Jezik i nacionalizam

Urednik: Nenad Popovi}

1H:\DURIEUX\kordic\sk_jezik.vp9. lipanj 2010 10:21:33

Color profile: Generic CMYK printer profileComposite Default screen



Snjeàna Kordi}

Jezik i nacionalizam

Durieux 2010.





Sadràj

Jezi~ni purizam

Purizam i nacizam 10

Hrvatsko kopiranje nacisti~kog purizma 16

Tko forsira purizam 18

Strategije purista 21

Mit o propadanju jezika 27

Pozivanje na druge 32

Ponavljanje da nitko ne zna standardni jezik 34

Posljedice 35

Uzrok 47

Purizam je suprotan od znanosti 50

Purizam i preskriptivizam 57

Preskriptivizam je suprotan od znanosti 58

Policentri~ni standardni jezik

[to je standardni jezik 69

Za{to je potreban standardni jezik 70

Kontinuum dijalekata 74

Definicija policentri~nog jezika 77

Razlike izme|u varijanata policentri~nog jezika 78

Jo{ o izgovornoj razlici ije/e 90

Kodifikacija 91

Ravnopravnost 96

(Socio)lingvisti~ki kriteriji 97



Omjer identi~nosti naspram razlika 98

[tokavica 99

Me|usobna razumljivost 101

Navodno sociolingvisti~ki kriteriji 109

Definicija sociolingvistike 109

Je li ustav kriterij 109

Tzv. »vrijednosni kriterij« odnosno samoprocjenagovornika 116

Postoji li »pravo naroda« kao kriterij 119

Zaklju~ak o sociolingvistici 122

Naziv jezika 125

Manifestacije neznanja 136

Jezik kao sustav 137

Organska razina 140

Apstraktan pa zato nepostoje}i 141

Po funkciji varijante su standardni jezici 142

Varijante uzdignute u standardne jezike 143

Jedan i jedinstven jezik 144

Povijesna jedinstvenost kao preduvjet za policentri~nost 145

Povijesna kolonijalnost 146

Razli~ita jezi~nopovijesna pozadina 146

Prepoznavanje odakle je govornik 147

Biranje jezi~nog oblika 148

Srpski policentri~an 148

Ovo je poseban slu~aj 149

Teorija policentri~nosti zna~i unitarizam 150

Relativiziranje me|usobne razumljivosti 151

Relativiziranje {tokavice 154

I jedan jezik i nekoliko jezika 155

Ausbau–jezici 156

Jezi~na nastava 160

Pravopis 161

Nova religija umjesto znanstvenog pristupa 163

6 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam



Nacija, identitet, kultura, povijest

Nacija i jezik 169

Nacionalni identitet i jezik 177

Nacija kao politi~ka tvorevina 182

Od kada postoje nacije 183

Kako je do{lo do nastanka nacija 184

Naracijom do nacije 185

Nema objektivnih kriterija za pravljenje nacije 188

Nacionalnost nije objektivno zadata nego je stvarsamoodre|enja 194

Nacionalni identitet nije prirodan nego je konstrukcija 196

Jo{ o nacionalnom identitetu 201

Privatni interesi konstruktora nacije 206

Pravljenje nacija na Balkanu 208

Zna~i li pravljenje nacije ujedno demokratizaciju 217

[to zna jugoisto~na Evropa o formiranju nacija 219

Mit o iskonskom postojanju nacije 223

Ne postoji nacionalni kontinuitet u povijesti 226

Ne postoji narodni kontinuitet u povijesti 228

Ne postoji kulturni kontinuitet u povijesti 231

Kultura 234

Religija i jezik 239

Kulturni identitet je konstrukcija 241

Balkaniziranost kulture 243

Politi~ka nacija naspram kulturolo{ke nacije 246

Tzv. kulturno–civilizacijska nadgradnja 248

Povijest 254

Prepravljanje povijesti 256

Preno{enje dana{njih nacionalnih oznaka u pro{lost 263

Ime jezika 267

Naziv ilirski 268

Sadràj 7



Naziv hrvatski 271

Prepravljanja vezana za standardizaciju u 19. stolje}u 277

Mit o jezi~nom unitarizmu 283

Jugoslavija 286

Presti` 294

Novosadski dogovor 301

Prigovori Novosadskom dogovoru 304

Prigovori Rje~niku zasnovanom na Novosadskomdogovoru 308

Prigovori tzv. novosadskom Pravopisu 316

Otkuda konflikt 322

Nacionalizam 327

[to je nacionalizam 328

Tko {iri nacionalizam 333

Tko se odaziva nacionalizmu 334

Predstavnici dru{tvenih znanosti usa|uju nacionalizam 337

Nacionalizam je suprotstavljen demokraciji 338

Nacionalizam i religija 341

Mitovi 342

Mit o pa}eni{tvu 347

Neprijatelj 349

Stereotipi 355

Mediji 356

Sport 362

[kolski sistem 364

Uloga lingvista 366

Popis citiranih radova 381

Registar imena 409

Registar pojmova 417

Bilje{ka o autoru 429




JEZI^NI PURIZAM

Zadnjih dvadesetak godina u Hrvatskoj je ~isto}a jezikaili jezi~ni purizam postao velika tema, prisutna na sva-kom koraku. Izi{lo je mno{tvo jezi~nih savjetnika kojihvale purizam, na njega se pozivaju autori brojnih razli-kovnih rje~nika, autori pravopisa, lektori i u~itelji, njegazahtijevaju pisci jezi~nih kolumni po novinama, njime serukovode urednici raznih emisija o jeziku na radiju i nateleviziji.

Kako bi pridobili ~itatelje i slu{atelje za purizam,ujedna~eno ga predo~avaju kao ne{to pozitivno, o ~emuovisi opstanak naroda i svakog pojedinca. Upada u o~i dase u agitatorskom diskursu puristi~ki orijentiranih auto-ra ponavljaju sljede}e stereotipne tvrdnje: »Jezik je du{anaroda i njegovo ogledalo, koje prenosi i ~uva njegovu je-dinstvenost i autenti~nost. �� U jeziku se odraàva kul-turna i civilizacijska razlika naspram Srba; jezi~ne razli-ke su samo izvedenice dubljih razlika. �� U doba I i IIJugoslavije hrvatski jezik je bio posrbljivan, a narod od-naro|ivan. Veli~aju se razdoblja cvjetanja hrvatske na-cionalne misli i politi~ke autonomije, a leksikografski ra-dovi objavljeni u tim razdobljima progla{eni su vode}imjezikoslovnim djelima. �� Starinski hrvatski lekseminisu usta{ki ��. Hrvatski jezik teì (sam od sebe, prirod-no) ~uvanju ~isto}e. �� Proizvoljna kodifikacija (puri-sti~ka jezi~na politika) opravdana je i prirodna. �� Ikonepurizma su osobe, ljudi iz javnog ìvota koji se bore za~i{}enje jezika od nepoèljnih elemenata. Njihova imenasu pohranjena u nacionalno orijentiranome diskursu iprizivaju se prilikom ozakonjivanja promjena u jeziku.Taj hrvatski uzor su: Bogoslav [ulek, László Bulcsú,



Stjepan Babi}, Dalibor Brozovi}, Mate [imundi}, MileMami} i drugi« (Czerwizski 2005: 131).

U takvom uvjerenju odrastaju ~itave nove generacijeu Hrvatskoj jer purizam je uvr{ten ne samo u fakultetskiprogram studija kroatistike, nego i u nastavne programesvih srednjih {kola. Svatko mora ve} od mladosti bitiupu}en u purizam. Istovremeno, nitko ne smije znati {toje purizam u stvari. S tim ciljem se ujedna~eno ponavlja-ju gore citirane tvrdnje, i jednako ujedna~eno se pre-{u}uju spoznaje koje bi purizam pokazale u sasvim dru-gom svjetlu.

Purizam i nacizam

Purizam se javlja kao posljedica nacionalisti~kog shva-}anja jezika (Gardt 2000: 263), on je »jezi~ni ekvivalentksenofobiji i pretjeranoj dru{tvenoj potrebi za razgra-ni~avanjem« (Coulmas 1996: 83). Istraìvanja pokazujuda »je jezi~ni purizam oru|e koje sluì rasisti~koj i nacio-nalisti~koj ideologiji« (Milroy 2005: 328).

Ne iznena|uje {to »puristi~ki stavovi znaju biti otvo-reno rasisti~ki ili ksenofobi~ni« (ibid.) kad se zna da za-stupnici purizma »~i{}enje« primjenjuju na jezik i na lju-de: »’Etni~ko ~i{}enje’ se uvijek prvo odvija u glavama, tj.na podru~ju jezika i simbola« (Altermatt 1996: 125).Tako »su od starog jezi~nog patriotizma u op}em obrazo-vanju nacionalno nastrojenih gra|ana i intelektualnihpropagandista preziranje i odbijanje svega ’stranog’ i’mije{anog’ te prenagla{avanje jezi~nog principa pori-jekla (etimologije) do u 20. st. ostali omiljena argumenta-tivna sredstva koja se i izvan jezika mogu primijeniti naljude« (Polenz 1998: 62). Zato porivi koji navode pojedin-ce da se zalaù za tzv. ~isto}u jezika »nemaju nikakveveze s govorenjem, pisanjem, razumijevanjem ili s du-hom knjièvnosti« (Hobsbawm 1991: 133).




Nadalje, »postoje dokazi da je jezik u totalitarnimsredinama ’puristi~kiji’ nego u demokratskim sredina-ma. To je jedan od prostora ideolo{kog reguliranja. Uslu~aju nekih fa{isti~kih reìma poput nacionalsocijaliz-ma u Njema~koj, to je rezultat rasisti~ke ideologije«(Clyne 1997: 490). U Njema~koj je purizam najvi{e cvje-tao u doba Tre}eg Rajha (Härle 1996: 29–30). Tada je»~i{}enje jezika«, tj. »lov na strane rije~i« ve} »u prvimgodinama vladavine nacionalsocijalizma dosegao svoj vr-hunac« (Polenz iz Härle 1996: 29–30).

Jezi~ni purizam je u Njema~koj »uvijek iznova imaozna~ajnu ulogu kao sredstvo i pokazatelj radikaliziranjanjema~kog nacionalizma« (Polenz 1998: 62), a »za vrije-me nacisti~kog razdoblja u Njema~koj je jezi~na politikabila glavni dio oblikovanja identiteta Rajha, bila je uskopovezana s ksenofobi~nim nacionalsocijalizmom ��.Najo~iglednija manifestacija toga bila je jezi~na reformas ciljem uklanjanja stranih leksi~kih posu|enica i osigu-ravanja kori{tenja ’izvornog’ jezika« (Ager 2001: 57).

Dvije godine nakon {to je Hitler do{ao na vlast osno-vana je u Njema~koj 1935. dràvna institucija za brigu ojeziku: Njema~ki ured za njegovanje jezika (Plümer2000: 75). Purizam je podupirao nacizam: »Nacisti~kival jezi~nog purizma imao je ve} u prvim godinama na-cizma svoj u~inak, ne toliko na jezik koliko na politi~koraspoloènje {irokog kruga nacionalno usmjerenih ’lju-bitelja jezika’ iz kulturnopoliti~ki va`nih oblasti {kole,novina i uprave. Ti ’ljubitelji jezika’ su 1933. samoinici-jativno ponudili vlastima svoje usluge jer su vjerovali dasu im ciljevi jednaki. Vlasti su prvo prihvatile njihoveusluge kako bi nacionalisti~ku euforiju isticanja nijem-stva iskoristile za op}u politi~ku nahu{kanost, koja je po-trebna za uspostavljanje diktature« (Polenz 1967: 139).

Puristi~ki program iz 30–ih godina izgledao je ovako:»dopisi ureda i suda trebaju ubudu}e biti na ’narodu bli-skom’ jeziku bez stranih rije~i, osobe na radiju koje kori-ste previ{e stranih rije~i potrebno je ’pou~iti’ ili ’u protiv-

Jezi~ni purizam 11



nom slu~aju otpustiti’, njema~ka roba treba biti patenti-rana i nu|ena samo s njema~kim oznakama, nenjema~kinatpisi nad prodavaonicama i strani nazivi na jelovnici-ma moraju nestati, imena restorana i oznake mjesta ukazali{tima trebaju biti ponjem~eni, sportska udruènja’koja ne èle govoriti njema~ki ne smiju dobivati nov-~anu potporu’. Za sve to i jo{ mnogo vi{e zahtijevalo jeDru{tvo za njegovanje jezika dono{enje propisa i nudiloza to besplatno svoje jezi~no upu}ene pomo}nike. Eho odstrane oslovljenih mjesta do{ao je brzo i bio je isklju~ivopozitivan, {to se redovito moè vidjeti u godi{tima �~aso-pisa Dru{tva� 1933. i 1934. u izvje{tajima o slu`benimmjerama i novinskim ~lancima« (ibid.: 124).

U svojoj op{irnoj i zaokruènoj analizi purizma uNjema~koj 30–ih godina Polenz (1967) opisuje kako iz-gleda puristi~ki pristup jeziku: »Prema shva}anju iracio-nalnog nacionalizma jezik ’nije sredstvo za sporazumije-vanje, nego nacionalni idol, kojemu ~ovjek treba {toupadljivije iskazivati ~ast’ i kojeg se ’optere}uje zahtjevi-ma za nekakvom ’izvorno{}u’ koja nema veze s ljudskimpotrebama i koja se u svako doba moè zanemariti a dapritom ne nastane nikakva {teta ni za govornika ni zaslu{atelja’. îsta~i jezika su vjerovali — sli~no kao jo{ idanas mnogi kriti~ari jezika — da jezik moraju {tititi odupotrebe, od jezi~ne zajednice kao korisnika, kao da je je-zik nekakvo apsolutno bi}e kojemu govornici morajusluìti. Prije svega bili su naviknuti vrednovati rije~i pre-ma njihovom porijeklu. Obja{njenje za tu naviku nijesamo nacionalisti~ka antipatija prema stranim jezicima,nije nekakvo isklju~ivo lai~ko shva}anje jezika; jer pravi’laici’ — normalni govornici koji ne razmi{ljaju o jeziku— ne misle na izvedenice i etimologiju kad koriste jezik.Budu}i da je ve}ina ’ljubitelja jezika’ pro{la barem za vri-jeme gimnazije kroz {kolu tradicionalne filologije, radi sekod puristi~kog vrednovanja jezika o populariziranoj,premda pervertiranoj znanosti« (ibid.: 141–142).




Kao {to se danas hrvatski jezikoslovci bave pohrva-}ivanjem gramati~kih termina i to uvode u {kole, tako su~inili i nacisti~ki njema~ki puristi. Polenz (1967: 125) go-vori o onda{njem »ponjem~ivanju znanstvene terminolo-gije iz oblasti njema~ke gramatike, prvenstveno u ud`be-nicima za nastavu njema~kog na {kolama. Jedna listastru~nih gramati~kih izraza Klaudiusa Bojunga pripre-mana od 20–ih godina objavljena je kao dodatak mini-starskoj uredbi 1938. godine. Otad su sva nova izdanjanjema~kih ud`benika jezika morala koristiti samo po-njem~ene stru~ne rije~i«.

Polenz (1967: 126–127) kao lingvist osu|uje to po-njem~ivanje: »Takvo izvana u lingvistiku uno{eno po-njem~ivanje htjelo je gramati~ke termine izmijeniti sa-mo zbog ponjem~ivanja, samo zbog neodobravanja stra-nog porijekla. Pritom se doga|alo da uvedu ponjem~enetermine koji su, za razliku od semanti~ki najve}im dije-lom nemotiviranih termina stranog porijekla, vodili upogre{no ili jednostrano shva}anje gramati~kih katego-rija ��. Tvorcima je bilo svejedno {to }e ponekad neop-hodno kori{tenje odgovaraju}ih pridjeva ili glagola dove-sti do tvorenica koje }e biti znatno nezgrapnije ili neo-bi~nije od oprobanih termina stranog porijekla ��. Tak-vo mijenjanje isklju~ivo formalnog izgleda gramati~keterminologije nije bilo lingvisti~ki opravdano«.

Budu}i da je me|u njema~kim puristi~kim aktivisti-ma bilo i sveu~ili{nih profesora, »ostaje jo{ da se zapita-mo kako je do{lo do toga da su — kao {to smo vidjeli — ineki malobrojni stru~njaci i sveu~ili{ni profesori znatnosudjelovali u jezi~nopuristi~koj opijenosti prvih godinanacizma, umjesto da je snagom svoje stru~ne kompeten-cije od po~etka zaustave« (ibid.: 143). Odgovor nije te{kona}i: »sve to se moè objasniti osobnim politi~kim stavo-vima ili djelovanjem ’duha vremena’« (ibid.).

Naime, »sigurno nema razloga za zaklju~ak da lin-gvistika uìva bilo kakvu posebnu autonomiju ili privile-gije u vezi s ideologijom. Jedna od klju~nih ideologija na-

Jezi~ni purizam 13



cionalsocijalizma bila je ideologija o materinskom jeziku,a ona je bila izrazito povezana s lingvistima i lingvisti-kom. �� Nacizam je bio ideolo{ka koalicija, a jedan odosnovnih elemenata u toj koaliciji bio je za{tita pravamaterinskog jezika: nacizam je bio pokret za jezi~na pra-va« (Hutton 1999: 4).

U slu`bi nacisti~ke ideologije »lingvisti su vjerovalida je njihova sveta du`nost {tititi i ~uvati materinski je-zik« (ibid.: 6). Kod lingvista u slu`bi nacizma »’materin-ski jezik’ je uzdignut na prijestolje kao boànstvo, kaoobjekt sna`nog po{tovanja (’nesalomljive ljubavi’), iz ko-jeg zra~i ìvotna snaga« (ibid.: 7). Takav odnos prema je-ziku vlada danas u Hrvatskoj. Primjer iz pro{losti Nje-ma~ke i sada{njosti Hrvatske pokazuje da se lingvisti»mogu povezati s dru{tveno–politi~kom stvarno{}u napoliti~ki radikalan na~in. To moè biti u obliku obo-àvanja uskla|enosti, ~isto}e, ujedna~enog mi{ljenja,pojmovnog sklada i jezi~nog reda. Jezi~na pravila moguse gledati kao dru{tvena pravila, a zna~enja rije~i kaoideolo{ka zna~enja. U takvim okolnostima totalitarnilingvist moè koncipirati jezi~ni sistem na isti na~in nakoji totalitarni pravnik moè koncipirati zakone: kao au-tonomna snaga koja odre|uje granice prihvatljivosti.Lingvist je ~uvar jezika kao {to je pravnik ~uvar zakon-skih odredbi« (ibid.: 8). Zbog simbioze jezikoslovaca i na-cionalizma postao »je jezik toliko prirodni element na-cionalizma i rasizma da mi termini kao jezi~ni nacionali-zam ili lingvicizam izgledaju suvi{ni jer su tautolo{ki«(Fritsche 1992: 86–87).

Kad su vremenom puristi u nacisti~koj Njema~kojpo~eli prigovarati i ministrima da ne koriste dovoljno iz-vorne njema~ke rije~i, onda se »Goebbelsovo ministar-stvo okrenulo protiv pretjeranog isticanja nijemstva iprotiv oìvljavanja starih njema~kih rije~i s tajanstve-nim zvukom« (Polenz 1967: 140). Polenz (1967:140–141) citira Goebbelsovo ministarstvo: »Jasno se mo-ra ustvrditi da na{ pokret ne èli imati nikakve veze s




tim igrarijama s rije~ima. U to spada i upotreba navod-nih starogermanskih naziva mjeseci kao Lenzing �=où-jak� itd., koje njema~ke novine odsad trebaju prestati ko-ristiti. Rije~i kao Thing, Kult podsje}aju na one narodskeproroke o kojima na{ Vo|a u svojoj knjizi Mein Kampfkaè da bi oni najradije ponovo hodali obu~eni u med-vje|e krzno, i koji uostalom tvrde da su ~etrdeset godinaprije njega izmislili nacionalsocijalizam. Nacionalsocija-listi~ki pokret je isuvi{e blizak stvarnosti i ìvotu a da bimu bilo potrebno vaditi iz prastarih vremena preva-zi|ene i mrtve pojmove, koji ni na koji na~in ne mogupomo}i te{koj politi~koj borbi danas, nego je naprotivsamo optere}uju«.

Nakon desetak godina vladavine purizma u Njema-~koj, ukinute su puristi~ke aktivnosti. Do toga je do{lozato {to su du{ebri`nici jezika u svom ~asopisu »Mate-rinski jezik stalno iznosili kritiku ravnodu{nosti vla-stodràca prema pitanju stranih rije~i«, pa je to izazvalonesimpatije kod doti~nih vlastodràca, Goebbelsa i Hit-lera (Plümer 2000: 76). Stoga je »Hitlerova uredba do-ne{ena 1940. godine okon~ala puristi~ke aktivnosti Dru-{tva za njegovanje jezika: ’Nakon dopisa ministra Rajha idràvnog kancelara zapazio je Firer vi{e puta u zadnjevrijeme — tako|er i na slu`benim mjestima — kako serije~i stranog porijekla koje su odavno preuzete zamje-njuju izrazima dobivenima naj~e{}e pomo}u prevo|enja,koji su zato po pravilu ru`ni. Firer ne èli takvo nasilnoponjem~ivanje i ne odobrava umjetno zamjenjivanjestranih rije~i odavno udoma}enih u njema~kom jeziku’«(ibid.: 76–77).

Vrijeme jezi~nog purizma u Njema~koj od po~etka30–ih do po~etka 40–ih godina nazvano je u lingvisti~kojanalizi »groteskno–tragi~nom zadnjom fazom njema-~kog jezi~nog purizma« (Polenz 1967: 113). Nakon tograzdoblja se ve} 60–ih godina u Njema~koj konstatira da»danas vi{e nema javnog jezi~nog purizma« (ibid.).

Jezi~ni purizam 15



Na osnovi podataka o Njema~koj 30–ih godina vidlji-vo je da kod teme purizma nije opravdano pre{utjeti in-formaciju kako analiza purizma pokazuje »povezanost~i{}enja jezika s rasisti~kim ludilom« (ibid.: 130). I prizi-va u sje}anje »vulgarnoznanstvene grijehove i nesre}etridesetih godina kao primjer za opomenu« (ibid.: 160).

Hrvatsko kopiranje nacisti~kog purizma

Ve} po~etkom 90–ih hrvatska jezi~na politika po~ela se»orijentirati prema jezi~nopoliti~kim mjerama fa{isti-~kog usta{kog reìma iz 1940–ih godina. U ono doba, zavrijeme NDH, dono{eni su jezi~ni zakoni i osnovana jedràvna slu`ba za hrvatski jezik da bi se osigurala ’~i-sto}a hrvatskoga jezika’, koji je — kako pi{e u zakonu ojeziku iz 1941. — ’po svom izgovoru, svojim gramati~kimpravilima i zna~enju rije~i izvorni jezik hrvatskoga naro-da’ i ’niti je jednak nekom drugom jeziku niti je dijalektnekog drugog jezika’. Odmak od srpskoga i ~i{}enje hr-vatskoga od srbizama bili su osnovna tema usta{ke je-zi~ne politike. Ta jezi~na politika propagirala je ukla-njanje internacionalnih rije~i, koje su ìgosane kao srbiz-mi« (Busch 2004: 205).

Godine 1992. je u Hrvatskoj »po uzoru na spis {to gaje 1933. sro~io Goebbelsov bibliotekar Wolfgang Her-mann, pod nazivom ’Principijelno o ~i{}enju javnih knji-`nica’« napravljen »Naputak o postupku prema knji-`ni~koj gra|i u {kolskim i dje~jim knji`nicama«, a »u go-dinama {to su slijedile vi{e stotina tisu}a knjiga koje sunapisali srpski autori ili objavili srpski izdava~i uklonje-ne su iz hrvatskih knji`nica, naj~e{}e tako {to su spalje-ne ili ba~ene na periferijska smetli{ta« (Ivan~i} 2007:29).

î{}enja takvog tipa dovela su sredinom 90–ih dostanja u jeziku koje se opisuje na sljede}i na~in: »Unazadpet godina se tu rije~i mu~e i proganjaju, objavljuju se




’razlikovni rje~nici’. Sprovodi se nekakvo ’desrbiziranje’ili ’dekroatiziranje’ jezika, uklanjaju se iz knji`nica knji-ge pisane na }irilici, prijevodi klasika progla{avaju senevaè}ima. Otpu{taju se u~itelji i lektori samo zato {topotje~u iz nepoèljne zemlje. Izlaze novine s jezi~nimsavjetima, u kojima se stotine samozvanih jezikoslovacajavljaju za rije~. Hrvatskom saboru se uru~uje prijedlogzakona koji predvi|a jezi~nu policiju. Istovremeno jednajezi~na {kola u Zagrebu prodaje diplome za ’ovjereneprevoditelje srpskog jezika’; nekakav ispit, me|utim,kandidati ne moraju polagati« (Gudèvi} 1996: 982).

Posvuda »na radiju, televiziji, u uredni{tvima i u~io-nicama odvijaju se punom parom kampanje za uvo|enjenovih jezi~nih oblika i za kontrolu ’~isto}e’ vlastitog jezi-ka. Dodu{e, jo{ se ne zna koji to treba biti, ali va`no je daje druk~iji od dosada{njeg, druk~iji od fonema, naglaska izvuka koji je dosad gledan kao zajedni~ki jezik« (Alter-matt 1996: 125). Usa|ivanje jednog »rogobatnog jezikakojim nitko ne govori« mogu}e je samo uz kontrolu iispravljanje, pa zato »Hrvatska je sa Tu|manom postala’zemlja lektora’ u kojoj �� svatko, od blagajnice do poli-cajca, svakoga ispravlja zato {to ne govori ’ispravnim’ je-zikom« (Luci} 2009).

Dominacija purizma znak je dominacije nacionaliz-ma u Hrvatskoj jer je poznat »purizam kao popratna po-java nacionalizma« i utvr|ena je »srodnost nacionalizmai purizma« (Thomas 1989: 6). Purizam pove}ava nacio-nalizam jer u~i da se sve klasificira kao hrvatsko ili ne-hrvatsko, i da se sve {to navodno dolazi iz vlastite nacijeprogla{ava dobrim, dok se ono {to dolazi iz drugih nacijaprogla{ava {tetnim i zlim.

S obzirom da »se nacionalizam i purizam obi~no po-javljuju zajedno, jednakog intenziteta, i odgovaraju nautjecaje iz istog izvora« (ibid.), ne iznena|uje {to jehrvatski purizam usmjeren protiv navodno srpskih rije~ijer je i hrvatski nacionalizam usmjeren protiv Srba. Uo-stalom, u Hrvatskoj je i prije »antisrpski purizam sluìo

Jezi~ni purizam 17



kao precizan barometar hrvatskih nacionalisti~kih osje-}aja« (ibid.).

Uzimaju}i za uzor taj raniji antisrpski purizam opo-na{a se u suvremenoj Hrvatskoj »ekstremno nacionali-sti~ki suèna jezi~na ideologija Nezavisne Dràve Hrvat-ske« (Blum 2002: 135). Desetlje}ima najutjecajniji hrvat-ski jezikoslovac Stjepan Babi} (2001: 232) bez sustezanjanavodi da neku rije~ smatra hrvatskom ako se ona nazi-va usta{kom rije~ju.

Nacionalizam i purizam su u Hrvatskoj toliko neraz-dvojni da je na osnovi jezika hrvatskih medija 2002.utvr|eno sljede}e pravilo: »[to je izvor koda nacionali-sti~kiji, to je ve}a vjerojatnost realizacije purizma u jezi-ku« (Czerwizski 2005: 257). Drugim rije~ima, analizomnovije jezi~ne prakse hrvatskih medija se »potvrdila tezada je radikalna realizacija jezi~ne politike potpuno pro-porcionalna s nacionalnim radikalizmom izvora jezika«(ibid.).

Tko forsira purizam

Odgovor na pitanje tko stoji iza purizama lako je na}i jer,»kao {to je mnogo puta isticano, purizam ~esto ide rukupod ruku s nacionalisti~kom ideologijom« (Elspaß 2005:24). Tako je i istraìvanje dana{njeg hrvatskog purizmapokazalo da »puristi~ka jezi~na politika i planiranje jezi-ka u Hrvatskoj �� izrasli su u op}oj nacionalisti~koj at-mosferi, kojom je bila zahva}ena intelektualna elita«(Czerwizski 2005: 15). Istraìvanje je utvrdilo i da izvorpurizma nisu prosje~ni govornici: »Izvor purizma morase traìti u krugu jezikoslovaca« (ibid.: 256). Povezanostjezikoslovaca s nacionalizmom ne ~udi ako se ima u viduda »nacionalisti su ~esto jezi~ni aktivisti, i ve}ina je-zi~nih aktivista su nacionalisti« (Ager 2001: 38).

Budu}i da je cilj purizma »ispuniti o~ekivanja nacio-nalizma, politi~ke ideologije« (Czerwizski 2005: 39), hr-




vatski jezikoslovci su kod {irenja purizma imali podr{kupoliti~kih krugova: »naivno bi bilo misliti da je jezi~napolitika u tom razdoblju bila isklju~ivo djelo jezikoslova-ca. Stranka HDZ s neograni~enom vla{}u 90–ih godina injen osniva~ predsjednik Franjo Tu|man bili su vatrenepristalice puristi~kih novina u jeziku i javno su pokazi-vali svoje sklonosti kori{tenjem oblika progla{enih hr-vatskijima, a zahvaljuju}i vlastitoj popularnosti pro{irilisu ih me|u drugim korisnicima. [irenje ideje purizmamoè se, osim toga, povezati s bliskim kontaktima lin-gvista i politi~ara, pove}anim financiranjem znanstve-nih projekata ili kontrolom dràvnih medija« (ibid.: 90).Na taj na~in su politi~ke vlasti u Hrvatskoj podupiralestvaranje novih rije~i (Jacobsen 2006: 318). Sve to zna~ida jezi~ni purizam u Hrvatskoj »forsiraju prvenstvenoodre|eni politi~ki krugovi i samozvani za{titnici jezika uobrazovanju i medijima« (Busch 2004: 206).

Poznata »spremnost akademi~ara u doba nacizmada stave svoje vje{tine u slu`bu dràve« (Hutton 1999: 9)ponavlja se danas u Hrvatskoj. U takvoj koaliciji »dr-àvne ideolo{ke preferencije mogu biti spremno podu-prte i legitimizirane aktivnostima eksperata, a dràvamoè osigurati da eksperti ostanu unutar odre|enih gra-nica pri izboru tema istraìvanja i pristupa, npr. dodjelji-vanjem nov~anih podr{ki« (Blommaert 1999: 430).

Hrvatski jezikoslovci pokazuju vlastitim primjeromkako »lingvisti~ki rad, tj. jezgrene aktivnosti ’znalaca’ je-zika mogu biti politizirane i ~itane kao politi~ke izjave«(ibid.). Ispolitizirani lingvisti mogu imati ~ak ve}i utjecajna ljude od nekih politi~ara jer djeluju uvjerljivije zato{to se za jezikoslovca uklju~enog u politiku »pretpostav-lja da ’zna’ bolje, dokumentarnije nego {to obi~no vjeru-jemo za politi~ara da ’zna’ stvari« (ibid.). Drugim rije-~ima, »njegova publika ga smatra intelektualcem, tj. mi-sliocem, a ne politi~kim {arlatanom, i to daje njegovimrije~ima teìnu« (Benda 1978: 68–69). Povjerenje kojemu se automatski poklanja jer nosi titulu znanstvenika

Jezi~ni purizam 19



zloupotrebljava u politi~ke svrhe: »Osnovno je ovdje pre-no{enje ne~ijeg identiteta koji ima kao lingvist, pisac,prevodilac na polje javne debate i politi~ke aktivnosti, palingvisti, pisci, prevodioci (i ~ak misionari) onda produci-raju politi~ki diskurs o jeziku. �� saèto re~eno: postojestru~njaci ~ija stru~nost je ugra|ena kao podtekst u dru-gi tip diskursa, ne tehni~kog diskursa (dakle, ne ’stru-~nog’ diskursa), nego politi~kog diskursa, koji je pone-kad te{ko razlikovati od diskursa ’pravog’ politi~ara«(Blommaert 1999: 429–430).

Smjena vlasti u Hrvatskoj 2000. godine nije ni{tapromijenila na planu purizma, kako se vidi iz analiza je-zika medija: autor analize (Czerwizski 2005: 257) isti~eda je njegovo »istraìvanje jezika sprovedeno 2002. godi-ne, to zna~i nakon dolaska na vlast politi~ke elite koja jedeklarativno odbacivala nacionalizam koji je vladao Hr-vatskom demokratskom zajednicom (HDZ). Usprkosprimjetnim promjenama na razini diskursa, dràvni me-diji ostali su vjerni puristi~kim inovacijama«. Nakon2000. godine puristi~ka jezi~na politika je dodatno insti-tucionalno podràvana: done{eno je vi{e zakona koji uk-lju~uju i jezik, osnovani su u ministarstvu vije}e za jezik ikomisija koja, me|u ostalim, puristi~ki regulira upotre-bu jezika u ud`benicima (ibid.: 83–91), »nekoliko prav-nih odredbi ti~e se ~i{}enja od stranoga, ’nehrvatskoga’ uadministrativnom diskursu« (ibid.: 256), Ministarstvoprosvjete i {porta donijelo je Ud`beni~ki standard, pre-ma kojem »se u ud`benicima izbjegavaju nepotrebnetu|ice i tzv. internacionalizmi« (ibid.: 88) itd. Do danasje »trajno najgora posljedica �� jedna potpuna idiotizaci-ja jezika, okivanje jezika preko kojega onda moè{ poro-biti i sve drugo kreativno u ~ovjeku« (Luci} 2009).




Strategije purista

Budu}i da purizam traì neprirodno mijenjanje vlastitogjezika, moraju se {iroke mase u Hrvatskoj pomo}u od-re|enih strategija pridobijati da bi ga prihvatile: »Kakobi izgradila povjerenje u puristi~ke novine, ideologija jereproducirala nacionale osje}aje i koristila niz propagan-dno–agitatorskih strategija« (Czerwizski 2005: 139). Zatu svrhu iskori{teni su »prvenstveno ud`benici, jezi~nisavjetnici, normativni rje~nici, rubrike o pravilnoj upo-trebi jezika objavljivane u medijima, didakti~kim i znan-stvenim ~asopisima, a tako|er i propagiranje odre|enihoblika progla{enih boljima zbog njihove velike u~estalo-sti u presti`nim diskursima koji podlijeù kontroli (npr.u javnim medijima, jeziku administracije, jeziku obrazo-vanja)« (ibid.: 36).

Brojni puristi~ki jezi~ni savjetnici i razlikovni rje-~nici u Hrvatskoj »konzerviraju u dru{tvu nacionali-sti~ko shva}anje«, a »ve}inu njih povezuje ~injenica dasu ih financirale dràvne institucije, {to dokazuje da supoliti~ke grupe koje su vladale u tom razdoblju odigraleodre|enu ulogu u procesu planiranja jezika« (ibid.: 130).

Analiza pokazuje da »agitatorski diskurs u rje~nici-ma — osim {to se pojavljuje u raznim oblicima — ustvarije vrlo ujedna~en i uskla|en. Sadrì odre|enu matricukoja se ponavlja i koja je s malim iznimkama opona{anau svim izvorima. Autori svakog od opisanih radova kori-ste sli~ne argumente i stereotipne jezi~ne izraze s ciljemozakonjivanja promjena u jeziku i poticanja korisnikarje~nika da upotrebljava te a ne druge leksi~ke oblike«(ibid.).

Kao prvo, nastoje}i prikriti svoju ulogu u konstrui-ranju purizma autori ponavljaju da »jezik teì (sam odsebe, prirodno) ~uvanju ~isto}e« i da »proizvoljna kodifi-kacija (puristi~ka jezi~na politika) opravdana je i prirod-na« (ibid.: 131). Te tvrdnje kroatista nisu to~ne, napro-tiv: »purizam je poku{aj interveniranja u ’prirodni’ raz-

Jezi~ni purizam 21



voj jezika pomo}u identificiranja, cenzure, istrebljivanja,spre~avanja, zamjenjivanja« (Thomas 1989: 6). Purizamje kao pojava »umjetan i u njega su uklju~eni u~enjaci, ane prosje~ni govornici« (Brincat 2003: 155).

Kao drugo, autori jezi~nih savjetnika i razlikovnihrje~nika ujedna~eno koriste sljede}e strategije: »U uvo-dima rje~nika izraz tu|ica/tu|a rije~ ima uvijek negativ-nu konotaciju i nalazi se u suprotstavljenom odnosu pre-ma pozitivno vrednovanom izrazu dobra/lijepa hrvatskarije~. Namjerna i u cijelom diskursu vrlo postojana kate-gorija ’tu|a rije~’ nikad se ne pojavljuje u obliku po-su|ena rije~. To je uzrokovano ~injenicom da posu|enarije~/posu|enica pojmovno nema tako negativna obi-lje`ja kao tu|a rije~/tu|ica jer posu|ena zna~i da je uzetaod nekoga i kori{tena (mo`da ~ak samo jedno vrijeme),dok tu|a implicira ne{to {to ne pripada nama, nego dru-gima. Zahvaljuju}i tako domi{ljatoj strategiji konstrui-ranja uklju~uju}eg i isklju~uju}eg ’mi’ poja~ava se i para-digma ’mi’ — ’vi’. U svim tekstovima je hrvatski jezikpovezan s pridjevima ~ist, jasan, osebujni, lijep, razum-ljiv i s posvojnom zamjenicom na{. Modalnost u bez-li~nom obliku (bezli~an glagolski izraz) neophodno je,mora se, valja, treba, nu`no je omogu}ava autorima daskrenu pa`nju sa sebe kao konstruktora stava i da po-ja~aju uvjerenje kod ~itatelja da su propagirani postulatiapsolutni i da ne podlijeù diskusiji« (Czerwizski 2005:131–132).

Kao tipi~an primjer takvih autora naveden je Stjep-ko Teàk, jedan od ~estih savjetodavaca, i opisane su teh-nike kojima se on sluì: »Sli~ne metode agitacije nalazi-mo u sljede}im izrazima: treba, valja, valja dati pred-nost, zamijeniti dobrom hrvatskom rije~i. Struktura ra-dikalnijih izjava je tako konstruirana da je bilo kakva di-skusija nemogu}a, a ~itatelj prisiljen da prihvati ’~injeni-ce’, na primjer: pravilan oblik je ’voza~ka iskaznica’, a ne’voza~ka dozvola’; u hrvatskome standardnom jeziku nepostoji pridjev ’vjerovatan’« (ibid.: 138).




Sastavni dio hrvatskih jezi~nih savjetnika je hvalje-nje purizma, npr.: »Jezi~ni je purizam u hrvatskome je-ziku u prvome redu pozitivno nastojanje koje je, tijekomduge i te{ke pro{losti hrvatskog naroda i jezika u kojoj jebio izloèn sna`nim utjecajima drugih kultura i jezika(turskomu, njema~komu, ma|arskomu, talijanskomu,srpskomu, engleskomu), uspjelo sa~uvati hrvatski je-zi~ni identitet. �� Te`nja za ~isto}om trajno je obilje`jehrvatskog jezika« (Fran~i}/Huda~ek/Mihaljevi} 2005:191). I drugi kroatisti poku{avaju zamaskirati svoju ulo-gu u {irenju purizma tako {to ponavljaju »da je jezi~nipurizam oduvijek bio glavnim obilje`jem hrvatskoga je-zika« (Tafra/Ko{utar 2008: 190–191; sli~no i Turk/Opa-{i} 2008: 83). Me|utim, purizam nikad nije svojstvo jezi-ka, nego odre|enog broja ljudi. Ve} i zbog toga se nemoè re}i da je tradicija ovog jezika puristi~ka, nego supostojali puristi~ki nastrojeni pojedinci. Oni nisu ov-da{nja specifi~nost jer takvih pojedinaca je bilo u svimjezi~nim zajednicama. Koliko god autori savjetnika tvr-dili suprotno, ~injenica je da je utjecaj purista na jezik bioi ostao neznatan. Dokaz tome je ogroman broj rije~i stra-nog porijekla u ovome jeziku, koje su koristili preci i kojekoristimo mi a da pritom uop}e nismo svjesni da su upro{losti preuzete iz drugih jezika. Stoga dominantnoobilje`je tradicije nije purizam, nego otvorenost premadrugim jezicima, jednako kao i danas. A puristi~ki na-strojeni pojedinci lansiraju pri~e o ugroènosti jezika i onavodnoj puristi~koj tradiciji ~iji su oni nastavlja~i. Takoskre}u pa`nju dru{tva na sebe i prikazuju se kao spasi-telji jezika i naroda. Zbog toga dobivaju razne tipove ma-terijalnih nagrada ako im njihova okolina povjeruje da jespa{avaju od propasti.

Autorima savjetnika i drugim puristima u Hrvatskojje pozivanje na izmi{ljenu puristi~ku tradiciju potrebnoda bi opravdali svoje sada{nje puristi~ke intervencije.Jer kako im prigovarati {to danas sprovode puristi~konametanje ako sebe predstavljaju kao nastavlja~e ve-

Jezi~ni purizam 23



li~ajne puristi~ke tradicije, za koju jo{ usto tvrde da je»osnovno svojstvo hrvatskoga naroda i njegova jezika«.Takvom dosjetkom postiù da svatko mora prihvatitinjihove puristi~ke intervencije jer odbaciti purizam zna-~ilo bi, po njihovome, odbaciti hrvatski narod i njegov je-zik.

Dosjetka je i tvrdnja o jeziku u Hrvatskoj da »radijese sluì tvorbom s pomo}u vlastitih tvorbenih sredstava�� nego posu|ivanjem« i da je to »u skladu s pripad-no{}u srednjoeuropskomu civilizacijskom krugu« (HA-ZU 2007: 50). Time se reklo da je jezik u Hrvatskoj puri-sti~ki, da je srednja Evropa puristi~ka i da je purizamznak pripadnosti srednjoj Evropi i civilizaciji. Me|utim,nijedna od tih tvrdnji nije to~na. Kao prvo, srednja Evro-pa nije puristi~ka jer svaki srednjoevropski jezik sadrìmno{tvo rije~i iz drugih jezika. Nadalje, purizam nijeznak civilizacije, ili jezi~ne kulture koju mu pripisujukroatisti (npr. Turk/Opa{i} 2008: 85), naprotiv, »puri-zam ~esto funkcionira kao simbolizacija nacionalizma«,»nacionalisti~ki sklone vlade podupiru odnosno ~ak inzi-stiraju na zamjenjivanju stranih rije~i kao dijelu svog na-cionalisti~kog programa« (Thomas 1989: 7). Kao drugo,purizam u Hrvatskoj nije svojstvo jezika nego kroatista,koji to svoje svojstvo èle nametnuti drugim govornicimau Hrvatskoj. A kako bi im nametanje imalo uspjeha,la`no prikazuju purizam kao svojstvo srednje Evrope.Znaju da hrvatski govornici èle biti dio srednje Evrope,pa im kaù: budite puristi pa }ete biti dio srednje Evro-pe.

Me|u ~estim puristi~kim strategijama nalazi se isljede}a: kad neku rije~ èle zamijeniti drugom a praksau Hrvatskoj se tome opire, onda kaù da otpori postojezbog ugledanja u srpsku jezi~nu praksu. No kad bi ugle-danje u srpsku jezi~nu praksu bilo uzrok dana{njim opi-ranjima, onda bi s obzirom da je u srpskoj jezi~noj praksihleb, {argarepa, pirina~ trebali danas u Hrvatskoj posto-jati znatni otpori prema kruhu, mrkvi, riì. Ali takvih ot-




pora nema, {to zna~i da uzrok opiranja o~ito nije srpskajezi~na praksa nego hrvatska, koju kroatisti èle nasilnopromijeniti. Svjesni su da je najlak{i na~in za prihva-}anje njihove bezrazlo`ne promjene da dosada{nju prak-su neistinito proglase srpskom: zna se da svaki dobarHrvat mora zazirati od svega {to bi moglo biti srpsko, pamakar to bio i vlastiti jezik. Tako }e zazirati i od oca,majke, brata, sestre ~im se kroatisti dosjete da su i terije~i dio srpske jezi~ne prakse.

Iz zahtjeva za nacionalnim pedigreom rije~i vidi seda je u Hrvatskoj na djelu »propagiranje odabira ’jedino-ga’ modela jezika«, {to »ide zajedno s poku{ajima maksi-malne homogenizacije dru{tva oko zajedni~kih mitova, sborbom za odbacivanje heterogenog karaktera dru{tva,s nametanjem odre|enih ograni~enja i s prisiljavanjemdru{tva da izabere jedan nazivnik kulture« (Czerwizski2005: 130). Budu}i da takve puristi~ke prisile nisu spoji-ve s demokratskim principima, ne ~udi {to izazivaju ot-por. Npr. u knjizi M. Czerwizskog je kao protivnik puri-sti~kih nametanja posebno istaknut »Vladimir Ani}, ~ijiradovi su (me|u njima poznati rje~nik) kao i sam autorbili ~esto brutalno napadani od strane purista« (ibid.:76).

Puristi vlastitim intervencijama u jeziku uni{tavajupravilnosti koje su nastajale stolje}ima, a svoje razaranjenazivaju »skrb o jeziku«. Oni infantilno produciraju no-votvorenice, a o toj svojoj aktivnosti, koja je ina~e karak-teristi~na za pred{kolski uzrast, kaù da zahtijeva velikaznanja: »potrebno je stvoriti hrvatske rije~i i izraze {tozahtijeva jezi~no znanje i aktivan odnos prema jeziku«(Fran~i}/Huda~ek/Mihaljevi} 2005: 191). Za rije~ koju suupravo izmislili kaù da je »dobra doma}a rije~«, »dobrastandardnojezi~na rije~«, iako ona ne moè biti ni do-ma}a ni standardnojezi~na kad nije u upotrebi udo-ma}ena. Tvrdnjom da je standardna rije~ ona koju na-me}u, a nestandardna ona koju zabranjuju, pokazujukako ne znaju da je u demokratskom dru{tvu standar-

Jezi~ni purizam 25



dno ono {to je u op}oj upotrebi pro{ireno i neutralno(Ammon 1995: 476–477). Rije~i koje forsiraju puristiimaju naj~e{}e suprotna svojstva: nisu pro{irene u op}ojupotrebi i nisu neutralne, nego su politi~ki obiljeène.Tek ako se jednoga dana uspiju osloboditi politi~ke obi-ljeènosti i pro{iriti u op}oj upotrebi, mo}i }e se smatratidijelom standarda. Naime, »bitan indikator jezi~ne nor-me je prihva}enost i s time povezana u~estalost upotrebeneke konstrukcije« (Hundt 2005: 25).

Zadnjih desetlje}a se u Hrvatskoj u~estalo koristebrojne rije~i iz engleskog jezika, {to je dokaz njihoveprihva}enosti. Puristi to progla{avaju ne~im najgorimmogu}im na svijetu, iako se radi o posve prirodnoj i ra-zumljivoj pojavi, o preuzimanju rije~i iz presti`nijeg jezi-ka. Suvremeni presti`ni status engleskog jezika vidi se izniza podataka, npr. engleski jezik se povezuje s tehnolo-gijom, internacionalno{}u i konzumom, ima nadnacio-nalni status na podru~ju kulture i znanosti (Mackey1989: 12), ima simboli~ku vrijednost u ozna~avanju koz-mopolitskog stila ìvota, shva}a se kao znak modernostinpr. u Japanu i u Njema~koj (Haarmann 1989: 187, 189,191), {irom svijeta postao je osnovnim jezikom znanosti,dok drugi jezici imaju sasvim marginalnu ulogu (Michels1992: 408). Skudlik (1992: 392) navodi kako i znanstve-nici kojima engleski nije materinski jezik smatraju da jesvaka znanstvena komunikacija u osnovi me|unarodnai da se zato mora odvijati na me|unarodnom jezikuna{eg vremena, a to je engleski. Ammon (1992: 422) pri-kazuje pomo}u dijagrama kako je engleski ve} od 19. st.vode}i u znanosti i kako je njegova uloga stalno rasla,dok je zastupljenost njema~kog jezika u znanosti ve} od1. svjetskog rata stalno znatno opadala.

Rukovode}i se prestiòm engleskog jezika, Hrvati sa-moinicijativno i dobrovoljno koriste engleske rije~i. Ni-su, dakle, one sebe nametnule, nego ih doma}i govorniciuzimaju, i kori{tenjem prihva}aju kao svoje. A puristipi{u kao da jezik postoji odvojeno od svojih govornika i




kao da ima volju nezavisnu od onih koji se njime sluè.Me|utim, jezik nije bi}e koje moè imati svoju volju: je-zik postoji samo kroz svoje govornike, i ulazak rije~i izengleskog, njema~kog, turskog, talijanskog itd. odvija seisklju~ivo po volji mase govornika.

Mit o propadanju jezika

Pod puristi~kim utjecajem se u Hrvatskoj kao zamjenaza navodne srbizme, za engleske rije~i i za sve {to puristipo svom subjektivnom ukusu proglase nevaljalim »forsi-raju dijalektalne rije~i, reaktiviranje arhaizama i prav-ljenje vlastite terminologije, npr. kompjutorske. Kaosredstvo za sprovo|enje nove norme sluì administrativ-na praksa, izdavanje novih ud`benika i mediji« (Busch2004: 206–207).

Kako bi javnost pridobili za sebe, puristi~ki kroatistipomo}u medija {ire »mit o ’propadaju}em standardu’«(Cameron 1995: 40) predstavljaju}i sebe i svoje represiv-ne mjere kao spas. Metoda kojom se sluè poznata je uznanosti kao pravljenje »moralne panike«: »Moralna pa-nika nastaje kada se nekoj dru{tvenoj pojavi ili problemuiznenada posve}uje velika pa`nja u javnom diskursu i otome se diskutira na opsjednuti, moraliziraju}i i alar-mantan na~in, kao da nagovje{tava neku nadolaze}u ka-tastrofu« (ibid.: 82).

Pravi se panika o propasti jezika, nacije, kulturepred stranom invazijom, a »da li se takva strana invazijaili op}e kulturno opadanje zaista doga|a, nebitno je —va`no je da utjecajni ~lanovi dru{tva vide da se to do-ga|a; oni }e zatim upotrijebiti emocionalne faktore isimboli~ke vrijednosti kako bi izrazili svoju zabrinutost«(Langer/Davies 2005: 5–6).

Kao pojava, »’moralna panika’ opisuje ’slu~ajeve ka-da je javna reakcija potpuno nesrazmjerna sa stvarnimproblemom’. U moralnoj panici se veli~ina problema pre-uveli~ava, njegovi uzroci se analiziraju na pojednostav-

Jezi~ni purizam 27



ljuju}i na~in, zabrinutost zbog njega raste do nepod-no{ljivih visina, a mjere koje se predlaù za njegovoublaàvanje su obi~no ekstremne i kaznene« (Cameron1995: 82). [tovi{e, »moralna panika ima potencijal dadovede do tako ekstremnih oblika represije kao {to su lovna vje{tice i pogrom, a u nekim slu~ajevima se ~ak i na-pravi s tim ciljem« (ibid.: 83).

Istraìvanja moralne panike pokazuju da »se za njune moè re}i da jednostavno ’izbije’, nego se konstruirana to~no odre|eni na~in, prvenstveno pomo}u medija«(ibid.). Kroatisti za svoje svrhe koriste razne medije —televiziju, novine, radio — lansiraju}i u njima o jeziku»apokalipti~ne vizije, izmije{ane s paranojom, {to je odu-vijek svojstvo tradicije nezadovoljstva« jezikom (Mil-roy/Milroy 31999: 43). »Taj paranoidni scenario je takavda u njemu nekolicina grandioznih odre|uje razvoj ~ita-vog jezika bez obzira na jezi~nu upotrebu milijuna izvor-nih govornika, dok sna`ni neprijatelji vje~no kuju zavje-re da pokvare jezik« (ibid.). To~no takav paranoidni sce-nario iskori{ten je nebrojeno puta u kroatisti~kim tek-stovima i u hrvatskim medijima zadnjih dvadesetak go-dina.

Od tvrdnje da jezik ne valja, da propada i da ga trebapopravljati neki izvla~e direktnu materijalnu korist: natome zara|uju »izdava~i novih rje~nika, autori norma-tivnih gramatika, kolumnisti koji napadaju jezi~ne ino-vacije i tuè se da jezik propada, autori knjiga o jezi~nojetiketi, u~itelji instruktori i u~itelji koji podràvaju nor-mativne oblike �� svi oni su primjeri osoba koje direk-tno profitiraju od planiranja jezika i koje zato podupirunjegovo nastavljanje« (Cooper 1989: 82).

U takvoj atmosferi pojedinci ili institucije poput aka-demija, katedri, instituta i sl. progla{avaju sebe nadle-`nima za jezi~nu normu pa dolazi do sljede}eg problema:»Te institucije prave norme bez dovoljno teoretske anali-ze i prema neodre|enim kriterijima ili cirkularno prematekstovima ve} vjernima normi. Njihove kriterije i odlu-




ke govornici slijepo prihva}aju i ne kontroliraju. A jedanveliki dio govornika koji pobo`no slu{a norme tjera insti-tucije pomo}u stalno novih pitanja zbog straha od propa-sti jezika i zbog vlastitog dru{tvenog samopotvr|ivanjana stalno umnaànje normi« (Polenz iz Jung 1974: 41).

Nisu svjesni da je sve to skupa posve nepotrebno: pu-risti~ki nadzor od strane institucija i jezi~nih aktivistanedjelotvoran je i suvi{an jer »jezik ima izvanredan osje-}aj za samoo~uvanje. On sadrì ugra|ena samoregula-tivna sredstva koja ure|uju naru{ene obrasce i spre~ava-ju dezintegraciju. To~nije re~eno, govornici su, naravno,ti koji izvode spomenuta sre|ivanja reagiraju}i na uro-|enu potrebu za strukturiranjem informacije koju tre-baju upamtiti. �� Jezik nikad ne dopu{ta naru{ava-la~kim promjenama da uni{te sistem. Kao odgovor nanaru{avanje pojavljuju se terapeutske promjene i ure-|uju naru{ene obrasce« (Aitchison 32001: 169, 197). Nepostoji nikakav objektivan razlog za strahovanja da jezikpropada jer »kad se maknu religijske i filozofske predra-sude, nema dokaza da jezik bilo napreduje bilo propada.Naru{avanje i terapija, izgleda, drè jedno drugo u rav-noteì stalne pat pozicije. Te dvije suprotne sile su os-novno svojstvo jezika« (ibid.: 260).

Dakle, »jezik ne propada« (Jung 1974: 41), a nepo-sredan dokaz za to je ~injenica da usprkos svim promje-nama korisnici jezika komuniciraju efikasno. Zato Reic-hmann (2000: 464–465) nagla{ava da je potrebno kri-ti~ki reagirati kad tzv. za{titnici jezika pristupaju jezikukao da postoji »njegova vremenska konstantnost, njego-va datost bogom ��. Kriti~ki imenovati treba, nadalje,gledanje jezika kao homogenog umjesto strukturno he-terogenog, opredme}ivanje jezika u ne{to nezavisno po-stoje}e, povijesno i dru{tveno konstantno«. Budu}i da je-zik nije ni povijesno ni dru{tveno konstantan, apsurdnoje kad kroatisti neku rije~ koju su upravo iskopali u dale-koj pro{losti progla{avaju hrvatskijom od one rije~i kojase koristi u Hrvatskoj. A ~ak i njihov vo|a Babi} (2004:

Jezi~ni purizam 29



91) zna da »jedan je od aksioma suvremene lingvistike:pro{la stanja ne mogu biti mjerilom za suvremeno sta-nje«.

Kad se kroatisti bave planiranjem jezika, trebali bi seodre}i svoje sentimentalne vezanosti za davna vremena:»{to je najva`nije, lingvist mora u problematiku plani-ranja jezika unositi realizam bez nazadne sentimental-nosti« (Valdman 1990: 23). Spomenuta »velika doza rea-listi~ke distance posebno je potrebna kad se planiranjejezika odvija u situaciji otvorenog politi~kog konflikta«(ibid.), kakav je vidljiv kod nas. Realisti~ka distanca pu-risti~kim kroatistima nije poznata, a definicija da je ciljplaniranja jezika smanjivanje »dru{tvenog cijepanja i po-liti~kog konflikta« (ibid.) tako|er im nije poznata jer onidjeluju sa suprotnim ciljem. Zaboravljaju da se jeziknu`no izmijenio od 19. stolje}a i da te »promjene u jeziku~esto odraàvaju pragmati~ku èlju za dru{tvenom mo-bilno{}u i pobolj{anjem ìvotnog standarda, a tu èljuignoriraju jezi~ni aktivisti, {to im se razbija o glavu«(Edward iz Valdman 1990: 23).

Kroatisti potpuno zanemaruju suvremenu pro{ire-nost upotrebe neke rije~i, a istovremeno se pozivaju napro{irenost upotrebe druge rije~i u pro{losti kako bi jedanas nametali. Pona{aju se kao da postoji neko idealnostanje jezika u pro{losti koje danas treba nasilno uspo-staviti. Me|utim, staro stanje jezika o~ito se pokazaloneidealnim za sada{njost jer ga u sada{njosti nema. Pro-mijenilo se zajedno s mijenjanjem svijeta u kojem ~ovjekìvi: »Jezik se poput svega drugog postepeno mijenjakroz stolje}a« (Aitchison 32001: 4). Svako stanje jezika jeidealno samo za ono vrijeme u kojem se govori: u pro{lo-sti je jezik bio idealan za potrebe onda{njeg vremena, akad su se potrebe dijelom izmijenile, s njima se izmijenioi jezik da bi ih zadovoljio pa je stoga opet idealan. Ubudu}nosti }e tako|er dolaziti do promjena i jezik }e serazlikovati od dana{njega kako bi bio {to bolje prila-




go|en potrebama novog vremena. To zna~i da ne postojistanje jezika idealno za sva vremena.

Tvrdnja da suvremeni jezik u Hrvatskoj ne valja teda je prije stotinjak godina bilo neko zlatno doba »pravoghrvatskog« bez »srpskih rije~i« kojemu se treba vratitinije ni istinita jer u ono vrijeme se u Hrvatskoj koristioniz rije~i koje se danas pripisuju srpskoj varijanti (vi{e otome v. na stranicama 313–316 poglavlja Prigovori Rje-~niku...). Puristi~ka tvrdnja da suvremeni jezik nasprampro{loga ne valja temelji se na nepoznavanju ~injenica ina emocijama: »Ve}ina samozvanih ’eksperata’ koji tvr-de da jezik propada nije razmatrala sloènost ~inilacakoji su uklju~eni u jezi~ne promjene. Oni glasno izra-àvaju ~isto emocionalne izljeve svojih vlastitih nada istrahova. Ve}i uvid u jezi~ne promjene pokazuje da suone prirodne, neizbje`ne i kontinuirane« (Aitchison32001: 249).

Op}enito »se puristi pona{aju kao da je postojala jed-na odabrana godina kada je jezik dosegao stupanj savr-{enstva za koji bismo se svi trebali boriti da ga sa~uva-mo. A ustvari takva godina nije nikad postojala. JezikChaucerovog ili Shakespeareovog vremena nije bio nibolji ni gori od na{ega — bio je samo druga~iji« (ibid.:13). Puristi »podsvjesno reagiraju na brzo mijenjanje svi-jeta u kojem ìvimo i zato se ljute na promjene u bilo ko-jem podru~ju ìvota ��. Osje}aj da ’stvari nisu vi{e ono{to su bile’ i poku{aj da se sa~uva neizmijenjenost ìvotasu, izgleda, prirodne reakcije na nesigurnost, to su sim-ptomi starenja« (ibid.: 7–8).

Purizam je tipi~niji za pretpro{lo stolje}e: »ne smijese zaboraviti da prerevno propagiranje jezi~nih posebno-sti kao nacionalnih obilje`ja zna~i korak nazad u jezi~noorijentirani nacionalizam 19–og stolje}a« (Pohl 1997:72). »Mnogi znanstvenici iz 19. st. bili su �� uvjereni daje jezik propadao naspram pro{log stanja savr{enstva.Ponovno uspostavljanje tog prvotnog savr{enstva sma-tralo se jednim od osnovnih ciljeva usporedne povijesne

Jezi~ni purizam 31



lingvistike ��. To kvazi–religijsko uvjerenje u postepenopropadanje nije nikad sasvim izumrlo« (Aitchison 32001:251). Istrajnost uvjerenja o kvarenju jezika uzrok je zaprimjedbu Hansa Weigela »sigurno su se ljudi ve} ubron~ano doba àlili da jezik vi{e nije ono {to je bio u do-bro staro kameno doba« (iz Zybatow 2000: 3).

Kako bi svoje dana{nje puristi~ke intervencije prika-zali kao nu`ne i korisne, kroatisti tvrde da sprovodestandardizaciju. No, puristi~ko »vra}anje zastarjelih do-ma}ih oblika nije dio procesa standardizacije« (Milroy2005: 329). Naprotiv, suprotno je od standarda jer stan-dard je ono {to je ve} najvi{e pro{ireno u upotrebi, {to jeneutralno, obi~no i {to omogu}ava nadregionalno spora-zumijevanje.

Pozivanje na druge

Kroatisti nastoje hrvatsku publiku pridobiti za purizamtako {to se pozivaju na neke druge zemlje, najradije naNjema~ku jer ona kod ~itatelja ima prestiàn status kaonajve}a i ekonomski najja~a evropska dràva. No »upu-}ivanje na Njema~ku je potpuno proma{eno« (Gröschel2009: 166) jer Njema~ka je ve} vi{e od pola stolje}a me|uonim dràvama u kojima puristi~ka jezi~na politika nepostoji. Suprotno od kroatisti~kih tvrdnji, Njema~ka ne-ma ni nekakav zakon za za{titu jezika.

