, oblikuje moju obitelj, oblikujemoj Hrvatski narod. I jedno od tih oblikovan-ja kroz svu povijest bila je posebno pobo`nostkojom molimo za pokojne. ~uvanje tog osj-e}aja i taj osje}aj drì ~ovjeka u vjeri u ìvotvje~ni i u uskrsnu}e mrtvih. Tu je izvor utjehe.Sve su ljudske pri~e prazne. Pred smr}u ljuds-ka pamet staje. Ne zna dalje odgovora. Daljeodgovor daje uskrsli Krist. I zato je krš}anstvou Hrvatskom narodu na poseban na~in gajilotu pobo`nost, tu molitvu za pokojne. Oni sunas zaduìli.

A danas smo ovdje na posebna na~in svjes-ni: ovi pokojni za koje danas molimo, oni sunas posebno zaduìli jer su uloìli sebe, uloìlisvoj ìvot. Na zemlji nemamo nešto vrednijenego ìvot. I to uloìti da oni koji poslije menedolaze ìve to je velika cijena. I danas èlimopostati svjesni te cijene i probuditi jedno poš-tovanje prema tim pokojnima i zahvalnost, alii molimo Boga da im bude milosrdan jer teškoje ovom zemljom hoditi, a ne uprljati se jertakva je ljudska sudbina, ali i divno je imationaj osje}aj: Bog me ne odbacuje! Bog me voli,Bog me poziva! I ~uli smo današnja Korizmena~itanja koja pozivaju na iskreno obra}enje. Tajpost i `rtva koju ~inim da to bude traènjeBoga. I na}i }ete u sebi Boga. To je sv. Augustintako lijepo rekao: “Boè, svugdje sam te traìo,

a ti bio u meni, a ja izvan sebe!” Najgore je štodanas ~ovjek bjeì od sebe, pa odjekuje onaBo`ja rije~ iz Raja: “Adame, gdje si? Što si sesakrio?” Ta Bo`ja poruka kao da danas dopiredo nas: ~ovje~e, gdje si? Što bjeìš od sebe, štobjeìš od Mene? Što bjeìš od onoga što ti dajesigurnost i utjehu? Zato post i pokora jesuna~in da ~ovjek na|e sebe jer to osloba|a~ovjekovu nutarnju slobodu da sam prašta ioproštenje dobije i da zapravo tu na|e utjehui svjetlo. Jer ne moè nas ljudska tješiti. Bo`janas moè tješiti.

Zato èlimo da ovim ~inom na poseban na-~in postanemo svjesni sebe. Nakon rata pravi-mo spomenike našim, braniteljima, našimpoginulima u ratu. ~emu to? Znate, ~ovjek jesklon zaboraviti. Zaboravimo lako, ali zatopostoje znakovi koji nam vra}aju pam}enje, aonda ~uvamo pam}enje. Danas je to pisanarije~, danas su to dokumenti, ali isto tako ispomen-obilje`ja. Koji puta smo to sve komer-cijalizirali. Naàlost, i naša groblja i spomenikena grobljima. Zaboravili smo da nije spomen utome što je skup ve}i. Spomen je u tome danas podsje}a i da pamtimo i da nas to pozivada se za to i molimo. Što trebamo pamtiti? Na-àlost, bilo je vrijeme mr`nje, bilo je vrijemerata, bilo je vrijeme ubijanja, bilo je vrijemeprogona. I sad govorim kao pastir, ne kaopoliti~ar. Tad se trebalo braniti, ~uvati obitelj,~uvati svoju grudu, ~uvati svoj identitet. Rek-oh: vjera je ona koja izgra|uje kulturu po ~e-mu smo prepoznatljivi, naš identitet, jer bezreligioznosti nema identiteta, bezli~an je.~ovjek religioznoš}u izgra|uje svoj osobni id-entitet. Trebalo je to braniti. I svjesni smo dasmo bili svjedoci svega toga svega. I ~ovjekmora biti zahvalan onima koji su bili spremniumrijeti. ~esto su puta novinari bili znatièljnipa su me znali pitati: Je li te strah? Pa ~ovje~eBo`ji, pa smrtnik sam kao i ti! Pa zašto ondasrljaš? Vidiš da je to smrtna opasnost? Zato štoje ljubav ja~a od smrti! Eto to je! Ljubav je bilaja~a od smrti! Ti koji su svoje ìvote poloìli, nesamo oni, nego oni koji su svoj dio tijelauloìli, netko je psihološki, netko tjelesno, ran-jeni su. I to je uloèno. I što s ovim èlim re}i?

Vitez - sveta misa povodom obljetnice stradanja, 27. velja~e 2009.

VRHBOSNA 1/2009 81

PR

ILO

ZI

Mi ne smijemo zaboraviti. Ne samo graditispomen- obilje`ja za te poginule. Rekoh: takrv koja je natopila našu grudu, ona je zavjet-na. Ona nas pou~ava da to treba znati voljeti,znati ~uvati.

Naàlost, društvo gdje se uruši moral, ondanije teško vidjeti kuda stvari idu. Mi danasgovorimo o ekonomskoj, gospodarskoj krizi.Mi svi znademo da je ona došla jer je društvou krizi morala, u krizi duhovnosti, a tada je~ovjek u krizi. Kada je ~ovjek ugroèn, ništa~udno što je i gospodarstvo ugroèno. Tu jeizvor krize. I ne znam da li je nešto došloslu~ajno ili namjerno. To prepuštam neka seprosu|uje, ali smatram da mi koji u sebi gaji-mo barem trunak vjere, moramo biti kvasac.Moramo biti hrabri nadi}i tu krizu. Zato je tamoralna kriza dovela do toga da nema jed-nakog poštovanja. Kao da su nevine `rtvevrednije kod jednih nego kod drugih. Zato,treba vratiti onaj osje}aj poštovanja premamrtvima, poštovanja prema `rtvama. To bi tre-balo biti jasno i u društvenom i u politi~komìvotu. Neka svatko ima taj osje}aj poštovanjaprema svojim `rtvama, ali ne gradaciju pravi-ti. Druge napadati, svoje izdizati. Zato kaopastir osje}am potrebu progovoriti svim struk-turama. ~ovjek, ako nije vrijedan, onda nije nidruštvo vrijedno, a taj ~ovjek i mrtav i ìvzasluùje poštovanje, dostojanstvo, prava.Zato èlim da ovi spomeni, molitve za poko-jne, upravo u nama probude taj osje}aj pošto-vanja prema svim `rtvama, a društvo trebaistinski nadi}i taj separatisti~ki pristup, pa za-uzeti stav poštovanja prema svim pokojnima,prema svim `rtvama, i graditi proces pomir-enja, uvaàvanja da svakoga boli. Svatko je odnas od krvi i mesa, svakoga boli bilo duhovnobilo tjelesno. I tek tada kada se stvori uvaàv-anje ~ovjeka, njegovog osje}aja, njegove boli,njegovog identiteta, tada }emo vra}ati pov-jerenje jedni u druge. Tada moèmo graditijedan ìvot suìvota, jedan ìvot tolerancije.To u prvom redu moraju mediji, škola i vjerskislu`benici, a posebno politi~ari. Umorili su nas

šire}i mr`nju, a ~ovjek je pozvan da ìvi izljubavi. Zato mi katolici èlimo dostojanstvomsa~uvati vrednote duha Evan|elja i to ugradi-ti u ovu zemlju. I tim ljudima, koji su poloìlisvoje ìvote, iskreno biti zahvalni i upravo iztog zavjeta zajam~iti: ovu grudu koja jeposve}ena tom krvlju èlim voljeti i cijeniti.Ne smijem biti izdajica ako je on za nju ìvotpoloìo. Zato vas èlim hrabriti u toj vjeri ot-aca, hrabriti vas u pravim moralnim vrednota-ma koje ne}e biti presti`no graditi samo spom-enike, nego shvatiti da su ti spomenici našaobveza. Opominju nas na ~uvanje vrednota iizgra|ivanje budu}nosti!

U tom duhu, èlim da ovaj spomen molitvevrati u nas jedno samopouzdanje, jedno dos-tojanstvo, jednu spremnost vrednovanja sva-ke `rtve, vrednovanja ljudskog dostojanstva,ali ne smijemo biti kukavice. Neki su me èst-oko ovih zadnjih dana prozivali jer je jedan bi-skup rekao da su Hrvati kukavice. Pitali su: Jeli i ti tako misliš? Naàlost, bojim se da ~estoputa znaju biti. Znaju umirati, znaju ginuti, aliznaju i bjeàti. Zato ja hrabrim svoj narod ov-dje u ovoj BiH, ovdje smo i katolici i Hrvati ijednakopravni s drugim narodima. I èlimovrednovati i naše i tu|e `rtve. I èlimo graditijednakopravnost. To se ne bojim govoriti ni uWashingtonu, ni u New Yorku, ni u Vitezu, niu Sarajevu. Zato bra}o i sestre, ponosni smo naone koji umriješe da mi ìvimo, ali moramoopravdati povjerenje da mi gradimo budu}n-ost. U tom duhu vas hrabrim, neka vam svijet-lo vjere bude snaga, moralna na~ela uporište ito bolesno društvo ozdravljati snagom vjere iEvan|elja. Ova Korizma neka nas obnavlja utome i hrabro kro~imo snagom duha i vjere ibudimo na ponos svojim precima i pokojnici-ma. Neka vide da nismo kukavice, ali nismo niizdajice. Ljudi koji imaju srca i duše, punipouzdanja u Boga, suo~avaju se sa svagdan-jim izazovima ìvota jer znaju da slijede Kristaraspetoga i uskrsloga. On neka nam budesvjetlo i snaga. AMEN!

82 VRHBOSNA 1/2009

PR

ILO

ZI

Cara eccellenza, brate u biskupstvu, dragabra}o misnici i |akoni, draga bra}o i sestre!

Na po~etku rekoh da se radujem što sam ve-~eras s vama da s vama molim, ali još više davam uputim pastirsku rije~. Pitaše me novin-ari: Što }u vam ve~eras kazati? Koja je mojaporuka? Ja sam odgovorio: Re}i }u im: “~uvajtevjeru koju ste ponijeli iz svoga rodnog kraja izsvoga zavi~aja! To je najve}e blago! Od toga seìvi! To je snaga, to je utjeha! To je izvor nade.Otkriva smisao ìvota. Za tu vjeru mnogi suumirali, ìvote dali da bi je sa~uvali i namanamrijeli.” Dobro znamo, posebno mi katoliciiz BiH, Hrvati, da je ta cijena bila previsoka. Idanas je pla}amo. Zato vas hrabrim ~uvajte tuvjeru. Raduje me da ste je srcem ponijeli i jošviše se radujem da je prenosite budu}im poko-ljenjima. To je najve}a ostavština koju moèteostaviti svojoj djeci - svjedo~anstvo vjere. Jer toje najve}e bogatstvo. Sve }e drugo propasti.Tko u srcu bude imao vjere, imat }e izvor nade,izvor snage, izvor sigurnosti. To je moja prvabesjeda. Hrabrim vas: ~uvajte tu vjeru! ìvite jei prenesite je na budu}a pokoljenja.

Tako|er odgovorio sam i novinarima davam èlim prenijeti da ~uvate svoj identitet,svoje korijenje, svoju kulturu i baštinu koju stedonijeli ovdje. Drago mi je vidjeti ove narodnenošnje. Prepoznajem u njima neke krajeve kaošto je Bosanska Posavina, travni~ki kraj, livan-jski kraj, itd. ~uvajte tu baštinu. Neka upravota nošnja pokazuje vaše korijenje iz ~ega stenikli. Jest da ste presa|eni u nove krajeve, unovi zavi~aj, u novu domovinu, ali obogatiteovu novu zemlju bogatstvom duha i kulturekoju ste ponijeli. Nikad se ne stidite svoga im-ena, svoga prezimena i svoga kraja, svoga za-vi~aja, svoga korijena.

A na poseban na~in èlim vas hrabriti da nezaboravite one koji po~ivaju u rodnom kraju~ije kosti ~ekaju uskrsnu}e mrtvih. Pokušajteupravo svjesni biti: katolik gdje god do|e nijetu|inac. On je kod ku}e u crkvi katoli~koj. Ukojem god narodu bio, katolik je uvijek kodku}e u crkvi. Ovdje smo mi kod ku}e. Ovdje jenaš Bog Otac, ovdje je naš Isus brat, ovdje jenaša Majka Marija. Tu smo njezina djeca. Zato

vas èlim hrabriti da znademo tu iz vjere za-jedništvo graditi, doìvljavati blizinu svih lju-di koji isto vjeruju. To je ljepota katoli~ke Cr-kve: razli~iti narodi, razli~iti jezici, a Bog Otacsvima isti. Bog koji je ljubav okuplja svoju dje-cu u jednu zajednicu, u jednu obitelj.

Jasno da bi se ve~eras trebao osloniti narije~ Bo`ju koja je navještena, ali osje}am: prviput sam me|u vama. Zato smatram da moramneke va`ne stvari poru~iti. To je i ovo: vi bud-ite naši veleposlanici ovdje. Govorite da mismo mali narod, Hrvatski narod, koji ìvi u dv-ije dràve u Hrvatskoj i BiH. I ~esto puta biva-mo pregaèni. Naša prava bivaju posebno za-nijekana u BiH. I veoma je va`no da se mi bo-rimo za svakog ~ovjeka, za njegovo dostojan-stvo, za prava. Mi se ne borimo protiv nekoga,nego ono što èlimo sebi, to èlimo i drugima.To su ta jednaka prava. I to je moj govor kojigovorim i u Crkvi i u politici jer ~ovjekovo dos-tojanstvo ne ovisi o mo}nicima, nego o svem-o}nom, o Bogu. On nam je dao to dostojanst-vo davši nam Isusa da se rodi kao ~ovjek. I danas On kao ~ovjek poboànstveni.

Nadalje, ne}u zaobi}i ni današnji dan koji jena svoj na~in Papa pozvao da se molimo zamir u Svetoj Zemlji. Mir je dar Bo`ji. Njega tr-eba izmoliti. Ja koji sam iskusio s mnogima to-likim strahotu rata, znam da su u ratu svi gu-bitnici, a u miru su svi dobitnici. Zato je prev-a`no moliti za mir i moliti da mir donese takvaprava svakom ~ovjeku da moè ìvjeti dostoj-anstveno kao ~ovjek. To je Bo`ji dar, to ne ovisiod politike, to ne ovisi od novca, to ne ovisi odja~ih, nego je to dar svakom ~ovjeku, milost odBoga koji je dao da njegov Sin umre na kriù iuskrsne i vrati nam dostojanstvo djeteta Bo`j-ega. I to pravo ima svaki ~ovjek i u Svetoj Ze-mlji, i u svakoj zemlji, pa ako smijem re}i i umojoj BiH. Zato moliti za mir jest prepoznati~ovjeka ~ovjekom. Kad su pitali jednom zg-odom: kad svanjiva dan? Onda su odgovarali:kad ~ovjek prepozna predmete i ku}u a ondaje jedan odgovorio: nema dana dok ~ovjek u~ovjeku ne prepozna brata. Tada je dan. Tozna~i tada je u ~ovjeku svanulo. Kada mi u ~o-vjeku prepoznamo svoga brata. Ljudi koji

Stealton-Harrisburg: sveta misa u Hrvatskoj katoli~kojzajednici, 31. sije~anj 2009.

VRHBOSNA 1/2009 83

PR

ILO

ZI

nose rane, nije lako to. Zato je preva`no znatipraštati, praštati to zna~i osloboditi srce od sv-akog otrova da bi bio u sebi slobodan i da bimogao ljubiti Kristovom ljubavlju. Ovo što Is-us naviješta danas u blaènstvima to je sre}a~ovjekova, ìvjeti u Bo`joj ljubavi. Nema sre}eizvan Bo`je ljubavi. Mnogi su gradili sre}u naraznim na~inima, pa su umrli nesretni, a vid-jeli smo da mnogi koji ništa nemaju, a sretni sujer nose mir u svome srcu. Nema ljepše sre}edo mirne savjesti kad je ~ovjek u srcu slobo-dan, kad je pomiren s Bogom i s ~ovjekom, ta-da je sretan, a to raste iz Bo`je ljubavi. Zatovam èlim kao pastir upravo hrabriti vašu vje-ru da ìvite iz te ljubavi. I cijeli svijet je malen.Više nitko nije dalek. Svi postajemo blizi u Bo-`joj ljubavi zato èlim svojim dolaskom i vasosjetiti blizima, a da i vi doìvite blizu one lju-de koji se tamo bore za svoja prava. Nadu nis-mo izgubili, ni hrabrost nismo izgubili. Kojiput smo umorni, koji put ranjeni i kad pla~e-mo, nismo odustali od hodanja naprijed. Zatoèlim da imamo vas kao svoje veleposlanikekoji }e moliti i kod Boga i kod ljudi da zavladamir u ljudskim srcima, u obiteljima me|u nar-odima, jer u miru svi dobivao, u ratu svi gu-bimo. Zato je pravo Papa pozvao da molimoza mir u svetoj Zemlji.

Ali èlim i još nešto spomenuti. Danas Crkvaslavi sv. Ivana don Bosca, osniva~a salezijanaca.Sve}enik don Ivan koji ovdje vama dolazi i slavisv mise on je salezijanac. Dakle, sve}enik,redovnik iz zajednice koju je osnovao don Ivan

Bosco. Po ~emu je on poznat? Po tome što jevolio mlade i odgajao ih je. Danas je društvoizgubilo taj osje}aj odgoja mladih. Mi smo raz-mazili mlade. Nismo ih odgojili. Don IvanBosco je znao što zna~i ulagati u ~ovjeka, naj-vrednije je ulagati u ~ovjeka da ~ovjek bude~ovjek, a to se srcem odgaja, ne novcem, negosrcem, uvjeravanjem. Upravo pomaù}i daotkriju smisao ìvota, da otkriju Boga, da otk-riju radost ìvota sluè}i Bogu. Zato èlim naposeban na~in moliti zagovor don Ivana Boscaza našu mlade` da se ne izgube, da mi koji smozaboravili ih slušati da na|emo vremena da ih~ujemo, da ih razumijemo, da im pomognemoda rastu kao ljudi, kao vjernici koji }e bitiponosni na nas što smo im dali primjer vjere.Zato èlim da svatko od vas bude svjestan iodgovoran: svi mi dajemo svjedo~anstvo vjerebudu}im pokoljenjima. I završit }u. Iskrenosam zahvalan mjesnom biskupu koji jepokazao toliku ljubav prema vama Hrvatskojkatoli~koj zajednici ovdje. Hvala mu na tome.Tako|er zahvaljujem vele~asnom Ivanu kojivas svaki mjesec poha|a i slavi ovdje svetumisu. Nadam se da }e to nastaviti i njegov na-sljednik koga }u poslati da vam svaki mjesecslavi sv. Misu na hrvatskom jeziku. To neka vasu~vrš}uje u vjeri i neka vas okuplja u vjeri, ~inislo`nim svjedocima vjere u ovoj zemlji. I zatomolim dobrog Boga da nas ujedinjuje u svojojljubavi i da nas ~ini hrabrima svjedocima vjereu svagdanjem ìvotu. AMEN!

Vjerni upravitelj u ùpi

Uzoriti gospodine Kardinale, kolege sve}enici,poštovani ~lanovi ùpnih ekonomskih vije}a!

I ja vas, sve, srda~no pozdravljam na ~elu spastirom naše mjesne Crkve uzoritim gospod-inom Vinkom kardinalom Pulji}em i vašim ù-pnicima. Dobro došli na ve} ustaljeni godišnjisusret ~lanova ùpskih ekonomskih vije}a. Naovogodišnjem susretu zajedno }emo razmi-šljati o Vjernom upravitelju. Pokušat }emo vid-jeti, tko je zapravo vjerni upravitelj i kakav jevjerni upravitelj potreban današnjem vreme-nu i našoj Crkvi. Pokušat }emo, tako|er, sebeprona}i i prepoznati kao vjernog upravitelja u

obitelji i ùpnoj zajednici kojoj pripadamo.Budu}i da se nalazimo u godini Biblije i go-

dini sv. Pavla, re}i }u nekoliko rije~i o vjernomupravitelju na osnovu svetopisamskih teksto-va. Na samom po~etku, èlim podsvijestiti ~i-njenicu da je Bog, zapravo, stvoritelj svega stv-orenog i jedini pravi gospodar, upravitelj, svenam je darovao te se od nas i o~ekuje da se pr-ema svim ljudima osje}amo kao bra}a, odgov-orni jedni za druge, a prema svijetu i materijal-nim dobrima s osje}anjem solidarnosti ikrš}anske ljubavi.

Bog - gospodar svega stvorenoga

Rado promatramo današnji dan i vrijeme ukojemu ìvimo kao naše vlasništvo. I ne samodan i vrijeme, nego tako|er na isti na~in gleda-mo na sve stvari i mislimo da na njih imamopravo. U nama postoji veliki osje}aj - èlja zavlasništvom. Svijet nam je stavljen na raspola-ganje i svatko èli za sebe uzeti i posjedovati štove}i dio. èlimo prisvojiti ne samo koliko namje potrebno, nego sve što moèmo z(a)grabiti.

Odatle proizlaze borbe koje razdiru ljudskirod, rivalstva izme|u naroda koji se sva|aju iratuju zbog teritorija, ekonomski ratovi, socija-lni konflikti i neredi koji za posljedice imajuubijanja, terorizam, nesigurnost, socijalne i sv-ake druge razlike. I sami smo proìvjeli neda-vni rat, a svjedoci smo naàlost, takvih ratovai danas u Iraku, Izraelu, stalnih pobuna i rato-va u Africi i Aziji. Ja~i èle proširiti svoja prava,svoje vlasništvo, kapital, nauštrb drugih ugl-avnom slabijih i nejakih.

Nasuprot ovih pokušaja proširivanja vlas-ništva i gospodarenja pod svaku cijenu, na-j~eš}e ne biraju}i sredstva, morali bismo se po-dsjetiti i imati na umu jedan veliki princip, ob-javljenu istinu. Sveu~ilišni profesor prava kojije objašnjavao studentima uvjete i narav vlas-ništva je rekao: “ u stvari, postoji samo jedanapsolutni vlasnik svega vlasništva, a to je Bog.On je vlasnik, a mi smo samo posluìtelji”. Tošto je rekao ovaj profesor civilnog prava svo-jim studentima, Biblija je rekla puno, puno pr-ije na svoj na~in, drugim terminima. Bog - St-voritelj, gospodar je svega na nebu i na zemlji,sve njemu pripada, i mi ne moèmo posjedo-vati ono što nam je darovano. A što jesmo i štoimamo, a da nam nije darovano?

Priznati vlasništvo Bo`je nad svim stvarima,zna~i odre}i se ponašanja kao da smo mi na-jve}i gospodari svega što imamo, i priznati gr-anice koje je Stvoritelj postavio našim pravima.Stavljaju}i svijet i materijalna bogatstva na ra-spolaganje svim ljudima, Bog traì od svakogaod nas pojedina~no odgovornost za drugoga, ida ono što nam je darovao podijelimo s dr-ugima. Oštrom zakonu sebi~nosti koji èli sebiprisvojiti što više bogatstva ovoga svijeta, Bogsuprotstavlja zakon ljubavi. Svi smo mi bra}ajer imamo istoga, jednoga Oca na nebesima.

Kad god molimo molitvu O~enaša, prve ri-je~i “O~e naš” podsje}aju nas da cijela ljudska

zajednica ima istoga Oca, i radi toga smo svipovezani bratskim zajedništvom. Otac nebes-ki nas ljubi, i to svakoga pojedina~no, neizmje-rnom ljubavlju. Ta ljubav je neprolazna i nepr-opadljiva. U Starom zavjetu Bog je dao izabra-nom narodu garanciju svoje ljubavi koja nikadne}e propasti: “moè li èna zaboraviti svojedojen~e, ne imati su}uti za ~edo utrobe svoje?Pa kad bi koja i zaboravila tebe ja zaboravitine}u” (Iz 49, 15). U evan|elju, Isus je u~enici-ma obnovio garanciju ove ljubavi rekavši, jed-nostavno “Bog vas ljubi” (Iv 16, 27). Dakle, Bogdaruje svoju ljubav svakom pojedincu, pobu-|uje i poti~e jedinstvo me|u nama, ujedinju-ju}i nas u veliku obitelj. Upravo, On je Otacnašeg jedinstva, i kad otkrijemo njegovu lju-bav, pozvani smo uzajamno se gledati i prihv-a}ati kao bra}a. Kolika je radost znati da sambaš ja, grešni i nevjerni sluga, osobno ljubljenod Boga! A kad sam u to duboko uvjeren, ovase radost mora proširiti i na druge koje on tak-o|er ljubi. Ako Bog ljubi sve ljude bez izu-zetka, ni mi ne smijemo nikoga izuzeti izme|usebe od te ljubavi.

Kad molimo “O~e naš” , priznajemo - progl-ašavamo da iznad svih motiva koji bi nas moglidijeliti, suprotstaviti jedne drugima, postoji Ot-ac svih nas koji nas u~vrš}uje i podràva našeduboko jedinstvo. Zbog toga se moramo boritiprotiv svega što razdire ljudsku zajednicu, i izr-aàvamo èlju sa~uvati jedinstvo i bratoljubljekoje ima temelj upravo u Ocu nebeskom.

Ovu sam paralelu s molitvom O~enaša u~-inio u ovom kontekstu, da kad god molimo ovumolitvu, neka nas podsjeti da svi imamo istogaStvoritelja - Oca nebeskog, koji nas ljubi, kojinas ~ini bra}om, koji nam je sve darovao, staviona raspolaganje, a da smo mi samo posluìteljidobara koja nam je povjerio, te da smo, sluè}ise tim dobrima, odgovorni jedni za druge.

