Upload
others
View
9
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
JAVNO MNJENJE O DISKRIMINACIJI I NEJEDNAKOSTI U SRBIJI
Za
Srbija
Republika Srbija Ministarstvo rada i socijalne politike
Evropska unija
Istraživanje je sprovedeno za potrebe Projekta “Podrška sprovođenju antidiskriminacionog zakonodavstva i medijacije u Srbiji”, koji se realizuje u saradnji Ministarstva rada i socijalne politike i Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, a uz podršku Evropske komisije.
Februar, 2009
1
Napomena: Mišljenja izneta u ovom izveštaju su mišljenja autora i ne predstavljaju nužno stanovište Programa Ujedinjenih nacija za razvoj niti Delegacije Evropske komisije ili Ministarstva rada i socijalne politike.
2
Sadržaj
Metodologija 444444444444444444444444444444 3 Sažetak glavnih nalaza 4444444444444444444444444.. 5 Upoznatost i stavovi prema diskriminaciji 444444444444444444 7 Percepcija stanja u Srbiji 4444444444444444444444444 10 Predrasude i tolerancija 4444444444444444444444444. 14 Odgovornost i uloga institucija 444444444444444444................ 22 Lična iskustva 444444444444444444......................................... 24 Informisanje 444444444444444444............................................ 25
3
Metodologija Metod prikupljanja podataka
Licem u lice u domaćinstvu ispitanika
Univerzum Populacija Serbije 15+; Popis 2002 i procena populacione dinamike
Uzorački okvir
Teritorije biračkih mesta (približne po veličini popisnim jedinicama) unutar stratuma definisanih regionima I tipom naselja (grad i ostalo) Teritorije biračkih mesta omogućuju najpouzdaniju selekciju uzorka, budući da su raspoloživi podaci o ovim jedinicama najkompletniji (registar zgrada – adrese)
Tip uzorka Troetapni, slučajni, reprezentativni, stratifikovani uzorak
Definicija i broj primarnih, sekundarnih i tercijernih uzoračkih jedinica
Primarne uzoračke jedinice – Teritorije biračkih mesta
Definicija: Teritorije biračkih mesta definisane su imenima ulica I brojevima zgrada; svaka teritorija biračkog mesta obuhvata oko 200 domaćinstava, sa izuzetkom naselja sa manje od 300 domaćinstava koja su definisana kao jedna jedinica. Broj primernih uzoračkih jedinica u univerzumu: 8764 Sekundarne uzoračke jedinice - Domaćinstva Defincija: Jedno domaćinstvo obuhvata ljude koji žive u istom stambenom prostoru i dele troškove za hranu Broj sekundarnih uzoračkih jedinica u univerzumu: 2.5 Millions Tercijerne uzoračke jedinice – Ispitanici
Definicija: Član domaćinstva, 15+ godina
Broj tercijernih uzoračkih jedinica u univerzumu: 6,500 000 Uzoračke tačke
Približno 10 uzoračkih tačaka po primarnoj uzoračkoj jedinici
Stratifikacija: svrha i metod
Stratifikacija po regionima: Beograd, Vojvodina, Istočna Srbija, Zapadna Srbija, Centralna Srbija, Južna Serbija, Sandžak/Raska Stratifikacija po tipu naselja: grad I ostalo
Za potrebe projekta, etničke manjine su definisane kao poseban stratum, a pojačan je uzorak manjinskih grupa
Svrha stratifikacije: Optimizacija uzoračkog plana i smanjenje uzoračke greške Metod: Stratumi su definisani po kriterijumima geografske i kulturne homogenosti
Postupak selekcije uzorka
Primarne uzoračke jedinice Tip selekcije: Teritorije biračkih mesta izabrane po verovatnoći proporcionalnoj veličini (PPS) Metod selekcije: Kumulativni (Lachirie metod) Sekundarne uzoračke jedinice
Tip selekcije: Prosto slučajni izbor bez vraćanja izabranih jedinica u univerzum Metod selekcije: Slučajni izbor početne tačke I definisani jednaki koraci Tercijerne uzoračke jedinice
Tip selekcije: Prost slučajni izbor bez vraćanja izabranih jedinica u univerzum
Metod selekcije: Kish tablice
Post stratifikacija Po polu, godinama starosti, tipu naselja i regionima
Veličina uzorka 1108 realizovanih intervjua
Uzoračka greška Marginalna greška +/-3.1%
4
Opis uzorka Total Pol Starost Obrazovanje Region Tip
ponderisa
n
Mušk
i
Ženski
15 - 29
30 - 44
45 - 60
>60
Osn
ovn
a i
nize
Srednja
Viša i viso
ka
Beograd
Centralna
Srbija
Vojvo
dina
Grad
Ostalo
n 1108 527 581 229 272 290 317 395 535 178 246 566 296 633 475
Nacionalnost Nacionalnost Zaposlenje
Srbi
Nacionalne
manjine
Srbi
Madjari
Albanci
Muslim
ani/B
ošn
jaci
Romi
Ostali
Zaposleni
Trenutno
neza
posleni
Uče
nici-
studenti
Domaćice
Penzioneri
946 162 946 41 26 26 23 47 443 179 80 110 297
Posebne grupe
Oso
be sa
fizickim
inva
lidite
tom
Siromasn
i
Oso
be
drugačijih
političkih
uve
renja
Izbeglice i
rase
ljeni
34 149 35 39
Metodološka napomena: Pripadnost etničkoj grupi kao i posebnim grupama definisana je na osnovu sopstvenog deklarisanja. Pripadnost etničkoj grupi određena je odgovorom na pitanje: „Koje ste vi nacionalnosti?“ Pripadnost posebnim grupama određena je odgovorom na pitanje: „Da li se smatrate pripadnikom neke od sledećih grupa: Osobe sa fizičkim invaliditetom, siromašni ljudi, seksualne manjine / osobe drugih seksualnih opredeljenja, verske manjine (kao što su adventisti, jehovini svedoci, itd.), osobe drukčijih političkih uverenja u odnosu na svoje okruženje (na poslu, u školi, utd.), izbeglice sa teritorije bivše SFRJ ili raseljeni sa Kosova.“
5
Sažetak glavnih nalaza
Građani Srbije upoznati su sa pojmom diskriminacije i prema pojavi diskriminacije, načelno, imaju izrazito negativne stavove.
Definicije diskriminacije koje su građani spontano naveli, najčešće su se odnosile na pojave odbacivanja, isključivanja, omalovažavanja, ugrožavanja i uskraćivanja prava. Građani su se u veoma visokom procentu (86%) složili sa stavom da nije opravdano, bez izuzetka, nekome uskratiti neko pravo samo na osnovu ličnog svojstva, a u još većem (94%) da diskriminacikja povređuje druge. Znatno više od polovine građana izjavilo je i da bi podržalo pozitivnu diskriminaciju (66%). Ipak, uočljivo je da je podršku pozitivnoj diskriminaciji dao znatno manji broj građana u odnosu na broj koji je izjavio da diskriminaciju smatra neopravdanom bez izuzetka. Većina građana ocenila je da u Srbiji postoji diskriminacija, a više od polovine (59%) smatra da je diskriminacija prisutna u velikoj meri. Sadašnje stanje u poređenju sa onim od pre pet godina, građani najčešće smatraju nepromenjenim 44%, 27% smatra da je diskriminacija sada prisutna u većoj meri, a 22% u manjoj meri. Većina građana, 57%, smatra da u Srbiji postoji zakon koji zabranjuje diskriminaciju, ali 51% smatra da diskriminisane osobe time nisu zaštićene, jer se taj zakon ne poštuje, niti prekršioci snose posledice, dok samo 6% veruje da se taj zakon poštuje. U Srbiji su, po mišljenju građana, diskriminaciji najviše izloženi Romi, siromašni ljudi i osobe sa fizičkim i mentalnim invaliditetom (preko 60% građana smatra da su ove grupe osoba diskriminisane u priličnoj ili velikoj meri), a zatim starije osobe (46%,), žene (39%) i seksualne manjine (39%). Po mišljenju građana, najmanje su diskriminisani Muslimani/Bošnjaci, Hrvati, Jevreji I Mađari (između 17% i 6% građana, po navedenom redosledu, smatra da su ove grupe osoba diskriminisane u priličnoj ili velikoj mer). Nešto veći procenat građana smatra da su diskriminaciji izloženi Albanci (26%). Zanimljivo je da svaki peti građanin smatra da su i Srbi u prilčnoj, ili čak velikoj meri izloženi diskriminaciji. Romi, osobe sa invaliditetom i siromašne osobe su grupe čiju diskriminaciju građani najviše osuđuju. Što se tiče oblasti u kojima je diskriminacija u Srbiji najprisutnija, to su, po mišljenju građana, pre svega zapošljavanje i napredovanje u poslu. Oblast zapošljavanja navedena je i kao oblast diskriminacije koju građani najviše osuđuju. Na trećem mestu, kao oblast za koju više od polovine građana (52%) smatra da je diskriminacija veoma prisutna, jeste zdravstvo. Upadljivo je, međutim, da preko 40% građana smatra da je diskriminacija prisutna i u oblasti pravosuđa, političkih aktivnosti, socijalne zaštite, ponašanja policije, obrazovanja, i stanovanja. Uprkos generalno negativnim stavovima prema diskriminaciji, predrasude, kao i netolerancija prema manjinskim grupama prisutne su kod znatnog broja građana Srbije. Ocenjujući moguću uspešnost sa kojom bi pripadnici pojedinih manjinskih grupa mogli da obavljaju poslove šefa, radnika gradske čistoće, predsednika opštine, automehaničara, predsednika vlade Srbije i učitelja, građani su, sa izuzetkom radnika gradske čistoće, veliku prednost davali Srbima, kako nad građanima drugih nacionalnosti, tako i nad građanima drugih manjinskih grupa. Predrasude prema pripadnicima manjinskih nacionalnosti najuočljivija je kada je u pitanju posao Predsednika vlade: samo trećina građana ocenila je da bi ovaj posao uspešno mogli da obavljaju građani Srbioje koji su po nacionalnosti Mađari, Romi, Hrvati, Muslimani / Bošnjaci, a još manje (23%) Albanci. Manje od trećine građana (31%) ocenilo je da bi posao Predsednika vlade uspešno mogli da obavljaju pripadnici seksualnih manjina. U pogledu tolerancije, izražene spremnošću da se pripadnici podjedinih manjinskih grupa prihvate kao komšije, drugovi svoje dece i bračni partneri članova porodice, najmanje tolerancije izraženo je prema HIV pozitivnim osobama, seksualnim manjinama i Albancima. Prema ostalim grupama, čak i kada je u pitanju bračna veza, više od polovine građana, bar deklarativno, izrazila je prihvatanje. Ipak, upadljiv je znatan procenat građana koji je izrazio nespremnost da prihvati kao bračne partnere članova svoje porodice Rome (46%), Muslimane / Bošnjake (40%) i Hrvate ( 31%).