Hrvatski filolozi se pozivaju i na to da Njema~ka mi-jenja svoj pravopis. Pritom pre{u}uju da ga mijenja tako{to odbacuje ono {to je ~inilo posebnost njema~ke tradici-je, npr. u nizu rije~i odbacuje slovo ’ß’, koje je bilo speci-fi~nost Njema~ke ~ak i naspram [vicarske. A kroatisti(npr. Babi} i njegovi sljedbenici) ~ine suprotno: oni se primijenjanju pravopisa u Hrvatskoj pozivaju na nekakvuposebnu hrvatsku tradiciju koju èle ponovo uspostaviti.Pre{u}uju i da Njema~ka mijenja pravopis u dogovoru sAustrijom i [vicarskom. To zna~i, ako kroatisti uzimajuNjema~ku za uzor, onda bi trebali mijenjati pravopis u




dogovoru sa Srbijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercego-vinom.

Kroatisti se pozivaju i na Francusku, pre{u}uju}i da»se ne moè govoriti o nekakvom uvjerljivom uspjehusuvremene francuske jezi~ne politike« jer »u dana{njebrzo doba multimedija i neograni~ene komunikacije po-mo}u interneta gotovo je nemogu}e jezik sasvim zatvori-ti pred utjecajima drugog jezika. âk ni nekakav zakonprotiv anglicizama ne moè zaustaviti taj razvoj ��.’Rat’ protiv anglicizama — da upotrijebim tu metaforu~esto kori{tenu u diskusiji o anglicizmima — moè zboggore navedenih razloga samo biti osu|en na neuspjeh«(Plümer 2000: 274, 276). Jezik je presuptilan da bi se daoograni~iti pravnim restrikcijama (Cooper 1989:133–134). Stoga »ve}ina stru~njaka gleda izuzetno kri-ti~ki na zakon o jeziku koji je done{en 1977.« u Francu-skoj (Plümer 2000: 1).

Kao navodni ~uvar jezika od stranih utjecaja nastupaakademija, no njeni napori imaju ni{tavne rezultate,»npr. jezi~ne akademije stalno objavljuju liste novih ter-mina, od kojih mnogi znaju biti ignorirani od strane jav-nosti kojoj su namijenjeni« (Cooper 1989: 145). Takvafrancuska jezi~na politika »precjenjuje u~inkovitost svo-jih bespomo}nih prijedloga« i istovremeno »preuveli~avaopasnost koja je za francuski jezik ustvari neznatna«(Plümer 2000: 1). Francuski primjer se u svijetu ne uzi-ma kao uzor za suvremeni pristup jeziku: »status fran-cuskog kao kulturnog jezika bez konkurencije u Francu-skoj je dru{tvenopoliti~ki fosil koji odraàva stanje cen-tralisti~ke jezi~ne politike« (Haarmann 1997: 280).

Sa svojom jezi~nom politikom protiv anglicizamaFrancuska je usamljena me|u zapadnoevropskim dr-àvama, npr. Njema~ka »odbija slu`beno dono{enje za-kona o jeziku i prepu{ta razvoj jezika slobodnoj igri sna-ga« (Plümer 2000: 2). »Ve} 1973. izjasnio se onda{njipredsjednik Gustav Heinemann protiv nekakvog dràv-nog zahvata u razvoj jezika: ’U svijetu koji se sve vi{e

Jezi~ni purizam 33



razvija u jednu cjelinu bilo bi svakako bez izgleda nauspjeh i besmisleno odupirati se na~elno jezi~nim utjeca-jima izvana’. �� Deset godina kasnije izjasnio se ta-da{nji ministar za istraìvanje i tehnologiju, Heinz Rie-senhuber, tako|er odri~no o dono{enju nekakvog jezi-~nog zakona« (ibid.: 2–3).

Ponavljanje da nitko ne zna standardni jezik

Od po~etka 90–ih godina filolozi u Hrvatskoj {ire uvje-renje da je hrvatskija ona propagirana rije~ koju zna {tomanji broj Hrvata, a najhrvatskija je ako ju nitko ne ko-risti. Nastoji se uvesti pravilo da je ispravno govoriti neonako kako govori ve}ina govornika, nego onako kakojezi~ni aktivisti kaù da treba govoriti. Ani} (1998: 38,56, 70) zapaà da su izvorni govornici u Hrvatskoj izlo-èni apsurdnoj situaciji kakva vjerojatno ne postoji nig-dje drugdje u svijetu: uslijed potpune dominacije jezi~necenzure do{lo je do toga da se adekvatnim jezikom sma-tra ne ono kako se najbolje i najprikladnije izraàva,nego ono kako se naj~e{}e ispravlja.

Osnovna teza kroatista glasi da nitko u Hrvatskoj nezna standardni jezik (Fran~i}/Huda~ek/Mihaljevi} 2005:19, 23, 28). No, predod`ba da preko ~etiri milijuna Hrva-ta ne zna svoj jezik mora svakom objektivnom proma-tra~u biti vrlo ~udna. Osim toga, ako ga nitko ne zna,onda taj jezik i ne postoji. Tvrdnju da nitko ne zna stan-dardni jezik lansira se s ciljem da bi se uzdrmalo povje-renje govornika u vlastita jezi~na znanja, uvjerilo ih seda su takva znanja data samo izabranoj kasti jezikoslo-vaca, pa da se onda izvorni govornici u Hrvatskoj nebune kad im ta kasta svaki dan dolazi s novosmi{ljenimili davno zaboravljenim »pravim hrvatskim« rije~ima izadatkom da te rije~i trebaju koristiti jer to je navodnohrvatski »standard«. Sve to je, me|utim, suprotno odstandarda jer standard je, kako je ve} re~eno, ono {to je




najvi{e pro{ireno u upotrebi, {to je neutralno, obi~no i{to omogu}ava nadregionalno sporazumijevanje.

S obzirom da je standardizacija nadregionalno ujed-na~avanje (Cooper 1989: 132), a dana{nje intervencijekroatista prave nadregionalno razjedna~avanje, one susuprotne od standardizacije, iako kroatisti svoje inter-vencije èle prikazati kao standardizaciju. Suprotne su iod lingvisti~ke definicije planiranja jezika. Naime, jezi-~no planiranje je u lingvistici »poku{aj da se rije{e komu-nikacijski problemi« (Crystal 2003: 258), »da se pobolj{akomunikacija, i unutar nacije i me|u nacijama« (Ru-bin/Jernudd 1971: xviii), pa stoga »najvi{lje na~elo sva-kog normativnog zahvata u jeziku trebalo bi biti po-bolj{avanje mogu}nosti komunikacije« (Plümer 2000:67). A hrvatski jezikoslovci svojim zahvatima prave ko-munikacijske probleme.

Njihovi zahvati doveli su do stanja u Hrvatskoj kojeAni} (2000) opisuje u intervjuu pod rje~itim naslovom»Govorite li idiotski?«: »U nas postoji poluidiotizirana,artificijelna verzija jezika, koja je stvorena u nekim lek-torskim sobama. Tamo priu~eni ljudi izmi{ljaju svojekonvencije koje su potpuno protivne svemu {to je stru-~no re~eno o pojedinim jezikoslovnim pitanjima. Na-me}e se jedan potpuno neistiniti jezik«. Ta pojava je toli-ko neobi~na i toliko izraèna da je zapaàju i inozemniznanstvenici: »Za stranog promatra~a jedna od primjet-nih stvari kod jezi~nih promjena u Hrvatskoj je da tajnovi jezik predstavlja udaljavanje od svuda pro{irenihstandardnih rije~i« (Bellamy 2003: 143–144).

Posljedice

O takvoj jezi~noj politici u Hrvatskoj uo~ava se da »dok jejezi~na politika s kraja 19. stolje}a jo{ imala za cilj opi-smenjavanje prete`no nepismenog stanovni{tva, danasjoj nedostaje bilo kakva funkcionalnost. Jo{ gore, ~ak i

Jezi~ni purizam 35



obrazovane gra|ane ~ini nesigurnima kod upotrebe slu-`benog jezika jer uvodi jezi~ne komisije koje stalno pro-pisuju novotvorenice ili arhaizme kao novu leksi~ku nor-mu umjesto poznatih rije~i« (Riedel 2005: 258). To sesprovodi »u Hrvatskoj od njene nezavisnosti 1991. godi-ne« (ibid.). Tako je u Hrvatskoj »jezi~na politika u slu`biidentiteta ve} dosegla stupanj na kojem se radi o ogra-ni~avanju slobodnog kori{tenja jezika i naposljetku o di-rektnoj manipulaciji jezi~nim sadràjem« (ibid.).

Ograni~avanje slobodnog kori{tenja jezika i name-tanje rije~i je u suprotnosti s demokratizacijom i liberali-zacijom koje su zahvatile druge slavenske jezike nakonotvaranja prema Zapadu (vi{e o tome v. u Popp 1997:184–186; Kostomarov 2000: 503; Ohnheiser 2000: 48;Ermakova 2000: 65–66; Nicolova 2000: 266, 271, 279).Za slobodu je potrebno da jezik »smije biti i individualani eksperimentalan, a da time nije ugroèna njegova to-bo`nja ’supstancija’« (Buden 2005: 14–15). U slobodiprevladava »èlja za {to je mogu}e {irom komunikacijomi za svrhovitom jednostavno{}u jezika« (ibid.: 15).

Poku{avaju}i nametati rije~i i oblike za standardkroatisti gube iz vida da time »standardi mogu postatiregulativom koju pojedinac osje}a kao teret« jer se obli-kuju na ra~un slobodnog prostora individue i previ{e za-diru u privatnu sferu (Haarmann 1997: 259–260). Nasu-prot demokratskom oblikovanju jezi~nih normi, koje sezasniva na pro{irenosti i poznatosti rije~i, u Hrvatskoj»promjena jezi~nih normi nije po pravilu legitimiranapro{ireno{}u i poznato{}u neke rije~i« (Riedel 2005:256).

Uslijed nedemokratske jezi~ne politike u Hrvatskoj— kako N. Opa~i} (2006) izvje{tava pod naslovom »Poli-ti~ki strah diktira jezi~ne norme« — Hrvati danas »ustrahu su od standardnoga jezika zato {to je u njemu, i tonajvi{e u leksiku, do{lo do mnogih promjena koje nisubile lingvisti~ki, nego politi~ki motivirane. Te su promje-ne po~ele mijenjanjem mnogo toga {to je u jeziku posto-




jalo prije 1990. godine. Ono {to se govorilo i pisalo prije, utom je trenutku postalo nepo}udno. Za{to je, recimo,rije~ cjenik lo{a? Poput mnogih drugih rije~i, doìvjela jesasvim nepotrebnu promjenu, u ko{tovnik. U nekolikonavrata zatekla sam se tako u restoranu, pa bih upitalakonobare: ’Za{to pi{e ko{tovnik?’ Na to bi me oni uputilisvojim {efovima, koji bi mi kratko objasnili kako ’su takou Op}ini rekli da se mora pisati’. Isto je obja{njenje bilo ikad sam ih upitala za{to na vratima pi{e djelatno, a neradno vrijeme. Naravno, administracija je mnogima naj-~e{}e prvi kontakt s vla{}u, i kako kaè ’vlast’ tako morabiti. Sli~na stvar je s na{om policijom — mogu navestiprimjer jedne kolegice s fakulteta: ako napi{ete molba, ane zamolba, predmet vam ne}e primiti. Kao da je molbagora rije~ od zamolbe. A tu`ba i àlba, na~injene po istomobrascu kao i molba, mirno ìve i dalje. Mene nitko nemoè uvjeriti da je bilo nu`no promijeniti npr. doma}uzada}u u doma}i uradak, nitko mi ne moè re}i kako jezbornica lo{a rije~ te da se smije re}i samo vije}nica. Ta jepri~a ponekad i{la tako daleko da su me neki prodava~iiz susjedstva jednom pitali za{to se oni vi{e ne zovu pro-dava~i a njihove mu{terije kupci. Kad sam ih pitala {tosu oni sada, odgovorili su mi: prodavatelji i kupitelji. Asve se to doga|alo zato {to je sufiks –telj progla{en hrvat-skijim od svih drugih. Zato su se neki, naravno anonim-no, jedno vrijeme bunili i protiv novinarke, traè}i na-vodno hrvatskiju novinaricu. Me|utim, kada sam imskrenula pa`nju na kr{}anku, rije~ koja se tvori istim su-fiksom — brzo su u{utjeli«.

Forsirane promjene nailaze na neodobravanje unu-tar Hrvatske, ali i izvan nje: u inozemstvu su se »mnogiiseljenici iz Hrvatske tuìli kako ne razumiju novi hrvat-ski jezik i da osje}aju odbojnost prema inzistiranju iz Za-greba da se jezik ~isti od srbizama« (Greenberg 2001:26). Op}epoznato je da »su se u Hrvatskoj nakon 1991.internacionalizmi poput avion, aerodrom gledali kao sr-bizmi i zamjenjivali« (ibid.: 27). Kilian (1995: 384–388)

Jezi~ni purizam 37



analizom ~lanaka hrvatskih autora iz 90–ih godina po-kazuje da u njima vlada puristi~ka linija i zaklju~uje naprimjeru puristi~kog pristupa Stjepana Babi}a da to nije»demokratsko pona{anje prema jeziku«.

Ani} (1998: 27–28) navedenu opsjednutost pitanjem»koja je rije~ vi{e hrvatska ili samo hrvatska ili koja jevi{e srpska ili samo srpska« smatra uzrokom nazado-vanja lingvistike u Hrvatskoj. Hrvatski puristi èle is-klju~iti iz jezika op}epro{irene rije~i i umjesto njih na-metnuti navodno izvorne hrvatske lekseme. Me|utim,»nepostojanje bilo kakvog objektivnog kriterija za lek-si~ku izvornost uzrokuje odre|enu proizvoljnost pri oda-biru {to }e se isklju~iti iz jezika« (Thomas 1989: 10). Zato»u svemu tome postoji ne{to {to li~i na paradoks jer kadse jedna upotreba prihva}a ��, a druga odbacuje ��,nema razumnog lingvisti~kog kriterija za takvu odlukuniti unutra{njeg lingvisti~kog argumenta koji bi za jed-nu upotrebu mogao pokazati da je ’~istija’ od druge«(Milroy 2005: 325). Drugim rije~ima, sasvim »proizvolj-no je u lingvisti~kom smislu koji jezi~ni oblik ili svojstvose proteìra ili proganja« (Langer/Davies 2005: 5). Zatopuristi~ki pristup nema lingvisti~ku osnovu.

Usprkos tome, po njemu se ravnaju mediji u Hrvat-skoj. U znaku proizvoljnosti »sve ide u jednom smjeru —jedan ~ovjek odre|uje {to je hrvatsko, a {to nije. �� Raz-lika izme|u tog jezika koji se sada silom name}e i hrvat-ske knjièvne tradicije je velika« (Raecke iz Okuka 1998:119). O razmjerima jezi~ne cenzure na hrvatskoj televi-ziji izvje{tava Kristina [trkalj (2003: 174–185) na osnoviiskustva koje je stekla obavljaju}i i sama tu funkciju nateleviziji. Svaki prilog na hrvatskoj televiziji podvrgavase jezi~noj cenzuri, koja se sprovodi prema jednoj crnoj li-sti, na kojoj stoje brojne proizvoljno odabrane rije~i.[trkalj opisuje proteste autora priloga protiv crne listejer autorima nije jasno za{to odre|ene rije~i bezrazlo`nobivaju uklonjene iz njihovih tekstova. Jezi~ni cenzorinisu u stanju uvjeriti autore da neku rije~ zamijene dru-




gom jer — kako [trkalj (2003: 174) priznaje — za tuzamjenu ne postoje logi~ni i gramati~ki razlozi. Zato~esto dolazi do sva|e izme|u autora priloga i jezi~nogcenzora. Poznato je da purizam proizvodi konflikte jer»jezi~ni puristi tvrde da znaju {to je ispravan jezik. ��

To je sasvim sigurno opasan stav. On dijeli ljude u dvijegrupe: insajdere i autsajdere, prijatelje i neprijatelje. Kaorezultat toga najvjerojatnije slijede konflikti« (Janicki1993: 106).

Zbog jezi~ne cenzura vlada u medijima prili~an kaos.Pravila po kojima se jezi~ni cenzori ravnaju su, kako[trkalj (2003: 176) navodi, diletantska, subjektivna i{ovinisti~ka. Svaka rije~ ili sintagma moè biti pogo|enajezi~nom cenzurom. Dovoljna je ve} i sumnja da imasrpsko, rusko, crkvenoslavensko, slavensko, tursko, nje-ma~ko, englesko, romansko ili internacionalno porijek-lo, ili da je iz razgovornog jezika ([trkalj 2003: 176).

Ne ~udi {to novinari, prevodioci i drugi autori imajuodbojnost prema jezi~noj cenzuri i prema kvazistandar-dnom jeziku koji cenzura propagira (ibid.: 174, 183).Neki zbog toga ~ak napu{taju svoju profesiju. Tako npr.filozof, esejist i prevodilac iz Hrvatske Boris Buden(2005: 10–11) pi{e da su devedesete godine u Hrvatskoj»zna~ile kraj moje prevodila~ke karijere. �� Stara ’hr-vatska straà’ zauzela je ponovo svoju poziciju, ali ovajputa s demokratski legitimiranom dràvnom vlasti i sklerikalno–nacionalisti~ki nahu{kanom ve}inom iza se-be. Prvo na ~emu se ta nova kulturna i ideolo{ka hege-monija oku{ala bio je jezik. Najhitniji zadatak bio joj jeradikalno odvajanje hrvatskog od srpskog — koji sudodu{e lingvisti~ki jedan te isti jezik, ali su se kulturno,povijesno i politi~ki razvijali kao dva samostalna jezika.(Ova tvrdnja je sporna u politi~kim i ideolo{kim okolno-stima koje danas vladaju u Hrvatskoj. Ja se osobno kodtog pitanja drìm jedne vrlo mudre definicije ’hrvatskogodnosno srpskog’ jezika, koju je svojedobno dao hrvatskiknjièvnik Miroslav Krleà: ’Hrvatski i srpski su jedan

Jezi~ni purizam 39



te isti jezik, koji Hrvati nazivaju hrvatski, a Srbi srp-ski.’). Radilo se o akciji ~i{}enja velikih razmjera, koja sesprovodila na dvije razine. Kao prvo je institucija jezi-~nog lektorstva, koja je kori{tena u svim medijima i izda-va~kim ku}ama, uzdignuta u neku vrstu ’politi~kog ko-mesarijata’ jezika i opskrbljena sveobuhvatnim ideolo-{kim autoritetom. Ni jedna jedina rije~ nije vi{e smjeladospjeti u javnost bez odobrenja tih ~uvara ~isto}e hrvat-skoga jezika, koji su jedan tip pretorijanske garde. Kaodrugo, nastala je masovna jezi~na histerija u populisti~kiobiljeènoj politi~koj situaciji. Jezik odnosno na~in izra-àvanja svakog pojedinog ~ovjeka postao je izvrgnutkontroli od strane drugih ljudi u svim dijelovima svakod-nevnog ìvota. U tramvaju, kod mesara, na plaì pa ~ak ime|u ro|acima se non–stop svaka izgovorena rije~ prov-jeravala da li je dovoljno hrvatska. Svatko se odjednomosje}ao pozvanim da se brine o ~isto}i jezika i da ’za-ga|iva~e jezika’ {to je mogu}e brè — i {to je mogu}e gla-snije — identificira, javno ìgo{e i sprije~i u njihovim ’po-ku{ajima sabotaè’. Traìti umjesto deset deka (hrvat-ski) sto grama (srpski) salame moglo je biti vrlo neugod-no, a ponekad i opasno. Tako je svaki oblik dru{tvenejezi~ne prakse postao podloàn totalitarnom sistemunadgledanja jezika.«

Izuzev{i jezi~ne cenzore, svima drugima u Hrvatskojse odri~e znanje vlastitog jezika, ~ak i doktorantima,npr. sinopsisi disertacija iz psihologije koji se podnose Fi-lozofskom fakultetu u Zagrebu prethodno moraju pro}ijezi~nu cenzuru. âk i sveu~ili{ni profesor lingvistike uZagrebu Dubravko [kiljan, autor tridesetak lingvisti-~kih knjiga, kad daje intervju za novine, mora molitiurednike novina da mu ne cenzuriraju jezik: »Zato bih iVama i redaktorima i lektorima Jutarnjeg lista bio silnozahvalan kad ne biste moje odgovore podvrgnuli dodat-noj jezi~noj cenzuri: moja je autocenzura, vjerujem, sa-svim dovoljna« (Jutarnji list 20.1.2006.). U istom inter-vjuu [kiljan opisuje kako u Hrvatskoj »se autocenzura i




cenzura (koju lektori ponegdje provode dok im je u ruka-ma sasvim doslovno neki Index verborum prohibitorum)ukazuju kao vrhunski dokazi jezi~ne lojalnosti, a poslje-dica je toga da se raznolikosti na{ih iskaza sve vi{e uni-formiraju i svode na unaprijed zadan model«.

I sveu~ili{nom profesoru kroatistike Ivi Pranjkovi}ulektoriraju tekstove ne pitaju}i ga za dopu{tenje, {to jenezamislivo bilo gdje dalje u svijetu. Kad jedan od tihtekstova ponovo objavljuje u svojoj knjizi, nagla{ava:»ali, naravno, bez uvaàvanja Babi}evih (odnosno ba-bi}evskih) lektorskih zahvata koje je provelo uredni{tvoJezika« (Pranjkovi} 2008: 10). Kod jednog drugog tekstaje izrazio optimizam »nadaju}i se da mi uredni{tvo Foru-ma ovaj put ne}e lektorirati tekst kao {to je u~inilo sprethodnim« (ibid.: 107). No nada se pokazala uzalud-nom jer uredni{tvo Foruma je taj puta tekst odbilo obja-viti.

Kao {to se u prethodnom odlomku vidi, zadiranje ujezik autora odvija se pod nazivom lektoriranje, pa je po-trebno istaknuti da to nije ispravan naziv za doti~nupraksu. Lektori, naime, uop}e nemaju pravo raditi s jezi-kom to {to rade. U drugim zemljama u izdava~kim ilimedijskim ku}ama koje imaju lektora (~asopisi ga naj-~e{}e ni nemaju) lektori obavljaju sasvim drugi posao odonoga u Hrvatskoj: njihov osnovni zadatak je dati prije-dloge za pobolj{anje jasno}e pojedinih re~enica, a autorase pita za dopu{tenje kod svakog pojedinog prijedloga. Niu kojem slu~aju lektori u inozemstvu ne vr{e odstrijelrije~i navedenih na nekakvim listama nepodobnosti, aupravo to ~ine hrvatski lektori. Knjige u Hrvatskoj kojese nazivaju savjetnici tuma~e se od strane doma}ih lek-tora kao liste propisa za uklanjanje rije~i, premda se ~akni nominalno ne radi o propisu, nego o savjetu. A savjetje uvijek fakultativan i njegovo prihva}anje mora ovisitio èlji autora, a ne da bude bez pitanja nametnut svima.

Jezi~na cenzura je postala toliko sveprisutna u Hr-vatskoj da ~ak i njen idejni vo|a Babi} (2004: 21) o ak-

Jezi~ni purizam 41



tualnoj situaciji kriti~ki priznaje: »Razvilo se op}e pravi-lo da se svi tekstovi jezi~no dotjeruju s autorovim zna-njem i dopu{tenjem ili ~e{}e bez toga, ~ak i protiv njego-ve volje, da sve dolazi pod lektorsko pero kao pravogajezi~noga cenzora, bez obzira {to neki tekstovi iz toga iz-laze unakaèni ili bar neautenti~ni«. Priznaje da se »ti-me stvaraju nepovoljne pa i apsurdne prilike za na{ujezi~nu i knjièvnu kulturu«.

Dana{nji purizam u Hrvatskoj smanjuje konkuren-tnost jezika i ima niz drugih posljedica: »Upravo jednommalom jeziku poput srpskohrvatskog prijeti opasnost daizgubi na va`nosti zbog usitnjavanja, razmjena misli jeoteàna, produkcija knjiga je skuplja i manja, broj prije-voda je opao« (Blum 2002: 152). Osim toga, »manjakstru~ne literature na malim jezicima ionako zahtijeva odnjihovih govornika stalni dodir s pro{irenijim jezicimaznanosti. Pitanja prestià i identiteta pojedinih jezi~nihzajednica mogu tako do}i u konflikt s prakti~nim komu-nikacijskim potrebama« (ibid.: 78).

Nadalje, umjetno mijenjanje jezika »donosi sa sobomnenormalne tro{kove« (Buchler 2002: 126). Pravljenjerazlika, istjerivanje navodno nehrvatskih izraza i izbaci-vanje internacionalnih rije~i vodi u jezi~nu izolaciju, apoznato je da sa sobom povla~i »velike ekonomske nedo-statke ako bi se stanovni{tvo internacionalno jezi~noizoliralo« (ibid.). Stoga djelatnosti kroatista samo po-tvr|uju da »u mnogim nacionalizmima sadràno razgra-ni~avanje prema ’drugima’ ima va`niju ulogu nego smi-sao za realnost« (ibid.).

Nedostatak smisla za realnost vidi se i u tome {to su»prevo|enja u opisanim politi~kim okolnostima u Hrvat-skoj ve}inom postala ’pohrva}ivanje’. I to do bolesnihrazmjera. Naprimjer, prvi srpski film koji je nakon ratado{ao u Hrvatsku tako|er je preveden na hrvatski. To si~ovjek mora ovako predo~iti: glas u filmu kaè ’Dobardan’, a titlovani tekst ponavlja ’Dobar dan’. Glas nastav-lja ’Kako ste?’, a titlovani tekst ponavlja ’Kako ste?’ — i




tako dalje, ne ra~unaju}i one sasvim malobrojne razli~iterije~i, koje ionako svatko u publici razumije. Misao Wal-tera Benjamina �� da u prijevodu treba odzvanjati ehooriginala ostvarena je ovdje u obliku parodije. U tami ki-nodvorana pozdravila je prete`no mlada publika taj ve-li~anstveni prevodila~ki podvig salvama smijeha. Me-|utim vani, na svjetlu politi~ke stvarnosti, taj prijevod jesve drugo samo ne smije{an« (Buden 2005: 13).

Budu}i da se puristi samovoljno suprotstavljaju je-zi~noj upotrebi, a nju su oblikovali op}eljudski principikakvi su lako}a pam}enja, analogija, ekonomi~nost itd.,puristi~ke intervencije kr{e navedene principe. Timeumjetno oteàvaju sluènje jezikom. To oteàvanje slu-ènja jezikom odnosi se i na internacionalnu, znanstve-nu i drugu komunikaciju jer puristi u Hrvatskoj pro-gla{avaju nepoèljnim sve {to navodno nije izvorna hr-vatska rije~. Zato Schubert (1997: 90–91) kriti~ki pod-sje}a »da su internacionalizmi neophodni za komunika-ciju izvan dràvnih granica i u stru~nom jeziku, koji ko-risti jednozna~no definirane i internacionalno upotreb-ljavane stru~ne termine« te da »je problemati~no, osimtoga, uklanjanje internacionalizama i s obzirom na uje-dinjavanje Evrope, za koje internacionalizmi imaju veli-ku prakti~nu vrijednost«.

Zbog svega toga ne ~udi {to u Hrvatskoj postoji velikbroj govornika koji se ne slaù s purizmom. Uostalom,»jezi~ni purizam ima samo onda nekakav motiv kad sejedan dio dru{tva — naj~e{}e je to ~ak ve}i dio — nepona{a u skladu s njim. Jezi~ni puristi èle te nepokornedijelove dru{tva privesti ’~istoj’ upotrebi jezika odnosnovarijante« (Ammon 1995: 185). O{trina sukoba izme|upurista i drugih ~lanova dru{tva vidljiva je iz Ammono-vih rije~i da »je puristi~ki rat unutar nacionalne varijan-te u osnovi gra|anski rat jer se u prvom redu odvijaizme|u ~lanova iste nacije« (ibid.: 186).

Czerwizski (2005: 65) podsje}a da demokratski dr-àvni sistem ne zna~i automatski da je i jezi~na politika

Jezi~ni purizam 43



u toj dràvi demokratska, i obrnuto. Citira kako Vladi-mir Ani} smatra da »uzrok dogmatskog hrvatskog puriz-ma leì u nacionalnoj i jezi~noj iskompleksiranosti«(ibid.: 76). Osim Ani}a, »protiv agresivnog jezi~nog pu-rizma istupaju i druge osobe iz javnog ìvota: pisci, um-jetnici i neki politi~ari« (ibid.: 78).

Vidljivo je da »protiv pretjeranih, zadnjih godina jakoforsiranih jezi~nopuristi~kih nastojanja, koja su ~estobila pra}ena izrazitom stra{}u za neologizmima s ciljemrazgrani~avanja prema srpskom i op}enito pravljenjajednog {to ’~istijeg’ hrvatskog jezika, a koja su nerijetkoi{la na {tetu razumljivosti i zato ~esto nailazila na odbi-janje umjesto na prihva}anje, protiv tih nastojanja javljase sve vi{e otpor i u samoj Hrvatskoj« (Ressel 2000: 233).Völkl (1999: 330) primje}uje »da ve}ina Hrvata nijespremna slijediti ekstremne puriste. Na mnogo mjesta~uju se prigovori, a pogotovo se slobodni tisak (Feral Tri-bune i dr.) osvr}e na takve novotvorenice i ne oklijeva skriti~kim komentarima«. DMbrowska (1998: 22, 28–29)tako|er isti~e kriti~ke komentare u Feralu i citira ih.Busch (2004: 208, 228) nagla{ava da pojedini »mediji kojise nisu osje}ali vezanima za nacionalisti~ki projekt razli-kovali su se i po svojoj jezi~noj praksi«, navode}i tako|erda »satiri~ni tjednik Feral Tribune redovito je o{tro kri-tizirao jezi~ni purizam«.

Ispitivanja izvornih govornika pokazuju da postoji»’znatan stupanj otpora prema promjeni’ i da ’je hrvat-ska jezi~na reforma jo{ posao u toku, i potrajat }e dok bu-demo vidjeli {to je postalo dio standardnog jezika, a {to jeodbijeno’« (Busch/Kelly–Holmes 2004: 10). Ustanovlje-no je da puristi~ke aktivnosti uzrokuju da se npr. u Istri»’ljudi osje}aju jezi~no nesigurni’ i nastoje izbje}i stan-dardni jezik kad god mogu« (ibid.: 9–10). Tako da »do ko-jeg stupnja jezi~na reforma koju sprovodi obrazovni si-stem i javna sfera stvarno utje~e na jezi~nu upotrebu uraznim situacijama i u razli~itim podgrupama, ostaje ot-voreno pitanje« (ibid.: 9). A »mnogo upu}uje na to da




postjugoslavenski (re)kroatiziraju}i program nije nai{aona dovoljan odjek kod ve}ine govornika« (Gröschel 2009:172).

Npr. uo~ljivo je »da se govoreni jezik kod ve}ineHrvata nije izmijenio« i da »ve}ina djece govori jezik svo-jih roditelja radije nego ’~isti’ hrvatski standard kojemuih podu~avaju u {koli« (Bellamy 2003: 142, 143). Ideolozijezika prave rascijepljenost u dru{tvu, koja se o~ituje i usljede}em: »Prvo, kao {to smo vidjeli, postoji neznatnakomunikacija izme|u intelektualnih elita koje ’odbijaju isamu pomisao na upotrebu crtice’ i ve}ine ljudi koji udru{tvenoj praksi koriste uobi~ajeni govoreni jezik. Na-dalje, dok nacionalisti~ki orijentirane novine poput Vje-snika i Ve~ernjeg lista poku{avaju u svoje novinarstvouklju~iti nova jezi~na pravila, dotle neke druge novinekao {to su Feral Tribune, Novi list i Jutarnji list pokazu-ju sklonost prema govorenom jeziku koji je jako udaljenod slu`benog pravopisanja. To zna~i da se hrvatski jezikkojeg predlaè ~asopis Jezik znatno razlikuje od jezikagovorenog vani po ulicama« (ibid.: 145).

O jeziku medija, usprkos jezi~noj cenzuri koja u nji-ma vlada od po~etka 90–ih godina, istraìvanja za raz-doblje od 1985. do 1997. pokazuju da se i »u stvarnoj upo-trebi jezika u medijima, ako se izuzme administrativnaterminologija, promijenilo relativno malo toga« (Busch2004: 227). Takav »zaklju~ak da su jezi~ne promjene umedijskoj svakodnevici izme|u 1985. i 1996./97. bile re-lativno male pokazuje kako je diskursna razina, javno ipomo}u medija vo|ena diskusija o razgrani~avanju i no-vom standardnom jeziku, dodu{e bila efektivna na sim-boli~koj razini, ali da mijenjanje jezika u medijima, ~ak iu doba institucionalno podupiranog jezi~nog purizma,sporo ide« (ibid.: 209).

Ani} (1998: 42) upozorava puriste u Hrvatskoj da je-zik »ne moè se ograni~iti vidicima ureda za jezik i cen-zorskih propisivanja ili zabranjivanja rije~i«, i da dru{tvo»ima budu}nost samo u slobodnom razvijanju jezika kao

Jezi~ni purizam 45



dijela ukupnih gra|anskih sloboda«. Puristi~ke aktivno-sti nisu karakteristi~ne za naprednija gra|anska dru-{tva jer »naprednija gra|anska dru{tva su vi{e orijenti-rana prema komunikativnoj funkciji u duhu tolerancije irazlika, dok nacionalno zasnovana dru{tva koja nastojeoja~ati svoj nacionalni identitet inzistiraju na simbo-li~koj funkciji, na pove}avanju razlika, isklju~ivanju, od-vajanju« (Richter Malabotta 2004: 78).

Poku{aji puristi~kog uniformiranja u Hrvatskoj pot-puno su u suprotnosti sa suvremenim kretanjima u broj-nim drugim jezicima, koja Dunn (2000: 99) na primjeruruskoga ovako opisuje: »Standardni jezik se prije baremdjelomi~no definirao pomo}u oblika koji se isklju~uju iznjega. Konzervativci u lingvistici nisu u stanju odustatiod tradicionalnog modela standardnog jezika s njegovimzahtjevima za isklju~ivanjem. Za razliku od njih, moder-ni lingvisti kreiraju novi model, koji je inkluzivan. �� Unjemu se bitno umanjuje autoritet slu`benih tijela kojastraàre nad jezikom i vode skrb o njemu. Dosada{nja je-dina norma, obavezna za svu javnu upotrebu jezika,zamjenjuje se nizom mikronormi, ~ija prihvatljivost seodre|uje prema kontekstu«.

Uostalom, slu`bena tijela koja straàre nad jezikomimaju slab u~inak: poznato je da »oblikovanje jezi~nihnormi izmi~e kontroli ~ovjekovog djelovanja jer je rezul-tat mnogo ~inilaca« (Czerwizski 2005: 257). Zato ~ak i»veliki napori oko planiranja jezika ne garantiraju da }ese preferirana norma pro{iriti u jeziku jer uzus (kolek-tivna upotreba) je rezultat mnogo faktora« (ibid.: 16).Tako se i u na{em slu~aju zapaà da kolektivna upotrebane prati aktivnosti jezi~nih planera (Kristophson 2000:185). Puristi~ki jezi~ni planeri s dràvnom podr{kom ne-maju dakle specijalan u~inak na jezik, ali njihovo uvjera-vanje govornika da ne koriste ispravan jezik ima poslje-dice na jednom drugom planu: »danas znamo da repre-sivno i misionarski vo|ena jezi~na i kulturna politika




moè proizvesti kolektivnu neurozu kao posljedicu osje-}aja krivnje« (Goebl 1988: 857).

Uzrok

[to je uzrok takve jezi~ne politike? Richter Malabotta(2004: 80) definira ga na sljede}i na~in: u Hrvatskoj se »upotrazi za legitimiranjem na svakom polju posegnulo zaarhaizmima, kovanjem novih rije~i, radi se {to god jemogu}e kako bi se iz jezika izbrisalo sve {to bi moglopodsjetiti na zajedni~ku pro{lost ju`nih Slavena. Pitanjejezika postaje pitanje dràve, naroda, njegovog identite-ta i ~ak njegovog opstanka. Novi aksiom glasi: hrvatski isrpski su razli~iti jezici, a ako ta razlika nije vidljiva, tre-ba je napraviti«.

Dakle, èli se po svaku cijenu pobje}i od policen-tri~nog statusa standardnog jezika. Budu}i da }e se o po-licentri~nosti detaljno govoriti u poglavlju Policentri~nistandardni jezik, ovdje }emo samo kratko re}i da poli-centri~nost zna~i da jednim jezikom govori nekoliko na-cija u nekoliko dràva, i da svaka od tih dràva ima svojunacionalnu varijantu, koja ima barem nekoliko vlastitihkodificiranih normi razli~itih od normi u drugim vari-jantama (Clyne/Fernandez/Muhr 2003: 95). Policentri-~nost je ~esta pojava: »skoro svi ve}i evropski jezici i broj-ni izvanevropski jezici razvili su policentri~ne standar-de« (Blum 2002: 124). Uslijed toga, »~injenica da i jakonormirani jezici imaju razli~ite standardizacije vi{e jenormalno stanje nego iznimka« (ibid.). U slu~aju srp-skohrvatskog po~ivaju do danas sve varijante (hrvatska,srpska, bosanska i crnogorska) na {tokavskoj osnovici, irazlika izme|u njih nije ve}a nego izme|u varijanatadrugih policentri~nih jezika (ibid.: 134). Tako da »us-prkos poku{ajima ’~i{}enja’ hrvatske varijante �� ve-}ina stanovnika Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne iHercegovine govori isti jezik« (Sofos 1996: 277).

Jezi~ni purizam 47



S obzirom da postoje}e razlike pokazuju da se radi ojednom policentri~nom jeziku a ne o nekoliko zasebnihjezika, hrvatski lingvisti nastoje umjetno pove}ati razli-ke. Najutjecajniji kroatist Stjepan Babi} (2001: 94) priz-naje o svojoj djelatnosti unazad nekoliko desetlje}a: »ja-sno da mi je u podtekstu bilo da �� pove}am razlike pre-ma srpskome«. Tako|er priznaje (2004: 91) da u prvojpolovini 20. stolje}a »mnoge rije~i nisu bile jo{ nabijenepolarizacijskim oznakama«, {to potvr|uje da se u novijevrijeme ciljano radi na pravljenju razlika. Kroatisti istje-ruju rije~i koje su uobi~ajene kod ve}ine hrvatskog naro-da samo zato da bi pravili razlike prema jeziku u Srbiji.Pritom znaju da rije~i koje zabranjuju progla{avaju}i ihsrbizmima ustvari nisu srbizmi. Naime, i glavni pred-stavnik takvog pristupa, Babi} (2004: 208), priznaje daako pogledate tekstove s kraja 19. stolje}a »pomislit }eteda su ve} onda Hrvati upotrebljavali tolike srbizme. Alito tada nisu bili srbizmi«.

Iako je poznato da »umjetno pove}avanje hrvat-sko–srpskih jezi~nih razlika« je »politi~ka, gotovo bih re-kao politikantska rabota« i »ne bude li se na{a strukaoslobodila takva politikantstva, sigurno joj se ne pi{e do-bro« (Pranjkovi} 2008: 34, 36), hrvatski jezikoslovci pra-ve umjetne razlike jer imaju niz prednosti od takve svojedjelatnosti. Kao prvo, jezi~no cenzuriranje (koje se odvijapod pogre{nim imenom »lektoriranje«) je dobro pla}enposao i predstavlja dodatni izvor zarade npr. za djelatni-ke kroatistike na fakultetima, u Institutu za hrvatski je-zik, na Hrvatskim studijima itd. Kao drugo, cijeni ih se ujavnosti jer se predstavljaju kao jedini koji znaju »isprav-nu« verziju jezika. U medijima je njihovo mi{ljenje tra-èno, oni pi{u kolumne u novinama, nastupaju na televi-ziji i na radiju. Tre}e, ministarstvo financira njihove pro-jekte, knjige, putovanja, nova radna mjesta jer su u mini-starstvu uvjereni da je razli~itost jezika od ìvotneva`nosti za opstanak dràve.




Kad bi kroatisti prestali nare|ivati ljudima kako dagovore i umjesto toga opisivali jezik kakav on jest a nekakvim bi ga èljeli vidjeti, onda bi dru{tvu dana{nji broj»jezikoslovaca« u Hrvatskoj postao nepotreban, i mnogikroatisti bi ostali bez posla. No, jezik ~itavog dru{tva biipak trebao biti nadre|en financijskim interesima odre-|ene fahovske grupe ljudi. Uostalom, ima mnogo drugihstvari osim normativnog nametanja i jezi~nog cenzuri-ranja kojima bi se kroatisti mogli i trebali baviti, i kojimase bave drugi lingvisti u svijetu.

Kad u Hrvatskoj zadnjih dvadesetak godina »patrio-tic makers of newspeak«, kako ih Richter Malabotta(2004: 81) naziva, progla{avaju razne rije~i srbizmima,~ine to bez jasnih kriterija. Nepostojanje jasnih kriterijane ~udi s obzirom da hrvatska i srpska varijanta naj-ve}im dijelom imaju isto rje~ni~ko blago (La{kova 1996:236; [kiljan 2002a: 129–130; Thomas 2003: 314–315).âk i Babi} priznaje kako »ne da se jednostavno odsje}i:srpsko jedno, a hrvatsko drugo jer je mnogo{ta preplete-no, uostalom ve}ina je zajedni~ka« (2004: 200). Ali to gane spre~ava da prijeti kako rije~i progla{ene nepo}udni-ma koristiti »moè samo onaj koji nema pravi hrvatskiosje}aj, ni jezi~ni ni nacionalni« (2001: 241). Komentira-ju}i rezultate takvih zastra{ivanja, Babi} (2004: 173) sazadovoljstvom primje}uje da »mnogi se boje da ne bi upo-trijebili koji srbizam, {to je dobro«.

Pritisak da se ne upotrebljavaju uobi~ajene rije~i jevelik jer »je pomo}u politi~kog i medijskog diskursa stvo-ren takav ambijent u kojem se upotreba ’dobrog’ i ’~i-stog’ hrvatskog povezivala s izraàvanjem lojalnosti hr-vatskoj dràvi, a ’pogre{na’ jezi~na upotreba ìgosalakao izdaja i ’jugonostalgija’« (Busch/Kelly–Holmes 2004:9). Zato se »neki ljudi sami cenzuriraju: kad pogrije{e iizgovore ’zabranjenu’ rije~, odmah sami sebe ispravljaju.Mnogi paze da ne upotrijebe rije~i koje su do prije samopar dana bile dio njihovog svakodnevnog jezika« (Ric-hter Malabotta 2004: 80).

Jezi~ni purizam 49



Izbacivanjem uobi~ajenih rije~i i upotrebom forsira-nih izraza nastaje »jezik koji se koristi za dokazivanje~istog hrvatstva govornika. Ali to je i jezik koji je jakoudaljen od onog jezika koji koristi ve}ina Hrvata« (Bel-lamy 2003: 146). Sve to je pokazatelj »da se nacionalizamne susteè ni pred jezikom, da se srpskohrvatski ovisno oteritoriju ’~isti’ od navodno stranih rije~i i time mu seoduzima raznovrsnost izraàjnih sredstava i poetskasnaga« (Fienbork 1996: 7).

Opisana situacija potvr|uje poznatu ~injenicu da pu-rifikacija ne pobolj{ava komunikaciju, nego sluì »legiti-maciji novih elita, diskreditiranju starih, mobilizaciji po-liti~ke podr{ke« (Cooper 1989: 154). Stoga dana{nja »je-zi~na politika prema srpskohrvatskom standardnom je-ziku pokazuje vrlo zorno kako se klju~ne dru{tvene pozi-cije na podru~ju medija i {kolstva koriste da bi se tek na-pravila ona kulturna razlika na koju se politi~ki akteripozivaju i na kojoj grade svoju vlast« (Riedel 2005: 63).Nasuprot ovakve situacije na Balkanu, Blum (2002:15–16) isti~e primjer jednog drugog policentri~nog jezi-ka, malajskog u Indoneziji i Maleziji, kod kojeg »zato {tose jezik nije ideologizirao, nadvladali su uglavnom ko-munikativni ~inioci«.

Za one koji smatraju da }e puristi~ke intervencije do-kazati da se radi o zasebnom standardnom jeziku, po-trebno je napomenuti da »puristi~ka revizija kanonanormi nekog ve} standardiziranog idioma (poput hrvat-ske varijante) ne dovodi do nastanka novog i time zaseb-nog standardnog jezika« (Gröschel 2009: 130).

Purizam je suprotan od znanosti

U suvremenoj lingvistici purizam ima »pejorativne ko-notacije« i upotrebljava se kao »pogrdna rije~« (Olt 1991:6). Purizam je »termin koji se u lingvistici koristi pejora-tivno za karakteriziranje na~ina razmi{ljanja koji jezik




gleda kao ne{to {to je potrebno ~uvati od vanjskih proce-sa koji ga zahva}aju i mijenjaju, npr. od pritisaka iz dru-gih dijalekata i jezika (npr. od posu|enica) i od varijacijakoje unosi razgovorni jezik. Tu ’puristi~ku’ brigu lingvi-sti smatraju neumjesnom, nagla{avaju}i neminovnostjezi~nih promjena kao odraza dru{tvenog, kulturnog ipsiholo{kog razvoja« (Crystal 41997: 316). Lingvistima jepoznato da je purizam suprotan od znanstvenog pristu-pa jeziku i da »je termin ’purist’ optere}en emocional-nim asocijacijama. Kao podrugljiv naziv ima danas samonegativno zna~enje« (Olt 1991: 6).

Utoliko vi{e zabrinjava {to na ~elu puristi~ke jezi~nepolitike u Hrvatskoj stoje ba{ tamo{nji lingvisti (Leto2001: 65). Utvr|eno je da purizam nema podlogu u znan-stvenom pristupu jeziku niti proizlazi iz samog jezika:»Purizam se ne pojavljuje automatski za vrijeme odre-|enog stadija jezi~nog razvoja, nego je uzrokovan lai-~kim uvjerenjima o jeziku, npr. da }e jezik propasti ili dase kvari« (Langer/Davies 2005: 3). Neupu}eni gledaju je-zik kao ne{to »{to je postojalo u ~istom i neiskvarenomobliku jednom u povijesti, usprkos ~injenici da se oni kojibi morali znati, naime obrazovani lingvisti ~iji posao jeda znaju sve o jeziku, s time ni u najmanjoj mjeri neslaù« (ibid.: 9).

Profesionalni lingvisti odbacuju puristi~ka uvjerenjao navodnoj nekada{njoj ~isto}i jezika i o njegovom kva-renju »kao kriva shva}anja i iz temelja pogre{na, nastalauslijed nedostatka razumijevanja kako jezik funkcioni-ra« (ibid.: 1). Budu}i da je puristi~ki pristup jeziku znakneznanja, lingvisti promatraju »jezi~ni purizam kao naj-upadljiviji primjer narodske lingvistike« (ibid.). U Hr-vatskoj su, naàlost, ba{ jezikoslovci nosioci tog nezna-nja.

Umjesto da poput profesionalnih lingvista ukazujuna neutemeljenost purizma, oni svom snagom proizvodepurizam {ire}i dva tipa puristi~ke ideologije: »Prvi bismomogli nazvati sanitarnim purizmom. Njegov cilj je ~i-

Jezi~ni purizam 51



{}enje jezika, ili kako je istaknuto kod Cameron (1995),sprovo|enje ’jezi~ne higijene’. Taj purizam govori o ~i-sto}i i ure|ivanju — eliminiraju}i ono za {to se misli da jekvarenje ili gre{ka u upotrebi, i ~iste}i ili purificiraju}ipostoje}e zapise jezika, a time i opise jezi~ne povijestikoji su zasnovani na tim zapisima. Metafora je to fizi~ke~isto}e ili urednosti: povezuje implicitno jezik s fizi~kimobjektima i materijom. Kao {to fizi~ka materija moè po-stati prljava, zaga|ena ili ne~ista, tako — vjeruje se —moè i jezik u upotrebi postati zaga|en ili ne~ist, a kao{to se fizi~ka materija moè o~istiti ili purificirati, takose kori{teni jezik moè ~istiti ili purificirati. Me|utim,bitno je imati na umu da je ovo zaista samo metafora jerjezik ni u kojem slu~aju nije fizi~ki objekt ili materija. Onje apstraktan entitet, i kao takav ne moè biti ne~ist ilipokvaren« (Milroy 2005: 325).

Na osnovi neznala~kih uvjerenja »purizam se bavi nesamo uklanjanjem (nepoèljnih) jezi~nih svojstava nego io~uvanjem poèljnih elemenata. Ovdje zapaàmo va-`nost subjektivnog vrednovanja jezi~nih elemenata odstrane (utjecajnih) ~lanova ili grupa u jezi~noj zajednici:tko }e re}i {to je poèljno ili nepoèljno?« (Langer/Davies2005: 3). Uvid u vi{e definicija purizma pokazuje da se»navedene definicije velikim dijelom slaù oko toga {to jepurizam: jedan (utjecajni) dio jezi~ne zajednice izraàvaprigovore zbog prisutnosti odre|enih jezi~nih svojstava inamjerava ih izbaciti iz jezika. Obrazovani lingvisti sma-traju takav postupak problemati~nim jer nijedan jeziknije precizno definirani entitet s jedinstvenom povije{}uniti zatvoreni skup jezi~nih svojstava. Zato svaki poku{aj~i{}enja jezika mora biti pogre{an jer nijedan jezik nijenikada bio ~ist« (ibid.: 4).

Pored sanitarnog purizma postoji i »drugi, doneklerazli~it tip purizma, koji moèmo zvati geneti~kim puriz-mom. Prema geneti~kopuristi~kom pristupu tobo`njekvarenje je rezultat isklju~ivo utjecaja drugih jezika«(Milroy 2005: 326). Taj vid purizma je svojim aktivnosti-




ma usmjeren »eksterno (ili ksenofobi~no)« (Geers 2005:98). Njegova bit je »’borba’ protiv vanjskih utjecaja kakvisu strane rije~i, posu|enice, kalkovi, internacionalizmi«(ibid.). Me|utim, za lingviste je neosporno da »ne postoje’~isti’ jezici �� Na razini jezika nikad nije postojala ’ne-trpeljivost prema stranome’, jezi~ni dodiri i razmjenajezi~nog materijala uvijek su bili ne{to prirodno, sponta-no, dok je jezi~no razgrani~avanje prema susjedu kojidruga~ije govori ili ~ak isklju~ivanje njega uvijek nepri-rodno i abnormalno« (Pohl 1992: 24). Zato »lingvisti vje-ruju da je svaki jezik produkt jezi~nog kontakta i da nepostoji ne{to {to bi bilo ~isti jezik« (Langer/Davies 2005:11).

Tako npr. »njema~ki je kao i svi drugi jezici produktjezi~nog kontakta« (ibid.: 6). Proces jezi~nih kontakataneprestano je u toku, {to se vidi i iz novih izdanja rje-~nika njema~kog jezika: »najnovije izdanje ortografskogDudena (2000), kojeg ve}ina Nijemaca gleda kao glavnirje~nik koji obuhva}a sve njema~ke i samo njema~kerije~i, uklju~ilo je znatno pove}an broj anglicizama — jersu se pojavljivali dovoljno ~esto u autenti~nim njema-~kim tekstovima« (ibid.: 8). Glavni rje~nik njema~kog je-zika Duden ravna se uvijek prema upotrebi, i »cilj Dude-na je pruìti pomo} kod kori{tenja normi inherentnihjezi~noj upotrebi (jezi~noimanentnih normi upotrebe)«(ibid.). Duden dakle opisuje upotrebnu normu, a nepoku{ava joj puristi~ki nametati jer bi to bilo u suprotno-sti s lingvistikom.

Ovdje se ponovo vidi koliko su kroatisti zastranili:umjesto da opisuju upotrebu, oni joj puristi~ki name}u.Ne opisuju stvarni jezik nego onakav kakvim ga za-mi{ljaju. To je privla~na pozicija jer se ne moraju dràtijezi~ne stvarnosti nego u mislima kreiraju vlastitu stvar-nost. Problem je samo ako ih netko povu~e za rukav ipokaè u kolikoj mjeri su se odvojili od zemlje. Jer jeziknije ono {to pojedinac ide zami{ljati u svojoj glavi, negoono {to je vidljivo u upotrebi. Pogre{no je i nerealisti~no

Jezi~ni purizam 53



ako pojedinac umi{lja da je potrebno popravljati upotre-bu i da }e on to u~initi. Naime, sve {to postoji u upotrebiima svoju funkciju jer ina~e ne bi postojalo. A lingvistopisuje upotrebu i osvje{tava kakvu funkciju ima ko-ri{tenje pojedinih jezi~nih sredstava. Samo osoba neu-pu}ena u funkcioniranje jezika moè umi{ljati da je ustanju praviti jezik savr{enijim nego {to to upotrebom~ine milijuni korisnika kroz duga~ko vremensko razdob-lje.

Puristi se bore protiv egzistencijalne stvari kod jezi-ka — protiv njegove upotrebe: »Kao {to knji`ni~arumoè biti najvrednija knji`nica ona koja je za{ti}ena odkori{tenja, tako je jezi~nom ideologu onaj jezik najsa-vr{eniji koji se ne koristi. Upotrebu svakako smatra {tet-nom za ispravnost, ~isto}u i analogiju« (Reichmann2000: 454). Iza izraza ~isto}a skriva se, prema Reich-mannu, shva}anje da jezik ima tim ve}u vrijednost zanacionalnu identifikaciju {to je manje ’one~i{}en’ utjeca-jima iz drugih jezika, iz razgovornog jezika itd. Ali datakvi utjecaji u stvarnosti ne ugroàvaju nacionalnost,pokazuje i tekst Berlinske akademije znanosti iz 1918. ukojem se kritizira purizam nekih njema~kih filologa i na-vodi da engleski jezik ima mnogo vi{e stranih rije~i negonjema~ki, pa da zbog toga ipak nikad nije patio ina~esenzibilni nacionalni osje}aj Engleza (Gardt 2000: 265).U tekstu se isti~e da su strane rije~i »va`ni svjedoci kul-turnog ìvota jednog naroda, spomenici njegove povijestioformljivanja, njegovih dodira s drugim narodima, odkojih je primao vrijedan duhovni i tehni~ki dobitak. Bo-gatstvo stranim rije~ima je {tovi{e obilje`je razvijenogkulturnog jezika, ono je neophodno oboga}ivanje i ~akprofinjavanje mogu}nosti izraàvanja« (iz Gardt 2000:265).

Polenz (1967: 150–151) obrazlaè za{to su puristi~keaktivnosti neopravdane i znanstveno neutemeljene:»Kao {to je pogre{no i opasno odre|ivati strukturu dru-{tva prema porijeklu osoba, tako je lingvisti~ki pogre{no




i beskorisno strukturu rje~ni~kog blaga ìvog jezika ra-{~lanjivati prema porijeklu rije~i. îtav jezi~ni purizampo~iva na metodolo{ki pogre{nom mije{anju dijakronije isinkronije. �� Kod sinkronijskog promatranja jezika,koje istraùje stanje i unutarnju strukturu ìvog jezika,kategorije ’rije~ stranog porijekla’ i ’posu|enica’ imajusamo podre|enu ulogu, kako je ve} de Saussure spoznao.Ovdje vrijede druga~ija grupiranja: semanti~ka, stili-sti~ka i jezi~nosociolo{ka. �� Kod suvremenog stanjanekog jezika je bitno tko koristi neku rije~, pred kime jekoristi, u kakvoj situaciji, na koju temu, u kakvom kon-tekstu, s kakvom stilskom obojeno{}u i prvenstveno skakvim zna~enjem naspram zna~enja drugih rije~i unu-tar skupine u kojoj je posu|ena rije~ na{la svoje mjesto.êsto se dogodi da mnogi govornici neke rije~i stranogporijekla ne razumiju ili pogre{no razumiju, ali uzroktome nije toliko strano porijeklo tih rije~i ili njihovih sa-stavnih dijelova, nego njihova jezi~nosociolo{ki i stilskivezana upotreba. Takvu jezi~nosociolo{ki i stilski veza-nu upotrebu imaju i mnoge takozvane ’doma}e rije~i’, paje stoga kriterij porijekla neosnovan«.

Kad bi prema puristi~kim zahtjevima sve rije~i sa-dràvale samo ’doma}e osnove’, »prema tom principu bise, me|utim, sve novo uvijek izvodilo samo od starog sa-stava«, a posljedica bi bila da bi »stare osnove rije~i zbogtoga i zbog prenesene upotrebe postale preoptere}enestalno novim zna~enjima« (ibid.: 157). Neosporno je da»se nijedan suvremeni kulturni jezik ne moè kod dalj-njeg razvoja svog rje~ni~kog blaga zadovoljiti tradicio-nalnom zalihom osnovnih leksema« (ibid.).

To potvr|uje i primjer danas najpresti`nijeg jezikana svijetu, engleskog, jer engleski se 70–80% sastoji odstranih elemenata: »Ono {to engleskom jeziku daje bo-gatstvo i ugla|enost, to su svi oni strani elementi koji suse u njemu stopili. Engleski jezik je postao svjetski jezikne samo po tome {to se pro{irio po velikom dijelu svijeta,

Jezi~ni purizam 55



nego i po tome {to je duhovno bogatstvo drugih narodaprimio u sebe« (Horak 2001: 178).

Nekima je to bilo jasno i 40–ih godina u Njema~koj,pa tako npr. Wehmeyer 1942. pi{e protiv protjerivanjarije~i stranog porijekla, i govore}i o njema~kom jeziku»dokazuje da je broj rije~i stranog porijekla u engleskom,francuskom, {panjolskom, nizozemskom i ruskom jezi-ku barem jednako toliko velik« (iz Polenz 1967: 137). Onpravilno utvr|uje i da »pitanje stranih rije~i predstavljaumjetan problem, koji su njema~ki lovci na strane rije~ipreuveli~ali tako {to su se zatvorili pred kulturnim utje-cajem koji je normalan u suvremenim jezicima« (ibid.).

Purizam je u suprotnosti s temeljnim lingvisti~kimpravilom da »na po~etku svakog promatranja jezika ok-renutog sada{njosti stoji — kako je ve} i u staroj filologijipri opho|enju s tekstovima bilo normalno — ne jezi~niosje}aj obrazovanog promatra~a jezika, nego pa`ljivoprikupljanje i interpretacija izvornog materijala iz stvar-ne jezi~ne upotrebe govornika danas i ovdje. Tko us-prkos tome misli da uz rije~i ipak treba u svakom slu-~aju, u svakom kontekstu, i}i njihovo porijeklo i ondakad te dijakronijske ~injenice govornici ni pri upotrebijezika nisu svjesni, taj veli~a jedan mit koji je pogotovo uNjema~koj djelovao i — kao {to smo vidjeli — napraviomnogo zla« (Polenz 1967: 160).

Uvid u stavove profesionalnih lingvista prema puriz-mu daje jednozna~an rezultat: »pokazali smo kako lin-gvisti gledaju purizam kao op}enito ni{tavne napore, za-snovane na naivnom i potpuno pogre{nom shva}anju je-zika« (Langer/Davies 2005: 11). Imaju}i to u vidu, mo-èmo se zapitati zar je mogu}e da u 21. stolje}u u kroati-stici, dakle na podru~ju koje bi trebalo biti lingvisti~ko,neznala~ki pristup potpuno potisne znanost? Mogu}e jejer »naravno da se napredak ne odvija stalno, nego se iz-mjenjuju unapre|ivanje i unaza|ivanje. Ima regionalno ivremenski ograni~enih padova unazad« (Dawkins 2007:




376). Takav pad unazad moè se danas promatrati uhrvatskoj filologiji.

Uzrokovan je time {to je od 90–ih godina »obnovljenoinzistiranje na politi~kim kriterijima za napredovanje naposlu, poput ’dobar sin nacije’. Naravno da to ne pomaèporastu profesionalizma, koji bi zaista bio koristan zarje{avanje problema« (Schöpflin 1995: 65). Aktualno»politi~ko i ukupno dru{tveno raspravljanje u najve}ojmjeri odre|uju one elitne grupe ~iji utjecaj se zasnivaprvenstveno na va`nosti i mobiliziraju}oj snazi dru{tve-nokulturnih (nacionalisti~kih, etni~kih, religijskih itd.)sistema uvjeravanja, a ne one elitne grupe koje se odliku-ju posebnom stru~nom kompetencijom« (Sterbling1998: 44). To je jedan od razloga za{to na ju`noslaven-skim prostorima vladaju »anakronisti~ki kaos mafije imanchersterskog liberalizma, desni~arskog populizma ietnonacionalizma« (Altermatt 1996: 14).

Etnonacionalizam je omogu}io da se razma{e jezi~nipurizam. Budu}i da »jezi~ni purizam ima veliku sklonostprema pisanim normama, preskriptivnim gramatikamai prisiljavaju}im jezi~nim programima« (Wildgen 2003:23), on znatno naru{ava slobodu kori{tenja jezika. Zatone iznena|uje zapaànje kako uslijed purizma »na po-dru~ju kulturne politike« u Hrvatskoj od 90–ih godinavlada »jedan novi oblik ropstva« (Werner 2008: 27).