Vjerni Upravitelj - “kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni”

Mk 12, 1-12

Ova prispodoba re~ena je u kontekstu vin-ograda, slugu, proroka, Isusa, pismoznanaca,Izraela, vjernosti i prihva}anja Bo`je poruke,odbacivanja, i na koncu ubijanja nasljednikakoji tek na kri`nu postaje kamen zaglavni. O~emu se ovdje zapravo radi? Bog je u svojojneizmjernoj ljubavi slao glasnike svom izabra-

84 VRHBOSNA 1/2009

PR

ILO

ZI

VRHBOSNA 1/2009 85

PR

ILO

ZI

nom narodu. Oni su ih opominjali, upozorav-ali da su sišli s pravog puta. Proroci su ukazi-vali na njihove grijehe, ali su Izraelci s njimapostupali kao sa slugama u ovoj prispodobi.Jedne istukoše, drugima razbiše glavu i izr-uìše ih, tre}e ubiše. Nije Bog ostao srdit nasvoj narod nego ~uje njihov jauk i patnju, suo-sje}a, ne uzvra}a im istom mjerom nego igrana zadnju kartu, najviše ljubavi, šalje nasljed-nika, svog sina jedinca. To je najve}i ~in vjer-nosti i ljubavi prema svome narodu, kako kaèposl. Rim 8, 32, nakon njega, svoga jedinca,nema nam što darovati, jer u njemu nam jedarovao sve. Vinogradari upotrebljavaju isterije~i koje su bra}a upotrebljavali kad su pro-dali Josipa Egip}anima. “Ovo je nasljednik,hajde da ga ubijemo i baština }e biti naša!”.Kako se ~ovjek sporo i teško mijenja?! Kakomisli samo na sebe i svoje kratkotrajne i seb-i~ne interese?! Ali, sre}a njihova i naša je štonam Bog ne uzvra}a istom mjerom. Ne uzvra-}a jer on nema neprijatelja, nego nesretne sin-ove koje èli spasiti.

Ovom prispodobom o vinogradarima Isuszapravo daje klju~, postaje sam klju~ - rješenjepovijesti Izraela, ali postaje paradigma svakog~ovjeka, izme|u Bo`je vjernosti i naše nevjer-nosti. Njegova ponuda ljubavi nalazi se uvijekispred tvrdoglavog zida našeg neprihva}anja iodbijanja. Njegovoj rastu}oj dobroti odgovaranaša rastu}a zlo}a. ~ini se kao nesretna ljubav,bez mogu}nosti uspjeha. Ali Isus ~ini ~udesnustvar. Kri`, pribijanje na kri` kao vrhunac naš-eg zla, pretvara se, postaje dar njegova najv-e}eg dobra. Mi ga ubijamo, uzimaju}i mu ì-vot, on ìvi, daju}i nam svoj ìvot. Pokazuju}isvoju mo} ~ovjek je samo kvario i usporavaoBo`je planove. Jer ~ovjekova mo} je ~initi zlood dobra, a Bo`ja mo} je ~initi dobro od zla.Koliko god Bog èlio promijeniti i spasiti svak-og ~ovjeka, on poštuje našu slobodu. Poštuju}inašu slobodu, Bog nalazi na~ina da našu bije-du dopuni svojim milosr|em, ~ine}i od našegodbijanja, neuvjetovanu ponudu ljubavi!Pobjeda krià je neizbjeìvi sudar, u kojem seboànska ljubav i milosr|e susre}u s našom ra-njenom naravi. U kriù se definitivno susre}unaše odbijanje i bjeànje te Bo`ja èlja da nasvrati u svoje krilo. “O dubino bogatstvamudrosti i spoznanja Bo`jega, koji je sve zatv-orio u neposlušnost da se svima smiluje”. (Rim11, 33,32). U ovome je njegova mo}, u njegovoj

vjernosti koja je kraj naše nevjernosti, kojapostaje definitivni apel našem obra}enju.

Iz svega razumijemo, da je kamen koji od-baciše graditelji sam Isus, kojega oni nisu prih-vatili, odbacili ga, na kraju ubili. Ali da taj istiIsus uzdignuti na kri`, umire i tre}i dan bivauskrišen i proslavljen. Oprašta našu nevjer-nost, naše neprihva}anje. Nudi nam ìvot, no-vu nadu i siguran put spasenja.

Upravo, taj kamen koji odbaciše graditelji jenaš vjerni upravitelj od ~ije punine svi mi pr-imismo, i po njegovoj milosti se od svih nas o~-ekuje da budemo vjerni upravitelji.

Vjerni upravitelj se ra|a iz duboke vjere

Vjera ne moè biti proizvedena od nas, ne-vjerne generacije. Ona je dar koji Bog nudi sv-ima. Jedini uvjet je primiti vjeru traìti je, iz-moliti je. Temeljna je èlja, èljeti je, upu}enaonome tko moè do}i ususret mom zlu, mojojnesre}i, tako|er mojoj nevjeri. Dje~akov otackoji je doveo sina da iz njega istjera zloduha jeuvjeren da Isus moè u~initi ~udo, ali je uvjer-en i da moè pomo}i njegovoj nevjeri pa gamoli “ vjerujem, pomozi mojoj nevjeri” Mk 9,24. èlja i molitva su osnovni preduvjeti vjere.Isus vidi vjeru onoga koji dolazi k njemu, vidj-evši njihovu vjeru ( Mk 2, 5 ), traì od aposto-la vjeru i ukorava ih, što ste boja`ljivi, kako ne-mate vjeru ( Mk 4, 40 ), èni koja je krvarila islijepcu kaè vjera te tvoja spasila( Mk 5, 34;Mk 10, 25 ). Ne vjerovanje spre~ava njegovodjelovanje, kaè se u Mk 6, 6 i “~udio se njiho-voj nevjeri, ne mogaše ondje u~initi nijedno~udo”. Njegove prve rije~i u Markovom Evan-|elju su “ obratite se i vjerujte Evan|elju “ Mk1, 15. Jairu kaè “ ne boj se, samo vjeruj “ Mk5, 36, ocu gluhonijemog dje~aka kaè “ sve jemogu}e onomu tko vjeruje “ Mk 9, 23. A u~e-nicima kaè pa ~ak i prijeti “ onome tko bi sab-laznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju,bolje bi bilo da s mlinskim kamenom o vratubude ba~en u more “ Mk 9, 42. Sve ove Isusoverije~i zapravo pokazuju što je vjera u njega,vidljivo lice nevidljivog Boga. Vjerovati nijesamo znati da Bog postoji, kao najve}e Bi}e inajbolje Dobro, Svemogu}e i Sveznaju}e, Na-jviši i Sudac svih. On postoji i za one koji nevjeruju. Vjerovati zna~i prianjati uz Isusa injegovu rije~, ljubiti ga, slijediti i biti s njim(Mk 1, 15; Mk 3, 14 ), jer je on Gospodin, glavni

sugovornik mog ìvota. Vjera se izraàva kaomolitva prema gore i kao oprost prema onometko stoji nasuprot. Molitva nas stavlja u dijalogsa Ocem, oprost nas stavlja u odnos s bra}om.Ne moè biti jedno bez drugoga. I molitva ioprost su mogu}i samo u Isusu, Sinu Bo`jemui bratu svih nas. Isus je Gospodin. Vjera u Bo-ga je upoznati, ljubiti i slijediti ga, kao što onjest i što èli, a ne kako mi èlimo. Njegova ri-je~ primljena s vjerom nas preobraàva, izvrš-avaju}i ~udesa o kojima nam Evan|elje gov-ori. Suprotno tome ostajemo bez ploda kaoona smokva, koju je prokleo i koja se sasušila,i naš odnos s Bogom ostaje trgova~ki, kao kodprodava~a u hramu koje je istjerao. Vjerni up-ravitelj je svatko od nas ako ima vjeru u Isusa,njegovu mo} i mudrost, svjestan svoje ograni-~enosti i slabosti. Vjerni upravitelj je onaj kojije u zajedništvu s njim, Sinom darovanim zanas, te onaj koji je sjedinjen s Ocem nebeskimi bra}om ljudima moli i oprašta. Isus ne traìvjeru u neku ideju, ideologiju, nego u Bogakoji se objavljuje u njemu, siromašnom i po-niznom, koji završava na kriù. Ovo je pravavjera u Boga, sve drugo je vjera u ~ovjeka, nje-gove projekcije i prizemne èlje.

Vjerni upravitelj je osoba koja ljubi ... (Mk 12, 28 - 34)

Naš ìvot je ljubiti Boga i sjediniti se s Njim,postaju}i Mu po Njegovoj milosti sve sli~niji.Ta ljubav je put poboànstvenjenja. Postajemoono što ljubimo. Najve}a smetnja na putu lju-bavi i pribliàvanja Bogu jesu naši grijesi. Kaèsv. Ivan u 1 Iv. Posl. 3, 14 “ tko odgovori ovojljubavi prelazi iz smrti u ìvot, tko ne ljubi ost-aje u smrti “. ìvot ~ovjekov zavisi od posluš-nosti rije~i Bo`joj. Bog zapovijeda da ga ljubi-mo jer je on zaljubljen u nas, ljubi nas. Ljubitizna~i hvaliti, zahvaljivati, duboko štovati i slu-ìti. Hvaliti nasuprot zavidjeti, zna~i uìvati iradovati se dobru onoga kojeg ljubimo. Dubo-ko štovati je paziti i voditi ra~una da ne izgubi-mo tu ljubav, i sluìti zna~i staviti na raspolag-anje sve što imamo, gledati i paziti kako ~ini-mo u poniznosti i poštovanju drugoga. Svenas ovo vodi da upoznamo ljubav Bo`ju, u ko-joj On više voli nas nego sebe, daju}i cijeli svojìvot u sluènje i na koncu tog sluènja iljubavi, smrt na kriù.

Zapovijed ljubavi nam pomaè shvatiti tko

je Bog. Onaj koji daje ljubav jer je On samaLjubav. I zato ga trebamo ljubiti nepodijeljen-im srcem, svim umom, svom snagom i svim ì-votom. Upoznati ljubav Bo`ju i ljubiti Boga naovaj na~in je , rekli bismo, normalno i za o~eki-vati, ali poslije ove zapovijedi slijedi druga za-povijed pomalo neo~ekivana ali genijalna, lju-bi bli`njega svojega, ni manje - ni više, negokao sebe samoga. Drugoga trebam ljubiti kaosebe samoga tj. kao nekoga tko se ostvaruje ,~ija ljubav prema Bogu raste, ljube}i bli`njega.Drugoga ljubim u stvarnosti samo ako mu po-maèm da on postane osoba sa svojim dostoja-nstvom, ne da u njemu izgra|ujem sebe, negoda se on izgra|uje u svojoj posebnosti i origi-nalnosti, da postigne ono radi ~ega je stvoren,a to je što savršenija slika Bo`ja. Da bi se post-igla takva ljubav, potreban je dug put pro~iš}-enja u potpunoj slobodi, jer navezanost isebi~nost zarobljuju i ubijaju ljubav, dok pravaljubav osloba|a, daje ìvot.

Mo`da se kao nikada do sada u povijesti tauzvišena rije~ ljubav nije eksploatirala i zloup-otrebljavala. Sve i svašta podme}e se i poturapod pojam ljubavi. I najve}e iskrivljenje i sebi-~nost, se naziva ljubav. Današnja ljubav okre-}e se u idole, mo}, slavu, bogatstvo, ideologije,a sve se stavlja i radi u ime i zarad ljubavi. Ko-liko poniènja te stvarateljske rije~i ?

Prava ljubav je ljubav Isusa Krista u nesebi-~nom darivanju spremna i}i do kraja, do smrtina kriù. Tko ne ljubi bli`njega ne moè ljubitini Boga, tko ne ljubi sebe ne moè ljubiti Bogani bli`njega, a tko ne ljubi Boga i bli`njega nemoè ljubiti nikoga i nije uop}e razumio zapo-vijed ljubavi, u kojoj su sva pisma i proroci.

Vjerni upravitelj u prispodobi o udovi~inomnov~i}u (Mk 12, 38 - 44)

Vjerni upravitelj kakav treba biti u davanju,a kakav ne treba biti, klasi~an primjer pismoz-nanaca. Poslušajmo prispodobu !

Pismoznanci uìvaju u svojoj visini, taštini,svim srcem vole sami i samo sebe, sve i svi tre-baju njima sluìti, pa ~ak i sama Rije~ Bo`ja isam Bog, jer su sebe postavili na mjesto Bo`je.Moèmo zamisliti što takvima zna~i jedna sir-omašna udovica, (em) siromašna, (em) udovi-ca. Nema muà koji bi je zaštitio, niti materijal-nih sredstava kojima bi eventualno nadomje-stila ugled u društvu, i u o~ima drugih. Pism-

86 VRHBOSNA 1/2009

PR

ILO

ZI

VRHBOSNA 1/2009 87

PR

ILO

ZI

oznanci su eksperti, najbolji poznavatelji pi-sma , koje je vrijedilo kao i zakon. Bili su, dakleteolozi - poznavatelji pisma i njegovi tuma~i, izakonoznanci - pravnici, suci i odvjetnici. Ali,naàlost, njihova ljubav nije za Boga, nego zavlastito ja, za same sebe. Mogu posti}i što za-èle ovdje na zemlji.

Kaè Evan|elje:- Vole duge haljine, lijepe i skupe , danas bi

se reklo markiranu robu, poznate svjetskemarke, odijela za fešte i slavlja, a ne radna odi-jela. Kaù da odijelo ne ~ini ~ovjeka, ali punoo njemu govori.

- Vole pozdrave na trgovima i ulicama, voleda im se ljudi klanjaju, da ih poštuju, poz-dravljaju, da su glavni, da se cijeli svijet okonjih okre}e.

- Vole prva mjesta u sinagogama. ~ak i tamogdje bi Bog po prirodi stvari trebao biti naprvom mjestu u sinagogi, bogomolji, oni sestavljaju ispred i samoga Boga, ni tu ih nemoè popustiti sebeljublje.

- Vole tako|er prva mjesta na gozbama, naproslavama. Da ih svugdje ljudi vide kako suprvi, ispred, iznad. Biti prvi i najve}i jepo~etak, korijen svih grijeha. Usp. Mak 9, 34;10, 35. Bog i drugi nemaju mjesta na njihovomprijestolju koje ~vrsto drè.

- Uz sve ovo ide i èlja za novcem, bogatst-vom, pa kaè Evan|elje “pro`diru ku}e udov-i~ke”, Bo`jih siromaha, sluè}i se ~ak i smicali-cama bez skrupula. Uvjereni su da se novcemmoè sve posti}i. Tako se doga|a suprotnost,oni koji bi trebali štititi udovice i siromahe, oniim uzimaju sve i zagor~avaju im ìvot.

Nasuprot njih, pismoznanaca je udovicakoju Isus pohvaljuje, gledaju}i kako ubacujeizme|u ostalih novac u hramsku škrabicu.Ovdje imamo dvije vrste ubacivanja novca. ~i-sto ljudski motivi, da ih ljudi vide i hvale, i mo-tivi iz èlje biti solidaran i pomo}i, i radi bogo-bojaznosti. Zato i imamo zaklju~ak, da su pr-ema ljudskim mjerilima bogati ubacili najviše,a prema Isusovim mjerilima siromašna udovi-ca. Zašto ? Zato što su im motivi davanja razli-~iti. Bogati su davali da ih ljudi vide i od svogasuviška, a udovice je, naprotiv, pomalo stid lju-di jer nema više, jer ne moè više ubaciti. Kaèevan|elist Marko udovica ubaci dva nov~i}a -sve što je imala. Najlogi~nije je bilo da je

ubacila jedan nov~i}, a drugi sebi zadràla.Ovo je slika nesebi~ne i nepodjeljive ljubavi pr-ema Bogu i zajednici. Dala je sve. Zato je do-bila pohvalu da je dala najviše. Tako je postalasli~na Isusu, koji se u~inio posljednjim, sirom-ašnim, da bi mi postali bogati kako kaè 2 Kor8,9 “ ta poznate dare`ljivost Gospodina našegaIsusa Krista, da se vi njegovim siromaštvomobogatite “. Time je i ispunila i zapovijed lju-bavi, ljubi Gospodina Boga svim srcem, svojimìvotom, pame}u i snagom svojom, i bli`njegakao sebe samoga. Tako Isus naviješta i nudirazli~ito kraljevstvo Bo`je od pismoznanaca,kraljevstvo koje je dohvatljivo siromašnima imalenima. Zato se vjerni upravitelj treba kloni-ti kvasca farizejskoga, pismoznanaca, a uzormu je ljubav i vjernost siromašne udovice.

Vjerni upravitelj, osoba koja bdije i izgra|ujesvoju obitelj, ùpu, zajednicu u kojoj ìvi.

Što zapravo zna~i bdjeti? Ne spavati, biti bu-dan, pa`ljiv? Odlaze}i svome Ocu Isus nam jedao mo} i poslanje “ da idemo po svemu svije-tu propovijedati Evan|elje i krstiti svako stvo-renje u ime Oca i Sina I Duha Svetoga “. Odatleproizlazi naša odgovornost. Odgovorni smo dase Kraljevstvo Bo`je na zemlji širi i raste. Bdjetitrebamo stalno i biti ispunjeni djelatnomljubavlju, jer naš ìvot nije ~ekanje i tapkanje umjestu, nego dinami~an proces i hod naprijedprema Uskrslom Gospodinu. Njegov dolazaknama je naš hod k njemu u susret. Bdjeti zna~iimati otvorene o~i srca i vidjeti i osjetiti kakoGospodin ljubi svakoga od nas osobno i kako tuljubav od nas o~ekuje prema njemu, ali ništamanje o~ekuje da ljubimo jedni druge kakosmo to ve} naglasili u zapovijedi ljubavi. Supr-otno od bdijeti je spavati, a to zna~i umiranjeove poklonjene i usa|ene ljubavi u nama. Spa-vanje je vezano uz tamu, mrak, grijeh i samusmrt. Tko spava ima djela tame i grijeha, i post-aje naj~eš}e a da nije primijetio suradnik |avla,neprijatelja svijetla, bdijenja i ìvota. A mi smokako kaè poslanica Ef, 5, 8 “sinovi svjetla i tre-bamo donositi plodove svjetla”.

Nadalje, bdjeti treba stalno, jer kako kaèEvan|elje ne znamo ni dana ni ~asa. Na koncunije ni va`no znati dan i ~as, ako svaki dan ì-vimo kao dar susreta s Bogom, u iš~ekivanjupojedina~nog susreta s Bogom u osobnoj sm-rti, i onog kona~nog kad se pojavi drugi put.

Ovdje je va`na svijest da je Gospodin svakomod nas darovao odre|ene darove svoga Duha,za osobnu izgradnju i za izgradnju zajedniceu kojoj ìvimo. Nije dao svima sve da se ne uz-oholimo, da se ne zatvorimo u sebe, da ne po-stanemo sami sebi dostatni, a to zna~i da namne treba nitko drugi pa ni sam Bog. Da ne na-pravimo isti grijeh kao naši praroditelji Adami Eva. Povjerovali su la`nom obe}anju: bit }etekao bogovi, ne}ete sluìti nikome, nego }e dr-ugi vama sluìti. Naàlost, znamo, da kad supostali svjesni svoje golotinje, da je ve} bilokasno. Izgubili su milost Bo`ju i doìvjeli iz-gon iz raja zemaljskog.

Gospodin je svakome dao nešto, odre|enedarove i sposobnosti, po ~emu je on karakteris-ti~an i potreban zajednici. Te darove je potre-bno oplemenjivati i staviti u slu`bu zajedni~kogdobra. Samo tako zajednica i zajedni~ko dobrorastu, kada svatko savjesno i odgovorno isk-oristi svoj dar. To gradi onu èljkovanu zajed-nicu koju je Bog, Darovatelj svega, zamislio. Svimi imamo svoju ulogu u ovom, da tako kaèm,stroju koji se ìvot zove. Ako jedan dio, ko-madi} toga stroja ne funkcionira ili zabušava,usporava rad i cijeli stroj prestaje funkcionirati.Upotrijebit }u primjer sata. Nije va`no uop}ejesmo li kazaljke na satu, narukvica, baterija ilikoji kota~i} unutra, jer bez bilo kojeg dijela satnema svoje funkcije. Tako i u našim ìvotima, uobitelji, u ùpi, uòj ili široj zajednici. Nijetoliko va`no što obavljaš, va`nije je koliko sav-jesno i odgovorno to ~iniš. ~ini mi se da upravona ovom podru~ju vjernog sluènja, padamona ispitu zrelosti naše vjere i zrelog shva}anjaìvota. Dovoljno je biti samo malo samokriti~ani pogledati vlastite obitelji. Djeca o~ekuju odroditelja sve, ~ak smatraju da su im roditeljiobvezni sve priskrbiti, bez obzira imaju liroditelji i mogu li. Jednostavno, moraju jerdruga djeca imaju i jer se druga djeca tako pon-ašaju, a da u isto vrijeme prema obitelji nemajunikakvih obveza. Barem biti dobar u~enik akoide u školu. Sli~na situacija je i me|usupru`nicima. Jedno od drugoga puno o~ekujua malo daju. Iskustvo nas u~i, tamo gdje se nedaje nema se što ni primiti. Ako se u zajed-ni~ku kasu ne stavlja, ne moè se ništa ni uzeti.Naš dodatni problem jest, što mi sebi dajemo zapravo što, ubacivali u kasu što ne ubacivali,uzmemo kad nam je potrebno. A tu se ondara|aju razdori, nepovjerenja, sva|e, sve ono

što rasta~e jednu zajednicu. Sv. Pavao nas upo-zorava “da onaj tko ne}e da radi neka ni nejede”. Ne bismo smjeli zaboraviti da imamosamo ono što smo darovali. U davanju je ra-dost. Da li od svoje obitelji i ùpe samo o~eku-jem i uzimam, ili puno više dajem? Ako sam sp-reman na `rtvu i davanje, onda sam odgovorani vjeran upravitelj. Sv. Pismo nas u 1 Kor 4,2 up-ozorava i poti~e, da budemo vjerni i pouzdani“a od upravitelja se iziskuje da napokon buduvjerni” U ~emu vjerni? Vjerni svom poslanju, ito u najmanjim stvarima “tko je vjeran u naj-manjem i u najve}em je vjeran” Lk 16, 10. Vje-rnost u najmanjem se nagra|uje najve}im. Bo-`ja mjerila i naša o~ito nisu ista. Sv. Matej, evan-|elist kaè u 25, 14-16 “valjaš slugo dobri i vje-rni. U malome si bio vjeran, nad mnogima }u tepostaviti. U|i u radost Gospodara svoga”.

Imamo primjera u ìvotu Crkve, da osobekoje su ljudskim mjerilima relativno malo pri-mili, postanu veli~ine Crkve, svjetlonoše vre-menu u kojem su ìvjele, a inspiracija i uzor inama danas. Ti primjeri su dokaz da se ljudskiìvot moè ispuniti kad je primljen iz Bo`jeruke kao dar, a proìvljen dubokom vjerom iosobnim iskustvom Boga. Nabrojat }u samonekoliko takvih primjera. ùpnik Arški, sv. Iv-an Marija Vianney, za koga ìvotopisci kaù daje s teškom mukom završio teologiju, a da jeposlije bio izvrstan propovjednik, i ùpnik ko-jega su sve ùpe èljele. Bio je jednostavna alisveta~ka ìvota. Sv. Leopold Bogdan Mandi}:lošeg zdravlja, bole`ljiv, niska rasta, neugled-an, a tolike je duše u ispovijedi pomirio s Bo-gom, vrativši im povjerenje u sebe i bli`nje.Njemu neuglednom mnogi su “lijepi, zdravi ipametni” dolazili po savjet i traìli pomo}. Ma-jka Terezija koja je tako|er izgledala krhko i sl-abo, minijaturno, “obi~na” redovnica, ali je sv-ojom nesebi~nom ljubavlju zasvjedo~ila i osv-ojila cijeli svijet, i to sluè}i bolesnima, siroma-šnima, gubavima onima koje su svi zaboravili.Dobila je i Nobelovu nagradu ali joj je sigurnodraà ona Krista patnika kojeg je prepoznala usvakom bolesnom i nemo}nom. Govorila jekako jezik ljubavi svi razumiju. I danas njezinesestre poput sv. Pavla pune apostolskog àrapropovijedaju svojim ìvotom nesebi~nuljubav Kristovu.

Od vjernog upravitelja, od svih nas, vas ~l-anova ùpnih ekonomskih vije}a se o~ekujenasljedovanje Krista vjernog upravitelja. Na-

88 VRHBOSNA 1/2009

PR

ILO

ZI

VRHBOSNA 1/2009 89

PR

ILO

ZI

sljedovat }emo ga mole}i ga svakodnevno daoja~a našu vjeru, svjedo~e}i i prednja~e}i u sv-im aktivnostima u obitelji u svojoj ùpi, a kojesu za op}e dobro zajednice u kojoj ìvim. Umolitvi O~enaša koju pretpostavljam molimosvakodnevno pa i više puta, molimo “kako nanebu, tako i na zemlji”. Kratko }u re}i što zn-a~e ove rije~i. Va`no je ovdje podsjetiti da ne-bo simbolizira samoga Boga u kojem vlada pr-incip ljubavi, prihva}anja i poslušnosti. Zatonam Isus, u ovoj molitvi koju nas je nau~iomoliti, sugerira, da naši odnosi ovdje na zemljibudu kao na nebu, tj. da svatko od nas u~inikoliko je do njega, da u obitelji, ùpi, zajedni-ci kojoj pripada vjerskoj i nacionalnoj, tamogdje ìvi i radi, bude što manje sva|e, ljubom-ore, mr`nje, zavisti, a što više zalaganja za mir,istinoljubivost, pravednost, dobre odnose teza op}e i zajedni~ko dobro. Da ne ~ekamo danam se sve daruje, servira, da netko drugi u~-ini boljim mjesto i svijet u kojem ìvim, a ja dabudem majstor nezadovoljstva i kritiziranja.Ta tko to od nas ne bi volio bolji, ljepši i sigur-niji svijet i kojem ìvimo? Ako ga takva èlimo,da li ga svojim pristupom ìvotu, djelima i sa-mim ìvotom i stvaramo? Sigurno }e nam imolitva O~enaša biti draà i plodonosnija, akose za takav svijet zalaèmo i borimo. Ako se zatakav svijet zalaèmo onda smo dobri i vjerni

upravitelji, koji “preta~u” nebo na zemlji. On-da }e na zemlji ljubav pobijediti mr`nju, dobrozlo, svjetlost tamu, bijedu Boànsko milosr|e.