6
Relativno mali procenat građana bio je u stanju da navede bilo koju osobu u Srbiji za koju smatra da je izuzetno uspešna, a koja je pripadnik neke od manjinskih grupa: Roma, Muslimana / Bošnjaka, Mađara, Hrvata, osoba sa fizičkim invaliditetom, seksualnih manjina ili Albanaca. Najviše građana znalo je uspešne Rome (29%) i uspešne Muslimane / Bošnjake (27%). Znatno manje znalo je da navede Mađare (11%), osobe sa fizičkim invaliditetom (8%), Hrvate (8%), Albance (5%), a samo 3% osobe iz grupe seksualnih manjina. Najpoznatiji uspešni Romi, kao i osobe sa invaliditetom su iz oblasti estrade, a najpoznatiji uspešni Muslimani / Bošnjaci, Mađari i Albanci su iz sveta politike; Hrvati iz oblasti estrade, glume i politike, a pripadnici seksualnih manjina iz različitih oblasti umetnosti. Odgovornost za pojave diskriminacije u Srbiji građani najčešće pripisuju Republičkoj vladi (47%), koja je takođe ocenjena i kao institucija koja ima najveću moć da utiče na promenu stanja, odnosno smanjenje prisustva diskriminacije (55%). Svakako je od posebnog značaja što su na drugo mesto, kako po odgovornosti, tako i moći da utiču na smanjenje diskriminacije, građani u znatnom procentu naveli sebe same – građane (43% i 38%). Većina građana (69%) ocenila je takođe da se država nedovoljno bavi ovim problemom, ali je, sa druge strane, tek nešto više od trećine (37%) smatralo da problem diskriminacije država treba da svrsta među prioritete. Nešto više od petine građana izjavilo je da je imalo lična iskustva sa diskriminacijom. Po njihovom mišljenju, diskriminaciji su bili izloženi zbog ličnih osobina koje su se najčešće ticale ženskog pola, starosti, siromaštva i invaliditeta. Najčešće navođene okolnosti u kojima su se ovi građani osećali diskriminisanim bile su vezane za posao (na radnom mestu, pri zapošljavanju, otkazu). Samo 16% ovih građana izjavilo je da je potražilo pomoć zvaničnih institucija (najšešće Policije i Ombudsmana). Nasuprot tome, većina građana (83%) koji su izjavili da nisu imali iskustva sa diskriminacijom, mišljenja su da bi se u takvom slučaju obratili nekoj zvaničnoj instituciji. Najčešće navedene instutucije opet su bile Policija i Ombudsman. Najzad, većina građana smatra da je informisanje javnosti o probemu diskriminacije nedovoljno, bilo da se radi o informisanju od strane medija, ili odgovornih institucija države. Sa druge strane, opet, manje od trećine građana izrazilo je stvarnu zainteresovanost da bude bolje informisano o problemima diskriminacije. Građani su svesni prisustva diskriminacije i imaju negativne stavove prema ovoj pojavi, ali pred problemima koji ih opterećuju u ovom trenutku, zainteresovanost za ovaj problem, uprkos prepoznavanju njegovog značaja, donekle ostaje u drugom planu.
7
Upoznatost i stavovi prema diskriminaciji Građani Srbije (blizu 90%), generalno gledano, upoznati su sa pojmom diskriminacije i diskriminaciju opažaju kao negativnu pojavu. Prve asocijacije na reč “diskriminacija” bile su izrazito negativne: obespravljenost, omalovažavanje, nejednakost, odbacivanje, mržnja, zlostavljanje, izolovanje, izbegavanje, izdvajanje, maltretiranje, nasilje, nepravda, neravnopravnost, ponižavanje, povređivanje, ugrožavanje. Manji broj prvih asocijacija odnosio se I na specifične grupe: nacionalne manjine (3%), žene (2%), Rome (2%), a zatim i stare, bolesne i invalide (1%).
I u nastojanjima da izraze šta podrazumevaju pod diskriminacijom, građani su najčešće davali uopštene odgovore koji su izražavali negativno ophođenje prema nekome. Najčešće “definicije” odnosile su se na Odbacivanje, isključivanje iz zajednice (12%), Omalovažavanje, ponižavanje (11%), Ugrožavanje/ uskraćivanje prava (10%), Različitost/ ugrožavanje zbog razlika (9%), Neravnopravnost, nejednakost (8%). U skaldu sa shvatanjem diskriminacije kao negativne pojave, građani su izrazili saglasnost sa tvrdnjom da diskriminacija povređuje druge (94%). Upadljivo je, međutim, da je potpunu saglasnost sa ovim iskazom izrazilo tek nešto više od polovine građana, 55% i da su ovakvo potpuno slaganje u znatno većem procentu izrazili pripadnici nacionalnih manjina, 69%, nego građani srpske nacionalnosti, 53%. Uprkos maloj zadršci u pogledu stava o tome koliko diskriminacija povređuje druge, relativno mali procenat građana, 8%, složio se sa tvrdnjom
da je diskriminacija često opravdana. U pogledu mogućnosti da se pojava diskriminacije eliminiše, građani su izrazili priličan pesimizam: čak 83% građana složilo se sa tvrdnjom da će diskriminacija uvek postojati. Nešto više optimizma, u odnosu na prosek populacije, pokazali su pripadnici nacionalnih manjina (68% slažilo se sa stavom da će diskriminacija uvek postojati).
Znatno manje pesimizma građani su izrazili u pogledu mogućnosti za prevazilaženje predrasuda: nešto manje od polovine građana, 49%, složilo se sa stavom da je predrasude teško prevazići. I u ovom pogledu više optimizma pokazali su pripadnici nacionalnih manjina, nego pripadnici srpske nacionalnosti: 44% pripadnika nacionalnih manjina, a 50% građana srpske nacionalnosti, složilo se sa stavom da je predrasude teško prevazići. % Slaganja sa iskazima: Srbi Nacionalne manjine
Potpuno se slaže
Slaže se Potpuno se slaže
Slaže se
Diskriminacija povređuje druge 53 41 69 23 Diskriminacija će uvek postojati 39 47 35 32 Predrasude je teško prevazići 13 37 14 30 Diskriminacija je često opravdana 3 6 1 3
Šta se podrazumeva pod diskriminacijom? % Odbacivanje, isključivanje iz zajednice 11.8 Omalovažavanje, ponižavanje 10.8 Ugrožavanje/ uskraćivanje prava 10.3 Različitost/ ugrožavanje zbog razlika 09.3 Neravnopravnost, nejednakost 07.7 Nasilje, zlostavljanje, maltretiranje 03.4 Nacionalna pripadnost, netrpeljivost, ugrožavanje 03.2 Rasna diskriminacija, rasizam 03.0 Loše postupanje, svadje, mržnja, vredjanje 03.0 Versko nerazumevanje/ ugrožavanje/ nepoštovanje 02.3 Nepoštovanje 02.2 Ignorisanje, zapostavljanje osobe ili grupe 02.2 Nepoštovanje razlike u mišljenjima 02.0 Imovinske razlike, diskriminacija siromašnih 01.7 Zloupotreba sile, ugroženost slabijih 01.5 Ograničavanje ( zabrane) osoba ili grupe 01.5 Žene/ diskriminacija žena/ zlostavljanje 01.4 Ugrožavanje/ uskraćivanje prava manjina 01.3 Odnos prema starima, bolesnima, invalidima 01.3 Diskriminacija prilikom zapošljavanja 01.2 Ne zna 12.0
% Slaganja sa iskazima: Potpuno se slaže
Slaže se Ukupno slaganje
Diskriminacija povređuje druge 55 38 94 Diskriminacija će uvek postojati 38 45 83 Predrasude je teško prevazići 13 36 49 Diskriminacija je često opravdana 2 6 8
8
Velika većina građana (86%), složila se i sa stavom da nije opravdano, bez izuzetka, nekome uskratiti neko pravo samo na osnovu nekog ličnog svojstva. Ali i u ovom slučaju, pripadnici nacionalnih manjina izrazili su veće slaganje sa ovakvim stavom, 92%, nego građani srpske nacionalnosti, 85%.