Purizam i preskriptivizam

Purizam ide ruku pod ruku s preskriptivizmom, dakle spropisivanjem i nametanjem. Poznato je da »su purizami preskriptivizam usko povezani pojmovi jer svaki po-ku{aj ~i{}enja jezika ima oblik propisivanja {to je ispra-van ili bolji jezi~ni izraz. Premda je termin preskriptivi-zam op}iji od purizma, koriste se ~esto jedan umjestodrugoga kad se primjenjuju na narodskolingvisti~ku ak-tivnost odre|ivanja i borbe za bolji varijetet nekog jezi-

Jezi~ni purizam 57



ka« (Langer/Davies 2005: 7). Hohenhaus (2005: 204–205) je »prikazao od ~ega se sastoje tradicionalni puri-zam i preskriptivizam pomo}u sljede}e liste karakteri-sti~nih lajtmotiva, tj. dubinskih postavki koje su osnov-na svojstva preskriptivizma:

a) subjektivna vrednovanja jezika su mogu}a i po-èljna: postoji ’dobra’ i ’lo{a’ upotreba;

b) govornici trebaju savjetnike (po mogu}nosti ne-kog autoriteta): normativna pravila moraju in-formirati ljude kako bi trebali govoriti/pisati;

c) uzor tradicije (uklju~uju}i u najekstremnijoj ver-ziji pojam jezi~nog savr{enstva): ’starije’ = ’bo-lje’;

d) primarnost pisanog jezika nad govorenim: jezik= pisanje;

��

g) jezik knjièvnosti kao ideal: knjièvni jezik je’uzorit’, on je ’najvi{i’ oblik jezika (= tradicija’najboljih pisaca’, pogotovo iz 18. stolje}a)«.

Komentiraju}i te lajtmotive Hohenhaus (2005: 205)kaè: »Od svih njih a) je o~ito klju~na postavka o (ne)pra-vilnosti jezi~ne upotrebe i sluì kao opravdanje za b). Uc) prepoznajemo karakteristi~no interpretiranje jezi~nepromjene kao propadanja, a ono uklju~uje puristi~ki mito ’zlatnom dobu’ ��; d) i njegov ekstremni oblik g) su nesamo svojstvo preskriptivizma (pogotovo u 18. st.), negosu pisani knjièvni tekstovi bili omiljeni objekt i deskrip-tivnih gramati~ara — sve dok strukturalizam nije po~eonagla{avati suprotni aksiom: ’jezik je govor, a ne pisanje’(ili preciznije: govor je primarni sistem)«.

Preskriptivizam je suprotan od znanosti

Znanstveni pristup jeziku odbacuje preskriptivizam:»Postoje dva razloga za znanstveno odbacivanje pre-




skriptivizma. Kao prvo, smatra se da je u osnovi po-gre{no primjenjivati na jezik emocionalne izraze poputdobar, lo{, racionalan, lijep itd. Lingvisti namjeravajurazumjeti, objasniti i opisati jezik, oni ga ne vrednuju —jednako kao {to zoolog ne}e klasificirati i uspore|ivatirazli~ite vrste na osnovi njihove ru`no}e ili prijateljskogpona{anja« (Langer/Davies 2005: 7).

Nadalje, »ovo je drugi glavni prigovor preskriptiviz-mu: lingvisti odbacuju proizvoljnost odabiranja oblikakoji }e biti proteìrani i onih koji }e biti ìgosani. To jevrlo jasno izrekao u definiciji preskriptivizma Trask, ~ijicilj je lingvisti~ki obrazovati: ’Preskriptivizam — Name-tanje proizvoljnih normi jeziku, ~esto suprotnih od uo-bi~ajene upotrebe. �� Preskriptivizam se sastoji od po-ku{aja u~itelja i knjièvnika da zaklju~e neslaganje �okotoga koji oblici bi trebali biti dio standardnog jezika� in-zistiranjem na upotrebi oblika koje oni osobno proteìra-ju, i osu|ivanjem oblika koji se njima osobno ne svi|aju.��’ Osnovni pojmovi u ovoj definiciji su proizvoljnostnorme i osobno svi|anje i nesvi|anje odre|enih oblika«(ibid.: 7–8).

Odbacuju}i proizvoljnost i osobno svi|anje, u suvre-menoj lingvistici »sudovi tradicionalnih gramati~ara daje upotreba ili ’ispravna’ ili ’pogre{na’ zamijenjeni su na-stojanjem da se opi{u vidljive ~injenice jezi~ne upotrebe,bez vrijednosnih sudova, i da se zamijeni apsolutni po-jam ispravnosti pomo}u nagla{avanja kontekstualneprimjerenosti jezika« (Crystal 2003: 112). Zato su »lin-gvisti~ka pravila popis kako ljudi koriste jezik, a ne pro-pis kako bi ga trebali koristiti« (Cullen 2001: 58). I zato»je jako va`no shvatiti da se lingvisti bave deskripcijom,a ne preskripcijom« (ibid.), tj. da »je lingvistika deskrip-tivna, a ne preskriptivna« (Cameron 1995: X).

To bi moralo biti poznato i hrvatskim jezikoslovcimas obzirom da »svi standardni ud`benici uvoda u lingvisti-ku tvrde da je lingvistika deskriptivna disciplina, a nepreskriptivna« (Milroy/Milroy 31999: 4). Morali bi to

Jezi~ni purizam 59



znati i stoga {to se radi o jednoj od temeljnih odrednicakoje lingvistiku i ~ine znano{}u: »lingvistika je znanost(povezana kao {to i jest s antipreskriptivnim i antivred-nuju}im pojmovima)« (ibid.: 5). Naime, »iz znanosti do-du{e proizlaze vrijedne deskriptivne postavke, ali ne ipreskriptivne. To zna~i: znanost moè stvarnost opisati,ali ne moè propisati kako bi stvarnost idealno trebalaizgledati« (Schmidt–Salomon 2006: 39).

Kod deskriptivnosti se nastoji dati objektivan, siste-mati~an, precizan i obuhvatan uvid u stvarnu upotrebujezika: »naglasak na objektivnosti, sistemati~nosti itd.dovodi je �deskriptivnost� u opreku s preskriptivnim ci-ljevima mnogo tradicionalnije gramatike: cilj deskriptiv-ne lingvistike je opisati ~injenice upotrebe jezika onakvekakve jesu, a ne kakve bi trebale biti prema nekomzami{ljenom idealnom stanju« (Crystal 2003: 133).

A preskriptivisti »poku{avaju propisati pravila is-pravnosti kako bi jezik trebalo koristiti. Navode}i krite-rije poput ~isto}e, logi~nosti, povijesti ili knjièvne uzvi-{enosti preskriptivizam nastoji sa~uvati imaginarnestandarde« (ibid.: 369). Zbog toga se »lingvistika op}eni-to odnosi kriti~ki prema preskriptivnom pristupu, na-gla{avaju}i va`nost deskriptivno egzaktnog istraìvanjaupotrebe«, i zato u lingvisti~kom rje~niku pi{e o terminupreskriptivan: »taj termin je op}enito pejorativan u lin-gvisti~kom kontekstu« (ibid.).

Jer »ako èlimo znati vi{e o jeziku kao pojavi i o op}ojljudskoj sposobnosti da ga koristi, onda moramo po-ku{ati bazirati na{u znanost na promotrivim ~injenica-ma (koliko god je mogu}e), a sigurno ne na predrasuda-ma. Na kraju krajeva (tako se argumentira) bilo bi ap-surdno da fizi~ar odbije prou~avati neku molekulu zato{to osje}a da je ’neurednija’ nego neka druga molekula,ili da zoolog klasificira ìvotinje na osnovi njihove ’ru-`no}e’ ili ’umiljatosti’ a ne na osnovi njihove pripadnostivrsti itd.« (Milroy/Milroy 31999: 4–5).




Odbacivanje predrasuda i vrednovanja je jedno odsvojstava koje lingviste razlikuje od laika: »Pitanja laikao jeziku ti~u se najvi{e toga {to je pravilno a {to po-gre{no, {to je dobro a {to lo{e ��. Ta velika zaokuplje-nost vrednovanjem je najzna~ajnije svojstvo koje razdva-ja lai~ko bavljenje jezikom od stru~nog bavljenja lingvi-sta. Kao znanstvenik, profesionalni lingvist teì ka ob-jektivnosti, a ne ka moralnim ili estetskim prosudbama«(Cameron 1995: X). Zato u o~ima lingvista »termin ’pre-skriptivizam’ ima odre|eno vrednovanje koje mu se pri-druùje, negativne konotacije koje je gotovo nemogu}eizbje}i« — »preskriptivizam je negativan za lingviste«(ibid.: 3).

Kao {to je ve} spomenuto, povezan je s purizmom.Opisuju}i gramatiku jednog purista Aitchison (32001:14) joj suprotstavlja lingvisti~ke gramatike i kaè da jegramatika purista, »koja zadaje umjetna pravila kako binametnula proizvoljni standard ’ispravnosti’, preskrip-tivna gramatika jer propisuje kako bi ljudi, prema mi-{ljenju autora, trebali govoriti. �� Nasuprot tome, gra-matike i pravila lingvista nisu preskriptivni nego de-skriptivni jer opisuju kako ljudi zaista govore. Za lingvi-ste pravila nisu proizvoljni zakoni zadati od strane vanj-skog autoriteta, nego kodifikacija podsvjesnih principaili konvencija kojima se rukovode govornici. Osim toga,lingvisti gledaju govoreni i pisani oblik jezika kao odvoje-ne, povezane sisteme, i govoreni smatraju primarnim«.

Za razliku od lingvista, hrvatski jezikoslovci govore-ni jezik smatraju sekundarnim. A »op}eprihva}eno je usuvremenoj lingvistici da je pisani jezik naspram govore-noga sekundarni sistem. �� Primat govorenoga jezikakao predmeta istraìvanja u lingvistici temelji se na nje-govom prioritetu i u filogenetskom i u ontogenetskompogledu« (Gröschel 2009a: 291). Razlog zanemarivanjagovorenog jezika od strane hrvatskih jezikoslovaca je,me|u ostalim, i taj {to samo pisani jezik mogu kontroli-rati pomo}u jezi~ne cenzure. Kad svoje preskriptivne

Jezi~ni purizam 61



zahvate nazivaju standardizacijom, zaboravljaju da»preskripcija norme, bilo pomo}u publiciranih gramati-ka i rje~nika bilo pomo}u proglasa izdava~a, u~itelja, kri-ti~ara, pisaca ili drugih ~uvara jezika, ne ~ini standardi-zaciju. Kodifikacija i proglasi mogu biti ignorirani ili od-bijeni. Norma mora biti ’{iroko prihva}ena’« (Cooper1989: 134).

Ako nije {iroko prihva}ena, to ne zna~i da stanov-ni{tvo ne zna standardni jezik, kako vole re}i kroatisti,nego zna~i da doti~na norma jo{ uop}e ne postoji i da jupreskriptivisti poku{avaju nametnuti. Tvrdnja da sta-novni{tvo u Hrvatskoj ne zna standardni jezik nije odr-ìva jer izvorni govornici znaju svoj jezik i raspolaù pod-svjesnim znanjem njegovih pravila: »Premda ljudi kori-ste ta pravila ~itavo vrijeme, naj~e{}e ih nisu u stanjuopisati kao {to nisu u stanju navesti mi{i}e koje koristekad voze bicikl« (Aitchison 32001: 15). Njihovo podsvje-sno znanje pravila je ~ak op{irnije od pravila koja imnude lingvisti u gramatikama: »Svaki normalni izvornigovornik ima mnogo opse`niji skup pravila nego {to jebilo koji lingvist dosad bio u stanju da opi{e, iako onajprvi ne zna svjesno da posjeduje neku posebnu vje{tinu.Nijedan lingvist nije dosad uspio napisati potpunu gra-matiku — sveobuhvatan saètak principa kojima se ru-kovode govornici nekog jezika« (ibid.: 16).

Kroatisti se te{ko mire i sa sljede}om ~injenicom:»Najop}ija gramati~ka pravila jezika ili nekog dijalektanau~ili su izvorni govornici u djetinjstvu bez eksplicit-nog podu~avanja; to su pravila govorenja. Krivo je vjero-vati da se glavnina jezika nau~i u {koli: djeca u {koli u~e~itati i pisati. Osnovna gramatika govorenog jezika ve} jeusvojena prije nego {to krenu u {kolu, tj. djeca ’znaju’glavne konvencije i sastavljaju govorene re~enice prema’ispravnim’ sintakti~kim pravilima« (Milroy/Milroy31999: 61).

Za znanje jezika nisu presudne norme koje kroatistipoku{avaju nametnuti, nego norme proizi{le iz upotre-




be. U svakom jeziku je tako, npr. »za razvoj gramatikenjema~kog standardnog jezika presudne su redovitokonvencionalne norme. Pod time se misli na norme kojesu proizi{le iz jezi~ne upotrebe, kao nenamjerni rezultatiistih radnji mno{tva jezi~nih korisnika. Konvencionalnejezi~ne norme mogu se shvatiti kao ’djelovanje nevidljiveruke’ u smislu Kellera (1994). Korisnici jezika ne dogo-varaju se eksplicitno oko jezi~nih normi. One nastajukao sporedni efekti stvarnoga cilja jezi~nih korisnika, ato je glatka, efektivna i uspje{na komunikacija« (Hundt2005: 22).

Do nastanka jezi~nih normi dolazi na isti na~in kao{to dolazi do nastanka utabanih pre~ica po parku (Wein-berger 2005: 21). Pre~ice po parku nastaju ljudskom dje-latno{}u, tako {to ve}i broj pojedinaca gazi travu po istimmjestima. Me|utim, nijedan od tih pojedinaca nije gaziotravu s ciljem da nastane pre~ica, nego s ciljem da u kon-kretnoj situaciji {to brè do|e do odredi{ta, skra}uju}isebi put. Rukovodio se u konkretnoj situaciji maksimomu{tede energije, i nastanak pre~ice je nenamjeravana po-sljedica »ekonomije (ili lijenosti) ljudi« (ibid.).

Jo{ jedan primjer istog tipa je nastanak zastoja na ce-sti (ibid.: 21–22). Auti voze jedan iza drugoga relativnoustaljenom brzinom. Iznenada jedan voza~, nije bitnozbog ~ega, smanji brzinu svog auta. Voza~ iza njega }enaravno tako|er ko~iti, ali kasne}i u tome djeli} sekundei ne znaju}i koliko }e onaj ispred smanjiti brzinu, ko~it }ezbog sigurnosti radije ne{to ja~e. Na isti na~in postupit}e i sljede}i voza~ iza njega itd., pa }e naposljetku desetiauto u nizu potpuno stati. Zastoj je, dakle, nenamjerava-na posljedica ~ovjekove potrebe za sigurno{}u.

Svim tim primjerima je zajedni~ko da oslikavaju po-jave koje nastaju kao rezultat istih radnji ve}eg broja lju-di, a te radnje proizlaze iz nekih op}ih principa kakvi supotreba za sigurno{}u, za u{tedom energije, za uspjehomu vlastitoj sredini i sl. (ibid.: 22). Ve}ina pojedinaca ruko-vodi se u konkretnoj situaciji prema istim principima,

Jezi~ni purizam 63



njihova namjera ne ide dalje od zadovoljavanja aktual-nog principa odre|enom radnjom, ali niz jednakih radnjive}eg broja pojedinaca ima i nenamjeravanu posljedicu.

Norme u jeziku i promjene u jeziku tako|er su ne-namjeravane posljedice: »Do jezi~nih promjena dolazitako {to niz govornika postupa prema maksimama va-è}im u konkretnoj situaciji, a sve one su podvrste glav-ne maksime, koja glasi: govori tako da postigne{ {to jemogu}e ve}i dru{tveni uspjeh« (ibid.: 23).

Navedeni principi ja~i su od nastojanja preskriptivi-sta da ’odozgo’ dirigiraju normama ili promjenama. Opoku{ajima jezi~nog diktata od po~etka 90–ih godina naju`noslavenskom prostoru Zybatow (2000: 22) kaè da»politi~ki djelotvorna grupa u tim dràvama sprovodinovi jezi~ni standard u dràvno organiziranom obliku(sabor, ustav) u najva`nijim nadregionalnim komunika-cijskim podru~jima (poput {kolskog i obrazovnog siste-ma, novina, dràvne uprave, prava i dr.). Tu se poku{avatakore}i silom do}i do cilja mijenjanja jezika na osnoviteritorijalnih i/ili socijalnih varijeteta. No, da li }e to zai-sta i uspjeti, treba tek pri~ekati da se vidi jer kao {to Co-seriu pi{e: ’nijedna pogonska sila izvana bilo kakvog tipane moè djelovati na jezik a da ne pro|e kroz slobodu iinteligenciju govornika’. To zna~i da ni svjesna jezi~napolitika ’odozgo’ ne moè staviti izvan snage proces ne-vidljive ruke �korisnika�. Jer svaki jezi~ni proces morapro}i duga~ki put ostvarivanja kroz korisnike jezika,samo pomo}u njih moè biti realiziran i samo primjenomod strane tih korisnika moè biti priznat. Primjera zaproturje~nosti izme|u deklariranog jezi~nopoliti~kog ci-lja i stvarnog jezi~nog razvoja ima dovoljno u ovom zbor-niku«.

Preskriptivno nametanje po~iva na tome »da se neprizna autoritet jezika u svom njegovom opsegu i da sena njegovo mjesto stavi ona nare|iva~ka kontrola koja,ne znaju}i mnoìnu i slojevitost jezi~nih mogu}nosti,dopu{ta kao normu samo svoju vlastitu jezi~nu upotre-




bu. A ta vlastita jezi~na upotreba je ~esto samo ona kojaje nare|ena, koja je u skladu s propisanim odredbama,{to su nekriti~ki preuzete. Rezultat takvog ograni~enograzmi{ljanja je u~itelj kao programirani programer«(Jung 1974: 5).

Uslijed toga danas u hrvatskim {kolama »postoji pse-udojezi~ni autoritet u~itelja jezika, koji ustvari manjeovisi o njihovoj jezi~noj kompetenciji nego o nepromi{lje-nom kori{tenju knjiga o jeziku koje ~esto ne vode ra~unao autoritetu jezi~ne upotrebe« (ibid.: 9). Knjige kroatistapokazuju da oni ne vode ra~una o jezi~noj upotrebi, negoizmi{ljaju subjektivne norme predstavljaju}i ih kao oba-vezne za sve. Takvo »zavaravanje sebe i drugih pomo}u’obmanjivanja la`nim ~injenicama’, pomo}u stvrdnja-vanja vlastitog stajali{ta i autoritativnog preno{enja togstajali{ta vodi u jezi~nu ideologiju, kad se jezi~no neo-pravdana i kriva fiksiranja normi progla{avaju obavez-nima za sve« (ibid.).

Time se jezi~noj upotrebi name}e uniformnost, {to-vi{e »uniformnost se dovodi do ekstrema koji se moèzvati ’hiperstandardizacija’: manija nametanja pravilana svaku to~ku upotrebe, na na~in koji pokazuje nepoz-navanje onoga {to je potrebno da se osigura uspje{na ko-munikacija« (Cameron 1995: 47). Budu}i da tako name-tana pravila smanjuju uspje{nost komunikacije i ne mo-gu se logi~no i lingvisti~ki obrazloìti, kroatistima nepreostaje ni{ta drugo nego zahtijevati slijepu poslu{nost,~ime nanose dodatnu {tetu u Hrvatskoj jer sprovode»dresiranje mozga autoritativnim naredbama o jeziku«(Jung 1974: 5). Njihov navodni ’jezi~ni odgoj’ traì odba-civanje razmi{ljanja, pa je stoga otkazivanje poslu{nostina tom podru~ju jedini na~in »spre~avanja zaglupljiva-nja koje nastaje ’jezi~nim odgojem’« (ibid.).

Preskriptivisti~ki pristup standardnom jeziku je usuprotnosti s tokovima u svijetu: Mattheier (1997: 2,7–8) isti~e da ve} od 60–ih godina razni lingvisti u svijetugovore »o stalnom liberaliziranju normi standardnog je-

Jezi~ni purizam 65



zika pod utjecajem govorenog jezika kao karakteristicimnogih evropskih standardnih jezika«. Tako|er isti~eda je uo~eno kako ve} desetlje}ima »u raznim evropskimjezicima postoji razvojni smjer koji krutu orijentiranoststandarda prema pisanom jeziku zamjenjuje orijentira-no{}u prema govorenom jeziku«.

Poku{avaju}i nametati op}epro{irenoj standardnojupotrebi, kroatisti su suprotstavljeni »suvremenim ten-dencijama ka raznovrsnosti i demokratizaciji« u jeziku(Cameron 1995: 29). U svijetu je postalo realnost »op}eslabljenje normi i postmodernisti~ka sklonost inovacija-ma umjesto konzervativnosti ({to u jeziku ~esto zna~isklonost prema naj{ire govorenom jeziku ��)« (ibid.:28).

Nasuprot tome, preskriptivisti~ka praksa u Hrvat-skoj potvr|uje zapaànje o »op}oj sklonosti ka autoritetukod konzervativaca« (ibid.: 98). Zbog te sklonosti ka au-toritetu »je pojam deskriptivne gramatike konzervativ-cima prokletstvo jer uni{tava vezu izme|u gramatike iautoriteta« (ibid.). Izvorni govornici znaju pravila upo-trebe, no kroatisti to odbijaju priznati jer »ako se grama-ti~ka pravila nalaze ’unutar’ izvornih govornika, a ne unekom vanjskom autoritetu, onda je o~ito mnogo teèprimijeniti uniformne standarde pravilnosti« (ibid.). A»sugestija da ne postoje apsolutni standardi ispravnosti iapsolutno vrednovanje odbojna je konzervativnom na-~inu razmi{ljanja« (ibid.).

Autoritet èle kroatisti osigurati i pomo}u uredbi izministarstva, premda je poznato da »uredbama iz mini-starstva nije u prvom redu stalo« do rada na jeziku i danemaju »za cilj pobolj{avanje komunikacije ili uklanja-nje jezi~nih barijera« (Plümer 2000: 67). Ta posezanja zapravnim i politi~kim sredstvima pokazuju da jezik Hrva-ta ima slab demografski, ekonomski i kulturni status.Poznato je, naime, da oni jezici koji imaju dobar demo-grafski, ekonomski i kulturni status nemaju nikakvu po-




trebu za nekakvim pravnim ili politi~kim utvr|ivanjemstatusa (Mackey 1989: 5).

Spomenuto »veliko bavljenje vlade jezikom, koje seo~ituje u stvaranju tijela za nacionalno planiranje jezikasa {irokim podru~jem ovlasti, prvenstveno je karakteri-sti~no za nacije u nastajanju i nove nacije. Taj ’politi~kipristup’ jeziku i razvoju komunikacije u suprotnosti je s’kultiviranim pristupom’ mnogih zapadnih nacija, kodkojih se jezi~ni problemi rje{avaju pomo}u raznih javnihi privatnih ustanova, a ne pomo}u administrativnog ok-vira« (Rubin/Jernudd 1971: xiv).

Preskriptivno progla{avanje nepravilnima onih svoj-stava koja su pro{irena u upotrebi slabo utje~e na samuupotrebu. Tako Elspaß (2005: 23) pomo}u niza primjerailustrira kako »svojstva koja su dva i pol stolje}a pro-gla{avana ’nepravilnima’ pojavljuju se u suvremenomstandardnom njema~kom, pokazuju}i da je preskriptivi-zam na njema~kom govornom podru~ju imao mali ili ni-kakav utjecaj na jezi~nu upotrebu«. U Elspaßovoj analizi»izne{eni su podaci o raznim svojstvima koja imaju du-ga~ku tradiciju u njema~koj gramatici i koja su sva pro-gla{avana ’nepravilnima’ za vrijeme preskriptivisti~kedjelatnosti u 18. i 19. stolje}u. Me|utim, nijedno od tihsvojstava nije nikad sasvim nestalo iz jezi~ne upotrebe«(ibid.: 41). Stoga »na osnovi rezultata empirijskog is-traìvanja ’stvarnog’ jezika kori{tenog od strane velikeve}ine njegovih govornika i pisaca, izgleda da preskripti-visti~ke jezi~ne norme ponekad primjenjuje samo rela-tivno mali broj korisnika tog jezika« (ibid.: 42).

Slab u~inak preskriptivizma na jezi~nu upotrebu ra-zumljiv je kad se ima u vidu da »preskriptivni grama-ti~ari koji postavljaju ili kodificiraju norme za standar-dni ili presti`ni jezik ~esto nisu imali mnogo kontakta s’normalnim’ korisnicima jezika, i preskriptivne gramati-ke i savjetnici su obi~no knjige koje se mogu na}i na poli-cama u svakoj ku}i, ali se rijetko uzimaju s polica i ~ita-ju« (Langer/Davies 2005: 9).

Jezi~ni purizam 67



Preskriptivizam nema uvid u svojstva jezika i upo-trebe pa zato osim {to »spre~ava fleksibilnost u pre-no{enju zna~enja, preskriptivna ideja ispravnosti moèbiti u suprotnosti s govornikovim smislom za priklad-nost jezika u razli~itim situacijama i kontekstima. Nemagovornika koji ne varira svoju upotrebu ovisno o situaci-ji: izvorni govornik koji bi ograni~io svoju upotrebu na je-dan (formalni) stil djelovao bi neprirodno i ~udno. Svinormalni govornici posjeduju ono {to se naziva komuni-kacijska kompetencija« (Milroy/Milroy 31999: 63). Pre-skriptivisti poku{avaju zabraniti varijacije pro{irene uupotrebi progla{avaju}i ih neispravnima, no analiza pre-skriptivnih zabrana pokazuje »da se za varijacije koje sestvarno koriste ne moè tvrditi da su negramati~ne ni ukojem smislu« (ibid.).

S obzirom da u lingvistici funkcionira »jezi~na upo-treba kao jezi~ni autoritet«, preskriptivisti~ki kroatistibi trebali spoznati da »je jezi~na upotreba pravilo nadsvim pravilima« (Jung 1974: 17). I pomiriti se sa ~injeni-com da jezik »nije isklju~ivo vlasni{tvo vlada, profesoraili preskriptivnih gramati~ara, i arogantno je vjerovatida jest« (Milroy/Milroy 31999: 45).




POLICENTRI^NISTANDARDNI JEZIK

[to je standardni jezik

Kao {to je iz prethodnih poglavlja vidljivo, kroatisti i dru-gi ju`noslavenski filolozi pozivaju se ~esto na pojamstandardnog jezika, tuma~e}i njegovo zna~enje na nei-spravan na~in. Budu}i da je to jedan od klju~nih pojmovau njihovoj argumentaciji a prikazuju ga tako {to skrivajunjegova glavna svojstva i pripisuju mu suprotna, potreb-no je pokazati kako se on u (socio)lingvistici definira.

Standardni jezik je nadregionalni jezik svih slojevadru{tva (Stedje 52001: 222). Nadregionalnost je njegovoosnovno svojstvo i istovremeno glavni motiv njegovognastanka (Dane{ 1988: 1507). Svojom nadregionalno{}ustandardni jezik se razlikuje od dijalekata, koji su regio-nalni jezici. A svojstvom da obuhva}a sve slojeve dru{tvastandardni jezik se razlikuje od sociolekata, koji su jezicipojedinih slojeva dru{tva. U definicijama standardnogjezika navodi se stoga da on natkriljuje dijalekte i socio-lekte (Lewandowski 51990: 1096).

To drugim rije~ima zna~i da standardni jezik ima{ire podru~je prostiranja od dijalekata, jer oni su ogra-ni~eni na regije, i od sociolekata jer oni su ograni~eni nagrupe. Navedena svojstva nalazimo kod svakog standar-dnog jezika, npr. o njema~kom standardnom jeziku na-vodi se da »za razliku od prostornih, grupnih ili funkcio-nalnih varijeteta njema~kog jezika (Becker/Hundt 1998)ima naj{ire podru~je prostiranja, funkcionalno se odnosina svakodnevnicu i neutralan je socijalno i grupno«(Hundt 2005: 18).



Za{to je potreban standardni jezik

Jasno je da izme|u jezi~no razli~itih regija ili jezi~no raz-li~itih slojeva dru{tva postoje pote{ko}e u komunikaciji:~akavac s nekog otoka }e se na ~akavskom te{ko spora-zumjeti sa stanovnikom nekog kajkavskog sela; {tokav-skom seoskom stanovni{tvu }e biti dijelom te{ko razum-ljiv pripadnik vi{eg sloja dru{tva koji bi se sluìo jednimoblikom rusko–{tokavske mje{avine.

Kad se takve pote{ko}e u komunikaciji izme|u jez-i~no razli~itih regija i slojeva dru{tva èle ukloniti, dolazido standardizacije jezika. Tada se odabire jedan jezik zanadregionalni, i regije koje ga dotad nisu govorile i sloje-vi dru{tva za koje dotad nije bio karakteristi~an pristajuna njegovo kori{tenje.

Tako su u 19. stolje}u jezi~no razli~ite kajkavska,~akavska i {tokavska regija odlu~ile uzeti {tokavski zanadregionalni jezik. I na teritoriju onda{nje Srbije odlu-~eno je da se ukloni jezi~na raslojenost koja se sastojala utome {to su niì slojevi dru{tva govorili {tokavski, a vi{islojevi dru{tva pisali slavjanoserbski. Prelaskom i vi{ihslojeva dru{tva na {tokavski potisnuta je sociolekatskapodvojenost. [tokavski jezik je tako postao standardnijezik jer svojom nadregionalno{}u natkriljuje dijalekte isvojim obuhva}anjem svih slojeva dru{tva natkriljuje so-ciolekte.

S obzirom da je {tokavski ionako bio najrasprostra-njeniji na teritoriju o kojem je rije~, razumljivo je {to jeupravo on uzet za nadregionalni jezik. Kajkavski se go-vorio samo u Zagrebu i njegovoj okolini, a ~akavskiuglavnom na obali Jadranskog mora. Kod odlu~ivanjakoji jezik }e postati nadregionalni, tj. standardni jezik,uzimale su se dakle u obzir izvanlingvisti~ke okolnosti:premda su lingvisti~ki gledano glasovi, rije~i i re~enicekajkavskoga i ~akavskoga ravnopravne {tokavskima, ni-je uzet ni kajkavski ni ~akavski zbog izvanlingvisti~kihrazloga, tj. zbog toga {to su se govorili na mnogo manjem




podru~ju od {tokavskoga. Budu}i da se pomo}u nadre-gionalnog jezika èljelo ekonomski, administrativno itd.povezati {to ve}i teritorij, odabran je teritorijalno naj-pro{ireniji {tokavski. U tom smislu su izvanlingvisti~ki~inioci prisutni kod standardnog jezika.

Prije standardizacije nije postojala »jezi~na zajedni-ca« s opsegom koji joj kroatisti pripisuju iz dana{nje per-spektive, nego je postojalo nekoliko jezi~nih zajednica:kajkavska, ~akavska i {tokavska. U 19. st. su ~akavskajezi~na zajednica i dio kajkavske jezi~ne zajednice koji senalazi na prostoru dana{nje Hrvatske prihvatili da kori-ste {tokavski. Potaknute prednostima nadregionalnekomunikacije ~akavska i kajkavska jezi~na zajednica supostupile kao i brojne druge jezi~ne zajednice u svijetu, ao poticaju kojim su se rukovodile Kloss (1976: 306) kaèda je »u mnogo slu~ajeva doveo do toga da su se ~itavejezi~ne zajednice dobrovoljno uklju~ile u narode drugihjezika, odrekav{i se toga da njihov vlastiti jezik bude uupravi, novinama, {kolama itd. priznat i njegovan«.

Uzimanjem {tokavskoga za nadregionalni jezik svihslojeva dru{tva premo{}ene su ne samo jezi~ne razlikeizme|u kajkavske, ~akavske i {tokavske regije nego ijezi~ne razlike izme|u vi{eg i nièg dru{tvenog sloja kojesu postojale u onda{njoj Srbiji. Tako da se o nadregional-noj jezi~noj zajednici moè govoriti tek od druge polovine19. stolje}a, a ni tada ona nije postala hrvatska jer jeobuhvatila sve one Slavene koji su se u 20. stolje}u ofor-mili u hrvatsku, srpsku, bo{nja~ku i crnogorsku naciju.

Tvrdnja da je stolje}ima prije 19. st. »jezik franjeva-ca« bio standardni jezik nije to~na jer, kao prvo, taj jeziknije obuhva}ao kajkavsko podru~je, a kao drugo, tim je-zikom su pisali franjevci, {to zna~i da se u ne{tokavskimregijama radilo o sociolektu jer se njime sluìo samo je-dan sloj dru{tva a ne ~itavo stanovni{tvo, npr. ~akavskostanovni{tvo se nije sluìlo njime bez obzira na to {to jeneki franjevac ~akavac znao {tokavski. Standardni jezikje postao mogu} tek s uvo|enjem obaveznog {kolovanja

Policentri~ni standardni jezik 71



za {iroke mase jer jedino obaveznim {kolovanjem se mo-glo obi~ne ljude kojima je materinski ~akavski ili kajkav-ski navesti da svi nau~e i nadregionalni jezik.

Uzimanjem {tokavskoga za standardni jezik ~akav-ski i kajkavski su dodatno izgubili na zna~aju. Ali nemo-gu}e je uzeti jedan jezik za nadregionalni, a da samimtim ~inom oni jezici koji su regionalni ne izgube nazna~aju. Uvijek je tako: npr. kad je za nadregionalni tj.standardni talijanski uzet toskanski, izgubili su rimski,milanski i drugi regionalni jezici na zna~aju; kad jepari{ki jezik postao nadregionalni francuski, marginali-zirani su valonski, normanski, burgundijski i drugi re-gionalni jezici. I kad je {tokavski uzet za nadregionalnijezik, to je automatski zna~ilo da kajkavski i ~akavskigube na zna~aju. Jednako kao i slavjanoserbski pa su sezato pristalice slavjanoserbskog u Srbiji na ~elu s pravo-slavnom crkvom borile protiv {tokavskoga i njegovog za-govornika Vuka Karadì}a. Dakle, uzimanje jednog jezi-ka za nadregionalni, tj. standardni, uvijek zna~i potiski-vanje regionalnih jezika. Usprkos tome, svuda imamonadregionalne jezike jer su prednosti nadregionalne ko-munikacije o~ito toliko velike da se isplati usvajanje jed-nog zajedni~kog jezika.

Jezik koji postaje nadregionalni dobiva status stan-dardnog jezika, a regionalni jezici na teritoriju koji op-sluùje taj standardni jezik dobivaju status dijalekata.Time {to su se u 19. stolje}u zagreba~ki filolozi samoini-cijativno odlu~ili za {tokavski, iako se {tokavski nije go-vorio u Zagrebu i njegovoj najbliòj okolini, u~inili suodlu~uju}i i daleko najve}i korak na planu koji dana{njikroatisti progla{avaju »jezi~nim unitarizmom«. Stoga,»zanimljivo je s tim u vezi napomenuti da su ujed-na~avanje inicirali i u po~etku na njemu puno vi{e odSrba insistirali Hrvati« (Pranjkovi} 1997: 51). Tekstovizagreba~kih filologa u 19. st. svjedo~e da je njihov odabir{tokav{tine iskaz uvjerenja da je {tokav{tina najprihvat-ljivija za standardni jezik »na cijelom ju`noslavenskom




teritoriju, od Slovenije do Bugarske, zacijelo i zbog toga{to se na njoj zasnivaju (ako zanemarimo ostatke ~akav-ske literature) sve knjièvne koine osim slovenske i kaj-kavske ’horvatske’« ([kiljan 2002: 268). Taj stav o po-godnosti {tokav{tine za standardni jezik ~itavog ju`no-slavenskog prostora vidljiv je i u gramatici VjekoslavaBabuki}a iz 1836., gdje Babuki} èle}i da njegova {tokav-ska gramatika bude prihva}ena na {to ve}em teritorijukaè u poglavlju o fonologiji i fonetici sljede}e: »Mi Iliri(Serblji, Horvati, Slavonci, Bosanci, Cernogorci, Herce-govci, Dalmatinci, Dubrov~ani, Bugari, Istrianci, [tajer-ci, Krajnci i Koru{ci) imademo 29. glasov, ...« (iz [kiljan2002: 268).

[irenje standardnog jezika u svim regijama i slojevi-ma dru{tva, njegova implementacija, omogu}eni su time{to je prije vi{e od sto godina uvedeno da je on obavezanu {kolama. Da bi se standardni jezik lak{e u~io, nastajalasu kodificiraju}a djela (gramatike, rje~nici, pravopisi)koja su opisivala njegove upotrebne norme. Kodifikacija,dakle, nije izmi{ljanje i nametanje normi, kako tvrdekroatisti, nego »u normalnom slu~aju je kodificiranjejezi~nih normi zapisivanje zbroja onoga {to je ve} pri-hva}eno« (Hundt 2005: 22).

Kori{tenje standardnog jezika u najraznovrsnijimpodru~jima dru{tvenog ìvota, npr. u znanosti, novin-stvu, administraciji, knjièvnosti, svakodnevnoj komu-nikaciji itd., pokazuje da je on naspram dijalekata i socio-lekata polivalentan i polifunkcionalan. Zna~enje tih ter-mina dodatno }emo objasniti analiziraju}i usput jednu~estu tvrdnju kroatista. Naime, ve}ina kroatista tvrdi darazgovorni jezik nije dio standardnog jezika. Pritom susvjesni da je razgovorni jezik »jezik kojim se sluìmo zaneposredno sporazumijevanje u svakida{njim ìvotnimprilikama: kod ku}e, na ulici, na tr`nici, u razgovoru s~lanovima obitelji, s ro|acima, prijateljima i znancima«(Samardìja 2006: 19–20). Ve} iz tog citata se vidi da pre-ko 90% na{eg sluènja jezikom otpada na razgovorni je-




zik. Tako|er se vidi da standardni jezik bez razgovorno-ga ne bi mogao sluìti za neposredno sporazumijevanje usvakida{njem ìvotu. Kakav bi to onda bio standardni je-zik ako ne moè opsluìvati najzna~ajnije podru~je ljud-ske komunikacije? Bio bi u tolikoj mjeri defektan da nebi ispunjavao polivalentnost i polifunkcionalnost, a onesu bitna svojstva standardnih jezika. Polivalentnost sesastoji u tome da standardni jezik opsluùje sve sferedru{tvenog ìvota, me|u kojima je sfera »neposrednogsporazumijevanja u svakida{njim ìvotnim prilikama«~ak najbitnija. Polifunkcionalnost se sastoji u tome da jestandardni jezik raslojen na funkcionalne stilove, a me-|u njima se uz znanstveni, novinski, administrativni iknjièvni, nalazi i razgovorni stil. Kao i svaki drugi fun-kcionalni stil standardnog jezika, tako i razgovorni imasvoje karakteristike, a jedna od njih je da se na leksi~komplanu ubacuju àrgonizmi, dijalektizmi, uve}anice, uma-njenice itd. No, kao i svaki drugi stil, tako se i razgovornisastoji najve}im dijelom od elemenata zajedni~kih svimstilovima, koji pokazuju da se radi o jednom te istom jezi-ku. U dijelovima kajkavske ili ~akavske regije se razgo-vori mo`da odvijaju na kajkavskom ili ~akavskom dija-lektu, ali time se ne pori~e da odvojeno od toga postoji irazgovorni stil standardnog jezika.

Kontinuum dijalekata

[to se ti~e dijalekata, za njih ju`noslavenski filolozi kori-ste pojam »srednjoju`noslavenski dijasistem«, kojim oz-na~avaju kontinuum dijalekata od hrvatsko–slovenskedo srpsko–bugarske granice. No, to nije u skladu s poda-cima iz lingvisti~ke enciklopedije. Ona pokazuje (Crystal21998: 25) da je kod dijalektalnih kontinuuma to~noutvr|en i njihov broj i njihove granice, te da ih stoga filo-lozi ne mogu proizvoljno ucrtavati kako poèle. U Evropiima pet dijalektalnih kontinuuma: zapadnoromanski,




skandinavski, sjevernoslavenski, zapadnogermanski, ju-`noslavenski. Ju`noslavenski dijalektalni kontinuum nezavr{ava na hrvatsko–slovenskoj i srpsko–bugarskojgranici, nego uslijed pretapanja dijalekata obuhva}a i~itavo slovensko, makedonsko i bugarsko podru~je. Dru-gim rije~ima, »jezi~no–strukturno nije mogu}e razgra-ni~iti to tzv. srednjoju`noslavensko podru~je niti na sje-verozapadu (kajkavsko–slovenski pored kajkavsko–hr-vatskog) niti na jugoistoku (s obzirom na torla~ko dijale-katsko podru~je)« (Gröschel 2009: 83). Kad netko is-klju~uje slovensko, makedonsko i bugarsko podru~je,kao npr. kroatisti, onda vi{e nije rije~ o dijasistemu ilikontinuumu dijalekata, nego jedino o nekim dijalekti-ma. Zato »Brozovi}ev koncept dijasistema, na koji se na-kon 1991. ~esto pozivaju hrvatski i bo{nja~ki jezikoslov-ci, s njegovim poku{ajem da jednako pokrije strukturne igenealo{ke aspekte mora se od samog po~etka ocijenitikao nekonzistentan«, pa ga stoga ne treba uop}e upo-trebljavati (ibid.: 82).

S obzirom da kompletno ju`noslavensko podru~jepredstavlja jedan kontinuum dijalekata (Hetzer 1993:33; Friedman 1999: 8; Alexander 2000: 4; Kristophson2000: 180), nije lingvisti~ki zasnovano npr. kajkavski di-jalekt promatrati unutar nekakvog dijasistema iz kojegse isklju~uje slovensko podru~je, kad je kajkavski sli~nijidijalektima u Sloveniji nego drugim dijalektima (Osol-nik 1993: 406; Brozovi} tako|er napominje da je kajkav-ski sli~an slovenskom jeziku 1988: 3, 91). U vezi s timmoèmo navesti rije~i slovenskog filologa VladimiraOsolnika (1993: 406), koji kritiziraju}i opis kajkavskogdijalekta u Gramatici hrvatskoga jezika Teàk/Babi}(71992) opravdano primje}uje:

»Tu bi kot ~lovek s sloven{~ino kot materin{~ino na podlagistarej{e in ìve govorne prakse ter normiranega slovenskegaknji`nega jezika lahko na{tel {tevilne primere, ki bi ovrgli alivsaj mo~no omajali hrva{kost tega nare~ja. Za ponazoritev sebom tu zadràl le pri na{tevanju zna~ilnosti kajkavske leksike.Avtorja na{tevata kajkavske (stare in sedanje slovenske) besede




gdo, kteri, ki, lon~ek, travica in trdita: ’Kajkavsko narje~je imadosta starijih rije~i koje se u drugim na{im narje~jima nisusa~uvale’. Verjetno gre za ugotovitev o obstoju jezikovih oblik’koje se u drugim hrvatskim narje~jima nisu sa~uvale’. Omemba,da so ìve in ’ohranjene’ v sloven{~ini, ne bi bila neumestna.«

Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci imaju zajedni~kistandardni jezik ({tokavski), a ne dijalekte jer kajkavski i~akavski nisu dijalekti Srba, Bo{njaka i Crnogoraca.Razlika izme|u standardnog jezika u Hrvatskoj, Srbiji,BiH i Crnoj Gori je daleko manja od razlike izme|u dija-lekata unutar Hrvatske. To ne iznena|uje ako se ima uvidu da kod dijalektalnih kontinuuma govornici s jednogkraja dijalektalnog kontinuuma po pravilu ne razumijugovornike s drugog kraja dijalektalnog kontinuuma. Agovornici standardnog jezika se razumiju i kad dolaze sasuprotnih rubova podru~ja na kojem se prostire taj stan-dardni jezik. Kao {to je ve} re~eno, do standardizacije je-zika je i do{lo zato da mogu}nost sporazumijevanja neostane ograni~ena na jednu regiju ili sloj dru{tva, negoda postane nadregionalna i obuhvati sve slojeve dru{tva.Budu}i da je osnovna razlika izme|u standardnog jezikai dijalekta u tome {to je standardni jezik naspram dija-lekta nadregionalan, logi~no je {to je i mogu}nost spora-zumijevanja na standardnom jeziku nadregionalna, a nadijalektu regionalna.

U Evropi je na podru~ju svakog dijalektalnog konti-nuuma nastalo nekoliko standardnih jezika. Da bi unu-tar jednog dijalektalnog kontinuuma nastali razli~itistandardni jezici, neophodno je da se uzmu razli~iti dija-lekti za standard (Cooper 1989: 139). A to kod standar-dnog jezika u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori nije bioslu~aj jer je uzeta {tokavica za standardni jezik. Tako jenastao jedan standardni jezik s nekoliko nacionalno raz-li~itih centara — policentri~ni standardni jezik. U svimprimjerima kad je na istom dijalektu zasnovan standar-dni jezik u razli~itim nacijama, i kad unutar njega posto-je prepoznatljive nacionalne specifi~nosti, radi se o »poli-centri~nom standardnom jeziku (Stewart 1968), tj. dvje-




ma varijantama istog standardnog jezika kakav je srp-skohrvatski, moldavski i rumunjski, portugalski u Bra-zilu i u Portugalu. Nasuprot tim primjerima, parovi po-put ~e{kog i slova~kog, bugarskog i makedonskog, dan-skog i {vedskog predstavljaju slu~ajeve knjièvnih stan-darda baziranih na razli~itim dijalektima« (Cooper1989: 139).

Definicija policentri~nog jezika

U lingvisti~kim leksikonima se policentri~ni ili pluricen-tri~ni standardni jezik definira kao »jezik s nekoliko na-cionalnih standardnih varijanata, koje se dodu{e u poje-dinim to~kama me|usobno razlikuju, ali ne toliko jakoda bi mogle konstituirati zasebne jezike, npr. engleski(britanski, ameri~ki, australijski itd. standardni engle-ski), njema~ki (njema~ki, austrijski, {vicarski standar-dni njema~ki), portugalski (portugalski, brazilski stan-dardni portugalski)« (Glück 22000: 535). Iz definicije sevidi da je svaki policentri~ni jezik standardan, da su nje-gove varijante standardne, da su vezane za nacije i daizme|u varijanata postoje razlike ali ne tolike da bi semoglo govoriti o razli~itim jezicima.

Navest }emo definiciju iz jo{ jednog leksikona: »Plu-ricentri~ni jezik. Jezik s vi{e nacionalnih ’centara’, kojiizgra|uju razli~ite standardne varijante: te (prvenstve-no) leksi~ke i fonetsko–fonolo{ke razlike su dodu{e jasnoizraène, ali ne opravdavaju da se govori o razli~itim jezi-cima. Primjeri su nacionalno razli~iti oblici engleskog ilinjema~kog (njema~ki naspram austrijski naspram {vi-carski standardni njema~ki jezik)« (Bußmann 32002:521–522). U ovoj definiciji je dodatno vidljivo da nacije~ine kodificiraju}e centre i da su razlike izme|u varija-nata najve}e na planu rje~ni~kog blaga i izgovora.

U predgovoru zbornika o policentri~nim jezicima(Clyne 1992: 1–2) navedeno je i da je za policentri~ni je-




zik karakteristi~no da se govori u nekoliko dràva. Potom svojstvu je standardni jezik Hrvata, Srba, Bo{njakai Crnogoraca naspram brojnih drugih policentri~nih jezi-ka bio donedavno jedini s varijantama unutar iste dràve(Ammon 1995: 46). înom nastanka razli~itih dràvapostao je i po tom svojstvu tipi~an policentri~ni jezik.

Kao {to je ve} spomenuto, policentri~nost nekogstandardnog jezika nije ne{to neobi~no, naprotiv: »î-njenica da i jako normirani jezici imaju razli~ite standar-dizacije vi{e je normalno stanje nego iznimka. Skoro svive}i evropski i mnogi neevropski jezici razvili su policen-tri~ne standarde« (Blum 2002: 124). Zato se u lingvisticistandardni jezici i klasificiraju s obzirom na to imaju lijedan jedinstveni tj. ujedna~eni standard bez varijanatapa se radi o monocentri~nom standardnom jeziku kakavje slovenski ili ma|arski, ili imaju standardizirane vari-jante vezane za nacije pa se radi o policentri~nom stan-dardnom jeziku kakav je engleski, njema~ki, srpsko-hrvatski (Dane{ 1988: 1507). U zborniku o policen-tri~nim jezicima vidi se da me|u njima ima i velikih isrednjih i manjih jezika (Clyne 1992): npr. armenski jeme|u manjima jer ima 6 mil. govornika, malajski jeme|u srednjima jer ima 19 mil. govornika, a i svi svjetskijezici su policentri~ni. Usput re~eno, u navedenom zbor-niku je i srpskohrvatski opisan kao policentri~ni jezik, aopisao ga je kao takvog Dalibor Brozovi}.

Razlike izme|u varijanata policentri~nog jezika

Policentri~nost je relativno ~esta pojava jer »jezici koji-ma govori nekoliko nacija daju u toku vremena nacional-ne jezi~ne varijante, prvenstveno na fonetskoj i leksi~kojrazini, dijelom i na gramati~koj, ali one ne ugroàvajume|usobnu razumljivost« (Mattusch 1999: 74). I o srp-skohrvatskom je ve} odranije uo~eno da se »unutar sebene razlikuje vi{e nego ameri~ki engleski od britanskog




engleskog« (Lemberg 1964 I: 155). Do danas razlikeizme|u hrvatske, srpske, bo{nja~ke i crnogorske vari-jante nisu ve}e od razlika izme|u varijanti drugih poli-centri~nih jezika (Blum 2002: 134). Thomas (2003: 314)navodi da su ~ak manje od razlika izme|u varijanti stan-dardnog engleskog u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Ame-ri~kim Dràvama, Australiji i Kanadi, izme|u varijanatastandardnog {panjolskog u [panjolskoj i Latinskoj Ame-rici, portugalskog u Portugalu i Brazilu, francuskog uFrancuskoj, Belgiji, Kanadi i Africi, njema~kog u Nje-ma~koj i u Austriji. I drugi lingvisti zaklju~uju isto, npr.McLennan (1996: 107) isti~e da su manje od razlikaizme|u kanadske i drugih varijanata engleskog jezika,Pohl (1996: 219) da su manje od razlika izme|u nje-ma~ke i austrijske varijante njema~kog jezika, Gröschel(2003: 180–181) da »su na svim sistemskim razinamamanje od razlika izme|u ’holandske’ (sjevernonizozem-ske) i ’flamanske’ (ju`nonizozemske) varijante nizozem-skog jezika. �� ~ak su i strukturne razlike izme|u jezikabijelaca i jezika crnaca u velikim gradovima na sjeveruAmerike — a oba jezi~na oblika su samo podvarijante va-rijante ameri~kog engleskog — ve}e od onih izme|uhrvatskog, bosanskog/bo{nja~kog i srpskog«. Uslijed takvesvoje neznatnosti, razlike izme|u standardnih varijantisrpskohrvatskog jezika ne samo da »ne oteàvaju komu-nikaciju« (Coulmas 1996: 96), nego me|usobna razum-ljivost izme|u tih varijanti ~ak »nadma{uje onu izme|ustandardnih varijanata engleskog, francuskog, njema-~kog ili {panjolskog« (Thomas 2003: 325).

Govornici standardnog jezika iz Hrvatske, Srbije,BiH i Crne Gore se me|usobno daleko bolje razumijunego unutar same Hrvatske govornici razli~itih dijaleka-ta: kajkavskog i ~akavskog (ibid.: 314). Kajkavci i ~akav-ci se me|usobno »vrlo te{ko mogu razumjeti, a katkadaim je me|usobna komunikacija sasvim onemogu}ena:govornik kajkavskog iz nekog sela u Hrvatskom zagorjuprepoznat }e tek pokoju rije~ govora ~ovjeka s Visa ili iz




manjeg istarskog naselja« ([kiljan 2002: 12). To je uskladu sa zapaànjem da su razlike u rje~ni~kom blaguna dijalektalnoj razini unutar Hrvatske ili unutar Srbije»znatno ve}e nego izme|u zapadne i isto~ne varijantesrpskohrvatskog standardnog jezika« (Gröschel 2009:50). âk i Stjepan Babi} (2004: 23) smatra »~injenicomda su ~akavsko i kajkavsko narje~je pa ~ak i govori u jed-nom narje~ju opisno mjereno razli~itiji od hrvatskoga isrpskoga standardnoga jezika«. Zato kad osoba iz Hrvat-ske i osoba iz Srbije komuniciraju na standardnom jezi-ku, »me|usobna razumljivost ~ini suvi{nim i prevo|e-nje. Dok postoji prevo|enje s ~akavskog hrvatskog na{tokavski hrvatski« (Thomas 2003: 315).

Sve to zna~i da iako izme|u standardnog jezika uHrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori postoje razlike, njihovudio je malen naspram svega onoga {to je jednako u stan-dardnom jeziku tih zemalja. Osim toga, radi se o sistem-ski nebitnim razlikama jer one ne ometaju sporazumije-vanje. Zbog svega toga ne moè se govoriti o nekolikostandardnih jezika, nego o standardnim varijantamajednog te istog policentri~nog standardnog jezika (Mørk2008: 295). Takva na{a situacija potvr|uje Ammonovo(1995: 31) zapaànje da »jezi~no ili kulturno zajedni{tvonekog stanovni{tva moè biti ve}e s onim grupama s ko-jima nije nacionalno spojen, nego jezi~na ili kulturna po-dudarnost s onim grupama s kojima ~ini jednu naciju«.

Standardni jezik Hrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogora-ca se zato navodi s drugim jezicima takvog tipa kao »poli-centri~an standardni jezik (hindski–urdski, srpskohr-vatski)« (Blum 2002: 8). Npr. nacionalne varijante hin-dustanskog jezika, hindska i urdska, pokazuju niz para-lela s varijantama srpskohrvatskog jezika jer i tamo seradi o susjednim dràvama, Indiji i Pakistanu, o raz-li~itim religijama, hinduizmu i islamu, o razli~itim pi-smima, devanagari i arapskom, no i »te dvije varijantese, me|utim, razlikuju vi{e nego srpski, bo{nja~ki i hr-vatski me|usobno« (Thomas 2003: 318). Navedeni citat




se jo{ bolje moè razumjeti ako se zna koliko su minornerazlike izme|u hindske i urdske varijante: »Budu}i da suurdski i hindski standardnojezi~ne varijante jedne te istedijalektalne osnove, formalne razlike su sitne« (Glück22000: 275).

U detaljnoj usporedbi koju pruà Blum (2002: 125)nalazi se i napomena o kori{tenju dvaju razli~itih pisamakod hindustanskog i kod srpskohrvatskog: »opti~ki va-`na upotreba razli~itih pisama nema utjecaja na jezi~nisistem. Gramatika i izgovor standardnih oblika su u obaslu~aja skoro identi~ni«. Naravno da razlika u pismu nezna~i da se radi o razli~itim jezicima jer npr. ruski tekstostaje tekst na ruskom jeziku i ako se s }irilice prebaci nalatinicu. Prebacivanje s jednog pisma na drugo nije pre-vo|enje, nego samo transliteriranje.

Usprkos poku{ajima razjedna~avanja varijanti unu-tar hindustanskog i unutar srpskohrvatskog jezika, »ve-}a odstupanja postoje u najboljem slu~aju na planu leksi-ka. Razlika izme|u hindskog i urdskog je tu najve}a ��Istina, razlike izme|u srpskog i hrvatskog su i na tim po-dru~jima leksika manje nego kod hindskog–urdskog. Ja-sno religijski motiviran izbor opcija u leksiku hindskog iurdskog nema kod srpskog i hrvatskog pravog ekviva-lenta« (ibid.: 125–126). Naime, »o hrvatskoj varijanti seni u kojem slu~aju ne moè re}i da je ’katoli~kija’ ili ’la-tinskija’ od srpske« (ibid.: 126). Osim toga, »ba{ interna-cionalizmi (naj~e{}e latinskog porijekla) smatraju se uhrvatskom ’srbizmima’« (ibid.). Citirana Blumova za-paànja ujedno pokazuju koliko je neutemeljena tvrdnjaPeti–Stanti} (2008: 83) da Hrvati i Srbi zbog razli~ite re-ligijske pripadnosti govore razli~itim standardnim jezici-ma.

Za razliku od usporedbi s hindustanskim, »uspored-be s ~e{kim naspram slova~kog odnosno s njema~kim na-spram nizozemskog, kakve se pojavljuju na internetskojstranici Matice hrvatske, bez ikakve sumnje su pretjera-ne. Hrvatski, bosanski i srpski bi svakako bilo bolje




usporediti s tri jezi~ne varijante njema~kog — u Nje-ma~koj, Austriji i [vicarskoj« (Völkl 1999: 329). (Spome-nuti tekst Matice hrvatske objavljen je i u Jeziku 43/5,1996, str. 164–166 pod naslovom »Promemorija o hrvat-skom jeziku«.) Kod varijanata njema~kog jezika »primje-ri pokazuju da se nacionalne specifi~nosti mogu posebnolako na}i u rje~ni~kom blagu; me|utim, ima ih i na dru-gim jezi~nim razinama i u gramatici. �� Budu}i da stogaNjema~ka, Austrija i [vicarska imaju svoje vlastite na-cionalne varijante ��, radi se o nacionalnim centrimanjema~kog jezika« (Ammon 1996: 158–159).

Uspore|uju}i hrvatsku i srpsku varijantu Pohl(1998: 11) kaè: »takve razlike pojavljuju se na svakomve}em jezi~nom podru~ju, npr. izme|u britanskog engle-skog railway, lorry i ameri~kog railroad, truck, sjever-nonjema~kog Treppe, Quark, Junge i ju`nonjema~kogodnosno austrijskog Stiege, Topfen, Knabe/Bub, doseù iu podru~je morfologije (npr. mnoìna poput Jungs, Mä-dels, odstupanja u gramati~kom rodu, npr. der/das Pol-ster, der Spitz/die Spitze itd.), doseù i u podru~je tvorberije~i (npr. Zugführer vs. Zugsführer, Schweine–/Rin-derbraten vs. Schweins–/Rindsbraten), i u rubne dijelovegramatike (npr. ich habe/bin gesessen/gestanden itd., dieWagen/– Wägen, gehaut/gehauen itd.), a razlike u izgo-voru da i ne spominjem«.

Razlike u izgovoru — u na{em slu~aju je to ekavi-ca/ijekavica, pomo}u koje laici utvr|uju je li ne{to srpskaili hrvatska varijanta — uop}e se kod varijanata nje-ma~kog i engleskog jezika ne prenose u pisani tekst. Nai-me, pravopisi njema~kog i engleskog ne ravnaju se pre-ma izgovoru, dok se pravopis u Hrvatskoj, BiH, Srbiji iCrnoj Gori ravna prema izgovoru, {to je jo{ jedno zajed-ni~ko svojstvo kodificiranja standardnog jezika nabroja-nih zemalja. Kad bi se pravopis njema~kog jezika ravnaoprema izgovoru, razlike izme|u pisanih tekstova austrij-ske varijante naspram njema~ke bile bi brojnije od razli-ka izme|u pisanih tekstova srpskohrvatskih varijanata.




Iako se pravopis engleskog ili njema~kog ne ravnaprema izgovoru, to ne zna~i da uop}e nema pravopisnihrazlika izme|u varijanti tih jezika i da nije mogu}e naosnovi pravopisa utvrditi iz koje varijante potje~e nekipisani tekst: npr. za ameri~ku varijantu je karakteri-sti~no pisanje color, center, gray, theater, standardize,traveling, {to nije pravilno u Velikoj Britaniji (Mattusch1999: 75); za austrijsku varijantu naspram njema~ke ka-rakteristi~no je npr. Alchemie, Kücken, Schleuße (Grze-ga 1997: 151); u {vicarskoj varijanti npr. uop}e se ne ko-risti njema~ko slovo ß itd. Koli~ina pravopisnih razlikaizme|u varijanata njema~kog znatno je oscilirala zad-njih stotinjak godina: Austrija je na kraju 19. st. imalarazli~it pravopis naspram Njema~ke pa ga je po~etkom20. st. ujedna~avala s njema~kim, izme|u dva svjetskarata su se pravopisne razlike ponovo pove}ale itd.(Ammon 1995: 122).

U obim razlika izme|u austrijske i njema~ke varijan-te hrvatski ~itatelj se moè uvjeriti ako pro~ita npr. teksto razlikama u izgovoru (Lipold 1988: 31–54), o morfo-lo{kim i tvorbenim razlikama (Tatzreiter 1988: 71–98),o razlikama na razini rije~i, skupina rije~i, frazeologiza-ma i dr. (Ebner 1988: 99–187). Zato se i po govoru i popravopisu prepoznaje da li se radi o austrijskoj ili o nje-ma~koj varijanti, kao {to se prepoznaje je li rije~ o ame-ri~koj ili o britanskoj, o hrvatskoj ili o srpskoj varijanti.

No, usprkos razlikama karakteristi~no je za varijan-te da su »te posebnosti prvenstveno ograni~ene na rje-~ni~ko blago i njegovo zna~enje te da su naspram zajed-ni~ke jezi~ne osnove s rije~ima, glasovima, oblicima, zna-~enjima i izgradnjom re~enice ipak broj~ano toliko maleda se i nadalje radi samo o jednom jeziku, koji ima svojevarijante vezane za dràve« (Wiesinger 1988: 10). To seo~ituje u uzajamnoj razumljivosti pa zato npr. austrijskinije zaseban jezik (ibid.: 27–28).