Tim }emo pokazati da smo ispravno shvatilida nismo gospodari ìvota, povijesti i dobara,nego da nam je dobri Bog Stvoritelj svega, svedarovao a da smo mi vjerni, odgovorni i pouz-dani upravitelji, koji trebaju savjet traìti, u is-krenosti biti potpuni, u davanju velikodušni, uradu vrijedni, u ulaganjima sigurni, da djecutrebaju podu~avati, trošiti mudro, a dugove iz-bjegavati. Da kad sve u~inimo moèmo re}i sl-uge smo beskorisne, svjesni da “što god smou~inili jednome od ove najmanje bra}e, dasmo zapravo njemu Isusu u~inili”. Ne zabora-vimo “ako mi ìvimo krš}anski, ostaviti }emosvijet boljim nego što smo ga zatekli”.

I završit }u poukom koju je izrekao jedanbogataš hrvatskom novinaru Goranu Mili}una njegovim putovanjima: “Ne èlim da novacbude hrpa, sanduk na mojoj glavi koji mepritiš}e prema dolje. èlim da taj sanduk budepod mojim nogama, da ga gazim te da me no-vac “diè” kako bih bio bolji ~ovjek”, a ja doda-jem i bolji vjernik!

Predavanje odràno ùpskim ekonomskimvije}ima, 14. oùjka 2009.

Mr. Luka Tunji}

Besjeda mitropolita dabrobosanskog Nikolajana molitvi za jedinstvo krš}ana

Sarajevska katedrala, 18. 01. 2009.

Draga bra}o i sestre,

Po blagoslovu Njegove uzoritosti kardinalaVinka Pulji}a, danas stojim pred vama u ovomsvetom hramu. Progovori}u koju rije~ o sv-etom Apostolu Pavlu, ~iji jubilej - 2000-godišn-jicu ro|enja ovog velikog Apostola hriš}anskihnaroda - ove godine obiljeàvamo.

Apostol Pavle je svjetilo vjere, u~itelj vasel-jene, zemaljski an|eo i nebeski ~ovjek. Nenad-mašni blagovjesnik Jevan|elja Hristovog, kojeje u~io od samog Gospoda u Arabijskoj pustin-ji. On je propovjednik pokajanja, heruvimski

molitvenik, sveàlostivi milosrdnik, hristo~e`-njivi podvi`nik, bogomudri filosof, stub i tvr|-ava vjere hriš}anske Crkve.

Ro|en je u Tarsu Kilikijskom od jevrejskih ro-ditelja. Kao maloljetnik i revnitelj zakona Mo-jsijevog, prisutnik je kamenovanja svetog Arh-i|akona Stefana. Preobraènik je pred Dama-skom u trinaestog velikog Apostola i propovj-ednika Hristovog Jevan|elja. Trogodišnji suànju Rimu, propovjednik u istom gradu tamošnjimnarodima, povratnik iz Rima u Malu Aziju;bogati pisac 14 novozavjetnih poslanica (dvijeKorin}anima izgubljene su) i drugih spisa.

Utvr|en u hriš}anskoj vjeri, Savle (a kasni-je prozvan Pavle na Kipru), primio je Jevan|e-lje od Gospoda Hrista, koji ga je odredio prop-ovjednikom Jevan|elja me|u mnogobošcima.Pravilo mu je bilo da ne zida na tu|im zakop-inama (2 Kor. 10,16), tj. da ne propovijeda on-dje gdje je neko ve} propovijedao Rije~ Boìju.On se istakao djelima ljubavi u staranju na sp-asenju duša ljudskih, preure|enju crkvenogìvota, širenju Hristovog Jevan|elja, ne nap-uštaju}i svoje apostolske obaveze ìvota, nep-restano pišu}i i primaju}i vjerne, èljne Hrist-ove novozavjetne Rije~i.

Sve je to izazvalo bunt protiv njega kod jer-usalimskih Jevreja, pa je kao rimski dràvljanintraìo da mu se sudi u Rimu, a ne u Jerusalimu,što je i prihva}eno od strane Rimskih vlasti.

U djelima Apostolskim iznosi se rad dvojicevelikih Apostola: Petra i Pavla. Kako su se Ap-ostol Pavle i Apostol Petar po drugi put našli uRimu gdje su mu~eni~ki postradali, podatakanema. Pavlu kao rimskom gra|aninu ma~emje otsje~ena glava. Nedavno je u hramu svetogApostola Pavla u Rimu otkriven njegov sarko-fag sa njegovim svetim tijelom u kripti ispodoltara. Tako je sveti Apostol Pavle uvijek bio idanas je zajedno sa nama, naro~ito kad ~itamonjegove poslanice na svetim bogosluènjima ipojedina~no u našim domovima.

On je propovjednik Hristovog Jevan|eljane samo u Rimu ve} i u drugim krajevima, pai kod nas na Balkanu i Makedoniji, Maloj Azijii drugdje. Šta je ~ovjek i kakvog je plemenitogroda naša priroda, i za kakve je dobrodjeteljisposobno ovo bi}e, pokazao je bolje od svihljudi sveti Apostol Pavle. Otkako je postao Ap-ostol, pa sve do sada, on gromkim glasom pr-avda se pred svima koji ga okrivljuju. Zbog us-trojstva ovakvog ljudskog bi}a, podsti~e na vr-linu, zatvara usta bestidnim huliteljima i pok-azuje, da izme|u An|ela i ljudi ne postoji ve-liko rastojanje. Apostol Pavle nije dobio drug-a~iju prirodu, niti je imao druga~iju dušu. Onnije ìvio u nekom drugom svijetu, nego je od-gajan na istoj zemlji i pod istim zakonima i ob-i~ajima, ali je prevazišao sve ostale ljude. Pavlene da za pravo onima koji govore: “Vrlina jeteška a porok lak?” On kaè: “Naša mala prol-azna nevolja, priprema nam preizobilno i ne-izmjerno bogatstvo slave.” (2 Kor. 4, 17)

Nije samo ovo kod Apostola Pavla dostojnodivljenja, što od mnoge revnosti nije ni osje}-

ao napore koje je uzimao na sebe radi vrline,nego što je i vrlini bio odan radi nagrade. Onje svakim danom napredovao bez nagrade, neàle}i se na umor tijela, ni na mnoštvo poslo-va, ni na silovitost prirode, ni na šta drugo. Bioje više optere}en mnogim brigama nego svevojskovo|e i carevi na zemlji, ali je on ipak sta-lno napredovao, i sa uve}anom opasnoš}u, sti-cao je novu realnost. Filipljanima govori: “Štoje za mnom zaboravljam, a stremim za onimšto je preda mnom.” (Fil. 3,13)

Kada ga salete opasnosti, uvrede i svakodn-evne pogrde, on i tada likuje pišu}i Korin}ani-ma: “Zato sam dobre volje u nemo}ima, u po-rugama, u tjeskobama za Hrista, jer kada samslab onda sam silan.” (2 Kor. 12,13) Sve je to na-zivao oru`jem pravde, pokazuju}i da je iz togaizvla~io najve}u korist i neprijatelji ga ni s kojestrane nisu mogli uhvatiti. Za sve što ~ini i štaga sve snalazi zahvaljuje Bogu govore}i: “Hv-ala Bogu koji nam svagda daje pobjedu u Hri-stu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svo-ga na svakom mjestu.” (2 Kor. 2,14)

Za pogrdama i uvredama više je jurio negoza po~astima, za smr}u više nego za ìvotom,za siromaštvom više nego za bogastvom, zanaporom više nego za odmorom, i ne samoviše, nego daleko više radi propovijedanja Je-van|elja. On je prebrinuo poredak stvari, a mismo ga preobrnuli. Ko je dokaz za ovo, ko jedokaz toga? Pavle, koji je, budu}i ~ovjek, višeiskao ono što je prvobitno nego li potonje. Zanjega je bilo strašno i opasno samo uvrijeditiBoga, i ništa drugo. Govorio je Sveti Zlatoust:“Nemoj mi govoriti o gradovima, narodima,carevima, vojskama, oru`ju, bogatstvu, sili,vlasti, jer sve to on (Pavle) nije smatrao ni zapau~inu, nego zamisli ono što je na nebesima itada }eš sagledati ja~inu ljubavi njegoveprema Hristu. Opijen ovom ljubavlju, on senije divio dostojanstvu ni an|ela, ni arhan|-ela, niti i~ega sli~nog, jer je u sebi imao neštove}e od svega toga: ljubav Hristovu, i sa njomje smatrao sebe blaènijim od svih, a bez njenije èlio da bude ni sa gospodstvima i slavlje-nima.” Govorio je: “Ne ìvim više ja, nego ìviu meni Hristos.” (Gal. 2,20)

Vladare koji su disali gnjevom, smr}u, kaz-nama i bezbrojnim mukama, gledao je kao nadje~ije igra~ke. Di~io se okovima tako kako seNeron nije di~io svojom krunom na glavi. Utamnici je ìvio kao na samom nebu. Volio je

90 VRHBOSNA 1/2009

PR

ILO

ZI

VRHBOSNA 1/2009 91

PR

ILO

ZI

napade više od nagrada i naziva ih blagoda}u.Za njega je bila nagrada osloboditi se tijela, apodvig ostati u tijelu. On je ipak izabrao ovodrugo i veli da je ovo za njega neophodinje.Neko }e re}i da je to njemu prijatno radi Hris-ta i onih koje mu je Hristos povjerio da ih pri-vodi Njemu. I ja to velim, da je njemu velikuprijatnost pri~injavalo ono što nama ~ini tugu.

Zašto ja govorim o nevoljama i o opasnosti-ma? On je neprestano tugovao, pa je govorio:“Ko oslabi, a da i ja ne oslabim? Ko se sabla`nj-ava,a ja da ne gorim? Ako se treba hvaliti, ne-mo}ima }u se svojim hvaliti.” (2 Kor. 11,29-30)Tako je Pavle prolivaju}i suze dan i no}, nalaz-io utjehu u njima, jer niko nije toliko jadikovaozbog svojih nedjela koliko je on zbog tu|ih.Šta mislite, kada je vidio svoje sunarodnike Je-vreje da griješe, molio se Bogu da bude lišennebeske slave, da bi se oni spasli? Moè se zas-igurno zaklju~iti da je njihovo nespasavanjeza njega bilo daleko teè. Govorio je Rimljani-ma: “Da mi je vrlo ào i srce me moje boli bezprestanka. Jer bih èlio da ja sam budem odl-u~en od Hrista za bra}u svoju, srodnike mojepo tijelu. Jer su Izrailjci, ~ije je usinovljenje islava... ~iji su oci i od kojih je i Hristos potijelu.” (Rim. 9,2-5).

“Kada bi dijamant postao zlato i zlato dija-mant, onda bi dobili nešto što bi li~ilo na Pa-vla”, veli sveti Zlatoust. ~emu ovakvo pore|e-nje? Kada bi cio svijet stavili na jednu stranu,a Pavla na drugu, vidjeli bi da je Pavlova dušabila va`nija od njih. Jer kada je govorio o oni-ma koji su se potucali po pe}inama, u kozjimkoàma i rupama zemaljskim, te ih nije bio do-stojan svijet veli Apostol: “Drugi iskusiše por-uge šibanja, pa još i okove i tamnicu. Kamenj-em pobijeni, prestrugani, izmu~eni, od ma~apomriješe; potucaše se u koùsima i kozjimkoàma, u oskudici i u nevoljama i u patnja-ma. Oni kojih svijet ne bješe dostojan, potuca-še se po pustinjema i gorama i po pešterama ipo jamama zemaljskim.” (Jevr. 11,36-38) Kakv-om moèmo nazvati takvu Pavlovu dušu? Zla-tnom ili dijamantskom? Ona je bila tvr|a odsvakog dijamanta i skupocjenija od zlata.

Ako svijet ne vrijedi koliko on, ko onda vri-jedi? Mo`da nebo? Ne, i ono je malo, jer kadaje on sam nebu i onome što je na nebu pretpo-stavio ljubav Gospodnju, onda }e utoliko višeGospod, koji je toliko bolji od Pavla koliko do-brota od poro~nosti, pretpostaviti Pavla mnoš-

tvu nebesa. Gospod nas ljubi ne onako kakomi Njega ljubimo, ve} toliko više da se to nik-akvim rije~ima iskazati ne moè. Pogledajtesamo ~ega je On (Hristos) udostojio Pavla, jošprije budu}eg vaskrsenja. Uznio ga je u raj,uzdigao je Pavla na tre}e nebo. Otkrio mu jetakve tajne koje nije slobodno govoriti onimakoji imaju ljudsku prirodu. Ovo je sasvim raz-umljivo, jer je Pavle još hodio po zemlji, a ra-dio tako da je ìvio sa an|elima. Iako sputanokvirom tijela, on je pokazivao an|elski ìvot i~istotu. Vezan tjelesnim ìvotom, on je pokazi-vao i trudio se da ne bude niì od viših Sila.

Mada su i An|elima ~esto puta bili povjera-vani razni narodi (Otkr. 2,1,8,12,18 i 3;17 i 14),nijedan od njih nije uredio narod kao što je toPavle u~inio u cijeloj vaseljeni. Arhan|elu Mi-hailu bio je povjeren narod Judejski(Is.Nav.5;13-15; Jud.1,9), a Pavlu zemlja i more,naseljeni i nenaseljeni krajevi. Govorim ovone da vrije|am An|ele. Daleko od toga, negoda pokaèm da ~ovjek, budu}i ~ovjek, moèbiti zajedno sa njima i stajati sa njima. Zašto tonije bilo povjereno An|elima? Nije zato da ~o-vjek ne bi imao izgovora za svoj nehat.

Me|utim, desilo se nešto još ~udesnije. Zarnije ~udesno i neobi~no da rije~, izgovorenazemaljskim jezikom odgoni smrt, bolest, otpu-šta grijeh, ispravlja povrije|enu prirodu i pre-ra|uje zemlju u nebo? Radi toga hvalimo rev-nost Pavlovu što je primio takvu blagodat, štoje tako pripremio sebe. I vas, molim ne samoda se divite djelima Pavlovim, nego da i podr-àvate ovaj Pavlov podvig vrline, jer }emo ta-ko postati zajedni~arima sa njim. Ako se mi ~u-dimo ~uju}i, u~inivši to isto, dobi}emo i mi istenagrade. ~uj šta sam Pavle kaè: “Dobar rat ra-tovah, trku svrših, vjeru odràh, sad me ~ekavijenac pravde, koji }e mi u onaj dan dati Gos-pod, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego isvima koji se raduju Njegovom dolasku.” (2Tim 4,7-8) Vidite kako on sve poziva dazajedni~are u propovijedanju i ìvotu poJevan|elju Njegovom. Vidimo li da sve pozi-va, pa se postarajmo svi da budemo dostojniobe}anih dobara; ne gledajmo samo na veli~i-nu i prevashodnost njegovih djela, nego i nasilu njegove vrijednosti kojom je on stekao ta-kvu blagodat, i na srodnost prirode, po kojoj jei on imao isto što i mi, pa }emo se i mi udosto-jiti da dobijemo neprolazni vijenac slave.

Pavlova apostolska misija imala je veliki us-

92 VRHBOSNA 1/2009

PR

ILO

ZI

pjeh. On je postao slavan po revnosti, u~enos-ti i vrlinama. Uzrastaju}i u Hristu sve je višepokazivao da se Rije~ Boìja ne širi ma~em, ne-go ljubavlju i prosve}enjem. Po djelima SvetogApostola Pavla napisana je cijela ogromna bib-lioteka. On je otvorio put hristijanizaciji svihnaroda svijeta. On je i Balkanske narode uveou ohristovljenje, po~evši u Dalmaciji, poslijepovratka iz prvog rimskog suànjstva, iskrca-vši se kod današnje Paklenice ispod Velebita;pa zatim kod potonjeg manastira Krke u ka-njonu anti~ke rijeke Ticiusa (današnje Krke),pa dalje primorskim putem preko današnjeHercegovine, Makedonije prema gradu Efesuu Maloj Aziji.

Da završim ovo moje izlaganje, jednom vrst-om molitvenog obra}anja velikom trinaestom

Apostolu: Vo|o i rukovodio~e naš, koji nas ne-mo}ne i slabe provodiš kroz ovaj svijet i ovaj ì-vot, uvedi nas u Carstvo Nebesko, da bismo iovde i tamo svim srcem, svom mišlju i svomsnagom vje~no sluìli ~udesnom i ~udotvornomGospodu i Spasitelju našem Isusu Hristu.

Eto, draga bra}o i sestre, iz moje siromašneduhovne torbe izvadih i vama prenesoh ovo ovelikom Apostolu Pavlu ~iji jubilej, 2000-godi-šnjicu ro|enja, ove godine obiljeàvamo.

èlim vam sve najbolje u Gospodu IsusuHristu i svetom Apostolu Pavlu.

MITROPOLITDABROBOSANSKI

NIKOLAJ

Homilija nuncija D'Errica na Dan posve}enoga ìvota

Dan posve}enoga ìvota - Svije}nica

Sarajevo, 2. velja~a 2009.

Sve~ano Minso slavlje u sarajevskoj katedrali naliturgijski blagdan Prikazanja Gospodinova, 2. ve-lja~e kada Katoli~ka Crkva obiljeàva Dan posve}e-noga ìvota, predslavio je apostolski nuncij u Bosnii Hercegovini nadbiskup Alessandro D'Errico te up-utio prigodnu homiliju:

Èetrdeset dana nakon Boì}a, danas slavi-mo blagdan Prikazanja Isusova u hramu. Kaošto smo ~uli u Evan|elju, Marija i Josip donoseIsusa u jeruzalemski hram da bi ga, prema Mo-jsijevu zakonu, posvetili Gospodinu.

Isto~na tradicija današnji blagdan nazivaBlagdan susreta. A to zbog dva razloga: s jednestrane ovo je blagdan susreta Boga sa svojimnarodom: Boga Ljubavi, koji ispunjava obe}a-nja, i u Isusu ide ususret svom narodu. No uisto vrijeme ovo je blagdan susreta s Bogomsvih koji o~ekuju ispunjenje obe}anja i u Isusuprepoznaju Mesiju i Sina Bo`jega.

U hramu su dva ~asna lika - Ana i Šimun -koji vo|eni Bo`jim Duhom - u susretu s Isus-om prepoznaju Onoga kojega su proroci navij-estili: “Svjetlost na prosvjetljenje naroda i sla-

vu naroda Izraelova.” Zajedno s njima je Ma-rija, kojoj se Šimun obra}a: model onih koji ot-varaju srce za susret s Bogom, usprkos kušnja-ma, poteško}ama, ma~u koji probada srce.

**********Moja draga bra}o i sestre, današnji blagdan

- blagdan Susreta - podsje}a nas na temeljnielement krš}anskoga ìvota. To jest, naš ìvotvjere mora uvijek biti radostan susret, potpuneraspoloìvosti, s Bogom koji se uprisutnjuje upovijesti i u našem osobnom ìvotu. To je isti-na za sve krš}ane, ali još je više za redovnike,redovnice i sve posve}ene osobe, koje su - ususretu s Isusom koji ih je pozvao - posvemadarovale svoj ìvot Bogu i Crkvi.

Zato se ve} nekoliko godina upravo danasobiljeàva proslava posve}enoga ìvota.Zajedno s Marijom, Šimunom i Anom, tisu}e re-dovnika i posve}enih laika danas obnavljaju sv-oju posvetu, drè}i u rukama upaljene svije}e:one su znak Isusa “svjetla narodâ”, ali su tako|ersugestivan znak njihova postojanja, usplamtjelo-ga vjerom-nadom-ljubavlju, i njihove èlje da

VRHBOSNA 1/2009 93

PR

ILO

ZI

budu svije}njaci svjetla za Crkvu i svijet.

********** Drage redovnice i dragi redovnici, na ovaj ta-

ko vaàn dan za vas - misle}i na tolike situacijeredovni~kih obitelji u Bosni i Hercegovini - htiobih na vaše razmišljanje preporu~iti tri to~ke:

a) Prvo. Nemojte nikada zaboraviti da jeposve}en ìvot poseban dar Bo`je ljubavi pre-ma vama. Isus je onaj koji vas je pozvao da gaslijedite izblièga, na putu evan|eoskoga usa-vršavanja. Tako|er vama se jednoga dana obr-atila Njegova rije~, kao mladi}u iz Evan|elja:“Ako èliš biti savršen, ostavi sve, zatim do|i islijedi me” (usp. Mt 19,21 i paralele). I vi ste os-tavili sve te ìvite svoju posvetu njemu po zav-jetima siromaštva, posluha i ~isto}e.

Poznam dobro poteško}e i zapreke koje suse ponekad pojavljivale ili se pojavljuju tijek-om vašega hoda: mislim na ono što se dogodi-lo tako|er u nedavnim vremenima - teškimaza Crkvu i za vas - u ovome dijelu Europe; alimislim tako|er na poteško}e koje mogu nasta-ti i unutar krš}anskih zajednica, danas kao i uprošlosti. I naro~ito tada, posebice u poteško}-ama, ne ustru~avajte se obnoviti svoj odgovorneuvjetovane i posvemašnje ljubavi; ne zabor-avite da je Bog - Gospodar ìvota i povijesti -onaj koji vas je pozvao. Na taj na~in }ete imatijoš ~vrš}u unutrašnju sigurnost vjere da Onajkoji vas zove ne}e uskratiti svoju pomo} i sv-oju milost onima koji imaju povjerenja u nje-ga, kao što se potvrdilo u nedavnoj povijestivaših redovni~kih obitelji.

b) Jedan drugi element htio bih prep-oru~iti na vaše razmišljanje, posebice danas,kada slavite Susret izme|u Bo`jega pozivavama i neuvjetovanog odgovora ljubavi kojiste mu dali.

Crkva u Bosni i Hercegovini ima jednu pos-ebnu oznaku po kojoj je prepoznatljiva u svojojpovijesti: tijekom više stolje}a, u teškim vre-menima, ona je mogla nastaviti svoju prisut-nost i svoje poslanje u ovoj zemlji zahvaljuju}iosobito redovnicima, posebice franjevcima. I zaovo èlimo zahvaliti Bogu danas. A polaze}i odovoga, èlimo traìti u molitvi da redovnice iredovnici Bosne i Hercegovine mognu nastavitidavati - danas i ubudu}e - cijenjen doprinosrastu Crkve, kao što se doga|alo u prošlosti.

Znadete bolje negoli ja da se pred Crkvudanas postavljaju mnogi izazovi, a i za hrvats-ki narod koji je povjeren našoj pastoralnoj br-izi. Stoga to zahtijeva da se svi bez razlike, aposebice oni koji su svoj ìvot posvetili Bogu iCrkvi, osje}aju pozvani da obave svoj dio sosje}ajem krš}anske odgovornosti.

Isto tako - i siguran sam da }ete se sloìti samnom - jednako je va`no osigurati još ve}uuskla|enost karizama koje Duh Bo`ji dijeli zaizgradnju jedinoga tijela Kristova, koje jeCrkva. I zbog toga razloga ju~er sam bio rados-tan što sam blagoslovio novo sjedište Konfere-ncije viših poglavara. Moja je èlja - koju pra-tim ìvom molitvom - da ono mogne odgovor-iti potrebama sadašnjega vremena i o~ekivan-jima Crkve.

c) U ovom kontekstu, dopustite mi dodatijoš jednu misao. Prošlih dana, misle}i na ovoslavlje i ono od ju~er (blagoslov sjedišta), sna-`no su mi navirale u sje}anje neke to~ke kojemi je Sveti Otac osobno nazna~io, za dobro cr-kve u Bosni i Hercegovini. Kao što sam ve} im-ao priliku spomenuti u drugim okolnostima,me|u njima je i ova: da svi ~lanovi Crkve u ze-mlji još više osjete hitnost i èlju da hode zaje-dno i da rade zajedno za jedinu Crkvu Kristo-vu.Tkogod }e se pitati zašto Apostolski nuncijtoliko insistira na ovoj to~ki u posljednje vri-jeme? Ustvari razlog je vrlo jednostavan: to jeod mene izri~ito traìo Sveti Otac. “Nemoj seumoriti od toga da to ponavljaš i da se ponavl-jaš. - On mi je rekao - To je danas prvi prioritetza Crkvu u Bosni i Hercegovini.”

Eto što bih vam èlio preporu~iti sa svimpoštovanjem i ljubavlju, koliko mi je u mo}i:nastavite biti osobe koje ìve u Crkvi i za Crk-vu, radosni što dajete svoj doprinos za rast ovekonkretne Crkve, u njezinim konkretnim ìv-otnim okolnostima. I to usprkos gor~inama inerazumijevanjima koje bi mogle nado}i (izv-ana kao i iznutra), te i po cijenu da se dovedeu pitanje - ako je potrebno - koje osobno uvjer-enje. Na takav na~in, kao i u prošlosti, bit }etesigurni da ste u potpunosti dali svoj ìvot Isu-su, koji danas ìvi u ovoj Crkvi. Drugim rije~-ima, kao i vaši veliki utemeljitelji, pozvani smoljubiti ovu Crkvu takvu kakva jest, i svi zajed-no smo pozvani u~initi da raste našim doprin-osom predanja i pokore, ljubavi i vjere, mol-itve i nade.

94 VRHBOSNA 1/2009

PR

ILO

ZI

********** Moja draga bra}o i sestre, radostan sam što

sam danas zajedno s vama u zahvaljivanju iprozbenoj molitvi. Zahvaljujem Bogu zaveliko dobro koje ste u~inili i koje vršite u

Bosni i Hercegovini. Zajedno s vama - pozagovoru Marije, majke Crkve - molim obiljeblagoslova i milost na svakoga od vas i na sveredovnike i redovnice Bosne i Hercegovine.

(kta)

Intervent nuncija D'Errica u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve

Mostar, 10. oùjak 2009.

Dana 10. oùjka u mostarskoj katedrali MarijeMajke Crkve na sve~anom Misnom slavlju, koje jepredslavio predsjednik Biskupske konferencijeBosne i Hercegovine kardinal Vinko Pulji} uzsuslavlje svih biskupa BK BiH i biskupa delegatadrugih biskupskih konferencija, provincijalaHercegova~ke franjeva~ke provincije dr. fra IvanaSesara te drugih petnaestak sve}enika, svoju rije~uputio je i apostolski nuncij u Bosni i Hercegovininadbiskup Alessandro D'Errico.

1. Radostan sam što sam, kao papinski pre-dstavnik, mogao sudjelovati u ovoj sve~anojEuharistijskoj liturgiji, u povodu proljetnogazasjedanja Biskupske konferencije.