Da li je opravdano nekome uskratiti neko pravo samo na osnovu nekog ličnog svojstva?
86 85 92
11 12 6
Total Srbi Nacionalnemanjine
Ne zna, nema stav
Opravdano je u većini slučajeva
Uglavnom nije opravdano, ali postojeokolnosti u kojima je opradano
Nije opravdano, bez izuzetka
Vredno je napomenuti, da su izbeglice i raseljena lica u 100% slučajeva izrazili saglasnost sa stavom da diskriminacija povređuje druge, kao i sa stavom da diskriminacija nije opravdana, bez izuzetka. Većina građana (preko 70%) složila se da se i samo uznemiravanje i ponižavajuće postupanje, ili neprijatno ponašanje može smatrati diskriminacijom, čak i kada se takvo ponašanje ispoljava prema većinskom stanovništvu. Ipak, nešto veći procenat saglasio se sa ovakvim stavom kada su u pitanju starije osobe, osobe sa fizičkim invaliditetom, siromašni, Romi i osobe sa mentalnim invaliditetom. Ova razlika u stavovima u zavisnosti od grupe, donekle ukazuje na stav da mera u kome se ovakvo ponašanje može svrstati u diskriminaciju zavisi od grupe prema kojoj se takvo ponašanje ispoljava.
Da li je uznemiravanje i ponižavajuće postupanje, neprijatno ponašanje, prema sledećim grupama diskriminacija?
-10
-11
-11
-12
-13
-16
-20
-20
-19
-18
-18
-20
-22
-19
-17
-21
83
83
82
82
81
75
74
73
73
73
72
72
72
72
72
71
Osobama sa mentalnim invaliditetom
Romima
Siromašnim ljudima
Osobama sa fizičkim invaliditetom
Starijim osobama
Muslimanima / Bošnjacima
Ženama
Izbeglicama i raseljenim
Mađarima
Osobama drukčijih političkih uverenja
Albancima
Jevrejima
Srbima
Hrvatima
Seksualnim manjinama
Verskim manjinama
Nije Jeste
9
Protivljenje diskriminaciji građani su izrazili i svojim stavovima prema načinu na koji bi u sudskom procesu trebalo tretirati činjenicu da je žrtva pripadnik neke manjinske grupe. Većina građana, 80%, složila se sa stavom da takvu ćinjenicu u sudskom procesu ne bi trebalo uzimati u obzir bilo kao otežavajuću, ili olakšavajuću okolnost. Većina građana, 66%, izjavila je i da bi podržala pozitivnu diskriminaciju, odnosno uvođenje mera koje bi obezbedile diskriminisanim grupama jednakost sa većinskim stanovništvom, a koje bi trajale u ograničenom vremenskom periodu, koliko je potrebno da se uspostavi jednakost. Građani Srbije smatraju da su za postojanje diskriminacije najvažnija tri faktora: neznanje (koje navodi 54% građana), religiozna uverenja (43%) i stavovi porodice (33%). Znatan procenat građana među tri najvažnija faktora svrstao je i strahove (31%), stavove u datoj kulturi (29%), negativna iskustva (28%) i fizičke razlike (23%). Učenici I studenti u znatno većem procentu od proseka (32%) smatraju da je pritisak vršnjaka važan faktor postojanja diskriminacije, a veći značaj pridaju i stavovima porodice (41%).
Koja su tri najvažnija faktora koji uzrokuju postojanje diskriminacije? (% izbora 3 faktora sa ponuđene liste)
4
17
23
28
29
33
43
16
31
54Neznanje
Religiozna uverenja
Stavovi porodice
Strahovi
Stavovi u datoj kulturi
Negativna iskustva
Fizičke razlike
Zakoni
Pritisak vršnjaka
Ne zna
Da li u sudskom procesu u kome je žrtva pripadnik neke manjinske grupe, tu činjenicu treba tretirati kao ...
34
80
410
Ne zna, nema stav
Zavisi o kojoj manjinskoj grupi je reč (kojoj manjinskojgrupi pripada žrtva)
Ne treba uzeti kao posebnu okolnost, biloolakšavajuću ili otežavajuću
Otežavajuću okolnost za počinioca
Olakšavajuću okolnost za počinioca
Kakav je vaš stav prema uvođenju mera koje bi obezbedile diskriminisanim grupama jednakost sa većinskim stanovništvom, a koje bi trajale u ograničenom vremenskom periodu, koliko je potrebno da se
uspostavi jednakost?
66
11
23 Ne zna, nema stav
Ne bih podržao/la uvođenje takvih mera jer bi one bilena štetu većine garađana
Podržao bih/la uvođenje takvih mera
10
Percepcija stanja u Srbiji a) Prisustvo diskriminacije i zaštita zakonom
Većina građana Srbije ocenila je da u Srbiji postoji diskriminacija, a čak 59% smatra da je diskriminacija prisutna u priličnoj ili velikoj meri. Mišljenje da je diskriminacija u Srbiji prisutna u velikoj meri (prilično /mnogo) najrasprostranjenije je među građanima Vojvodine (66%), zatim Beograda (63%), a najmanje među građanima Centralne Srbije (54%). Iako se veća svest o prisustvu diskriminacije u Vojvodini može protumaćiti multinacionalnom sredinom, neposredno poređenje stavova građana srpske nacionalnosti I nacionalnih manjina pokazuje da u pogledu ocene prisustva diskriminacije u Srbiji nije bilo razlika. Mlađe generacije u većoj meri od starijih ocenjuju da je diskriminacija u Srbiji prisutna bar u priličnoj meri: 67% građana od 15 do 29 godina, a 51% građana
preko 60 godina. Upadljivo je, međutim, da je 90% osoba sa fizičkim invaliditetom i 74% izbeglica i raseljenih lica ocenilo da je diskriminacija prisutna u priličnoj ili velikoj meri. Skoro polovina građana, 47% smatra da je u Srbiji prisutna i prikrivena diskriminacija (kao na primer, dovođenje osoba zbog njihovih ličnih svojstava u neravnopravnu situaciju postavljanjem uslova za koje se unapred zna da ih te osobe ne mogu ispuniti). Nezaposlene osobe (koje traže zaposlenje) ocenile su prisustvo prikrivene diskriminacije u većem procentu od proseka, 58%. Znatno manji procenat građana smatra da je u Srbiji prisutna diskriminacija na osnovu toga što je neko član porodice (ili blizak porodici) u kojoj je neko član bilo koje manjinske grupe: 31% građana bilo je mišljenja da je ovakva diskriminacija prisutna u priličnoj ili velikoj meri.
Većina građana, za oba pomenuta oblika diskriminacije smatrala je da nisu opravdani, bez izuzetka: 72% za slučaj diskriminacije zbog pripadnosti porodici, a 74% za slučaj prikrivene diskriminacije.
U kojoj meri je diskriminacija prisutna u našoj zemlji
14
22
39
20Ne zna
Mnogo je prisutna
U priličnoj meri
I da i ne
Malo
Uopšte nije prisutna
Da li je u Srbiji prisutna prikrivena diskriminacija
20
20
32
15
11Ne zna
Mnogo je prisutna
U priličnoj meri
I da i ne
Malo
Uopšte nije prisutna
Da li je u Srbiji prisutna diskriminacija prema nekome samo zato što je član
porodice (ili blizak porodici) u kojoj je neko pripadnik neke od manjinskih grupalji
6
19
26
22
9
18Ne zna
Mnogo je prisutna
U priličnoj meri
I da i ne
Malo
Uopšte nije prisutna
11
Poredeći sadašnje stanje sa stanjem od pre pet godina, građani su najčešće smatrali da je stanje nepromenjeno, 46%; 22% smatralo je da je diskriminacija sada prisutna u manjoj meri, a 27% da je prisutna u većoj meri.
Upadljivo je, međutim, da je čak 82% pripadnika albanske nacionalne manjine ocenilo da je diskriminacija sada prisutna u manjoj meri, dok je 50% pripadnika romske nacionalne manjine ocenilo da je sada diskriminacija prisutna u većoj meri nego pre pet godina. Građani Beograda su u većem procentu od građana drugih regiona ocenili da se prisustvo diskriminacije smanjilo u poređenju sa stanjem pre pet godina (32%). Isti optimizam u oceni stanja u odnosu na pre pet godina, pokazali su i pripadnici mlađe generacije (15 do 29 godina), 31%, iako su u pogledu prisustva diskriminacije u ovom trenutku izrazili mnogo više pesimizma od proseka populacije.
Većina građana smatra da zakon u Srbiji, iako postoji, ne štiti diskriminisane osobe. Iako više od polovine (57%) smatra da je u Srbiji diskriminacija zabranjena zakonom, samo 6% smatra da se taj zakon poštuje, dok 51% milsi da se taj zakon uglavnom ne poštuje te da prekršioci ne snose nikakve posledice.Ovo poslednje stanovište najviše je izraženo u grupi visoko obrazovanih građana, 64%.
b) Ko su diskriminisane grupe Kada se govori o najviše diskriminisanim grupama, građanima Srbije, sasvim spontano, najčešće na pamet padaju Romi (50%), zatim osobe sa invaliditetom (27%), siromašne osobe (26%), žene (20%) i starije osobe (19%).