Svoj pregled dijela razlika izme|u standardne au-strijske i njema~ke varijante Wiesinger (1988: 27) za-




klju~uje sljede}im rije~ima: »Sve te i jo{ razne druge po-jave na podru~ju izgovora, oblika, tvorbe rije~i, tvorbere~enice i na podru~ju rje~ni~kog blaga oblikuju austrij-ski njema~ki. One mu unutar razli~itih oblika njema-~kog jezika dodu{e daju posebna obilje`ja, ali ne stvarajunovi, vlastiti jezi~ni sistem. Zato u procesu jezi~nog spo-razumijevanja s pripadnicima njema~ke jezi~ne zajedni-ce iz najrazli~itijih dijelova njema~kog govornog podru-~ja ne nastupaju nikakve pote{ko}e u vezi s izgovornim,formalnim i sintakti~kim posebnostima austrijskog nje-ma~kog dok god se komunikacija odvija na standardnomili razgovornom jeziku, a ne na dijalektu, jer se radi samoo minimalnim odstupanjima«.

Uslijed toga se smatra da »jezi~nopoliti~ki usmjerenainicijativa u korist nekakve konkurencije standardnomnjema~kom posve bi propala u centru Austrije« (Goebl2002: 54). Jer kad bi austrijski bio zaseban jezik, onda bitrebalo imati i »dvojezi~ni rje~nik Austrijski — njema-~ki, {to ne samo ozbiljni lingvisti nego prakti~no i svi lai-ci koji o tome razmisle smatraju otu|enim od stvarnosti«(Scheuringer 1996: 152).

Zapaèno je da i kod standardnog jezika Hrvata iSrba nije mogu} dvojezi~ni rje~nik: »Iz takve me|usobnerazumljivosti proizlazi prakti~na nemogu}nost pravlje-nja dvojezi~nih rje~nika pa ih zamjenjuju kao nadomje-stak ’razlikovni rje~nici’ s mno{tvom gre{aka« (Thomas2003: 314). Obilje gre{aka u razlikovnim rje~nicima na-staje zato {to se silom èle neke rije~i proglasiti nacional-nim posebnostima. Ammon (1995: 203) podsje}a op}eni-to na opasnost kod jezi~nih varijanti »da se izmi{ljaju na-cionalne posebnosti koje u stvarnosti to nisu«.

Imenuju}i Srbe i Hrvate Joseph (1987: 72) tako|erzapaà da »kad se relativno homogene jezi~ne zajednicepoliti~ki rascijepe ��, oni koji su odgovorni za standardi-zaciju ~esto ideologiziraju bilo kakvu minimalnu razlikuda ih razdvaja kako bi stvorili iluziju ve}e jezi~ne udalje-nosti«. S takvim ciljem »hrvatski autori katkad izda{no




ozna~avaju kao navodne ’srbizme’ arhai~ne ili regional-ne lekseme, dok kao ’hrvatske’ predstavljaju one ekviva-lente koji se koriste i u Srbiji. �� âk ni umjereniji lin-gvisti nisu otporni protiv isku{enja da po svaku cijenuvide razlike tamo gdje ih nema: tako Ivo Pranjkovi} kri-vo navodi ’hrvatski’ za rije~ maramica i uzima kao ekvi-valent ’srpski’ maram~e, premda se maramica koristi i uSrbiji, ili, opet, razlikuje mjesto naglaska u hrvatskom isrpskom za èlimo i ~ovjeka: naglasak je na 1. slogu (a nena 2.) i u suvremenom srpskom standardu i u hrvatskom��. Bila bi potrebna ~itava knjiga za navo|enje gre{akau tim listama ’razlika’« (Thomas 2003: 314–315).

U vezi s razlikama u rje~ni~kom blagu Ammon(1996: 170, 173–174) isti~e kako rije~i koje se prepoznajuda su iz druge varijante, ali se razumiju, nisu bitne zarazlikovnost varijante. Takva rije~ je npr. Sahne iz nje-ma~ke varijante, koja je u Austriji i [vicarskoj markira-na i prepoznatljiva kao njema~ka varijanta a ne austrij-ska ili {vicarska, no razumiju je i Austrijanci i [vicarci.Ammon zaklju~uje da prvenstveno one rije~i koje su ujednoj varijanti sasvim uobi~ajene, a u drugoj potpunonepoznate treba uzimati u obzir kad se opisuje nacional-na varijanta jer takve rije~i najvi{e doprinose njenoj raz-likovnosti. Primijenjeno na srpskohrvatsku jezi~nu si-tuaciju, to zna~i da je razlikovnost njenih varijanata vrlomala jer malo je rije~i koje su u jednoj varijanti sasvimuobi~ajene, a u drugoj potpuno nepoznate.

Kroatisti i drugi ju`noslavenski filolozi smatraju daako postoje neke jezi~ne razlike, automatski se radi o ne-koliko razli~itih standardnih jezika (v. npr. Tafra/Ko-{utar 2008: 201). Me|utim, nije dovoljno konstatirati darazlike postoje, nego je potrebno pogledati i kolika jekoli~ina tih razlika, koliki je njihov udio naspram svegaonoga {to je jednako u jeziku. Treba pogledati i jesu li terazlike sistemski va`ne, jesu li takve da ometaju me-|usobnu razumljivost, spre~avaju li sporazumijevanje.Izme|u standardnog jezika u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i




Crnoj Gori postoje razlike, ali njihov udio je malen na-spram svega onoga {to je jednako u standardnom jezikutih zemalja. Zato i u onim situacijama kada se isti tekstprebacuje iz jedne varijante u drugu nije rije~ o pre-vo|enju nego o adaptiranju (Mørk 2008: 297–299). Na-dalje, radi se o sistemski neva`nim razlikama, koje neometaju bitno me|usobnu razumljivost, ne spre~avajusporazumijevanje. Zbog svega toga ne moè se govoriti orazli~itim standardnim jezicima, nego o standardnim va-rijantama jednog te istog standardnog jezika. Podjedna-ka situacija je i unutar drugih jezika s varijantama:izme|u varijanata ima razlika, ali one ne spre~avaju spo-razumijevanje pa nije potrebno prevo|enje, npr. »u EUne postoje zasebne redakcije tekstova i prevo|enja zabritanski engleski i irski engleski ili za sjevernonizozem-ski i ju`nonizozemski �� iako i u tim slu~ajevima postojeleksi~ke razlike« (Gröschel 2009: 358).

Postojanje razlika, dakle, ne isklju~uje da se radi ozajedni~kom jeziku: »razlike postoje i na razini zajed-ni~kog jezika (koji je ’nadregionalan’ ili ’naddijalekta-lan’)«, »to je npr. slu~aj kod engleskog, {panjolskog i por-tugalskog u Evropi i Americi« (Coseriu 1992: 281). Istiautor govori o unutarjezi~noj varijantnosti i na primjerurazli~ite austrijske i {vicarske norme njema~kog jezika, inastavlja: »Jo{ znatno ve}a je unutarnja razli~itost iz-me|u egzemplarnog �=standardnog� engleskog u Engle-skoj, Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama i drugim dr-àvama engleskog jezika ili izme|u egzemplarnog {pa-njolskog u [panjolskoj i Latinskoj Americi. Za niz ~inje-nica postoji u tim jezicima odre|en regionalni oblik eg-zemplarnog jezika« (Coseriu 1988: 144). Komentiraju}i{panjolski jezik Coseriu (1988: 145) isti~e: »U ovomslu~aju razlike izme|u varijeteta egzemplarnog jezikanisu male. One se odnose ne samo na rje~ni~ko blago,nego i na fonolo{ki sistem, i dijelom na gramatiku.Usprkos tim razlikama sporazumijevanje je, naravno,bez problema mogu}e«. Coseriu time jasno kaè da mu je




za pripadnost razli~itih varijeteta istom jeziku sporazu-mijevanje bitan kriterij, a ono je i u na{em slu~aju bezproblema mogu}e.

Lingvisti znaju da npr. kod varijanata engleskog jezi-ka »postoje bitne regionalne razlike izme|u Velike Bri-tanije, Sjedinjenih Ameri~kih Dràva, Kanade, Australi-je, Ju`ne Afrike, �� i drugih dijelova engleskog govor-nog podru~ja« (Crystal 2003: 431). A ipak se, kao {to je ucitatu re~eno, radi o jednom, engleskom jeziku. Odavnoje poznato da postojanje razlika ne zna~i da je rije~ o ne-koliko jezika, nego je presudan omjer razlika naspramistoga u jeziku i jesu li razlike sistemski relevantne daugroàvaju sporazumijevanje: npr. ve} 1952. HeinzKloss (str. 19) govori o razlikama izme|u varijanti engle-skog, {panjolskog i njema~kog jezika, konstatira i da surazlike izme|u varijanata engleskog jezika ve}e od razli-ka izme|u varijanti njema~kog jezika, pa da ipak nitkone pomi{lja ni varijante engleskog ni varijante njema-~kog i {panjolskog nazvati posebnim jezicima. Uvijek iz-nova se moè pro~itati kod raznih autora da »nitko ne}eozbiljno tvrditi« da su varijante engleskog ili njema~kogzasebni jezici, v. npr. Wiesinger (1988: 11).

Izme|u varijanata engleskog jezika su npr. razlike uizgovoru mnogo ve}e nego razlika u izgovoru ije/e iz-me|u varijanata srpskohrvatskog jezika, tolike su da do-vode do nesporazuma: »âk i izme|u australijskog i no-vozelandskog engleskog dolazi do nesporazuma zbog vo-kalskih razlika (novozelandsko desk se krivo shva}a kaoaustralijsko disk)« (Clyne 2001: 289). U Australiji se na-spram Velike Britanije u govoru vi{e reducira, pa pitanjeDid you go to the party? zvu~i u Australiji Jergoda theparty?, pitanje What is your problem? zvu~i Woss jer pro-blem? (Mattusch 1999: 75). Vokabular varijanata engle-skog jezika tako|er se razlikuje, npr. u Americi elevatorumjesto britanskog lift; restroom umjesto toilet; fall um-jesto autumn; cookie umjesto biscuit; gas umjesto petrol;candies umjesto sweets; can umjesto tin; to call (up) um-




jesto to ring (up). U Americi su nastala i skra}ivanja po-put gonna umjesto going to, wanna umjesto want to(ibid.). I pravopis se razlikuje, npr. Amerika/Britanija:–se/–ce (defense/defence), –er/–re (center/centre), –or/–our(honor/honour) (Clyne 2001: 289). U morfologiji se zaizraàvanje pro{losti daje u Americi prednost oblicimaburned, dreamed, a u Britaniji oblicima burnt, dreamt. UAmerici se ~esto ne koristi prilog it’s really good, negoit’s real good. U sintaksi se tako|er razlikuju, npr. uAmerici se koristi do zajedno s have u pitanjima, stavljase would uz glagol koji dolazi zajedno s wish, pa re~eniceu Americi glase Do you have a pencil?, I wish I wouldhave done it, a u Britaniji Have you got a pencil?, I wish Ihad done it (Mattusch 1999: 75).

Razlike poput gore nabrojanih postoje u svim poli-centri~nim jezicima, npr. autobus se u [panjolskoj kaèautobus, a u meksi~koj varijanti {panjolskog kaè se ca-mion; klip kukuruza je u [panjolskoj mazorca de maiz au Meksiku elote; puran je u [panjolskoj pavo a u Meksi-ku guajolote (ibid.).

Budu}i da razlike kakve postoje me|u varijantamasrpskohrvatskog jezika postoje u svim policentri~nim je-zicima, lingvist »uspore|uje razlike izme|u britanskog iameri~kog engleskog s onima izme|u srpske i hrvatskevarijante kako bi opisao odnos izme|u ovih zadnjih« (So-fos 1996: 277). Na pitanje da li su varijacije unutarsrpskohrvatskog dovoljne da se govori o ~etiri standar-dna jezika Kristophson (2000: 179) odgovara: »ne, jerprvenstveno variraju rije~i uzvi{enog kulturnog rje-~ni~kog blaga i administrativnog jezika«. Gröschel(2009: 49) tako|er konstatira da »principijelno ne smijebiti precijenjena realna dimenzija razlika u leksikonu«izme|u standardnog jezika u Hrvatskoj i u Srbiji. Neovi-sno o nastanku novih ju`noslavenskih dràva »Srbi iHrvati govore isti jezik«, i to su »zaista znanstvenoutvrdive ~injenice« (Hübner 1994: 30; sli~no v. i Sundha-ussen 1993: 53; Konrad 1994: 31). I u Bosni i Hercegovi-




ni »Srbi, Hrvati i Muslimani svi govore srpskohrvatski«(Coulmas 1993/1994: 38).

S obzirom da sada{nji odnos identi~nosti i razlika ujeziku ne navodi objektivnog promatra~a na zaklju~akda se radi o ~etiri jezika, razumljivo je za{to kroatisti iz-bjegavaju tematizirati ~injenicu da je ogroman dio stan-dardnog jezika identi~an kod sve ~etiri nacije, dok isto-vremeno itekako tematiziraju me|unacionalne jezi~nerazlike i pridaju im nadproporcionalnu va`nost ({to kri-ti~ki zapaàju npr. Schubert 1997: 85, 88, 90–91; DM-browska 1998: 21–23, 28; Ressel 2000: 233). Kroatistinpr. isti~u da se jezik u Hrvatskoj razlikuje od jezika uSrbiji po koli~ini posu|enica i po jezicima iz kojih jeposu|ivano. Me|utim, to nije razlog da se govori o zaseb-nim jezicima: »Naposljetku, nitko ne bi njema~ki u ju-`nom Tirolu nazvao zasebnom varijantom ili, pogotovo,’jezikom’ samo zato {to ima vi{e posu|enica iz talijan-skog nego drugi dijelovi austrijskog njema~kog« (Grö-schel 2009: 281). Kroatisti, nadalje, tvrde da je bez obzi-ra na stupanj istosti ili razlika rije~ o nekoliko jezika.Me|utim, lingvisti ne mogu odbaciti stupanj istosti ilirazlika jer to je jedan od najva`nijih lingvisti~kih kriteri-ja. Kad kroatisti govore da on njima nije bitan, timesamo pokazuju da temi ne pristupaju kao lingvisti. Asvjesni su va`nosti tog kriterija za lingvistiku pa zatopomo}u purizma i preskriptivizma èle praviti dodatnerazlike naspram jezika u Srbiji.

Inozemni autori zapaàju da je danas »status srp-skohrvatskog jezika klasi~na politi~ka i lingvisti~ka dile-ma, s lingvistima koji redovito tvrde da je to jedan jezik, is vladama i govornicima koji redovito tvrde da su to dvarazli~ita jezika« (Spolsky 2004: 155). Iz tog citata jetako|er vidljivo da se hrvatski jezikoslovci, iako su nomi-nalno lingvisti, ne nalaze na strani lingvistike, nego nastrani politike. Zaboravljaju da »jezik je sredstvo za spo-razumijevanje; ne bi nikada trebao postati politi~ka te-




ma kori{tena za nacionalisti~ke ambicije« (Contact Bul-letin 2002: 3).

Jo{ o izgovornoj razlici ije/e

Neki laici razliku u izgovoru jata (cve}e/cvije}e) smatrajudokazom da se radi o razli~itim jezicima. Me|utim, tarazlika kao prvo nema utjecaja na razumljivost, a kaodrugo, unutar nekih drugih jezika tako|er postoji razli-ka u izgovoru jata, pa ipak je svaki od njih i dalje jedan teisti jezik: npr. Bugarsku presijeca jedna jatova granica,ali bugarski se zbog toga ne dijeli na dva jezika (Alexan-der 2000: 13).

Toga su svjesni i pojedini kroatisti, npr. Brozovi}(1978: 49) isti~e da ekavica i ijekavica nije razlog da segovori o razli~itim standardnim jezicima, a napominje ida ekavsko/ijekavsko dvojstvo postoji ~ak i unutar srp-ske varijante: »u srpskoj varijanti standardne novo{to-kav{tine ekavsko–ijekavsko dvojstvo postoji i danas, paipak nikomu zdrave pameti nije jo{ do{la u glavu misaoda zbog toga nije~e Srbima opstojnost jezi~noga standar-da. Takve zone s kojom fonetskom pojedinosti nalazimo~esto u okviru pojedinih standardnih jezika ili njihovihvarijanata«.

[to se ti~e procesa odabiranja jatovog oblika u 19. st.kada se odlu~ivalo koji oblik jata }e postati standardni,Ante Star~evi} se borio za to da se u Hrvatskoj uzme eka-vica, dok se njegov suvremenik i autor Srpskog rje~nika(1818) Vuk Stefanovi} Karadì} zalagao za ijekavicu ({tose vidi i iz naslova njegovog Srpskog rje~nika). U skladusa svojim idejama, Ante Star~evi} pi{e 1851. u zagre-ba~kim Narodnim novinama br. 239 i 242 sljede}e:

»Na{ jezik, bez da se razumljivost uvredi, moè se mnogo po-lep{ati, t.j. uhu slu{atelja ugodnim u~initi. Ja sam i za ovo po-lep{anje. Ovde op{irno pisati, u ~emu stoji lepota jezika, nedo-pu{}a mi vreme ni prostor. S toga velim: 1. na {aranje — makarkakvo: a) re~i {areno pisane (e, ie, je, ije) nerazume ni svi {tokav-




ci, a kamoli kajkavci i ~akavci; b) {aranje cepa na{e proste re~i navi{e komadah, {to niti je razumljivo, ni lepo, dakle ni slobodno —t.j. polag moga na~ela. U na{em jeziku nije ni jedna re~, koja biimala vi{e od pet slovkah, a uz {aranje jednoslovi~na ih re~ tolikoima, n.p. iz lep ali bel postaje lijepijema, bijelijema itd. — samoako se dosledno pi{e. To je srednja perioda!! — Meni ovde druganeostaje, nego uzeti ali ~isti i ali e. Ja sam rodjen {tokavski ika-vac, dakle niko nemoè mi re}i: Cicero pro domo sua ali s g. B. dasu mi re~i jednostrane, pa i tako opet strictissime od moje strane— velim: ovo je (i) najpoti{tenii, najgadnii glas, koi samo nekoli-ko nas {tokavacah razumi. Ja sam dakle za ~isti e. I zbilja, on jenajlep{i glas, koi svi razumimo.« (Ovaj citat navodi i Jonke 1964:205).

Star~evi}eva nastojanja da se u Hrvatskoj uzme eka-vica nisu pobijedila jer su prevladali hrvatski vukovci,koji su se zalagali za Karadì}ev ijekavski izbor jata. Re-zultat je, dakle, bio: Karadì}ev ijekavski izbor jata nijeprihva}en u Beogradu zato {to tamo nisu htjeli mijenjatisvoj ekavski izgovor, dok su u Zagrebu, gdje su izvorniZagrep~ani tako|er ekavci jer su kajkavci, ipak pre{li naijekavicu. A da je bilo po Anti Star~evi}u i Vuku Ka-radì}u, Hrvati bi danas govorili ekavicom, a Srbi ijeka-vicom. Zato Friedman (1999: 14) kaè da je »ironijasada{nje situacije« to {to je ijekavicu u 19. st. izabrao izastupao Vuk Karadì} i {to se ona tada vi{e identificira-la sa srpskim nego s hrvatskim intelektualnim kretanji-ma, a danas je obrnuto.

Kodifikacija

Ve} smo rekli da kodifikacija zna~i biljeènje upotrebnenorme u kodificiraju}im knjigama, a to su u prvom redugramatike i rje~nici, a zatim pravopisi. Pravopisi su udrugom planu jer dok rje~nici i gramatike opisuju jezik,pravopis ne opisuje jezik, nego na~in biljeènja jezika upisanom mediju. Ve}ina postoje}ih jezika na svijetu ne-ma pravopis, dok svaki jezik ima vlastiti rje~nik i grama-tiku, bez obzira da li su taj rje~nik i gramatika zabi-ljeèni u obliku kodificiraju}e knjige.




Kod policentri~nih jezika varijante su potpuno rav-nopravne, i svaka nacionalna zajednica u kojoj se govoripojedina varijanta samostalno odlu~uje kako }e je kodifi-cirati (Ammon 1995: 496). Tako se npr. razlikuju kodifi-kacije leksika engleskog jezika: »Pored Oxford EnglishDictionary �britanska kodifikacija� i Webster �ameri~kakodifikacija� postoje sada i australijski, ju`noafri~ki i ka-nadski rje~nici, koji leksi~ki kodificiraju svoju nacional-nu varijantu. Po pravilu se leksi~ke jedinice vlastite na-cionalne varijante navode kao nemarkirane«, dok se lek-si~ke jedinice druge varijante obiljeàvaju kao markira-ne (Clyne 2001: 288).

I nacionalni centri njema~kog jezika raspolaù »vla-stitim kodificiranjem svog standardnog njema~kog«;»Kao primjere kodificiranja njihovog standardnog nje-ma~kog navest }u ovdje samo ��: za Njema~ku DU-DEN, za Austriju Austrijski rje~nik (37. izdanje 1990) iza [vicarsku {kolski rje~nik Na{e rje~ni~ko blago (I. Bi-gler i dr. 1987)« (Ammon 1996: 159). Austrijski rje~nik(Österreichisches Wörterbuch) izi{ao je prvi puta 1951., ume|uvremenu je po nalogu austrijskog Ministarstva ob-razovanja, znanosti i kulture izi{lo ve} 40. izdanje s vi{eod 1000 stranica, a postoji i skra}ena verzija koja se kori-sti u austrijskim {kolama. Ne mora se ni spomenuti da unavedenim djelima pojedine nacionalne jezi~ne speci-fi~nosti imaju porijeklo u lokalnim dijalektima, isto kao{to se u hrvatskoj varijanti tu i tamo moè na}i pojedinikajkavski ili ~akavski element.

Ve} i u za~ecima teorije policentri~nosti navedena jezasebna kodifikacija: »U policentri~noj standardizacijirazli~iti skupovi normi mogu odraàvati nezavisne kodi-fikacije dijalektalnih ili drugih jezi~nih razlika (npr. upo-trebu razli~itih pisama za pisanje jezika) koje su poveza-ne s razlikama u politi~kom ili u religijskom identitetu iliu zemljopisnoj lokaciji« (Stewart 1968: 534). Usput re-~eno, iz tog citata se vidi da je i razlika u pismu, npr. lati-nica/}irilica, predvi|ena u okviru policentri~nih jezika.




Nezavisna kodifikacija, dakle, nije razlog da se govori orazli~itim jezicima. Drugim rije~ima, »kad se normiranjei kodificiranje idioma ne odvijaju monocentri~no negopluricentri~no, to principijelno nije nikakva prepreka daih se klasificira kao varijante jednog jezika« (Gröschel2009: 88).

Sve ovo pobija tvrdnju pojedinih kroatista, npr. Bro-zovi}a (2002: 6–7), da navodno zato {to se u povijesti pro-ces standardiziranja odvijao kod Hrvata druga~ije i neza-visno od procesa standardiziranja kod Srba, ne radi se opolicentri~nom jeziku. Gröschel (2003: 181) Brozovi}evutvrdnju komentira na sljede}i na~in: »Me|utim, u inter-nacionalnoj usporedbi je taj argument neodrìv: kodifici-ranje norme se kod latinskoameri~kih varijanti {panjol-skog i portugalskog rano odvojilo od evropskog polaznogidioma, pogotovo {to se ti~e leksika, a ipak se zbog toga uromanistici ne govori o nekom argentinskom ili brazil-skom ’jeziku’«.

Kati~i} (1995: 27–37) se tako|er javlja sa sli~nomtvrdnju da se od samih po~etaka u povijesti proces stan-dardiziranja odvijao razdvojeno na hrvatskoj i na srpskojstrani pa da se stoga ne moè govoriti o jednom standar-dnom jeziku s varijantama. Gröschel (2009: 88) ga, me-|utim, podsje}a da »po~etno razdvojeni procesi standar-diziranja bili su i kod hindske i urdske varijante hindu-stanskog. Osim toga, kod njih je postojala i vremenskarazlika jer je urdska varijanta ranije normirana i kodifi-cirana«.

Ovome se moè dodati i sljede}e: kad se u na{emslu~aju Brozovi}, Kati~i} i drugi (npr. Tafra/Ko{utar2008: 197) pozivaju na razdoblje 18., 17. i ranijih sto-lje}a, onda se radi o predstandardnom razdoblju (jer {to-kavski u ono vrijeme jo{ nije bio nadregionalni jezik svihslojeva dru{tva), pa to nije nikakav argument u vezi sdana{njim standardnim jezikom. Moèmo napomenuti ida postojanje pojedinih gramati~kih i leksikografskihdjela prije 19. st. u pojedinim regijama dana{nje Hrvat-




ske, ~ak i u slu~ajevima kada su opisivala {tokavicu, nezna~i da je time ujedno ve} postojao i standardni jezik: je-zik iz tih djela nije bio standardni jer nije imao nadregio-nalnu funkciju, npr. {tokavicom nije govorilo stanov-ni{tvo kajkavske i ~akavske regije. Ovo ujedno pokazujekako Brozovi}eva tvrdnja (1978: 48) da su u 18. st. kaj-kavski i {tokavski bili regionalne varijante hrvatskogaknjièvnog/standardnog jezika neutemeljena je jer »u18. st. nije postojao neki jezi~ni entitet koji bi ’natkrilja-vao’ kajkavski i {tokavski« (Gröschel 2009: 90).

A kad se Brozovi} i drugi pozivaju na 19. i 20. st., tu jepovijest standardnog jezika Hrvatima i Srbima najve}imdijelom zajedni~ka, pa ne moè vaìti kao argument ni zasamog Brozovi}a i one koji nekriti~ki ponavljaju njegovetvrdnje. A kad u vezi s tim razdobljem isti~u nezavisnukodifikaciju u Zagrebu naspram Beograda, onda je to sjedne strane argument protiv postojanja srpskog unita-rizma na koji se ina~e tuè, a s druge strane je u skladu steorijom o policentri~nosti jer nezavisne kodifikacije iznekoliko jezi~nih centara su normalne u policentri~nimjezicima.

Teorija policentri~nosti dakle obuhva}a situacije ka-da se neki jezik kodificira na vi{e mjesta i pritom postojerazlike me|u centrima kodifikacije, ali te razlike nisu to-like da bi se moglo govoriti o razli~itim standardnim jezi-cima. Dràve u kojima se govori isti policentri~ni jezikmogu se, naravno, i dogovarati oko kodificiranja jezika.Jedan takav primjer je internacionalna kooperacija Ni-zozemske i Belgije pri uspje{nom sprovo|enju niza za-jedni~kih pravopisnih reformi od 1938. godine (Clyne1989: 358–359). Drugi primjer predstavljaju Indonezija,Brunej i Malezija, koji od 1986. zajedni~ki standardizira-ju pravopis i terminologiju, a »razlog za{to su odabralipravopis i terminologiju za standardiziraju}e programeo kojima se raspravlja je èlja da se razmjenjuje znanje iiskustvo na akademskoj i profesionalnoj razini. �� Eko-nomi~nije je razmjenjivati nego odvojeno raditi« (Haji




Omar 1992: 410). Indonezija i Malezija to ~ine ve} od1972., kada su osnovale Jezi~ni savjet za Indoneziju iMaleziju, a Brunej im se pridruìo 1986., kada je postao i~lan tog savjeta. Singapur, ~etvrta dràva u kojoj se go-vori isti policentri~ni jezik, ima po vlastitom izboru sta-tus promatra~a u Savjetu i primjenjuje u praksi rezulta-te dogovora ~lanica Savjeta oko pravopisnih i termino-lo{kih pitanja (ibid.: 409).

Austrija i Njema~ka tako|er se dogovaraju oko pra-vopisa i ujedna~uju ga, dok se o istom takvom poku{ajuunutar Jugoslavije 60–ih godina govori danas kao o je-zi~nom unitarizmu, premda gore navedeni primjeri po-kazuju da se dogovor i ujedna~avanje odvijaju ~ak iizme|u nacija koje ìve u razli~itim dràvama, pa kolikobi onda tek trebalo biti normalno da se poku{aju dogovo-riti nacije koje ìve unutar iste dràve, kakav je slu~aj biou Jugoslaviji. Dogovaraju se i sprovode zajedni~ku je-zi~nu politiku ne samo neke od nacija i dràva koje govo-re policentri~nim jezikom, nego i pojedine dràve i nacijekoje govore razli~itim jezicima, ~ak i takvima koji pripa-daju razli~itim jezi~nim ograncima. Takav primjer suskandinavski ili nordijski jezici, ~ije me|usobne razlikeproizlaze dijelom iz toga {to su im u podlozi razli~iti dija-lekti, npr. kod standardnog jezika u [vedskoj naspramstandardnog jezika u Danskoj, a dijelom iz pripadnostidrugom jezi~nom ogranku, npr. finski ne spada u ger-manske nego u ugrofinske jezike. Zagreba~ki stru~njakza te jezike Dora Ma~ek (1993: 101) opisuje kako se nor-dijske zemlje trude zadovoljiti uzajamni interes za {toboljim me|usobnim sporazumijevanjem, kako sura|ujuna tom planu toliko da »postoji zajedni~ka ustanova,Nordijski jezi~ni savjet, koji se brine o zajedni~koj je-zi~noj politici. U to spada i stalna briga o kultiviranjume|usobnog sporazumijevanja na nordijskim jezicimabez pribjegavanja engleskom kao me|unarodnom jeziku(iako ni takve situacije nisu isklju~ene)«.




Ravnopravnost

Sve gore re~eno o policentri~nim jezicima ne bi smjelobiti nepoznato lingvistima na ju`noslavenskim prostori-ma jer teorija policentri~nih jezika ima ve} pola stolje}atradicije u lingvistici (v. pregled razvoja te teorije i njenihpojmova u Ammon 1995: 42–49). Uostalom, najistaknu-tiji kroatisti primjenjivali su je sredinom 60–ih godina,npr. Brozovi} (1965: 35–36) pi{e da varijante »se javljajuu svim nacionalno nehomogenim standardnim jezici-ma«, »srpska i hrvatska varijanta predstavljaju �� feno-mene analogne engleskoj i ameri~koj varijanti«, »razlikeizme|u varijanata« na strukturu standardnog jezika»utje~u malo ili, kao u hrvatskosrpskom slu~aju, gotovonimalo«. Isto Brozovi} pi{e i 1988. (str. 5): »Standardnihs. j. ostvaruje se u varijantama odn. standardnojezi-~nim izrazima, {to je obi~na pojava u vi{enacionalnimjezi~nim standardima«. Babi} (2001: 269) tako|er isti~e1966. godine: »valja odmah re}i da sam i ja jedan od onihkoji drè da varijante postoje«.

Danas se, me|utim, tema policentri~nosti zaobilazina ju`noslavenskim prostorima, a i onda kada se spo-minje poku{ava joj se pripisati neravnopravnost varija-nata i sugeriranje dominacije jedne od njih. No, »pojmovipolicentri~ni ili polinacionalni jezik ne sugeriraju odno-se dominacije me|u razli~itim centrima jednog jezika.Naprotiv, oni su uvedeni i koriste se s ciljem da naglasena~elnu ravnopravnost razli~itih nacionalnih varijanatajednog jezika« (Ammon 1995: 496).

[tovi{e, »po svoj prilici je pojam ’policentri~ni jezik’,odnosno publikacije i diskusije koje se odnose na njega,barem donekle pridonio osvje{tavanju te na~elne ravno-pravnosti i oja~ao samopouzdanje nekih centara« koji suse smatrali slabijima (ibid.). Varijante su, dakle, na~elnoravnopravne, {to naravno ne zna~i da su jednake po svo-joj presti`nosti. Na presti`nost utje~e niz ~inilaca, ame|u glavnima su broj govornika i ekonomska snaga na-




cionalne zajednice koja se sluì pojedinom varijantom(vi{e o svemu tome govorit }e se u poglavlju Presti`).

(Socio)lingvisti~ki kriteriji

Odgovor na pitanje da li se radi o jednom standardnomjeziku ili o nekoliko dobiva se primjenom (socio)lingvi-sti~kih kriterija. Kao {to je poznato (v. npr. Jacobsen2008: 27; Mørk 2008: 295), postoje tri kriterija: jedan jeistraìvati kakav je omjer podudarnosti i razlika izme|udoti~nih idioma (sistemskolingvisti~ki, tj. tipolo{ki krite-rij), drugi je mjeriti me|usobnu razumljivost izme|u go-vornika tih idioma (komunikativni kriterij), tre}i je da lije za nadregionalni tj. standardni jezik uzet isti dijalektili ne (genetski kriterij). Moè se re}i i da ti kriteriji ujed-no kontroliraju jedan drugi. Naime, rezultat koji se dobi-je primjenom jednog od njih po pravilu se poklapa s re-zultatom druga dva kriterija. [to je i logi~no, jer ako je zanadregionalni jezik uzet isti dijalekt (npr. {tokavski), toima za posljedicu ogromnu podudarnost uspore|ivanihidioma i vi{e–manje potpunu me|usobnu razumljivost.Ili, obrnutim redoslijedom, ako se govornici razumijubez posebnih pote{ko}a, onda mora da je koli~ina podu-darnosti u jeziku velika, a ona proizlazi iz toga {to je zanadregionalni jezik uzet isti dijalekt.

Kad se pogleda npr. jezik u Njema~koj, Austriji i [vi-carskoj, neosporno je da »standardni njema~ki jezik tihrazli~itih dràva pokazuje itekako primjetne razlike«(Ammon 1995: 1). A da se usprkos tim razlikama radi ojednom standardnom njema~kom jeziku, dokazuje se za-snovano{}u standardnog jezika na istom dijalektu, si-stemskolingvisti~kom podudarno{}u triju varijanatanjema~kog i me|usobnom razumljivo{}u izme|u njiho-vih govornika (ibid.: 5–11). I za varijante bilo kojeg dru-gog policentri~nog jezika vrijedi da su zasnovane naistom dijalektu, da je sistemskolingvisti~ka podudarnost




varijanata velika i da je me|usobna razumljivost izme|unjihovih govornika vi{e–manje potpuna, te da stoga ~ineisti jezik.

Omjer identi~nosti naspram razlika

Pri usporedbi standardnog jezika u Hrvatskoj, Srbiji,BiH i Crnoj Gori upada u o~i sistemskolingvisti~ka podu-darnost: »Lingvisti~ki tu imamo samo jedan jezi~ni si-stem, koji se javlja u nekoliko varijanata. To uop}e nestoji pod znakom pitanja« (Hinrichs 1997: 14; usp. i Ja-cobsen 2006: 317–318; 2008: 26–27). Stoga se »~injenicada su suvremeni srpski i hrvatski varijante jednog jezikadokazuje odlu~uju}im istovjetnostima u jezi~nom siste-mu« (Pohl 1996: 214).

Kada se mjeri koli~ina istovjetnosti, uspore|uju sesve jezi~ne razine. Ako postotak potpune identi~nostiprelazi 50% u uspore|ivanim tekstovima, onda se do-ti~ni idiomi smatraju jednim policentri~nim standar-dnim jezikom (Ammon 1995: 6; Bun~i} 2008: 91). Bu-du}i da mjerenje istovjetnosti kod varijanata srpsko-hrvatskog jezika daje za rezultat 75% ili vi{e ovisno oidiomu, radi se o jednom policentri~nom jeziku (Bun~i}2008: 93). Za usporedbu, kod Ausbau–jezika ~iju podu-darnost su mjerili isti autori postoci su iznosili 16%, 6% i5%.

Osnovno rje~ni~ko blago tako|er pokazuje da je rije~o jednom policentri~nom jeziku. [to ulazi u osnovnorje~ni~ko blago, definirao je Morris Swadesh sastaviv{ilistu od sto osnovnih rije~i. Na njoj su rije~i koje ozna-~avaju dijelove ljudskog tijela (oko, kosa, srce, usta), ìvo-tinje (riba, pas), radnje (jesti, piti), brojeve (jedan, dva,tri), zamjenice (ja, ti, on) itd. Dva idioma se ubrajaju uisti jezik »ako imaju najmanje 81% zajedni~kog osnov-nog rje~ni~kog blaga« (Kloss 1976: 303). Hrvati, Srbi,Bo{njaci i Crnogorci kad govore standardnim jezikomimaju 100% zajedni~ko osnovno rje~ni~ko blago: i Brozo-




vi} (2002a: 124) priznaje da su im prema toj poznatojSwadeshevoj listi od sto osnovnih rije~i sve rije~i iste(jednu rije~, dìgerica, Brozovi} dodu{e smatra razli-kom, ali istovremeno kaè da se koristi svuda i da stogaipak nije razlika).

Struktura sloga tako|er dokazuje da se radi o jed-nom jeziku (Jacobsen 2008b: 138). Ista je bez obzira je lirije~ o standardnom jeziku u Zagrebu, Beogradu, Saraje-vu ili Podgorici. A na osnovi teorije Kopenha{ke lingvi-sti~ke {kole, s njenim najzna~ajnijim predstavnicimaHjelmslevom i Uldallom, proizlazi da se struktura slogamoè smatrati DNK profilom jezika (ibid.).

[tokavica

Kad se pogleda koji regionalni jezik je postao nadregio-nalnim, dakle koji dijalekt je postao standardnim jezi-kom u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori, potvr|uje serezultat prethodnog kriterija: za lingvistiku taj »jezikostaje srpskohrvatski dok god njegova {tokavska osnovaostaje zadràna« (La{kova 2001: 20; isto i Mørk 2008:295). Do danas sve varijante srpskohrvatskog (hrvatska,srpska, bosanska i crnogorska) po~ivaju na {tokavici(Blum 2002: 134).

Zajedni~ka {tokavica kao standardni jezik »ostavljamalo mogu}nosti za kreiranje ve}ih razlika i daljnjihudaljavanja, bez obzira na èlje politi~ara« (La{kova1999: 89). Ponekad se na ju`noslavenskim prostorima~uje tvrdnja da se {tokavica koja je uzeta za standardnijezik u Hrvatskoj razlikovala od {tokavice koja je uzetaza standardni jezik u Srbiji (Pranjkovi} 1997: 54). No~ak i kad bi to bio slu~aj, ne bi se moglo zbog toga tvrditida je rije~ o razli~itim standardnim jezicima. Naime,kako je ve} od osnutka teorije policentri~nosti poznato,radi se o jednom policentri~nom standardnom jeziku akonjegovi varijeteti »po~ivaju na istom dijalektu ili na dvajako srodna dijalekta« (Kloss 1976: 310).




Da je npr. za standardni jezik u Hrvatskoj uzeta~akavica, onda bi se moglo govoriti o razli~itom jeziku,ali to nije slu~aj. Budu}i da se danas u Hrvatskoj ne pre-lazi na ~akavski ili kajkavski, nego je {tokavica i daljenadregionalni a time standardni jezik, te da se u Srbijidanas ne prelazi na slavjanoserbski, nego je i vi{im iniìm slojevima dru{tva standardni jezik {tokavski, nijese na podru~ju standardnosti ni{ta bitno promijenilo.

înjenica da je {tokavica postala standardnim jezi-kom na podru~ju dana{nje Hrvatske, Srbije, Bosne iHercegovine i Crne Gore nije u skladu sa èljom kroati-sta da se radi o ~etiri razli~ita standardna jezika. Kako bizata{kali tu ~injenicu, u svojim publikacijama o standar-dnom jeziku u Hrvatskoj isti~u ina~e zanemariv udiokajkavskih i ~akavskih elemenata, daju}i mu tako nad-proporcionalan zna~aj, i istovremeno potiskuju u drugiplan podatak da je standardni jezik u Hrvatskoj {tokav-ski. No povremeno ~ak i S. Babi} (2004: 150) priznaje da»hrvatski i srpski knjièvni jezici �� utemeljeni su najednom narje~ju — {tokavskome«. I Brozovi} (2005: 194)priznaje »da i jedni i drugi imaju novo{tokavsku dijalek-tnu osnovicu standarda«, odnosno na »jedinoj dijalekat-skoj osnovici koja je Hrvatima i Srbima zajedni~ka, nanovo{tokavskom tipu, izgra|en je i zajedni~ki standar-dni jezik« (Brozovi} 1965: 46). Prema Brozovi}evim serije~ima (1988: 3) kod novo{tokavskog tipa radi o dija-lektalnoj osnovici »s fizionomijom ujedna~enom u opse-gu kakav je posve rijedak u evropskim jezicima i u jezici-ma op}enito« koja funkcionira »kao osnovna centripetal-na snaga samoga hs. �hrvatskosrpskog� jezika«. To {tostandardni jezik sadrì poneku rije~ iz kajkavskog i ~a-kavskog ne zna~i da kroatisti smiju kajkavski i ~akavskistavljati na istu razinu kao {tokavski: naime, standardnijezik jednako sadrì i rije~i iz turskog, latinskog, nje-ma~kog, engleskog itd. pa bi se prema toj logici svi onimorali stavljati na istu razinu kao i {tokavski. Usputre~eno, i u nacionalnim varijantama drugih policentri-




~nih jezika ima elemenata iz lokalnih dijalekata kojihnema u ostalim varijantama istog jezika pa je svejednorije~ o jednom policentri~nom jeziku.

Me|usobna razumljivost

Kriterij me|usobne razumljivosti, gledan bilo kao lingvi-sti~ki bilo kao sociolingvisti~ki kriterij, tako|er pokazujeda se radi o jednom standardnom jeziku: »Kad bi sepo~elo govoriti o zasebnom srpskom i zasebnom hrvat-skom jeziku (u uèm smislu te rije~i ili ~ak kao langue) ilii o bosanskom, to bi zna~ilo udvarati se nacionalizmuSrba i Hrvata jer jezik sam jest i ostaje lingvisti~ki zasno-vano samo jedan sa svoje dvije (ili tri) normativne vari-jante. Pote{ko}a u sporazumijevanju izme|u govornika ipisaca tih varijanti nije bilo ni prije ni sada (razlikeizme|u sjevernonjema~kog i ju`nonjema~kog su po mommi{ljenju ve}e, a ~ak ni tu nije bilo niti ima — ako je ~ov-jek dobre volje — pote{ko}a u sporazumijevanju). Dale-ko vi{e od 90% tipi~no ’srpskih’ rije~i razumije preko90% Hrvata, i obrnuto. To ne mogu izmijeniti ni ciljanizahvati u jezik od strane hrvatske i srpske nacionalne fi-lologije« (Pohl 1996: 219). Podjednako pi{e niz inozem-nih autora, npr. Leto (2001: 59) utvr|uje da »jezi~na ra-zumljivost izme|u Srba i Hrvata je potpuna«, Trudgill(2003: 119) tako|er konstatira da hrvatska i srpska vari-janta »su potpuno me|usobno razumljive«.

O me|usobnoj razumljivosti priznaju ~ak i ikonedana{nje jezi~ne politike u Hrvatskoj, npr. Brozovi}(2005: 14), da »se Hrvati i Srbi uglavnom dobro razumijui nije potrebno prevo|enje. Istina je, dakako, da je odnoshrvatskoga i srpskog jezika druga~iji nego odnos hrvat-skoga prema bilo kojem drugom jeziku, i kada se na tele-viziji daje izjava kojega stranca, uvijek se prevodi, samone ako govori srpski«.

Stupanj me|usobne razumljivosti je, naravno, direk-tna posljedica koli~ine identi~nosti u uspore|ivanim idi-




omima. Na osnovi koli~ine identi~nosti je »korisno razli-kovati tri stupnja jezi~ne distance: malu (tipi~nu zastandardne varijetete istog policentri~nog jezika, npr.izme|u austrijskog standardnog njema~kog i njema~kogstandardnog njema~kog), srednju (minimalnu jezi~nuudaljenost izme|u standardnih varijeteta razli~itih jezi-ka (Ausbau–jezika), npr. izme|u standardnog luksem-bur{kog i njema~kog standardnog njema~kog) i veliku(=Abstand; dovoljnu da bilo koja dva varijeteta pred-stavljaju razli~ite jezike, Abstand–jezike)« (Ammon2005: 1538).

Ta tri stupnja jezi~ne distance podudaraju se s tristupnja me|usobne razumljivosti: »Abstand spre~avame|usobnu razumljivost (srednja jezi~na distanca do-pu{ta je s mnogo napora, a mala jezi~na distanca slako}om)« (ibid.). Kad se to primijeni na standardni je-zik Hrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca, mora se priz-nati da je me|usobno razumijevanje mogu}e s lako}om,{to zna~i da se radi o maloj jezi~noj distanci, a ona je,kako je vidljivo iz predzadnjeg citata, »tipi~na za stan-dardne varijetete istog policentri~nog jezika«.

Koliki je stupanj me|usobne razumljivosti izme|unabrojanih ju`noslavenskih naroda zanimalo je i pojedi-ne evropske institucije pa su od strane Tribunala u Haa-gu »u prvoj polovini 1995. zamoljena dva ugledna slavi-sta iz Amerike, profesor Morton Benson s Pennsylvanij-skog sveu~ili{ta i profesor Wayles Browne s Cornellskogsveu~ili{ta, da daju svoje mi{ljenje o razlikama izme|ubosanskog, hrvatskog i srpskog, tj. da kaù da li netkotko govori jedan od tih jezika moè opravdano tvrditi dane razumije druga dva« (Draènovi}–Carrieri 2002:50–51). U svom odgovor W. Browne pi{e: »Razlike iz-me|u standardnih oblika srpskohrvatskog su dovoljnomale da osoba pred sudom ne moè opravdano odbitiprevodioca zbog toga {to on koristi jedan standardnioblik tog jezika, a osoba pred sudom drugi« (iz Draèno-vi}–Carrieri 2002: 51).




I »profesor Benson tako|er zaklju~uje da ’varijantesrpskohrvatskog, kako ih koriste obrazovani govornici,me|usobno su razumljive jednako kao i varijante engle-skog. Razlike izme|u tih varijanti mogu se ukratko sa-èti na sljede}i na~in: postoje fonetske/pravopisne razli-ke — reka/rijeka. One su dobro poznate i me|usobno ra-zumljive. Prakti~no ne postoje gramati~ke razlike. Po-stoje razlike u leksikonu ili rje~niku: decembar — prosi-nac. Ve}ina tih razlika je dobro poznata i me|usobno ra-zumljiva. Srpski prevodilac koji mo`da ne zna {to je pro-sinac moè jednostavno pitati govornika za obja{njenje.Mora se naglasiti da }e kompetentan, iskusan srpski pre-vodilac znati zna~enje hrvatske verzije. Potreba da pitaza obja{njenje pojavila bi se jako rijetko. (U rijetkimslu~ajevima }e mo`da i ameri~ki prevodilac trebati obja-{njenje od govornika britanskog engleskog, npr. ako nezna da je britansko ’diversion’ u sjevernoj Americi ’deto-ur’). Da zaklju~im, jedan kompetentan prevodilac moèprevoditi sve tri varijante srpskohrvatskog« (ibid.).

Navedeni zaklju~ci ugra|eni su u praksu Tribunalau Haagu, pa kad netko pred sudom 2004. inzistira npr.na prevo|enju na zaseban srpski jezik, dobiva od pred-stavnice Tribunala Hildegard Uertz Retzlaff sljede}i od-govor: »inzistiranje optuènoga na postojanju srpskogakao posebnoga jezika nema realnu podlogu. U jeziko-slovnome smislu srpskohrvatski jezik ne moè se raz-dvojiti na dva ili vi{e jezika. Iako nacionalisti kao {to jeoptuèni mogu inzistirati na uporabi ’srpskoga’ ili ’hr-vatskoga’ ili ’bosanskoga’ jezika, to su samo razli~ite oz-nake koje se daju istomu ~lanu ju`noslavenskoga ogran-ka indoeuropske porodice jezika. Razlike u pisanju, sin-taksi i izgovoru nisu dovoljno zna~ajne da bi se ’srpski’,’hrvatski’ i ’bosanski’ tretirali kao odvojeni jezici. Svakaeventualna autonomija koja zaista postoji izme|u tih ta-kozvanih ’razli~itih jezika’, potje~e od ideolo{kih i poli-ti~kih vrijednosti koje su, sa znanstvenoga, jezikoslovno-ga stajali{ta, bezvrjedne« (iz Gr~evi} 2008: 190–191).




Gröschel (2003: 182) tako|er konstatira da »idiomiHrvata, Bo{njaka i Srba (i naravno Crnogoraca) su kao iprije uzajamno razumljivi (i to statisti~ki u daleko ve}ojmjeri nego {to je to slu~aj izme|u blisko srodnih jezika).Ta uzajamna razumljivost �� je sociolingvisti~ki korelatstrukturnoj sli~nosti utvr|enoj u sistemskoj lingvistici«.Iz toga Gröschel (2003: 183) izvla~i zaklju~ak da se radi ovarijantama policentri~nog jezika. O istoj temi Mørk(2008: 295) podjednako napominje da je »me|usobna ra-zumljivost potpuna« i da je to uz gramati~ku strukturu i{tokavicu standardnog jezika dokaz da je rije~ o jednompolicentri~nom srpskohrvatskom jeziku.

Ju`noslavenski lingvisti poku{avaju zaobi}i uzajam-nu razumljivost kao kriterij. No, pojam uzajamne ra-zumljivosti je dio definicije jezika: jezik se definira kaosredstvo me|usobnog sporazumijevanja (Abraham1974: 411; Lewandowski 51990: 994–995). Budu}i da sesporazumijevanje bazira na razumljivosti, lingvistika sene moè odre}i me|usobne razumljivosti kao kriterija.[tovi{e, »kao mjerilo za uvr{tavanje idioma u isti jezikme|usobna razumljivost ima va`nu, dominantno ~akodlu~uju}u ulogu u novijem istraìvanju jezika, dakle uop}oj jezi~noj teoriji kao i u filologijama suo~enima s fe-nomenom jezi~nih varijanata« (Gröschel 2009: 132). Uskladu s tim definira se: »Jezik je svaki lingvisti~ki enti-tet �� izme|u kojeg i drugih takvih entiteta vlada me-|usobna nerazumljivost« (Campbell 1998: 165). Tako-|er: »Me|usobna razumljivost �� je principijelni kriterijza razlikovanje dijalekata istog jezika od razli~itih jezi-ka« (ibid.: 193).

Takvo mjesto me|usobna razumljivosti zauzima nesamo u novijoj lingvistici, nego ve} »od zadnje ~etvrtine19. st. je u teorijskim diskusijama o statusu idioma kaovarijanata jednog jezika ili zasebnih jezika {irom svijetaprisutan kriterij me|usobne razumljivosti, pa se njegovodjelomi~no zapostavljanje u postjugoslavenskoj jezi~nojraspravi (kod hrvatskih jezi~nih partikularista ve} i prije




raspada Jugoslavije) mora okarakterizirati kao izrazprovincijalizma u struci« (Gröschel 2009: 133).

Drugim rije~ima, »tko kao Pranjkovi} (2004, 186)misli da kriterij me|usobne razumljivosti nema statusznanstvenog argumenta �� ili tko kao Gr~evi} (2002a,6) taj kriterij svrstava prvenstveno u lai~ke predod`be ojeziku suprotstavljaju}i mu kao navodno znanstveno pri-mjereniju — a nu`no subjektivnu — ’samoprocjenu go-vornika’ i povijest standardizacije (kod Hrvata i Srbaprvotno razdvojenu), taj time samo dokazuje vlastito ne-poznavanje va`nosti me|usobne razumljivosti idioma uznanstvenoj povijesti lingvistike i u suvremenom jezi-~noteorijskom diskursu« (Gröschel 2009: 151).

Neosporna »znanstvenosistematska relevantnostkriterija me|usobne razumljivosti proizlazi kao prvo izva`nosti kategorija ’komunikacije’/’sporazumijevanja’ i’razumijevanja’ u taksonomijama poddisciplina istraì-vanja jezika« (ibid.: 134). Kao drugo, »znanstvenosiste-matska bitnost me|usobne razumljivosti moè se izvestii iz hijerarhijskog ranga koji pripada tom kriteriju kaomanifestaciji komunikativnog aspekta jezika u sklopujezi~nih funkcija« (ibid.: 135). Naime, uop}e ne stoji podznakom pitanja da »komunikativna funkcija je primar-na, prvotna i temeljna funkcija jezika, a sve druge susamo aspekti i modaliteti« (Mounin 1978: 55). Intere-santno je da i tu neupitnu ~injenicu kroatisti gube izvida, i tvrde da je simboli~ka funkcija jezika jednakova`na ili ~ak va`nija od komunikativne.

U sociolingvisti~koj enciklopediji moè se pro~itatida je uzajamnu razumljivost potrebno uzimati kao krite-rij jer se »na taj na~in moè izbje}i potpuno neadekvatnorje{enje da se me|usobno sasvim nerazumljivi idiomisvrstaju u isti jezik i da se me|usobno vrlo lako razumlji-vi idiomi svrstaju u razli~ite jezike« (Ammon 1987: 324).U lingvisti~koj enciklopediji (Crystal 21998: 286) tako|erje navedena me|usobna razumljivost kao lingvisti~kikriterij. Nasuprot me|usobnoj razumljivosti, nacionalni




identitet koji kod ju`noslavenskih jezikoslovaca igra gla-vnu ulogu ozna~en je u istoj enciklopediji kao nelingvi-sti~ki, i nabrojani su neki primjeri u kojima neosnovanonacionalni »identiteti forsiraju podjelu tamo gdje lingvi-sti~ki postoji relativno mala razlika — hindski/urdski,bengalski/asameski, srpski/hrvatski, tvi/fante, ksosa/zu-lu«.

Me|usobna razumljivost kao (socio)lingvisti~ki kri-terij suprotstavljena je neznanstvenom politi~kom kutugledanja: »Kad se politi~ki kut gledanja odbaci, tada nijete{ko odrediti da li se radi o jednom jeziku ili o nekolikojezika. Govorniku nekog idioma ponudi se govoreni ili pi-sani odlomak iz nekog drugog idioma i razumijevanje setestira nizom pitanja. �� razumije se ili vrlo malo (mo-`da 10%) — tu se radi o razli~itim jezicima — ili skorosve (70% ili vi{e) — ovdje se radi o dijalektima istog jezi-ka. Vrlo rijetko se javlja slu~aj da razumijevanje iznosioko 50%. �� Kad se ’jezik’ definira pomo}u uzajamne ra-zumljivosti, onda se rijetko pojavljuju pote{ko}e pri od-re|ivanju da li idiomi dviju grupa ljudi predstavljaju dija-lekte jednog jezika ili su dva razli~ita jezika« (Dixon1997: 7, 8, 62).

U gornjem citatu spomenut je i na~in mjerenja ra-zumljivost. Zahvaljuju}i stalnom optimiranju mjerenjarazumljivosti, koje su 1951. zapo~eli ameri~ki lingvistiVoegelin i Harris, ve} u 70–im godinama razvijena je po-uzdana metoda mjerenja (Casad 1974: 99). U internacio-nalnom sociolingvisti~kom priru~niku opisuje se kakolingvisti~ki instituti koriste za mjerenje razumljivosti te-stove u obliku koherentnog teksta ili u obliku izoliranihre~enica (Ammon 1987: 325). Ispitanik mora odgovoritina pitanja o sadràju koherentnog teksta ili izoliranihre~enica. Ta pitanja mu se postavljaju odmah nakon {tomu se prezentira tekst ili re~enica. Stupanj razumljivostise mjeri pomo}u broja ispravno odgovorenih pitanja. Te-stovi sastavljeni od izoliranih re~enica imaju prednostutoliko {to je u takvim re~enicama redundantnost manja




nego u koherentnom tekstu pa ih je teè razumjeti. Akorezultati testiranja pokazuju visok stupanj me|usobnerazumljivosti, dolazi do »svrstavanja razli~itih varijetetau jedan te isti jezik. To se po pravilu radi kad me|usobnarazumljivost iznosi izme|u 75% i 85%« (ibid.).

Do zaklju~ka da se grani~na zona nalazi izme|u 75%i 85% do{lo se nakon {to su timovi lingvista na primjeri-ma brojnih jezi~nih situacija {irom svijeta ispitivali me-|usobnu razumljivost raznih idioma tako {to su ispitani-cima prezentirali po odre|enim pravilima sastavljentekst nekog drugog idioma i njegovu razumljivost testi-rali pomo}u pitanja. Poslije izvr{enog testiranja ispitani-ku je postavljeno i pitanje da li mu je bilo lako ili te{ko ra-zumjeti taj tekst. Nakon {to su se odgovori na to pitanjeusporedili s dobivenim postotkom razumljivosti teksta,pokazalo se da kad je razumljivost iznosila 85% ili vi{e,to se po pravilu podudaralo s izjavom ispitanika da im jelako razumjeti doti~ni idiom (Casad 1974: 84). A kad jepostotak razumljivosti iznosio 75% ili manje, to se popravilu podudaralo s izjavom ispitanika da im je te{korazumjeti doti~ni idiom (ibid.). U zoni izme|u 75% i 85%odgovori su varirali. Budu}i da je me|usobna razumlji-vost izme|u Hrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca kadgovore standardnim jezikom daleko ve}a od granice na-vedenog postotka, nesumnjivo se radi o jednom te istomstandardnom jeziku.

Ponekad se ~uje tvrdnja da }e jednom u budu}nosti,za nekoliko stotina godina, sigurno do}i do znatnih po-te{ko}a u sporazumijevanju izme|u Hrvata, Srba, Bo-{njaka i Crnogoraca jer }e jezi~ne razlike izme|u njih po-stati velike, pa se stoga ve} danas moè govoriti o raz-li~itim jezicima (v. npr. Tafra/Ko{utar 2008: 204; iste au-torice jednako proro~anstvo izri~u i za engleski jezik, str.200, 202). Me|utim, proro~anstvo, koliko god neki vjero-vali u njegovo ostvarivanje, nije dio jezi~ne stvarnosti. Aznanost o jeziku se moè dràti samo jezi~ne stvarnosti.Osim toga, ima i suprotnih proro~anstava (Kristophson




2000: 185; Lon~arek 2009). Ne treba zaboraviti ni da na-stanak jezika koji bi bio te{ko razumljiv drugim nacija-ma zna~i istovremeno da bi sve dosad napisano u jednojnaciji postalo te{ko razumljivo budu}im generacijamaiste nacije, {to dana{njim generacijama sigurno nije u in-teresu. Tako|er ne treba smetnuti s uma da je mo-gu}nost sporazumijevanja s pripadnicima drugih nacijaprednost svakog jezika, a ne mana. I, kao {to pokazujubrojni takvi primjeri u svijetu, mogu}nost sporazumije-vanja ne negira zasebnost nacija i dràva.

Primjena svih triju lingvisti~kih kriterija pokazujeda »za slavistiku kao sistemskolingvisti~ku disciplinunema nikakvog razloga da srpski, hrvatski i bo{nja~kismatra razli~itim jezicima umjesto kao do sada varijan-tama jednog jezika« (Gröschel 2001: 180). To je razlogza{to lingvisti~ke kriterije preska~u oni koji tvrde da po-stoji nekoliko novih jezika, i ponavljaju da na pitanje dali hrvatski, srpski, bosanski/bo{nja~ki, crnogorski pred-stavljaju jedan jezik nije mogu}e dati neki lingvisti~kiodgovor. Stvar je u tome da lingvisti~ki kriteriji daju od-govor, ali on je suprotan od èlja ispolitiziranih filologa.

Kao dokaz da lingvisti~ki kriteriji ne postoje, kroati-sti isti~u da se ne zna to~no koliko ima jezika u svijetu.Me|utim, razlog za{to se ne zna to~an broj jezika nije ne-postojanje lingvisti~kih kriterija, nego je razlog u tome{to jo{ postoje jezi~no nedovoljno istraèni predjeli ze-maljske kugle, npr. u podru~ju Amazone, sredi{nje Afri-ke, Nove Gvineje, i {to 66% jezika na svijetu ima manjeod 10 tisu}a govornika a jezicima s tako malo govornikadoga|a se da vrlo brzo nestanu (Crystal 21998: 286). Izistih razloga ne znaju npr. ni biolozi koliko danas to~noima biljnih ili ìvotinjskih vrsta u svijetu — to ne zna~ida biologija nema kriterije po kojima odre|uje {to je raz-li~ita vrsta.




Navodno sociolingvisti~ki kriteriji

Definicija sociolingvistike

Na ju`noslavenskim prostorima pojavljuje se tvrdnja daje lingvistici suprotstavljena sociolingvistika. Me|utim,ve} i definicija sociolingvistike pokazuje da je neopravda-no o~ekivati suprotstavljanje izme|u sociolingvistike ilingvistike, na osnovi kojeg bi se moglo re}i da je srp-skohrvatski jedan jezik po lingvisti~kim kriterijima, anekoliko jezika po sociolingvisti~kim. Naime, sociolin-gvistika je poddisciplina lingvistike, usp. definiciju so-ciolingvistike: »Poddisciplina lingvistike koja se baviuzajamnim odnosima izme|u dru{tvene strukture i je-zi~ne strukture, a zadatak joj je pokazati sistematsku po-vezanost jezi~ne i socijalne strukture te utvrditi uzro~neodnose u jednom ili u drugom smjeru. Sociolingvistika jeinterdisciplinarni projekt sociologa, lingvista, psihologa iantropologa koji konstituira jedan zajedni~ki predmetprou~avanja« (Lewandowski 51990: 979). Kao {to se vidiiz definicije, sociolingvistika sadrì komponente ~etirijuznanosti ali ne i politike — ovo isti~emo jer pojedini bal-kanski filolozi èle politiku predstaviti kao sociolingvi-sti~ki kriterij iako ona to nije.