A još sam radosniji što svima vama mogu pr-enijeti poseban blagoslov Svetoga Oca. On jeupu}en kardinalu Vinku Pulji}u i biskupima Bi-skupske konferencije Bosne i Hercegovine,biskupima delegatima susjednih biskupskih ko-nferencija, biskupu Ratku Peri}u - koji ugoš}ujeovo zasjedanje s uobi~ajenim bratstvom - bi-skupijskom i redovni~kom kleru, redovnicama ivjernicima koji sudjeluju na ovoj Svetoj Misi.

Sveti Otac molitvom prati radove Biskupskekonferencije, zazivaju}i obilje darova DuhaSvetoga na okupljene biskupe. Jednake milostii Bo`ju pomo} on zaziva na Crkvu Bo`ju kojaje u Bosni i Hercegovini, a na osobit na~in nahercegova~ke biskupije, na koje on gleda so~inskom naklonoš}u i pastoralnom brigom.

2. Došavši ponovno u mostarsku katedralugodinu dana poslije, moja misao se s radoš}uvra}a doga|aju koji je ovdje bio najavljen prijegodinu dana: posjetu Bosni i Hercegovini nad-biskupa Mambertija, kao posebnog izaslanika

Svetog Oca.Sjetit }ete se da je on htio u Mostaru zapo~-

eti svoj posjet, da i tako izrazi posebnu pozor-nost kojom Sveta Stolica gleda na Hercegovi-nu. Sveta Stolica prati Hercegovinu osobitombrigom jer je postotak katolika ovdje najve}i au nekim krajevima katolici su u ve}ini; jer ov-dje moèmo organizirati i organizirati se bolje;ovdje moèmo bolje dati dobar primjer. To jevelika odgovornost Hercegovine na koju bih -još jednom - htio skrenuti pozornost svih, damoramo dobro iskoristiti primljene talente.

Upravo ovdje u Mostaru nadbiskup Mamb-erti je ostavio va`nu poruku za Hercegovinu iza Zemlju. Sjetit }ete se da je on pozvao na jed-instvo, u Crkvi i me|u politi~kim strankama, uokviru delikatnih izazova s kojima se danassu~eljava hrvatski narod. Jedinstvo daje snagu- rekao je - i omogu}uje da se postignu ciljevikoje nije lako ostvariti ako se ide naprijed izo-lirano ili u malim grupama. Ta poruka mi se ~i-ni aktualnom još danas, i htio bih vam je prep-oru~iti na razmišljanje.

3. Moja draga bra}o i sestre, za koji dan }e-mo slaviti Svetkovinu svetoga Josipa, zaštitni-ka op}e Crkve, koja vam je posebice draga jerste svetoga Josipa izabrali za glavnoga zaštitni-ka svoje biskupije.

Molim vas da zagovoru svetoga Josipa pov-jerite osobito jednu nakanu. Mo`da ste saznalida smo ve} nekoliko mjeseci zauzeti s vlastimaBosne i Hercegovine u delikatnom poslu, usm-jerenom da u zakonski korpus Zemlje uneseutvr|ena na~ela iz Temeljnog ugovora. Mo`daznadete da je u tu svrhu ustanovljeno Mješov-ito povjerenstvo koje je u prošlim mjesecima

VRHBOSNA 1/2009 95

PR

ILO

ZI

završilo preliminarnu fazu rada. Za koji dan}emo zapo~eti prave i vlastite poslove Povjer-enstva. Oni }e se sastojati u pripravi zakona zaprimjenu Ugovora i drugih ugovora koji suve} predvi|eni Temeljnim ugovorom.

Èini mi se o~itim da je ovo od posebne va`-nosti za naše zajednice i za druge vjerske zaj-ednice u zemlji. Ne}e to biti lagan posao; aliimamo povjerenje da nam Duh Bo`ji ne}e us-kratiti svjetlo i pomo}. Za taj posao trebamo

biti podràvani molitvom naših zajednica isvih ljudi dobre volje.

Danas mi je drago zamoliti vašu molitvuvelikom svetom Josipu za rad Mješovitoga po-vjerenstva. Neka on bude onaj koji }e za nas,za Crkvu u Bosni i Hercegovini, i za druge vj-erske zajednice zemlje, isprositi sve milosti isve blagoslove koje trebamo. Neka bude tako!

(kta)

Propovijed kardinala Vinka Pulji}a u crkvi sv. Pavla u Tarzu

Tarz, 6. oùjak 2009.

U crkvi sv. Pavla u njegovu rodnom gradu Tarzuu jugoisto~noj Turskoj, 6. oùjka predsjednikBiskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardi-nal Vinko Pulji} predslavio je Euharistiju u suslavl-je predsjednika i dopredsjednika Vije}a biskupskihkonferencija Europe kardinal Pétera Erdöa, pred-sjednika Ma|arske biskupske konferencije, i kardi-nala Josipa Bozani}a, nadbiskupa metropolitazagreba~kog, te predsjednika Biskupskih konferenci-ja Jugoisto~ne Europe. Kardinal Pulji} je uputio iprigodnu propovijed koju prenosimo u cijelosti:

“Draga bra}o u biskupskoj slu`bi,Poštovane ~asne sestre, krš}anska bra}o i

sestre u ovoj muslimanskoj zemlji!Pozdravljam vas u ime katoli~ke zajednice u

Bosni i Hercegovini koja se sastoji od ~etirijubiskupija s oko 460.000 vjernika. Mi katolicismo tre}i po broju vjernika. Relativna ve}inasu muslimani, dok su pravoslavci na drugommjestu. U glavnom gradu Sarajevu nas katoli-ka bilo je prije rata 1991. oko 35.000 u osam ù-pa, sada nas ima oko 13.000 u istom broju ù-pa. U našoj zemlji dogodio se rat od 1991. do1995. zbog kojega je više od polovice vjernikaSarajevske nadbiskupije moralo napustiti sv-oje ùpe i još se nisu vratili.

1. Radujem se što ovih dana kao predsjed-nik BK BiH sudjelujem u konferenciji biskupana temu: “Krš}anski identitet u multikulturn-om i multietni~kom svijetu”. U prosincu 1999.prošao sam kroz ovu zemlju ~ekaju}i u Istanb-

ulu na nastavak putovanja iz Jordanije za Sa-rajevo, a sada zajedno s vama kardinalima i bi-skupima, nakon radnog dijela zasjedanja, im-am priliku hodo~astiti u ovo rodno mjesto sv.Pavla apostola Tarz. Ju~er smo hodo~astili uAntiohiju u kojoj je sv. Pavao sazrijevao za sv-oju zada}u propovjednika evan|elja narodi-ma razli~itih jezika i kultura. Zato u ovoj litu-rgiji ne}u s vama razmatrati poruku misnih ~i-tanja nego se zajedno s vama pitati, što mo`-emo od Pavla nau~iti u njegovanju svoga krš}-anskog identiteta, nastavljaju}i ìvjeti svaki uzemlji u koju nas je Bog po svojoj providnostirasporedio.

2. U Djelima apostolskim zabiljeìo je sv. Lu-ka kako je Barnaba doveo obra}enika Pavla iznjegova rodnog Tarza te ga uklju~io u krš}an-sku zajednicu Antiohije, sastavljenu od ve}ineobra}enih pogana. Tu su djelovali zajedno go-dinu dana (11,25-26). “Dok su jednom obavljalislu`bu Bo`ju i postili, re~e Duh Sveti: 'De miodlu~ite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ihpozvao'. Onda su postili, molili, poloìli na njihruke i otpustili ih” (Dj 13,2-3). Tako se na liturgi-ji Crkve iskristaliziralo Pavlovo misionarskozvanje. Poslan je da propovijeda smrt i us-krsnu}e Isusovo kao evan|elje ili radosnuvijest spasenja. Na drugom misijskom putova-nju kroz 18 mjeseci propovijedao je Grcima uKorintu. U Prvoj poslanici Korin}anima pod-sje}a Pavao krštenike da im je predao ono što jeprimio slave}i liturgiju u Antiohiji. Predao im je

96 VRHBOSNA 1/2009

PR

ILO

ZI

obred slavljenja ve~ere Gospodnje kod kojegaovlašteni predsjedatelj izgovora Isusove rije~inad kruhom i vinom i tako zajednica slavi spo-men Isusove smrti i uskrsnu}a. Obredom “~ašeblagoslovne” i “lomljenja kruha” slave kršten-ici zajedništvo s Kristom i me|usobno. Euhari-stija to zajedništvo o~ituje, u~vrš}uje i izgra|-uje. “Crkva od euharistije ìvi” kaè Papa IvanPavao II. u jednoj svojoj enciklici.

Zato svjesnim i aktivnim slavljenjem ned-jeljne euharistije mi ~uvamo i njegujemo svojkrš}anski identitet. Mi koji smo kao krš}animanjina u svojim zemljama moèmo ustrajatiu svom identitetu ako se hranimo rije~ju Bo-`jom i kruhom Bo`jim na euharistijskoj gozbii `rtvi Crkve.

3. Kad je Pavao zbog propovijedanja evan-|elja o Kristu bio uhi}en u Jeruzalemu, rimsk-om ~asniku koji ga je spasio od lin~ovanja mn-oštva predstavio se: “Ja sam ìdov iz Tarza cil-icijskoga, gra|anin grada znamenitoga” (Dj21,39). Tarz je u Pavlovo doba bio središte rim-ske pokrajine Cilicije, poznat po školama u ko-jima su mladi}i izu~avali filozofiju i retoriku.Stru~njaci koji su prou~ili gr~ki jezik Pavlovihposlanica, osobito njegove metafore, smatrajuda je Pavao stekao visoko obrazovanje na gr~-kom u Tarzu prije nego su ga roditelji poslalina studij teologije u Jeruzalem. Kad kaè da gaje Bog “odvojio ve} od utrobe majke i pozvaomiloš}u svojom” (Gal 1,15), on s ponosom ist-i~e da mu je dobro došla naobrazba koju je kao

dje~ak i mladi} stekao u Tarzu. U~e}i jezik, knj-ièvnost i kulturu Grka on se i nesvjesno spre-mao za apostola evan|elja Kristova me|u pri-padnicima razli~itih naroda. Pavao je bio otvo-ren prema drugima, ali je ~uvao svoj ìdovskii krš}anski identitet.To èlimo od njega nau~i-ti. Dok kao krš}ani ìvimo me|u sugra|animadrugih vjera ili nacionalnosti, mi èlimo bitisvjedoci ljubavi Bo`je prema svima ljudima.Pavao je napisao krš}anima Rima koji su bilineznatna manjina u glavnom gradu carstva:“Ako je mogu}e, koliko je do vas, u miru buditesa svima ljudima!” (Rim 12,18). U Egiptu je 23.velja~e odràn kolokvij krš}ana i muslimanana temu “Vrednota Crkve na Bliskom Istoku:krš}ani i muslimani o tome razmišljaju”. PapaBenedikt XVI u prigodnoj poruci istaknuo jeda su krš}ani bogatstvo za islamske zemlje tepotaknuo na u~inkovit dijalog u podru~jimagdje su krš}anske zajednice u manjini. Pravidijalog moèmo voditi ako dobro poznajemosvoju vjeru i s vjerni~kim interesom upoznaje-mo druge.

Zaklju~imo: krš}anski identitet njegujemonadahnuti Pavlovim primjerom i naukom. Bezobzira na naš broj u pojedinoj zemlji ili mjes-tu, mi smo Crkva zato što se okupljamo na eu-haristiju od koje Crkva ìvi. S Pavlom èlimoostati otvoreni prema drugima i druga~ijima~uvaju}i svoj identitet. Neka tako bude. Amen.

(kta)

VRHBOSNA 1/2009 97

BIL

JE@IM

O

U povodu Molitvene osmine za jedinstvokrš}ana 2009. godine, od 18. do 25. sije~nja, nad-biskup metropolit vrhbosanski kardinal VinkoPulji} i mitropolit dabrobosanski gospodin Nikolajuputili su Poziv na zajedni~ku molitvu:

“Dragi vjernici,Kao i prošle godine, prigodom Tjedna mo-

litve za jedinstvo krš}ana, s radoš}u i nadomvas pozivamo da nam se i ove godine pridru-ìte u tome ~inu i izri~aju naše vjere u Boga izahvalnosti zbog pripadnosti njegovoj SvetojCrkvi. Naime, u svijetlu vjere ali i u tjeskobno-me ozra~ju op}esvjetskih doga|anja te stanjaduha u našoj Domovini sve jasnije uvi|amovlastitu vjerni~ku i krš}ansku obvezu dosljed-nijega svjedo~enja Boga kako nam ga jeobjavio i ìvio naš Gospodin Isus Krist.

Osim vjere i zahvalnosti, ovim pozivom nazajedni~ku molitvu, kojom }emo, u nedjelju18. sije~nja, Tjedan za jedinstvo zapo~eti u ka-toli~koj Katedrali a završiti, u nedjelju 25. sije-~nja, u pravoslavnoj Sabornoj crkvi, èlimo o~-itovati i posvjedo~iti i naše uvjerenje da Bogkrš}ane na ovim prostorima povijesnoga susr-etišta bogatstva razli~itosti dodatno obvezujena razumijevanje i tijesnu suradnju.

Naime, zajedni~kim naviještanjem i svjedo-~enjem Kristove istine o ~ovjeku mi, kao krš}-ani, moèmo i trebamo doprinijeti da se napa-st ljudi i naroda ovih prostorima me|usobneteško}e rješavati kroz su~eljavanja i sukobe pr-eokrene u spremnost na susretanje i me|usob-no prihva}anje. Prostor na kojemu nam je Bogdao ìvjeti i povijesni trenutak u kojem naspoziva svjedo~iti dodatno obvezuju da jedin-stvo krš}ana ne shva}amo kao rubno nego bit-no obilje`je Crkve. Po mjeri jedinstva svijetnas prepoznaje i prihva}a kao Kristove u~en-ike i svjedoke. Jedinstvo Crkve, za koje Isusmoli, apostol Pavao shva}a kao neraskidivupovezanost tijela i glave u razli~itosti udova.

Iako, poput apostola Svetoga Pavla ~iju go-

dinu obiljeàvamo, i sami osje}amo kako nam,na ovome planu, htjeti ide, ali ne i ~initi (Rim7,18), ipak znanjem vjere znamo da Bog moèi ho}e i naše htijenje, potvr|ivano i utvr|iva-no ovim malim znakovima, ugraditi u velikodjelo svoga spasiteljskog plana.

Nisu nam nepoznati ovozemaljski, ljudskigledano mo`da i opravdani, razlozi za oprez isuzdrànost kada je u pitanju ekumenizam isvjedo~enje naše èlje za jedinstvom KristoveCrkve kroz zajedni~ku molitvu. Ali, èlimo imoramo re}i da svi ovozemaljski i ljudski razl-ozi ne mogu i ne smiju prevladati pred razlo-gom i zakonom ljubavi prema ~ovjeku jer je~ovjek i prema Crkvi jer je Kristova. Tome za-konu nas je Krist pou~io i pretvorio ga mjerilonaše vjernosti i ljubavi prema njemu. (usp. Mt25, 40. 45)

To nas ohrabruje da se, unato~ oìljcima ijoš otvorenim ranama na Mjesnim Crkvamakojima vi miloš}u Bo`jom pripadate a mi i pri-padamo i predsjedamo, snagom naše krš}ans-ke vjere me|usobno prihva}amo i zajedni~kimolimo nadahnu}e i lijek Bo`jega Duha.

Molimo i èlimo sebi i vama da, kao krš}ani,ne ìvimo više sebi nego onomu koji za nasumrije i uskrsnu (usp. 2 Kor 5, 15) jer }e tako,kao i primjeru Svetoga Pavla ~iji zagovor vammolimo, u nama i me|u nama sve više ìvjetiKrist Gospodin. (usp. Gal 2, 20). A to je smisaosvega našeg krš}anskog postojanja, naše vjerei našega nastojanja.

Raduju}i se molitvenomu susretu s vama,èlimo vam radostan blagdan Kristova ro|e-nja i svakim dobrom plodnu Novu Godinu!”

Sarajevo, 5. sije~nja 2009.


Gospodin Nikolaj,Episkop dabrobosanski

Kardinal Pulji} i mitropolit Nikolaj pozvali na zajedni~ku molitvu

Molitvena osmina za jedinstvo krš}ana

Sarajevo, 12. sije~anj 2009.

98 VRHBOSNA 1/2009

BIL

JE@IM

O

Crkva u BiH 2008. godine imala je akciju“Izgradimo crkvu u Zambiji”, koju supokrenuli biskupi Bosne i Hercegovine

Misija Lusu u biskupiji Livingston u afri~kojdràvi Zambiji, koju od 2003. godine vodi našhrvatski misionar don Boris Dabo, na svojojweb stranici (www.lusumission.org) donijelaje vijest da je vrhbosanski nadbiskup Vinkokardinal Pulji} prihvatio poziv da u pratnjinacionalnog ravnatelja Papinskih misijskihdjela BiH vl~. Tome Kneèvi}a do|e na otv-orenje nove crkve u Lusu. Spomenuta vijestdonosi sljede}e:

“Dobra vijest: Kardinal Vinko potvrdio do-lazak na otvorenje crkve u Lusu koje }e biti 7.lipnja 2009. godine. On }e do}i u pratnji vl~.Tome Kneèvi}a, nacionalnog ravnatelja PMDBiH. Dobrodošli! ... Ta se vijest brzo proširila isvi se vesele vidjeti kardinala. Naravno, maloje tko znao tko je kardinal i koja mu je uloga uCrkvi. Kad smo objasnili, ljudi su se osjetili po-~aš}enima tako visokom crkvenim gostom.Zbog prilago|avanja datuma otvorenja skardinalovim terminima, novi datum je ned-jelja, 7. lipnja, 2009. godine.

Akcija Crkve u Bosni i Hercegovini

Prisjetit }emo se da je Crkva u Bosni i Her-cegovini kroz 2008. imala akciju 'Izgradimo cr-kvu u Zambiji'. Akcija su pokrenuli biskupiBosne i Hercegovine i povjerili je Misijskoj sre-

dišnjice u Sarajevu uz medijsko pokri}e Katol-i~kog tjednika. Akcija je dobro uspjela te saku-pila oko 48.000 ameri~kih dolara za gradnju idovršenje crkve. Logi~no je da je onda i otvarapredstavnik Crkve u Bosni i Hercegovini.

Hrvati u Lusaki }e zajedno s kardinalom sud-jelovati na fešti

Dolasku kardinala se raduju i Hrvati koji sasvojim obiteljima ìve u Lusaki. Oni se trenutnodogovaraju o prihvatu kardinala, mogu}em pro-gramu s njim te zajedni~kim dolaskom u Lusu.O tom programu se brine Zvonko Sankovi}.

Poziv svim ùpama u dekanatu

O programu samog otvorenja na razini ùpebrine se organizacijsko vije}e. Ono je ve} imalosastanak te odlu~ilo da }e pozvati sve ùpe udekanatu, a ima ih šest. Program otvorenja }epo~eti u ~etvrtak, a završit }e u ponedjeljak.

O tijeku priprave na feštu još }emo javljati.Molimo naše prijatelje da nam svojim molitva-ma pomognu da se sva proslava odrì u duhuveselja i molitve te da polu~i duhovnu koristsvima. Ovo je novi korak u ìvotu naših misi-ja na obalama Zambezija.

Što se gradnje ti~e, vanjski radovi sudovršeni, a još se radi na izradi klupa iunutrašnjeg namještaja.”

(kta/missio.ba)

Vinko kardinal Pulji} prihvatio poziv misije Lusu

Zambija, 14. oùjak 2009.

Miroljubiva bitka vjere

Propovijed kardinala Francisa Arinzea na Stepin~evo u crkviSv. Jeronima u Rimu, 10. velja~e 2009.

@arkom vjerom i velikom zahvalom Bogu,slavimo blagdan priznatog Kristova vojnika,blaènoga Alojzija Stepinca. Ovaj neustrašivimu~enik Crkve iz plemenite hrvatske nacije,od Boga je primio snagu izdràti do kraja mi-

roljubivu bitku vjere.Pitamo se: Koji su to najupe~atljiviji datumi

iz ìvota našega Mu~enika? Koja je porukanjegova ìvota na zemlji? Koji su to pou~ci ko-je moèmo polu~iti za nas danas?

VRHBOSNA 1/2009 99

BIL

JE@IM

O

@ivot Blaènoga Alojzija Stepinca

Nešto manje od šezdeset i dvije godine Bogje u~inio velike stvari u blaènome Alojziju(Usp. Lk 1,14). Ro|en 18. oùjka 1898. godineu Brezari}u, Alojzije je ušao u Papinski Njema-~ko-Madàrski zavod (Germanicu-Ungarico)u Rimu 28. listopada 1924. godine. U sedamgodina završio je svoj teološki studij na Papin-skom sveu~ilištu Gregoriana. Za sve}enika jezare|en na Krista Kralja, 26. listopada 1930. Ta-ko se zdušno zauzeo u domovini da je sa samotrideset i šest godina imenovan nadbiskupomkoadjutorom u Zagrebu, 28. svibnja 1934.godine. Tri godine kasnije naslijedio je svogapredšasnika nadbiskupa Bauera i postao neu-strašiv branitelj i zagovornik ljudskih pravatijekom Drugog svjetskog rata.

Samo devet dana poslije komunisti~kog pre-uzimanja vlasti u Zagrebu, prvim uhi}enjem17. svibnja 1945. godine, zapo~inje nadbiskupo-va kalvarija. I tad zajedno s ostalim hrvatskimbiskupima nije prestajao upozoravati na kom-unisti~ke zlo~ine. Poslije brojnih maltretiranja,ponovno je bio uhi}en i zato~en u Nadbiskups-ki dvor u Zagrebu, 18. rujna 1946. godine. Tadaje zapo~ela prava farsa, sudski proces koji se za-vršio osudom na šesnaest godina zatvora.

Godine 1951. premješten je u ùpni ured uKraši} gdje je kao zato~enik zaklju~io svoje rev-no svjedo~anstvo katoli~kog pastira. Godine1952. hrvatski biskupi objavili su dokumentNon licet kojim je naloèno sve}enicima da nepristupaju komunisti~kim organizacijama kojenamjerno potkapaju Svetu Crkvu. Papa Pio XII.imenovao je našega junaka kardinalom 12. sije-~nja 1953. godine, a 10. sije~nja 1960. godine ka-rdinal Alojzije Stepinac napustio je svoju upl-akanu zemlju i preselio se u onu vje~nu. Poslijetoga, 17. velja~e 1960. slijedilo je potresno pis-mo priznanja, sad ve} blaènog, pape IvanaXXIII. Zatim, deklaracija hrvatske Vlade, 14. ve-lja~e 1992., o ništavnosti Stepin~eve presude iz1946. godine. Papa Ivan Pavao II, sad ve} slugaBo`ji, 10. rujna 1994. godine moli na njegovugrobu, a 3. listopada 1998. proglašuje ga mu~e-nikom i blaènikom Katoli~ke Crkve.

Blaènikova ìvotna poruka

Nikomu ne moè olako iš~eznuti blaèniko-va ìvotna poruka. Kardinal Alojzije Stepinac

neumorno je propovijedao evan|elje. Slijedioje Isusa sve do Kalvarije. Bez sustezanja je po-digao glas protiv nepravde za obranu ljudskihprava, ne razlikuju}i pri tom Hrvata od ìdo-va ili Srbina ili Roma; katolika od pravoslavcaili muslimana. Kako i sam kaè u svojoj propo-vijedi iz 1943. godine: Katoli~ka crkva ne poz-naje rasu gospodara ili rasu robova. Crkva po-znaje samo jednu jedinu rasu: ljude kao Bo`jastvorenja (usp. Il Cardinale Alojzije Stepinac,1999, str. 33.).

Kardinal Stepinac nas na jasan na~in pou~-ava va`nosti zajedništva s Crkvom i jedinstvosa Svetim Ocem. Papa nije tu|inska vlast ni najednom dijelu planeta. Papa je prije svega Kr-istov glasnik, a Krist je glava misti~nog tijelaCrkve koja ima u baštini sve nacije ( usp. Ps2,8). Blaèni kardinal je u vrijeme zato~eništvau Lepoglavi jednom prigodom ovako posvje-do~io novinarima: Znam zbog ~ega patim.

Po srijedi su prava Katoli~ke Crkve. A zanju sam spreman umrijeti u svakom trenutku(usp. cit. dj., str. 51). Dakle, nitko i nikad ga nemoè optuìti da je govorio nejasno.

Plodovi mu~eništva blaènoga Stepinca

U knjizi Mudrosti (3,1.4.9) Bog nam obz-nanjuje da su “duše pravednika u ruci Bo`-joj”… i oni koji su “u o~ima ljudskim bili i ka`-njeni, nada im je puna besmrtnosti… jer izab-ranici njegovi stje~u milosr|e”.

Me|u blaènikovim brojnim plodovimahrabroga svjedo~anstva, istaknut }u samo ne-ke: Vjera i hrabrost Katoli~ke Crkve u Hrvats-koj; radost i ponositost u ìvljenju svoje vjere;visoki prosjek mladih, koji se opredjeljuju zasve}eni~ka ili redovni~ka zvanja; nepokoleblji-va vjernost Svetoj Stolici i Petru.

Prorok Izaija o Mesiji, sluzi Jahvinu napisa:“`rtvuje li ìvot svoj za naknadnicu, vidjet }epotomstvo i produìti sebi dane… Zato }u mumnoštvo dati u baštinu i s mo}nicima plijen }edijeliti” (Iz 53,10.12). Ova se proro~ka obe}a-nja, s du`nim poštovanjem, mogu primijeniti ina kardinala Stepinca i njegovo nasljedstvo:Isus nas u~i: “Zaista, zaista, kaèm vam: akopšeni~no zrno, pavši na zemlju, ne umre, osta-je samo; ako li umre, donosi obilat rod” (Iv12,24).

100 VRHBOSNA 1/2009

BIL

JE@IM

O

Pouka za nas

Iz ìvota blaènog Stepinca nau~imo kakose, za ljubav Bo`ju, treba suo~iti sa svakom pr-otivštinom i s oduševljenjem i}i ususret Kristu,pravom, istinskom trsu. Sveti Petar nam poru-~uje da smo blaèni ako trpimo zbog praved-nosti. Valja nam, dakle, neprestano raditi nasvjedo~anstvu naše vjere koja je temelj krš}an-ske nade (1 Pt 3,14-15).