Romi, kao naviše diskriminisana grupa, znatno više od proseka populacije spontano su bili na umu građani Beograda, 65% I mlađim generacijama (15 do 29 godina), 61%. Pripadnici nacionalnih manjina su kao najviše diskriminisane grupe znatno češće pominjali sopstvenu grupu - nacionalne manjine (23%), nego pripadnici srpske nacionalnosti (7%). Učenici i studenti su daleko češće od proseka populacije među najviše diskriminisane grupe spontano svrstavali i seksualne manjine (20%), a građani preko 60 godina, starije osobe (29%). Ocenjujući meru u kojoj su, po njihovom mišljenju, pojedine grupe (navedene na listi) diskriminisane u Srbiji, većina građana navela je četiri grupe koje trpe disktriminaciju u priličnoj ili velikoj meri: siromašne ljude (63%), osobe sa mentalnim invaliditetom (62%), osobe sa fizičkim invaliditetom (60%) i Rome (60%). Slede ih starije osobe, za koje 46% građana smatra da su izložene priličnoj ili velikoj
diskriminaciji, žene (39%) i seksualne manjine (39%).
Ako uporedite današnju situaciju u našoj zemlji sa situacijom od pre pet godina, da li je diskriminacija prisutna u manjoj ili većoj
meri?
3
19
44
16
11 Ne zna - odbija
U mnogo većoj meri
U nešto većoj meri
Isto kao i pre 5 godina
U nešto manjoj meri
U mnogo manjoj meri
Da li je u našoj zemlji diskriminacija zabranjena zakonom i koliko se to poštuje?
6
51
14
30Ne zna da li je zabranjena zakonom
Ne, diskriminacija u našoj zemlji nije zabranjena
Da, diskriminacija je zabranjena ali se to najčešćene poštuje niti prekršioci snose posledice
Da, diskriminacija je zabranjena i to se uglavnompoštuje
Koje grupe su najviše diskriminisane u Srbiji? Spontani odgovori (moguće više odgovora)
%
Romi 50.2 Osobe sa invaliditetom 26.9 Siromašne osobe 26.0 Žene 20.3 Starije osobe 18.9 Nacionalne manjine 09.6 Pripadnici seksualnih manjina 09.2 Izbeglice, raseljena lica 08.9 Albanci 05.0 Verske manjine 05.0 Bolesne osobe 04.9 Osobe drugačijih političkih uverenja 04.2 Osobe sa posebnim potrebama 03.6 Deca 03.4 Osobe sa sela 02.8 Srbi 02.7 Radnici 02.4 Nezaposleni 01.6 Muslimani/Bošnjaci 01.4 Hrvati 01.4 Neobrazovani 01.3 Mađari 01.3 Mladi 00.7
12
Sa izuzetkom Roma, nacionalne manjine nalaze se u dnu liste po procentu građana koji su ocenili da su ove grupe izložene diskriminaciji u Srbiji. Među nacionalnim manjinama, najveći procenat građana, 25%, složio se da su Albanci izloženi diskriminaciji. Upadljivo je da je svaki peti građanin, 20%, naveo Srbe kao grupu za koju smatra da je u priličnoj ili velikoj meri izložena diskriminaciji. Pripadnici manjinskih grupa, ocenili su u većem procentu sopstvenu grupu kao diskriminisanu, nego što je prosek populacije. Žene su u znatno većem procentu (45%) od muškaraca (32%) ocenile da su žene izložene diskriminaciji. Osobe preko 60 godina ocenile su starije osobe kao diskriminisane (57%) znatno više od proseka; Albanaci su u većem procentu (50%)ocenili je svoju nacionalnu manjinu kao diskriminisanu, a Romi svoju (76%). Mlađa generacija (15 do 29 godina), je, u proseku, većinu grupa ocenila kao diskriminisane u većoj meri, nego što je bila ocena mere diskriminacije u proseku populacije. Ova razlika posebno je upadljiva kada su u pitanju diskriminacija Roma (78% mlade generacije ocenjuje da su Romi prilično ili mnogo diskriminisani) i seksualne manjine (51% ocnjuje da su prilično ili mnogo diskriminisani). c) Oblasti diskriminacije Zapošljavanje i napredovanje u poslu su oblasti u kojima je, po mišljenju građana, diskriminacija najprisutnija: 74% građana smatra da je u oblasti zapošljavanja diskriminacija prisutna u priličnoj ili velikoj meri, a 61% u oblasti napredovanja na poslu. Na trećem mestu, nalazi se oblast zdravstvenih usluga, za koju više od polovine građana (52%) smatra da je diskriminacija veoma prisutna. Znatan perocenat građana, (preko 40%) smatra da je diskriminacija prisutna i u oblasti pravosuđa (48%), političkih aktivnosti (47%), socijalne zaštite (46%), ponašanja policije (41%), obrazovanja (41%), i stanovanja (40%).
U kojoj meri su diskriminisane sledeće grupe u SRbiji?
-62
-60
-58
-46
-51
-44
-47
-34
-36
-20
-34
-29
-22
-20
-17
-16
6
9
12
17
20
26
26
27
27
39
39
46
60
60
62
63
Mađari
Jevreji
Hrvati
Muslimani / Bošnjaci
Srbi
Albanci
Izbeglice i raseljeni
Verske manjine
Osobe drukčijih političkih uverenja
Seksualne manjine
Žene
Starije osobe
Romi
Osobe sa fizičkim invaliditetom
Osobe sa mentalnim invaliditetom
Siromašni ljudi
Uopšte ne/malo Prilično/mnogo
13
Građani različitih regiona različito su ocenili meru prisustva diskriminacije u pojedinim oblastima. U proseku, građani Vojvodine ocenili su da je diskriminacija u oblastima zdravstvenih usluga, pravosuđa, socijalne zaštite, postupanja policije i obrazovanja, prisutnija od građana ostalih regiona. Sa druge strane, građani Beograda, ocenili su prisustvo diskriminacijeu oblasti zdravstvenih usluga i socijalne zaštite u znatno manje od proseka.
Građani najviše osuđuju diskriminaciju Roma, a u pogledu oblasti diskriminacije, najviše osuđuju diskriminaciju prilikom zapošljavanja. Građani su bili manje saglasni kada je u pitanju izbor grupe osoba čiju diskriminaciju najviše osuđuju, a znatno saglasniji u pogledu oblasti diskriminacije. . Najčešće pomenute grupe čiju diskriminaciju građani najviše osuđuju bili su Romi (22%), osobe sa invaliditetom (16%) i siromašne osobe (15%).
Skoro polovina građana, međutim, složila se da je oblast diskriminacije koju najviše osuđuju, oblast zapošljavanja (49%).
U kojoj meri je prisutna diskriminacija u sledećim oblastima?
-22
-25
-19
-21
-18
-18
-22
-11
-8
40
41
41
46
47
48
52
61
74
Stanovanje
Školovanje/obrazovanje
Postupanje policije
Socijalna zaštita
Političko delovanje
Pravosuđe
Zdravstvene usluge
Napredovanje u poslu
Zapošljavanje
Uopšte ne/malo Prilično/mnogo
Region
Iznad proseka Prosek Ispod proseka
0.01 0.05 0.10 0.10 0.05 0.01
Statistička značajnost Hi kvadrata u odnosu na prosek populacije B
eograd
Centralna
Srbija
Vojvo
dina
N 246 566 296 Zapošljavanje 66 77 76 Napredovanje u poslu 64 55 68 Zdravstvene usluge 35 53 64 Pravosuđe 43 44 59 Političko delovanje 48 45 49 Socijalna zaštita 37 43 57 Postupanje policije 43 37 49 Školovanje/obrazovanje 33 39 50 Stanovanje 47 38 37
Prema kojoj grupi osoba vi lično najviše osuđujete diskriminaciju? Spontano navedeni odgovori
%
Romima 22.0 Osobama sa invaliditetom 15.7 Siromašnim osobama 14.9 Ženama 09.3 Starijim osobama 08.7 Osobama sa posebnim potrebama 04.7 Srbima 03.1 Pripadnicima seksualnih manjina 03.1 Izbeglicama, raseljenim licima 02.9 Osobama drugačijih političkih uverenja 02.6 Nacionalnom manjinama 01.8 Radnicima 01.6 Albancima 01.3
U kojoj oblasti vi lično najviše osuđujete diskriminaciju? Spontano navedeni odgovori
%
Zapošljavanje 49.3 Zdravstvo 14.3 Socijalna zaštita 08.4 U svim oblastima 04.4 Školstvo/ obrazovanje 04.2 Političko delovanje 04.1 Posao/napredovanje u poslu 04.1 Stanovanje 02.7 Pravosuđe 02.6 Policija 01.4
14
Predrasude i tolerancija
Uprkos generalno negativnim stavovima prema diskriminaciji koje je izrazila većina građana Srbije, predrasude, kao i netolerancija prema manjinskim grupama prisutne su kod znatnog broja građana Srbije. Ocenjujući moguću uspešnost sa kojom bi pripadnici pojedinih grupa mogli da obavljaju poslove šefa, radnika gradske čistoće, predsednika opštine, automehaničara, predsednika vlade Srbije i učitelja, sa izuzetkom radnika gradske čistoće i automehaničara (u kom slučaju se na dnu liste nalaze žene i starije osobe), prema četiri grupe izraženo je najviše predrasuda (po procentu građana koji su ocenili da bi pripadnici ovih grupa mogli uspešno da obavljaju navedene poslove): albancima, pripadnicima seksualnih manjina, Romima i Muslimanima/ Bošnjacima (po navedenom redosledu). Najveće prednosti Srbima u odnosu na druge etničke grupe, građani su davali za posao predsednika skupštine i predsednika vlade Srbije. Albanci su dosledno na dnu liste: 34% smatra da bi Albanci mogli sa uspehom da rade posao njihovog šefa, 30% posao predsednika opštine, 23% posao predsednika vlade i 39% posao učitelja. Procenti građana koji misle da bi Albanci mogli uspešno da rade ove poslove, nešto su i manji kada se posmatraju mišljenja građana srpske nacionalnosti. Sa druge strane, preko 70% građana smatra da bi Srbi obavljali sa uspehom sve navedene poslove. Prednost se daje Romima, izbeglicama i raseljenima i Muslimanima / Bošnjacima kada je u pitanju posao radnika gradske čistoće. Pored Srba, žene se nalaze u vrhu liste, sa izuzetkom automehaničarskog posla gde su stavljene na poslednje mesto. Zanimljivo je da se žene u ulozi šefa nalaze u vrhu liste. Žene su u najvećem procentu ocenjene i po uspehu u obavljanju posla učitelja/učiteljice. Tek polovina populacije misli da bi Mađari i Hrvati mogli uspešno da obavljaju posao njihovog šefa, a tek nešti više od 40% posao predsednika opštine, dok ovaj procenat spada na oko 30% kada je u pitanju predsednik vlade Srbije. Sa druge strane, više od 70% smatra da bi Mađari i Hrvati uspešno obavljali posao radnika gradske čistoće i automehaniočara. Upadljivo je da veći procenat građana smatra da bi stranci bili uspešni u ulozi njihovog šefa, 54%, nego što bi to bili Mađari (51%), Hrvati (50%), Muslimani/Bošnjaci (45%), Romi (39%), pripadnici seksualnih manjina (37%) i Albanci (34%). Stranci su takođe ocenjeni kao potencijalno uspešni učitelji u većem procentu (56%) od Roma (52%), pripadnika seksualnih manjina (40%) i Albanaca (39%).