Je li ustav kriterij

Poznato je da su ustavi dio politike. Pa ipak ju`noslaven-ski lingvisti poku{avaju kao sociolingvisti~ki kriterijpredstaviti ustave novonastalih dràva, u kojima su hr-vatski, srpski, bosanski i crnogorski progla{eni slu`be-nim jezicima s pravno fiksiranim imenima. No, sociolin-gvisti~ka podr{ka »za zahtijevanje statusa zasebnog ’je-zika’ ne moè se dobiti samom ~injenicom progla{avanjaslu`benog jezika i pravnim fiksiranjem politi~ki poèlj-nog imena (i obrnuto, ne moè nestati administrativnimmijenjanjem statusa idioma i njegovim preimenova-




njem)« (Gröschel 2009: 221). Jer »obi~na odluka jo{ ne~ini jezik. Isto tako ne moè ime napraviti od nekoliko je-zika jedan ili od jednog nekoliko« (Blum 2002: 153).

Osim toga, ustavno progla{avanje nekog idioma slu-`benim jezikom i ustavno fiksiranje imenovanja nisu so-ciolingvisti~kog karaktera, nego politi~kog (Gröschel2003: 149): »Kod izbora slu`benih jezika i njihovog ime-novanja rukovode se grane prava koje su za to zaduèneisklju~ivo prema smjernicama politike odnosno doti~nihvladaju}ih elita u dràvi. Stoga nema nikakvog oprav-danja kod opisivanja postjugoslavenskih jezi~nih odnosanavoditi progla{enost slu`benim jezikom i administra-tivno fiksiran oblik imena kao navodno ’sociolingvisti-~ka obilje`ja’ u korist jezi~nopartikularisti~ke argumen-tacije kod srpskohrvatskog jezika«. Drugim rije~ima, »izustavnog progla{avanja srpskog, hrvatskog, bosanskog icrnogorskog jezika ne mogu se izvesti (socio)lingvisti~kiargumenti protiv toga da i dalje postoji srpskohrvatskikao jedan jezik« (Gröschel 2009: 349).

Budu}i da se ustavno progla{avanje slu`benim jezi-kom rukovodi neznanstvenim motivima, ono ne utje~ena sociolingvistiku (Gröschel 2006: 181–206). Gröschel(2003: 151–160) navodi ustave iz 21 evropske i izvane-vropske dràve naspram kojih lingvistika klasificira iimenuje jezik druga~ije jer su odredbe o slu`benom jezi-ku u tim ustavima u suprotnosti sa znanstvenim spozna-jama. Gröschelovi primjeri su ujedno i dokaz da »odred-be o slu`benom jeziku i o nazivu jezika �� su za lingvi-stiku i sociolingvistiku irelevantne« (Gröschel 2009:284).

Iz jedne grupe prikupljenih primjera vidi se kako (so-cio)lingvistika i dalje klasificira idiome kao varijante jed-nog jezika premda ih je politika proglasila slu`benim ’je-zicima’; druga grupa primjera tako|er potvr|uje samo-stalnost lingvistike naspram politike pokazuju}i da lin-gvistika opisuje kao razli~ite jezike idiome koje dràvnapolitika predstavlja kao jedan ’superjezik’; tre}a grupa




primjera oslikava nesklad izme|u lingvistike i politi~kimotiviranih odredbi u ustavima na sljede}i na~in: u lin-gvistici svaki jezik koji se istraùje ima svoje ime, adràvni zakoni u onim slu~ajevima kad uop}e odre|ujuslu`beni jezik znaju svjesno pre{utjeti njegovo ime for-mulacijama poput »slu`beni jezik je jezik na kojem je na-pisan ustav« (primjer Gr~ke iz 1968.). Takav primjerpredstavlja i Austrija nakon 2. svjetskog rata, kada je od1945. do 1952. »u okviru oportunisti~kog distanciranjaod svega {to je njema~ko« naziv »njema~ki jezik« odlu-kom Ministarstva izba~en iz {kola. Umjesto njega kori-stio se naziv »jezik nastave«, kako je pisalo i u svje-dod`bama iz onog vremena (Gröschel 2003: 159).

Stoga je jasno da »su slu`beni jezici i ime koje imdràva dodjeljuje ~isto pravne tvorevine« koje se ne pre-nose automatski u (socio)lingvistiku (ibid.: 182). Timvi{e {to ba{ kod imenovanja slu`benog jezika postoje»poku{aji od strane politike da pitanje imenovanja in-strumentalizira za vlastite svrhe. Slu`beni nazivi jezikamogu posti}i funkciju prikrivanja stvarnosti pogotovokod stranaca koji nisu dobro upoznati s prilikama uodre|enoj zemlji i s jezikom« (ibid.: 159–160).

Zato i rukovo|enje prema slu`beno–politi~kom ime-novanju a ne prema znanstvenome nailazi na kritiku,npr. u slu~aju Registracijske agencije za ISO–kodove:»Mana kod ISO 639–2 je {to se jako orijentira prema po-liti~kim okolnostima: npr. srpski, hrvatski i bosanski sevode kao tri razli~ita jezika, dok se najmanje osam pot-puno razli~itih kineskih jezika vode kao samo jedan. Na-suprot tome je SIL–shema ja~e poku{avala orijentirati seprema lingvisti~kim kriterijima« (Richter 2006).

Neupu}eni misle da je ustavno progla{avanje slu`be-nog jezika znak da postoji jezik kojim oni govore. Potreb-no je stoga podsjetiti da progla{avanje slu`benim jezi-kom neke dràve nije kriterij za postojanje ili neposto-janje nekog standardnog jezika (Mattusch 1999: 79–80).(Socio)lingvistika ima svoje vlastite kriterije, a ustavno




»pripisivanje razli~itim idiomima statusa pomo}u odred-bi o slu`benim jezicima ne moè konkurirati s lingvi-sti~kim i sociolingvisti~kim kriterijima. To proizlazi ve}iz ~injenice {to preko 98% jezika na svijetu nema nika-kav slu`beni status« (Gröschel 2009: 341). Kad bi ustavbio kriterij za postojanje jezika, onda onih 98% jezika nasvijetu koji ustavom nisu progla{eni slu`benima ne bipostojali. Ne bi postojao npr. ma|arski jezik jer u ma|ar-skom ustavu ne postoji odredba o slu`benom jeziku.Takvu odredbu u ustavu nemaju ni skandinavske zemljeDanska, Norve{ka, [vedska.

Ustav se moè promijeniti preko no}i, ali postojanjenekog standardnog jezika ne moè. Za jezikoslovce kojise pozivaju na sociolingvistiku kad tvrde da je u hrvat-skom, srpskom, bosanskom i crnogorskom slu~aju rije~ o~etiri standardna jezika karakteristi~no je da »naàlost,takvi autori reduciraju ’sociolingvistiku’ naj~e{}e samona progla{enost slu`benim jezikom (a njega usto ~estojo{ pogre{no poistovje}uju sa standardnim jezikom)«(ibid.: 367). Naime, ne samo da je standardni jezik (so-cio)lingvisti~ki pojam, a slu`beni jezik politi~ki, nego jestandardni jezik {iri pojam od slu`benoga: »Slu`beni je-zik je tehni~ki pojam koji ozna~ava jezik ili jezike zaslu`bene poslove vlade«, dakle »slu`beni jezik je jezikkoji je vlada priznala i odobrila za upotrebu u slu`benimposlovima vo|enima u vladinim institucijama« (Sonntag1995: 92). Podjednako i Eastman (2001: 658) odre|ujeslu`beni jezik kao »jezik upotrebljavan za poslove vla-de«. Dok standardni jezik nije ograni~en samo na vladi-ne institucije, »slu`beni jezik koristi se u centralnimnadregionalnim organima dràve (vladi, parlamentu,upravi)« (Witt 2001: 31). Stoga se u definiciji »pojam slu-`benog jezika razumno moè ograni~iti na jezik na ko-jem dràva komunicira sa svojim gra|anima, odnosno,jo{ op}enitije re~eno, jezik koji vlada moè koristiti usvim svojim djelatnostima. �� Navedena kratka defini-cija je sasvim dovoljna za odre|ivanje osnovnih funkcija




slu`benih jezika« (ibid.: 30). Iz dosad re~enoga se vidi da»’slu`bene jezike’ mora se �� po njihovom nastanku i pofunkciji striktno razlikovati od ’standardnih jezika’. Slu-`beni jezici su izvanjezi~ni pravni konstrukti« (Gröschel2009: 114).

Progla{avanje jezika slu`benim nije potrebno u svr-hu za{tite tog jezika (González 2001: xxvii). Stoga kodspomenutog podatka da je 2% jezika u svijetu progla{enoslu`benim iskrsava pitanje »Za{to se progla{ava? Sasvimsigurno je to ’nepotrebno’ s neposredne ’pragmati~ke’to~ke gledi{ta. Mnoge dràve, uklju~uju}i i Veliku Brita-niju i Sjedinjene Ameri~ke Dràve, nemaju ustavno slu-`beni jezik« (Cooper 1989: 101). I Njema~ka je me|u tak-vim dràvama (Gröschel 2003: 141). Ovakvi primjeripotvr|uju da je ustavno progla{avanje slu`benog jezikasuvi{no — navedene dràve sasvim dobro funkcionirajubez toga, bilo da se radi o jednojezi~noj ili o vi{ejezi~nojdràvi.

Cooper (1989: 101) zapaà, osim toga, da se »i usta-vom progla{eni slu`beni jezici ponekad ignoriraju«. Kaoprimjer ignoriranja navodi pojedine dràve u kojima seod 16 ministarstava ~ak 14 ne pridràva ustavne odred-be o slu`benom jeziku koriste}i drugi jezik, i to deset-lje}ima nakon {to je u ustavu odre|en slu`beni jezik. Tosu samo neki od primjera koji potvr|uju lingvisti~ki za-klju~ak »da niti je nu`no odrediti slu`beni jezik niti jenu`no pridràvati se ustavne odredbe ako je done{ena«(ibid.).

Razumljivo je za{to niz dràva u svijetu nema ustav-no progla{en slu`beni jezik kad se zna da ustavno pro-gla{avanje samo jednog jezika slu`benim je nedemokrat-ski ~in jer sluì isklju~ivanju iz javnog ìvota ljudi kojigovore drugim jezicima ili na koje se gleda kao da govoredruk~ije, to je »napad na demokratske osnove« (Giroux2001: x). Taj ~in je izraz jezi~ne netolerancije, a jezi~nanetolerancija je »~esto politi~ki prihvatljiva maska za ne-toleranciju« prema odre|enim grupama ljudi, prema




drugim nacijama itd., »mo`da simptom straha za budu}istatus sada dominantne grupe op}enito« (González2001: xxvi). Ta maska se koristi jer je mnogo manji pro-blem u dana{njim dru{tvima govoriti o slu`benom jezikuili o jezi~noj ~isto}i nego govoriti direktno o neprija-teljstvu prema drugoj naciji, o rasi i sl. (ibid.: xxvii).

Protiv ustavnog progla{avanja postoji jo{ jedan raz-log: euforija koja se umjetno pravi oko progla{avanja znaljude navesti da jezik i/ili odre|eno ime jezika gledajukao totem, kao kvazisakralni emocionalno nabijeni gru-pni simbol s kojim se identificiraju, ne{to poput nacio-nalne himne, zastave i grba (Tabouret–Keller 1997:318–319). U takvim slu~ajevima »ustavno odre|ivanjejezika predstavlja upotrebu politi~kih simbola za u~vr-{}ivanje vladaju}ih elita« (Cooper 1989: 102). Navedenapojava zapaèna je u novonastalim ju`noslavenskim dr-àvama (Friedman 1999; Gröschel 2003: 160). Vladaju}eelite prave pomo}u medija la`nu paniku da }e propastinacija i dràva ako se ustavom ne proglasi slu`beni jezik,i to pod imenom doti~ne nacije odnosno dràve. Timeizmi{ljaju nepostoje}e probleme i konstruiraju sukobe,skre}u}i ujedno pa`nju s va`nih ekonomskih i drugih pi-tanja u dru{tvu: »politika jezi~ne panike obi~no se javljau obliku naizgled privla~nog brzog fiksanja, koje po pra-vilu uzrokuje vi{e problema nego {to ih rje{ava« (Gonzá-lez 2001: 260).

Iako ustav nije sociolingvisti~ki kriterij, kroatisti sepozivaju na ustav (v. npr. Samardìja 2003: 9; Tafra/Ko-{utar 2008: 204) i zato da bi neistomi{ljenike prikazalikao prekr{ioce ustava, dakle kao protudràvne elemen-te, {to zna~i da ih kriminaliziraju. Time poku{avaju na-domjestiti nedostatak dokaza za svoju tvrdnju da se radio razli~itim jezicima. S pravom Gröschel (2009: 350) upozivanju kroatista na progla{enost slu`benim jezikomvidi izraz slabosti: o~ito »hrvatska strana pripisuje ranijenavo|enim drugim, navodno lingvisti~kim ili sociolin-gvisti~kim argumentima za zasebnost hrvatskoga jezika




slabu uvjerljivost nakon {to su oni, prvenstveno u ino-zemstvu, podvrgnuti temeljitoj kritici«, pa zato poduzi-ma »povla~enje na ’siguran’ teren odredbi o slu`benimjezicima«. Ali »u svim slu~ajevima kad se kod odre|iva-nja kategorija mogu uzimati u obzir unutarjezi~ni i iz-vanjezi~ni faktori ili kad oni ~ak kao osnova definicije ko-lidiraju, lingvistika pokazuje dominantnu tendenciju da-vanja prednosti unutarjezi~nim datostima« (ibid.: 125).Npr. »premda je s dràvnim razdvajanjem na indijskompotkontinentu naziv hindustanski jezik potisnut iz slu-`bene upotrebe, oba idioma u lingvistici besprijepornovaè i dalje kao varijante« (ibid.: 88). S obzirom da surazlike izme|u hrvatske i srpske varijante jo{ manjenego izme|u hindske i urdske (Thomas 2003: 318), utoli-ko vi{e dolazi do izraàja koliko je neznanstveno {to»hrvatska strana ~ak daje prioritet odredbama o slu`be-nom jeziku umjesto lingvisti~kim i sociolingvisti~kimkriterijima« (Gröschel 2009: 349). Citiraju}i kao takavprimjer Marka Tadi}a, Gröschel (ibid.) ga komentira:»Time se od ’znanstvene zajednice’ lingvista zahtijevada prepusti politici prvenstvo kod definiranja {to ~ini za-seban ’jezik’ i da zanemari svoje vlastite klasifikacije«.Kao podjednak primjer citira i Izjavu HAZU iz 2005., ~ijase potpuna udaljenost od lingvistike pokazuje u svjetlu~injenice da ve} »odavno su predstavnici op}e lingvistikei slavistike obrazloìli i razglasili nalaz da su jezi~no-pravne i naposljetku politi~ki motivirane odredbe o sta-tusu idioma irelevantne za pitanje njihove klasifikacijekao zasebnih ’jezika’« (Gröschel 2009: 349–350).

Usput re~eno, odredbi o slu`benom jeziku u hrvat-skom ustavu nedostaje i smisao. Poznato je, naime, daustavne odredbe o jeziku imaju smisla samo ako se odno-se na manjinske jezike u toj dràvi, tj. ako kaù da nitkone smije biti diskriminiran s obzirom na svoj jezik. Nasu-prot tome, ustavne odredbe koje se u prakti~no jednoje-zi~noj zemlji odnose na taj jezik potpuno su proma{ene.Jer {to je uop}e njihova funkcija? Svakako nije za{tita ili




ravnopravnost tog jezika kad se ionako radi o jednoje-zi~noj zemlji. âk i kad dràve nisu jednojezi~ne, nelo-gi~no je i nepotrebno u ustav stavljati odredbe o ve}in-skom jeziku.

Tzv. »vrijednosni kriterij« odnosno samoprocjenagovornika

Ju`noslavenski filolozi se kod tvrdnje da Hrvati, Srbi,Bo{njaci i Crnogorci govore razli~itim standardnim jezi-cima pozivaju na tzv. vrijednosni kriterij, koji se zasnivana stavu govornika prema vlastitom jeziku tj. na njiho-voj samoprocjeni. Me|utim, vrijednosni kriterij nijeznanstven jer »govornik prosu|uje svoj jezik ne premalingvisti~kim ili drugim objektivnim kriterijima, negoprema subjektivnim kriterijima« (Schubert 1997: 84).Kod govornika je »svijest o jeziku vrijednosna kategorijai stoga subjektivna, sa svim neodre|enostima koje proiz-laze iz subjektivnosti« (Haarmann 22002: 11). Zbog tesubjektivnosti se »percipiranje jezi~ne situacije od stranegovornika ne mora podudarati sa stvarnom situacijom«(Aitchison 1992: 494). [tovi{e, »lingvisti i dru{tveni psi-holozi koji su istraìvali narodne stavove ustanovili suda su tvrdnje ljudi o jeziku neto~ne i da su ~esto u kon-tradikciji s njihovom stvarnom upotrebom jezika« (Mil-roy/Milroy 31999: 15). Zato vrednovanje od strane govor-nika, tj. njihova samoprocjena, nije u (socio)lingvisticikriterij pri odre|ivanju jezika: smatrati neki idiom »jezi-kom zato {to ga njegovi govornici tako procjenjuju bilo bikao npr. smatrati neki politi~ki sistem demokratskimzato {to ga njegova populacija procjenjuje takvim. Polito-lozi, po pravilu, ne bi bili jako sretni s takvim rje{enjem.U prirodnim znanostima je jo{ o~itije nego u dru{tveni-ma da ne koristi mnogo ako se slijedi mi{ljenje neke po-pulacije laika. Nijedan ozbiljan biolog ne bi npr. jeguljusmatrao zmijom jer je ljudi procjenjuju tako« (Ammon1989: 31).




Dakle, »mi{ljenje govornika o vlastitom idiomu i odrugim idiomima, stavovi proizi{li iz toga i prosudbe ovrijednosti su zbog neizbje`ne subjektivnosti u njima izbog izvanjezi~ne motivacije principijelno neprikladni zalingvisti~ku klasifikaciju s ciljem diferenciranja izme|urazli~itih jezika s jedne strane i varijeteta/varijanataistog jezika s druge strane« (Gröschel 2009: 147).

Postoji i dodatni razlog za kriti~ko propitivanje na-rodnih uvjerenja o jeziku: poznato je da »pomo}u mjerajezi~ne politike moè se manipulirati jezi~nom svije{}u«kod laika (ibid.: 316). »Utoliko su navodno spontano pro-izvedena vrednovanja jezika kod laika ~esto samo refleksjezi~nopoliti~ke odnosno jezi~noideolo{ke manipulacije«(ibid.: 321).

Brojni inozemni lingvisti ve} su pisali o nezavisnostilingvistike od samoprocjena govornika, npr. »o raskora-ku izme|u nalaza lingvistike i prosudbi govornika kon-statiraju Hamers/Blanc (2000, 276) upu}uju}i, izme|uostalog, na hindski i urdski (hindustanski): ’Ono {to sulingvisti definirali kao jedan te isti jezik ili kao jezi~nikontinuum mogu razli~iti govornici tog jezika gledatikao razli~ite jezike’. I u Evropi ima primjera da govorniciidioma sebe pripisuju zasebnim jezi~nim zajednicamadok ih lingvistika smatra govornicima dijalekta, varijan-te ili varijeteta odre|enog jezika« (Gröschel 2009:316–317).

[to se ti~e lai~kih promi{ljanja o jeziku, moè se re}ida »svatko je u odre|enoj mjeri amaterski lingvist ��.Ali ~injenica da svi mi imamo odre|ena ’amaterska mi-{ljenja’ na temu na{eg materinskog jezika ne daje timmi{ljenjima nekakav specijalan status u o~ima znanstve-nika lingvista. Ona mo`da mogu biti zgodna kao po~etna’radna hipoteza’, ali zadatak znanstvenika je da pobolj{aamaterske teorije obi~nog ~ovjeka, a ne da ih uzme zdra-vo za gotovo. (Ne bismo jako cijenili profesora meteoro-logije koji bi smatrao da je cilj njegove profesije sistema-




tizirati korpus bapskih pri~a o prognozi vremena)«(Sampson 1979: 189–190).

Sociolingvist moè konstatirati da laici imaju odre-|eno mi{ljenje o jeziku, ali ga ne preuzima kao znanstve-no utemeljeno. Npr. svjetski poznat sociolingvist JoshuaFishman utvrdio je da kod raznih naroda postoji uvje-renje da njihov jezik potje~e od zlatne ptice. Time {to jeto Fishman opisao u svojoj sociolingvisti~koj knjizi, nijeto uvjerenje ujedno postalo i njegovo uvjerenje, nije po-stalo uvjerenje koje zastupaju sociolingvisti jer nijeznanstveno utemeljeno. Poistovijetiti lai~ke stavove o je-ziku sa sociolingvisti~kima bilo bi isto {to i poistovijetitialkemiju s kemijom, ili astrologiju s astronomijom, ilivra~eve s fakultetski {kolovanim lije~nicima.

O temi »uvjerenja govornika o vlastitom jeziku iliop}enito o jeziku« Trask (1999: 96, 97) saìma stav do-minantan u lingvistici: »uobi~ajeni stav me|u lingvisti-ma �� je da ta narodna uvjerenja nisu ni{ta vi{e nego za-bavni komadi}i neznala~kih gluposti«.

S obzirom da hrvatski jezikoslovci spominju u pozi-tivnom smislu Heinza Klossa kao sociolingvisti~ki auto-ritet, moè se napomenuti da i Kloss (1976: 306) odbacu-je samoprocjenu govornika kao kriterij kod odre|ivanjada li se radi o razli~itim jezicima: »Taj stav koji se zasni-va na osje}ajima i koji se ubraja u podru~je lai~kog jezi-koslovlja je dodu{e znanstveno bezna~ajan«. Kloss(21978: 27) podsje}a da »ne}e neki jezi~ni oblik koji lin-gvisti jednozna~no klasificiraju kao dijalekt postati jezikzato {to njegovi govornici zastupaju mi{ljenje da se radi o’jeziku’«. Tako da svakome upu}enom u sociolingvistikupoznato je da »op}e mjesto jezi~ne sociologije odnosnosociolingvistike i u tradiciji Klossa je da samoprocjenji-vanje jezika od strane njegovih govornika nije prihvatlji-vo za znanost kao kriterij kod odre|ivanja statusa« (Grö-schel 2009: 317).

Pojedini ju`noslavenski filolozi tako|er su zapazilislabosti tzv. »vrijednosnog kriterija«: npr. [kiljan (2002:




37) kriti~ki zapaà da »Kati~i}ev model sloènog je-zi~nog identiteta ne nagla{ava dovoljno razlike izme|utipolo{kih i genetskih kriterija s jedne strane i vrijedno-snog odre|enja s druge strane. Prije svega, naime, prvasu dva kriterija u osnovi rezultat lingvisti~ke i racional-no zasnovane analize, dok tre}i proistje~e iz djelomi~noiracionalnog stava govornika prema vlastitom jeziku«.Kad bi samoprocjena govornika bila sociolingvisti~ki kri-terij, bilo bi mogu}e da ve} sutra nastanu novi strani je-zici, npr. pulski ili slavonski, jer bi sve ovisilo samo otome ho}e li stanovnici Pule ili Slavonije izjaviti da svojidiom smatraju zasebnim jezikom.

O doma}im jezikoslovcima uo~eno je da se pona{aju»kao da je sama èlja za razgrani~avanjem dovoljna zanastanak novih standardnih jezika« (Gröschel 2009:100). Pozivanjem na stavove u narodu zaboravljaju dazadatak (socio)lingvista nije primjenjivati narodski pri-stup jeziku, nego znanstveno utemeljen pristup. Zato sui {kolovani naspram laika u narodu. Narod moè paukazvati insektom, ali biolog to ne}e napraviti jer zna dapauk nije insekt. Tako narod moè zvati i jezik kako godho}e, ali jezikoslovci bi se morali dràti (socio)lingvi-sti~kih kriterija. Pozivaju se na ljudska prava, zaborav-ljaju}i da nitko ne prije~i neupu}ene laike da o jezikukaù {to god ho}e, kao {to im nitko ne brani da se hvata-ju za dugme kad vide dimnja~ara. Ali ta »lai~ka shva-}anja o jeziku su za lingvisti~ku znanost irelevantna«(ibid.: 312).

Postoji li »pravo naroda« kao kriterij

Filolozi s ju`noslavenskih prostora pozivaju se na »me-|unarodno priznavanje« idioma kao »jezika« pod od-re|enim imenom, no takvo »legaliziranje« ili »me|una-rodno priznavanje« »ne postoji u pravima naroda. Ob-jekti internacionalnog priznavanja su samo dràve«(Gröschel 2009: 221).




Pozivaju se i na ravnopravnost naroda tvrde}i da jeznak demokracije i znak ravnopravnosti re}i da svakanacija ima zaseban jezik. Zaboravljaju da lagati nije znakdemokracije i ravnopravnosti, a upravo to ~ine oni kojitvrde da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci govore ~etirijezika. Osim toga, Njema~ka i Austrija su demokratske,ravnopravne zemlje i razli~ite nacije, a nemaju zasebnejezike, Amerika i Engleska su demokratske, ravnoprav-ne zemlje i razli~ite nacije, a ni one nemaju zasebne jezi-ke itd. To zna~i da se demokracija i ravnopravnost ne po-stiù zasebnim jezikom. [tovi{e, dana{nja nastojanja dase srpskohrvatski podijeli na vi{e jezika navedena su uinternacionalnom jezi~nom leksikonu kao aktualni pri-mjer jezi~nog {ovinizma (Glück 22000: 652). Budu}i da je{ovinizam, tj. ekstremni nacionalizam, u suprotnosti sdemokracijom i ravnopravno{}u, neutemeljeno je i ne-umjesno spomenuta nastojanja nazivati demokratskim~inom. A po kroatisti~koj logici da nacija nije ravnoprav-na ako nema zaseban jezik, ~ak ni Amerikanci ne bi bilijedna od ravnopravnih nacija.

Mogu}e je da je rije~ »pravo« postala pomodna naju`noslavenskim prostorima jer druk~ije se ne moè ob-jasniti za{to ju`noslavenski filolozi zazivaju »pravo na-roda na svoj jezik« kad od naroda nitko ne traì da pre|ena neki tu|i jezik. Ni od drugih naroda se ne traì prela-zak na strane jezike, npr. nitko ne zahtijeva od Austrija-naca da pre|u na francuski. Ujedno se nikome ne branida javno iznosi kako jezik kojim govore Austrijanci ta-ko|er govore i Nijemci i ve}ina [vicaraca. Isto je i una{em slu~aju: nitko ne traì od Hrvata da pre|u npr. na{panjolski, i nitko se ne mora praviti slijepim pred ~inje-nicom da jezik kojim govore Hrvati tako|er govore iSrbi, Bo{njaci i Crnogorci. Usput re~eno, zanimljivo je dasu ba{ kroatisti, koji se pozivaju na »pravo naroda nasvoj jezik«, ujedno i jedini koji donekle ugroàvaju topravo, i to tako {to prema svom subjektivnom ukusu




odlu~uju koju rije~ }e kojeg dana proglasiti nevaljalom izahtijevaju od naroda upotrebu drugih rije~i.

Pozivaju se i na to da je imenovanje jezika npr. hrvat-skim u skladu s »pravom hrvatskoga naroda. Narod imapravo svoj jezik zvati svojim imenom«. Osvr}u}i se na tutvrdnju koja se ponavlja jo{ od Deklaracije, Gröschel(2003: 164) isti~e: »Tim o{trije treba ustvrditi da se jo{ udoba Deklaracije iz 1967. radilo o jednom ad hoc iz-mi{ljenom ’pravu’. Nijedna deklaracija prava UNO–a iliUNESCO–a, nijedna regionalna konvencija za za{tituljudskih prava ili prava manjina (KSZE–a/OSZE–a iliVije}a Evrope) ne zna za takvo pravo na samoodre|iva-nje imena jezika«.

Jacobsen (2006: 319) podsje}a kako mi{ljenje da po-stoji nekakvo pravo naroda na odre|ivanje imena jezikapredstavlja pogre{no shva}anje odnosa izme|u nacije ijezika. Naime, naroda koji govore isti jezik kao i nekidrugi narod »ima toliko da ih ne treba ni nabrajati, inema prema tome nikakvih razloga zbog kojih bi Hrva-ti« se pozivali na nekakvo nepostoje}e pravo nazivanjajezika prema naciji (ibid.). Kad bi se jezik nazivao premanaciji, a nekoliko nacija govori istim jezikom, onda bi bilonekoliko naziva za isti jezik, {to je neprihvatljivo u zna-nosti jer sugerira da se radi o vi{e jezika. Laici u narodumogu, naravno, nazivati jezik kako ho}e, ali se pritom nemogu pozivati na pravo niti se nazivi iz naroda smiju na-metati lingvistici (Gröschel 2001: 175).

Kod teme ljudskih prava potrebno je podsjetiti da»ljudska prava kao idejnopovijesno naslje|e francuskerevolucije polaze od temeljne postavke« da »svaki pojedi-ni ~ovjek naspram dràvnih zahvata ima neotu|iva os-novna prava i slobode koje svako dru{tvo ili zajednicamoraju po{tivati i {tititi. Ta prava i slobode su univerzal-ni i vrijede za svakog ~ovjeka ��. Ta univerzalnostisklju~uje nekakvu podjelu ljudskih prava na odre|enegrupe ljudi, dakle isklju~uje partikularisti~ka prava ko-lektiva« (Riedel 2005: 288). Ove osnovne postavke iz do-




kumenata Ujedinjenih naroda o pravima ~ovjeka izok-re}u se u na{oj sredini. Jedan od novijih primjera toga jeIzjava HAZU o jeziku (v. HAZU 2005: 41–48, i kriti~kuanalizu te Izjave u Kordi} 2005: 226–231): u Izjavi se citi-raju re~enice Ujedinjenih naroda gdje se govori o pravusvake osobe da se slobodno moè sluìti svojim jezikom,a istovremeno se te re~enice u Izjavi HAZU prikazujukao da u njima pi{e da svaki narod mora imati razli~it je-zik. Time sastavlja~i Izjave pravo svake osobe izvr}u upravo kolektiva, oduzimaju}i na taj na~in doti~no pravosvakom pojedincu jer on za njih postoji samo kao dio ko-lektiva i mora biti podre|en onome {to elita kolektivaodredi. Konkretno, oduzima mu se sloboda izraàvanjana svom jeziku jer elita od njega zahtijeva da prihvati pu-risti~ke i preskriptivne intervencije u ime izmi{ljenogprava kolektiva na razli~it jezik. Drugim rije~ima, oduzi-ma mu se ono pravo na koje se Izjava HAZU poziva i kojeje jedno od univerzalnih prava svakog ~ovjeka, zagaran-tirano u dokumentima Ujedinjenih naroda pa bi ga hr-vatska dràva morala po{tivati. Ne smije se zaboraviti da»~im dràva, politi~ke stranke ili dru{tveni pokreti odu-zimaju gra|aninu odluku o njegovom identitetu obave-zuju}i ga da mora pripadati jednoj odre|enoj kulturnoj,jezi~noj ili religijskoj zajednici, kre}u se u krugu autori-tativnih dràvnih sistema« (Riedel 2005: 21).

Zaklju~ak o sociolingvistici

Sociolingvistika pokazuje suprotno od politi~ki isformu-liranih odredbi o jeziku u ustavima ju`noslavenskih dr-àva. Kao prvo, iz definicije jednog od temeljnih sociolin-gvisti~kih pojmova kao {to je standardni jezik (v. poglav-lja [to je standardni jezik i Za{to je potreban standardnijezik) vidi se da podru~je Hrvatske, Srbije, BiH i CrneGore opsluùje jedan te isti standardni jezik. Kao drugo,dobro poznata sociolingvisti~ka teorija policentri~nosti(v. poglavlja Definicija policentri~nog jezika, Razlike iz-




me|u varijanata policentri~nog jezika, Kodifikacija), ko-ja uz lingvisti~ke datosti uzima u obzir i sociolingvisti~keda se jezik govori u razli~itim nacijama i u razli~itimdràvama, daje isti rezultat. Tre}e, sociolingvistika nudii druge dokaze da se kod srpskohrvatskog radi o jednomjeziku: »Bez obzira na poku{aje kroatiziranja odnosno’turkiziranja’ od strane jezi~nopartikularisti~kih lingvi-sta u Hrvatskoj i me|u bosanskim Muslimanima (~ijutrajnu prihva}enost od strane mase govornika u obje re-gije tek treba pri~ekati) idiomi Hrvata, Bo{njaka i Srba (inaravno Crnogoraca) su kao i prije uzajamno razumljivi(i to statisti~ki u daleko ve}oj mjeri nego {to je to slu~ajizme|u blisko srodnih jezika). Ta uzajamna razumlji-vost �� je sociolingvisti~ki korelat strukturnoj sli~nostiutvr|enoj u sistemskoj lingvistici i argument za to da idalje postoji jedan srpskohrvatski jezik« (Gröschel 2003:183).

Uz te sociolingvisti~ke argumente »najja~i sociolin-gvisti~ki dokaz protiv shva}anja da se kod hrvatskog, bo-sanskog/bo{nja~kog i srpskog radi o tri autonomna ’jezi-ka’ sastoji se u jednom argumentu koji — za~udo — uobimnoj literaturi o jezi~noj {izmi oko srpskohrvatskogdosad nigdje nije bio tematiziran. Radi se o nepostojanjubilingvizma izme|u grupa govornika navedenih trijuidioma (odnosno ~etiriju s crnogorskim). Za~u|uju}a ~i-njenica da taj kut gledanja nije sistematski razmatranmoè se mo`da objasniti upravo banalno{}u stanja stva-ri. Na kraju krajeva, op}epoznata istina je: gdje nemadvojezi~nosti, nemamo posla s dva jezika« (ibid.).

Dvojezi~nost nije kad netko iz Srbije do|e na Jadranpa da ne bi bio prepoznat kao Srbin unosi u svoj govorijekavske izgovorne elemente. Ili kad netko iz Hrvatskeili Bosne preseli u Beograd i ne èli tamo biti prepoznatkao izbjeglica pa svoj ijekavski izgovor zamjenjuje ekav-skim. To nije bilingvizam, nego prilago|avanje istog jezi-ka varijantskim posebnostima. Da je rije~ o istom jezikuvidi se po tome {to jedna osoba moè koristiti srpsku va-




rijantu a druga hrvatsku ili bosansku ili crnogorsku pada komunikacija izme|u njih svejedno te~no funkcioni-ra. Slu~ajeva prilago|avanja jezika varijantskim poseb-nostima ima, naravno, i u drugim zemljama u svijetu.Ammon (1995: 302) navodi primjere kad Nijemci preseleu [vicarsku pa se dio njih trudi svoju njema~ku varijantuzamijeniti {vicarskom varijantom njema~kog jezika ka-ko bi izbjegli odbojnost kod nekih [vicaraca kad po govo-ru prepoznaju da sugovornik dolazi iz Njema~ke. Prila-go|avanja jezika ima i unutar Njema~ke: kad netko sjuga preseli na sjever, trudi se svoje bavarske regionalneposebnosti zamijeniti sjevernonjema~kim karakteristi-kama, ili, kad netko sa sjevera do|e na odmor u ju`nuNjema~ku, ne}e na pitanje koliko je sati odgovoriti naulici »~etvrt do devet«, nego }e re}i »tri~etvrt devet« akone èli biti prepoznat kao do{ljak sa sjevera itd.

Kroatisti spominju da su unutar Jugoslavije neke no-vine izlazile u dvije jezi~ne verzije, hrvatskoj i srpskoj,{to bi trebalo zna~iti da su se doti~ne novine prevodile ida je stoga rije~ o dva jezika. No, ne radi se o prevo|enjujer svrha prevo|enja je postizanje razumijevanja, a spo-menute novine bi se razumjele i da su bile samo u jednojverziji. Kod njih se tako|er radilo o prilago|avanju istogjezika varijantskim posebnostima da bi tekstovi izgledalikao da potje~u iz te sredine. I Babi} (2004: 32) priznajeda se ne moè govoriti o prevo|enju, nego o prilago-|avanju: »’Borba’ od god. 1948. izlazi i u zagreba~komizdanju jezi~no prilago|enom sredini za koju je namije-njena. Takvih bi se primjera moglo navesti vi{e«. I u dru-gim zemljama ima takvih slu~ajeva: nekom piscu iz Au-strije koji rukopis svoje knjige nudi njema~kom izdava~umoè se dogoditi da izdava~ predloì prilago|avanje ru-kopisa njema~koj varijanti kako bi ga njema~ki ~itateljiosje}ali kao jezik svoje sredine, {to bi pomoglo ve}em ko-mercijalnom uspjehu u Njema~koj. Ili, od njema~ke glu-mice kad prihvati ulogu u austrijskoj televizijskoj serijitraì se da prilagodi svoj izgovor i svoj vokabular austrij-




skoj varijanti, pa se stoga u njenom jeziku pojavljujurije~i kojih nema u njenim njema~kim filmovima: npr.umjesto Tomaten, Blumenkohl, Pfannkuchen, Kartof-feln kaè u austrijskom filmu Paradeiser, Karfiol, Palat-schinke, Erdäpfel. Ammon (1995: 304) navodi i primjeriz [vicarske kad je »{vicarski radio DRS 80–ih godinaprijetio otkazom spikerima koji nisu govorili specijalnu{vicarsku varijantu njema~kog«.

Naziv jezika

Svaki jezik mora u lingvistici imati svoje ime. Nazivi kojipi{u u dana{njim ustavima hrvatski jezik, srpski jezik,bosanski jezik nisu za lingvistiku prihvatljivi jer »sva triimena trenutno ozna~avaju jedno te isto, a budu}i darazli~ita imena sugeriraju razli~itost, iz toga proizlazeproblemi« (Raecke 1996: 22).

Na ju`noslavenskim prostorima »Srbi nazivaju sadasvoj jezik srpski, Hrvati hrvatski, iako se obje varijantene razlikuju bitno jedna od druge« (Mattusch 1999: 74) i»jedno je sigurno: hrvatski i srpski su jedan te isti jezik«(Hetzer 1993: 33). Podudarna situacija je i »u Indiji, gdjesu svakodnevni govoreni urdski i hindski ustvari isto,potpuno jednako kao govoreni hrvatski i govoreni srp-ski« (Fishman 1997: 128).

Nacionalni ideolozi forsiraju razli~ita imena kako bisugerirali da se radi o razli~itim jezicima. S tim ciljem iz-laze i gramatike s jednodijelnom oznakom jezika: Gra-matika bosanskoga jezika, Gramatika hrvatskoga jezika,Gramatika crnogorskog jezika, Gramatika srpskoga je-zika, {to bi trebalo zna~iti da je rije~ o razli~itim jezicima.Me|utim, da bi se radilo o razli~itim jezicima potrebno jemnogo vi{e od razli~itog imenovanja jezika. Jer ako jesadràj spomenutih knjiga najve}im dijelom podudarankao {to i jest, onda u lingvistici ne pomaù razli~iti nazi-vi. Kad bi razli~iti nazivi dokazivali da se radi o raz-




li~itim jezicima, onda bi [kiljanov (1990: 63) »anegdotal-ni karakter situacije u kojoj je svaki Hrvat od ro|enja po-liglot, jer osim vlastitog jezika poznaje i jedan strani je-zik, srpski« danas bio jo{ dodatno poja~an time {to svakiHrvat nakon ro|enja zna ve} ~etiri jezika: hrvatski,srpski, bosanski/bo{nja~ki i crnogorski.

Raecke (1996: 20) kriti~ki primje}uje »da je u zadnjevrijeme postalo gotovo moda potpuno poricati postojanjesrpskohrvatskog, tj. ne samo tvrditi da on trenutno vi{ene postoji nego ~ak i}i tako daleko da se pori~e da je ikadapostojao (to se doga|a prvenstveno u Hrvatskoj, ali nesamo tamo)«. S obzirom da je te{ko mijenjati sadràj je-zika, posegnulo se za promjenom imena jezika: »budu}ida se pojedina~ni standardni oblici te{ko mogu lingvi-sti~ki razgrani~iti jedan od drugog i da je ~itav problemideolo{ki optere}en, pridavano je imenu jezika nadpro-porcionalno veliko zna~enje« (Blum 2002: 128). Pritomse zaboravlja da »ne moè ime napraviti od nekoliko jezi-ka jedan ili od jednog nekoliko« (ibid.: 153).

O raskoraku izme|u lingvistike i slu`benog uvo-|enja jednodijelnih naziva govori se i u najve}oj svjetskojlingvisti~koj enciklopediji, The encyclopedia of languageand linguistics, gdje pod natuknicom Serbo–Croat pi{e:»s raspadom federacije i nezavisno{}u Hrvatske mogu}eje da }e nazivi hrvatski i srpski postati uspostavljeni kaoslu`beni nazivi. Me|utim, premda je politi~ki oportunonagla{avati razlike izme|u tih dviju varijanata, sugestijada su one postale dva razli~ita jezika ostaje lingvisti~kineodrìva« (Hawkeswort 1994: 3857). Tvrditi da se radio razli~itim jezicima »zna~ilo bi prenositi nacionalisti~korazmi{ljanje u lingvistiku i slavistiku« (Pohl 1996: 214).Jer Hrvati, Srbi i Bo{njaci »bez obzira {to tvrde suprot-no, govore i danas jedan te isti jezik, kojeg jedni nazivaju’bosanski’, drugi ’srpski’, a tre}i ’hrvatski’« (Mappes––Niediek 2005: 30).

Prou~avaju}i muslimanske grupe u raznim dijelovi-ma BiH, Miedlig (1994: 42) zaklju~uje: »Svim grupama




je zajedni~ko da jezik ne dolazi u obzir kao sredstvo raz-grani~avanja i kao poseban kulturni ~inilac i ~inilac inte-griranja grupe jer je isti kao kod Hrvata i Srba u svimbitnim to~kama«. I »svi koji su odrasli u Beogradu, Za-grebu ili Sarajevu govore govorom svog grada bez obzirada li su Srbi, Muslimani ili Hrvati. Tako moè jedna teista varijanta jezika nositi ime ’bosanski’, ’srpski’ ili’hrvatski’. Ta razlika u nazivanju ne po~iva ni na kak-vom jezi~nom kriteriju, nego samo na nacionalnoj pri-padnosti govornika« (Mappes–Niediek 2005: 30). A na-cionalna pripadnost govornika nije kriterij za nazivanjejezika, npr. [vicarac ne govori {vicarski, Belgijanac negovori belgijski, Kana|anin ne govori kanadski, Austri-janac ne govori austrijski, Argentinac ne govori argen-tinski itd.

Nekoliko jednodijelnih oznaka (hrvatski, srpski, cr-nogorski, bosanski/bo{nja~ki) nije za lingvistiku prihvat-ljivo jer one bi zna~ile da se radi o nekoliko jezika, {to nijeslu~aj. Prihvatljiva bi bila jedna jednodijelna oznaka kojabi pokrivala ~itavo jezi~no podru~je. Kod ve}ine drugihpolicentri~nih jezika i koristi se od starta jedan jednodi-jelni naziv, npr. engleski, {panjolski, njema~ki. To nezna~i da nacija po kojoj se jezik naziva moè nametatidrugim nacijama svoju varijantu, niti zna~i da nacijekoje nisu spomenute u imenu jezika nisu nacije, a nezna~i ni da me|u njima nema jezi~nih razlika.

Ali naspram tih primjera, u ju`noslavenskom slu~ajuse ~injenica da sve strane govore istim jezikom ozna~avave} stolje}e i pol u lingvistici ne jednom jednodijelnom,nego dvodijelnim oznakama jezika. Dvodijelnu oznakuprvi je upotrijebio 1824. Jacob Grimm (Lencek 1976: 46;Pohl 1996: 209–210), od 1836. je Jernej Kopitar jedno-zna~no koristi kao naziv jezika. Pojavila se ve} 1854. i1859. i u gramatikama zagreba~kih autora, dok se u gra-matikama srpskih autora u to vrijeme jo{ »nastavila tra-dicija srpskih gramati~ara da svoj jezik nazivaju srp-skim« (Lencek 1976: 49). To zna~i da je dvodijelni naziv




vi{e u skladu s tradicijom hrvatskih gramati~ara negosrpskih, i da se dvodijelni naziv prvo koristio u zagre-ba~kim gramatikama a tek onda se pro{irio u gramatika-ma na stranim jezicima u inozemstvu: 1865. na nje-ma~kom, 1867. na talijanskom, 1869. na francuskom,1883. na engleskom itd. (ibid.: 50).

Od dvodijelnih oznaka je internacionalno najpro{ire-nija bila i ostala oznaka srpskohrvatski jezik (Blum2002: V). Varijacije dvodijelnog naziva su i srpsko–hrvat-ski, hrvatsko–srpski, hrvatski ili srpski, ali ve} je i Brozo-vi} (1988: 4) konstatirao da svi dvodijelni nazivi zna~eisto i da je me|u njima najbolji naziv bez crtice i bez ili.Za{to je najpro{ireniji naziv u svijetu srpskohrvatski a nehrvatskosrpski, moè se objasniti time {to je broj srpskihgovornika dvostruko ve}i od hrvatskih, a osim toga,kako podsje}a i Herrity (22001: 423), {tokavski koji je po-stao standardnim jezikom materinski je svim Srbima,dok je kod Hrvata materinski samo onima koji nisu kaj-kavci ili ~akavci.

Budu}i da je oznaka srpskohrvatski od 19. st. usta-ljen naziv u lingvistici, ona ima prednost naspram bilokoje druge potencijalne oznake. Kroatisti danas nastojerelativizirati tradiciju dvodijelnog naziva govore}i: »tajnaziv uop}e nema tako respektabilno dugu tradiciju (po-~inje se upotrebljavati u drugoj polovici 19. stolje}a)«(Pranjkovi} 2008: 137). Zaboravljaju da upravo od tadapostoji i standardni srpskohrvatski jezik, pa je sasvimlogi~no da se i naziv za taj standardni jezik po~inje odonda koristiti. Do tog razdoblja podru~je Slavonije, Dal-macije i Hrvatske nije povezivao neki doma}i nadregio-nalni jezik, {to zna~i da je srpskohrvatski prvi takav nad-regionalni jezik na spomenutom podru~ju. Usput re-~eno, Gröschel (2009: 10) napominje da je dvodijelnu oz-naku srpsko–hrvatski koristio ve} i Ljudevit Gaj, te dastoga »Pranjkovi} (2004, 188) se, dakle, vara kad nasta-nak te sloènice datira u ’drugu polovicu 19. stolje}a’«. A»kod bosanskog franjevca Ivana Franje Juki}a, pred-




stavnika iliraca, ve} 1842. nalazimo obrnuti redoslijedsloènice: hrvatsko–srpski« (Gröschel 2009: 10).

Dvodijelni naziv uklopljen je u modele lingvisti~kognazivlja: »U stranoj je jezi~noj znanosti najuobi~ajenijinaziv srpskohrvatski jezik, po na~elu kojim se raznisloèni lingvisti~ki nazivi tvore prema krajnjim ~lanovi-ma, npr. indoevropski jezici obuhva}aju i indoevropskejezike izme|u Indije i Evrope. Taj se naziv upotrebljava iu dobrom dijelu doma}e jezi~ne znanosti« (Brozovi}1988: 4). Iz navedenog citata se vidi da se nazivu srp-skohrvatski ne moè zamjerati {to nema bosansku icrnogorsku komponentu jer dvodijelna oznaka ne zna~ida su njome obuhva}ene samo imenovane dvije kompo-nente, nego da su one rubovi jezi~nog podru~ja u koje jeuklju~eno i ono {to se nalazi izme|u njih. Isto tako, redo-slijed komponenata ne zna~i davanje prednosti kompo-nenti koja je prva, nego su oba »sastavna dijela logi~kiravnopravna« (Gröschel 2001: 162). Brozovi} (2005: 68)navodi kao dvodijelni naziv i kara~ajevskobalkarski je-zik, i dodaje da tako|er »Kara~ajevci i Balkarci geograf-ski su razdvojeni«. U svjetskoj lingvistici poznati su idrugi primjeri dvodijelnih naziva jezika sastavljeni odimena etnosa kao u slu~aju srpskohrvatskoga. Gröschel(2009: 30) nabraja neke od njih: afarosaho{ki jezik, achê-oguayakijski jezik, damaraonamaski jezik, arifamaomi-nafiaski jezik. Kod njih se koristi i obrnuti redoslijedkomponenata kao i kod srpskohrvatskoga (ibid.). Dvodi-jelno imenovanih jezika ima na svim kontinentima, npr.burjatomongolski jezik (Azija), jugambehobundàlunskijezik (Australija), nilskonubijski jezik (Afrika), pasama-kodijskomalisetski jezik (Amerika). I srpskohrvatski je-zik u Evropi je primjer dvodijelnog imenovanja.

Usput re~eno, na skandinavskom podru~ju, koje kro-atisti ~esto spominju, tako|er postoji dvodijelni nazivdansko–norve{ki: leksikon jezika svijeta (Klose 22001:153) navodi da se taj jezik na engleskom naziva Da-no–Norwegian, na njema~kom Dänisch–Norwegisch ili




Danonorwegisch, pa i me|u samim NorveànimaDansk–Norsk. Taj naziv koristi se u znanstvenim publi-kacijama, npr. Snyder (1968: 338), Jahr/Trudgill (1993:94), Janicki (1993: 107). Na njega se nailazi i kod mla|egeneracije norve{kih znanstvenika, npr. norve{ki lin-gvist Endre Brunstad, ro|en 1967., koristi naziv jezikadansko–norve{ki: »Bokmål (Dano–Norwegian)« (2003:54). Po nazivu jezika postoje paralele s ju`noslavenskomsituacijom jer i srpskohrvatski se na engleskom nazivaSerbo–Croatian, na njema~kom Serbisch–Kroatisch iliSerbokroatisch. [to se ti~e me|usobne razumljivosti,ona je ve}a izme|u govornika srpskohrvatskog jezikanego izme|u govornika dansko–norve{kog.

Nastoje}i izbje}i oznaku srpskohrvatski, pojedini ju-`noslavenski lingvisti predlaù naziv srednjoju`nosla-venski. No on je neegzaktan, iz njega se ne vidi {to se svemoè ubrojiti u srednju zonu, ubraja li se u nju samo Bo-sna ili se njoj pridruùje jedna ili vi{e susjednih zemalja.Nadalje, taj naziv se ne moè uklopiti u postoje}e op-}eprihva}eno grupiranje na zapadne ju`noslavenske je-zike (slovenski i srpskohrvatski) i isto~ne ju`noslaven-ske jezike (bugarski i makedonski). A to postoje}e grupi-ranje se ne moè odbaciti jer je zasnovano na osobinamaju`noslavenskih jezika. Naziv srednjoju`noslavenski do-veo bi do neprihvatljive situacije da »bi se onda moralokazati da je srednjoju`noslavenski — zapadnoju`nosla-venski jezik, a tu se onda na klasifikacijsko–termino-lo{kom planu sukobljavaju dva razli~ita geografska od-re|enja u nazivima, od kojih je jedan (onaj ve} ustaljeni:zapadnoju`noslavenski) povezan i s genetskolingvisti-~kom klasifikacijom ju`noslavenskih jezika« ([ipka2003: 270).

Ni naziv standardni novo{tokavski nije prikladan jerje neproziran za strance, pa ne nailazi na prihva}anjekao {to ni nazivi standardni toskanski, standardni ka-stiljanski nemaju ni najmanju {ansu da u filologiji poti-




snu ili zamijene nazive talijanski jezik, {panjolski jezik(ibid.: 278).

Nazivanje jezika bosanski/hrvatski/srpski/crnogor-ski nije znanstveno gledano dobro rje{enje, ~ak i kad bise stavljala napomena da se nabrojane oznake upotreb-ljavaju kao sinonimi, jer se ne moè o~ekivati od lingvi-sta da u svakom tekstu dodaju napomenu uz takav na-ziv. A ako napomena izostane, (neupu}eni) ~itatelji op-ravdano mogu pomisliti i pomi{ljaju da se radi o raz-li~itim jezicima zato {to se na jednak na~in, kosom cr-tom, odvajaju npr. njema~ki/latinski, koji jesu razli~iti je-zici. Osim toga, ako se spomenute ~etiri rije~i navodnokoriste kao sinonimi, za{to ih onda uvijek navoditi sve~etiri? S drugim sinonimima u jeziku to nije slu~aj, uvi-jek se u konkretnoj re~enici upotrebljava samo jedan odnjih. A ako se naziv s ~etiri oznake poku{ava opravdatipostojanjem nekoliko dràva i nacija, to nije nikakav ar-gument jer npr. i engleskim jezikom govori nekolikodràva i nacija pa se taj jezik svejedno ne naziva ame-ri~ki/australijski/britanski/kanadski/ju`noafri~ki itd. Jed-nako je i kod njema~kog, francuskog, {panjolskog, arap-skog i svih drugih policentri~nih jezika.

Mørk (2002) podsje}a u predgovoru Serbokroatiskgrammatik da se radi o »ju`noslavenskom jeziku kojimgovori ve}ina stanovni{tva u biv{im jugoslavenskim re-publikama Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, a koji jeuvijek bio poznat kao ’srpskohrvatski jezik’«. Oznaci scrticama zamjera: »Novi naziv ’bosanski/hrvatski/srp-ski’ je po mom mi{ljenju sasvim neprikladan da zamijenitradicionalni naziv ’srpskohrvatski jezik’. [to ozna~avakosa crtica? I? Ili? I/ili?«. Zaklju~uje da za imenovanjestudija nije prikladna oznaka ’bosanski/hrvatski/srpski’kao {to nije prikladna ni oznaka ’srednjoju`noslavenski’.Isti~e da su nazivom srpskohrvatski obuhva}ene sve»varijante tog jezika: ’srpska’, ’hrvatska’, ’crnogorska’,’bosanska’. Tako je uostalom uvijek i bilo. Ni{ta se to nijepromijenilo s raspadom Jugoslavije — bez obzira {to na-




cionalisti~ki bosanski Muslimani ili Hrvati smatrali itvrdili«. Zato autor sumira da je naziv srpskohrvatski idalje najprikladnija oznaka kako za jezik tako i za ime-novanje studija (isto v. i u Mørk 2008: 296).

Jacobsen (2006: 319) tako|er kritizira imenovanjejezika ili studija »bosanski–hrvatski–srpski jezik«, kao izahtjeve da se podijele »srpskohrvatske studije u hrvat-ske, odnosno srpske studije«. Nedostaje obja{njenje zamijenjanje, a oni koji bi se odlu~ili za promjenu du`ni sudati obja{njenje »za{to to nisu mnogo ranije u~inili«. Jernpr. 70–ih ili 80–ih godina nitko strane slaviste nije tje-rao »da zadrè naziv srpskohrvatski« (ibid.: 320). I Obst(2004: 212) smatra opravdanim da se i dalje »koristi na-ziv ’srpskohrvatski’ u tradicionalnom smislu, na krajukrajeva i zato da se izbjegnu nezgrapne formulacije po-put ’srpski i/ili hrvatski’, ’hrvatski i/ili srpski’, ’hrvat-ski–srpski–bosanski’ ili ~ak ’hrvatski–srpski–bosanski––crnogorski’«. Dosjetki da se jezik naziva BHS [ipka(2003: 272) zamjera »onda bismo zaista imali kuriozum— skra}enicu kao ime jezika«.

Dosada{nji naziv srpskohrvatski nije ni politi~ki ninarodski izraz, nego »je srpskohrvatski oduvijek bio ~istolingvisti~ki pojam, koji ni{ta drugo ne izraàva nego daSrbi i Hrvati govore jedan te isti jezik« (Pohl 1996: 219).Dvodijelnu oznaku »kreirali su strani znanstvenici« jerim je trebao naziv za jezik »za koji nije postojalo posebnoime me|u njegovim govornicima« (Lencek 1976: 46).Dvodijelno ime »nikad nije postalo dio aktivnog rje~nikaneobrazovanih govornika« (ibid.: 45), »oznake srpsko-hrvatski odnosno hrvatskosrpski nikad nisu bile pro{ire-ne u narodu. One pripadaju knji{kom jeziku i znanstve-nom nazivlju« (Pohl 1996: 210).

Pa kad se kroatisti danas rado pozivaju na jednodijel-ne nazive jezika u AVNOJ–evskim dokumentima, pre-{u}uju kako »ne moè se polaziti od toga da su u sastav-ljanju spomenutih tekstova sudjelovale filolo{ki odnosnolingvisti~ki obrazovane osobe«, nego »vjerojatnija je




pretpostavka da su ti izrazi preuzeti iz razgovorne prak-se, u kojoj je oduvijek davana prednost jednodijelnim na-zivima naspram akademskih sloènica srpskohrvatskiodnosno hrvatskosrpski« (Gröschel 2009: 21). Usput re-~eno, to {to HAZU (2007: 46) pasaè o jeziku iz rezolucijeAVNOJ–a i ZAVNOH–a »hvali kao ’razumne’« izazivablagi podsmijeh kod inozemnih lingvista: »ôvjek bi po-mislio da u postjugoslavenskoj debati tekst AVNOJ–ev-ske rezolucije ne}e vi{e igrati nikakvu ulogu zbog radi-kalnog prekida s ideologijom titovskog socijalizma �...�.Me|utim, suprotno je: jezi~ni partikularisti u Hrvatskoji danas uzimaju rado u pomo} tekstove partizanskogpokreta« (Gröschel 2009: 21–22).

Nitko nije zahtijevao niti danas zahtijeva da laici ko-riste dvodijelnu oznaku. Kao {to je ve} re~eno, rije~ je oznanstvenom nazivlju, a ono se ne zasniva na narodsko-me jer »dodu{e, moè svaki narod svoj idiom nazivatikako mu drago, ali lingvistika ne smije bez preispitivanjapreuzeti svako imenovanje koje je me|u laicima omilje-no« (Gröschel 2003: 169). Lingvisti~ki nazivi ne dobivajuse ispitivanjem stavova izvornih govornika: »ispitivanjeizvornih govornika o~ito nije rje{enje jer njihovom per-cepcijom upravljaju nejezi~na razmi{ljanja, i to prven-stveno religijska, nacionalisti~ka« (Crystal 21998: 287).

Jacobsen (2006: 320) navodi da »konfuziju oko nazi-va jezika su stvorile politi~ke elite pojedinih zemalja« sju`noslavenskih prostora koje vr{e ’odozgo’ pritisak i nainozemna sveu~ili{ta da mijenjaju nazive studija. Vlasti-tim iskustvom iz proteklih petnaest godina ilustrira »ka-ko je jedan politi~ki reìm nastojao da nametne svoje po-glede stranim« sveu~ili{tima. Vlade pojedinih novona-stalih dràva i doti~ne nacionalne filologije ciljano za-magljuju granicu izme|u znanstvenog i narodskog na-zivlja. Jacobsen zato podsje}a kako lai~ki »i ranije je bilouobi~ajeno da se kaè za nekog da govori ’srpski’ / ’hrvat-ski’ / ’bosanski’ / ’crnogorski’«, {to nije isklju~ivalo nionda ni danas da to znanstveno zna~i »da ta osoba govori




srpskohrvatskim (standardnim) jezikom. Radi se dakle odva nivoa«, {to nacionalno angaìrani jezikoslovci nam-jerno pre{u}uju. Stoga Jacobsen kritizira ju`noslaven-ske filologe koji poistovje}uju znanstveni i narodski nivo(ovaj posljednji je postao i slu`beno–politi~ki), i koji na-ziv srpskohrvatski danas tabuiziraju.

Nastoje}i opravdati tabuiziranje, Brozovi} (1992a:359) pi{e da lingvisti nemaju pravo utjecati na nazivekoji se koriste u narodu kao {to kemi~ar nema pravo zah-tijevati od doma}ice koja soli juhu da bude svjesna da jesol ustvari natrijev klorid iako je to, naravno, objektivnoistina. No ovome se mora dodati, a o tome se zapravo iradi, da ni narod nema pravo kemi~aru zabraniti ko-ri{tenje naziva natrijev klorid za sol, a do toga je kod nasdo{lo kad je rije~ o nazivanju jezika.

S obzirom da sloènica srpskohrvatski jezik nikadnije bila ra{irena u narodu, a usprkos tome je 150 godinabila lingvisti~ki naziv, opravdano je i s te strane pitanje:za{to bi lingvistika sada trebala svoje nazivlje podreditinazivima u narodu? Laicima ionako nitko ne brani da je-zik zovu kako god ho}e. Za razliku od laika, lingvisti siproizvoljnost naziva ne mogu priu{titi, kao {to si nikemi~ari ne mogu priu{titi proizvoljnost naziva u kemiji,ili biolozi u biologiji itd. Od lingvista se o~ekuje da objek-tivno pristupe tim temama, nije opravdana »politikaskrivanja glave u pijesak jer te teme postoje bez obzirahtjeli ih mi primiti na znanje ili ne. Osim toga, znanostprincipijelno ne smije imati tabu teme« (Szücs 1981: 52).

Dana{njim kori{tenjem nekoliko jednodijelnih ozna-ka za jezik i napu{tanjem dvodijelnog imena jedno-zna~no se kaè da ne postoji zajedni~ki jezik, {to je ne-to~no: »trebali bismo ostati svjesni toga da su u jezicimaozna~enima s tri odnosno ~etiri razli~ita imena razliketoliko male da ih ~ovjek stvarno mora traìti. �� s lingvi-sti~ke to~ke gledi{ta su hrvatski, srpski, ’bosanski’ icrnogorski ustvari jedno te isto, tj. sinonimi« (Raecke1996: 21). Ako se pre|e na samo jednu jednodijelnu oz-




naku, npr. srpski jezik, to bi opet zna~ilo da je do{lo dopromjene u statusu jezika jer za{to ina~e mijenjati naziv.Do promjene u statusu, me|utim, nije do{lo jer se i daljeradi o jednom policentri~nom jeziku kojim govore ~etirinacije. Da se unazad 150 godina taj jezik u lingvistici na-zivao srpski, ne bi bilo potrebno danas pre}i na dvodijel-nu oznaku. No, zbog tradicije dvodijelnog imena u svije-tu se dana{nje odbacivanje druge komponente u dvodi-jelnom nazivu jezika tuma~i kao isklju~ivanje hrvatskog,bosanskog i crnogorskog podru~ja. Stoga je jedino is-pravno rje{enje ostati pri dvodijelnoj oznaci.