Ako nas svijet i mrzi, moramo znati da se naisti na~in ophodio i prema našem u~itelju Isu-su. Nije sluga nad gospodarom. Ako je Isus bioprogonjen, kako mi danas moèmo o~ekivatidruga~ije? (Iv 15,18-21).

Da bismo mogli nasljedovati fascinantnuneustrašivost i snagu blaènoga Alojzija, zaistamoramo moliti. Isus nas poti~e na jednom mj-estu: “Ho}e li tko za mnom, neka se odreknesamoga sebe, neka uzme svoj kri` i neka ide zamnom. Tko ho}e ìvot svoj spasiti, izgubit }e

ga, a tko izgubi ìvot svoj poradi mene, na}i }ega” (Mt 16,24-25). A na drugom nas mjestu po-u~ava: “Ve}e ljubavi nitko nema od ove: da tkoìvot svoj poloì za svoje prijatelje” (Iv 15,13).

Pavao i Barnaba nisu nikada ni sumnjali daje za spasenje potrebito kadšto i pretrpjeti “jerda nam je kroz mnoge nevolje u}i u kraljevst-vo Bo`je” (Dj 14,22).

Nau~imo od blaènika kako treba Bogu, ko-ji nas neizmjerno ljubi, prinositi ìvot u cijelo-sti. U Tre}oj euharistijskoj molimo: U~inio nasDuh Sveti vje~nim darom za tebe! Molimo Bla-ènu Djevicu Mariju, Kraljicu mu~enika i bla-ènog Alojzija Stepinca da svatko od nas zavr-ijedi nepokolebljivu vjeru u Krista, postojanuvjeru u Crkvu i veliku radost ìvljenja krš}an-ske vjere. Isusu Kristu, Spasitelju ~ovje~anstva,slava i ~ast u vjekove! Amen.

(Prijevod: vl~. Dubravko Turalija)

Pozdrav patrijarha Bartolomeja, predsjednicima BK jugoisto~ne Europe

Istanbul, 9. oùjak 2009.

Predraga bra}o u Gospodinu,Uistinu mi je velika radost pozdraviti vaš

~asni i poštovani skup ovdje u Istanbulu, neka-da kraljevskom Konstantinopolu, sjedištu no-voga Rima i ekumenskog patrijarha, sestriCrkve u Rimu.

Pozdravljamo vas ovdje kao obitelj, ~aste}iu prvom redu dobre odnose koje naše dvijeCrkve imaju, ali i priznavaju}i i va`nost bratsk-og okupljanja i susreta u meditaciji, promišlj-anju i zajedni~kom radu.

Sje}amo se s dubokim poštovanjem povijes-nog posjeta u Studenom 2006. godine Phan-aru, Njegove Svetosti, našeg Brata u Kristu,Benedikta XVI Phanaru, ubrzo nakon njegov-og izbora i instalacije, nastavljaju}i tako tradi-ciju svojega predštasnika, pokojnog Pape Iva-na Pavla II. U isto vrijeme ne moèmo zabora-viti i naše mnogobrojne posjete Vatikanu, odkojih je posljednja bila, da, na osobni pozivNjegove Svetosti Benedikta XVI, uputimo Sin-

odi biskupa tijekom XII redovne generalne sk-upštine u listopadu 2008. godine.

Kao što dobro znate ovakvi jedinstveni sus-reti nisu samo povijesni susreti, oni su sveti,ukoliko doprinose ozdravljenju razdvojenojCrkvi i povjerenje Narodu Bo`jemu. Ovakvisusreti nam, nadalje, pomaù potvrditi zajed-ni~ke korijene i vizije za jedinstvo, te uputitizajedni~ke dekleracije obzirom na svjetske pr-obleme u našem vremenu kao što je Venicijan-ska izjava potpisana od nas i Pape Ivana PavlaII o etici okoliša (prvoj takvoj izvjavi naše dvijeCrkve o goru}em problemima klimatskih pro-mjena i ekološke degradacije), te izjava u Ist-anbulu potpisana od nas i Benedikta XVI o na-šoj solidarnosti u naporu oko mira i me|usob-nog razumijevanja.

I vaše okupljanje kao bra}e biskupa, je odjednake va`nosti u ovim teškim i turbulentnimvremenima kada globalna nesigurnost i velikosiromaštvo poga|aju naš svijet. Danas je

VRHBOSNA 1/2009 101

BIL

JE@IM

O

potreban jasan i molitven odgovor crkvenihupravitelja na probleme koje susre}u naši vjer-nici. Stoga je naša odgovornost uzeti vremena,u duhovnoj obnovi, razmisliti o našem pozivu,te ponuditi odgovore na Kristolik na~in. TijeloKristovo zahtijeva to od nas kao biskupa Cr-

kve, a narod Bo`ji svakako to zasluùje.@elimo vam svaki blagoslov u vašim odluk-

ama. I molimo vas znajte da je naš dom vašdom! Dobrodošli!

(kta)

Sve}enici, redovnici i redovnice Sarajeva ~estitali Boì} kardinalu Pulji}u

Boì}na ~estitka u duhu jubileja velikih obra}enika Crkve svetog Pavla, apostola naroda

i svetoga Franje brata svih ljudi


Sve}enici, redovnici i redovnice zbog pasto-ralnih obveza na Boì} i boì}ne blagdane nemogu do}i na ~estitanje nadbiskupu metropol-itu vrhbosanskom kardinalu Vinku Pulji}, oku-pili su se danas, 24. prosinca na Badnji dan tenjemu i jedni drugima zaèljeli sretan Boì} iboì}ne blagdane. U ime sve}enika, redovnikai redovnica koji djeluju u Sarajevu prigodnu~estitku kardinalu Pulji}u izrekao je fra MijoDòlan, provincijal Bosne Srebrene.

Provincijal Dòlan je zaèlio kardinalu Pu-lji}u da ovoga Boì}a u godini jubileja velikihobra}enika Crkve sv. Pavla i sv. Franje kapituli-ra pred Isusom Kristom i da pozove sna`nomjesnu Crkvu na kapitulaciju. “Ma kako ned-osti`ni nam ti vrhunci duha i slobode izgledalipotrebni su nam kao orijentiri sveukupnog ho-da kroz nama darovano vrijeme i pitanja ovo-ga vremena: Da poput Pavla: ne ìvim više ja,nego Krist ìvi u meni! Ili poput Franje: da bezobzira na sve što je u~injeno, obnovimo se usvijesti da je sloboda s Isusom vrijedna da seuvijek iznova krene ispo~etka. Svakako ta kap-itulacija ne treba pro}i bez argumenata iskust-va, razuma, kako ne bismo kapitulirali prednekom sladunjavom i anakronom predod`b-om o Isusu. Bilo bi potrebno kapitulirati predIsusom, koji u povijest naših ìvota i kozmosaunosi bezuvjetnu ljubav Bo`ju. Prva informa-cija koja i suvremenog ~ovjeka moè zaustavi-ti i pokrenuti jest: što je Bog za nas u bezuvjet-noj ljubavi u~inio po Isusu Kristu. Jer samo u

potpunosti bezuvjetna ljubav obvezuje, ozdr-avlja i osloba|a. Na nju nitko nije imun. Zatojer naša velika obveza, kako to i papa BenediktXVI. ovih dana ponavlja, ozbiljno slaviti Boì},a to zna~i novost Isusa Krista uvoditi u sve di-jaloge, koje suvremena Crkva ostvaruje sa svi-jetom, njegovom kulturom, politikom, ekono-mijom, etikom, drugim religijama. Zato kapit-ulirajmo pred Isusom kako bismo pobijedili nasvim drugim poljima!”.

Zahvaljuju}i za ~estitku kardinal Pulji} jekazao kako je ovo prigoda gdje se trebaju nagl-asiti dvije obljentice: godinu svetog Pavla, ap-ostola naroda i svetoga Franje (800 godina fr-anjeva~kog pokreta) brata svih ljudi. “To su di-vni likovi i nama danas da se nadahnemo uapostolskom àru i evan|eoskom bratstvu.Oboje nam je tako potrebno u ovim vremeni-ma kda nas zapljuskuju vijesti o krizi i sumor-noj situaciji. I Rije~ Tijelom postade!( Iv 1, 14)jest izazov na kojeg treba odgovoriti. Dozvolitiu našu ljudskoj da se i danas utjelovljuje. Zatovalja Rije~ Bo`ju ~uti, poslušati i prihvatiti i tosrcem. Rije~ Bo`ja mijenja srce. Dok se to nedogodi nema ni àra i bratstva.

Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest,veliku radost za sav narod”(Lk 2,10). U taj naškljudski strah i nesigurnost ta Rije~ odjekuje iunosi blagu vijest koja je izvor radosti u prvomredu za nas koji Ga slijedimo izbliza, a ondapreko nas za sav narod. Oba lika i sv. Pavao isv. Franjo su to shvatili i prihvatili i zato su i

102 VRHBOSNA 1/2009

BIL

JE@IM

O

ìvjeli krš}ansku radost i naviještali radost.Valja se vratiti sebi. Teško nama s nama. Ako

nam ništa nije sveto, ne moèmo o~ekivati nida se vrednuje ono što sami jesmo i ~inimo.Zato }e nam vrlo va`no biti na tom podru~juporaditi. Ovdje posebno mislim na naše gnije-zdo iz kojeg smo nikli i u kojem smo odgojenii u kojem poslanje imamo. Naša mjesna Crkvau ovoj zemlji BiH. Naša vjerni~ka solidarnostiz bogatsva duha vjere otvorenost za druge idruga~ije. Ne moèmo ignorirati Bo`ju blizinu

stvaraju}i me|usobne udaljenosti. Posebnomislim na potrebu unutarnjeg dijaloga. Laànje dijalog s drugima, ako nismo sposobni me-|usobno razgovarati. Zaboravili smo, da vlast-ito ustrjstvo zajedništva je obaveza na kojemvalja raditi i svi skupa i svaki osobno izgra|ivati. U tom duhu èlim svima Više Boì}ne rad-osti i utjehe vjere, svjetla koje osmišljava svag-dašnjieu, snagu koja daje àr i polet. Nekavam je ~estit Boì} i Nova godina!”

(kta)

Imendanska ~estitka

Uzoriti gospodine Kardinale, preuzvišenigospodine Nadbiskupe, oci Biskupi, o~e Pro-vincijale, kolege sve}enici, ~asne sestre, dragibogoslovi!

Sve Vas iskreno pozdravljam i izraàvam sr-da~nu dobrodošlicu na imendan našem na-dbiskupu, kardinalu Vinku.

Kad sam razmišljao kako zapo~eti ovu im-endansku ~estitku i kako je uobli~iti, u~inilo mise najprimjerenijim izre}i je u duhu osobe sv.Vinka, |akona i me~enika, te povu}i paralelu snašim Slavljenikom i vremenom u kojem oba-vlja ovu ~asnu, ali izuzetno odgovornu slu`bu.Odgovornost uve}ava ~injenica da tu slu`buobavljate u preteškim vremenima. Naši imen-jaci - nebeski zaštitnici su svojim ìvotima pre-nijeli komadi} neba na zemlju i svaki na svojna~in posvjedo~ili da je milost ja~a od grijeha,da se ~ovjek ovdje na zemlji moè ostvariti i daìvot u Bogu ima smisla.

Sv. Vinko je bio obdaren rje~itoš}u, lijepimpropovijedanjem, tako da ga je njegov biskup,koji je imao poteško}a s govorom, uzeo da um-jesto njega propovijeda . Njegove propovijedisu nailazile na plodno tlo jer je bio dosljedan ivjerodostojan.

“@ivi ono što propovijedaš”, kaè se na re|-enju. Bio je pun pouzdanja, hrabar i neustr-ašiv. Nakon što je prepješa~io iz Saragoze uValenciju, ba~en je u tamnicu po kojoj su biliprosuti oštri komadi}i pe~ene gline. Odmah jeu tamnici svojim zvonkim glasom po~eo glas-no zahvaljivati Bogu, duboko svjestan da “Onikoji nakon što ubiju tijelo, nemaju što drugou~initi.” Njegov dar propovijedanja, dosljedn-ost, vjerodostojnost, hrabrost i ~vrsto pouzda-nje u Boga isklesali su najljepše djelo za jedn-

og krš}anina - mu~eništvo.Vaš ìvotni put, uzoriti gospodine Kardin-

ale, je bio i još je, pun iskušenja i izazova. Prvou rodnoj banjalu~koj biskupiji, pa u Zadru ikona~no ovdje u našoj Vrhbosanskoj nadbisk-upiji. Tek što ste imenovani Pastirom ove mjes-ne Crkve priprema se rat u kojem proìvljav-ate sve strahote i stradanja. Nakon ~etvorogo-dišnjih ratnih strepnji i nadanja, slijedi dayto-nsko vrijeme, usu|ujem se re}i, ni mira ni rata,koje naàlost još traje. U ovom vremenu pom-ra~enja svega onoga što ~ovjeka ~ini ~ovjekom,znali ste hrabro stati na stranu obespravljenihi najslabijih i davati nadu da nikad nije sveizgubljeno i propalo, kada se ra~una s Bogom,jer “Bo`ja je zadnja”, kako ~esto znadete re}i.

Zašto ovo zapravo na ovakav na~in spomin-jem? Prvo jer smatram da su imendani, uz raz-li~ite godišnjice, prigoda da se Slavljeniku zah-vali za sve što ~ini i drugo jer Vam je Providnostdodijelila da budete pastir ove Crkve u njezinojdugoj povjesti, mo`da najteìm vremenima.

Stoga Vam najiskrenije zahvaljujem u imesvih nas ovdje okupljenih i cijele Vrhbosanskenadbiskupije za osamnaest godina vjernog inesebi~nog sluènja. Neka Vam dobri Bog da-dne snage, zdravlja i strpljenja za radosno slu-ènje u ovim sloènim i izazovnim vremeni-ma, da poput Vašeg zaštitnika sv. Vinka voditenašu Nadbiskupiju propovijedaju}i rije~ Bo`juhrabro, dosljedno, vjerodostojno, puni pouz-danja u Krista Kralja svega stvorenja i gosp-odara povijesti.

S tim mislima, èljama i molitvama Vam na-jsrda~nije ~estitam Imendan. @ivjeli!

Mr. Luka Tunji}, generalni vikar

VRHBOSNA 1/2009 103

BIL

JE@IM

O

Preosve}eni gospodine mitropolite Nikolaje,Vaša ekscelencijo apostolski nuncije u BiH,Subrate u sluènju Vrhbosanskoj crkvi,

biskupe Pero,Dragi sve}enici, monasi i monahinje Pravo-

slavne i Katoli~ke crkve,Sestre i bra}o!

Prošle nedjelje, u okviru ekumenskog bog-oslu`ja Rije~i u katoli~koj katedrali otvorilismo Tjedan molitava za jedinstvo krš}ana2009. a danas ga zaklju~ujemo ovom jekteni-jom u Pravoslavnoj katedrali Sarajeva. Zahva-ljujem mitropolitu Nikolaju što je odrào tem-atsku propovijed o Svetom Pavlu kao uzoruvjernika i propovjednika evan|elja u našoj ka-tedrali i radujem se što ve~eras mogu ovdjezajedno s vama razmatrati dijelove pro~itanihodlomaka iz Svetoga pisma. Organizatori oveekumenske molitve preuzeli su za ~itanja od-lomke koji su bili pro~itani i u našoj katedrali.Za prvo ~itanje imali smo Ezekielovu simbol-sku akciju s dva drveta kao slici jednog narodaBo`jega kojom prorok u vremenu babilonsk-og suànjstva moli da ta dva drveta opet post-anu jedno u Bo`joj ruci (Ez 37,15-24) Za drugo~itanje imali smo odlomak iz Poslanice Efeàn-ima gdje Pavao zatvorenik poziva na jedinstvosvih krštenika u Kristu (Ef 1,4-6) a za evan|eljedio Isusove molitve za jedinstvo njegovih u~e-nika kako ju je zabiljeìo evan|elist Ivan (Iv17,1a.8-11). èlim svoje razmišljanje temeljitina odlomku iz Poslanice Efeànima.

I.

Pavao u ovom kratkom odlomku sebe pred-stavlja kao zatvorenika u Gospodinu. Stru~nj-aci za Pavlove poslanice kaù da je to moglobiti zato~eništvo u Rimu, kamo je pod vojnompratnjom bio doveden iz Cezareje u Palestini,zato što se prizvao na carsko sudište u glavn-om gradu carstva. Prije toga on je kroz više od20 godina propovijedao evan|elje o Kristu ras-petom i uskrslom, sveop}em Spasitelju ìdova

i drugih naroda. Zbog svoga propovijedanjaPavao je bio optuèn od ìdovskih vjerskih vl-asti pred predstavnicima rimske vlasti u Isus-ovoj domovini da ruši svetinje ìdovstva kojeje odobrena religija u Rimskom carstvu. Dok~eka su|enje, on piše vjernicima i poziva ih nastupnjevito usvajanje vrlina nu`nih za ìvot usvakoj ljudskoj zajednici, pa i krš}anskoj: pon-iznost, blagost, strpljivost, me|usobna ljubav,jedinstvo i mir. Potrebu ovih vrlina, koje semoraju prakticirati a ne teoretski nau~iti, Apo-stol motivira kratkim podsje}anjem na krš}an-ski poziv: “ìvite dostojno poziva kojim ste po-zvani!” Kao što se on osje}ao pozvanim na vj-eru u Krista Spasitelja i Sina Bo`jega, tako odg-aja svoje povijesne vjernike i nas danas da jeosobna i zajedni~ka vjera odgovor na Bo`ji po-ziv. Bog nas ljude poziva preko naših roditeljau ìvot, ali nas poziva preko vjere roditelja ilikao odrasle tako|er na vjeru. Vjera je Bo`ji darkoji prihva}amo i produbljujemo odgojem uku}i i poha|anjem vjeronauka u školi i priùpi. U Pavlovo doba, ljudi su se samo kao od-rasli odlu~ivali na vjeru i za njih je vjera zaistabila Bo`ji poziv, slobodno odabran i prihva}en.

Iz ove vjere kao odgovora na Bo`ji poziv tr-ebale bi rasti vrline potrebne za ìvljenje u lju-dskoj i vjerni~koj zajednici. Poniznost, blagosti strpljivost odnose se na uì krug obitelji gdjesvaki od nas u~i rasti tjelesno i duhovno, slu`-e}i se odgovorno vlastitim sposobnostima i sl-obodom, jer je obitelj škola prave slobode. Dr-uge tri vrline odnose se na ìvljenje u širem kr-ugu: podnositi jedni druge u ljubavi, ~uvati je-dinstvo Duha i svezu mira. Podnositi druge uljubavi zna~i poštivati me|usobne razlike tem-peramenta, mišljenja i kultura, svjesni da nasje Bog stvorio razli~ite kao pojedince i narodekoji prigodom pridruènja Kristu i Crkvi negube svoj osobni i nacionalni identitet. ~uvatijedinstvo Duha zna~i osluškivati poticaje Du-ha Svetoga koji nas je obdario razli~itim kariz-mama, ali i zaduìo da te karizme ugra|ujemona duhovno i materijalno dobro bli`njih. ~u-vati svezu mira zna~i ostati otvoreni jedni za

Vjerom i krštenjem pridruùjemo se Kristu i jedni drugima

Homilija kardinala V. Pulji}a u pravoslavnoj katedrali u Sarajevu 25. 1. 2009.

104 VRHBOSNA 1/2009

BIL

JE@IM

O

druge i kad imamo problema u svojim me|u-ljudskim i me|unacionalnim odnosima, izbje-gavaju}i nasilno rješavanje malih i velikih pit-anja koja donosi ìvot. Mirom svi dobivamo,ratom i nasiljem svi gubimo.

II.

Pavao u nastavku obrazlaè dogmatski te-melj jedinstva: “Jedno tijelo i jedan Duh!” Uostalim dijelovima ove poslanice on u~i da jesva Crkva kao jedno tijelo kojemu je Krist gl-ava. To duhovno tijelo ovisi od Krista-glave,od njega urasta u svijet i prema njemu usmjer-ava ljude: “Sve mu podloì pod noge, a njegapostavi - nad svime - Glavom Crkvi, koja je Tij-elo njegovo, punina onoga koji sve u svimaispunja” (Ef 1,22). Ispunjena Kristom, Crkva jeu svijetu znak i sredstvo spasenja. Prema ovojposlanici Crkva je i Bo`ja gra|evina: “Sugra|-ani ste svetih i uku}ani Bo`ji, nazidani na tem-elju apostola i proroka, a zaglavni je kamensam Krist Isus. U njemu je sva gra|evina pov-ezana i raste u hram svet u Gospodinu. Unjemu ste i vi ugra|eni u prebivalište Bo`je uDuhu”. Crkva je u temelju jedna, jer “u jed-nom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, biloìdovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. Isvi smo jednim Duhom napojeni” (1 Kor12,13). Duh uskrslog Krista pridruùje nas Go-spodinu Isusu i misti~nom tijelu njegovu kojeje Crkva.

Zato Pavao zanosno nastavlja: “Jedan Gos-podin, jedna vjera, jedan krst!” Jedan Gospod-in je Krist Isus kojemu se vjerom podlaèmo.Jedna vjera je osobni pristanak uz Isusa kaoSpasitelja i Sina Bo`jega ali i pristanak uz os-novne istine o Bogu i nama ljudima koje namje on objavio. Jedan krst je sakrament ili svetatajna koju moèmo valjano primiti samo jed-nom u ìvotu. Zato jednom kršteni, ulazimo u

savezni~ki odnos s Ocem, Sinom i Duhom Sv-etim i ostajemo zauvijek kršteni. Tko je krštenvodom u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, val-jano je kršten i mi jedni drugima priznajemovaljanost krštenja, iako još nismo u punomkanonskom zajedništvu. “Jedan Bog i Otac sv-iju, nad svima i po svima i u svima!” On stolu-je nad svima ljudima, on djeluje u svima kojise otvaraju njegovoj milosti, on prebiva u sv-ima. Evo, to je dogmatski temelj jedinstva naskrš}ana koji ve} postoji, ali i koji nas poti~e daradimo na punom vidljivom jedinstvu.

III.

U tjednu kada mi katolici završavamo bo-ì}ne blagdane a pravoslavci koji se drè Julij-anskog kalendara po~inju, mitropolit Nikolaj ija uputili smo 5. sije~nja ove godine pastirskuposlanicu u kojoj smo pozvali svoje vjernikena molitvu. Pozvali smo na molitvu da se na-past su~eljavanja na našim prostorima preokr-ene u spremnost na susretanje i me|usobnoprihva}anje. Dijelove te naše poslanice preni-jela je na njema~kom 15. sije~nja Srpska prav-oslavna agencija za Srednju Europu a od njepreuzeli svjetski mediji. Tako je naše skromnozalaganje u Sarajevu i Bosni i Hercegovini odj-eknulo me|u krš}anima Europe i svijeta. Krš-}ani i drugi ljudi Europe prihva}aju nas kad sezajedni~ki trudimo oko mira i op}eg dobra, alimi pravoslavni i katoli~ki vjernici ove zemljeèlimo to ~initi snagom vjere i krštenja kojimsmo pridruèni Kristu Gospodinu i jedni dru-gima. Ovo ne zna~i udruìvanje dvojice protivtre}ega nego slobodno prakticiranje našeg krš-}anskog identiteta u ovoj zemlji razli~itih. Ne-ka nas Otac nebeski vodi, Duh Sveti prosvjet-ljuje i Krist Gospodi ja~a u toj plemenitojzada}i. Amen.

VRHBOSNA 1/2009 105

BIL

JE@IM

O

U prostorijama nakladne ku}e Verbum u~etvrtak 19. velja~e na konferenciji za medijepredstavljena je knjiga Benedikta XVI. “Duho-vne misli”. Rije~ je o 21. naslovu tog autora uizdanju Verbuma, a knjigu su predstavili mr.sc. Petar Balta i Miro Radalj, glavni urednik idirektor nakladne ku}e Verbum.

U knjizi “Duhovne misli” sabrane su nekeduhovne misli iz prve godine pontifikata Ben-edikta XVI., a naj~eš}e teme ove antologije suvjera u Boga, središnje mjesto Isusa u ~ovjeko-vu ìvotu, ljubav koja nam je dana i koju ~ovj-ek mora pretvoriti u sebedarje te trpljenje, sve-tost, vjerski odgoj odraslih, a prije svega mla-dih, ìvot, obitelj, mir, sloboda i sre}a…

Osim dubokim teološkim zna~enjem ovemisli zra~e i izvanrednom duhovnom snagomi, kada je rije~ o presudnim i klju~nim temama

ljudskog iskustva, izravno i neposredno dop-iru do srca i duše onoga koji ih ~ita i sluša. Usvakome tko ih ~ita ra|aju novo gledište zah-valjuju}i kojem se novim o~ima gleda na svojuvjeru, Sveto pismo, sadašnjost i, op}enito uze-vši, pristupa se onom bitnom u vlastitom ìv-otu vode}i se primjerom.

I ove “Duhovne misli” pokazatelj su brige ipa`nje koju Papa posve}uje pitanjima i prob-lemima današnjeg ~ovjeka, pri ~emu svaki putkada mu se za to pruì prigoda neumorno po-ti~e i podsje}a na ono temeljno u ìvotu, a to jesusret s Kristovom osobom koji “ìvotu dajenovi obzor”.

Sve to ~ini ovu knjiìcu vrijednim štivom zasvakoga tko je uzme u ruke.

(kta/j.h.)

Predstavljena knjiga Benedikta XVI. - “Duhovne misli”

U prostorijama nakladne ku}e Verbum u ~etvrtak 19.velja~e na konferenciji za medije predstavljena je knjiga

pape Benedikta XVI. - “Duhovne misli”

Split, 20. velja~a 2009.

Sveti Otac imenovao je 18. prosinca 2008. sve}enika Banjalu~ke biskupije mr. Berislava Grgi}abiskupom prelatom u norveškom gradu Tromso

Banjalu~ki sve}enik vl~. Mr. Berislav Grgi} imenovan biskupom u Norveškoj

Vatikan, 18. prosinac 2008.

U ~etvrtak, 18. prosinca u podne objavila jeKongregacija za biskupe da je Sveti Otac Be-nedikt XVI. imenovao sve}enika Banjolu~kebiskupije prelata mr. Berislava Grgi}a biskup-om prelatom podru~ne prelature Troms (Tru-mso) na sjeveru Norveške. Prefekt Kongrega-cije za biskupe uputio je tim povodom u imeKongregacije biskupu Komarici i cijeloj Banjo-lu~koj biskupiji srda~ne ~estitke.