Koliko bi dobro pripadnici sledećih grupa obavljali posao vašeg šefa?
2 2 5 7 5 6 5 9 9 17 15 1916 1424 25 26 23 27 26 30
30 2628
71 7458 57 55 54 51 50 45 39
37 34
11 11 13 12 14 18 17 16 16 15 22 19
Srb
i
Žen
e
Izb
egli
ce i
ras
elje
ni
Sta
rije
oso
be
Oso
be
sa f
izič
kim
inva
lid
itet
om
Str
anci
Mađ
ari
Hrv
ati
Mu
slim
ani/
Bo
šnja
ci
Ro
mi
Pri
pad
nic
ise
ksu
aln
ih m
anji
na
Alb
anci
Veoma loše/Loše Dobro (ocena 3) Vrlo dobro /Odlično Ne zna
15
Koliko bi dobro pripadnici sledećih grupa obavljali posao radnika gradske čistoće?
3 3 2 3 4 6 6 5 9 9 6 1714 16 19 18 18 16 18 18 20 18 2328
79 73 72 70 71 72 68 67 66 62 5449
4 7 7 8 7 6 7 10 6 11 18 7
Ro
mi
Žen
e
Mu
slim
ani/
Bo
šnja
ci
Mađ
ari
Hrv
ati
Srb
i
Pri
pad
nic
ise
ksu
aln
ih m
anji
na
Izb
egli
ce i
ras
elje
ni
Alb
anci
Oso
be
sa f
izič
kim
inva
lid
itet
om
Str
anci
Sta
rije
oso
be
Veoma loše/Loše Dobro (ocena 3) Vrlo dobro /Odlično Ne zna
Koliko bi dobro pripadnici sledećih grupa obavljali posao predsednika vaše opštine?
2 3 7 10 6 9 15 18 25 21 21 3212 13
22 21 23 2325 26 21 24 23
1976 75 58 56 54 54 44 40 39 39 35 30
10 10 12 14 18 14 16 16 15 16 21 19
Srb
i
Žen
e
Sta
rije
oso
be
Oso
be
sa f
izič
kim
inva
lid
itet
om
Str
anci
Izb
egli
ce i
ras
elje
ni
Mađ
ari
Hrv
ati
Ro
mi
Mu
slim
ani/
Bo
šnja
ci
Pri
pad
nic
ise
ksu
aln
ih m
anji
na
Alb
anci
Veoma loše/Loše Dobro (ocena 3) Vrlo dobro /Odlično Ne zna
Koliko bi dobro pripadnici sledećih grupa obavljali posao automehaničara?
1 2 3 3 4 4 7 10 10 15 627
11 14 15 15 17 18 19 19 1721
23
19
81 75 74 73 71 71 67 63 6056
5443
7 9 8 9 8 8 7 9 13 8 18 10
Srb
i
Mađ
ari
Hrv
ati
Izb
egli
ce i
ras
elje
ni
Žen
e
Mu
slim
ani/
Bo
šnja
ci
Ro
mi
Pri
pad
nic
ise
ksu
aln
ih m
anji
na
Oso
be
sa f
izič
kim
inva
lid
itet
om
Sta
rije
oso
be
Str
anci
Alb
anci
Veoma loše/Loše Dobro (ocena 3) Vrlo dobro /Odlično Ne zna
16
Koliko bi dobro pripadnici sledećih grupa obavljali posao Predsednika Vlade Srbije?
2 2 7 6 7 8 16 25 21 20 2034
11 1225 23 25 25
3025 28 29 25
2276 7657 54 53 51 34 33 32 31 31
23
11 11 11 18 15 16 20 18 20 20 24 20
Srb
i
Žen
e
Sta
rije
oso
be
Str
anci
Oso
be
sa f
izič
kim
inva
lid
itet
om
Izb
egli
ce i
ras
elje
ni
Mađ
ari
Ro
mi
Hrv
ati
Mu
slim
ani/
Bo
šnja
ci
Pri
pad
nic
ise
ksu
aln
ih m
anji
na
Alb
anci
Veoma loše/Loše Dobro (ocena 3) Vrlo dobro /Odlično Ne zna
Koliko bi dobro pripadnici sledećih grupa obavljali posao učitelja / učiteljice?
0 1 3 2 5 5 7 7 8 13 22 227 8
17 18 19 23 23 21 26 2520 24
86 84 73 70 65 61 59 56 55 52 40 39
7 7 8 11 10 11 11 16 11 10 18 16
Žen
e
Srb
i
Sta
rije
oso
be
Izb
egli
ce i
ras
elje
ni
Oso
be
sa f
izič
kim
inva
lid
itet
om
Mađ
ari
Hrv
ati
Str
anci
Mu
slim
ani/
Bo
šnja
ci
Ro
mi
Pri
pad
nic
ise
ksu
aln
ih m
anji
na
Alb
anci
Veoma loše/Loše Dobro (ocena 3) Vrlo dobro /Odlično Ne zna
Razlozi, navedeni od strane građani koji su smatrali da bi pripadnici manjinskih grupa loše radili poslove njihovog šefa, predsednika vlade i učitelja, spadaju u grupu tipičnih predrasuda. Najčešče navođeni razlozi u slučaju Roma bili su neobrazovanost, nesposobnost, neodgovornost, ali i očekivanje da ih drugi ne bi prihvatali i poštovali u tim ulogama. U slučaju Hrvata, Madjara, Bošnjaka/ Muslimana i Albanaca, razlozi su se prvenstveno ticali nepoverenja zbog nacionalne pripadnosti i uzajamne nacionalne netrpeljivosti zbog kojih bi ove nacionalne manjine radile protiv interesa Srbije, a u ulozi učitelja / učiteljice imali loš uticaj na decu. Znatan deo ovog, procentualno ipak malog broja građana, navodio je kao razlog jednostavno mišljenje da Srbima treba dati prednost. Razlozi u slučaju osoba sa fizičkim invaliditetom uglavnom su se ticali ograničenih sposobnosti ovih osoba, a u slučaju seksualnih manjina nesposobnost i loš uticaj zbog njihovog seksualnog opredeljenja. U slučaju starijih osoba razlozi su se ticali koliko smanjene sposobnosti zbog godina, toliko i mišljenja da mladima treba dati prednost.