U znanosti se ponekad dogodi da se neki naziv vre-menom zbog novih znanstvenih spoznaja pokaè neprik-ladnim za daljnju upotrebu, pa se zamijeni novim. No,svi prigovori nazivu srpskohrvatski, a porijeklo im i nijeznanost, pokazali su se kao znanstveno neutemeljeni.

Sa (socio)lingvisti~ke to~ke gledi{ta radi se o »vari-jantama jednog te istog jezika. Stoga je razumljivo da lin-gvisti i danas, pogotovo u inozemstvu, koriste oznakusrpskohrvatski jezik kao lingvisti~ki naziv« (La{kova2001: 20). Isto se konstatira u enciklopediji evropskih je-zika (Herrity 22001: 422): »naziv ’srpskohrvatski jezik’je normalan u znanosti na Zapadu«, a pi{e i da »je biopro{iren u biv{oj Jugoslaviji«. Jezik u Hrvatskoj i Srbijiopisuje se kao »standardne varijante«, a jednako se i o je-ziku u BiH kaè da je »varijanta srpskohrvatskog jezika«(ibid.: 34, 424). Pored lingvisti~kih radova naziv srp-skohrvatski jezik koriste i sociolingvisti~ki radovi, {to jerazumljivo kad i sociolingvisti~ka enciklopedija (Patta-nayak 2001: 564) konstatira da su srpski i hrvatski jedante isti jezik, navode}i u istom kontekstu da su to ihindski i urdski, iako se gledaju kao dva razli~ita jezika.

O daljnjem nazivanju jezika srpskohrvatskim Grö-schel kaè (2009: 350): »U dogledno vrijeme ne moè sera~unati s time da }e slu`beno fiksirani nazivi srpski,hrvatski, bosanski i crnogorski jezik nestati iz jezi~nihparagrafa u postjugoslavenskim ustavima. To ne treba




iritirati slavistiku, posebno ne stranu slavistiku, me|uostalima ni njema~ku, kojoj se jo{ uvijek pripisuje nekavrsta vode}e funkcije. Zamijeniti ime srpskohrvatski je-zik zna~ilo bi kapitulaciju pred politi~kim pritiscima izzemalja nasljednica Jugoslavije«. Uzimaju}i za primjersituaciju s njema~kim jezikom u Austriji i [vicarskoj, na-stavlja: »Kad bi — iz bilo kakvih razloga — politi~kevo|e tih zemalja �Austrije i [vicarske� odlu~ile svojslu`beni jezik ubudu}e nazivati austrijski i {vicarski ��,to bi lingvisti~ka germanistika primila do znanja samoslegnuv{i ramenima, a ne bi zbog toga odbacila svojukoncepciju varijanata standardnog njema~kog jezika«.

Austrijski lingvist Pohl (1997: 69) potvr|uje da istovrijedi i za slavistiku: »Srpskohrvatski jezik — tog lin-gvisti~kog naziva }e se ~ovjek morati dràti ako ne nam-jerava svirati u nacionalisti~kom orkestru Srba i Hrvata— je ne samo policentri~an (dana{nji centri Zagreb, Sa-rajevo i Beograd) nego i poliarealan«. Budu}i da nazivsrpskohrvatski ima »dugu tradiciju u slavistici — kreiraoga je Jakob Grimm, pro{irio Slovenac Jernej Kopitar uprvoj polovini 19. stolje}a, davno prije nastanka Jugosla-vije — on dakle nije duàn nu`no nestati ~inom raspadate dràve« (Thomas 2003: 319).

Manifestacije neznanja

Budu}i da kroatisti ne mogu na osnovi (socio)lingvi-sti~kih kriterija do}i do zaklju~ka da se kod Hrvata,Srba, Bo{njaka i Crnogoraca radi o razli~itim jezicima,oni i ne koriste te kriterije, nego uzimaju kao nadomje-stak proizvoljno bilo {to. Toliko idu daleko u onome»proizvoljno bilo {to« da nastaje utisak kao da im je do-voljno {to se neka tvrdnja moè izre}i pa da ve} moè po-sluìti kao dokaz da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorcigovore ~etiri jezika. Netko bi mo`da pomislio da nije vri-jedno kriti~ki se osvrnuti na sve te kroatisti~ke tvrdnje




jer one potcjenjuju mentalne sposobnosti ~itatelja. Daw-kins (2007: 81) podsje}a da nije sve {to se kaè u oblikugramati~ki ispravne re~enice smisleno niti zasluùje pa-`nju. Me|utim, ako kriti~ki osvrt izostane, kroatisti sehvataju za doti~nu tvrdnju, ponavljaju}i da ona nijeosporena, dakle i dalje stoji. Zato se ovdje, naàlost, mo-ramo osvrnuti na brojne primjere bogatstva ljudske ma-{te, s tim da smo svjesni kako njima ovom analizom ne}ebiti u~injen kraj jer ljudska ma{ta svakodnevno moèsmi{ljati nove re~enice kojima }e se navodno osporavatiteze ove knjige, npr. tvrdnjama poput »hrvatski se �� nerazlikuje od srpskoga samo po onom po ~emu je odsrpskoga razlikovan«, nego »hrvatski se od srpskoga raz-likuje kao jezik od jezika, dakle za ~itav jezik, za sve svojerije~i �� pa i onda kad se ~ini da su iste« (Peti 1994:269–272). Stoga kad ~itatelj nai|e u budu}nosti na novekreativnosti takvog tipa, neka ih gleda kao priliku zavje`banje vlastitog mozga razotkrivanjem njihove argu-mentativne razine.

Jezik kao sustav

Svojstva standardnog jezika navedena u poglavlju [to jestandardni jezik dio su njegovih internacionalnih defini-cija, i poznata su u svjetskoj lingvistici ve} desetlje}ima,pa bi se o~ekivalo da za njih znaju i lingvisti na ju`nosla-venskim prostorima. No kad se pogleda {to oni isti~u kadpi{u o standardnom jeziku, vidi se da im njegova definici-ja nije poznata.

Naime, umjesto svojstava iz definicije, kroatisti is-ti~u tvrdnju koju su oni sami smislili, a koja glasi: stan-dardni jezik je suprotstavljen jeziku kao sistemu/sustavu(v. npr. Sili} 2006: 20). Takva tvrdnja ne pojavljuje se niu jednoj definiciji standardnog jezika u inozemnim lin-gvisti~kim leksikonima. To ni ne ~udi kad se pogleda {tose njome reklo. Naime, op}epoznato je da je jezik sistemznakova za sporazumijevanje (Lewandowski 51990:




994). Kroatisti~ka tvrdnja da standardni jezik nije si-stem zna~i dakle da on nije sistem znakova za sporazu-mijevanje, tj. da uop}e nije jezik. Razumljivo je za{to ni-jedan lingvisti~ki leksikon ne sadrì takvu tvrdnju, iza{to se ona ne moè na}i ni kod jednog autora koji èlida ga se smatra ozbiljnim lingvistom. Zato bi bilo prepo-ru~ljivo i kroatistima da revidiraju svoju tvrdnju o me-|usobnoj suprotstavljenosti standardnog jezika i jezi-~nog sistema (op{irnu analizu te tvrdnje v. u Kordi}2008: 231–235). Engleski jezik tako|er je standardni je-zik i ujedno sistem znakova za sporazumijevanje. Istovrijedi i za druge standardne jezike.

ôvjek ne bi pomislio da je i takve najosnovnije stvaripotrebno posebno napominjati, ali kroatistima je zaistapotrebno napomenuti i ono {to je najo~itije: ne postojeodvojeni jedan od drugoga standardni jezik i »jezik kaosustav«, nego postoji jedino standardni jezik, a »sustav«je unutar njega, to je njegov »sustav«. Kad se opisuje gra-matika njema~kog, francuskog ili nekog drugog jezika,opisuje se standardni jezik a ne nekakav odvojeni »jezikkao sustav«, i ne postoji zasebna gramatika za standar-dni jezik a zasebna za »jezik kao sustav«.

Kroatisti èle iluziju o odvojenosti ne~ega {to je neod-vojivo, tj. o suprotstavljenosti standardnog jezika i »jezi-ka kao sustava«, zato da bi onda na osnovi toga gradiliiluziju o suprotstavljenosti sociolingvistike i lingvistike, io tome da se lingvistika ne bavi standardnim jezikomnego »jezikom kao sustavom«. No kao prvo, lingvistika isociolingvistika nisu suprotstavljene, {to se vidi ve} izdefinicije sociolingvistike (v. poglavlje Definicija socio-lingvistike). A kao drugo, lingvistika se bavi standar-dnim jezikom: {tovi{e, ogromna ve}ina lingvisti~kih ra-dova opisuje ba{ standardni jezik, dok radovi koji opisujudijalekte ili sociolekte ~ine manjinu.

Pomo}u nepostoje}e suprotstavljenosti sociolingvi-stike i lingvistike, odnosno standardnog jezika i »jezikakao sustava«, kroatisti nastoje prebroditi postoje}i kon-




flikt izme|u nacionalizma i znanosti o jeziku. Taj kon-flikt se sastoji u tome {to vladaju}a nacionalisti~ka ideo-logija u Hrvatskoj tvrdi da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crno-gorci govore razli~itim standardnim jezicima, a istovre-meno je ta tvrdnja (socio)lingvisti~ki neodrìva. Zatokroatisti u svojim mislima razdvajaju ono {to se razdvoji-ti ne moè — »jezik kao sustav« i »jezik kao standard« —da bi onda na osnovi toga izjavili sljede}e: »Zna~i li to dajedan jezi~ni sustav moè imati vi{e standardnih jezika?— Da!« (Sili} 2006: 33). Me|utim, kako »Da!« kad jedanjezi~ni sustav ne moè imati vi{e standardnih jezika,nego time {to je jedan on moè samo unutar sebe variratipa imati vi{e standardnih varijanata. Svojom neodr-ìvom hipotezom kroatisti deklarativno podràvaju tvr-dnju o razli~itim standardnim jezicima i izlaze u susretvladaju}oj ideologiji.

Njihovo predo~avanje doma}e jezi~ne situacije je ne-prihvatljivo jer ne moè ne{to istovremeno biti i jedan je-zik i vi{e jezika. Znanstveni uvid u na{u situaciju poka-zuje da se radi o jednom jeziku ~ije norme variraju, a va-riranje normi je povezano s ~injenicom da tim jezikomgovori nekoliko nacija u nekoliko dràva. Varijacije sunavedene i u kodificiraju}im knjigama (rje~nicima, gra-matikama, pravopisima) pored mno{tva onoga {to je za-jedni~ko. Budu}i da su varijacije neznatne naspram og-romne koli~ine zajedni~kih jezi~nih jedinica, ne moè segovoriti o nekoliko standardnih jezika nego o jednom. Topotvr|uje i me|usobna razumljivost. Isti slu~aj je i s en-gleskim jezikom, njema~kim, francuskim, arapskim, ni-zozemskim i brojnim drugim jezicima. Svaki od njih se usociolingvistici naziva policentri~ni standardni jezik. Ta-ko da lingvistika i sociolingvistika nisu me|usobno su-protstavljene nego slo`ne oko toga da se kod Hrvata,Srba, Bo{njaka i Crnogoraca radi o jednom te istomstandardnom jeziku, kao {to se npr. kod Britanaca, Ame-rikanaca, Australijanaca radi o istom standardnom jezi-ku, ili kod Nijemaca i Austrijanaca.




Uostalom, sve ovo su nekada znali i sami kroatisti,npr. Brozovi} (1988: 102) pi{e: »Kao i u drugim slu~ajevi-ma kada se jednim stand. jezikom sluì vi{e nacija (nje-ma~ki, nizozemski, engleski, francuski, {panjolski, por-tugalski stand. jezik), stand. hs. j. nije jedinstven. Reali-zacijski oblici takvih standardnih jezika nazivaju se ulingvistici (prvenstveno u sociolingvistici) varijantamastandardnog jezika«.

Sada{nji predsjednik HAZU, Milan Mogu{ tako|erpi{e (1991: 59) da »stoji tvrdnja da hrvatski ili srpski je-zik nije jedinstven nego vi{evarijantan. Varijanta jednogstandardnog jezika i jest na~in njegova postojanja i fun-kcioniranja na temelju posebnih uvjeta standardizacijeunutar povijesno izraslog kolektiva koji se uz druge tak-ve kolektive sluì istim standardnim jezikom«. I Babi}(2001: 269) nagla{ava kako »valja odmah re}i da sam i jajedan od onih koji drè da varijante postoje«.

Kati~i} je (1988: v–vi) tako|er svjestan da se istimstandardnim jezikom sluè Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crno-gorci pa ga naziva »hrvatski ili srpski (srpskohrvat-ski/hrvatskosrpski)«, i pi{e da je to »jezik Crnogoraca,Hrvata, Muslimana, Srba«, hvale}i usput tada{nji »do-met na{e serbokroatistike«. ^lan HAZU Kova~ec (1988:57) tako|er jezik naziva »hrvatski ili srpski«. Uz isti na-ziv i Mogu{ (1991: 19) nedvosmisleno kaè da je rije~ ozajedni~kom jeziku ~etiriju nacija: »Standardni oblik togzajedni~kog jezika upotrebljavaju danas u JugoslavijiHrvati, Srbi, Crnogorci i Muslimani«.

Organska razina

Lingvisti s ju`noslavenskih prostora tvrde da je standar-dni jezik suprotstavljen »organskim« jezicima. Takvatvrdnja se ne moè na}i u inozemnim leksikonima. Su-sre}u}i je kod kroatista, postavlja se pitanje »{to bi si~ovjek uop}e trebao predo~iti pod neorganskim ili anor-ganskim idiomom« (Gröschel 2009: 81). Ako »organski«




zna~i ono {to u svjetskoj lingvistici pokriva dijalekt, ondare~enicu doma}ih jezikoslovaca da je standardni jezik»neorganski« treba shvatiti kao tvrdnju da standardnijezik nije dijalekt. No, za{to to nisu tako i napisali?Mo`da zato {to bi onda bilo lingvisti~ki ispravno, prov-jerljivo u priru~nicima i razumljivije ~itateljima. A ovakorije~ »neorganski«, s obzirom da za nju ne postoji defini-cija ni u jednom svjetskom lingvisti~kom leksikonu, mo-è u lokalnoj upotrebi doma}ih jezikoslovaca sva{ta su-gerirati, npr. moè sugerirati da je to izmi{ljeni jezik kojinema upori{te u stvarnom govoru pa da zato hrvatski je-zikoslovci u njemu smiju raditi {to god poèle. Ali stan-dardni jezik nije izmi{ljeni jezik, nego biv{i regionalni je-zik koji je uzet za nadregionalni.

Umjesto da koriste ispravne, internacionalne lingvi-sti~ke termine, kroatisti umnaàju raznovrsne nazivekako bi onemogu}ili ~itatelje da spoznaju veze. Nastajeutisak da izrazi poput »organski« na ju`noslavenskimprostorima sluè za zamagljivanje ~injenica, {to se vidinpr. iz tvrdnje Stjepana Babi}a (2004: 122) da »jezik semoè promatrati s ~isto znanstvenog gledi{ta �� alisamo na organskoj razini«. Po tome bi ispalo da se stan-dardni jezik ne moè promatrati s ~isto znanstvenog gle-di{ta jer je navodno suprotstavljen organskoj razini. Nokao prvo, jezik, bilo standardni bilo dijalekt bilo socio-lekt, nema nekakvu organsku razinu, a kao drugo, znan-stveno se moè promatrati svaki od njih (vi{e o neprik-ladnosti izraza organski v. u Kordi} 2007: 238). Za{tokroatisti èle da se standardni jezik ne moè znanstvenopromatrati? Zato da bi otjerali znanstvene kriterije odteme standardnog jezika i opravdali svoj ispolitiziranpristup toj temi.

Apstraktan pa zato nepostoje}i

Na ju`noslavenskim prostorima pojavljuje se i teza da jesrpskohrvatski jezik apstraktan i stoga konkretno nepo-




stoje}i jer se uvijek ostvaruje u obliku jedne od varijana-ta (usp. Brozovi} 1978: 18). No ako je zbog postojanja va-rijanata srpskohrvatski kao standardni jezik apstraktani nepostoje}i, onda »bi ~ovjek morao do}i do zaklju~ka danpr. njema~ki jezik, engleski i francuski ’realno’ ne po-stoje« (Gröschel 2009: 75). Jer i njema~ki jezik se ostva-ruje uvijek ili u austrijskoj varijanti ili u njema~koj ili u{vicarskoj, a isto vrijedi i za sve druge policentri~ne jezi-ke. Tezom o apstraktnosti srpskohrvatskog jezika i timeuzrokovanom njegovom nepostojanju negira se i posto-janje svih svjetskih jezika.

Svjetski jezici bili bi nepostoje}i i na osnovi kroati-sti~ke tvrdnje da srpskohrvatski ne postoji zato {to iz-vorni govornici ne govore i ne pi{u mje{avinu hrvatske isrpske varijante. Naime, ni izvorni govornici engleskogane govore i ne pi{u mje{avinu ameri~ke i britanske vari-jante. Ni {panjolski nije mje{avina argentinske i {panjol-ske varijante, ni portugalski nije mje{avina brazilske iportugalske varijante itd., dakle nijedan policentri~ni je-zik nije mje{avina varijanta. A to onda, naravno, zna~ida ni srpskohrvatski nije mje{avina varijanata.

Po funkciji varijante su standardni jezici

Op}e mjesto u kroatistici je tvrdnja Dalibora Brozovi}a(2002: 3, 9) da varijante funkcioniraju za narode koji ihkoriste kao standardni jezici pa da one zato jesu standar-dni jezici. Me|utim, kao prvo, »taj iz jednakosti funkcio-niranja izvedeni zaklju~ak ’standardne varijante sustandardni jezici’ nije metodolo{ki odrìv« (Gröschel2009: 127). Ova neodrìvost o~ita je ve} iz same klasifi-kacije standardnih jezika: oni se, naime, klasificiraju ustandardne jezike bez varijanata (monocentri~ne) i ustandardne jezike s varijantama (policentri~ne) (ibid.).To zna~i da svaki kroatist koji ima barem osnovna zna-nja o standardnim jezicima morao je ve} otprije uvidjetineutemeljenost Brozovi}eve teze, tim vi{e {to je klasifi-




kacija standardnih jezika poznata ve} desetlje}ima (v.npr. Stewart 1968: 534; Dane{ 1988: 1507). Kao drugo,varijante jesu standardne, ali ~ine jedan standardni jezikuslijed me|usobne razumljivosti koja vlada me|u njima,uslijed sistemskolingvisti~ke podudarnosti i uslijed {to-kavice koja im je zajedni~ka.

Varijante uzdignute u standardne jezike

Budu}i da su sve nacionalne varijante standardne(Ammon 1995: 69), neispravno je kad pojedini ju`nosla-venski filolozi govore}i o dana{njoj jezi~noj situaciji kaù»varijante su uzdignute u standardne jezike«. Ta formu-lacija sugerira da su varijante niske, nestandardne, neje-zi~ne, iako nijedna od tih sugestija nije to~na. Ne postojinekakav vi{i jezi~ni oblik iznad varijanti, ne{to ~emu bione bile podre|ene.

I nije jedna od varijanata manje varijanta, nego susve to u jednakoj mjeri. Zato Gröschel (2001: 163) kri-ti~ki isti~e kako »upozorenje Kati~i}a (1995: 78) da klasi-ficiranje hrvatskog kao ’samo jedne varijante’ (srpsko-hrvatskog jezika) moè biti zloupotrebljeno za podvred-novanje i marginaliziranje izgleda nelogi~no jer i srpskiu tom varijantnom modelu ima tako|er ’samo’ status va-rijante«. Naime, i srpska varijanta je varijanta kao {to jeto i hrvatska. Druk~ije re~eno, nije srpska varijanta »je-zik«, a hrvatska »varijanta« tog jezika. Tko predo~avanekakav »varijantski model u kojem srpski fungira kaonadre|eni entitet«, time falsificira sociolingvisti~ku teo-riju o varijantama i, sa srpske strane, »manifestira je-zi~ni nacionalizam u obliku serbocentrizma« (Gröschel2009: 265, 266–267).

Ve} 60–ih godina je Ljudevit Jonke (1968/69a: 131)kritizirao pogre{na kroatisti~ka tuma~enja rije~i vari-janta brane}i je kao termin koji »vrlo izraàjno odraàva~injeni~nu situaciju kojoj smo svjedoci ve} gotovo stotinugodina. Ali taj naziv nije ni uvredljiv, kao {to misle neki




na zapadu, krivo zaklju~uju}i da je to naziv koji èliisklju~iti narodne nazive za hrvatski ili srpski jezik. Rije~varijanta nije nov naziv za knjièvni jezik, nego je to lin-gvisti~ka oznaka za odnos zapadnog i isto~nog tipa knji-èvnog jezika«.

Jedan i jedinstven jezik

Kroatisti i drugi ju`noslavenski filolozi kao uvjet za po-stojanje srpskohrvatskog jezika navode da on mora biti i»jedan i jedinstven« (@ani} 2007: 50, 52; Peti–Stanti}2008: 15). Me|utim, pogre{no je smatrati da jedan jezikmora biti i jedinstven. Naime, u sociolingvistici je pozna-to da jezik moè biti jedan a da nije jedinstven: policen-tri~ni jezik nije jedinstven nego unutar njega postoje raz-like uvjetovane time {to ga govori nekoliko razli~itih na-cija u razli~itim dràvama, ali te razlike ne ugroàvajume|usobno sporazumijevanje izme|u tih nacija pa sezato radi o jednom jeziku.

Srpskohrvatski jezik nikada nije bio jedinstven, negoje ve} od standardizacije u 19. stolje}u imao nekolikocentara i varijanata. Zanimljivo je da se i u Novosadskomdogovoru iz 1954., iako tamo pi{e da jezik ima vi{e centa-ra i da je raslojen na ekavicu i ijekavicu, tako|er po-gre{no koristi izraz jedinstven (v. PHKJ 1960: 6–10).

Na planu (ne)jedinstvenosti jezika ni{ta se nije pro-mijenilo od 19. stolje}a do danas: srpskohrvatski je bio iostao nejedinstven tj. policentri~an standardni jezik, koji~ine njegove nacionalne varijante. Zato taj jezik u klasifi-kaciji izgradnje i razvoja standardnih jezika (Dane{1988: 1509) nije primjer monocentri~nog standardnogjezika, nego je primjer policentri~nog standardnog jezi-ka: »(1) razvoj ide (a) iz jednog jedinog centra (npr.~e{ki), ili (b) iz nekoliko paralelnih centara (npr. srp-skohrvatski)«.

Kod teme jezi~nog jedinstva ju`noslavenski filolozi(npr. @ani} 2007: 298) neto~no navode da su (socio)lin-




gvisti (bili) skloni gledati njema~ki jezik kao homogenucjelinu. Ba{ njema~ki jezik su (socio)lingvisti redovitonavodili i navode kao primjer suprotan od homogene cje-line, dakle kao primjer policentri~nog jezika. Ve} i HeinzKloss u svojim starim radovima ima njema~ki zajedno sengleskim i {panjolskim kao primjer nehomogenih jezi-ka s varijantama (v. Kloss 1952: 18–19).

Povijesna jedinstvenost kao preduvjetza policentri~nost

Neki kroatisti (npr. Tafra/Ko{utar 2008: 196, 200) tvrdeda se srpskohrvatski ne moè smatrati policentri~nim je-zikom jer nikada nije bio jedinstven, dok su drugi poli-centri~ni jezici u pro{losti bili jedinstven jezik, bez teri-torijalnih diferencijacija koje danas postoje. Me|utim, tutvrdnju opovrgava ve} i njema~ki jezik (Gröschel 2009:65). U germanistici je poznato da »od po~etka do danas ustvari nije postojao jedinstveni njema~ki jezik, nego sa-mo regionalni varijeteti. Iako regionalnost izgleda da jeuniverzalna kategorija kod jezika, njema~ki se zbog nizasociokulturnih i jezi~nopovijesnih razloga ubraja u onejezike kod kojih su varijeteti posebno va`ni: njema~ki semoè smatrati prototipom heterogenosti unutar jednogjezika« (Földes 2002: 225). Regionalne posebnosti, i izgo-vorne i leksi~ke naravi, postojale su davno prije nego {toje njema~ki jezik u 19. st. standardiziran: ve} u 11. st. po-stoji poseban {vicarski njema~ki pisani jezik, ~ije su seposebnosti u leksiku, morfologiji i drugome odràle dodanas (Sonderegger 1985: str. 1890–1901), a u Be~u seod 13. st. koristi jedan tako|er poseban pisani jezik (Wie-singer 1985: str. 1944–1945). Zato Reiffenstein (2001:88) govore}i o policentri~nosti njema~kog jezika umjestoizraza nacionalna policentri~nost koristi izraz regional-na policentri~nost jer policentri~nost njema~kog jezika»uvjetovana je faktorima koji su stariji od dana{njih na-cija«. I u primjeru malajskog policentri~nog jezika terito-




rijalne diferencijacije su postojale prije nego {to su se te-ritoriji na kojima se taj jezik govori oformili kao dràve inacije sa svojim nacionalnim varijantama (Haji Omar1992: 403–406).

Povijesna kolonijalnost

HAZU (2007: 48–49) navodi postojanje kolonijalnog od-nosa u pro{losti kao uvjet da bi se moglo govoriti o poli-centri~nom jeziku, a taj uvjet na{ slu~aj ne ispunjava pase dakle ne radi o policentri~nom jeziku. No dovoljno jesjetiti se policentri~nog njema~kog jezika da bi se vidjeloda takav uvjet za policentri~nost ne postoji: naime, op}e-poznato je da Austrija i [vicarska nisu bile njema~ke ko-lonije. Ni Belgija i [vicarska nisu bile kolonije Francu-ske, a ipak se u tim dràvama govore varijante policen-tri~nog francuskog jezika. Zato se nekakva povijesna»kolonijalnost« ne nalazi ni u jednoj definiciji policen-tri~nog jezika i ne sluì kao kriterij za utvr|ivanje da li seradi o takvom jeziku (Glück 22000: 535; Bußmann32002: 521–522). Razumljivo je i za{to nije kriterij: kadse èli saznati je li rije~ o jednom policentri~nom jezikuili o nekoliko jezika, onda se gledaju dana{nje jezi~ne po-dudarnosti i razlike, a ne kako je do{lo do dana{njegstanja. Odnos podudarnosti i razlika spominje se u sva-koj definiciji policentri~nog jezika.

Razli~ita jezi~nopovijesna pozadina

Pojedini kroatisti (npr. Brozovi} 2002: 6–7) tvrde da seuslijed razlike u jezi~nopovijesnoj pozadini na hrvatskoj ina srpskoj strani ne moè raditi o jednom policentri-~nom jeziku. Me|utim, unutar drugih policentri~nih je-zika »jezi~nopovijesna pozadina je u nekim slu~ajevimajo{ daleko heterogenija« nego kod hrvatske i srpske vari-jante, npr. kod irskog engleskog, australijskog engle-skog, kod Black English kao podvarijante ameri~kog en-




gleskog (Gröschel 2009: 77). A »bez obzira na njihovunejednaku pozadinu, svi ti jezi~ni oblici ubrajaju se uskup varijanata ’engleski’. Upu}ivanje na razli~ite pre-duvjete i odvojeni razvoj na hrvatskom i srpskom po-dru~ju je dodu{e to~no, ali istovremeno i banalno, isuvi{ebanalno da bi se iz toga izvodila nespojivost jednog {iromsvijeta isprobanog i dokazanog teorijskog sociolingvi-sti~kog modela za opis sli~nih jezi~nih konstelacija — ka-kav je varijantski model — s konkretnim jezi~nim dato-stima kod Hrvata i Srba« (ibid.: 78).

Isto je i s hindskom i urdskom varijantom, koje kao ihrvatska i srpska varijanta imaju razli~it povijesni raz-voj, ali te neosporne »jezi~nopovijesne razlike ne do-pu{taju da se u sinkronijskoj analizi ovi parovi idiomaklasificiraju kao zasebni ’jezici’« (ibid.).

Prepoznavanje odakle je govornik

Rije~i, izgovor i druga obilje`ja karakteristi~na za pojedi-nu varijantu pokazuju iz koje sredine potje~e govornik.To neki na ju`noslavenskim prostorima smatraju doka-zom da se kod srpskohrvatskog radi o ~etiri razli~ita jezi-ka. Me|utim, nacionalni markeri postoje i u varijantamadrugih jezika: ne moramo uop}e biti specijalni stru~njaciza engleski ili njema~ki jezik pa da ipak po govoru odmahprepoznamo je li netko Amerikanac ili Englez, [vicaracili Nijemac. Unato~ nacionalnim markerima me|usobnarazumljivost je kod govornika varijanata izrazito visoka,{to zajedno s drugim (socio)lingvisti~kim kriterijima do-kazuje da se radi o jednom te istom jeziku (Ammon 1995:2–11).

Kroatisti isti~u da se izvjestan broj jezi~nih elemena-ta koji su standardni u Hrvatskoj ne upotrebljava u Srbi-ji, i obrnuto, {to bi trebalo dokazati da je rije~ o razli~itimjezicima (HAZU 2007: 48–49). Me|utim, i kod varijantidrugih policentri~nih jezika je tako: npr. razni standar-dni elementi austrijske varijante ne koriste se u nje-




ma~koj varijanti, i obrnuto. Zbog postojanja tih elemena-ta se i radi o varijantama policentri~nog jezika, a ne omonocentri~nom jeziku. Na osnovi tih elemenata se iprepoznaje kojom varijantom policentri~nog jezika net-ko govori. Iako nisu mjerili postotak tih elemenata na-spram onih koji su isti, kroatisti (ibid.: 48) poseù zauop}enim izrazom »mnogi elementi« i pre{u}uju da jebroj identi~nih elemenata neusporedivo ve}i. Jer da nije,ne bi bila mogu}a tolika me|usobna razumljivost iz-me|u Hrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca kad govorestandardnim jezikom.

Biranje jezi~nog oblika

Kroatisti smatraju da naziv standardnojezi~ne varijante(ili varijeteti) ne odgovara za ju`noslavensku situacijujer varijante, po njihovom mi{ljenju, zna~e da bi hrvatskigovornik trebao birati izme|u organizovati i organizira-ti, a on ne bira, nego uvijek koristi organizirati (Pranjko-vi} 2008: 133). Me|utim, ista situacija je i s varijantamadrugih policentri~nih jezika: austrijski govornik ne bira,nego koristi rije~i austrijske varijante, kao {to ni govor-nik iz Njema~ke ne bira nego koristi rije~i njema~ke vari-jante; ni ameri~ki govornik ne bira nego koristi ame-ri~ku varijantu, ni britanski govornik ne bira nego kori-sti britansku varijantu itd. To zna~i da pojam varijanteodgovara za ju`noslavensku situaciju.

Srpski policentri~an

Ju`noslavenski filolozi neutemeljeno odbacuju teorijupolicentri~nosti tamo gdje je primjenjiva (na srpsko-hrvatski jezik), a istovremeno je neutemeljeno zastupajutamo gdje nije primjenjiva: tvrde da je danas srpski jezikpolicentri~an, i da su njegove varijante crnogorska, srp-ska i varijanta bosanskih Srba (v. npr. Okuka 2009:215). Ta teza, me|utim, ne uzima u obzir osnovne odred-




nice policentri~nog jezika iz njegove definicije, niti uzi-ma u obzir jezi~nu stvarnost, nego se ravna prema nacio-nalnoj pripadnosti govornika kako bi dobila rezultat uskladu s aktualnom politikom. Jezik bosanskih i crno-gorskih Srba se tu uklju~uje u isti policentri~ni jezik jerse radi o istoj nacionalnoj pripadnosti. A isklju~uje se je-zik bosanskih Muslimana i Hrvata u Hrvatskoj i BiH jerse radi o razli~itoj nacionalnoj pripadnosti. Me|utim, ba{je tipi~no za policentri~ni jezik da njegovim varijantamagovore razli~ite nacije u razli~itim dràvama, npr. engle-skim se sluì i ameri~ka i britanska i australijska nacija,njema~kim se sluì i njema~ka i austrijska i {vicarska na-cija itd. To zna~i da je u suprotnosti s jednim od osnovnihsvojstava policentri~nog jezika ako se zbog iste nacional-nosti uvr{tava u policentri~ni jezik ili ako se zbog raz-li~ite nacionalnosti isklju~uje iz policentri~nog jezika.

Nadalje, kod teze o policentri~nom srpskom jezikuuop}e nije jasno za{to bi ijekavski jezik crnogorskih Srbai ijekavski jezik bosanskih Srba bili varijante ekavskogsrpskog a ne ijekavskog hrvatskog ili ijekavskog bo-{nja~kog. A kad se u okviru te teze kaè da govornicisrpskog jezika govore bilo ekavski bilo ijekavski, ondanije jasno za{to hrvatski ili bo{nja~ki ne bi bili varijantesrpskog. Itd. O~ito je da teza o policentri~nom srpskomjeziku nema lingvisti~ku pozadinu, jer nju su autori teteze morali odbaciti kad su se odlu~ili uzeti za polazi{teokvir zadat politikom i dobiti rezultat za koji su unapri-jed odredili da mora biti prilago|en tom okviru.

Ovo je poseban slu~aj

Kroatisti i drugi ju`noslavenski filolozi tvrde da se u nji-hovom slu~aju radi o jezi~noj situaciji koja nije usporedi-va ni s jednom drugom na svijetu (Tafra/Ko{utar 2008:200). Me|utim, uvid u svjetsku literaturu o policen-tri~nim jezicima pokazuje da standardni jezik Hrvata,Srba, Bo{njaka i Crnogoraca predstavlja primjer poli-




centri~nog jezika zajedno s nizom drugih takvih jezika usvijetu te da se stoga uop}e ne radi o nekakvoj posebnojjezi~noj situaciji. »Sli~na situacija vrijedi i za jezike pro-{irene po ~itavom svijetu — engleski, francuski, {panjol-ski, portugalski — ili za njema~ki ograni~en na srednjuEvropu. Utoliko slu~aj ’srpskohrvatski’ ne nudi previ{eposebnosti« (Kristophson 2000: 185).

A s obzirom da su »kriteriji znanstvenosti sistema-ti~nost, ponovljivost i argumentiranost tvrdnji« (Baa-sner/Zens 22001: 43), primjena kriterija ponovljivostizna~i u ovom slu~aju da ako su npr. engleski, francuski,{panjolski, portugalski, njema~ki i nizozemski policen-tri~ni standardni jezici koji se uvijek ostvaruju u jednojod svojih standardnih varijanti, onda je i srpskohrvatski,koji se uvijek ostvaruje u jednoj od svojih standardnihvarijanti, tako|er policentri~an standardni jezik. Ne mo-è jedno pravilo vaìti za kroatiste, a drugo za filologeostatka svijeta, nego mora biti ponovljivo za sve slu~aje-ve iste vrste.

Inzistiranjem na neusporedivosti doma}e jezi~ne si-tuacije kroatisti gube iz vida jedan od temeljnih principau znanosti: »Ono {to Brozovi}, Gr~evi}, Babi} i drugiHrvati sa sli~nim pogledima, kao i inozemni slavisti po-put Auburgera �� zaboravljaju je metodi~ki postulat,nadre|en svakom opisu jezika: zadatak istraìvanja jezi-ka kao i svake druge znanosti je apstrahiranje razmjerno’nebitnih’ svojstava pojedina~nih objekata kako bi sedo{lo do op}evaè}ih tvrdnji. Apstrahiranje zna~i (zarazliku od idealiziranja) redukciju kompleksnosti bezgubitka informacija. Kad bi se (socio)lingvistika odreklatog postupka, ne bi se odmakla od nagomilavanja fakatavaè}ih za samo jedan jezik« (Gröschel 2009: 78).

Teorija policentri~nosti zna~i unitarizam

Kako bi odvratili pa`nju od teorije policentri~nosti, poje-dini kroatisti kaù da je ona unitarizam. No, teorija poli-




centri~nosti je suprotno od unitarizma: dok jezi~ni uni-tarizam zna~i nasilno ujedna~avanje jezika, policentri-~nost zna~i da govornici neujedna~eno govore, a to je su-protno od ujedna~avanja.

Uvaàvanje nacionalno–varijantske raslojenosti jezi-ka ~ini samu bit teorije policentri~nosti. Ona isklju~ujebilo kakvo nametanje govornicima, nimalo ne utje~e nasamostalnost dràva, na odvojenost nacija, na varijant-ske razlike u jeziku tih nacija, na jezi~ne navike ljudi.Ni{ta ne mijenja u stvarnosti, nego ljudima osvje{tavakakva je ta stvarnost. Budu}i da definiranje jezika kaopolicentri~nog isti~e postojanje jezi~nih posebnosti iz-me|u naroda ili dràva, zna~i da u potpunosti uvaàvajezi~nu realnost. [tovi{e, »jezi~ne varijante diferencira-ne prema nacijama znaju biti bolje prilago|ene stvarnojjezi~noj upotrebi stanovni{tva nego ujedna~eni, nacio-nalno nadre|eni standard« (Ammon 1995: 477).

Relativiziranje me|usobne razumljivosti

Ju`noslavenski jezikoslovci poku{avaju relativizirati(socio)lingvisti~ke kriterije za utvr|ivanje da li se radi ojednom ili o nekoliko jezika (v. npr. Tafra/Ko{utar 2008:204). Tom relativiziranju je cilj sugerirati da znanstve-nih kriterija nema pa da onda bilo {to moè biti kriterij.

Nastoje relativizirati kriterij me|usobne razumljivo-sti tako {to tvrde da je kod me|usobne razumljivosti pre-sudna èlja da se nekoga razumije (@ani} 2007: 9). No,kad bi èlja bila presudna za razumijevanje stranih jezi-ka, otpale bi sve one godine ulaganja u u~enje nekogstranog jezika, otpali bi milijunski izdaci za prevo|enjeknjiga sa stranih jezika, npr. u Hrvatskoj bi ~itatelji do-bili knjigu na njema~kom ili francuskom originalu uruke, a na prvoj stranici bi bila uputa izdava~a za ~itanje:»samo poèlite, i razumjet }ete«.

Kako bi osporili razumljivost kao kriterij, tvrde i danitko nikoga na svijetu ne razumije ili da svatko svakoga




na svijetu razumije. Zaboravljaju da »lako se moè ut-vrditi razlika izme|u pojedina~nog razumijevanja kodgovornika srodnih jezika (francuskog i talijanskog) ime|usobne razumljivosti koja osigurava ne samo skorosavr{enu komunikaciju izme|u govornika u okviru slo-ène razmjene (a ne tek jednostavno traènje obavijesti)nego osigurava i da govornici jedne varijante skoro total-no razumiju usmenu produkciju (medije...) ili pisanu(novine, knjièvnost...) jedne druge varijante. Taj tipme|usobne razumljivosti postoji npr. izme|u varijanatastandardnog engleskog u Velikoj Britaniji, SjedinjenimAmeri~kim Dràvama, Australiji i Kanadi, izme|u vari-janata standardnog {panjolskog (kastiljanskog) u [pa-njolskoj i Latinskoj Americi, portugalskog u Portugalu iBrazilu, francuskog u Francuskoj, Belgiji, Kanadi i Afri-ci, njema~kog u Njema~koj i u Austriji... i tako|er iz-me|u srpskog, hrvatskog, bo{nja~kog i crnogorskogstandarda, koji pokazuju neznatnije razlike �istakla S.K.� nego drugi navedeni primjeri (usp. razlike u upotrebipreterita i sloènog pro{log vremena izme|u britanskogi ameri~kog engleskog, ili razliku sistema li~nih zamjeni-ca 2. lica u evropskom {panjolskom i latinskoameri~kom{panjolskom)« (Thomas 2003: 314).

S ciljem relativiziranja pojavljuje se i tvrdnja da »sviljudi govore jednim, ljudskim jezikom« (Kova~ec 2005:516). Mo`da u ne~ijoj fantaziji svi ljudi govore jednim je-zikom, ali u stvarnosti me|usobna (ne)razumljivost do-kazuje da nije tako. Navedeni autor (ibid.) kaè i da»svaki ~ovjek �...� govori svojim vlastitim jezikom (natome po~ivaju sociolingvistika, stilistika i sl.)«. No, ~inje-nica je da svakog ~ovjeka jako dobro razumije to~noodre|ena grupa ljudi, pa me|usobna razumljivost i tupokazuje kada se radi o govornicima istog jezika. Kodtvrdnje da sociolingvistika i stilistika po~ivaju na tomeda »svaki ~ovjek �� govori svojim vlastitim jezikom«, po-trebno je podsjetiti da sociolingvistika i stilistika nepori~u postojanje njema~kog, engleskog, francuskog,




{panjolskog niti bilo kojeg drugog jezika. A za svaki odtih jezika je poznato da njime ne govori samo jedan ~ov-jek.

Isti autor (ibid.: 517) navodi da se talijanski dijalektime|usobno ne razumiju i da je to dokaz za »krhkost ob-jektivnosti me|usobnoga razumijevanja kao kriterija«.U tom kontekstu, poput Brozovi}a i drugih hrvatskih je-zikoslovaca, spominje u pozitivnom smislu Heinza Klos-sa kao sociolingvisti~ki autoritet. Ali ne navodi nijedanKlossov rad, pa moèmo pogledati {to je o dijalektimanapisao Kloss (1976: 301–322) u svom najpoznatijem inajva`nijem ~lanku, uvr{tenom u knjigu o teoriji dijale-kata u kojoj je okupljeno desetak najzna~ajnijih studija usvijetu o toj temi napisanih u prethodnih 100 godina.Kloss tamo o talijanskim dijalektima kaè da se kod njihustvari radi o »prividno dijalektiziranim jezicima (sche-indialektisierte Abstandsprachen)«, dakle o razli~itimjezicima, i navodi kao primjer sardinijski i friulanijskinaspram standardnog talijanskog (ibid.: 305). A kriterijikoje Kloss (1976: 303–304) primjenjuje kod utvr|ivanjada li se radi o razli~itim jezicima su upravo me|usobna(ne)razumljivost, fonolo{ke razlike, znatne razlike umorfologiji i sintaksi te rje~ni~ko blago.

U Italiji je takva situacija jer talijanski poluotoksije~e jedna linija koja je u romanistici dobro poznata kaolinija od La Spezia do Rimini, tj. od istoka Ligurije do Ja-dranskog mora. Dijalekti sjeverno od te linije su po pori-jeklu i svojstvima zapadnoromanski, a ju`no od linijeisto~noromanski. U isto~noromanske dijalekte ubraja sei toskanski, koji je postao standardni talijanski jezik.Tako taj isto~noromanski standard kao nadregionalnijezik pokriva i teritorij na kojem se govore zapadnoro-manski dijalekti sjevera. Sli~na jezi~na situacija ne po-stoji nigdje u Evropi. Za usporedbu, to bi bilo kao kad bise na teritoriju kojeg pokriva jedan ju`noslavenski stan-dard govorili i zapadnoslavenski dijalekti ~e{kog jezika.




Relativiziranje {tokavice

Kod {tokavice kao kriterija tako|er se poseè za svo-jevrsnim relativiziranjem. Npr. kada kroatisti navode~injenicu da je {tokavica uzeta za standardni jezik Hrva-ta, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca, opkoljavaju to ponav-ljanjem rije~i razli~iti, razni do karikature kako bi ~ita-teljima ostale u sje}anju te rije~i a ne podatak da je isti je-zik, {tokavski, postao standardnim: »imaju iz raznihrazloga, odabranu prema posebnim vlastitim razli~itimrazlozima i u razna doba, novo{tokavsku dijalekatnuosnovicu s odre|enim povijesno–dijalektolo{kim razlika-ma« (HAZU 2007: 42). Osim toga, po toj re~enici ispadakao da su bitni razlozi zbog kojih je odabrana {tokavica,a ne ~injenica da je svuda odabrana ba{ {tokavica. Kaoda je kod utvr|ivanja da li netko govori njema~kim jezi-kom bitan razlog za{to govori njema~ki, a ne ~injenica dagovori njema~ki.

Zanimljivo je da spominju kako su postojali »raznirazlozi« a ne navode ih, jer ina~e bi morali navesti da je uZagrebu razlog bio jezi~no se ujediniti sa svim {tokavci-ma primjenjivanjem reformi Vuka Karadì}a (Blum2002: 130–132). [tokavica je odabrana za nadregionalni(standardni) jezik u 19. stolje}u (ibid.), pa tvrdnja iz gor-njeg citata da se to odvijalo »u razna doba« nije to~na.

Da se Zagreb u 19. st. odlu~io za svoj okoli{ni kajkav-ski, ne samo da je upitno da li bi do{lo do ujedinjenja~akavske Dalmacije, kajkavske Hrvatske i {tokavskeSlavonije, nego bi i uzimanje kajkavice dalo za rezultatpolicentri~ni jezik, samo {to ga u tom slu~aju ne bi dijelilisa Srbima, Bo{njacima i Crnogorcima, nego sa Slovenci-ma. Jedino je ~akavica, koja je teritorijalno najogra-ni~enija, mogla posluìti za izgradnju jednog Ausbau–je-zika, ali odlukom u korist ~akavice upitno je da li bi do{lodo ujedinjenja teritorija na kojem se danas prostire Hr-vatska.

S obzirom da kroatisti znaju isticati da je za standar-dni jezik uzet novo{tokavski, moè se napomenuti da je




to isticanje kod standardnog jezika nepotrebno jer ne po-stoji neki standardni staro{tokavski. Osim toga, izrazomnovo{tokavski ne isti~e se toliko onaj izbor koji je glavni,a to je izbor naspram kajkavskog i ~akavskog, nego seisti~e sporedni, sekundarni izbor naspram staro{tokav-skog.

Postojanje kajkavskog i ~akavskog dijalekta na teri-toriju Hrvatske i njihovo nepostojanje na teritoriju Srbi-je HAZU (2007: 43) smatra dokazom je kod Hrvata iSrba rije~ o dva razli~ita standardna jezika. Konkretno,kaè da se standardni jezik na teritoriju Hrvatske obli-kovao »u razli~itom i kulturnom, i knjièvnom, i jezi-~nom (dijalekatnom) okru`ju«. Me|utim, i standardnijezik na teritoriju Austrije se oblikovao u razli~itom kul-turnom, knjièvnom i jezi~nom (dijalektalnom) okru`junaspram jezika u Njema~koj, npr. Austrija ima neposre-dan dodir s Italijom, s ju`nim Slavenima, s Ma|arskom,{to se sve odrazilo na kulturu u Austriji i na knjièvnost,ima na svom teritoriju dijalekata kojih nema izvan Au-strije, a usprkos svemu tome radi se o istom standar-dnom jeziku kao u Njema~koj.

I jedan jezik i nekoliko jezika

Ovdje se radi o varijaciji ve} opisane teze »jezik kao su-stav«. Naime, ju`noslavenski filolozi poku{avaju neutra-lizirati kriterij sistemskolingvisti~ke podudarnosti tako{to kaù da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci govoreistim jezikom kad se gleda tipolo{ka i genetska razina, arazli~itim jezicima kad se gleda standardna razina. Me-|utim, kod te teze postoji veliki problem. Njome se, nai-me, tvrdi da je ne{to ujedno i jedan jezik i nekoliko jezi-ka, a da se do takvog rezultata dolazi ako se od standar-dnog jezika odvoji njegova tipolo{ka i genetska razina.No, tipolo{ku i genetsku razinu nije mogu}e odvojiti odstandardnog jezika jer one su sam sadràj standardnogjezika. Tipolo{ka razina su sve sistemskolingvisti~ke je-




dinice, a genetska razina je {tokavica. Od toga se sastojistandardni jezik. Ni kod drugih standardnih jezika, npr.engleskog, njema~kog ili francuskog, tipolo{ka i genet-ska razina nije odvojena od standardnog jezika.

Usput re~eno, kad se govori o jeziku nije potrebnostalno koristiti pridjev standardni, kako ~ine lingvisti naju`noslavenskim prostorima. Naime, jezik neutralno ve}zna~i standardni jezik i onda kad se rije~ standardniispred njega ne navodi: »Tamo gdje postoji pisani stan-dard, neutralno referiranje na jezik odnosi se normalnona njegov standardni oblik« (Alexander 2000: 2–3). Ba{»standardni jezik se popularno smatra jezikom, a dija-lekti pogre{nom devijacijom od njega« (Milroy iz Joseph1987: vii). Tako npr. izraz engleski jezik neutralno zna~istandardni engleski jezik, a isto vrijedi i za druge jezike.Na rje~nicima i gramatikama njema~kog, engleskog ilifrancuskog jezika pi{e samo »njema~ki jezik«, »engleskijezik«, »francuski jezik«. Iako se u njima opisuje stan-dardni jezik, rije~ »standardni« se ne navodi, nego seo~ito smatra suvi{nom, {to potvr|uje da jezik neutralnozna~i standardni jezik. Nasuprot tome, kad se èli opisi-vati neki dijalekt ili sociolekt, onda rije~ »jezik« nije do-voljna, i tada se ne pi{e npr. »njema~ki jezik«, nego »{le-zijski dijalekt«, »{vapski dijalekt«, »vestfalijski dijalekt«ili drugo. Kao {to je pridjev standardni suvi{no navoditipri neutralnom upu}ivanju na jezik, tako je suvi{no na-voditi ga kad se upu}uje na varijantu jer sve nacionalnevarijante su po definiciji standardne (Ammon 1995: 69).

Ausbau–jezici

Na ju`noslavenskim prostorima pojavljuje se tvrdnja dase kod Hrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca radi o ~etiriAusbau–jezika. Me|utim, kad se pogleda definicija Aus-bau–jezika (Glück 22000: 78), vidi se da u njoj pi{e kakoje kod svakog Ausbau–jezika neophodna i odre|ena ko-li~ina razli~itosti naspram najsli~nijeg drugog jezika —




isto je ve} 1952. naglasio i autor koji je uveo izraz Aus-bau–jezici, Heinz Kloss (1952: 18–19). U definiciji Aus-bau–jezika (Glück 22000: 78) naveden je i primjer iz ko-jeg se vidi da ta koli~ina razli~itosti nije dosegnuta kodvarijanata policentri~nog jezika: »Tako je npr. austrijskinjema~ki — bez obzira na svoju Ausgebautheit �=iz-gra|enost, standardiziranost� — previ{e sli~an njema-~kom u Njema~koj, pa se ne moè smatrati zasebnim je-zikom«. I to je ve} 1952. pisao Kloss, navode}i pored vari-janata njema~kog jezika i varijante engleskog i {panjol-skog jezika, i isti~u}i da »nikome ne pada na pamet da tepodvrste ili varijante njema~kog, engleskog ili {panjol-skog nazove zasebnim jezicima«.

Dakle, ve} prije pola stolje}a Kloss razlikuje Aus-bau–jezike od policentri~nih jezika. Za oprimjerivanjeAusbau–jezika Kloss u svom najistaknutijem ~lanku(1976: 310–312) koristi ~e{ki i slova~ki, dok za oprimje-ravanje policentri~nog jezika koristi srpskohrvatski(»Serbo–Kroatisch«). Iz tog ~lanka vidi se koliko je pro-ma{eno izjedna~avati hrvatsko–srpsku jezi~nu situacijus ~e{ko–slova~kom situacijom: hrvatsko–srpska jezi~nasituacija se bitno razlikuje od one kod ~e{kog i slova~kogpo tome {to ~e{ki i slova~ki »po~ivaju na razli~itim dija-lektima« i zato su Ausbau–jezici (ibid.: 312). Nasuprotnjima, kod policentri~nog standardnog jezika »imamodva varijeteta istog standardnog jezika, koja oba po~iva-ju na istom dijalektu ili na dva jako srodna dijalekta.Takve policentri~ne standardne jezike nalazimo tamogdje se jedan jezik govori u dvije ili vi{e prostorno raz-dvojene dràva, npr. ameri~ki i britanski engleski iliupravo navedeni slu~aj portugalskog u Evropi i Ju`nojAmerici; nadalje imamo policentri~ne standardne jeziketamo gdje su politi~ke okolnosti dovele do toga da su nadva susjedna podru~ja nastale dvije knjièvnojezi~ne va-rijante istog jezika, kao kod srpskog i hrvatskog, ru-munjskog i moldavskog« (ibid.: 310).

Termini Ausbau–jezici i varijante policentri~nog jezi-ka postali su sastavni dio sociolingvistike i koriste se




{irom svijeta sa zna~enjem kako ga je prije pola stolje}adefinirao Kloss. Njihovo zna~enje je bilo poznato i pojedi-nim kroatistima: tako Brozovi} (1992: 75) o varijantamasrpskohrvatskog kao i njema~kog, engleskog i francu-skog jezika isti~e da se ne mogu smatrati standardnimjezicima ni u smislu Ausbau–jezika jer su za razliku odAusbau–jezika izgra|ene na istom dijalektu: »Problemitakozvanih Ausbau–jezika u terminologiji Heinza Klos-sa su sli~ni, ali nikako identi~ni s problemima varijana-ta. Kod Ausbau–jezika imamo parove standardnih jezikaizgra|enih na osnovi razli~itih dijalekata ��. Razlikaizme|u tih parova Ausbau–jezika i standardnih jezi~nihvarijanata sastoji se u ~injenici da varijante imaju gotovoidenti~nu dijalektalnu osnovu i razlikuju se samo u raz-voju standardizacijskog procesa, dok parovi standardnihjezika imaju vi{e ili manje razli~itu dijalektalnu osnovu«.S obzirom na poznatost termina Ausbau–jezici i varijan-te policentri~nog jezika i na njihovu polustoljetnu tradi-ciju u sociolingvistici, razumljivo je kad Kati~i}evu tvr-dnju (1995: 27–37) da se u Hrvatskoj radi o Ausbau–jezi-ku Gröschel (2009: 88) popra}a komentarom: »Kati~i}use, naposljetku, mora prigovoriti nepoznavanje stru~neliterature o toj temi«. Analiza i drugih poku{aja pre-do~avanja jezi~ne situacije kao da se radi o nekoliko za-sebnih jezika pokazuje da »niti u jugoslavenskoj niti upostjugoslavenskoj debati nisu izne{eni, po na{em mi-{ljenju, jezi~noteorijski zasnovani prigovori protiv vari-jantskog statusa srpskoga i hrvatskoga. Pogotovo po-ku{aj da se hrvatski svrsta u rang zasebnog ’Ausbau–je-zika’ pokazao se nespojiv s terminolo{kom tradicijom usociolingvistici« (ibid.: 91).

Pored Ausbau–jezika i policentri~nih jezika Kloss(1976: 310–312) razlikuje i Abstand–jezike, oprimjeru-ju}i ih pomo}u njema~kog i nizozemskog. Taj primjer,kao i svojstvo Abstand–jezika da izme|u njih »me|usob-na razumljivost nije mogu}a« (Glück 22000: 7), potvr-|uje da se hrvatsko–srpska jezi~na situacija ni pribli`no




ne moè izjedna~avati s njema~ko–nizozemskom situaci-jom, i pokazuje jo{ jedanput koliko je neopravdano kadMatica hrvatska stavlja znak jednakosti izme|u tih dvijujezi~nih situacija (u Jeziku 43/5, 1996, 164–166).

Ni poistovje}ivanje hrvatsko–srpske jezi~ne situacijesa skandinavskom nije opravdano »jer su norve{ki (ny-norsk) i {vedski naspram danskog standardizirani svakina drugoj dijalektalnoj osnovi« (Gröschel 2001: 182), dokje za standardni jezik u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Herce-govini i Crnoj Gori uzet isti dijalekt, {tokavski. Zato sekao primjer Ausbau–jezika navode »skandinavski jezici{vedski i danski. Kod njih se strogo uzev{i prvotno radiloo dva dijalekta s razli~itim pisanim standardima« (Buc-hler 2002: 27). A »neovisno o Abstand–jezicima i Au-sbau–jezicima postoje i policentri~ni jezici«, kad se jedante isti jezik govori u nekoliko dràva (ibid.).

Budu}i da su Ausbau–jezici zasnovani na razli~itimdijalektalnim osnovama, me|usobna razumljivost izme-|u njih ne doseù onu razinu kakva je izme|u govornikastandardnog srpskohrvatskog jezika. To se vidi i iz citatakoji opisuje odabir dviju razli~itih dijalektalnih osnova uslu~aju bugarskog i makedonskog: »sredinom devetnae-stog stolje}a do{lo je do konflikta oko odabira dijalektal-ne osnove za tada nastaju}i bugarski knjièvni standard.Jasno je iz napada konstantinopoljskih bugarskih novi-na na jezik priru~nika baziran na makedonskim dijalek-tima da su razlike izme|u balkanskih slavenskih dijale-kata sjeveroisto~ne Bugarske i onih s jugozapada Make-donije bile dovoljno upadljive �� da su mogle posluìti —a naposljetku su i posluìle — kao osnove za odvojeneknjièvne jezike ��. Sljede}i citat uredni{tva iz 1851. jeilustrativan: ’[to se ti~e jezika gospodina Jordana �u za-padnoj Makedoniji�, svatko moè vidjeti da je tolikodruk~iji od na{eg pisanog i govorenog jezika da }e se oso-bi koja ga prvi put ~ita u~initi ne samo nerazumljiv negoi potpuno razli~it’« (Friedman 2003: 261–262).




Jezi~na nastava

S ju`noslavenskih prostora dolazi zahtjev za nacionalnorazdvojenim podu~avanjem jezika na studiju u inozem-stvu. No, Thomas (2003: 317–318) podsje}a da »postojisamo jedna nastava za jezike s nekoliko varijanata poputengleskog i {panjolskog, u ~ije izvorne govornike se ubra-jaju stotine milijuna«. Doista, op}epoznato je da za po-du~avanje takvih jezika u inozemstvu »koriste se jedno-stavno izrazi engleski, francuski, {panjolski ili njema~ki,dok u praksi nastavni materijali su usmjereni na pre-no{enje znanja jedne odre|ene ’standardne varijante’,naime prete`no britanskog engleskog, evropskog fran-cuskog i {panjolskog, te njema~ke varijante njema~koga«(Gröschel 2009: 97). Opisav{i na primjeru Francuskekako u~enici prakti~no nau~e jednu varijantu engleskogili {panjolskog a razumiju i sve ostale varijante tih jezika,Thomas (2003: 317–318) nastavlja: »Situacija je ista kodsrpskog, hrvatskog i bo{nja~kog: u~enik koji usvoji jedanrazumije pasivno sve tekstove i sve govornike iz Srbije,Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore«. Podudarnoiskustvo sa studentima u Danskoj iznosi Mørk (2008:295). I za sveu~ili{ta na njema~kom govornom podru~juGröschel (2009: 359) utvr|uje da »uvo|enje razdvojenihstudija iz kroatistike, bo{njakologije, serbistike i monte-negristike ne bi bilo lingvisti~ki opravdano«. [tovi{e, »idalje su nepotrebni zasebni lektorati za hrvatski, bo-{nja~ki, srpski i crnogorski. Jednako su izli{ni kao i zasjevernonizozemski i ju`nonizozemski (’holandski’ i ’fla-manski’) ili za druge jezike s varijantama« (ibid.: 374).Thomas (2003: 317–318) tako|er negira »potrebu po-du~avanja odvojeno srpskog, hrvatskog i bo{nja~kog«.Uostalom, ~ak i najvatreniji pobornik odvojene nastaveS. Babi} priznaje (2004: 108) »da kad nau~ite jedan,prakti~no znate i drugi«.




Pravopis

Za hrvatske filologe je tipi~no da su opsjednuti pravopi-som, {to kriti~ki uo~avaju Badurina/Pranjkovi} (2009:308, 310). Ani} (1998: 58) zapaà i posljedice opsjednuto-sti pravopisom: »Kompleks pravopisnih i pseudopravo-pisnih pitanja sna`no je utjecao na opli}avanje na{e filo-lo{ke i lingvisti~ke misli«.

Bavljenje hrvatskih filologa pravopisom obiljeèno jeneznanjem osnovnih ~injenica. Tako npr. u novije vrije-me se hrvatski pravopisci okupljeni oko Stjepana Babi}aèle udaljiti od fonetskog pravopisa navode}i da fonetskamaksima ’Pi{i kao {to govori{’ potje~e od Vuka Ka-radì}a pa je zato treba odbaciti. Me|utim, ta maksimapotje~e od njema~kog lingvista Johanna ChristophaAdelunga, koji ju je objavio u svojoj knjizi Mithridatesoder allgemeine Sprachenkunde u Berlinu 1809. (Frie-sel–Kopecki 1983: 250).

Drugo, Babi} i sljedbenici èle se pribliàvati etimo-lo{kom pravopisu pozivaju}i se na tradiciju, ali o~ito neznaju da je etimolo{ki pravopis u tradiciji pravoslavnecrkve. Kad je Vuk Karadì} poku{ao prekinuti tu tradici-ju i pre}i na fonetski pravopis, do{lo je do velikog sukobaizme|u njega i pravoslavne crkve. Na stranu pravoslav-ne crkve stali su i brojni srpski filolozi, me|u njima npr.Hadì}, o ~ijoj polemici s Karadì}em Friesel–Kopecki(1983: 254) pi{e sljede}e: »Polemika se sad koncentriralaprvenstveno na pitanja pravopisa. Hadì} se odlu~no za-lagao za etimolo{ki pravopis ��. Time {to je kruto inzi-stirao na uzimanju u obzir etimologije, bio je prisiljen od-biti asimilaciju glasova i fonetski na~in pisanja, {to jezahtijevao Vuk«. Budu}i da je Hadì} »ostao vjeran kon-zervativnoj poziciji crkve«, smatrao je neophodnim upravopisu imati vidljivu »ulogu etimologije �� koja je —nadilaze}i jezi~no podru~je — bila simbol slavne srpskepro{losti i spoja s Rusima i s pravoslavnom crkvom«(ibid.).