Mons. Mr. Berislav Grgi} je ro|en 15. velja~e

1960. u Novom Selu, u ùpi Kotor Varoš. Osno-vnu školu je završio u Zabr|u kod Kotor Varo-ša, gimnaziju kao kandidat Banjolu~ke biskup-ije u Zadarskom sjemeništu “Zmajevi}”, a teol-oške studije na Vrhbosanskoj katoli~koj teolog-iji u Sarajevu. Za sve}enika Banjolu~ke biskup-ije zare|en je u Banjoj Luci, 29. lipnja 1986..Pstoralno je djelovao kao ùpni vikar, upravit-elj ùpe i ùpnik u sviše ùpa svoje rodne bis-kupije od 1986. do 1988., kad odlazi na daljnji

106 VRHBOSNA 1/2009

BIL

JE@IM

O

studij na Papinsko sveu~ilište Gregorijana uRim, na kojem je u prolje}e 1991. magistrirao izduhovnosti. Godinu dana j ebio duhovnik iNadbiskupskom sjemeništu u Zadru, a tijekomratnih godina (1992.-1995) suradnik je u Ca-ritasu i Vikarijatu za izbjeglice i prognanike Ba-njolu~ke biskupije u Zagrebu. Nakon kra}egupravljanja ùpom Budàk u Banjoj Luci, doizgova vjernika u ljeto 1995. brine se do po~e-tka 1996. za prognanike iz Banjolu~ke biskupi-je u Hrvatskoj. Od 1996. do 2006. djeluje kaovoditelj Hrvatske katoli~ke misije u Norveškojsa sjedištem u Oslu, gdje od 2004. obnaša i slu-`bu generalnog vikara biskupije Oslo. Zadnjedvije godine upravlja ùpom Deisenhofen kodMunchena u Njema~koj. Po~asnim prelatomNjegove Svetosti imenovan je 2007. godine.

Biskupsko posve}enje mons. Grgi}a se pre-dvi|a 28. oùjka2009. u sjedištu najsjevernijepartikularne Crkve na svijetu, u gradu Troms(Tromso), koja toga dana obiljeàva 30. obljet-nicu svoga utemeljenja.

Kad je u Vatikanu objavljena vijest o imeno-vanju još jednog ~lana prezbiterija Banjolu~kebiskupije za biskupa (uz doma}eg biskupa Fr-anju Komaricu i vrhbosankog nadbiskupa kar-dinala Vinka Pulji}a) zazvonila su sva zvonabanjolu~ke katedrale, kao i na ùpnoj crkvi urodnoj ùpi novog biskupa.

Biskup Komarica je odmah objavio radosnuvijest svim sve}enicima, redovnicima i redo-vnicama pozvavši ih na molitvu za novoimen-ovanog pastira Kristove Crkve, koje Banjolu~-ka biskupija ima ~ast darovati Crkvi u misijs-koj dijaspori u Norveškoj.

Poslao je i svoje srda~ne bratske ~estitke no-vom subratu u biskupskoj slu`bi mons. Grgi}u.

Posebno je ~estitao ùpniku i ùpljanimarodne ùpe novog biskupa Kotor Varoš, koja jejedan od 'najbogatijih' sve}eni~kim i redovni~-kim zvanjima u Banjolu~koj biskupiji.

(kta/tabb)

Odràn Okrugli stol - Zemlja `rtva tihog kriminala

Društvo u Bosni i Hercegovini postaje sve o~itijom `rtvomkriminala i teškim stanjem ljudskih prava


U organizaciji Komisije Justitia et pax (Pravdai mir) Biskupske konferencije Bosne i He-rcegovine, a u prigodi Dana ljudskih prava (10.prosinca), u ~etvrtak, 11. prosinca, u Katoli~komškolskom centru “Sveti Josip” u Sarajevu odrànje Okrugli stol na temu: Zemlja `rtva tihogkriminala, koja je usko vezana sa stanjem ljud-skih prava u bosansko-hercegova~koj društve-noj zajednici. Na Okruglom stolu, osim nadbis-kupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vin-ka Pulji}a, i pomo}nog biskupa vrhbosanskogmons. dr. Peru Sudara, predsjednika Komisije“Justitia et pax”, kao uvodni~ar sudjelovao je dr.Ali Sabri Shabani, profesor s Fakulteta kriminal-isti~kih nauka u Sarajevu, a svjedo~io je i fra Zo-ran Livan~i}, ùpnik ùpe Vitez.

Biskup Sudar je u uvodnoj rije~i kazao kakosu u Komisiji smatrali za potrebno i korisno da

se na ovogodišnjem Okruglom stolu progovorio vrlo aktualnoj temi tihoga kriminala kojegadruštvo u Bosni i Hercegovini postaje sve o~iti-jom `rtvom. “Svjesni da je zlo najopasnije dokse o njemu šuti, Komisija èli ovim Okruglimstolom svratiti pozornost na ovu vrstu gaènjaljudskih prava i potaknuti javnu raspravu.Uvjereni smo da }e i sama rije~ sveu~ilišnih pr-ofesora i javnih djelatnika te sudjelovanjemedija dati svoj, makar mali, doprinos u prom-icanju pozitivnih ljudskih vrlina, koje su, un-ato~ svemu, resile ljude ove Zemlje. Upravozato smo Okrugli stol organizirali u biblioteciKatoli~kog školskog centra. Naime, ~ini se dave} spada u domenu hrabrosti, ne samo progo-voriti o nedostojnosti i neprihvatljivosti neg-ativnih vrijednosti koje kulminiraju u krimi-nalu, nego i o ljepoti i izazovu poštenja i pozi-

VRHBOSNA 1/2009 107

BIL

JE@IM

O

tivnih vrlina. Stoga drìmo vrijednim svaki po-kušaj njihova promicanja. Napose me|u ml-adim generacijama”, istaknuo je biskup Sudar.

“Dok se hrabriji dio medijske javnosti i dr-uštvenih institucija pokušava uhvatiti u koštacsa, isto tako sve prisutnijim oblicima javnoga ikrupnoga kriminala i nasilja, za onaj što gasmatramo sitnim kao da nedostaje snaga ilipak volje. Pa se o njemu javno ne progovaraniti ga nadle`ne ustanove suzbijaju. Taj stav bise, na prvi pogled, mogao pravdati ~injenicomda javnost i društvene ustanove te organi redai sigurnost kao i sudstvo imaju va`nijih i pr-e~ih obveza. Me|utim, pri tome, kao da, se za-boravlja da je ve}ina pojedinaca pa i cijelo dr-uštvo, prije svega, izravna `rtva, upravo, sitn-oga kriminala. Njegova dodatna opasnost jestu ~injenici da u njegovih redovima rastu bud-u}i organizatori i izvršioci i velikoga kriminala.A pogubnije od svega jest sustavno regrutira-nje sve ve}eg broja mladih u cijele lance ovevrste kriminala, o kojemu se ni najizravnije`rtve više ne usu|uju javno progovoriti”, rek-ao je biskup Sudar koji je pojasnio da je Kom-isija, svjesna sve dalekose`nih posljedica šut-nje o ovoj, za ove prostore, novoj pošasti.

Uvodno izlaganje imao je dr. Ali Sabri Shab-ani, profesor sa fakulteta kriminalisti~kih nau-ka u Sarajevu, koji je sa stru~nog aspekta gov-orio o kriminalu te o osobinama, uzrocima igeneralnim faktorima kriminaliteta na ovimprostorima.

“Stopa kriminaliteta varira u odnosu na pr-edratnu stopu kriminaliteta. Evidentno je daje došlo do eksplozije kriminaliteta i kriminal-nog djelovanja. Kriminalitet je prirodna poja-va sve do granice kada narušava osnovni dru-štveni red, koji kad je narušen onda ulazimo ustanje dezorganizacije. To je stanje kada društ-vo više nije u stanju da se samo sa sobom boriu domeni problema koje je stvorilo. Ovo sve jenaàlost jako prisutno na kriminalnoj sceni uu Bosni i Hercegovini. Ve}ina kriminalaca uBiH izrasla je na matrici rata i ratnih doga|a-nja tj. na matrici ratnog društva. Definicija da-našnjeg zlo~inca vodi porijeklo iz ratnih vre-mena”, kazao je prof. Shabani.

Kao glavne uzroke današnjeg stanja prof.Shabani isti~e jako visoku stopu strukturnenezaposlenosti, gdje jedan veliki broj ljudi

više nije u stanju da se uklju~i u radni proces.Zatim sna`nu kulturu siromaštva, gdje je jakoslaba organiziranost ljudi da se suprostave kr-iminalitetu kao jednoj od pojava gdje su onidirektna `rtva. Eksplatatorski karakter kapital-izma, otvorena plja~ka javnih dobara, slaba iz-vršna i represivna vlast. Prof. Shabani kao jed-an uzrok navodi i “kolonizaciju ljudskogvremena” gdje roditelji nemaju vremena zasvoju djecu “bra~ni par koji radi i ima djecuodlazi na posao u u 6 sati, vra}a se s posla u 18sati i provodi vrijeme sa svojom obitelji samopar sati. Imamo situaciju gdje su djeca izlo`-ena nizu slu~ajnosti i negativnom pedagošk-om utjecaju gdje ih odgajaju Puff Dady, 50 Ce-nt i Madona”, istaknuo je prof. Shabani u sv-om izlaganju.

Kao ùpnik koji se susre}e s razli~itim profi-lima ljudi i njihovim sudbinama, fra Zoran je usvom izlaganju svjedo~io o teškoj današnjicigdje mladi ljudi nemaju priliku pošteno ìvjetiod svoga rada, a iznio je i nekoliko primjerakriminalnih radnji. “U vrijeme ovih vjerskihblagdana koje imamo u Bosni i Hercegovinitrebali bi smo biti svjedoci istine, svjedoci lije-pih doga|aja. Me|utim doga|a se da smo svj-edoci kriminala od najniè do najviše razine, ada nismo spremni biti svjedoci. Bilo bi dobrokada bi svatko pokušao biti svjedok istine, svj-edok ne~ega što je dobro, a time se prije svegapobje|uje ono što je zlo. èlim upozoriti dasve više i više mladih se uvla~i u kriminal i daje BiH u jednoj teškoj situaciji poslije rata u ko-joj su mladi ljudi spremni ulaziti za sitne no-vce u kriminalne radnje. Meni bude jako teškokad me mladi ~ovjek pita gdje }e se zaposliti, aako mu ja nemam odgovora onda mu kaèmda sam i ja sudionik krivnje što se nema gdjeuposliti. Zbog toga bi bilo dobro da se ukupnazajednica dobro smisli koje poteze napravitida bi nam sutra bilo bolje”, kazao je fra Zoran.

U vrlo ìvoj diskusiji na temu kriminala iovu vrstu gaènja ljuskih prava govorili su: g.Bariša ~olak, prof. dr. Ismet Dizdarevi}, prof.Zdravko Grebo, g. Ilija Marinovi}, dr. Ugo Vla-isavljevi} i g. Memed Ze~i}, a moderirao je g.Vatroslav Èelar i ostali sudionici Okruglogastola koji su dali svoj doprinos razmišljanju nanavedenu temu.

(kta)

108 VRHBOSNA 1/2009

BIL

JE@IM

O

Jedinstvo krš}ana je još ùrnije potrebnodanas, u svijetu obiljeènome podjelama i su-kobima - rekao je papa Benedikt XVI. primivši30. sije~nja u audijenciju sudionike sastankaMješovitoga me|unarodnog povjerenstva zateološki dijalog izme|u Katoli~ke Crkve i Isto-~nih ortodoksnih Crkvi. Rije~ je o skupini odsedam lokalnih Crkvi koje su se odvojile odop}e Crkve 451. godine, ne prihva}aju}i nekeodluke Kalcedonskoga sabora.

Svijetu je potreban vidljivi znak otajstva je-dinstva - istaknuo je Papa pohvalivši pritomzalaganje Isto~nih ortodoksnih Crkvi u dijalo-gu s Katoli~kom Crkvom. Taj je dijalog - premaPapinim rije~ima - potreban za nadvladavanjepodjela iz prošlosti, te za ja~anje jedinstva sv-jedo~enoga od krš}ana pred ogromnim iza-zovima s kojima se danas trebaju suo~iti vjer-nici. Osim toga, Sveti je Otac istaknuo kako jedu`nost vjernika raditi na o~itovanju dimenz-ije zajedništva u Crkvi. Dovoljno je sjetiti se

Srednjega Istoka, iz kojega dolaze mnogi odvas, kako bismo vidjeli da nam je hitno potreb-no istinsko sjeme nade, u svijetu pogo|enometragedijom podjelâ, sukobâ i ogromne ljudskepatnje - primijetio je Papa te napomenuo kakoje znak nade i ohrabrenja ~injenica da se dija-log izme|u Katoli~ke Crkve i Isto~nih ortodo-ksnih Crkvi nastavio tijekom više godina, ~i-ne}i va`ne korake posebice, i to u posljednjevrijeme, u razmatranju Crkve kao zajedništva.Nedavno je završio Tjedan molitve za jedinst-vo krš}ana, - kazao je nadalje Sveti Otac - i tosve~anoš}u u bazilici posve}enoj velikome ap-ostolu Pavlu. Upravo je Pavao bio prvi bran-itelj i teolog jedinstva Crkve. Njegovi napori izalaganje bili su nadahnuti trajnom èljom zaodràvanjem vidljivim stvarno zajedništvome|u Gospodinovim u~enicima - rekao je nakoncu Sveti Otac.

(kta/rv)

Papa primio sudionike sastanka Mješovitoga me|unarodnog povjerenstva za teološki dijalog izme|uKatoli~ke Crkve i Isto~nih ortodoksnih Crkvi

Papa: Svijetu je potreban vidljivi znak otajstva jedinstva


Papa Benedikt XVI. uputio pismo novome Ruskompravoslavnom patrijarhu Kirillu

Sveti Otac je u pismu pozvao na ja~anje dijaloga me|u katolicima i pravoslavnima,Vatikan, 4. velja~a 2009.

Oja~ajmo dijalog me|u katolicima i pravos-lavnima - potaknuo je papa Benedikt XVI. upismu novome ruskom pravoslavnom patri-jarhu Kirillu, koji je 1. velja~e zapo~eo svoj m-andat sve~anim ustoli~enjem u moskovskojkatedrali Krista Spasitelja. Sveti je Otac no-vome Patrijarhu Moskve i cijele Rusije u pismuizrazio poštovanje i duhovnu blizinu, te pono-vno izrazio nadu da }e dobri odnosi uzajamn-oga prihva}anja i poštovanja izme|u Pravosla-vne i Katoli~ke Crkve još oja~ati, na tragu ono-ga što je izgra|eno s patrijarhom Aleksejem II..

Pismo Svetoga Oca je ~estitka, ali istovreme-no i priznanje za dosadašnji zajedni~ki rad kojigleda u budu}nost s nadom da }e dijalog jošviše oja~ati. Papa Benedikt XVI. je jasno pod-sjetio kako je ve} u prošlosti, kao predsjednikOdjela za vanjske odnose Pravoslavne Crkve,novi ruski patrijarh Kirill - kako piše Sveti Otac- imao va`nu ulogu u obnovljenim odnosimame|u našim Crkvama; to je odnos utemeljenna prijateljstvu, uzajamnome prihva}anju i isk-renome dijalogu koji je u stanju suo~iti se s te-ško}ama našega zajedni~kog puta. Stoga se ̀ ivo

VRHBOSNA 1/2009 109

BIL

JE@IM

O

nadam da }emo nastaviti sa suradnjom kakobismo pronašli na~ine za promicanje i ja~anjezajedništva u Tijelu Kristovu - napisao je Papa.

Sveti se Otac nadalje osvrnuo i na ekumen-ski dijalog uspostavljen tijekom proteklih de-setlje}a, te napomenuo kako je patrijarh Alek-sej II. ostavio u svojemu narodu duboku i tra-jnu crkvenu baštinu obnove i razvoja. Upravozahvaljuju}i njoj, uspio je izvesti PravoslavnuCrkvu iz dugoga razdoblja teško}â i patnjepod totalitarnim i ateisti~kim sustavom, premanovoj, aktivnoj nazo~nosti u sluènju današn-

jemu društvu. Patrijarh Aleksej je ustrajnoradio za jedinstvo Ruske Pravoslavne Crkve, iza zajedništvo s drugim pravoslavnim Crkva-ma, odràvaju}i duh otvorenosti i suradnje sdrugim krš}anima, i posebice s Katoli~kom Cr-kvom, u svrhu zaštite krš}anskih vrednota uEuropi i svijetu - istaknuo je Sveti Otac te nakraju izrazio uvjerenje da }e patrijarh Kirillnastaviti graditi na tome ~vrstom temelju, zadobro njegova naroda, kao i za dobro krš}anau cijelome svijetu.

(kta/rv)

Novi dokument Kongregacija za ustanove posve}enog ìvota i dru`be apostolskog ìvota

Kratki prikaz dokumenta: “Sluènje autoriteta i posluh”


Na sjednici Vije}a za ustanove posve}enog ìvotai dru`bi apostolskog ìvota Biskupske konferencijeBiH, odràne 16 prosinca u Sarajevu pod pred-sjedanjem banjalu~kog biskupa mons. dr. FranjeKomarice, vije}nici su saslušali kratki prikaz doku-menta Kongregacija za ustanove posve}enog ìvotai dru`be apostolskog ìvota pod nazivom:“SLUÈNJE AUTORITETA I POSLUH”. Prikazje napravio i iznio dr. fra Marko Semren, profesorna Franjeva~koj teologiji u Sarajevu, a donosimo gau cijelosti:

Ovaj dokument je plod dugotrajnog radazapo~etog sa sjednicom Vije}a 16.2.2004. prekoplenarnog zasjedanja Kongregacije za ustano-ve posve}enog ìvota i dru`be apostolskog ì-vota odrànog od 28. do 30. rujna 2005. te kas-nijeg rada dikasterija na “radnom tekstu” kojije poslan ~lanovima ustanova posve}enog ìv-ota u zajednici (muškima i ènama), pripadn-icima redovni~kih ustanova i dru`bama apos-tolskog ìvota. Dokument èli biti pomo} i pot-icaj svima onima koji su pozvani da slobodnimposluhom Bo`joj svetoj volji svjedo~e Bo`ji pr-imat te da svoje “da” izre~eno Gospodinu ìveradosno (usp. str. 7.). Posljednjih godina u Cr-kvi i u društvu promijenio se na~in shva}anjai ìvljenja autoriteta vlasti i posluha. Stoga do-kument isti~e svijest o vrijednosti pojedine osobe,

s njezinim pozivom i njezinim umnim, afekti-vnim i duhovnim darovima, s njezinom slobo-dom i sposobnoš}u odnosa s drugima to zaje-dništvo ìvjeti; o središnjem mjestu duhovnostizajedništva, s vrednovanjem sredstava koja po-maù; o shva}anju poslanja kao zajedni~kog za-datka svih ~lanova Bo`jeg naroda i posljedi~n-im oblicima konkretne suradnje (usp. str. 8.).Glavni cilj ovog dokumenta je ponovna potvr-da da se posluh i vlast, i kad ih se prakticira narazne na~ine, nalaze u posebnom odnosu sGospodinom Isusom, poslušnim Slugom. Sto-ga se predlaè da se autoritetu pomogne u nje-govoj trostrukoj slu`bi: sluènju pojedincimapozvanima na ìvot za vlastito posve}enje (1.dio str. 10-26); izgra|ivanju bratske zajednice(2. dio str. 27-37); sudjelovanju u zajedni~komposlanju (3. dio str. 38-50). Dokument se teme-lji na dokumentima o posve}enom ìvotu Poti-ssimum institutioni (1990.), Bratski ìvot u zajed-nici (1994.), Vita consecrata (1996.) i Ponovnokrenuti od Krista (2002.).

Pitamo se na koji na~in pribliìti dokument~itatelju koji se prvi put susre}e s ovom te-mom? Dokumentu koji u sebi krije bogatstvo isaètost? O ~emu se u njemu govori? Koji jeodnos izme|u autoriteta i posluha?

1. Tema poslušnosti uokviruje ovaj dokum-ent od uvoda do zaklju~ka iako govori o autor-

110 VRHBOSNA 1/2009

BIL

JE@IM

O

itetu ve}im dijelom, koji je i sam uklju~en uposlušnost. Pravi i zadnji naslovnik poslušno-sti nije redovni~ki autoritet, nego sam Bog, jerse vjerni~ki odnos s Bogom izraàva kroz po-slušnost. Dokument po~inje antropološko-du-hovnim utemeljenjem poslušnosti. Poslušnostse pokazuje kao rezultat traènja Boga, kojipoti~e traènje i vodi aktualiziranju volje Bo-`je. Traìtelj Boga postaje njegov slušatelj i~ezne za ispunjenjem njegove volje. U svemutome Krist postaje uzor i uporište teološkogutemeljenja poslušnosti. Dokument završava sprihva}anjem smrti kao zadnjim ~inom prihv-a}anja Bo`je volje: “Svoje ìvotno putovanjezavršit }emo jednim drugim ~inom posluha zakoji èlimo da bude što je više mogu}e svjes-tan i slobodan, ali nadasve izraz prepuštanjadobrom Ocu koji }e nas jednom zauvijek poz-vati k sebi u svoje kraljevstvo beskrajne svjetl-osti gdje }e završiti naše traènje, a naše o~iugledati u nedjelji bez kraja. Tada }emo bitipotpuno poslušni i ostvareni jer }emo re}i sv-oje 'da' onoj Ljubavi koja nas je stvorila da bis-mo bili sretni s Njim i u Njemu” (br. 29 str. 49).

2. Unutar ovoga okvira opširnog obra|iva-nja poslušnosti, dokument nudi niz obilje`japrakticiranja autoriteta, bitnih duhovnih i pra-kti~nih oznaka, korisnih za praksu i za konkre-tno ìvljenje. One su podijeljene na tri klasi~-na podru~ja: posve}enje-bratstvo-poslanje.Razli~ita obilje`ja koja se nalaze u tre}em dij-elu usmjerena su na dobro funkcioniranje br-atskog ìvota. Ovdje ih ne}emo donositi negosamo isti~emo naslove kurzivom pisane u bro-

jevima 13, 20 i 25.3. Izlaganje u dokumentu je duhovno-past-

oralnog tipa i unutar njega lako se me|usobnoisprepli}u promatranja i specifi~ne oznake au-toriteta i poslušnosti. Svaki dio od njih po~injes nekoliko paragrafa teološkog karaktera zatimprelaze na više pastoralne i prakti~ne elemente.

4. U ~emu je novost ovog dokumenta u od-nosu na prijašnje dokumente? Gotovo sve te-me ovog dokumenta, nalaze se u tekstovimadokumenta Perfectae caritatis, Evangelica testifi-catio, Vita consecrata i La vita fraterna in comuni-ta. Posebnost ovog dokumenta je u ~injenici dasu dobro obra|ene u njemu teme, tek spome-nute ili slabo razvijene u drugim dokumenti-ma te da nijedan od njih nije obradio isklju~i-vo temu autoriteta i poslušnosti. Ovaj dokum-ent to ~ini na opširniji na~in, donose}i obraz-loènja i brojne prakti~ne oznake.

Kao zaklju~ak navodim tekst dokumentakoji osvjetljava ovu temu: “Autoritet i posluh, sosnovnim ciljem ispunjavanja Bo`je volje, ni-su, dakle, dvije odvojene ili ~ak suprotstavlje-ne stvarnosti, ve} dva lica iste evan|eoske stv-arnosti, istoga krš}anskog otajstva, dva na~inasudjelovanja u istoj `rtvi Kristovoj koja se me-|usobno nadopunjavaju. Autoritet i posluh supersonificirani u Isusu i zato ih se treba shv-a}ati kao nešto što je izravno vezano uz Njegai kao stvarno suobli~enje Njemu. Posve}eniìvot èli jednostavno ìvjeti Njegovu vlast iNjegov posluh” (br. 12 str. 20).

Dr. fra Marko Semren

Zbornik o spisima sv. Franje

Zbornik se po cijeni od 60 kuna moè nabaviti u Zagrebu u knjiàri Naklade sv. AntunaZagreb, 19. velja~a 2009.

Iz tiska je izašao Zbornik radova o spisimasv. Franje Asiškoga “Verba Domini mei”. Rije~je o znanstvenim radovima predstavljenim naStudijskim danima koji su odràni u Zagrebu7. i 8. oùjka u organizaciji Povjerenstvo zaduhovnost pri Vije}u franjeva~kih zajednica uHR i BiH u prigodi 30. obljetnice kriti~kog izd-anja Spisa sv. Franje i 800. obljetniceFranjeva~kog reda.

Zbornik su u biblioteci “Brat Franjo” u nizupriru~nici knjiga br. 14 zajedno izdali “Brat Fr-anjo” ~asopis franjeva~kih zajednica, Vije}e fr-anjeva~kih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i He-rcegovini, te Povjerenstvo za duhovnost priVije}u franjeva~kih zajednica u HR i BiH.

Spisi sv. Franje bili su zadnjih desetlje}a glav-na inspiracija stru~njaka u oslikavanju njegovalika. Kroz njih se najbolje moè is~itavati na koje

VRHBOSNA 1/2009 111

BIL

JE@IM

O

je sva na~ine sv. Franjo nastojao ̀ ivjeti i prenijetina druge svoju glavnu ìvotnu smjernicu “ìvj-eti po pravilu svetog Evan|elja”. Naziv samogskupa uzet je po uzoru na onaj odràn u Rimu2002. godine u organizaciji Papinskog sveu~il-išta Antonianum, kako bi si se u našem vreme-nu što više uprisutnila Franjina vjera u snaguRije~i Bo`je. Tijekom dvodnevnog skupapredstavljeno je jedanaest predavanja: Nastan-ak Spisa sv. Franje i stvaranje kanona (DraganNimac), Franjini autografi (Renata Mrvelj), Spisisv. Franje i hereti~ka strujanja Franjina vremena(Rozo Brki}), Spisi sv. Franje u prvom stolje}upovijesti Manje bra}e (Nikola Vukoja), Spisi iponovno otkri}e franjeva~ke karizme: doprinosfra Kajetana Essera, 1913.-1978. (Marko Sem-ren), Rije~ Bo`ja u Spisima sv. Franje (Vinko Ška-far), Duhovnjaci (Spirituales) i spisi sv. Franje(Marinko Peji}), Spisi sv. Franje - temelj franje-va~ke duhovne teologije (Mirko Kemiveš), OdPropositum vitae do Potvr|enoga pravila (Milj-enko Šteko), Franjini spisi upu}eni sv. Klari: aut-enti~nost i va`nost (Tarzicija ~i~mak), Franjinduhovni ìvot u njegovim spisima (|uro Hon-ti}), Spisi sv. Franje u “Pravilu i ìvotu bra}e isestara Tre}ega samostanskog reda sv. Franje”(Zvonimir Brusa~).