17
Glavni razlozi koje su naveli građani koji smatraju da bi pripadnici datih manjina loše radili date
poslove (ocene 1 i 2)
Razlozi koje su najčešće naveli građani koji misle da bi navedene grupe LOŠE RADILE POSAO NJIHOVOG ŠEFA
Romi (odgovori 17% građana) %
Muslimani / Bošnjaci (odgovori 9% građana)
Mađari (odgovor i 5% građana)
% Hrvati (odgovori 9% građana)
%
Neobrazovanost 41.1 Prednost treba dati Srbima
15.4 Prednost treba dati Srbima 28.0 Nacionalna netrpeljivost, posledice rata
21.5
Neradni 16.5 Ne vole Srbe/Srbiju 13.3 Stručnost, obrazovanje 10.7 Prednost treba dati Srbima
17.9
Loše navike 11.8 Ne volim ih 13.0 Ne volim ih 10.0 Ne volim ih 14.1 Nisu sposobni za takav posao
11.0 Obrazovanje 10.7 Zbog nacionalne pripadnosti 08.6 Ne vole Srbe/Srbiju 13.7
Predrasude drugih prema njima
07.2 Verska pripadnost/ 10.3 Zbog jezika 06.6 Nacionalna pripadnost
04.6
Neodgovornost 06.6 Nisu sposobni za takav posao
09.4 Drugačija vera, kultura, jezik
03.4
Ne volim ih 05.4 Radili bi protiv interesa države
08.7 Nisu sposobni za takav posao
02.7
Nepoštovanje od strane radnika
5.9 Nacionalna netrpeljivost, posledice rata
07.0
Starije osobe (odgovori 7% građana)
%
Osobe sa fizičkim invaliditetom (odgovori 5% građana)
% Pripadnici seksualnih manjina (odgovori 15% građana)
% Albanci (odgovori 19% građana)
%
Zbog starosti/smanjene sposobnosti
065.2 Zbog ograničenih sposobnosti
54.4 Ne volim ih 20.9 Ne volim ih 17.1
Zastarelo znanje/staromodni
016.9 Naporan/obiman posao
03.9 Nisu sposobni za takav posao 17.4 Ne vole Srbe/Srbiju 14.6
Treba zapošljavati mladje
010.7 Kompleksi zbog neprijatnog izgleda
03.4 Bolesni/Nastrani 16.0 Nacionalna netrpeljivost
11.5
Žene (odgovori 2% građana)
Izbeglice I raseljeni (odgovori 5% građana)
Zbog svog opredeljenja 14.0
Nemam poverenja u njih
09.6
Nisu sposobne za taj posao
37.2 Nisu naši državljani/Prednost našim državljanima
18.5 Nepoštovanje/Nerazumevanje od strane drugih
13.2 Neobrazovani 08.8
Ne volim da mi žena naređuje
20.7 Nisu sposobni za takav posao
16.0 Daju loš primer drugima 04.2 Prednost treba dati Srbima
07.4
Stranci (odgovori 6% populacije)
% Loše iskustvo 15.3 Nacionalna pripadnosti
06.8
Prednost treba dati Srbima
26.9 Traume zbog izbeglištva
09.0 Zbog političke situacije u zemlji
06.2
Strani državljani 14.0 Biraju poslove 08.9 Nisu sposobni za takav posao
05.6
Zbog jezičkih barijera
14.0 Ne volim ih 08.4 Zbog Kosova 05.3
Ne poznaju mentalitet/zemlju
09.7 Radili bi protiv interesa države
03.7
18
Razlozi koje su najčešće naveli građani koji misle da bi navedene grupe LOŠE RADILE POSAO
PREDSEDNIKA VLADE SRBIJE Romi (odgovori 25% građana) %
Muslimani / Bošnjaci (odgovori 20% građana)
Mađari (odgovori 16% građana)
% Hrvati (odgovori 21% građana)
%
Neobrazovanost 39.1 Prednost treba dati Srbima
36.2 Prednost treba dati Srbima 48.6 Prednost treba dati Srbima
38.9
Nisu sposobni za takav posao
21.0 Radili bi protiv interesa države
15.0 Radili bi protiv interesa države
16.4 Nacionalna netrpeljivost, posledice rata
14.2
Prednost treba dati Srbima
16.5 Nepoverenje 08.3 Ne volim ih/Nisam za to 10.3 Ne volim ih/Nisam za to
11.6
Loše navike/Ponašanje
13.7 Ne volim ih/Nisam za to
08.0 Propagirali bi svoju veru i kulturu
04.3 Nisu sposobni za takav posao
08.7
Neodgovornost 07.4 Drugačija kultura/jezik/običaji
05.9 Zbog nacionalne pripadnosti 04.1 Ne vole Srbe/Srbiju 08.2
Ne volim ih 04.0 Ne vole Srbe/Srbiju 05.4 Stručnost, obrazovanje 03.9 Radili bi protiv interesa države
05.2
Ne bi ga poštovali na tom mestu
02.6 Nacionalna pripadnost
04.4 Zbog jezika 02.2 Nacionalna pripadnost
03.9
Obrazovanje 04.2 Verska pripadnost/propagirali bi svoju veru
03.7
Nacionalna netrpeljivost, posledice rata
03.4
Starije osobe (odgovori 7% građana)
%
Osobe sa fizičkim invaliditetom (odgovori 7% građana)
% Pripadnici seksualnih manjina (odgovori 15% građana)
% Albanci (odgovori 34% građana)
%
Zbog starosti/smanjene sposobnosti
50.0 Zbog ograničenih sposobnosti
45.4 Nisu sposobni za takav posao
26.2 Prednost treba dati Srbima
26.0
Treba zapošljavati mladje
27.0 Naporan/obiman posao
21.8 Ne volim ih 16.9 Ne vole Srbe/Srbiju 10.2
Bolesni/Nastrani 16.8 Radili bi protiv interesa države
09.6
Žene (odgovori 1% građana)
Izbeglice I raseljeni (odgovori 5% građana)
Zbog svog opredeljenja 13.5
Nacionalna netrpeljivost
09.4
Nisu sposobne za taj posao
057.3 Nisu naši državljani/Prednost našim državljanima
28.8 Daju loš primer drugima 11.7 Zbog političke situacije u zemlji
08.4
Nisu zainteresovani za Srbiju
11.8
Ne volim ih/Nisam za to
08.2
Ne volim ih 10.9 Nisu sposobni za takav posao
07.5
Zbog Kosova 06.9 Nemam poverenja u njih
05.0
Neobrazovani 04.8 Nacionalna pripadnosti
04.5
19
Razlozi koje su najčešće naveli građani koji misle da bi navedene grupe LOŠE RADILE POSAO
UČITELJA / UČITELJICE Romi (odgovori 13% građana) %
Muslimani / Bošnjaci (odgovori 8% građana)
Mađari (odgovori 5% građana)
% Hrvati (odgovori 5% građana)
%
Neobrazovanost 53.8 Loš uticaj na našu decu
15.7 Prednost treba dati Srbima 18.4 Prednost treba dati Srbima
18.7
Deca ga ne bi prihvatila/ slušala
10.5 Drugačija kultura/jezik/običaji
12.0 Ne volim ih 17.8 Ne volim ih 10.9
Loše navike/Ponašanje 09.8 Prednost treba dati Srbima
09.7 Zbog nacionalne pripadnosti
11.7 Nisu sposobni za takav posao
06.4
Nisu sposobni za takav posao
09.3 Ne volim ih 08.9 Nacionalna netrpeljivost, posledice rata
06.0
Prednost treba dati Srbima
03.8
Ne volim ih 03.5
Starije osobe (odgovori 3% građana)
%
Osobe sa fizičkim invaliditetom (odgovori 5% građana)
% Pripadnici seksualnih manjina (odgovori 22% građana)
% Albanci (odgovori 22% građana)
%
Zbog starosti/smanjene sposobnosti
34.1 Zbog ograničenih sposobnosti
23.9 Loš uticaj na decu, na seksualno opredeljenje
26.4 Nacionalna netrpeljivost
13.0
Treba zapošljavati mladje
24.5 Podsmeh, potcenjivanje od strane dece
17.1 Zbog svog opredeljenja 14.8 Ne znaju jezik 11.7
Ne volim ih 13.0 Pogrešno bi učili decu/ loš uticaj
09.6
Stranci (odgovori 11% populacije)
% Izbeglice I raseljeni (odgovori 2% građana)
Daju loš primer 12.5
Nemam poverenja u njih
06.1
Zbog jezičkih barijera 36.8 Nisu naši državljani/Prednost našim državljanima
021.8 Nisu sposobni za takav posao
09.0 Neobrazovani 06.1
Nisu sposobni za takav posao
12.5
Bolesni/Nastrani 08.7 Ne vole Srbe/Srbiju 06.0
Ne poznaju mentalitet/zemlju/kulturu
11.4 Prednost treba dati Srbima
06.0
Prednost treba dati Srbima
11.3 Nacionalna pripadnosti
05.7
Nepoznavanje naše istorije i kulture
05.6
Ne uklapaju se ovde, ne prihvataju nas
05.2
20
U pogledu tolerancije, izražene spremnošću da se podjedina grupe prihvate kao komšije, drugovi svoje dece i bračni partneri članova porodice, najmanje tolerancija izraženo je prema HIV pozitivnim osobama, seksualnim manjinama i Albancima. Prema ostalim grupama, čak i kada je u pitanju bračna veza, više od polovine građana, bar deklarativno, izrazila je prihvatanje. Ipak, upadljiv je znatan procenat građana koji je izrazio nespremnost da prihvati kao bračne partnere članova svoje porodice Rome (46%), Muslimane / Bošnjake (40%) i Hrvate ( 31%).
Da li biste imali nešto protiv da pripadnik sledećih grupa bude...?
Ne odgovaraju pripadnici navedene grupe
% odgovora DA Vaš komšija Drug vaše dece Sklopi brak sa nekim iz
vaše uže porodice HIV pozitivne osobe 28 50 78 Seksualne manjine 21 42 69 Albanci 26 31 55 Romi 11 14 46 Muslimani / Bošnjaci 10 12 40 Hrvati 10 10 31 Mađari 5 6 24 Osobe sa fizičkim invaliditetom
3 4 29
Srbi 4 6 17 Izbeglice I raseljeni 4 5 11 Nacionalne manjine, izrazile su manje distance prema Srbima, nego obrnuto. U proseku, etnička distanca (distanca prema etničkim manjinama), merena prihvatanjem braka sa pripadnikom druge nacionalnosti, najprisutnija je u Centralnoj Srbiji, a najmanje prisutna u Vojvodini.