Dalibor Brozovi} (1988: 109) je svjestan zasluga Vu-ka Karadì}a za dana{nji pravopis: »Osnova dana{njegahs. �hrvatskosrpskog� fonolo{kog pravopisa potje~e od V.Stefanovi}a Karadì}a. On je izvanredno to~no shvatiokakav bi pravopis u principu najbolje odgovarao stan-dardnomu jeziku izgra|enomu na novo{tok. �novo{to-kavskoj� osnovici. �� U XX je stolje}u bilo i raznihpoku{aja da se fonolo{ki pravopis zamijeni morfono-lo{kim ��, ali takve te`nje nisu uspijevale jer su bile usuprotnosti ne samo sa samom glasovnom strukturomhs. stand. jezika nego i s ve} stvorenom tradicijom. Ni zabudu}nost nema nikakvih izgleda da do|e do iole ozbilj-nijih odstupanja od fonolo{koga pravopisa«.

Taj Brozovi}ev zaklju~ak kao da su izgubili iz vidaStjepan Babi} i sljedbenici. Kad se u Hrvatskoj u novijevrijeme name}u nepotrebne promjene pravopisa i pri-tom se poziva na odluke ministarstva, treba znati da setakav postupak smatra diktaturom: »Mi, koji inzistira-mo na slobodnom razvoju jezika i koji vidimo kr{enjeprava u zaklju~cima Parlamenta {to su nam nametnulikrive ’promjene pravopisa’, mi se zato borimo za pravudemokraciju. A oni koji nam govore: ’Parlament je toodobrio i vi se morate tome pokoriti’, oni se bore za dik-taturu« (Horak 2001: 179). Ako nekad do|e do situacijeda je pojedinosti u pravopisu potrebno promijeniti, ondase to ~ini dogovorno, i samo takve promjene pravopisasmatraju se demokratskima.

Dogovaranje oko pravopisa sprovodi se uspje{no i name|udràvnoj i me|unacionalnoj razini: npr. »do 1972.pravopis je bio jedna od ’vru}ih tema’ u jezi~nom plani-ranju u Indoneziji i Maleziji. Najve}im dijelom zajed-ni~ki standardni jezik tih dviju dràva, malajski, imao jepravopis kodificiran u dvije verzije ��. 1972. dogovorenje zajedni~ki pravopis i uveden nakon vi{e od dva deset-lje}a ìvog diskutiranja u obje dràve. On je, izgleda,ispunio svoju funkciju toliko dobro da se pravopisno pi-




tanje moè smatrati rije{enim i za daleku budu}nost«(Vikør 1993: 279).

Kao {to je poznato, pravopis je posve periferan za pi-tanje radi li se o jednom ili o nekoliko jezika (Gröschel2009: 233). Ve} smo spomenuli da pravopis, za razliku odrje~nika i gramatike, nije jezik nego na~in biljeènja jezi-ka u pisanom mediju. Zato je mogu}e da jo{ i u drugoj po-lovini 20. stolje}a na ju`noslavenskom podru~ju odre|enbroj ljudi niti je znao pisati niti je poznavao nekakav pra-vopis, ali bez obzira na to jezik su dobro znali, imali bo-gat rje~nik i gramati~ki ispravno govorili. Ovo ujednozna~i da nisu u pravu oni koji misle da }e mijenjanje pra-vopisa u Hrvatskoj biti dokaz da se radi o razli~itom jezi-ku naspram jezika u Srbiji. Osim toga, kako smo ve} na-veli, i pravopis u Engleskoj se razlikuje od pravopisa uAmerici, pravopis u Njema~koj se razlikuje od pravopisau [vicarskoj, a svejedno se te nacionalne varijante neklasificiraju kao razli~iti jezici.

Nova religija umjesto znanstvenog pristupa

O dosad izne{enome moè se napomenuti da su kroatistiimali priliku navedene spoznaje pro~itati u nizu teksto-va publiciranih zadnjih desetak godina u doma}oj sredi-ni. Tamo im je citirana inozemna literatura, opisivani suim usporedivi primjeri drugih jezika {irom svijeta, uka-zivano im je na kontradikcije unutar doma}ih teza i naneupu}enost u (socio)lingvisti~ke definicije. Drugim rije-~ima, kroatisti u me|uvremenu znaju da postoje nepo-bitni dokazi koji pobijaju njihove tvrdnje. Pa ipak, ustra-javaju na njima, ponavljaju}i ih i dalje kao da za dokazenikada nisu ~uli.

To je postupak koji se nimalo ne uklapa u znanstvenipristup predmetu prou~avanja. Naime, znanost se ravnaprema dokazima pa zato »ako neka znanstvena knjiganije to~na, jednom netko na|e gre{ku, i u knjigama kojeslijede ta gre{ka se korigira. A sa svetim knjigama to se




ne radi« (Dawkins 2007: 391–392). Iz ovog citata vidljivoje ujedno da je kroatisti~ki postupak neispravljanja tvr-dnji o kojima je dokazano da su pogre{ne karakteristi~anza jedno sasvim drugo podru~je, za podru~je religije.

Istraìva~i tog podru~ja opisuju religijsko uvjerenjekao »trajnu krivu predod`bu pri kojoj se ostaje usprkosjakim dokazima za suprotno« (ibid.: 17–18). Zna~i li toda se kod kroatista radi o religijskom uvjerenju, odnosnoda se mogu povla~iti paralele izme|u religije kao vjere uBoga i religije kroatista kao vjere da govore drugi jeziknaspram Srba, Bo{njaka i Crnogoraca?

Doista, ~itav niz obilje`ja pokazuje da su kroatisti ive}ina drugih ju`noslavenskih filologa znanstveni pri-stup jeziku zamijenili religioznim. Unutar religioznogpristupa, »istina svete knjige nije rezultat razumnogprocesa razmi{ljanja, nego je aksiom. Knjiga je istina, aako izgleda da je dokazi opovrgavaju, onda ne treba od-baciti knjigu, nego dokaze« (ibid.: 391). Tako je za hrvat-ske jezikoslovce tvrdnja da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crno-gorci govore ~etiri jezika aksiom, a kad taj aksiom opovr-gavaju dokazi kao {to su me|usobna razumljivost, si-stemskolingvisti~ka podudarnost i standardna {tokavi-ca, kroatisti odbacuju dokaze.

Kod kroatista, jednako kao u svakoj religiji, »kao ’be-zuvjetno istinito’ vrijedi ono {to je prorok A ili B rekao ili{to u ’svetom’ (pa zato nepodlo`nom kritici) tekstu Cpi{e« (Schmidt–Salomon 2006: 54). Suprotno je u znano-sti: »Dok u znanosti (barem po njenim vlastitim zahtje-vima!) vrijedi primat boljeg argumenta, u religiji vrijediprimat mo}nika« (ibid.). Kroatisti~ko neuvaàvanje ra-cionalnih argumenata tipi~no je za vjernike: »pravi vjer-nici ne daju se pomo}u takvih racionalnih argumenataodvratiti od svojih predod`bi. (Ionako je te{ko nekogapomo}u argumenta uvjeriti u neodrìvost nekog mi{lje-nja do kojeg nije do{ao pomo}u argumenata.)« (ibid.: 58).

Nedostatak argumenata poku{ava se zaobi}i ponav-ljanjem tvrdnji jer »mo`da ~ovjek samo mora dovoljno




puta ponoviti ne{to kako bi jednom postao uvjeren da jeto istina« (Dawkins 2007: 488). Zato npr. teolozi pomo}uponavljanja uzgajaju legende, u koje onda mnogi ljudivjeruju a da to prethodno uop}e nisu preispitali (ibid.:379). Potom se teolozi, a isto tako i kroatisti, pozivaju nakoli~inu ljudi koja vjeruje u njihove tvrdnje, kao da timemogu nadoknaditi nepostojanje dokaza. Me|utim, takvatehnika ne funkcionira u znanosti: ni{ta se ne mijenja napotrebi dokaznog postupka ako je broj ljudi koji vjeruju uneku besmislicu velik (ibid.: 77).

Ve} spomenuta nesposobnost kroatista da uo~e kon-tradikcije u vlastitim tvrdnjama, njihova usredoto~enostna parcijalne aspekte zbog kojih od drve}a ne vide {umu,njihov egocentrizam/autizam uslijed kojeg se prave dane postoje primjeri iz svijeta koji opovrgavaju njihovetvrdnje — sva ta svojstva karakteristi~na su za religio-zan na~in razmi{ljanja: tada se »ostaje na ’predoperativ-nom’ stupnju razmi{ljanja (u smislu Piageta), s tipi~nomneosjetljivo{}u za kontradikcije, usredoto~eno{}u naparcijalne aspekte �� i s djelomi~nim egocentrizmom«(Schmidt–Salomon 2006: 33–34).

I uop}e, kad se pogleda definicija religije, sva obi-lje`ja iz nje nalaze se i kod kroatista: religija je »dogmat-ski sistem izri~aja koji je institucionalno osiguran, apo~iva na monopolu na istinu navodnih ’boànstava’ ili’proroka’, tj. na ’svetim spisima’ u koje se mora bezuvjet-no vjerovati, {to zna~i da se taj sistem sustavno izmi~ezahvatu kriti~kog razuma« (ibid.: 47–48). Kroatisti ta-ko|er nude dogme u koje se mora vjerovati i koje se nesmiju preispitivati, nego imaju status svetih tvrdnji. Gle-daju samo je li neka tvrdnja izre~ena s pozicije politi~kemo}i, a ne gledaju je li u skladu sa stvarno{}u, da li je ar-gumentirana bez kontradikcija i da li je provjerljiva. Za-boravljaju da »znanstveni postupci — logika (preispiti-vanje izri~aja da li su bez kontradikcija) i empirija (siste-matsko provjeravanje tvrdnji da li su u skladu s iskustve-nom stvarno{}u) — najbolji su instrumenti koje je ~o-




vje~anstvo dosad razvilo da bi dobivalo ispravne spozna-je o svijetu i humanije oblikovalo ljudske uvjete ìvota«(ibid.: 37).

U jednom dijelu kroatistike, kao »u fundamentali-sti~koj varijanti, koja je tipi~na za pravu religioznost’bez ako i ali’, pre{u}uju se svi protuargumenti kriti~kograzuma, ~ak se spre~ava i sam poku{aj nekakvog intelek-tualnog bavljenja njima« (ibid.: 31–32). Takvi kroatistinastupaju kao da nije potrebno dokazati, kao da je o~itoda se radi o razli~itim jezicima, iako to uop}e nije o~ito.[tovi{e, suprotno je o~ito: Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crno-gorci potpuno se razumiju bez prevo|enja, a to ina~e nijeslu~aj s razli~itim jezicima. Ovu metodu, da se polazi odtoga da je posve o~ito ne{to {to uop}e nije o~ito, ~esto ko-riste i vjerou~itelji (Dawkins 2007: 122).

U drugom dijelu kroatistike vlada tzv. »’soft verzija’religioznosti«, koja »dodu{e uklju~uje svjetovne argu-mente u sistem razmi{ljanja, ali zamagljuje radikalnorazilaènje svjetovnog i religijskog razmi{ljanja pomo}uintelektualno nepo{tenog druk~ijeg tuma~enja tradicio-nalnih vjerskih dogmi« (Schmidt–Salomon 2006: 32).Takvi kroatisti su »pravi virtuozi intelektualnog ne-po{tenja« (ibid.) jer nastoje da ~ak i jasno vidljive stvaripotpuno zamagle.

Jedan broj hrvatskih jezikoslovaca koristi i tehnikuzastra{ivanja: {ire strah da }e propasti jezik pa i ~itavanacija ako se ne bude njih slu{alo. A zastra{ivanjem sesluè religijski u~itelji kako bi nadoknadili manjak uvjer-ljivosti (Dawkins 2007: 444–446).

Znanstveni pristup »odbija religijsku strategiju dapredod`be izrasle u pro{losti pretvori u svete dogme i nataj na~in ih ’imunizira protiv kritike’« (Schmidt–Salo-mon 2006: 35). A kroatisti, kako je ve} re~eno, uspostav-ljaju »svete dogme« da bi se tako »imunizirali protiv kri-tike«. Kad im netko izloì dokaze protiv njihove tvrdnjeda se radi o ~etiri standardna jezika, kroatisti ne reagira-ju racionalno poput znanstvenika, nego tako {to pokazu-ju moralnu ogor~enost, a to je tipi~na reakcija vjernika(Dawkins 2007: 291). Kod vjernika »u takvim situacija-




ma po pravilu ne vlada prosvije}ena racionalna kulturadiskutiranja, nego jedan naizgled skoro histeri~an meha-nizam podraàj–reakcija, u kojem argumenti imaju dale-ko manju teìnu od stupnja javno pokazanog moralnogogor~enja« (Schmidt–Salomon 2006: 193).

Poznato je da neki religiozni ljudi imaju prave izljevemr`nje prema svima koji ne dijele njihovu religiju (Daw-kins 2007: 291). Isto se zapaà i u tekstovima i reakcija-ma brojnih kroatista: »svaka, pa i najbezazlenija sumnjau tvrdnju doma}ih jezikoslovaca da su hrvatski i srpskidva su{tinski razli~ita i odjelita jezika, u javnosti sedo~ekuje na no`, èstinom kojom gorljivi vjernici do-~ekuju sumnje u svoju religijsku dogmu« (Lon~arek2009). Emocionalni izljevi neprijateljstva kod kroatistane iznena|uju ako se ima na umu da je u njihovim teza-ma spojen religijski pristup s domoljubljem, a poznato jeda »su Bog i domovina nepobjediv tim: u tla~enju i proli-jevanju krvi obaraju sve rekorde« (Dawkins 2007: 324).

Me|utim, »da odre|ene osobe ili grupe osoba bjeè oddodira kritike tako {to uspostavljaju ’sveta’ (tj. nedodir-ljiva) pravila igre i tako vlastite gre{ke u razmi{ljanjupropisuju kao obavezne i ubudu}e, ne moè i ne smije vi{ebiti prihvatljiva praksa u jednom modernom dru{tvu«(Schmidt–Salomon 2006: 143). Razotkrivanje gre{aka idogmi o~ekuje se od istinskih znanstvenika: »Ba{ onikoji uìvaju u privilegiji da se bave velikim blagom ~o-vje~anstva — znano{}u, filozofijom i umjetno{}u — poz-vani su da kona~no izi|u iz svoje bjelokosne kule i da jav-no iznose stvari! Oni moraju imati hrabrosti da zastupa-ju utemeljene pozicije i onda kada su one u suprotnosti svladaju}im duhom vremena odnosno medija! Za prosvje-titelja mora ostati 2+2=4 ~ak i onda ako ve}ina 2+2=22smatra estetski zgodnijim. On mora kod toga ostati upo-ran jer, naposljetku, predvidljivo je da }e realni i kultur-ni mostovi koji su iz oportunisti~kih razloga izgra|eniprema formuli 2+2=22 jednom nu`no se morati sru{itiiako dru{tveni konsenzus to unaprijed ne èli vjerovati«(ibid.: 147).




Dakako, »to je lak{e re}i nego napraviti. Prosvjetite-lje se ba{ ne ubraja me|u posebno omiljene ~lanove ljud-ske vrste (takvima ih se progla{ava — ako uop}e i tada— tek posthumno). A dok ìve ~esto su na glasu kaogrozna sablazan jer razotkrivaju neugodne stvari, koje bimnogi rado ostavili neuo~enima u mraku. Stoga je sa-svim razumljivo {to se pojedini u~enjak odlu~i da svojìvot provede kao promi{ljeni oportunist a ne kao prosvi-je}eni slobodni um. Slobodni um brzo postane ~ovjekombez za{tite, dok zastupnici proizvoljnosti uìvaju u pri-jatnoj obljubljenosti. Zato je prosvije}enost ’out’ a pro-mi{ljenost ’in’« (ibid.: 147–148). I upravo stoga je po-trebno naglasiti: »Me|utim, taj proces intelektualne spi-rale {utnje mora se hitno prekinuti!« (ibid.: 148).

Od intelektualaca se o~ekuje da iznose istinu: »Vri-jednosti intelektualaca, od kojih su najva`nije praved-nost, istina i razum, odlikuju se trima obilje`jima: sta-ti~ne su, nekoristoljubive, racionalne. �� [to se ti~e isti-ne, ona je intelektualna vrijednost utoliko da se ~ovjeknje drì bez obzira na posljedice, kako pozitivne tako ne-gativne, koje iz nje proizlaze« (Benda 1978: 75, 79).

A »zaprepa{}uje koliko mnogo ljudi izgleda ne razli-kuje ’X je istinito’ od ’Poèljno je da ljudi X smatraju isti-nitim’. Mo`da su u stvari ipak svjesni te razlike, ali isti-nu smatraju neva`nom u usporedbi s osje}ajima ljudi.Ne èlim omalovaàvati ljudske osje}aje, ali u svakomrazgovoru bi moralo biti jasno o ~emu se govori: o osje-}ajima ili o istini. Oboje moè biti va`no, ali to su dvijerazli~ite stvari« (Dawkins 2007: 488–489). Kroatisti kaoda su zaboravili tu ~injenicu, pa se ravnaju prema svojimi tu|im osje}ajima i potpuno zanemaruju istinu, iako bikao znanstvenici morali ~initi suprotno. Naime, u zna-nosti se ne radi o osje}ajima, nego o istini. Zato »je impe-rativ znanosti staviti u pozadinu sve {to je osobno i prati-ti jedino interes spoznavanja i znanja« (Buden 2005: 7).




NACIJA, IDENTITET,KULTURA, POVIJEST

S obzirom da tematski sklop nacija, identitet, kultura ipovijest presudno obiljeàva tekstove hrvatskih jeziko-slovaca i da pritom upada u o~i njihov neznanstveni pri-stup navedenim pojmovima i nepoznavanje najosnovni-jih ~injenica, naredni dio knjige posve}en je tim temama.

Nacija i jezik

Mnogi na ju`noslavenskim prostorima misle da }e izgu-biti status nacije ako ne nazivaju jezik imenom vlastitenacije i ako ne tvrde da se radi o razli~itom jeziku bez ob-zira na neznatnost jezi~nih razlika prema nekoj drugojnaciji. Takav stav — da tek postojanje zasebnog jezikadokazuje da postoji zasebna nacija — nije ispravan, {tonam odmah ilustriraju primjeri brojnih nacija koje govo-re isti jezik kao i neke druge nacije npr. ameri~ka, au-stralijska, kanadska, {vicarska, austrijska itd.: »Austri-janci su jedna nacija a da se nisu odrekli njema~kog stan-dardnog jezika, kao {to to nisu u~inili ni [vicarci koji go-vore njema~ki. Tako|er se ne mora posebno naglasiti daoni kojima je materinski jezik engleski ili {panjolski nisusvi Englezi odnosno [panjolci« (Sundhaussen 2001: 7).

Kako se uop}e uspjelo pro{iriti neispravno shva}anjeda je jezik uvjet za postojanje nacije iako su o~iti suprotniprimjeri? Stvar je u tome da su nacionalne politi~ke elitena prostoru biv{e Jugoslavije krenule prije nekoliko de-setlje}a u pravljenje samostalnih dràva s neto~nim sta-vom da nacije ne mogu postojati niti imati samostalnudràvu ako nemaju jezik razli~it od drugih nacija. Zato



su uvjeravali sebe i druge da govore razli~itim jezicimakako bi dobili pravo na razli~ite dràve. Sada, kad imajurazli~ite dràve, u njima »jo{ uvijek ìvi, ina~e nadvlada-na, romanti~arsko–nacionalisti~ka ideja s kraja 18. sto-lje}a o svetom trojstvu jezika, nacije i dràve, po kojojsvaki narod mora imati jezik koji pripada samo njemu«(Lon~arek 2009). Zbog toga te dràve i nakon svog formi-ranja nastavljaju inzistirati na tvrdnji da se radi o raz-li~itim jezicima jer se pla{e da bi svijest o istosti jezikamogla utjecati u smjeru ponovnog ujedinjavanja dràva,a ujedinjavanjem bi dana{nje nacionalne politi~ke elite uodre|enoj mjeri izgubile vlast koju imaju. Te elite zabo-ravljaju da istost jezika ne ugroàva postojanje zasebnihnacionalnih dràva: »Treba naglasiti da postojanje za-jedni~kog srpskohrvatskog jezika ne dovodi u pitanje po-stojanje ~etiriju nacija ili ~etiriju nezavisnih dràva nitiugroàva nacionalne identitete« (Jacobsen 2008a: 268).Uostalom, dovoljno je vidjeti primjere brojnih dràva usvijetu koje govore isti jezik kao neke druge dràve (Klo-se 1993: 69; Mattusch 1999: 106–107).

Kako bi neispravan stav pomo}u medija pro{irile unarodu, ju`noslavenske politi~ke elite izokrenule su zna-~enje rije~i jezik. Jezik za njih vi{e ne zna~i mo}i se spo-razumjeti sa sugovornikom ili ne, nego biti jedne nacio-nalne pripadnosti ili druge (Mappes–Niediek 2005: 30).Politi~ari su ciljano napravili da su nacionalnost i jezikprogla{eni sinonimima (Bellamy 2003: 141) pa se »nabalkanskom prostoru ’jezik’ ~esto koristi kao sinonim za’narod’, iako znanstvenici dobro znaju da to nije isto«(Richter Malabotta 2004: 81). Morali bi to znati i {irikrugovi od znanstvenih s obzirom da »postavku da jeziknije inherentno obilje`je etnosa nego nezavisna od toga isamostalna komponenta potvr|uju brojni konkretni pri-mjeri« (Haarmann 1983: 28). Jedan od razloga za nei-spravno poistovje}ivanje nacije i jezika na na{im prosto-rima je vjerojatno taj {to je kod nas gotovo pola 20. sto-lje}a vladao socijalisti~ki sistem koji se pozivao na misao




Karla Marxa, a Marx je jezik smatrao jednim od kriterijaza naciju ({to kriti~ki navodi Pfaff 1994: 51–52). U 19.stolje}u mnogi intelektualci su smatrali da nacije nasta-ju na osnovi zajedni~kog jezika, ali to je bilo doba kada suse tek po~ele praviti nacije i zbog toga jo{ nije mogao po-stojati znanstveni uvid u to kako one nastaju. No kako se19. stolje}e pribliàvalo kraju, pojedini znanstvenici suuo~ili da se ne moè uspostaviti op}evaè}a definicija et-niciteta koja bi se zasnivala na sadràjnim obilje`jima,~ime je ve} tada »mit o samorazumljivosti etni~ke ili na-cionalne pripadnosti bio vi{e nego ozbiljno naru{en«([kiljan 2002: 132). Zato je dio znanstvenika prihvatiostajali{te da se etnicitet i ne moè opisati pomo}u kultur-nih ili socijalnih sadràja, nego kao skup strategija (ibid.:132–133). To gledi{te se u~vrstilo u 20. st., pogotovo unjegovoj drugoj polovini, nakon {to su se formirale mno-ge nacije, a ujedno i znanstveni uvid u njih, koji pokazujeda nacije ne nastaju na osnovi jezika i da je pogre{no poi-stovje}ivati naciju s jezikom. Pa kad balkanski intelek-tualci po~etkom 21. st. poistovje}uju naciju i jezik, tozna~i da su prespavali najmanje zadnjih pola stolje}aznanosti, otkako je takvo poistovje}ivanje odba~eno usvijetu.

To je jedan od razloga za zaklju~ak: »Naravno damnogo toga u jugoslavenskim konfliktima izgleda kao dasu se akteri zabunili u stolje}u« (Mappes–Niediek 2005:19). Jer »na kraju 20. stolje}a je nastojanje za nacional-nojezi~nim razgrani~avanjem u jednom dijelu Evrope —prvenstveno u nekim postsocijalisti~kim dràvama —dobilo razmjere koji s obzirom na transnacionalne inte-gracijske i globalizacijske tendencije izgledaju anakrono.Simboli~ka, identitetska funkcija jezika dobila je apso-lutni prioritet nad komunikacijskom funkcijom. Primjerza to je uni{tavanje srpskohrvatske/hrvatskosrpske (od-nosno srpsko–hrvatske) zajednice. Potrebno je specijal-no naglasiti da se ne radi o raspadanju, nego o uni{ta-vanju jedne �� jezi~ne zajednice. Destrukcija nije bila

Nacija, identitet, kultura, povijest 171



rezultat razli~itog razvoja jezi~nih varijeteta, nije bilaproces odozdo, nego rezultat ciljane jezi~ne politike, na-mjerni proces« (Sundhaussen 2001: 7).

Takva jezi~na politika navodi promatra~a koji zna dase dràve po pravilu ne podudaraju s jezikom na primjed-bu: »Samo, srpskohrvatski nije bio izum jugoslavenskogosniva~a dràve Tita, nego je nastao zahvaljuju}i srp-skim i hrvatskim intelektualcima iz Austro–Ugarske,koji su se sredinom 19. stolje}a dogovorili u interesu na-cionalnog pokreta da imaju zajedni~ki knjièvni jezik.Tako da poku{aj Hrvatske da i na simboli~kom poljukakvo je jezik postigne autonomiju iscrpljuje se na po-gre{nom objektu, na obi~nom stra{ilu. �� Specijalnogroteskne razmjere imali su napori Hrvatske za jezi-~nom emancipacijom krajem 90–ih godina« (Werner2008: 27). A podatak da je srpskohrvatski jezik standar-diziran sredinom 19. st., dakle prije nastanka prve ilidruge Jugoslavije, potvr|uje »da je krivo vezivati ga zajednu ideologiju ili dràvu« (Richter Malabotta 2004:86). Taj jezik se kao i ve}ina drugih jezika na svijetu nijeni prije podudarao niti se danas podudara s granicamajedne dràve.

Poznato je da »veza izme|u dràve i jezika nije nu-`na u smislu uzajamnog poklapanja ili podudaranja«(Weisgerber 1990: 61). Npr. na njema~kom govornompodru~ju dràvne granice se ne podudaraju s jezi~nima(Scheuringer 1996: 151). I ina~e, »jezi~ne granice i dr-àvne granice nisu se u Evropi nikada podudarale«(Schubert 1997: 86), one »nisu u Evropi nikada bile sin-hronizirane i nisu to ni danas« (Haarmann 1975: 81).Evropa po tome nije iznimka, u svijetu je ~ak pravilo ne-podudaranje jezika s dràvom: »ve}ina dràva u svijetusadrì vi{e od samo jedne jezi~ne zajednice, vi{ejezi~nostje dakle normalno stanje« (Buchler 2002: 21). Kako tobroj~ano izgleda, vidi se iz sljede}ih podataka (stanje iz1971. godine): od ukupno 132 dràve samo 12 je jezi~nohomogeno; u 50 dràva postoji ve}inski jezik, koji je ma-




terinski kod oko 75% stanovni{tva; u 39 dràva najve}ajezi~na grupa ~ini manje od polovine stanovni{tva (Pa-yer 2000). Razumljivo je, dakle, da »potpuno sinhronizi-ranje jezi~nih granica, nacionalnih granica i dràvnihgranica moè biti samo utopija« (Haarmann 1975: 83).

I na ju`noslavenskom prostoru dràvne granice nisuse podudarale i ne podudaraju se s jezi~nima, i to ni nadijalektalnoj razini (npr. kajkavski je i u Hrvatskoj i uSloveniji), ni na standardnoj razini ({tokavski standardje i Hrvatskoj i u BiH i u Srbiji i u Crnoj Gori). Nepodu-daranje jezi~nih granica s dràvnima ni{ta ne utje~e nasamostalnost dràva. Isto tako, u jezik neke dràve ne-ma se pravo uplitati nitko izvan njenih granica. Tako dato {to Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci govore istim je-zikom nema nikakvih politi~kih posljedica: dràve i naci-je postoje bez obzira {to govore isti jezik kao druge nacijeu drugim dràvama. Politi~ki se ni{ta ne dobiva kaddràve govore razli~itim jezicima. Nikakva prednost nebi nastala ni za hrvatsku dràvu kad bi njeni stanovnicizaista govorili zasebnim jezikom i kad bi dana{nje izjavekroatista o razli~itosti jezika bile to~ne. Jer govornicimabilo kojeg jezika nije prednost ako se tim jezikom sluì{to manje ljudi, nego je prednost ako se tim jezikom sluì{to vi{e ljudi.

Stav da zaseban jezik legitimira postojanje zasebnenacije i dràve odavno je napu{ten u zapadnim demokra-cijama, najkasnije nakon ru{enja Hitlera s vlasti. Naime,»koncepciju o jedinstvu jezika, naroda i nacije zastupaloje jezikoslovlje Tre}eg Rajha pozivaju}i se na ’narodskipojam jezika’« (Koller 2000: 568) i propagiraju}i »Hitle-rov ideal jedne nacije, jednog teritorija, jednog jezika«(Ager 2001: 180). Nacisti~ka teza da »odnos prema mate-rinskom jeziku je klju~ za opstanak ljudi kao rasne ilietni~ke zajednice« (Hutton 1999: 5) zvu~i danas sasvimpoznato na ju`noslavenskim prostorima. I shva}anje na-cista: »ako izgubi{ svoj jezik, glasio je argument, izgubiosi svoj identitet« (ibid.: 8), op}eprisutno je danas u novim




ju`noslavenskim dràvama. U njima vlada »kult nacio-nalnog jezika, kao jedan od najva`nijih kultova naciona-lizma, koji je opet jedna vrsta sekularne, odnosno poli-ti~ke religije. U vreme raspada Jugoslavije i formiranjanovih dràva–nacija na njenom tlu, nacionalni jezik po-stao je predmet pravog oboàvanja. Krenulo se u potraguza misti~nom supstancom nacije, za njenim duhom, od-nosno — kako se to danas zove — za identitetom nacijekoji se navodno krije u jeziku. Ulogu sve{tenika tog na-cionalno–verskog kulta dobili su pisci i lingvisti« (ôlo-vi} 2009). Zato se kod kroatista i drugih ju`noslavenskihfilologa moè govoriti kao {to se govorilo kod nacista o»religiji materinskog jezika, uro|enim obrascima raz-mi{ljanja, nacionalnim i etni~kim jezicima i partikulari-sti~kim eti~kim sistemima i vrijednostima« (Hutton1999: 5).

Poistovje}ivanja naroda, jezika i dràve »svoju sukulminaciju doìvjela u jezi~noj i nacionalnoj politicifa{isti~ke Italije i, osobito, nacisti~kog Reicha, saèta ulozinci ’jedna dràva, jedan narod, jedan jezik’« (Kova~ec1988: 56). Nakon toga su u zapadnim demokracijamaodba~ena jer »ne postoji jedan prema jedan podudaranjeizme|u jezika i nacije, kakvo bi nu`no moralo postojatikad bi jezik bio odrednica nacije. Naprotiv, o~iti su su-protni primjeri: [vicarska, u kojoj nekoliko jezi~nih gru-pa — francuska, njema~ka, talijanska, romanska — iz-ri~ito tvrdi da imaju isti nacionalni identitet, zatim pri-mjer ameri~ke nacije, koja dijeli jezik s Velikom Britani-jom« (Greenfeld 2001: 663).

Ve}ina [vicaraca zna samo jedan od nabrojanih jezi-ka: »ve}ina [vicaraca odrasta jednojezi~no i ìvi u jedno-jezi~noj sredini; u slu~aju [vicarske radi se o vi{ejezi~no-sti dru{tva, a ne o individualnom bilingvizmu« (Koller2000: 575). Statisti~ki podaci pokazuju da 84% stanovni-ka [vicarske sebe nacionalno smatra [vicarcima a samo2% Nijemcima iako je njema~ki materinski jezik 64%[vicaraca (Hrvatski almanah 1998./99., str. 398). Zato i




drugi autori isti~u da se »kao klasi~an protuprimjer zaprimjenu kriterija zajedni~ke kulture i jezika kod posto-janja nacije moè navesti vi{ejezi~na [vicarska sa svojimrazli~itim kulturama. Ali ni Belgija ne ispunjava kriterijzajedni~kog jezika kao konstituiraju}eg za postojanje na-cije. Kao protuprimjer tako|er treba navesti kori{tenjenjema~kog jezika u barem tri razli~ite dràve, Njema-~koj, Austriji i [vicarskoj, koje ne ~ine jednu naciju. Jo{ekstremnije izgleda nedostatnost jezi~nog kriterija uslu~aju engleskog i {panjolskog na ameri~kom kontinen-tu« (Esbach 2000: 60–61). Npr. »sve latinskoameri~kenacije govore {panjolski ili portugalski. Nacije koje govo-re engleski kao i one koje govore {panjolski su« usprkoszajedni~kom jeziku »razli~ite nacije s ~esto suprotstav-ljenim ciljevima« (Kohn 1962: 20).

To su najprominentniji primjeri da je »romanti~arskipojam ’nacije’ u kojoj se dràva i ’narod’ sa svojim nacio-nalnim jezikom podudaraju s dràvnim granicama pre-vazi|en danas« (Buchler 2002: 8–9). U modernim dru-{tvima se jezi~na zajednica i nacija, koja je »jedan od do-minantnih oblika etni~kih zajednica u suvremenom svi-jetu« ([kiljan 2002: 130), »ne moraju nikako podudarati,bilo zato {to isti jezik ’opsluùje’ ve}i broj razli~itihetni~kih zajednica, bilo zato {to unutar jedne etni~ke za-jednice �� moè biti u upotrebi vi{e idioma« (ibid.: 135).To bi svakome donekle obrazovanome moralo biti poz-nato jer »dovoljno je samo sjetiti se jezi~nih zajednicakoje govore engleski, francuski ili {panjolski pa da bi sevidjelo kako su jezi~ne i etni~ke granice daleko od toga dase podudaraju« (Le Page/Tabouret–Keller 1985:234–235). Uslijed toga je »ideja o jeziku kao ~iniocu naci-je dakle mit, i kao svaki mit pokazuje vi{e {to su njegovikreatori poku{avali vidjeti u stvarnosti, nego {to je u njojzaista bilo za vidjeti« (Greenfeld 2001: 664).

Jedna od posljedica dràvnog propagiranja tog mitaje jezi~ni apartheid u {kolama nekih ju`noslavenskihdràva (Greenberg 2001: 26–27), tj. podjela u~enika po




nacionalnoj osnovi u razli~ite razrede u ime navodnorazli~itih jezika. S tom pojavom zajedno ide i pojava pla-gijata: npr. ud`benik bosanske autorice F. Pelesi}–Mu-minovi} Bosanski jezik za strance (Zenica 1997) nastao jetako {to je ud`benik srpskih autorica Z. Vukadinovi} i J.Jovanovi} Srpskohrvatski jezik I (Beograd 1979) jedno-stavno prepisan. »Autorica« Bosanskog jezika za strancesmatrala je da je dovoljno samo izmijeniti naziv ud`beni-ka, tj. naziv jezika, pa da rad drugih autora moè pred-staviti kao svoj (vi{e o tom plagijatu v. Klajn 1998:17–19; Okuka 1999: 641–642; Kova~evi} 2001: 40; Tho-mas 2003: 315–316).

Iako stvarnost pokazuje da se nacija i jezik ne podu-daraju na ju`noslavenskom prostoru, politi~ke elite ju-`noslavenskih dràva odbijaju pogledati stvarnosti u o~i.Zato u tim dràvama »vlada klima ideologiziranja jezikai inzistiranje na jezi~noseparatisti~kom monopolu tu-ma~enja u tamo{njim vode}im lingvisti~kim krugovima«(Gröschel 2003: 185). A »bit svake ideologizirane inter-pretacije �je� da iskrivljenu realnost prezentira kaostvarnu datost« ([kiljan 2002: 164). Tipi~na metoda jeda »ljudi u struci uglavnom se prave da ne vide ni notor-nih nelogi~nosti na koje sam ovdje upozorio, ili da ih seone ne ti~u, a ako tkogod od njih i upozori na njihovu ne-logi~nost (ponajprije po svojoj stru~noj savjesti, da nekaèm po du`nosti, ili npr. zato {to o toj problematicimora, htio ili ne htio, predavati studentima), biva pro-gla{en ljevi~arem, ’goldsteinovcem’, ’novosa|aninom’, au posljednje vrijeme ~ak i udba{em« (Pranjkovi} 2008:51). Ju`noslavenski lingvisti~ki krugovi idu tako dalekoda, kako Ressel (2000: 231–232) zapaà, kriminalizirajuneistomi{ljenike: »Naravno da se ne moè obi~nim mi-jenjanjem zakona i administrativnim naredbama jezikes njihovom gramati~ko–leksi~kom strukturom promije-niti preko no}i. Moè se, me|utim, lansirati ili masovnopodupirati jedan drugi na~in gledanja pojava, njemu da-vati prednost, a alternativne na~ine promatranja margi-




nalizirati ili ~ak kriminalizirati, tj. pobrinuti se da se onivi{e ne ~uju, da se ne {ire, odnosno da budu obiljeèniìgom politi~ki zastarjelog«.

Na taj na~in se uzgaja »mit o identi~nosti nacije i jezi-ka« (Harth 2000: 352). Stvarnost je, me|utim, da »Srbi iHrvati govore jedan zajedni~ki jezik« (Pohl 1996: 219).To nije ni{ta neobi~no jer »kao {to je poznato, jezik i na-cionalnost su dva pojma nezavisna jedan od drugog«, je-zik »je nezavisan od na~ina pisanja, nacionalnosti i dr-àve, on je ~isto lingvisti~ka jedinica. Moè imati jedancentar, moè imati i nekoliko centara, pa se tada govori o’policentri~nim jezicima’«, »jezici poput engleskog i nje-ma~kog su policentri~ni jezici«, »i srpskohrvatski jezik jepolicentri~an jezik s dva na~ina pisanja, latini~kim nazapadu, }irili~kim na istoku« (ibid.: 205–206). Svi poli-centri~ni jezici, ali i brojni drugi, pokazuju da se nacija ijezik ne podudaraju.

To ne ~udi jer odavno je poznato da »nijedna teorijakoja tvrdi da se jedinstvo nacije sastoji u njenom zajed-ni~kom porijeklu, u njenom zajedni~kom jeziku ili u za-jedni~koj povijesti ne moè se primijeniti u praksi. Prin-cip nacionalne dràve je ne samo neprimjenjiv, nego ni-kada nije bio ni jasno promi{ljen. On je mit, jedan iracio-nalni romanti~arski i utopijski san, san o naturalizmu iplemenskom kolektivizmu« (Popper 71992: 62).

Nacionalni identitet i jezik

Na ju`noslavenskim prostorima se tvrdi da nacionalniidentitet ovisi o jeziku. Ali to nije to~no: nacionalni iden-titet ne mora ovisiti o jeziku, kako zorno pokazuje au-strijski primjer, gdje »pitanje jezika ima zaista slabozna~enje za simboli~ku vrijednost austrijskog identite-ta« (de Cillia 1995: 12, v. i 10–11). Ve} i na dràvnoj gra-nici izme|u Austrije i Njema~ke, »iako jezi~ne razlike sjedne i druge strane dràvne granice nisu posebno jako




izraène, razlikuju se jasno kolektivni identiteti« (Goebl2002: 58). Uostalom, kad bi bila istina da o jeziku ovisiidentitet nacije, onda Amerikanci ne bi imali identitet, ni[vicarci, Australijanci, Kana|ani, ni brojne druge nacije.Svi ti primjeri dokazuju da »koji jezik znamo (langue) ikoristimo (parole) moè biti potpuno nepovezano s na-{im samoizja{njavanjem o svom identitetu« (Le Page/Tabouret–Keller 1985: 237).

Tako je bilo i u 19. st. na Balkanu kad se kretalo upravljenje nacija: »Stanovnici Balkana nisu definiralisvoj identitet po jezi~nim granicama, na kraju krajevapostotak nepismenih me|u njima iznosio je prije sto go-dina oko 90%« (Riedel 2007: 28). Pa »ve} i zbog toga nemoè u jugoisto~noj Evropi nikakav nacionalizam koji sezasniva na jeziku dokazati da je neka nacija ve} sto-lje}ima postojala kao jezi~na zajednica« (ibid.).

Poznato je da se kod ju`nih Slavena »religijski, je-zi~ni i etni~ki kriteriji ne preklapaju« (Altermatt 1996:123) i da se nisu preklapali ni u 19. stolje}u: budu}i dakod onih koji su se u 19. st. po~eli ujedinjavati u hrvatskunaciju »nije stajao na raspolaganju ni nekakav vlastiti je-zik ni nekakva vlastita rasa kako bi se odabrani narododlikovao naspram drugih, morala se na}i nekakva povi-jesna misija hrvatske nacije u obrani kr{}anstva protivuleta s istoka da bi se slojevima stanovni{tva s nedostat-nom samosvije{}u pomoglo da do|u do neophodnog osje-}aja nadmo}i« (Hobsbawm 1991: 142–143).

Dana{nje postojanje hrvatske nacije pokazuje ~akdvostruko da se nacija ne podudara s jezikom. Naime,kad bi se nacija morala podudarati s jezikom, onda nika-da ne bi mogla nastati hrvatska nacija jer su oni koji suse u nju udruìli govorili tri razli~ita jezika (kajkavski,~akavski i {tokavski). Ni uzimanjem {tokavice za stan-dardni jezik ne bi mogla nastati zasebna hrvatska nacijajer {tokavicu su uzeli i drugi za standardni jezik.

Da je tvrdnja kroatista o povijesnoj podudarnostihrvatske nacije i jezika neodrìva jer nailazi na dvostru-




ki problem, uo~avaju i inozemni znanstvenici: »Taj dvo-struki problem sastoji se u tome a) {to se hrvatskojezi~no podru~je sastoji od tri regije s vrlo razli~itim dija-lektima, od kojih je jedan, kajkavski, toliko blizak slo-venskom da su ga ranije promatra~i izvana zamjenjivalis njim. A specifi~no je i to {to dana{nji kulturni i politi~kicentar, Zagreb, povijesno pripada jednom manjem i mar-ginalnom dijalektalnom podru~ju (kajkavskom). b) Na-dalje, problem je i u tome {to je ba{ ona varijanta koja jepostala standardom — {tokavska — najve}im dijelomidenti~na s onom koju govore i ’glavni neprijatelji’ —Srbi« (Kilian 1995: 376). Drugim rije~ima, kroatisti svo-jom tezom o podudaranju jezika i nacije negiraju posto-janje zasebne hrvatske nacije, iako je neosporno da onapostoji jer izme|u nacija se ni jezik ne mora bitno razli-kovati, npr. »kao u slu~aju srpskohrvatskog jezika« (Bie-nen 1995: 168). Zato se jezik, nacija, religija i dràva nesmiju poistovje}ivati (Klose 1993: 69).

âk i »primjer Francuske, jedne od najranijih nacija,podcrtava slabost teorije koja nacionalni identitet gledakao odraz objektivnog jedinstva i izdvojenosti baziranena iskonskim, ’pradjedovskim’ etni~kim karakteristika-ma, i pogotovo na jeziku. Na primjer, jasno je da nemani{ta vi{e razloga da se francuski smatra pradjedovskimili materinskim jezikom Francuza, nego {to ima razlogada se engleski smatra pradjedovskim jezikom Amerika-naca nebritanskog porijekla. Nacionalni jezik nije inhe-rentno svojstvo date nacije, nego se tvrdi da je to i inter-pretira se kao takav« (Greenfeld 2001: 666).

A nije ni potrebno da bude jer za postojanje nacional-nog jedinstva dovoljna osnova moè biti zajedni~ki prav-ni sistem (Barbour 1998: 46). To je poznato u suvreme-nom svijetu i zato nacionalnu pripadnost ni nama nidrugima nitko ne dovodi u pitanje, osim neznalica naju`noslavenskim prostorima koje misle da je za nacijuneophodan zaseban jezik. Po njima, dakle, ne postoji ni




ameri~ka nacija, ni {vicarska ni austrijska ni brojne dru-ge.

One, me|utim, nesumnjivo postoje: »~etverojezi~na[vicarska je jedna nacija; isto tako i Kina sa svim svojimjezicima. �� S druge strane su Srbi i Hrvati ��, oni go-vore jedan te isti jezik, premda jedni pi{u }irilicom a dru-gi rimskim pismom, ali danas sigurno nisu jedna nacija,nego dvije. Podijelila ih je religija« (Pfaff 1994: 51–52, v. i278). Svi ti primjeri pokazuju da »nasuprot nacionali-sti~kom mitu, jezik nekog naroda nije osnova njegovenacionalne svijesti« (Hobsbawm 1991: 132).

Barem pola stolje}a je poznato da »ima mnogo nacijakoje nemaju zaseban jezik« (Kohn 1962: 20). Brojniprimjeri pokazuju da nacionalna dràva »ne odraàvaneku dubinsku jezi~nu logiku« (Billig 1995: 23). Tako nikod Hrvata jezik ne moè biti argument ni za naciju niza dràvu jer je zajedni~ki sa Srbima (Hobsbawm 1991:68–69). A osim toga — ovdje Hobsbawm (1991: 69) citiraIvu Banca — ba{ hrvatska jezi~na situacija s kajkav-skim, ~akavskim i {tokavskim ne moè se nikako dovestiu sklad s predod`bom da je jezik najdublji odraz duha na-roda jer kako da jedna nacija ima tri duha.

Bez sumnje, »obmanjuju stereotipna shva}anja kojajezik gledaju kao definiraju}e svojstvo nacije ili rase« (LePage 1993: 157). Na toj obmani temelje se aktivnostipomo}u kojih »se srpskohrvatski jezik od strane revnihjezi~nih politi~ara i politi~kih jezikoslovaca na osnovi lin-gvisti~kih mini razlika dijeli u odvojene nacionalne jezi-ke — u hrvatski, srpski, bosanski itd. itd. Nebitne lek-si~ke razlike (kao npr. izme|u Fleischer i Metzger na nje-ma~kom) ili razli~itost }irili~kih i latini~kih slova su tak-ve male lingvisti~ke razlike koje se dramati~no pove-}avaju u simboli~ke provalije« (Eschbach/ Hess–Lüttich/Trabant 1996: 391).

Precjenjivanjem jezi~nih razlika nacionalno anga-ìrani jezikoslovci potvr|uju da je njihova potreba za do-kazima nacionalnog kontinuiteta pomo}u jezika ve}a od




potrebe za lingvisti~kim analizama (Fritsche 1992: 84).Tako|er potvr|uju da je mitsko poistovje}ivanje nacije ijezika karakteristi~no za nacionalisti~ke intelektualce, ane za obi~an narod (Hobsbawm 1991: 72). Kod nacionali-sti~kih intelektualaca »jezik je takore}i stup nosilac na-cionalizma. Zato i postoji pojam ’jezi~ni nacionalizam’��. U ve}ini nacionalizama jezik ima odlu~uju}u ulogu,jo{ i danas, pa ~ak i tamo gdje bi na istoj argumentativnojosnovi bili mogu}i sasvim drugi nalazi. Ovdje mislimnpr. na Hrvate« (Reiter 1984: 283).

Svojstva jezi~nog nacionalizma su poistovje}ivanjejezika s narodom, kulturom, nacijom, dobrim vladanjem,moralom, dràvom i porijeklom (Gardt 2000: 248). Zatakva poistovje}ivanja ne postoje nikakve stvarne osno-ve, naprotiv, »stvarni jezi~ni odnosi �� pokazuju jasnoda je jezi~ni nacionalizam jedna za svijet opasna fikcija«(Payer 2000). S obzirom da lingvistika istraùje realnejezi~ne odnose, nije za lingviste karakteristi~no gledanjejezika kao sredstva nacionalne identifikacije nego, kakoReichmann (2000: 454–455) uo~ava, za jezi~ne ideologe,~ije djelatnosti s ciljem iskori{tavanja jezika za osnovnujedinicu nacije }e svaki istinski lingvist »morati raskrin-kavati kao ono {to jesu«.

Bez obzira na èlje jezi~nih ideologa, jezik nije nu`nosredstvo za nastanak nacije: »I da li to jezik stvarno samnapravi? �Misli se: Da li jezik sam dovede do ujedinjenjanacije? U. A.� Mi smatramo: ne. Jer suprotni primjeri sustvarno i previ{e brojni i upe~atljivi, od [vicaraca, koji susigurno [vicarci (...) �a ne Nijemci! U. A.�, do Amerikana-ca, koji nisu Englezi, Brazilaca, koji nisu Portugalci. Istokao {to Srbi i Hrvati usprkos zajedni~kom srpskohrvat-skom jeziku energi~no odbijaju da ih se ubroji u jednunaciju« (Brückmüller iz Ammon 1995: 203).




Nacija kao politi~ka tvorevina

Budu}i da dana{nji jezik u Hrvatskoj ne pruà kroatisti-ma potporu za njihovu tvrdnju o podudaranju jezika snacijom, oni se i ne pozivaju na analizu jezika, negoprvenstveno govore o narodu, naciji i povijesti. Njihovaosnovna teza je da a) oduvijek postoji hrvatski narod, b)svaki narod ima zaseban jezik, c) iz toga proizlazi da odu-vijek postoji zaseban hrvatski jezik, d) ako taj jezik po-stoji oduvijek, podrazumijeva se da postoji i danas.

Me|utim, nijedna od to~aka u toj tezi nije to~na. î-njenica je da narodi koji danas postoje, npr. hrvatski, nje-ma~ki, austrijski, ne postoje oduvijek i nisu nastali pri-rodnim putem. I narodi i nacije su dru{tveno–politi~ketvorevine, oni su oblik udruìvanja ljudi u ve}e grupe.Kakvog obima }e te grupe biti i kakvo ime }e nositi, nijezadato nikakvim objektivnim ili prirodnim kriterijem,nego je rezultat politike. Politika je umije}e mogu}ega,{to zna~i da grupa zvana jedan narod ili zvana jedna na-cija obuhva}a sve ljude koje su me|usobno konkuriraju}ipoliti~ari primjenom raznih sredstava uklju~ili u nju.

Narodi i nacije su promjenjive jedinice jer politi~ariodre|enog vremena imaju druk~ije ambicije i mogu}no-sti od politi~ara nekog drugog vremena: jedni se pokaùdovoljno vje{tima da pod sobom ujedine veliku grupu lju-di koju proglase jednim narodom, neki drugi politi~ariopet uspiju otcijepiti odre|enu grupu staju}i joj na ~elo inazivaju}i je zasebnim narodom itd. U znanosti je zatoop}eprihva}eno shva}anje naroda i nacije kao konstruk-cije, »kao ’politi~ke’ tvorevine napravljene pomo}u na-cionalisti~kih ideologija i pokreta« (Jenkins/Sofos 1996:11), kao zami{ljene ili izmi{ljene zajednice (Anderson1988: 16; Brennan 1993: 49). Time se ni u najmanjojmjeri ne pori~e legalnost postojanja naroda ili nacije,nego se osvje{tava na~in na koji je do{lo do njihovog for-miranja.




Od kada postoje nacije

Uslijed mno{tva dokaza, »danas u znanstvenom istra-ìvanju vlada jedinstvo oko toga da nacije nisu prvotneili nepromjenjive dru{tvene jedinice, nego da isklju~ivospadaju u odre|enu i povijesno novu epohu« (Esbach2000: 70).

U Evropi je formiranje nacija zapo~elo krajem 18.stolje}a: »Literatura na tu temu govori u prilog shva-}anju nacija kao proizvoda odre|enih dru{tvenih i eko-nomskih uvjeta koji postoje od sredine osamnaestog sto-lje}a kao produkt ’modernizacije’« (Barbour 2000: 3). Tozna~i da »suprotno od mnogih popularnih mi{ljenja, na-cije u modernom smislu su relativno nova pojava«(ibid.).

Nacije nisu ni mogle nastati davno jer za njihovo po-javljivanje »potrebni su odre|eni dru{tveni preduvjeti��. U njih se ubraja kao prvo pojedinac u svojstvu poli-ti~kog subjekta — a on je ustvari tek s francuskom revo-lucijom stupio na povijesnu pozornicu — i kao drugoubraja se raspolaganje suvremenim sredstvima komuni-ciranja« (Riedel 2005: 247). S obzirom da je za nacije ka-rakteristi~no da njihovi ~lanovi imaju »zajedni~ku eko-nomiju i zajedni~ka javna prava i du`nosti«, ve} i iz toga»vidimo da nacije, u modernom smislu, mogu biti samorelativno nova pojava. �� Zajedni~ka javna prava i du-`nosti su nesprovodive ako nije mogu}e relativno brzoputovanje unutar doti~nog teritorija ��. Nacija u mo-dernom smislu ne moè postojati bez zajedni~kog shva-}anja identiteta, a da bi ljudi dijelili zajedni~ki identitetmora biti garantiran odre|eni minimalni nivo komuni-kacije me|u njima« (Barbour 2000: 4).

Tako da i »nacionalizam kao masovni pokret i nacijakao ideja o zajednici prihva}ena od strane svih dru{tve-nih slojeva date populacije moraju se smatrati relativnokasnom pojavom jer njihovo pojavljivanje nije bilo mo-gu}e bez osnovnih ekonomskih, dru{tvenih i politi~kih




preduvjeta. Politi~ka emancipacija najniìh dru{tvenihklasa i njihovo sudjelovanje u kulturi zajedno s drugimklasama, zna~ajan stupanj dru{tvene mobilnosti i teh-ni~ki napredak koji omogu}uje masovno {irenje ideje onaciji — sve to je bilo mogu}e jedino u modernim dru-{tvima« (Törnquist–Plewa 2000: 184). Drugim rije~ima,nacija je nov, »dinami~an konstrukt koji je stvoren utoku 19. i 20. stolje}a« (Blum 2002: 10): »tek s op}om mo-dernizacijom, opismenjavanjem, porastom mobilnosti ikomunikacije postali su veliki dijelovi stanovni{tva uk-lju~eni u procese oblikovanja mi{ljenja i svijesti pa time ipoliti~ki relevantni. Ovi preduvjeti vrijede s odre|enimvremenskim pomacima za sve nacije. Sve one se morajuprema Benedictu Andersonu promatrati kao imaginedcommunities �zami{ljene zajednice�« (ibid.: 12).

Kako je do{lo do nastanka nacija

Istraìvanja pokazuju da »nacije ne nastaju same odsebe, nego ih naprave dràve i nacionalisti« (Gellner1999: 10). Popularno shva}anje »’da su nacije prirodni,Bogom dati oblik klasificiranja ljudi �� — to je mit’ (Gel-lner 1991: 77)« (iz Hobsbawm 1991: 21). Uslijed pro{ire-nosti tog mita »treba usmjeriti pa`nju na to da ni nacijene nastaju prirodno, nego se stvaraju pomo}u aktivnostinjihovih ~lanova. A to ponekad ne èle priznati upravoosobe ili grupe koje su u tome jako angaìrane« (Ammon2000: 522) i ~iji zadatak je »napraviti naciju unutar neza-visne dràve pomo}u {irenja vjere u postojanje nacije na~itavu populaciju« (Seton–Watson 1977: 3). Za {irenje tevjere koristi se ideologija nacionalizma, {to zna~i da »na-cionalizam je taj koji proizvodi nacije, a ne obrnuto«(Gellner iz Riedel 2005: 32–33).

Nacije nisu zadate povije{}u: »nacije — a u tome se,izgleda, novija istraìvanja slaù — nisu jednostavno ’tu’kao povijesni entiteti, nego ih se napravi tamo gdje se




èli, one se �� izmisle« (Gardt 2000a: 2). Nisu zadate nijezikom: »Veza nacije i jezika je jednako malo data priro-dom kao i shva}anje ve}e grupe ljudi da su jedna nacija«(Wiesinger 2000: 525).

Proces formiranja nacija opisuje se pomo}u pojmapravljenje nacija: »Taj pojam implicira konstrukcijskikarakter nacija kao vremenski i kontekstno vezanihoblika dru{tvenog grupnog identiteta. ’Suvremene naci-je’ (u smislu paradigme pravljenja nacije) shva}aju sekao nadslojne ili nadklasne relativno sloène mi–grupe(s jakom vertikalnom, horizontalnom i ideolo{kom inte-gracijom), ~iji ~lanovi nisu povezani osobnim odnosima,nego ’zami{ljenom zajednicom’ (B. Anderson)« (Hösch/Nehring/Sundhaussen 2004: 470).

Ako se èli utvrditi da li je proces pravljenja nacijeuspio tj. da li postoji nacija, ne gledaju se neki objektivnikriteriji jer njih kod nacija nema, nego »nacija postojikad znatan broj ljudi u nekoj zajednici sebe smatra naci-jom ili se pona{a kao da su je formirali. Nije nu`no da se~itava populacija tako osje}a ili pona{a i nije mogu}e dog-matski utvrditi minimalan postotak populacije koji semora tako osje}ati. Ako znatna grupa vjeruje u to, onaposjeduje ’nacionalnu svijest’. Zdrav razum nam kaè daako je ta grupa jako mala (npr. manje od jedan posto po-pulacije) i nije vje{ta u propagandi ili ne posjeduje jakudiscipliniranu vojsku da je podrì dok nije sposobna dapro{iri nacionalnu svijest na mnogo {ire slojeve popula-cije, onda ta nacionalno svjesna elita ne}e uspjeti u prav-ljenju nacije« (Seton–Watson 1977: 5).

Naracijom do nacije

înjenica je da »su nacije �� tek procesom pravljenja na-cije pomo}u pisanja povijesti i sli~nih aktivnosti u naraci-ji ’stvorene’« (Buchler 2002: 9). Ali ta kratko}a vremen-skog postojanja nacije i njen umjetni nastanak zata{ka-




vaju se pred {irom javno{}u. Ve} i nacionalizmi 19–ogstolje}a ~inili su sve da bi nacija »trebala biti shva}enakao ne{to prirodno, oduvijek postoje}e« (Blum 2002: 14).S tim ciljem se »slika nacije koja spava i ~eka da budeprobu|ena pojavljuje prakti~no u svim nacionalizmima{irom svijeta, impliciraju}i da je nacija oduvijek postoja-la, da je ona praiskonska i prirodna. Istovremeno su i na-cija i njen jezik umjetno napravljeni, a bez obzira na topopra}eni su tvrdnjom da su prirodni organizmi, i to or-ganizmi duboke starosti« (ibid.: 15).

Jer »to {to taj izgubljeni raj — nacija nacionalista —nikad nije bio opipljiva stvarnost, to ne predstavlja pre-preku za ~ovjeka nadarenog stra{nim i veli~anstveniminstrumentom ma{te da je izmisli. Za to je poezija tu: dabi se prazna mjesta u ìvotu popunila privi|enjima, {toih ljudi u svom kukavi~luku, velikodu{nosti, strahu iligluposti trebaju kako bi svom ìvotu dali smisao. Pri-vi|enja koja poezija dodaje stvarnosti mogu biti dobro-}udna, ne{kodljiva ili zlo}udna. Nacionalizmi spadaju uona posljednja« (Llosa 2000: 25). Uslijed presudne ulogenaracije, »u centru nacije nalazimo naraciju: pri~e o na-cionalnom porijeklu, mitove o o~evima osniva~ima, rodo-slovlja heroja. Na po~etku nacije nalazimo pri~u o po-~etku nacije« (Bennington 1993: 121).

Za{to je pri~a tako bitna i za{to se moè gledati »naci-ja kao oblik pripovijetke — tekstualnih strategija, meta-fori~kih premje{tanja, podtekstova i figurativnih lukav-stava« (Bhabha 1993: 2)? Odgovor na to pitanje nijete{ko na}i ako se ima u vidu da ne postoji »nikakva pri-rodna zadatost granica nacije: nacija nije zadata jezi-kom, teritorijem, rasom, religijom niti bilo ~im drugim«(iz Thom 1993: 23). Pa kad nastanak nacije nije prirodnouvjetovan i kad ne postoje objektivni kriteriji za od-re|ivanje nacije, onda se poseè za fikcijom. Razmjerinjene primjene su toliko veliki da se ~ak radi o »institu-cionalnom kori{tenju fikcije u nacionalisti~kim pokreti-ma« (Brennan 1993: 47).




Budu}i da fikcija ~ini temelj nacije, nacija se definirai kao mit: »nacija je apstrakcija, alegorija, mit {to se nepodudara sa stvarno{}u koja se moè znanstveno defini-rati«, »jedan od najpostojanijih mitova je bez sumnje ’na-cija’« (ibid.: 48, 49). Kod nacije je apsurdno to {to s jednestrane »ljudi umiru za nacije, vode ratove zbog njih« uv-jereni da je njihova nacija prirodno data i da postoji odu-vijek, a s druge strane stoji »suha, gorka politi~ka ~inje-nica: ’nacionalizam nije bu|enje nacija do samosvijesti;on izmisli nacije tamo gdje nisu postojale’« (ibid.: 49).Izmi{ljanje je nemogu}e sprovoditi bez naracije: »nacijesu dakle izmi{ljene konstrukcije ~ije postojanje ovisi oma{ineriji kulturne fikcije u kojoj knjièvnost ima pre-sudnu ulogu« (ibid.).