Izlaganja na jednoj strani krasi jednosta-vnost, pa stoga i pristupa~nost razumijevanju,a na drugoj strani predava~i su zadane teme

obradili na vrlo stru~an na~in, tako da s pra-vom nose epitet 'znanstveni'. Svaki objavljenirad podijeljen je u nekoliko dijelova: uvodnikoji ~ini saètak, potom klju~ni pojmovi, razr-ada same teme u ~ijem sadràju autori upu}-uju ~itatelje i na druge franjeva~ke izvore, tesaètak na stranom jeziku.

Kao dodatak, u Zborniku je objavljena irasprava, te propovijed koju je izrekaovara`dinski biskup Josip Mrzljak, kao i kraticei kazalo zna~ajnih imena i pojmova.

Stoga svojim sadràjem i metodološkomobradom tekstova, Zbornik je zasigurno osvj-eènje na hrvatskom jezi~nom prostoru. Kaotakav moè biti od koristi mnogima, franjevci-ma i franjevkama posebno onima u odgoju dabolje upoznaju sv. Franju i njegove spise tebudu istinska inspiracija ìvljenja i širenja fra-njeva~ke karizme. Tako|er i istraìva~ima i fr-anciskolozima, ali i svima drugima koji èlebolje upoznati i nadahnuti svoj ìvot na uzoruasiškog siromaha, te ostvariti ono što je on u~-inio u svojem vremenu, kada je imao hrabrostipreokrenuti svoj ìvot, i}i putem Evan|elja.

Zbornik se po cijeni od 60 kuna moè na-baviti u Zagrebu u knjiàri Naklade sv. Ant-una, Kaptol 6 ili se zainteresirani mogu raspi-tati u najblièm franjeva~kom samostanu.

(kta/m.b.)

Deveti godišnji susret predsjednika Biskupskih konferencija jugoisto~ne Europe

Susretom predsjedao nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kardinal Pulji},Iskenderun, 4. oùjak 2009.

Pod predsjedanjem nadbiskupa metropolitavrhbosanskog kardinala Vinka Pulji}a, predsje-dnika Biskupske konferencije Bosne i Herce-govine, 3. oùjka zapo~eo je u Centru za mul-tikulturalni i multirelgijski dijalog “Don Andr-ea Santoro” u turskom mediteranskom graduIskenderun deveti susret predsjednika Biskup-skih konferencija Jugoisto~ne Europe. Doma}-in susreta je predsjednik Turske biskupske ko-nferencije i apostolski vikar Anadolije biskupLuigi Padovese (Lui|i Padoveze) u gradu Isk-

enderunu koji je svoje ime dobio po Aleksand-ru Velikom (Aleksandrovac). Na susretu su su-djelovi predsjednici biskupskih konferencija:Albanije mons. Rrok Mirdita (Rok Mirdita), na-dbiskup Tirane, Bugarske mons. Georgi IvanovJovcev, biskup Sofije i Plovdiva, predsjednikMe|unarodne biskupske konferencije sv. Æirilai Metoda sa sjedištem u Beogradu mons. St-anislav Ho~evar, nadbiskup metropolit beogr-adski, Moldavije biskup Anton Cosa (AntonKoza), a Gr~ku biskupsku konferenciju predst-

112 VRHBOSNA 1/2009

BIL

JE@IM

O

avlja mons. Dimitrios Salachas, egzarh zakatoloike bizantskog obreda dok je u ime Rum-unjske biskupske konferencije nazo~an pom-o}ni biskup Bukurešta mons. Cornel Damian.Na susretu sudjeluje i biskup iz Skopja i ap-ostolski egzarh Makedonije mons. Kiro Stoja-nov. Sve sudionike susreta je pozdravio dopr-edsjednik Vije}a CCEE-a kardinal Josip Boza-ni}, predsjednik Hrvatske biskupske konferen-cije, kao i apostolski nuncij u Turskoj mons.Antonio Lucibello (Lu}ibelo) te stalni proma-tra~ Svete Stolice pri Vije}u Europe mons. AldoGiordano (|ordano) koji je dugo godina obn-ašao slu`bu generalnog tajnika CCEE-a. Tre}egradnog dana susretu }e se pridruìti i pr-edsjednik Vije}a biskupskih konferencija Eu-rope (CCEE) kardinal Péter Erdö (Peter Erde),predsjednik Ma|arske biskupske konferencije.

Sudionici su za središnju temu susretaimali: Krš}anski identitet na tragovima sv.Pavla. Nakon pozdrava biskup Padovese je su-dionicima predstavio krš}anstvo i Crkvu u Tu-rskoj. Prema njegovim rije~ima, teško bi bilorazumjeti kako bi se krš}anstvo razvilo da nijesvoje prvo veliko širenje imalo na teritoriju da-našnje Turske. Podsjetio je da je ve}ina knjigaNovog Zavjeta ugledala svjetlo dana upravona tim prostorima i u tim krš}anskim zajedni-cama te da su sv. Pavao i sv. Luka i ro|eni nateritoriju današnje Turske. Spomenuo je i nekevelike biskupe, crkvene pisce i teologe te mu-~enike s tih prostora kao npr. sv. Grgura izNise i sv. Grgura Nazijanskog, sv. Ivana Zlato-ustog, sv. Polikarpa, sv. Krtistofora i druge. Ist-aknuo je i da je prvih osam ekumenskih kon-cila odràno upravo na tlu današnje Turske teda je odatle krenula evangelizacija Dalekog Is-toka sve do Kine kao i da su tu zapo~ele misi-onarske aktivnosti bizantskog krš}anstva pr-ema europskim slavenskim narodima prekoBalkana prema Rusiji.

Govore}i o trenutnom stanju biskup Pado-vese je kazao kako je danas u Turskoj malo ost-alo od slavne prošlosti, ali da krš}anska kultu-ra, na sre}u, nije mrtva. Podsjetivši da je dolas-kom Mustafe Kemala Ataturka otomanskocarstvo preraslo u tursku dràvu u kojoj sumanjine postale velike `rtve jer su 1923. godi-ne samo ~etiri krš}anske zajednice pravno pri-znate dok druge nisu imale mogu}nost na pr-avnu osobnost što je zna~ilo da ne mogu posj-

edovati materijalna dobra odnosno kupovatiili prodavati materijalna dobra. O kakvim seposljedicama radi, najbolje se vidi iz podatkakoji je iznio biskup Padovese da je od nekolikomilijuna krš}ana razli~itih obreda i ispovijesti spo~etka desetog stolje}a danas ostalo ne višeod sto tisu}a krš}ana, iako su još 1927. godine~inili 20% ukupne populacije u Turskoj. Tako-|er je spomenuo kako je u svijesti mnogih Tur-aka da Tur~in odmah zna~i musliman i to su-nit. U vezi sa sve ~eš}im priop}enjima u javn-osti o religijskoj slobodi, biskup Padovese jekazao kako se zaboravlja da takva sloboda nezna~i samo pravo nesmetano i}i u crkvu negoi pravo na posjedovanje materijalnih sredsta-va i ljudskih potencijala za prakticiranje vlast-ite religije. Zaklju~io je kako Katoli~ka Crkvane traì nikakav privilegij nego jednostavnopriznanje i mogu}nost ostvarenja prava u pra-ksi te da bi Turskoj trebalo pomo}i u stvarnomprovo|enju priznanja cjelovite i potpune vjer-ske slobode nemuslimanskih manjina, uz poš-tovanje turskih zakona, ali i u poštivanju tem-eljnih ljudskih prava i prava zajednica.

U srijedu, 4. oùjka Misno slavlje u crkvi Na-viještenja Marijina u Iskenderunu Misno slavl-je je predvodio kardinal Bozani} uz suslavljesvih sudionika. Na po~etku radnog dana kardi-nal Pulji} je progovorio o nekim znakovimakrš}anskog identiteta napominju}i kako je toprije svega znak krià koji se ne nalazi samo usvim crkvama i kapelama nego i na grobljima te~esto na kriànjima i na ku}ama krš}ana. Kaooznaku katoli~kog identiteta na osobit na~inspomenuo je pobo`nost Blaènoj Djevici Ma-riji, što se vidi po brojnim Gospinim kipovima isvetištima u koja hodo~aste brojni vjernici, kaoi vjernost katolika Svetom Ocu i Svetoj Stolici.

Susret u Iskenderunu je trajao do subote, 7.oùjka kada su sudionici letjeli u Carigradgdje su se susresli s ekumenskim patrijarhomBartolomejom i slavili Misu u katoli~koj kate-drali. Susret je odràn u Iskenderunu u Tu-rskoj kako bi sudionici u okviru Godine sv. Pa-vla mogli pohoditi neka mjesta koja su va`naza naviještanje i djelovanje sv. Pavla, apostolanaroda, kao što je njegovo rodno mjesto Tarz iAntiohija s kojih je kretao na svoja apostolskaputovanja.

(kta)

VRHBOSNA 1/2009 113

BIL

JE@IM

O40. ro|endan slave: vl~. Viktor Šoši}, vl~. Ilija Orki}, vl~. Marko Zubak, vl~. Ivica Mršo i vl~. Marko Miki}

50. ro|endan slave: vl~. Ilija Karlovi}, vl~. Josip Vranješ, vl~. Stipo Kneèvi}, vl~. @eljko Odobaši}, vl~. mr. Slavko Raji}

60. ro|endan slave: vl~. Vlado Marki}, vl~. Ivan Zlatuni}, vl~. Anto Stjepi}, vl~. dr. Anto Šari}, msgr. Stjepan @eljko Bileti}

70. ro|endan slavi:vl~. Vladimir Kljaji}

75. ro|endan slavi: msgr. Mijo Peri}

50 godina misništva - zlatni jubilej slavi:vl~. Anto Bakovi}

45 godina misništva slave: vl~. Josip Glavaš, vl~. Mijo Josipovi}, mons. Petar Juki}, vl~. Dominik Stojanovi}

40 godina misništva slavi: vl~. Stjepan Mišura

30 godina misništva slave: vl~. Mato Mariji}, pre~. dr. Ivo Baluk~i}, vl~. Marko Laci}

25 godina misništva slavi: vl~. Marko Juki}

20 godina misništva slave: pre~. mr. Luka Tunji}, pre~. Pero Iljki}, vl~. Marijan Brki}, vl~. Drago ûmurdì}, vl~. Jakov Filipovi}, vl~. Mirko Ivki}, vl~. Tadija Juki}, pre~. Luka Kesedì}, vl~. Ivan Mandi}, pre~. Veselko @upari}

10 godina misništva slave: msgr. Dr. Sla|an Æosi}, vl~. Pero Brajko vl~. Mirko Šimi}

Naši jubilarci u 2009. godini

114 VRHBOSNA 1/2009

BIL

JE@IM

O

1. Ara~i} Mato2. Babi} Marcel3. Bešli} Mirko4. Brajko Anto5. Brajko Pero6. Brkovi} Luka7. Èuturi} @eljko8. Æavar Miroslav9. Æosi} Anto10. Dàlto Miljenko11. Filipovi} Jakov12. Filipovi} Marinko13. Hrskanovi} Marko14. Iki} Niko15. Ivandi} Franjo16. Ivanovi} Damir17. Ivki} Zlatko18. Janji} Andrija19. Jeli} Anto20. Jezidì} Ivo21. Josipovi} Marko22. Kajini} Jakov23. Karlovi} Ilija24. Kesedì} Luka25. Kneèvi} Josip26. Kopi} Marijan 27. Kopi} Pavo28. Lebo Josip29. Lovri} Nikola30. Lubar Josip31. Luburi} Niko32. Luki} Bartol33. Majstorovi} Marko

34. Mandi} Ivan35. Mari} @eljko36. Marijanovi} Marijan37. Meštrovi} Ante38. Miki} Marko39. Mir~i} Draàn, |akon40. Miški} Ilija 41. Nikoli} Mijo42. Odobaši} Boò43. Oršoli} Mario44. Paradìk Ivo45. Pavlovi} Jakov46. Peri} Anto47. Pranji} Pero48. Pulji} Vinko, kardinal49. Ruì} Robert 50. Spaji} Zdenko51. Stanuši} Marko52. Stoj~evi} Predrag 53. Sudar Pero, biskup54. Šekerija Pavo55. Šimi} Mirko56. Šimunovi} Josip57. Tomaševi} Ivo58. Tomi} Ivan59. Tunji} Luka60. Vajdner Josip61. Vlaji} @eljko62. Vujica @arko63. Vukši} Tomo64. Zovki} Mato65. Zubak Marko

Popis sve}enika na duhovnim vje`bama

(Sarajevo, 16. - 19. velja~e 2009.)

* U Opatiji duhovne vje`be obavili: Vl~. Josip Glavaš i vl~. Filip Marši}

Nove adrese i izmijenjeni telefoni

Vl~. Mato Miki~i} Tel. 049/ 753-001@upa Kraljice Krunice Fax: 753-030BIH-76212 KREPŠIÆ Mob. 063/795-468

@upa Ro|enja BDM Be`lja Tel/fax: 053/440-213

@upa sv. Franje Šikara Tel. 035/209-147

VRHBOSNA 1/2009 115

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

Dana 14. prosinca 2008. U Biha}u je, nakonduge i teške bolesti, opremljen sv. Sakrament-ima, u 61. godini ìvota, 40. redovništva u Fra-njeva~kom redu i 34. sve}eništva, blago u Go-spodinu preminuo i iz prolaznog preselio se uvje~ni ìvot naš subrat fra Jurica Šali}. SvetaMisa zadušnica sluèna je u ùpnoj crkvi sv.Ante Padovanskog u Biha}u u ponedjeljak, 15.

prosinca u 13 sati. Nakon sv. Mise bio je ispra-}aj u samostan Petri}evac u Banjoj Luci. U ut-orak 16. prosinca 2008. u 13 sati u Petri}evcuslavljena je sv. Misa zadušnica, a potom je po-kopan na Fratarskom groblju.

Bra}a franjevci ùpe Biha} i samostanaPetri}evac

+ FRA JURICA ŠALIÆ(1948.- 2008.)

+ LJUBAN MANDIÆ(1921. - 2008.)

Ljuban Mandi}, otac sve}enika Vrhbosans-ke nadbiskupije vl~. Zdravka Mandi}a, ùpni-ka u Brezi, preminuo je 29. 11. u izbjeglištvu uKanadi. Ro|en je 1921. godine u Kandiji kodBugojna. Sa suprugom pok. Biserom rodio je iodgojio ~etvero djece, od kojih je sin Zdravko

sve}enik. Pok. Ljuban sahranjen je na sv. Lu-ciju, 13. prosinca 2008. na mjesnom groblju uKandiji, a sprovodne obrede i Misu zadušnicupredvodio je uzoriti kardinal Vinko Pulji}, na-dbiskup vrhbosanski.

Pokoj vje~ni daruj mu Gospodine!

+ FRA PETAR AN\ELOVIÆ(1937. - 2009.)

U ~etvrtak, 15. sije~nja u samostanskoj crkvisv. Ante u Sarajevu sluèna je Misa zadušnicaza pokojnog fra Petra An|elovi}a, ex provinci-jala Bosne Srebrene, koji je 14. Sije~nja premin-uo u Franjeva~kom samostanu na Bistriku u72. godini ìvota.

Misu zadušnicu sluìo je provincijal Franjev-a~ke provincije Bosne Srebrene fra Mijo Dòlanuz suslavlje generalnog vikara Vrhbosanskenadbiskupije pre~. Luke Tunji}a, delegata na-dbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinalaVinka Pulji}a, vizitatora Franjeva~ke provincijeBosne Srebrene fra Gabrijela Mio~a, provinc-ijala Hercegova~ke franjeva~ke provincije Uzn-esenja BDM fra Ivana Sesara i još šezdesetak sv-e}enika. Crkvu su ispunili brojni vjernici, me|ukojima su bili i neki od najviših predstavnika

dràvnih, federalnih, kantonalnih, gradskih iop}inskih vlasti kao i predstavnici raznih druš-tvenih i crkvenih institucija koji su došli naposljednji oproštaj s pokojnim fra Petrom.

Pozdrav i zahvalu za dolazak na po~etkuMise uputio je gvardijan Franjeva~kog samos-tana sv. Ante na Bistriku fra Marijan Karaulakoji je na kraju slavlja u kratkim crtama prika-zao ìvotni put pokojnog fra Petra te spomen-uo izraze su}uti koje su uputili brojni crkveni idruštveno-politi~ki predstavnici me|u kojimasu i predsjednik R. Hrvatske Stjepan Mesi} ipotpredsjednica Vlade RH Jadranka Kosor.

U prigodnoj propovijedi provincijal Dòlanje podsjetio da je prije 20 dana zajedno s fraPetrom na istom oltaru slavio Misu pono}kuna Boì}. “Upravo je Boì} za fra Petrov svjet-

116 VRHBOSNA 1/2009

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

onazor, za njegovu ìvotnu filozofiju, pa ondai za sva njegova djelovanja, onaj impuls koji jenjega bitno odredio ljudski, eti~ki, politi~ki ipostavio zapravo nedosti`ne visine ljudskosti idobrote kao cilj. To je ono što otprilike artikuli-ra franjeva~ka duhovna i intelektualan tradici-ja: da je naime jedini pravedan odnos prema~ovjeku i svemu stvorenju ljubav. Taj stavkoliko god ~ovjek griješio protiv njega, kolikogod nas tragi~na iskustva prisiljavala da gakao smatramo neodrìvim u svijetu sile, jednije koji nas afirmira kao slobodna bi}a”, kazaoje provincijal Dòlan te podsjetio da je pokojnifra Petar u jednom pismu bra}i napisao sli-jede}e: “Ljudima uvijek nanovo darivani boì-}ni dar je spoznaja da na ovom svijetu nijeništa ve}e ni svetije od ~ovjeka, jer je Bog po-stao ~ovjekom. Sve druge istine, koje se nazi-vaju vjerskim ili krš}anskim, osu|ene su nasvoj mali ìvot u sjeni ove velike istine. I odtada, od prvog Boì}a, sve mora biti radi ~ovje-ka: i Crkva, i nacija, i dràva, i politika i privre-da, jednostavno sve.”

Provincijal Dòlan je potom kazao da je da }epokojni fra Petar u Provinciji ostati zapam}enkao provincijal, koga je zapalo da vodi zaje-dnicu kroz teško vrijeme rata od 1991-2000.“Ovo vrijeme po izazovima, opasnostima nesta-nka, urušavanju svih vrijednosti i struktura us-poredivo tek s nekoliko najteìh godina u 7 sto-ljetnoj povijesti franjevaca u BiH. Zato fra Petarnije, da tako kaèm, standardni provincijal. Onje provincijal, koji je zadrào zajednicu na tribitna temelja, na kojima makar ranjena, sa svo-jim ranjenim narodom moè zajedno s drugimavjerovati u budu}nost i za nju se ~ista srca i hra-bro angaìrati”, naglasio je provincijal Dòlanisti~u}i da }e najbolja zahvala fra Petru biti daostanu otvoreni za budu}nost, “da vjeruju}i uBoga izgradimo i povjerenje u mo`da zabora-vljene i zamagljene mogu}nosti ~ovjeka”.

Na kraju Mise od pokojnog fra Petra su seoprostili generalni vikar pre~. Tunji}, vizitator

fra Gabrijel i hercegova~ki provincijal Sesar, a uime struktura vlasti rije~i oproštaja uputio je pr-edsjedatelj Gradskog vije}a Grada Sarajeva Ma-rin Ivaniševi}. Nakon što su izmolili opijelo kodlijesa pokojnog fra Petra, nazo~ni su ispratilinjegovo tijelo koje su djelatnici “Pokopa”, koji}e sve svoje usluge uraditi besplatno, odvezli uùpu Dubrave kod Br~kog gdje }e fra Petar bitii sahranjen u petak, 16. Sije~nja u 13.00 sati.

Fra Petar je ro|en u Bo}u kod Br~kog 9. XII.1937. Osnovnu školu završio je u Bo}u (1945-1949), gimnaziju u Visokom (1949-1955, 1956-1958), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1949-1955,1956-1958), filozofsko-teološki studij u Saraje-vu (1960-1964) i Fuldi (1964-1966) te studij pu-blicistike u Münsteru (1972-1975). Za sve}en-ika je zare|en 1964. Bio je kapelan u Essenu(1966-1972). U Provinciju se vratio krajem1975. Te slu`bovao kao tajnik Provincije (1976-1982), ùpnik u Zenici (1982-1985) i gvardijanu samostanu sv. Ante u Sarajevu (1985-1991;2000-2003). Biran je za definitora Provincije(1973-1976) i provincijala (1991-2000). Od 2003.Provincijski je asistent FSR-a.

Kao gimnazijalac i student isticao se nastupi-ma literarnog sadràja na sjednicama Serafskeimakulate i zbora Juki}. Studij publicistike usm-jerio ga je da se bavi pitanjima i problemimakorištenja suvremenih sredstava komuniciranjau naviještanju evan|elja. U vrijeme boravka uNjema~koj sura|ivao je u essenskom listuRuhrwort i još nekim drugim periodi~kim pub-likacijama, a od tuzemnih u Dobrom Pastiru(1966), Bosni Srebrenoj (1969, 1971, 1973, 1976,1981, 1984, 1987), Juki}u (1972, 1980), reviji Novaet vetera (1980, 1982, 1986), Kani i Svjetlu rije~iod 1983. Bio je urednik provincijskog glasilaBosna Srebrena (1976-1982). Objavio je i neko-liko knjiga od kojih svakako treba spomenuti:Vjerni Bogu vjerni Bosni, Franjevci na prijelazuu tre}e tisu}lje}e, Stvarnost i okom vjernika,Fratar i njegova Bosna.

(kta)

VRHBOSNA 1/2009 117

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

U ùpi Bistrica kod Uskolja, 18. sije~nja ovegodine preminuo je Jozo Šari}, otac sve}enikaVrhbosanske nadbiskupije - profesora na Vr-hbosanskoj katoli~koj teologiji dr. Ante Šari}a.Sprovodne obrede i Misu zadušnicu, u nazo-~nosti ~etrdesetak sve}enika i velikog broja vj-ernika, predvodio je vrhbosanski nadbiskupVinko kardinal Pulji}. Pok. Jozo ro|en je 1924.god. Imao je pet sinova i dvije k}eri. Svi ga pa-

mte kao jednostavnog prakti~nog vjernikakoji je nastojao ìvjeti ono što vjeruje i isto pr-enijeti na svoju djecu. Radio je dugo godina uTravniku, te je istovremeno diplomirao nafakultetu. Posljednje godine ìvota proveo je umirovini ìve}i u svom rodnom kraju u Bistricikod Uskoplja.

(KT)

+ JOZO ŠARIÆ(1924.-2009.)

+ IVO DRLJO(1919.-2009.)

Dana, 22. sije~nja 2009. preminuo je IvoDrljo, otac sve}enika Vrhbosanske nadbiskupi-je dr. Mate Drlje, u devedesetoj godini ìvota,a pokopan je 24. sije~nja u mjestu Lukšije, ù-pa Podhum- ìta~e. Sprovodne obrede i Misuzadušnicu predvodio je uzoriti kardinal VinkoPulji}, nadbiskup metropolit vrhbosanski. Uprigodnoj propovijedi, uzoriti je Kardinal nag-lasio da je “Bogu stalo do ~ovjeka. To pokazujetime što je dao svoga Sina da bude jedan odnas, da Isus Krist iskusi ono što ~ovjek iskuša-va, a to je ljudsko trpljenje i smrt i da pobijedismrt i nama ostavi jamstvo u uskrsnu}e mrtv-ih. To je volja nebeskog Oca 'da tko god u njegavjeruje, ima ìvot vje~ni.' Mi dobro znademoda je smrt stvarnost, ali kad god do|e, kao daje prerano došla jer ~ovjek èli ìvjeti i to uo-p}e nije ~udno jer ga je Bog za to stvorio. I ko-liko god godina ìvio, ìvot je kratak. Ali Bogne misli na ovaj zemaljski, nego na vje~ni jer je~ovjek pozvan na vje~nost”. Na kraju svetemise ùpnik ùpe Podhum-ìta~e fra VladoKoštroman uputio je vl~. Mati iskrenu bratskui sve}eni~ku su}ut, te naglasio da je ovo àlost-an dan za cijelu ùpu jer “kad god jedan vjer-

nik ove ùpe umre, sve više postajemo svjesnida nas je u ovoj ùpi još manje i da }e jednaku}a u ùpi ostati potpuno zaklju~ana”.

Rodio se 19.08. 1919 u selu Luikšije od ocaPere i majke Ane ro|ene Tuljo. Oènio se s Lju-bicom, ro|enom Boì}, 1939. godine. Rodili su17-stero djece od kojih su još 9-tero ìvi. Imaoje 25 unu~adi i 23 praunu~adi. U II. svjetskomratu bio je domobran do kraja rata. Preìvio jeBleiburg i kri`ni put. Nakon rata se borio daprehrani svoju obitelj, svoje roditelje i obiteljsvoga brata(ènu i troje djece), jer mu je bratnakon rata osu|en na 10 godina robije, koju jeodleào u Zenici. U domovinskom ratu je biokod svoje ku}e. Po svršetku rata je napustiosvoje rodno mjesto i bio oko dvije godine kodsvoje djece u Zagrebu i Splitu. Ponovo se vra-tio u Lukšije. Kada su i on i supruga mu one-mo}ali, te nisu više mogli sami bez tu|e pom-o}i, ponovno odlaze kod svoje djece u Split,Zagreb i Pore~. Nakon smrti supruge koja jesahranjena 02. 11. 2008., on odlazi kod k}eriAne u Pore~, gdje ostaje do kraja svoga ìvota.