Da li biste imali nešto protiv da pripadnik sledećih grupa sklopi brak sa nekim iz vaše uže porodice?
56
50
39
30
48
39
33
20
18
45
32
28
22
17
63Albanci
Romi
Muslimani / Bošnjaci
Hrvati
Mađari
Centralna Srbija Beograd Vojvodina
21
Najzad, relativno mali procenat građana bio je u stanju da navede bilo koju osobu u Srbiji za koju smatra da
je izuzetno uspešna, a koja je pripadnik neke od manjinskih grupa: Roma, Muslimana / Bošnjaka, Mađara, Hrvata, osoba sa fizičkim invaliditetom, seksualnih manjina ili Albanaca. Najviše građana znalo je uspešne Rome (29%) i uspešne Muslimane / Bošnjake (27%). Znatno manje znalo je da navede Mađare (11%), 8% osobe sa fizičkim invaliditetom i Hrvate, 5% Albance, samo 3% osobe iz grupe seksualnih manjina.
U odnosu na prosek populacije, građani Beograda i visoko obrazovani građani bili su u stanju u znatno većem procentu da navedu neku uspešnu osobu iz navedenih manjinskih grupa.
Zanimanja uspešnih Roma (odgovori 29% građana koji su bili u stanju da navedu uspešnu osoburomske nacionalnosti) – najčešći odgovori
%
Pevač/pevačica 64.8 Muzičar 7.4 Estradni umetnik/umetnica 1.6 Političar 7.0 Novinar 01.5 Poslanik 01.4 Predsednik 01.3 Književnik 01.3 Trgovac 01.1 Privatnik/preduzetnik/industrijalac 01.0 Lekar/doktor 01.0
Zanimanja uspešnih Muslimana / Bošnjaka (odgovori 27% građana koji su bili u stanju da navedu uspešnu osobuMuslimana / Bošnjakai) -Nejčešći odgovori
%
Političar 41.7 Ministar 31.7 Poslanik 0.7 Pevač/pevačica 9.4 Reditelj 01.6 Glumac/glumica 01.6 Sportista 01.2 Učenik/student 01.0
Zanimanja uspešnih Mađara (odgovori 11% građana koji su bili u stanju da navedu uspešnu osobu Mađara) – nejčešći odgovori
%
Političar 39.7 Poslanik 4.7 Ministar 1.0 Gradonačelnik/predsednik opštine
1.0
Književnik 9.1 Sportista 08.7 Muzičar 04.5 Glumac/glumica 03.4 Direktor/upravnik 03.3 Zanatlija (pekar, mesar...) 02.4 Novinar 01.5 Akademik 01.4 Privatnik/preduzetnik/industrijalac 01.3 Profesor, lekar 02.0
Zanimanja uspešnih Hrvata (odgovori 7% građana koji su bili u stanju da navedu uspešnu osobu Hrvata) – najčešći odgovori
%
Pevač/pevačica 24.5 Glumac/glumica 14.9 Muzičar 2.1 Estradni umetnik/umetnica 0.6 Političar 16.6 Guverner 1.0 Poslanik 0.8 Ambasador/diplomata 0.7 Ministar 1.2 Predsednik 12.4 Profesor 03.5 Sportista 03.3 Pravnik 01.3
Zanimanja uspešnih osoba sa invaliditetom (odgovori 8% građana koji su bili u stanju da navedu uspešnu osobu sa invaliditetom) – najčešći odgovori
%
Pevač/pevačica 49.0 Estradni umetnik/umetnica 5.0 Novinar 011.0 Sportista 04.6 Političar 04.2 Medicinski radnik/fizioterapeut
03.6
Predsednik 02.8 Arhitekta 02.6 Pravnik 01.8 Umetnik/slikar/vajar 01.5
Zanimanja uspešnih osoba, pripadnika seksualnih manjina (odgovori 3% građana koji su bili u stanju da navedu uspešnu osobu iz grupe seksualnih manjina) – najčešći odgovori
%
Pevač/pevačica 21.2 Modni kreator 15.9 Estradni umetnik/umetnica 09.0 Političar 06.6 Reditelj 04.0 Učenik/student 03.8 Književnik 03.2 Koreograf 02.7 Dramaturg 02.6 Novinar 02.4 Sportista 02.4 Dizajner 02.4 Maneken 02.0
Zanimanja uspešnih Albanaca (odgovori 5% građana koji su bili u stanju da navedu uspešnog Albanca) – najčešći odgovori
%
Političar 26.9 Poslanik 5.9 Gradonačelnik/predsednik opštine
05.5
Sportista 08.2 Glumac/glumica 08.0 Predsednik 05.8 Zanatlija (pekar, mesar...) 03.8 Privatnik/preduzetnik/industrijalac 03.3
Najpoznatiji uspešni Romi, kao i osobe sa invaliditetom su iz oblasti estrade, najpoznatiji uspešni Muslimani / Bošnjaci, Mađari I Albanci su iz sveta politike; Hrvati iz oblasti estrade, glume i politike, a pripadnici seksualnih manjina iz različitih oblasti umetnosti.
Da li znate neku osobu, pripadnika sledećih Grupa u Srbiji, za koju smatrate da je izuzetno Uspešna?
%
Romi 29.0 Muslimani / Bošnjaci 26.9 Mađari 10.7 Osobe sa fizičkim invaliditetom 08.2 Hrvati 07.6 Albanci 04.9 Seksualne manjine 02.8
22
Odgovornost i uloga institucija
Odgovornost za pojave diskriminacije u Srbiji građani najčešće pripisuju Republičkoj vladi (47%) i samim građanima (43%). Znatan procenat građana kao odgovorne navodi i političke stranke (35%), medije (27%), porodicu (25%) i Republičku skupštinu (22%).
Veoma je upadljivo da građani odgovornost pripisuju sebi samima gotovo u istom procentu kao i Republičkoj vladi. Tek nešto više nego svaki deseti građanin odgovornost pripisuje školi, a 16% i samim ugroženim grupama. Samo 7% odgovornost pripisuje Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi.
Uprkos negativnim stavovima koje je većina građana izrazila prema diskriminaciji, tek nešto više od trećine, 37%, smatra da problem diskriminacije država treba da svrsta među prioritete koje treba rešavati.
38% smatra da problemi koji ovog trenutka pogađaju većinu građana treba da imaju prednost, te da problem diskriminacije, koliko god bio značajan, treba da sačeka , dok 13% smatra da to nije posebno značajan problem za Srbiju jer diskriminacija, po njihovom mišljenju i nije prisutna u većoj meri. Zanimljivo je da se
mišljenje nacionalnih manjina u tom pogledu nije razlikovalo od mišljenja većinskog stanovništva.
Ko je najviše odgovoran za pojave diskriminacije u našoj zemlji? (tri prva mesta)
9
7
8
9
11
14
16
22
25
27
35
43
47
12
Republička Vlada
Sami gradjani
Političke stranke
Mediji
Porodica
Republička skupština
Same ugrožene grupe
Lokalna samouprava
Pravosuđe
Škola
Policija
Nevladine organizacije
Srpska Pravoslavna Crkva
Vojska
Ne zna
Da li po vašem mišljenju problem diskriminacije država treba da svrsta među prioritete koje treba rešavati?
38
13
12
37
Ne zna-odbija
Diskriminacija u našoj zemlji nije posebno značajan problemsamim tim što nije prisutna u većoj meri
Diskriminacija jeste značajan problem, ali pored svih problema sakojima se suočava većina građana naše zemlje, problemi bilo kojihmanjinskih grupa treba da sačekaju
Diskriminacija je izuzetno značajan problem i mora da se svrstameđu prioritete i ne treba da čeka da se reše bilo koji drugiproblemi
23
Sa druge strane, iako manji deo građana smatra da rešavanje problema diskriminacije treba da bude među prioritetima države, većina građana, 69%, je iznela mišljenje da se država problemom diskriminacije nedovoljno bavi.
Mišljenje da se država nedovoljno bavi problemom diskriminacije najviše je bilo prisutno među nezaposlenim građanima, 84% i građanima visokog obrazovanja, 76%,. U pogledu ocene institucija koje bi najviše mogle da utiču na smanjenje pojava diskriminacije, redosled navedenih instucija uglavnom odgovara redosledu ocene odgovornosti za samo stanje u pogledu prisustva diskriminacije. Ipak, nešto veći procenat građana, 55%, smatra da Republička vlada ima moć da utiče na promenu stanja nego što joj pripisuje odgovornost za postojeće stanje (47%), dok je sa ocenom građana obrnuto – veći procenat pripisao je građanima odgovornost za stanje (43%) nego što misli da može da utiče na smanjenje pojave diskriminacije
(41%).
U kojoj meri se po vašem mišljenju država bavi problemom diskriminacije?
33
14
13
36
Ne zna
Mnogo više nego što je potrebno
Nešto više nego što je potrebno
Taman koliko treba - dovoljno
Nešto manje nego što je potrebno
Mnogo manje nego što je potrebno
Koje institucije u našoj zemlji bi najviše mogle da utiču da se smanji pojava diskriminacije? (tri prva mesta)
7
7
8
12
12
15
18
23
23
26
31
38
55
12
Republička Vlada
Sami gradjani
Mediji
Političke stranke
Republička skupština
Porodica
Škola
Pravosuđe
Same ugrožene grupe
Lokalna samouprava
Policija
Nevladine organizacije
Srpska Pravoslavna Crkva
Vojska
Ne zna
24
Najzad, 27% građana smatralo je da u Srbiji postoji institucija koja štiti jednakost svih građana, odnosno kojoj se građani u slučaju diskriminacije mogu obratiti za pomoć; 33% smatralo je da takva ustanova ne postoji, a 40% nije znalo da li postoji ili ne postoji.
Skoro trećina od 27% građana koji su smatrali da institucija koja štiti jednakost građana postiji u Srbiji, nisu bili u stanju da navedu o kojoj je instutuciji reč. Institucije koje su ostali građani navodili najčeće su bile Sud, NVO, Policija, Sigurna kuća i Ombudsman.
Lična iskustva Nešto više nego svaki peti građanin/građanka (22%) izjavili su da su bili izloženi diskriminaciji.Važno je napomenuti, da ovakve izjave nikako ne moraju biti odraz objektivnog stanja, bar iz dva razloga: niti izjave onih koji su izjavili da su bili diskriminisani nužno odgovaraju realnosti, niti se može očekivati da su svi koji su imali iskustvo diskriminacije želeli da to saopšte u anketnom istraživanju. Najčešće navedene lične osobine zbog kojih građani koji su naveli da su imali iskustva diskriminacijom, smatraju da su bili izloženi diskriminaciji bile su: nacionalna pripadnost, 15%, ženski pol, 11% i starost, 10%; slede siromaštvo, invaliditet, iznošenje ličnih uverenja i političkog opredeljenja i nezaposlenost. Njačešće navedene okolnosti u kojima su građani izjavili da su bili diskriminisani bile su vezane za posao: na radnom mestu (21%), prilikom zapošljavanja (18%), prilikom dobijanja otkaza (5%). Znatan procenat naveo je i okolnosti svakodnevnog života, ili specifičnije: u restoranu, kafiću, prodavnici, na šalteru, u prevozu (18%).
Kojoj instituciji se građani mogu obratiti za pomoć u slučaju diskriminacije?
31
5
5
9
10
10
10
16Sud, pravosudje
NVO
Policija
Sigurna kuća
Ombudsman
Centar za socijalni rad
Ministarstvo za ljudska i manjinskaprava
Ne zna
Lična osobina zbog koje osobe koje su izjavile da su imale iskustvo sa diskriminacuijom, smatraju da su bile diskriminisane (22% populacije)
%
Nacionalna pripadnost 15.6 Žena 11.0 Zbog starosti 09.8 Siromaštvo, nedostatak novca 06.0 Invaliditet, bolest 05.6 Kaže šta misli, lična uverenja 05.6 Političko opredeljenje 05.4 Nezaposlenost/ nemogućnost nalaženja posla 05.3 Nema veze, uticaj, podršku 04.9 Živi na selu 03.8 Izbeglica/ raseljeno lice 03.7 Rom/ Romkinja 03.5 Verska pripadnost 03.4
Okolnosti u kojima osobe koje su izjavile da su imale iskustvo sa diskriminacuijom, smatraju da su bile diskriminisane (22% populacije)
%
Na radnom mestu 21.1 Prilikom zapošljavanja/ traženja posla 17.6 U svakodnevnom životu, društvu 14.1 U zdravstvenoj ustanovi 11.4 U školi ( fakultet, predškolsko) 06.5 Otkaz, ostali bez posla 04.6 Ostvarivanje prava ( penzija, socijalno...) 04.1 U policiji, sukob sa policijom 02.2 U vreme izbora, promena, sukob sa vlastima 02.0 U restoranu, kafiću, prevozu, prodavnici 02.0 Čekanje u redu, pred šalterom, kod službenika 01.6
25
Samo 16% onih koji su izjavili da su bili diskriminisani, rekli su da su se obratili nekoj instituciji za pomoć. Najčešće navedene institucije kojima su se te osobe obratile bile su: predsednik opštine (25%), ministarstvo zdravlja (13%) i rukovodilac u preduzeću, (12%). Najčešće navedeni razlozi što se nikome nisu obratili u okolnostima kada su smatrali da su doživeli diskriminaciju bili su nedostatak poverenja da bi to imalo bilo kakvog efekta (35%), nedostatak informacije kome da se obrate (19%) i mišljenje da institucija kojoj bi mogli da se obrate u Srbiji ne postoji (15%). Građani koji su izjavili da nisu imali iskustva sa diskriminacijom (78%), u znatno većem procentu misle da bi se u takvim okolnostima obratili nekoj zvaničnoj instituciji (83%), nego što su to saopštili oni koji su rekli da su bili izloženi diskriminaciji (16%). U pretpostavljenoj situaciji diskriminacije, građani bi se najčešće obratili Policiji (27%), Ombudsmanu (10%) i Sudu (7%), a 22% nije znalo kojoj bi se instituciji obratili. Građani koji se nikome ne bi obratili (16%), kao razlog najčešće su navodili nedostatak poverenja (59%).
Informisanje
Većina građana smatra da je informisanje javnosti o probemu diskriminacije nedovoljno, bilo da se radi o informisanju od strane medija, ili odgovornih institucija države. Sa druge strane, međutim, manje od trećine građana izrazilo je zainteresovanost da bude bolje informisano.
Većina građana, 68%, smatra da mediji ne posvećuju dovoljno pažnje problemu diskriminacije. Da mediji posvećuju temi diskriminacije premalo pažnje znatno više od proseka populacije misle mlađe generacije, 15 do 29 godina (76%), građani Vojvodine (79%) i nezaposleni građani (83%).
Većina građana, 70% misli takođe i da odgovorne institucije nedovoljno informišu građane kako o problemima diskriminacije, tako i o aktivnostima države u vezi sa tim problemom.
Ukoliko biste vi ili neko vama blizak bili izloženi diskriminaciji, kojoj zvaničnoj instituciji biste se prvo obratili? (odgovori 78% građana koji su izjavili da nisu bili izloženi diskriminaciji)
Policija 27.0 Zaštitnik građana (ombudsman) 10.4 Sud 07.3 Lokalna samouprava 05.8 Ovlašćeni posrednik za mirno rešavanje sporova 05.6 Nevladina organizacija 04.3 Neko drugo 01.0 Ne zna kome 22.3 Nikome 16.4
Zašto se nikome ne biste obratili? (Odgovori građana koji su izjavili da ranije nisu Imali iskustva sa diskriminacijom, ali da se u takvom slučaju ne bi obratili ni jednoj zvaničnoj instituciji; 16% od navedeneog dela populacije, odnosno 13% od ukupne populacije)
Nemam poverenja 59.1 U mom mestu ne postoji takva institucija 19.8 Procedure su previše komplikovane 17.5 Bojim se 15.7 Sramota me je 13.6 Nemam dokaze 13.0
Koliko mediji posvećuju pažnju problemu diskriminacije?
57
18
68
11
Ne znam
Previše- priča je često prikazanaznačajnijom nego što jeste
Dovoljno - taman koliko treba
Malo
Uopšte ne posvećuju pažnju
Koliko odgovorne institucije informišu građane o problemima diskriminacije i
aktivnostima države u vezi sa tim problemom?
61
17312
9
Ne znam
Previše informišu
Dovoljno - taman koliko treba
Malo informišu
Uopšte ne informišu
26
Upadljivo je, da uprkos oceni da je informisanje javnosti o problemima diskriminacije nedovoljno, manje od trećine građana (29%) izrazilo ozbiljnu zainteresovanost da bude bolje informisana o problemima diskriminacije i aktivnostima vlade vezanim za taj problem.
Još 30% građana izrazilo je da želi da bude bolje informisano, ali i da nije posebno zainteresovano za tu temu. Svaki peti građanin (20%) izjavio je da ne želi da bude bolje informisan o ovoj temi, jer je ona stvar države i zakonodavstva, kojom ne treba opterećivati građane. Znatno veću zainteresovanost od proseka populacije izrazili su jedino Albanci i Romi.
Relativno mala zainteresovanost građana za bolje informisanje o problemima diskriminacije u skladu je sa relativno malim procentom građana koji smatraju da diskriminaciju treba svrstati među prioritete za rešavanje u odnosu na procenat građana koji generalno izrazio negativne stavove prema diskriminaciji. Gađani su većinom svesni prisustva diskriminacije i imaju negativne stavove prema ovoj pojavi, ali pred problemima koji ih opterećuju u ovom trenutku, zainteresovanost za ovaj problem, uprkos prepoznavanju njegovog značaja, ostaje u drugom planu.
Da li biste vi lično želeli da budete bolje upoznati sa problemima diskriminacije u našoj zemlji i aktivnostima
države vezanim za taj problem?
20
30
29
11
11
Ne znam
Da, zainteresovan/a sam da budem boljeinformisan/a o tome
Da, ali nisam posebno zainteresovan/a
Ne, jer smatram da je to stvar države i izakonodavstva i tim problemom ne trebaopterećivati građane koji već imaju dovoljno svojihproblema
Ne, jer smatram da sam dovoljno informisan/a o tompitanju