(kta/j.k.)

118 VRHBOSNA 1/2009

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

Mons. Petar Tunji}, ̀ upnik ̀ upa Silba i Prem-uda u Zadarskoj nadbiskupiji, je preminuo 07.velja~e 2009. godine u Zadru u 72. godini ìvotai 45. godini sve}eništva. Sahranjen je 12. velja~e2009. u sve}eni~ku grobnicu na otoku Silbi.

Ro|en je 29. listopada 1937. u Bistarcu kodLukavca kao deveto dijete Ivana i Katarine(Kaje) r. Markovi}. Kršten u Lukavcu 30. XI.1937. Krstio ga je dr. Ante Livajuši}, kateheta izSarajeva, iako je tada ùpnik bio Karlo Cankar.Pu~ku školu (4. razr.) završio u Bistarcu 1949. Prvu godinu je išao u novootvorenu Osmogo-dišnju školu u Lukavcu (1950 - 1953).

Klasi~nu gimnaziju je završio na Šalati uZagrebu, a bogoslovne studije u |akovu, gdjeje 29. 06. 1964. zare|en za sve}enika Vrhbosa-nske nadbiskupije. U ljeto 1965. godine je ime-novan ùpnim vikarom u ùpi sv. Josipa u Sa-rajevu i tu ostaje do po~etka prosinca 1966. go-dine. Kada je imenovan ùpnikom u Deèvi-cama u kojima ostaje ~etiri godine. 1970. je im-enovan ùpnikom u Radunicama, u kojima dj-eluje do 1977. kada je imenovan ùpnikom uGromiljaku. Za vrijeme ùpnikovanja u Radu-nicama i Gromiljaku je bio dekan èpa~kog,odnosno Kreševskog dekanata. Sredinom stu-denog 1979. godine je imenovan ùpnikom uModri~i u kojoj ostaje tri godine kada je1982.imenovan ùpnikom u Tesli}u, gdje ostaje do18. 06. 1999. godine. U Tesli}u provodi cijelirat, a od 1983. godine je dekan Usorskog deka-nata. 15. travnja 1998. godine je za vjerno i hr-abro svjedo~enje i sluènje dobio po~ast mon-sinjora. Sredinom lipnja 1995. godine je imen-ovan ùpnikom u Globarici u kojoj ostaje do10. 07. 2004., kada je stavljen na raspolaganjeZadarskoj nadbiskupiji, u kojoj djeluje kao ù-pnik ùpa Silba i Premuda do jeseni 2008. go-dine kada je zbog bolesti morao na lije~enje.Preminuo je okrijepljen svetim sakramentimau sve}eni~kom domu u Zadru od posljedicatumora na mozgu.

Njegovi roditelji su imali devetero djece.Od njih devet Petar je sve}enik, jedna od ses-tara je redovnica ~asna sestra Elizabeta, a po-kojni brat Stjepan je bio ~lan Dru`be Isusove,kao ~asni brat.

Ukopnu Svetu misu s trideset sve}enika ukoncelebraciji, sudjelovanje tridesetak ~asnihsestara, te mnogobrojne rodbine, prijatelja i vj-ernika je slavio mons. Ivan Pren|a, zadarskinadbiskup. Mons. Pren|a je u svojoj homiliji natemelju evan|eoskog teksta “U~itelju, gdje sta-nuješ? Do|ite i vidite!” govorio o ìvotnomputu mons. Tunji}a, kako je velikodušno slije-dio Gospodina i da ga je ta spremnost sluìtidovela i u Zadarsku nadbiskupiju. Zahvalio muje na ~etiri i pol godine zauzetog pastoralnogdjelovanja u ùpama Silbi i Premuda. Na krajusv. Mise u ime uzoritog gospodina Vinka ka-rdinala Pulji}a, nadbiskupa vrhbosanskog, po-mo}nog biskupa mons. Dr. Pere Sudara i sve}-enika vrhbosanske nadbiskupije rije~i su}uti izahvale je izrazio pre~. Luka Tunji}, generalnivikar. Ukratko je izrekao ìvotopis pok. mons.Tunji}a te ùpe u kojima je pastoralno djelovao.Naglasio je kako je mons. Tunji} ostavljaodojam otmjena, smirena, jednostavna i ~ovjekasigurna u sebe. Na prvi pogled stidljiv isuzdràn, ali u komunikaciji s ljudima, pogoto-vo obi~nim vjernicima, vrlo susretljiv, pun šala,viceva i inteligentnih dosjetki što je odavaloosobu bogatog duha. Ta profinjenost duha jeproizlazila iz istinske pobo`nosti i osobnog is-kustva Boga, duboke vjere koja je ra|ala pon-iznost i jednostavnost ìvota, bliskost i ugodnodruènje s kolegama, te nesebi~nu ljubav pre-ma vjernicima. Naglasio je tako|er da mu jesigurno najteà kušnja bila u ùpi Tesli} u kojojje proveo cijeli rat. Dosta vremena je proveo uùpnom uredu kao zato~enik. I sam nesiguranza vlastiti ìvot i u strahu, hrabrio je svojevjernike i ulijevao im nadu da }e Bo`ja pr-ovidnost izna}i rješenje. Najteè mu je padaloodvo|enje vjernika u smrt i gledanje kako rušeùpnu crkvu i na njezinom mjestu prave park.Boljela ga je bespomo}nost i osje}aj kako zlo igrijeh trijumfiraju, ali je zato doìvio zad-ovoljstvo da se na tom istom mjestu sagradilanova ùpna crkva. Ti silni oìljci su ostavili nanjemu traga, ali nisu rezultirali gubljenjem pov-jerenja u Boga i ~ovjeka. Završio je s nadomkako je Crkva prepoznala njegovu nesebi~nuvjernost i sluènje te ga po~astila titulom mon-

+ MONS. PETAR TUNJIÆ(1937.-2009.)

VRHBOSNA 1/2009 119

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

sinjora, i na taj na~in mu zahvalila, da }e našOtac nebeski to još više prepoznati i nagraditiga jednim od stanova u svome Kraljevstvu.

U ime generacije sve}enika izraze su}uti izahvale je uputio mons. Petar Juki}, pro~elnikKatehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupi-je, rekavši da je to mnogobrojna generacija alise polovica njih ve} preselila u vje~nost. Nagl-asio je vjernost Bogu i narodu mons. Tunji}a,njegovu duboku vjeru te ga zamolio da moliza preostale kolege.

U ime rodne ùpe Lukavac se oprostiopre~. Pero Iljki}, ùpnik i dekan tuzlanskogdekanata. Izme|u ostalog pre~. Iljki} je podsj-etio da je mons. Tunji} jedini sve}enik iz ùpei preporu~io mu ùpu Lukavac i da moli za sv-

oje nasljednike i duhovna zvanja.I na koncu se u ime ̀ upa Silba i Premuda op-

rostila i zahvalila ~lanica Pastoralnog vije}a. Na-glasila je da ih je osvojio svojom odmjerenoš}u,jednostavnoš}u i ljubavlju, premda je došaoizdaleka. Za kratko je vrijeme puno obnovio izauzimao se za kulturno-povijesne spomenike.

Nakon izraza su}uti i zahvale je izmoljenoopijelo u crkvi i u procesiji se krenulo premamjesnom groblju. Sprovodne obrede je tako-|er vodio mons. Pren|a, nadbiskup zadarski.Uskrsnu}e mrtvih }e ~ekati u sve}eni~koj gr-obnici na groblju otoka Silbe.

Pokoj vje~ni daruj mu Gospodine i svjetlostvje~na neka mu svijetli.

Luka Tunji}

+ FRA GRGA (JURO) VILIÆ(1945. - 2009.)

U petak, 9. sije~nja 2009. godine, na plehan-skom groblju sahranjen je fra Grga Vili}, sve}-enik i redovnik, ~lan Franjeva~ke provincijeBosne Srebrene. Fra Grga je umro 7. sije~nja2009. godine na slu`bi ùpnika ùpe Poto~ani.Smrt ga je zadesila u 64-oj godini ìvota. Odfra Grge su se prvo oprostili njegovi ùpljaniPoto~anci. Svetu misu, u prijepodnevnim sati-ma u poto~anskoj ùpnoj crkvi, uz koncele-braciju dvadesetak sve}enika predvodio je fraMijo Dòlan, provincijal Bosne Srebrene.

U propovijedi fra Mijo je izme|u ostalogarekao: “Naš fra Grga je ona vrsta ljudi koji tipostaju ljepši što ih više upoznaješ, njihov un-utarnji svijet, na~in vrednovanja, razmišljanja.On je ona vrsta ljudi koji nikada nisu upravozbog te unutarnje ~isto}e vodili puno ra~una otome kako }e se predstaviti. Ljudi se obi~no è-le predstaviti boljima, ljepšima pametnijimanego što jesu; Grgine su sve mane i svi ljudskinedostaci bili na površini. Za površna proma-tra~a Grgina ljudska ljepota bila je neotkrive-na. No, jedno }e ostati ~injenica: Ta ~isto}a du-še, koja ga je ~inila slobodnim, spontanim, bilaje od velikog broja ljudi prepoznata u svim mj-estima naše Provincije i Vrhbosanske i Banja-lu~ke biskupije gdje je sluìo. I dan danas utim zajednicama prepri~avaju se one fine ljud-

ske anegdote s fra Grgom pune dobrote, inteli-gentne, koje govore o fra Grginoj ljubavi pre-ma malim ljudima, o njegovu nastojanju daone koje je volio sa~uva od zla, gluposti i oslo-bodi navještajem Evan|elja i dijeljenjem sakr-amenta za ~estiti, pun i slobodan ìvot. S izuz-etnim elanom, originalnim na~inom opho|e-nja s ljudima obišao je u raznim slu`bama mn-oga mjesta i zajednice”.

Nakon Svete mise i opijela sve}enici i narodsu se iz Poto~ana uputili ka Plehanu gdje je u13 sati, u novosagra|enoj crkvi Svetu misu iopijelo predvodio uzoriti kardinal Vinko Pu-lji}, nadbiskup metropolit vrhbosanski u konc-elebraciji 60-tak sve}enika. Uzoriti kardinalVinko je izrazio su}ut franjevcima Bosne Sreb-rene zbog gubitka ~lana provincije i nadodao:“Došao sam ovamo moliti i razmišljati. ~ovjekne moè ispratiti pokojnika a da ne razmišlja osmrti. Okupljeni oko pokojnog fra Grge moè-mo re}i: 'Boè, ono što je kao sve}enik djelo-vao primi mu to u zasluge, a ono što je ljudskipogriješio, oprosti mu!'”

Nakon Svete mise i opijela u crkvi, sve}enicii okupljeni puk uputili su se na plehansko gr-oblje u kojem se ukapaju franjevci plehansko-ga samostanskog podru~ja. I fra Grga je ukop-an me|u njih, a ukopne obrede predvodio je

120 VRHBOSNA 1/2009

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Dòlan.Fra Grga Vili} ro|en je 1. rujna 1945. godine

u selu Jošavi, ùpa Poto~ani, od oca Stipe i ma-jke Kate r. Gaši}. Roditelji su ga krstili pod im-enom Juro. Osnovnu školu poha|ao je u Joša-vi i Odàku, franjeva~ku klasi~nu gimnaziju uVisokom. 14. srpnja 1964. godine stupa u franj-eva~ki novicijat i uzima redovni~ko ime fraGrga. Poslije novicijata studira na Franjeva~kojteologiji u Sarajevu i na KBF-u u Zagrebu. Sv-e~ane redovni~ke zavjete poloìo je 29. oùjka1970. godine, a godinu dana poslije (29. lipnja)zare|en je za sve}enika. Prva ùpa mu je bilaKotor Varoš u kojem je pastoralno djelovao

kao kapelan. U istoj slu`bi djelovao je još uLivnu, Zenici, Plehanu i Poto~anima. ùpnik jebio u Sivši, Dubici i Poto~anima, a u jednommandatu (1976.-1979.) i ~lan provincijske upra-ve. Kroz sve}eni~ki i redovni~ki ìvot napisaoje i nekoliko knjiga: “Korijenski izri~aj Latina”,“Vrijeme stradanja” (stradanje Hrvata katolika1945.), “Vrijeme sa|enja” (matica vjen~anih od1773-1788.), “Podvu~ijak, zemlja i ljudi” (mo-nografija u povodu 150-te obljetnice ùpa Pot-o~ani i Dubica i 300 godina od povrataka inaseljavanja prostora Podvu~ijaka Hrvatimakatolicima).

(kta/m.l.)

+ SERAFINA - SARA LUBAR(1921.-2009.)

Na groblju u Odàku kod Bugojna, ùpaKandija je 4. velja~e sahranjena Serafina - SaraLubar, majka vrhbosanskog sve}enika vl~. Jo-sipa Lubara ùpnika u Crkvici kod Zenice.

U ime Nadbiskupskog vrhbosanskog ordi-narijata kao delegat uzoritog kardinala VinkaPulji}a, vrhbosanskg nadbiskupa misnom slav-lju je u nazo~nosti oko 40-etak sve}enika pred-sjedao i propovijedao pre~. Ante Meštrovi}, ka-nonik Vrhbosanskog stolnog kaptola. Napo~etku je mise sve}enike, rodbinu pokojnice inazo~ne vjernike pozdravio pre~. Ilija Miški},ùpnik ùpe Kandija i v.d. bugojanskog deka-na. Istaknuo je vjeru i poniznost pokojnice kaoi poteško}e kroz koje je prolazila u ìvotu odg-ajaju}i svoju djecu èleci da se kroz dobro obr-azovanje pripreme za ìvot. Nije joj bilo lako jerje mnogo godina bila udovica i svoju obitelj uz-dràvala poljodjelskim radom. Na koncu miseod pokojne Sare se oprostio njezin sin sve}enikvl~. Josip Lubar. Zahvalio je pok. majci na daruìvota, ljubavi i brizi za djecu, a istaknuo jenjezinu brigu kako za njega tako i za sve}enikei vjernike. Na nekoliko je ùpa bila sa svojimsinom vl~. Josipom. Uputio je rije~i zahvalekolegama sve}enicima, ~asnim sestrama, rodbi-ni, svima koji su došli na sahranu te pjeva~imaiz njegove sadašnje ùpe Crkvica koji su pjevali

pod misom i otpjevali nekoliko pjesama nagroblju. Nakon mise povorka se automobilimazaputila u 4 km udaljeno selo Odàk.

Pok. Serafina - Sara Lubar ro|ena Lu~i} jero|ena 22. prosinca 1921. u Skopaljskoj Gra~a-nici kod Bugojna od roditelja + Stipice Lu~i} i+ Luce r. Franji}. Krštena je u ùpi SkopaljskaGra~anica gdje je i sklopila brak 19. velja~e1941. sa Jozom Lubar s kojim je imala deseterodjece, od kojih je ìvih petero i to sve sinovi.Proìvjela je u braku s muèm Jozom 22 godi-ne koji umire 21. rujna 1963. Bila je udovica 50godina sama s djecom bez ikakve pomo}i. Uteškom vremenu majka se Sara borila i Bogumolila da joj djeca idu pravim putem. Nakondomovinskog rata prva dolazi u Kandiju,svoju ùpu te prije nego u svoju ku}u ide po-hoditi devastiranu crkvu sv. Ilije. Uvijek je bilasvjesna svog katoli~kog i hrvatskog identiteta.Obitelj posve}ena Bogu ne boji se ìvota i po-nosno daje plod svoje ljubavi u slu`bu Bogu.Umire dan nakon Dana ìvota, na Dan posve-}enog ìvota na Svije}nicu 2. velja~e u NovojBiloj u jutarnjim satima dogorivši poputsvije}e, troše}i se tiho, predana u volju Bo`jukroz 88 godina.

Ante Meštrovi}

VRHBOSNA 1/2009 121

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

Vl~. Mato Boì}, sve}enik Vrhbosanske na-dbiskupije, koji je dugi niz godina slu`bovao uNjema~koj, preminuo je u 65. godini ìvota i40. godini misništva.

Ro|en je 25. svibnja 1943. u Pe}niku od ro-ditelja Marka i Jele, ro|. Karlovi}. Sjemeništeje završio na Šalati u Zagrebu, a bogoslovskestudije u \akovu, gdje je i zar eden za sve-}enika Vrhbosanske nadbiskupije, 29. Lipnja1969. Najprije je bio ùpni vikar u ~ardaku, azatim je od 1970. Do 1973. Na slu`bi u Beogra-

dskoj nadbiskupiji. 1973. je imenovan ùpnimvikarom u Zavidovi}ima, a godine dana nak-on toga u Oštroj Luci -Boku, pa u Br~kom.1975. Imenovan je ùpnikom u Obrima, gdjeostaje do 1979., kada u svibnju odlazi u dije-cezu Freiburg.

Ukop pok. vl~. Mate bio je 9. velja~e ove go-dine u ùpi Kri` kod Zagreba. Pogrebne ob-rede i Misu zadušnicu predvodio je mons. Dr.Pero Sudar, pomo}ni biskup vrhbosanski.

Po~ivao u miru!

+ VL~. MATO BO@IÆ(1943.-2009.)

+ FRA MARKO KOBAŠ(1936.- 2009.)

U franjeva~kom samostanu u Tolisi, 27.sije~nja preminuo je fra Marko Kobaš, ~lan fra-njeva~ke provincie Bosne Srebrene. Pokopanje na groblju u Tolisi 29. sije~nja. Fra Marko jero|en 1936. u ùpi Grebnice od oca Marka imajke Mare, ro|. Mari}. Franjeva~ki habitobukao je 1958. U Kraljevoj Sutjesci, a sve~anezavjete poloìo je 1964., te je u Sarajevu zar ed-en za sve}enika. Nakon redenta bio je ùpnivikar u Dubravama, Jajcu, Tramošnici i Breška-ma. Postaje vikarom u Tolisi 1970., a do 1974. Je

ùpnik u Tramošnici, a potom i ùpnik u Du-bici. Bio je ùpnik i u Zoviku, Vijaki, Tišini iDrijen~i. 2006. je umirovljen i boravi u samost-anu u Tolisi. Sprovodne obrede i Misu zadušn-icu predvodio je provincijal Bosne Srebrenefra Mijo Dòlan, a u ime Ordinarijata vrhbo-sanske nadbiskupije rije~i su}uti izrekao je mr.Luka Tunji}, generalni vikar Vrhbosanske nad-biskupije.

Po~ivao u miru!

+FRA @ELJKO JURIŠIÆ(1935.- 2009.)

Fra @eljko (Drago) Juriši}, ~lan Franjeva~keprovincie Bosne Srebrene, preminuo je 9. ve-lja~e u Busova~i. Ukop i Misa zadušnica zapok. fra @eljka bila je je u Fojnici 10 velja~e.Pok. Fra @eljko ro|en je u Kazagi}ima, kod Fo-jnice, habit je obukao 1954. A za sve}enika jezare|en 1962. godine u Sarajevu. Sve}eni~kuslu`bu vršio je na Š}itu, Sivši, Ivanjskoj kod Li-vna, èravcu, Brajkovi}ima, Vidošima, Dubra-

vama, Novom Šeheru, Domaljevcu, Fojnici,Osovi i Busova~i. Sprovodne obrede i Misu za-dušnicu predvodio je provincijal Bosne Srebr-ene fra Mijo Dòlan, a u ime Ordinarijata vrh-bosanske nadbiskupije rije~i su}uti izrekao jemr. Luka Tunji}, generalni vikar Vrhbosanskenadbiskupije.

Po~ivao u miru!

122 VRHBOSNA 1/2009

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

U lijepoj starosti završila je svoj ovozemaljskiìvot Lucija Ravli} r. Juraki}. Ro|ena je 1924.godine u u selu ìvinice k. Dervente. U 85.-ojgodini ìvota pozvao ju je Gospodin k sebi. Po-kop je bio 13. velja~a 2009. godine na gradskomgroblju Rabi}, u ùpi Derventa. Obrede pokopavodio je pre~. Dr. Mato Zovki}, profesor na Vrh-bosanskoj teologiji uz mjesnoga ùpnika vr~.Filipa Mari} i sina sve}enika vl~. Ivana Ravli}a,koji je ùpnik u ùpi Presveto Trojstvo u N. S-arajevu. Nazo~ilo je još oko 20-ak sve}enika kojisu ujedno koncelebrirali u ùpnoj crkvi sv. Ju-raja u Derventi, nakon pokopa. Bilo je oko 200vjernika i rodbine pokojne, vjernici iz ùpe à-bljak sa svojim sve}enikom vl~. Bonom i oko 40-ak vjernika iz ùpe N. Sarajevo. Vrijeme je bilovrlo loše, bila je susnjeìca. Lijepo je bilo vidjetipoput krune i vijenca njenu djecu i bliù ro-dbinu oko njena lijesa.

Na groblju Rabi} ùpnik Filip istaknuo jeulogu Lucije skrbe}i za djecu zajedno sa svo-jim suprugom Josipom do njegove smrti 1976.godine koji su rodili i podarili Hrvatskome na-rodu, njih 15-ero. Sedmero djece umrlo je uvrtlogu II sv. rata a ostalo ih je 8-ero ìvih. Im-ala je 14 unu~adi i 7 praunu~adi. Jer je imalapuno djece, osje}ala je ljubav i prema drugojdjeci. Kada bi vidjela na putu, cesti drugu dj-ecu, znala je pitati ~ija su, ponuditi koji bomb-on, jabuku ili vo}ku u znak pa`nje prema dj-eci. Nije razlu~ivala koje je vjere ili nacije. Sv-ako dijete zavrijedilo je pa`nju od nje. Hranilaje i odgajala svoju djecu kako je znala i umjela,prodaju}i vo}e i povr}e, po dva put na dan to~ine}i, nose}i po dvije korpe u rukama i pro-daju}i na derventskoj pijaci privre|uju}i kojidinar za školovanje svoje djece. Neko vrijemeišlo ih je i do šestero djece u školu. Dva putoti}i u Derventu iz Donje Lupljanice i vratiti sebilo je oko 36 km, nije nikada rekla da joj jebilo teško, uz to obavljaju}i sve vrste poslovadoma}ice, zemljoradnice, oko stoke i dr.

Prof. Zovki} je na Sv. misi u kripti ùpne cr-kve sv. Juraja u svojoj propovijedi govorio oteologiji smrti. Sva dobra djela ~ovjeka, kao ipok. Lucije bit }e nagra|ena jer su u~injena uu dobroj vjeri i èlji -”in bona fidei”. Po dobrim

djelima ~ovjek se prepoznaje pred Bogom. Lucija je otišla sa svoje grude u Donjoj Lu-

pljanici kod Dervente u Domovinskome ratu1992. godine sa najlon-vre}icom u ruci, obazir-u}i se, bacaju}i pogled na sve što je ostavila sasuzama u o~ima. Pustila je svu ìvinu, da nepocrka na lancu, “privuci”, ni ne slute}i da nik-ada više ne}e vidjeti svoju obiteljsku ku}u. Mi-slila je, kao i svi drugi ljudi, da }e rat biti krataki brzo }e pro}i u ~emu se i ona i mnogi drugiprevarili. Nu|eno joj je da vidi još jednom uìvotu svoju dragu ku}u i svoj dom, ukazuju}ijoj na sve opasnosti: mine, eksplozivna sre-dstva i eventualnu tragi~nu smrt. Nije je vid-jela. Lucija je promijenila više mjesta u svojemizbjegli~kom ìvotu, od Tušilovi}a - Zagreba,od l992-2009. godine. Selila se i preseljavala oko4 puta. Bilo joj je nu|eno da se vrati u svojuLupljanicu, ali zastrašena od grozote rata nijese na to htjela odlu~iti, jer nije nitko od drugihsusjeda-prognanika prihvatio povratak nastaru djedovinu. Strah dodatni ulijevao joj je ito što se ìvjelo u okruènju pravoslavnih, astrah je uveli~an grozotama iz II. svjetskog ratau kojem je stradala i blià rodbina supruga jojJosipa. Lucija je imala su}uti prema svojim sus-jedima, tako nije bilo Uskrsa ili Boì}a da senije razmišljalo o susjedima imaju li što pojestii kako }e do~ekati Boì}. Oni koji nisu imalipe~enku za Boì}, djeca bi išla od ku}e od ku}esusjeda i nosili im tako da su i drugi osjetili,zahvaljuju}i Luciji, Boì} u svojim domovima.ìvjelo se onako kako se moglo ali se bilo zado-voljno. Djeca su se odgajala i u duhu vjere i uduhu svojega hrvatskoga naroda. Bila je velikakatolkinja i Hrvatica, a poštivala je tu|e.

U ovoj se obitelji, makar je bilo oko 18 km uoba pravca do ùpne crkve u Derventi, svakenedjelje i svetkovine išlo na Sv. misu. Uve~erse nije zaspalo bez molitve sv. krunice, ve~er-nje i ispita savjesti. Predmolio je za ìvota pok.otac Josip a poslije je to preuzela majka nasebe zajedno s djecom. Udaljenost crkve nijebila upitna kada je u pitanju Sv. misa. Sva sudjeca uglavnom išla u OŠ “Nikola Tesla” u De-rventu, ali to nije bio razlog da se nedjeljamane ide na Sv. misu.

+ LUCIJA RAVLIÆMajka petnaestero djece

VRHBOSNA 1/2009 123

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

Bog ju je pozvao baš u nedjelju 8. velja~a2008. godine, na dan uskrsnu}a Gospodnjeg,daju}i na znanje da je Lucija zavrijedila uskrs-nu}e Gospodnje, po broju djece i svojim ustra-jnim nošenjem krià. Pokopana je na danGospe Lurdske, a Gospi se je posebno i molila,koja joj je zajedno sa sv. Josipom i podarilalijepu smrt. Ostavila je sve materijalno u viho-ru rata i u svojoj djeci sve je nadomjestila, oni

su joj bili njeno najve}e blago i ponos. Na ovajna~in zaduìla je i hrvatski narod i primjer m-oè biti mnogim i mnogim majkama, kojera|aju jedno ili dvoje djece a vrlo rijetko jena}i troje djece. Po ovakvim majkama hrvatskibi narod i u BiH ìvio i ne bi bio osu|en na izu-miranje.

Ivan Ravliæ

Documents

Izdavaè - vrhbosanska-nadbiskupija.orgvrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2017/01/1-2009-1-1.pdf · 1. I na po~etku ove nove godine svima `el-im uputiti svoje