Uz knjièvnost, bitne su novine i drugi mediji kojisudjeluju u nacionalisti~kim procesima danas, a jednakosu postupali i mediji 19–og stolje}a: »I novine i masovnimediji igrali su odre|enu ulogu u takvim procesima, to-kom kojih su se u Evropi ’nacije’ homogenizirale i nakraju se gra|ani ~ak uìvjeli u predod`bu da je ’njihova’nacija oduvijek postojala u takvom obliku« (Buchler2002: 9). Kako se ta predod`ba o praiskonskom postoja-nju vlastite nacije mogla pro{iriti kad svaki iole znan-stven uvid u povijest pokazuje da su nacije »ne{to pri-li~no novo u povijesti« (Renan 1993: 9)? O~ito se povije-sne ~injenice zaboravljaju i zamjenjuju fikcijom s ciljemostvarivanja nacionalnih programa: »Zaboravljanje, ~akbih i{ao tako daleko da kaèm zabluda na podru~ju povi-jesti, to je osnovni ~inilac u kreiranju nacije, a zbog toganapredak u istraìvanju povijesti ~esto predstavlja opa-snost za temelje nacionalnosti« (ibid.: 11).

S obzirom da objektivno istraìvanje povijesti nepruà potvrde kontinuiteta nacije, nacionalni aktivisti iu pristupu povijesti primjenjuju naraciju smatraju}i da»se ~ak i povijesni kontinuitet mora izmisliti, npr. krei-ranjem drevne pro{losti bez stvarnog povijesnog konti-nuiteta bilo pomo}u polufikcije �� bilo pomo}u krivo-




tvorenja« (iz Brennan 1993: 49). Drugim rije~ima, »povi-jest se pomo}u pisanja povijesti i interpretiranja povije-sti i diskutiranja o povijesti tek pravi. To zna~i da pisanjepovijesti, odnosno sudionici u tom diskursu uzimajusamo one elemente koji im odgovaraju za opravdavanjeili potkrepljivanje vlastitih ciljeva te da tim elementimapomo}u odre|enog redoslijeda daju novi smisao« (Buc-hler 2002: 9).

Nema objektivnih kriterija za pravljenje nacije

Imaju}i u vidu potpunu dominaciju naracije nad zna-no{}u na ju`noslavenskim prostorima, ne ~udi {to jeve}ini ljudi na Balkanu nepoznata ~injenica da »je nacio-nalnost subjektivna a ne objektivna kategorija — ona sene moè ’objektivno’ konstatirati ili mjeriti« (Mappes––Niediek 2005: 14). Drugim rije~ima, nije objektivno za-dato za{to bi netko bio Hrvat ili Srbin ili Bo{njak iliCrnogorac. Koliko god naracija uvjeravala u suprotno,neosporno je da »ne postoje objektivni temelji za nacio-nalnost. Empirijsko istraìvanje otkriva da su sve nacije— kao nacije — umjetne konstrukcije« (Greenfeld 2001:663). Uslijed tih spoznaja je »odavno s pravom preva-zi|eno shva}anje o postojanju navodno ’objektivnih’ kri-terija za odre|ivanje neke nacije« (Clewing 2001: 394).

Na ju`noslavenskim prostorima mnogi misle da senacija prepoznaje po jeziku. Me|utim, »~ak ni jezik,mo`da najautenti~nije obilje`je dru{tvenog identiteta,ne predstavlja danas svojstvo po kojem se prepoznajeneka nacija. Jer unutar gotovo svih nacija govore se raz-li~iti jezici — pa i kad je jedan od njih slu`beni — i skorosvi jezici, osim sasvim malobrojnih iznimaka, prelaze na-cionalne granice i ra{~lanjuju svijet prema svojoj vlasti-toj geografiji« (Llosa 2000: 55).

Nacija nije nastala pomo}u autenti~nih kriterija ka-kav je jezik, nego »nacija je politi~ka izmi{ljotina« (ibid.:




54). To vrijedi za sve nacije: »Svaka nacija je la`, kojoj suvrijeme i povijest — kao starim mitovima i klasi~nim le-gendama — dali samo privid istine. Nijedna nacija nijeprirodno nastala. Usprkos povezanosti i bratstva, kojenaizgled jo{ uvijek postoji kod malobrojnih, nailazi se iz-van uljep{avaju}e — knjièvne, povijesne, umjetni~ke —fikcije, u kojoj uobli~avaju svoj identitet, na zastra{uju}epovijesne ~injenice« (ibid.: 56). Te ~injenice pokazuju dasu sve nacije »nastale politi~kom samovoljom, plja~kom,intrigama vladara, golim ekonomskim interesima, kom-binacijom sirovog nasilja i slu~aja« (ibid.: 55).

Pogre{no je tvrditi da se nacija zasniva na zajed-ni~kom jeziku, na zajedni~kom teritoriju koji ~ini prirod-nu cjelinu ili na zajedni~koj religiji (Greenfeld 2001:663–664). Npr. religija se ne moè smatrati kriterijem zanacije jer kako onda da pet glavnih religija nalazimo kodstotina slu`beno priznatih nacija i onih koje èle to po-stati — religijom se ne moè objasniti tolika razno-vrsnost nacija (ibid.: 663). I »jednako malo dokaza imaza podupiranje teorije o porijeklu kod geopoliti~ke raz-novrsnosti kao i kod etni~ke ili, pogotovo, jezi~ne«(ibid.).

Ni pozivanje na tisu}ljetnu dràvu ili na povijesne te-ritorije ne moè sluìti kao kriterij za nacionalnost: »ve-za izme|u stvaranja dràve, centralizacije, i ~ak teritori-ja s jedne strane i nacionalnog identiteta s druge straneje jednako nedosljedna i proturje~na kao i izme|u nacio-nalnosti i jezika« (ibid.). Osim toga, dok je jezik univer-zalno svojstvo svih ljudskih na~ina grupiranja, »nacio-nalni identitet je povijesno ograni~ena, nova pojava i nemoè se objasniti dovo|enjem u vezu s takvim univerzal-nim svojstvima« (ibid.: 664).

Nacije nije mogu}e definirati pomo}u objektivnihkriterija »~ak i ako zanemarimo to {to ve}ina poku{ajadefiniranja sadrì brojne elemente koji ustvari nisu ’ob-jektivni kriteriji’, nego subjektivni mitovi (’rasa’, ’duhnaroda’ i sli~no) ili slu~ajna obilje`ja (npr. religija) odno-




sno neuhvatljivi motivi i znanstveno neopravdane hipo-teze (’sudbinska zajednica’, ’duhovno pona{anje’, ’nacio-nalni karakter’ itd.)« (Szücs 1981: 168).

Stoga »ako takozvani ’objektivni’ kriteriji poput jezi-ka, religije ili zemljopisa ne mogu predvidjeti gdje }e bitidràvne granice, onda se moè pretpostaviti da su ’sub-jektivni’ ili psiholo{ki kriteriji presudni. Nacije nisu ’ob-jektivne zajednice’, u smislu da su napravljene primje-nom jasnih, ’objektivnih’ kriterija koje zadovoljavaju svi~lanovi nacije; naprotiv, nacije su, da uzmemo terminBenedicta Andersona, ’zami{ljene zajednice’« (Billig1995: 24).

Na ju`noslavenskim prostorima se misli da se pozi-vanjem na porijeklo moè dokazati pripadnost nekoj na-ciji. Me|utim, poznato je ve} barem pola stolje}a da »za-jedni~ko porijeklo kao kriterij za postojanje i razgra-ni~avanje nacionalnih grupa �� nije ni u kojem slu~ajukriterij upotrebljiv za definiciju tih grupa« jer je »jakoudaljen od stvarnosti« (Lemberg 1964 II: 42). Pozivanjena »zajedni~ko porijeklo je za primitivne ljude �� bilo odvelikog zna~aja; ono je zato bilo predmet legendi i praz-novjernih predod`bi. Ali suvremene nacije su mje{avinaraznovrsnih i ponekad vrlo razli~itih rasa. Seobe narodau na{oj povijesti i pokretnost ìvota novog doba doveli susvuda do izmije{anosti« (Kohn 1962: 20).

I rezultati istraìvanja pomo}u nove metode — ispi-tivanjem ljudskih gena — potvr|uju da su nacije mje-{avine najrazli~itijih mogu}ih predaka. [tovi{e, »sveanalize gena dokazuju da svaki ~ovjek ima nebrojenomnogo korijena i da je svatko ’mje{avina’« (Welt online2007). Analizu gena brojnih evropskih nacija sprovela jenedavno iGENEA, evropski ogranak vode}eg poduzetni-ka za testiranje gena, koji vr{i 90% u svijetu svihDNK–ispitivanja porijekla. Izvr{ena analiza pokazuje nesamo da »ne postoji pranarod Hrvati« (Pazos 2008a),nego i da nije mogu}e na osnovi gena utvrditi tko jeHrvat a tko Srbin. Tako|er pokazuje da je po o~evoj liniji




genetski najzastupljenija kod Hrvata i Srba Y–haplogru-pa I koja reprezentira prastanovnike Balkana Ilire (Pa-zos 2008), a unato~ tome neosporno je da govorimo jezi-kom kasnijih doseljenika, Slavena. Za razliku od na{e si-tuacije, samo »20% albanskog stanovni{tva ima ilirskekorijene«, tj. »udio Ilira je u Albaniji manji nego u Bosniili u Hrvatskoj« (Pazos 2008b). To jo{ nije sve: Albancinaspram Srba imaju po o~evoj liniji ~e{}e Y–haplogrupuR1a koja se pripisuje slavenskim korijenima, a usprkostome neosporno je da Albanci ne govore slavenskim jezi-kom. Neosporno je to i za Ma|are, a ba{ kod njih je vi{ezastupljena Y–haplogrupa R1a nego u bilo kojoj zemljijugoisto~ne Evrope. Istraìvanje gena i u drugim regija-ma Evrope ru{i na{e stereotipe o nacijama: npr. za Ni-jemce je utvr|eno da imaju po o~evoj liniji pet puta ~e{}eisto~noevropske korijene nego germanske (Welt online2007), iako njihov jezik nije slavenski nego germanski.Istraìvanje je pokazalo i da po o~evoj liniji Nijemci ima-ju dvostruko ~e{}e ìdovsko porijeklo nego germansko(ibid.).

Navedeni rezultati potvr|uju da nacija nije genetskizadata zajednica, a potvr|uju i da genetsko porijeklonema nikakve veze s jezikom. Ovo svojevrsno testiranjeje li istinita slika pro{losti kakvu nam predo~avaju nacio-nalno angaìrani povjesni~ari otkriva razmjere do kojihjedna znanstvena disciplina moè zastraniti kad se staviu slu`bu ideologije. Naravno, vladaju}a ideologija na-gra|uje autore kad svoje pisanje prilagode interesima teideologije, ona umnaà njihove rije~i putem ud`benika,{ire}i ih na taj na~in me|u populacijom laika.

Ako se ideologija ne mije{a sa znano{}u, onda izosta-je drasti~no odstupanje od istine, kako se vidi na primje-ru prirodnih znanosti botanike i zoologije, gdje je ta-ko|er genskom analizom testirana postoje}a klasifikaci-ja biljnih i ìvotinjskih vrsta po stupnju srodnosti i povi-jesti razvoja. Testiranje je dalo nove spoznaje, koje su od-mah primijenjene u sastavljanju najsuvremenije klasifi-




kacije vrsta. Ali kod raskoraka izme|u stare i nove klasi-fikacije u prirodnim znanostima ne moè se ni u kojemslu~aju govoriti o provaliji, dok se kod raskoraka izme|uslike nacionalne povijesti podu~avane u {kolama i stvar-nog toka povijesti Evropljana koji se vidi iz genske anali-ze ljudi doista radi o provaliji, {to zna~i da je historiogra-fija kao znanstvena disciplina potpuno zakazala uslijedsluènja nacionalnim ideologijama. Na ju`noslavenskomprostoru ta profesija sluì nacionalnim ideologijama jo{od 19. st., a s obzirom da je kontinuirano zastupljena uud`benicima za mase, ne iznena|uje {to ne samo nacio-nalisti nego i oni koji to nisu podrazumijevaju da je na-cionalnost zadata po krvi. Ni danas se kod toga ni{ta nemijenja jer rezultati dobiveni analizom DNK–profila lju-di jo{ uvijek kod nas ne nailaze na primjenu u dru{tve-nim znanostima.

Ispitivanje genetskog porijekla ljudi potvrdilo je sta-jali{te prihva}eno ve} ranije u zapadnoevropskoj znano-sti da »tko shva}a naciju kao zajednicu povezanu pori-jeklom, taj je vezan za ahistorijsku i biologisti~ku slikusvijeta« (Altermatt 1996: 91). U njoj »rasno nije ni{tadrugo nego simboli~ka jezgra u kojoj se rasa i nacija uglavama ljudi poistovje}uju i u kojoj se rasno jedinstvomoè predstaviti kao izvor povijesnog kontinuiteta naro-da. Ta simboli~ka jezgra omogu}uje da nastane fikcijarodoslovlja — tj. da nastane predod`ba da je svaka ranijageneracija predavala sljede}ima biolo{ku i duhovnu sup-stanciju, pomo}u koje se uspostavilo srodstvo izme|upripadnika ranije i dana{nje zajednice« (Buden 2005:48).

S tim ciljem se na ju`noslavenskim prostorima bezikakvih dokaza tvrdi da se »radi o zajedni~kom porijekluvelikog broja ljudi i da se to porijeklo proteè stolje}imaunazad. Tamo gdje knjige biljeènja (knjige ro|enih,knjige vjen~anih itd.) postoje samo za nekoliko generaci-ja (kao npr. u balkanskim dràvama) otvorena su vratamanipulacijama. A budu}i da rekonstrukcija zajedni-




~kog porijekla nije mogu}a na osnovi izvora, uzimaju senadomje{taju}i kriteriji (poput jezika, religije, zajedni-~ke kulture ili kombinacija tih kriterija) koji bi mit o po-rijeklu trebali empirijski utemeljiti. Ti nadomje{taju}ikriteriji su, dakako, sve samo ne objektivni« (Sundhaus-sen 1997: 80).

I njihovo povezivanje, »izjedna~avanje ’rasa = kultu-ra = jezik’ sasvim o~ito je pogre{no, i {to se ti~e stvarnihbiolo{kih kriterija i {to se ti~e pro{irenih stereotipova«(Le Page/Tabouret–Keller 1985: 234–235). To pogre{noizjedna~avanje je na ju`noslavenskim prostorima tolikoizraèno da npr. najnovije »hrvatske etnogenetske kon-cepcije izazivaju odre|ene asocijacije s Hitlerovom rasi-sti~kom teorijom« (Wroclawski 2002: 252). Pritom trebaimati na umu da ono »{to se tridesetih godina zvalo rasa,danas se zove porijeklo, {to se u ono doba zvalo duh naro-da, danas se zove kultura« (Altermatt 1996: 157).

A istraìvanje nacisti~ke kulturne politike pokazujeda »u toj kulturnoj politici pogleda na svijet vjerovanja iu rasu i u jezik igrala su klju~nu ulogu, s retori~kim na-glaskom ~esto samo na rasi, ili na rasi i jeziku, ili na jezi-ku i rasi. Ali kojem god redoslijedu tih dvaju aspekatanacionalnog naslje|a se dala prednost, jezik je imao pre-sudnu ulogu« (Hutton 1999: 5). Danas se ponovo vidi da»osnovni principi, bolje re~eno osnovne opsesije nacio-nalne ideologije su homogenost i kontinuitet krvi, pro-stora, kulture i pogotovo jezika« (Fritsche 1992: 82).Iznova se uo~ava kako nacionalizam zna biti »gotovofa{isti~ki u svom inzistiranju na dràvi i na mitskoj snaziporijekla, posebno etni~kog porijekla, i na simbolimazami{ljene i mitske zajednice kakvi su religija, povijesnatradicija i zajedni~ki jezik« (Ager 2001: 37). A kako bi sesprije~ilo razotkrivanje istine, »pritom se obilje`ja kao{to su jezik, religija i etnos imuniziraju protiv svakogpreispitivanja i mobiliziraju se politi~ki za vlastite svr-he« (Altermatt 1996: 13).




Ju`noslavenski filolozi sudjeluju u tome, pa je i nanjihovom primjeru vidljivo koliko je opravdano {to »uzaklju~ku svoje povijesti ideje o rasi Hannaford stavlja fi-lologe na prvo mjesto na listi krivaca« (Hutton 1999: 3).Javnosti ostaje nepoznato da »mitovi o rasnoj ~isto}iimaju svoje ishodi{te u potrebi za sna`nom osnovompoja~anom apeliranjem na ponos specijalnim precima ireligijskom ispravno{}u, a ne u ne~emu genetski dokazi-vom« (Le Page 1993: 144). Filolozi pre{u}uju pred jav-no{}u da »na osnovi jezi~ne zajednice izvoditi zaklju~ak ozajedni~kom porijeklu u smislu postojanja jedne povije-sno stalne zajednice koja se minimalno kriàla s drugimzajednicama — to je mit; on u svom grubom biologi-sti~kom obliku nema ve}u stvarnu povijesnu utemelje-nost od legende o Troji kad se uzmu u obzir stoljetne seo-be velikih masa ljudi ��, kad se uzmu u obzir kontaktido kakvih dolazi u ratovima, trgovini, ekonomiji i kultu-ri. Osim toga, iz novijeg doba postoje primjeri (Sjedinje-ne Ameri~ke Dràve) koji svaku pretpostavku o unu-tra{njoj srodnosti jezika i porijekla dovode do apsurda«(Reichmann 2000: 433–434).

Nacionalnost nije objektivno zadata nego je stvarsamoodre|enja

Kao {to je pokazano u prethodnim poglavljima, »nacio-nalnost nije prirodna« (Greenfeld 2001: 663), nego »zbogmno{tva mogu}ih kriterija za postojanje nacije kao izbog njihove proizvoljnosti i manipulativnosti jasno je dasu potrebna nastojanja i radnje jedne grupe ljudi kako bise napravila nacija i razgrani~ila prema van« (Esbach2000: 70).

Spomenuta »nastojanja i radnje jedne grupe ljudi«prave nacionalnu ideologiju, a »nacionalna ideologijaima zadatak da konstruira narod kao fiktivnu etni~kucjelinu«, pa se onda ljudi »mogu u ime nacije �� upotrije-




biti za razli~ite politi~ke svrhe« (Buden 2005: 46). Taupotreba ide toliko daleko da ljudi »svoj ìvot i svoju slo-bodu `rtvuju za naciju« (Blum 2002: 5) uvjereni da je nji-hova pripadnost naciji objektivno zadata. Nisu svjesni daje nacionalna pripadnost »subjektivna i individualna od-luka. Obja{njenja za takve odluke, pogotovo kad one kaomasovne pojave postanu dru{tveno va`ne, ostaju pred-metom psihologije. Tim vi{e {to sudjelovanje u naciona-lizmu i/ili postizanje njegovih propagiranih ciljeva (u ide-alnom slu~aju postizanje nacionalne dràve) ~esto us-prkos eventualno visokim tro{kovima ne donosi sa so-bom odgovaraju}u materijalnu korist ni pojedincu nigrupi« (ibid.).

Nije utemeljeno »etni~ki identitet prihvatiti kao ob-jektivnu datost. To je stanje iz znanosti prve polovine 20.stolje}a, kada su ideje nacionalizma bile u usponu. Odonda je suvremena sociologija razvila nove teorije, po-mo}u kojih moèmo spoznati da su etni~ki identitetidru{tveni konstrukti. Na primjeru Bosne i Hercegovinemoè se vrlo zorno predo~iti taj konstrukcijski karaktertamo{njih etni~ki definiranih nacija uklju~enih u kon-flikt« (Riedel 2007: 27).

Istraìvanja pokazuju da »religija, jezik, obi~aji i kul-tura po sebi ne ~ine etni~ki identitet«, nego »dru{tveneelite manipuliraju i instrumentaliziraju te simbole«(ibid.: 48). Nacionalisti {ire krivu predod`bu o etni~komidentitetu jer po njihovome »se taj identitet smatra ne-~im osnovnim, ~vrstim, trajnim — ne~im {to je postojalodavno prije nacionalnih pokreta i {to je dovelo do njih.Drevno porijeklo vlastite nacije i postojanost njenogidentiteta kroz stolje}a zaista je stvar vjere me|u nacio-nalistima ��. Ali izvje{taji iz povijesti govore da etni~kiidentitet nije inertna i stabilna stvar. Kroz stolje}a se po-kazalo da se lako oblikuje i da je podloàn velikim prom-jenama i preokretima. On je u velikoj mjeri stvar togakako pojedinac sam sebe gleda« (Kedourie 1993: 141).




Stoga »je pogre{no suvremene debate oko identitetaprojicirati u pro{la stolje}a. Do kraja 18. st. i dijelom jo{ u19. st. stanovni{tvo u Evropi se identificiralo u prvomredu s lokalnom regijom i s religijskom zajednicom. Su-vremeni nacionalni osje}aj je zahvatio mase tek krajem19. st.« (Altermatt 1996: 32). To zna~i da je znanstvenoneutemeljeno npr. katolike iz 15., 16., 17., 18. stolje}a uSlavoniji, Dalmaciji, Bosni itd. naknadno progla{avatiHrvatima kad hrvatska nacija u ono doba jo{ nije bilaoformljena, i katoli~ko stanovni{tvo npr. u 17. st. u Bo-sni, Slavoniji ili Dalmaciji nije sebe nazivalo Hrvatima.Ne moèmo mi u njihovo ime progla{avati ih ~lanovimahrvatske nacije kad je nacionalnost najve}im dijelomstvar samoodre|enja, npr. dubrova~ki katolici poputMatije Bana i Mede Puci}a su sebe odre|ivali kao ~lano-ve srpske nacije (Kilian 1995: 378), katolik Ivo Andri} ilikatolik Ivo ]ipiko tako|er, itd. Zato pojmove nacionalnepripadnosti nije ispravno prenositi na stolje}a u kojimanacionalna pripadnost jo{ nije postojala. Kako je ve}re~eno, »osje}aj pripadnosti i eventualna lojalnost nekoj,bez obzira kako definiranoj grupi uvijek je subjektivna iindividualna odluka« (Blum 2002: 5).

Nacionalni identitet nije prirodan nego jekonstrukcija

Budu}i da istraìvanja pokazuju da »nacionalizam iz-mi{lja nacije, a dràvna elita ih pravi i oblikuje« (Esbach2000: 71), usvojeno je me|u znanstvenicima ve} deset-lje}ima da »slijede}i Benedicta Andersona (1983: pp.15f.) polazimo od toga da su nacije mentalne konstrukci-je, ’zami{ljene zajednice’, koje podràvljeni politi~ki sub-jekti gledaju kao odvojene politi~ke entitete« (Wodak/deCillia/Reisigl/Liebhart 1999: 3). Odnosno, »slaèm se sGellnerom kad on element umjetnog, izmi{ljanja i dru-




{tvenog inènjeringa nagla{ava, koji ulazi u pravljenjenacije« (Hobsbawm 1991: 21).

Dru{tvenim inènjeringom nastaje uvjerenje o na-cionalnom identitetu: »u suvremenom svijetu, sa svimnjegovim mogu}nostima {irenja ideja i indoktrinacijemasa, naj~e{}e je istinitije re}i da je nacionalni identitetkreacija nacionalisti~ke doktrine, nego da je nacionali-sti~ka doktrina proizvod ili izraz nacionalnog identiteta«(Kedourie 1993: 141). Ve} je klasi~nom postala re~enicakoju citiraju brojni povjesni~ari i sociolozi jer isti~e kon-strukcijski karakter nastanka nacije i nacionalnog iden-titeta: »Napravili smo Italiju, sada moramo napravitiTalijane« (iz Hobsbawm 1991: 58).

To zna~i da »nacionalni identitet nije dat (npr. krozentitete kao {to su ’priroda’, ’karakter’, ’mentalitet’ ili’podsvijest’ naroda ili pojedinaca), nego je napravljen«(Brockmeier 2001: 219). Na primjer, »ve}ina zapadnihkoncepcija nacionalnog identiteta koje se pretvaraju dasu ukorijenjene u duga~kim, ponekad mitskim povije-snim tradicijama — a te koncepcije uzrokovale su ve}inuzapadnih debata i ratova u 20. stolje}u — izmi{ljene su uzadnjoj tre}ini 19. stolje}a (Hobsbawm, 1983). Naravno,ta izmi{ljanja nisu imala i nemaju mnogo veze s pravompovije{}u ili s istraìvanjem povijesti« (ibid.: 220).

U pravljenje nacionalnog identiteta uklju~uju se po-red politi~ara i neki intelektualci, zaboravljaju}i da »nijeni u kojem slu~aju obaveza intelektualaca da prave je-dinstvo nacije (to je stvar dràvnika)« (Benda 1978: 63).[to }e ~initi nacionalni identitet, nije uvjetovano nekak-vim prirodnim ili objektivnim svojstvima, nego se obli-kuje: »Elite imaju znatnu sposobnost da oblikuju osnov-ne simbole i slike koje prave nacionalni identitet« (Kup-chan 1995: 3).

Ispitivanja su pokazala »da se nacionalni identiteti,kao posebni oblici dru{tvenih identiteta, proizvode i um-naàju, mijenjaju i razgra|uju diskursom« (Wodak/deCillia/Reisigl/Liebhart 1999: 3–4). Budu}i da tu tezu po-




dupiru brojni dokazi, postalo je »konstantno svojstvo su-vremenih teorija o nacionalnim identitetima da su onikonstruirani diskursom, podlo`ni promjenama i pre-pravljanju, a to svojstvo je u upadljivom kontrastu s rani-jom predod`bom o nepromjenjivosti i o povijesti kao isti-ni te s esencijalizmom genetske datosti« (Howard/Gill2001: 89) — ovu raniju predod`bu, odba~enu od straneznanstvenika, nalazimo u ju`noslavenskim filologijama.

Znanstvenici, nadalje, isti~u da u istraìvanju »pola-zimo od toga da �� ne postoji jedan nacionalni identitet,nego vjerujemo da se diskursom prave razli~iti identitetiovisno o publici, situaciji, temi i sadràju. Nacionalniidentiteti su zato promjenjivi, krhki i ~esto dvosmisleni idifuzni« (Wodak/de Cillia/Reisigl/Liebhart 1999: 4). Us-lijed konstrukcijske prirode nacionalnog identiteta ne iz-nena|uje {to se »nacionalna identifikacija zajedno sasvim njenim neugodnim posljedicama moè promijenitiu toku vremena, ~ak i u vrlo kratkom razdoblju« (Hob-sbawm 1991: 22).

Ta promjenjivost identifikacije iskori{tena je i za na-stanak nacionalne identifikacije jer tada se »u svakompojedincu morala odvijati promjena od lokalne, ro|a~keidentifikacije zasnovane na relacijskoj kulturi podudar-nosti, ka manje geografski izravnoj ali ne i manje sna-`noj privrènosti naciji« (Poster 1999: 236). Pojedinci sutrebali prestati poistovje}ivati se jedino s grupom koja ihneposredno okruùje i s kojom su se doìvljavali kaoRadmani, Proji}i, Esekeri, [okci, Dalmatinci i sl., i poi-stovjetiti se s drugim, mnogo {irim pojmom, s nacijom.Zato je proces pravljenja nacije »po pravilu pra}en kon-fliktom i nasiljem. Poseban oblik identiteta se mora na-metnuti. Jedan na~in razmi{ljanja o sebi, o zajednici i osvijetu mora zamijeniti druge koncepcije, druge oblikeìvota« (Billig 1995: 27).

A taj identitet ne dolazi iz naroda, nego naprotiv:»Bez obzira koja dru{tvena grupa je prva zahva}ena ne-kakvom ’nacionalnom svije{}u’, narodne mase — radni-




ci, seljaci — zadnje su zahva}ene njome« (Hobsbawm1991: 23). Dakle, »kolektivnom pojavom bilo etni~kegrupe bilo nacije postaje ’identitet’ tek pomo}u ciljanekonstrukcije, tj. pomo}u svjesnog pravljenja èljenogstanja od strane etni~kih odnosno nacionalnih elita, ~e-sto svjesnim instaliranjem vlastitog kolektiva nasuprotdrugim razgrani~avaju}im slikama neprijatelja« (Mie-dlig 1994: 25).

Tako »zami{ljaju}i nacionalnu jedinstvenost i homo-genost, ~lanovi nacionalne zajednice istovremeno kon-struiraju razlike izme|u sebe i drugih nacija, pogotovokad se misli da druga nacionalnost ima svojstva podu-darna onima vlastite nacionalne zajednice — to je sli~noFreudovom ’narcizmu malih razlika’« (Wodak/de Cil-lia/Reisigl/Liebhart 1999: 4). O tom pojmu »Freud je jed-nom zaklju~io da {to je manja stvarna razlika izme|udva naroda, sigurno }e ih ona tim vi{e zastra{ivati u nji-hovoj ma{ti. Nazvao je taj efekat narcizmom male razli-ke« (Ignatieff 1993: 21–22).

Vlastito »nacionalno jedinstvo, me|utim, postoji sa-mo kao diskursna konstrukcija«, koju ~ini pet aspekata:prvi je pripovijetka o naciji, »drugi je nagla{avanje pori-jekla, kontinuiteta, tradicije i svevremenosti. Nacionalniidentitet se prikazuje u pripovijetci o nacionalnoj kulturikao izvorni identitet, prirodno prisutan ali ponekad us-pavan pa ga se mora probuditi iz uspavanosti. Cilj je sli-ka nacionalnog karaktera (koja se o~ituje u diskursu)kao nepromjenjivog, neprekidnog i uniformnog bi}a«,tre}i aspekt je izmi{ljanje tradicije, ~etvrti je mit o pori-jeklu, kojem »se pridaje veliki zna~aj u izmi{ljanju nacio-nalne kulture. Porijeklo nacije se ~esto smje{ta toliko da-leko u pro{lost da je zamagljeno vremenom i nije ’stvar-no’, nego ’postoji’ negdje u ’mitskim’ vremenima. Takvimitovi igraju ulogu ne samo u slu`beno odobrenim pri-povijetkama o naciji, nego i u opre~nim pripovijetkamakoje se koriste kao instrument za izgradnju novih naci-ja«, peti aspekt je »izmi{ljena predod`ba o ’~istom, izvor-




nom narodu’« (Wodak/de Cillia/Reisigl/Liebhart 1999:24). Kao {to se iz citata vidi, svaki od tih pet aspekatapripada svijetu fikcije, a ne svijetu ~injenica. Svih petaspekata redovito se pojavljuju u kroatisti~kim radovi-ma, {tovi{e oni ~ine temelj dana{nje kroatistike, a pri-sutni su i kod srpskih, bo{nja~kih i crnogorskih filologa.

Takvi filolozi misle da je dana{nje grupiranje ljudi nanosioce hrvatske nacionalnosti, slovenske nacionalnosti,makedonske itd. bilo zadato objektivnim svojstvima tihljudi. Me|utim, »pojam nacionalnosti kao svijesti ili ~i-njenice objektivnog identiteta zasnovanog na objektiv-nim svojstvima ljudi, bilo etni~kim bilo geopoliti~kim,nije rezultat empirijskog istraìvanja« (Greenfeld 2001:664–665). Empirijska istraìvanja, naime, pokazuju da»se nacije ne zasnivaju na ~injenicama, nego na onome{to ljudi smatraju ~injenicama« (Altermatt 1996: 42).Grupu konstituira »ideolo{ka slika o grupi«, »ima jo{~itav niz drugih dokaza da nacionalnu grupu integrira uideologiji sadràna slika nacionalne grupe, a ne zajed-ni~kost ili istost nekog svojstva« (Lemberg 1964 II: 59).

Kako bi se napravila nacija, »bilo je nu`no predstavi-ti tu kreaciju kao preporod, kao da se ne{to drevno na-stavlja. Za vrijeme vrhunca pravljenja nacija u osamnae-stom i devetnaestom stolje}u izmi{ljene su mnoge toboèdrevne tradicije« (Billig 1995: 25). Danas je ve}ini ljudina ju`noslavenskim prostorima nepoznato da se radi oizmi{ljenim tradicijama jer mediji im stalno ponavljajusuprotno. Fridrich Nietzsche obja{njava kako vreme-nom uslijed stalnog ponavljanja laì nastane osje}aj da segovori istina jer »~ovjek zaboravlja da to tako s njim stoji;on laè, dakle, nesvjesno i nakon stoljetnih privikavanjana to — i dolazi upravo pomo}u te nesvjesnosti, upravopomo}u tog zaborava do osje}aja istine« (Zori} 2005: 9).Ovaj »Nietzscheov proces pravljenja istine moè se pre-nijeti na konstituiranje (mladih) nacija. (Mlade) nacijesu napravljene istine, ~ija svjesna faza konstrukcije je za-boravljena« (ibid.: 10).




Do zaboravljanja iskonstruiranosti nastanka nacijenije do{lo spontano, nego »se nastanak nacije svjesno za-magljuje« (ibid.). Istraìvanje povijesti nacije je iskrivlje-no »nacionalnim pogledom«, »pogotovo istraìvanje pra-vljenja nacije je obojano ’nacionalnim’ interesima, ’me-todolo{kim nacionalizmom’. Tako su vagani argumentiza i protiv pravljenja nacija, dokazivane nacionalne legi-timacije, gra|ene mitologije i kolektivno pam}enje«(ibid.: 13).

Svjesnim »izmi{ljanjem tradicije kreiran je nacional-ni identitet kao da je ’prirodno’, ~ak vje~no svojstvo ljud-skog postojanja« (Billig 1995: 26). Zato ve}ini stanovnikaBalkana ostaje skriveno da njihov »nacionalni identitetnije ni prirodan ni stabilan« (Evans 1996: 34), nego »jeideolo{ka kreacija« (Billig 1995: 24). On »je izum koji uk-lju~uje stvaranje suprotnosti i stvaranje ’drugih’, koji sekoriste kao me|a{i za definiciju« (Evans 1996: 34).

Da »nacionalni karakter je predrasuda — to je spoz-nato odavno« (Reiter 1984: 219). No, na Balkanu se tapredrasuda o prirodnosti, originalnosti i kontinuitetunacionalnog karaktera uzgaja pomo}u pojma preporod:»Da su ciljali na kontinuitet i originalnost, pokazuju ve}i oznake njihovih pokreta koje pogotovo kod svih balkan-skih naroda imaju zna~enje ’preporod’« (Fritsche 1992:85). Budu}i da nacionalisti nastoje prikazivati naciju inacionalni identitet kao ne{to »op}e, vje~no i dato priro-dom, va`no je da nastavimo isticati kako zaista nemani{ta ’prirodno’ u tome« (Reilly 2001: 6).

Jo{ o nacionalnom identitetu

Ve} niz godina upada u o~i da »svatko govori o identite-tu, a jedva da itko zna {to bi ta rije~ trebala zna~iti. Jo{nebuloznije postaje kad se uz identitet doda pridjev na-cionalni. Za{to se uop}e poseè za tako maglovitim poj-mom? Zato {to je sadràj koji on ozna~ava diskreditiran




pa se mora presvu}i maskom. Rije~ ’nacionalni identitet’sakriva sadràj o kojem se ustvari radi: nacionalizam«(Claussen 1988).

Mogu}e je da }e na ovo zagovornik nacionalnog iden-titeta uzvratiti da pored »lo{eg« nacionalizma postoji i»dobar« nacionalizam: patriotizam. Me|utim, »kontra-dikcija koja se provla~ila kroz sve slu`bene ideologije sa-stoji se u razlikovanju izme|u dobrog i lo{eg nacionaliz-ma — mnogi smatraju patriotizam dobrim, nacionali-zam lo{im. No, radi se o istom problemu koji se skriva izamaglovite rije~i ’nacionalni identitet’«, a taj problem jeda »nacionalizam, i kad ga ~ovjek naziva nacionalniidentitet, ’ozna~ava uvijek da se pojedinac koji se osje}anemo}an pogre{no identificira s jednim kolektivom ko-jem naizgled pripada prirodno, naime ro|enjem’« (ibid.).

Do uobli~avanja velikog kolektiva kakav je narod ilinacija ne dolazi prirodno, nego djelovanjem politi~ara, aobi~ni ljudi su u takvom kolektivu i zbog tu|ih i zbog vla-stitih interesa. Tu|i interesi odredili su npr. opseg kon-kretnog naroda ili nacije. A vlastiti interesi obi~nih ljudisastoje se npr. u nizu prednosti koje im ìvot unutarodre|ene nacije pruà. Iako je ovo odgovor na pitanjeza{to se ljudi udruùju u nacije, po pravilu se u {kolama imedijima ne prenosi taj odgovor, nego se on zamjenjujeideologijom patriotizma, nacionalnog identiteta, prirod-ne pripadnosti kolektivu. Za{to? Zato {to tek ta ideologi-ja omogu}ava da se ljudi u kolektivu iskoriste za razno-razne politi~ke svrhe, uklju~uju}i i ratove.

Sastavni dio te ideologije, »nacionalni identitet oz-na~ava jedno ~udno izja{njavanje ~ovjeka da pripadaodre|enoj domovini. Radi se o tvrdnji da ljudi ìve i èleìvjeti pod odre|enim nacionalnim nadzorom ne (samo)uslijed prisile i ne (samo) npr. zbog politi~kog procjenji-vanja svojih teoretskih i prakti~nih prednosti, nego zato{to pripadaju specijalnoj vrsti ljudi, s kojom dijele zajed-ni~ka svojstva. Neovisno o zasebnoj i promjenjivoj poli-ti~koj volji gra|anina trebao bi postojati jedan prirodni




karakter naroda, koji ne samo da sili na priklju~ivanjejednakima, nego odmah i na pot~injenost istoj — vlasti-toj, nacionalnoj — politi~koj vlasti. ’Nacionalni identitet’je dakle moderna rasisti~ka formula za neotklonjivostnacionalizma« (VFSP 2004).

Prema »toj doktrini pojedinci ne postoje neovisno onaciji, onoj maj~inskoj placenti kojoj zahvaljuju svoj ì-vot i svoj identitet. Nacionalnom identitetu, klju~nojrije~i nacionalisti~ke retorike, zahvaljuju svoju dru{tve-nu, kulturnu i politi~ku egzistenciju; nacionalni identi-tet se o~ituje u jeziku kojim govore, u obi~ajima koje nje-guju, u sudbinskoj povijesti koju dijele, ponekad i u reli-giji, etnosu, rasi kojoj pripadaju, pa ~ak i u obliku glave iliu krvnoj grupi kojom ih je Bog ili slu~aj opskrbio. Takvoutopijsko predo~avanje jedne potpuno homogene i u sebezatvorene zajednice nestaje ~im ga poku{amo usporeditis realno postoje}im nacijama u konkretnoj stvarnosti.Kulturna, etni~ka i dru{tvena heterogenost, koja je u nji-ma vi{e ili manje jako izraèna, dokazuje da pojam ’ko-lektivnog identiteta’ — a ’nacionalni identitet’ da i nespominjem — vodi potpuno u zabludu« (Llosa 2000:19–20).

Jednakost i jedinstvo unutar kolektiva zvanog nacijanisu stvarni, nego prividni, a »kako bi se napravio prividjedinstva, potrebno je isklju~iti ljude koji navodno nisuidenti~ni s vlastitom nacijom. �� Tko èli nacionalniidentitet, mora htjeti isklju~ivanje, isklju~ivanje nekihdrugih« (Claussen 1988).

Zagovornici nacionalnog identiteta pozivaju se na»iskonska, ’prijedràvna’ zajedni~ka obilje`ja«, tvrde}ida su to zajedni~ki jezik, zajedni~ka kultura i zajedni~kapovijest (VFSP 2004). Me|utim, ve} i tema zajedni~kogjezika pokazuje da se ne radi o »iskonskim, ’prijedràv-nim’ zajedni~kim obilje`jima«, nego naprotiv: »Zajed-ni~ka obilje`ja nastala na temelju sprovedenog dràvnoginteresa, la`no se predo~avaju kao predpoliti~ke osobine,o kojima bi navodno dràva trebala voditi ra~una. Nacio-




nalni jezik, na kraju krajeva, nije prirodno {irenje prvot-no govorenih dijalekata, nego je umjetni produkt poli-ti~ke vladavine: jedanput ’knjièvni jezik’, sprovedenkao zajedni~ki jezik unutar ~itavog podru~ja vladavine;drugi puta ’slu`beni jezik’, uveden kao slu`beno i poslov-no sredstvo sporazumijevanja, odabran bez obzira naslu~ajne lokalne idiome« (ibid.).

Kod tvrdnje da je zajedni~ki, nacionalni jezik dio na-cionalnog identiteta, »~ovjek se pita koji ’identitet’ bitime trebao biti stvoren. Nema nijednog jedinog zajed-ni~kog interesa koji bi nastao na temelju zajedni~kog je-zika kod onih koji njime govore. Da li imaju ista ili raz-li~ita shva}anja i ciljeve, to nema nikakve veze s njiho-vim jezikom — jezik stoji jednako svakome na raspola-ganju tko ga zna da izrazi svoje misli. A da uslijed zajed-ni~kog jezika sve suprotnosti i razlike postaju bezna-~ajne, to je gruba prevara, i samo onome prihvatljiva tkozahtijeva da osim ’nacionalnog identiteta’ svi drugi inte-resi ima da {ute« (ibid.).

Pozivanje na zajedni~ku, nacionalnu kulturu kao dionacionalnog identiteta je kontradiktorno. »Kad umjet-ni~ka djela vaè kao nacionalni kulturni proizvodi, raz-log za to ne moè biti u tim umjetni~kim djelima: na kra-ju krajeva, note i rime nemaju nacionalne boje. A nemoè biti ni u tome da se op}enito svi|aju: ukusi su, kao{to je poznato, subjektivni i ne orijentiraju se prema po-rijeklu nekog umjetni~kog djela. Da se umjetnost, kojaina~e uvijek treba biti izraz najindividualnijeg me|u in-dividualnim, ipak gleda kao kolektivno vlasni{tvo, to setako|er moè zahvaliti dràvnom interesu« (ibid.). Dru-gim rije~ima, umjetni~ka djela se po svojim svojstvimanisu podudarala s dana{njim granicama izme|u nacija.Tek kad je nastala nacionalna dràva, ona je u sklopuusa|ivanja nacionalne ideologije napravila da se umjet-ni~ka djela iz pro{losti i sada{njosti klasificiraju premadana{njim nacionalnim granicama. Isklju~ivo zbog dr-




àvnog interesa narod »se podu~ava da povijest umjetno-sti gleda kroz nacionalne nao~ale« (ibid.).

Zagovornici nacionalnog identiteta pozivaju se i nazajedni~ku povijest. No, navodna »zajedni~ka povijest jejo{ manje razlog za ljubav prema domovini. Tko se u njukune kao ujedinjuju}u vezu, ionako ne misli na pro{lemanevre prijedràvnih lovaca i sakuplja~a, nego na poli-ti~ka postignu}a sada{nje dràve i njenih pravnih pret-hodnica — a ostvarivanje tih postignu}a je po pravilubilo povijest manjih i ve}ih pokolja, u kojima su politi~kipreci dana{njih podanika izgubili ìvot i zdravlje. Da-na{nje stanovni{tvo ne treba tu povijest gledati kao npr.pogre{ku {tetnu po sebe, nego kao temelj sudbinom po-vezane zajednice. Mogu se zbog nje ponositi ili sramiti,ali u svakom slu~aju trebaju je bezuvjetno smatrati za-jedni~kom stvari, koja potpuno neovisno od bilo kojeg in-dividualnog interesa obuhva}a nacionalna prava i du-`nosti. A {to se pod time misli, odre|uje politika sama.Bilo da se radi o unutarnjepoliti~kim raspolaganjima iodnosima ili o vanjskopoliti~kim zahtjevima za resursi-ma drugih nacionalnih dràva: na narodu je da politi~kapoduzetni{tva svoje vlade shvati kao nacionalnu èlju ida se s njom identificira. Za to je uvijek potrebno zabora-viti onu malu opreku izme|u gore i dolje, vlasti i podani-ka, dràve i gra|ana. Uspije li to narodu, onda se njegovadràva moè pozivati na njega kao svog vi{eg nalogodav-ca. Zahtijevana poslu{nost tada ne izgleda vi{e kao pod-re|ivanje vlasti, nego kao izraz volje naroda. A {to suve}i nacionalni zadaci, tim vi{e je od pomo}i predod`ba onekakvoj volji naroda, koja ìvi u gra|aninu kao njegovadruga priroda, htio on to ili ne, taj ’nacionalni identitet’,koji njegovoj dràvi daje pravo. Par zajedni~kih obilje`jaza potvr|ivanje te ideologije moè se, naposljetku, uvijekna}i« (ibid.).

Ljudi su prijem~ivi za pri~u o prirodnoj pripadnostivelikom kolektivu jer o~ekuju da iz navodnog zajed-ni{tva i jednakosti unutar njega proizlazi za{tita i sigur-




nost. Ljudsku potrebu za sigurno{}u iskori{tava ideolo-gija: »Iza blebetanja o nacionalnom identitetu skriva sene{to sasvim drugo ��: prazna fraza nacionalnog identi-teta iskori{tava ~e`nju ljudi za uto~i{tem u prijete}emsvijetu. Parola o nacionalnom identitetu ubacuje sigur-nost na mjesto nesigurnosti proturje~nog percipiranjastvarnosti« (Claussen 1988).

Privatni interesi konstruktora nacije

Povjesni~ari, jezikoslovci i drugi koji koriste nacionalnoangaìranu naraciju ne govore otvoreno o svojim ciljevi-ma. Ali iza privida znanstvenosti kojim se ogr}u skrivajuse sasvim prizemne borbe za vlast. Zato je »nacija u su-vremenom svijetu ’kuriozno hibridno podru~je gdje seprivatni interesi predstavljaju kao op}e va`ni’« (Bhabha1993: 2).

Kao {to je ve} re~eno, nacija nije data prirodom negose konstruira, a »konstruktor nacije moè biti intelek-tualna elita neke manjine na podru~ju odre|ene dràvekoja se osje}a ko~ena u svojim poslovnim i dru{tvenimambicijama i koja o~ekuje da }e joj nastanak suverenenacionalne dràve donijeti osobne prednosti« (Esbach2000: 72).

Na ju`noslavenskim prostorima su prilikom prav-ljenja nacija u 19. i 20. stolje}u »stajale na po~etku togprocesa svuda pojedine li~nosti«, pojedinci zbog indivi-dualne koristi: »~esto se radilo o pripadnicima slojevakojima je ili prijetio dru{tveni pad �� ili su se borili zasvoju dru{tvenu i politi~ku emancipaciju« (Hösch/Neh-ring/Sundhaussen 2004: 471). Ta »borba za nacional-nost je borba za hegemoniju, kod koje dio tvrdi da govoriu ime ~itave nacije i da predstavlja nacionalnu jezgru«(Billig 1995: 27).

Iza pravljenja nacije stoje interesi elite: »Nacionalnisuverenitet donosi samo jednom malom dijelu stanov-




ni{tva neposredne prednosti, pogotovo eliti i eventualnosrednjem sloju, koji profitira od nastalih radnih mjesta ubirokraciji. Me|utim, {iroke mase ostaju, barem na po-dru~ju ekonomije, isklju~ene od prednosti koje rezultira-ju iz nacionalne autonomije. �� Masa stoji lo{ije u slu-~aju secesije, samo elita ima nove, pobolj{ane perspekti-ve zbog nastanka novih pozicija i smanjenog broja kon-kurenata« (Esbach 2000: 102).

Perspektive elite su pobolj{ane jer »u toj novoj zajed-nici }e intelektualci koji se ubrajaju u novonastalu ’naci-ju’ zahtijevati sve zna~ajnije funkcije za sebe, a da pri-tom ne moraju konkurirati s broj~ano nadmo}nijom gru-pom intelektualaca« (Gellner 1999: 64–65). Ne ~udi {tose stoga pojedinci »zbog vlastitog koristoljublja osje}ajuprivu~eni nacionalizmom« (Esbach 2000: 120). S ciljemkoristoljubivog uklanjanja konkurencije »~esto su akti-visti u nacionalisti~kim pokretima ~lanovi elite sa sigur-nim karijerama u intelektualnim i kulturnim profesija-ma. Nacionalisti~ki motiv je na~in osiguravanja da }e do-biti vlast koju nisu bili sposobni dobiti u ve}oj zajednici«(Ager 2001: 37).

Tako i kod elita koje se bave tzv. planiranjem jezika»krajnji cilj jezi~nog planiranja naj~e{}e nije mijenjanjesamog jezika, nego ne{to sasvim drugo, npr. politi~ki ci-ljevi, èlja da se do|e na vlast ili da se zadrì vlast« (Buc-hler 2002: 22). Imaju}i to u vidu moè se dobro razumjetinaslov knjige Maje Buchler (2002), koji u prijevodu glasiJezi~no planiranje u janje}oj koì: autorica kaè da »sealuzija na ’vuka u janje}oj koì’ u naslovu knjige odnosina pitanje da li« nacionalno angaìrani lingvist »etiketu’znanstvenosti’ zloupotrebljava za svoje politi~ke cilje-ve«, »èli profitirati od svog ’znanstvenog’ autoritetaprofesora na sveu~ili{tu �� i svoje ’istraìvanje’ stavljapotpuno u slu`bu svojih politi~kih ciljeva. A ’istraìva-nje’ koje treba sluìti takvim ciljevima riskira da rezulta-te ve} unaprijed prilagodi prema postavljenom cilju ��

jer rezultati druk~iji od poèljnih po pravilu nisu do-




pu{teni« (ibid.: 9–10). U Hrvatskoj ~ak i jedan od vo|anacionalno angaìranih jezikoslovaca Stjepan Babi} uknjizi Hrvatska jezikoslovna prenja (2001) priznaje osvojim jezikoslovnim aktivnostima da su »vuk u janje}ojkoì«.

Pravljenje nacija na Balkanu

Poznato je da je prva evropska nacija, francuska, nastalatek krajem 18. stolje}a, i da je nakon toga krenuo u Evro-pi proces pravljenja nacija, pa je npr. njema~ka nacijaoformljena sredinom 19. stolje}a. U to vrijeme jo{ nisupostojale ju`noslavenske nacije: »stanovni{tvo, najve}imdijelom selja~ko, identificiralo se sa seoskom zajednicom,s vlasnikom zemlji{ta, s religijom, mo`da s carem, ali nisa kakvom nacijom« (Mappes–Niediek 2005: 125).

Po uzoru na spomenute zapadnoevropske nacije, za-po~elo je potom pravljenje nacija i kod ju`nih Slavena:»U jugoisto~noj Evropi se pravljenje nacija odvijalo s raz-li~itim po~etnim i zavr{nim fazama u toku 19. i 20. sto-lje}a« (Hösch/Nehring/Sundhaussen 2004: 391). Odno-sno, »proces pravljenja nacija po~eo je na razli~itim vre-menskim to~kama u toku 19. st. i nastavio se duboko uovo stolje}e (ponegdje do danas nije zavr{en ili je njegovrezultat neizvjestan)« (Sundhaussen 1993: 44).

Bilo je raznih opcija o broju i obimu budu}ih nacijajer ionako »nacije nastaju u glavama ljudi« (Altermatt1996: 40). Tako su »’Hrvati i Slavonci’ ili ’Hrvato–Sla-vonci’ iznijeli 1848. svoje zahtjeve za ’hrvatsko–slavon-skom nacijom’« (Kessler 1981: 196–197). Ona je uk-lju~ivala i ljude pravoslavne religije: »Uzimanje u obzirpredstavnika okruga iz Vojne krajine u hrvatskom Sabo-ru 1848., prvom modernom parlamentarnom predstav-ni{tvu na hrvatskom tlu, ukazuje to~no u smjeru jednereligijski unaprijed nepredodre|ene ’ilirske’ ili ’hrvat-sko–slavonske’ nacije« — »52 od 105 prisutnih saborskih




zastupnika, sve trgovci, intelektualci ili vojni kraji{nici,bili su pravoslavne religije«, »tj. prema dana{njem shva-}anju Srbi Hrvatske i Slavonije« (Kessler 1984: 152––153).

Ideja da se napravi nacija koja bi poput njema~ke ibrojnih drugih nacija uklju~ivala ljude razli~itih religijane iznena|uje i zato {to je, kako Tornow (2005: 444) na-vodi, u 19. st. ~etvrtina stanovni{tva u Hrvatskoj i Slavo-niji bila pravoslavne vjere, u Dalmaciji {estina, a u Istri iHercegovini su ju`noslavenski katolici ~inili samo 40%stanovni{tva. I »u teoriji o hrvatskoj naciji A. Star~evi}areligija nije igrala nikakvu ulogu, Srbi su u njoj na osnovidrugih kriterija i argumenata shva}ani kao Hrvati. Tekhrvatski klerikalizam koji je nadolazio nakon aneksijskekrize i bio poduprt od strane velikoaustrijskih krugova uBe~u te se povezao s prava{kom strankom J. Franka Rei-nera (1910) nagla{avao je dominantno katoli~ko hrvat-stvo, poistovje}ivanje hrvatstva i katoli~anstva« (Beh-schnitt 1980: 245).

Iz dana{nje perspektive vidljivo je da su »ideolozi iz-gradnje nacije kod Hrvata zastupali jugoslavenske kon-cepcije znatno ~e{}e i intenzivnije od istaknutih srpskihpredstavnika izgradnje nacije« (ibid.: 234). VatroslavJagi} 1859. navodi tko je najvi{e {irio ideju o jednoj za-jedni~koj ju`noslavenskoj naciji (Narodne novine br. 25):»od sievera do juga, od iztoka do zapada, odzivao se IlirIliru, ili kako mi danas Jugoslaven Jugoslavenu; a u sve-mu tom prednja~i{e svim — tko? Kajkavci Hrvati«. I kadje po~etkom 20. st. proces pravljenja nacija ve} deset-lje}ima bio u toku, »u Dalmaciji su se pod vodstvom AnteTrumbi}a (1864–1938) ujedinile dalmatinska strankaprava i dalmatinska nacionalna stranka u ’hrvatskustranku’, u ~ijem statutu 1905. pi{e: ’Hrvati i Srbi su je-dan narod po krvi i jeziku, nerazdjeljivi teritorijem kojinaseljavaju’« (Kessler 1997: 93).

Na kraju su u prvoj polovini 20. st. ipak nastale dvijenacije jer se za pravljenje nacija primijenila religijska




razlika. Ta »podjela Srba i Hrvata (koji i jedni i drugi go-vore isti jezik) prema religiji — kod jednih katoli~koj,kod drugih pravoslavnoj — ostala je do danas presudna.Nigdje nije toliko o~it ideolo{ki i konstrukcijski karakternacionalnih preporoda kao ovdje« (Lemberg 1964 I:154). Usto »po~etak pravljenja nacija u jugoisto~noj Ev-ropi predstavlja povijesni rez jer je pravljenje nacija stvo-rilo konflikte takvih razmjera i takvog nasilja kakvi prijenisu postojali« (Sundhaussen 1993: 44).

Budu}i da su se ju`ni Slaveni u 19. stolje}u velikimdijelom nalazili unutar Habsbur{ke Monarhije, ona jetako|er imala odre|eni udio u pravljenju nacija. Naime,kad su se po uzoru na Francusku po~ele pojavljivati i uMonarhiji tendencije za pravljenjem nacija, vlast u Be~uje smatrala: »Ako to ve} mora biti, onda je vi{e nacional-nih pokreta jo{ uvijek bolje nego jedan jedini« (Map-pes–Niediek 2005: 126). Vladari u Be~u nisu htjeli da uMonarhiji nastane jedna velika nacija koja bi onda pouzoru na Francusku mo`da sru{ila cara, nego su poticali»nacionalizme manjih, siroma{nijih i potla~enih naroda.Onda ~ovjek samo mora te nacije posjesti za jedan stol.[to vi{e njih sjedi za stolom, to je ve}a vjerojatnost da }esamoinicijativno èljeti nekog sudca. On je ve} postojao.Nitko drugi to nije mogao biti nego car« (ibid.). U dobaFranje Josipa »jo{ nije bilo jasno ni tko uop}e dolazi u ob-zir kao ’nacija’ i smije zauzeti mjesto za stolom. Au-stro–Ugarska je bila ’kolijevka’ ili ’porodili{te’ nacija«(ibid.: 127).

Ubrzo se »etablirao jedan mehanizam: Car je dodje-ljivao stalno novim grupama naroda svoje priznanje, onesu se zatim sva|ale« (ibid.). A »pronalaza~ idealnog siste-ma bio je budu}i sudac osobno: princ Franz Ferdinand«(ibid.: 128). »Ferdinandov koncept bio je iskoristiti sve na-cije jednu protiv druge kako bi manifestirao da se bez njegakao cara ne moè« (ibid.: 129). U tom konceptu »je etni~karaznovrsnost sluìla za to da sudcu osigura njegovu vlast«(ibid.: 130). Be~ki carski savjetnik »i njegov {ef Franz Fer-




dinand su bili prvi kod kojih su se autokracija i multi–kultinadopunjavali« (ibid.). Nakon njih je isti model preuzeoTito, a i dan–danas se primjenjuje u raznim dijelovima svi-jeta: »gdje god na svijetu postoji zahtjev da razli~ite nacijeili druge ’identitetom’ povezane grupe ravnopravno ~inejednu dràvu, brzo do|e do toga da traè nekog sudca koji}e odlu~ivati kojim podru~jem }e i}i èljeznica i koji grad }edobiti sljede}i presti`ni objekt. Istraìva~i nacionalizma sutu pojavu zaista utvrdili na razli~itim dijelovima zemaljskekugle« (ibid.: 122).

Pri formiranju nacija na Balkanu utjecaji izvana bilisu presudni: »otkad su velike sile na Balkan izvezle mo-del nacionalne dràve, vanjski akteri imaju specijalnu,ponekad ~ak odlu~uju}u ulogu kod izgradnje identiteta«(Riedel 2005: 264). Izvoz tzv. identiteta na Balkan doveoje do balkanizacije: »Termin ’balkanizacija’ u{ao je s dvazna~enja u povijest pojmova: kao prvo ozna~ava raspaddràva u manje jedinice, a kao drugo njihov stalni rivali-tet i duboko neprijateljstvo« (ibid.: 16). Vanjski interesobja{njava se time {to »nastanak novih malih i maleckihdràva daje ve}im dràvama u regiji porast mo}i« (ibid.:279).

Koristila se tema jezika, premda »su jezik i nacijasami po sebi jedno od drugog nezavisni« (Blum 2002: 4).Uostalom, »da identitet nacije moè biti i potpuno neovi-san o jeziku, pokazuje primjer vi{ejezi~ne [vicarske iliprimjer zemalja koje govore {panjolski i engleski, a us-prkos istom jeziku razvile su vrlo razli~ite nacionalneidentitete« (ibid.: 7). Kod teme jezika i nacije spominje sedanas ~esto u ju`noslavenskim dràvama da je Vuk Ka-radì} sve {tokavce smatrao Srbima, a istovremeno sepre{u}uje da je Ante Star~evi} 1867. sve ju`ne Slaveneosim Bugara smatrao Hrvatima (Behschnitt 1980: 181).Tako|er se pre{u}uje da nacije u ono doba jo{ nisu bileoformljene pa da zato ne iznena|uje {to je bilo raznihkoncepcija i {to su se kroz desetlje}a te koncepcije mije-njale, ~ak i kod iste osobe, npr. Star~evi}a.




Osim toga, »ne izgleda vjerojatno da je Karadì} iz-jedna~io {tokavicu sa srpstvom u zloj namjeri, nego jestvar u tome da je u 19. st. vladao za~u|uju}i nedostatakinformacija u vezi s tim pitanjem« (Kilian 1995: 379).Uostalom, Karadì} je i sam napisao da odbacuje to izjed-na~avanje jer vidi da se s njime ne slaù onda{nji Hrvati ipre{ao je na definiranje srpske nacije po pravoslavlju, ahrvatske po katoli~anstvu (ibid.: 380). Napisao je kako jesvjestan da }e se stranci smijati podjeli naroda prema re-ligiji, ali da on ne vidi neko drugo rje{enje osim ovoga i dase nada »da }e svaki razuman hrvatski patriot biti zado-voljan njime« (ibid.). Kilian (1995: 380) potvr|uje da »to~emu su se stranci u ono vrijeme zaista mogli smijati,nije samo {to je usred sekularnog 19. stolje}a ovdje uzetareligija kao kriterij za razlikovanje nacija, nego i ~injeni-ca {to su na taj na~in obi~nom konverzijom od Hrvatamogli nastati Srbi a od Srba Hrvati«. Citiraju}i Ka-radì}a, Kilian isti~e da je ovaj priznavao pravo na samo-odre|enje jer je pisao »onaj tko ho}e neka se nazivaHrvatom«, {to je sasvim u duhu dana{njeg shva}anja na-cionalnosti. Isti~e i Karadì}eve re~enice koje dokazujunjegovu èlju da zadovolji i jedne i druge, »a upravo tadobra namjera mu se danas ~esto pori~e« (ibid.: 380––381).

Iz prethodnog odlomka se vidi da je na Balkanu zapravljenje nacija posluìla i tema religije, premda »i kri-terij religije bio je za suvremenu ideju nacionalnih dr-àva problemati~an. Katoli~anstvo i islam su svjetske re-ligije, koje se ne mogu isklju~ivo pripisivati« (Blum 2002:16).

Budu}i da je na Balkanu prihva}ena ideja o pravlje-nju nacije na osnovi podudaranja jezi~nih, religijskih, et-ni~kih i dràvnih granica, ali da istovremeno takvog po-dudaranja na Balkanu ni danas nema, vlada stalni kon-flikt izme|u zami{ljene slike i stvarnosti. Posljedice supoznate: »importirana ideja o nacionalnoj dràvi u kojojpostoji jedinstvo religijske, jezi~ne i etni~ke strukture




imala je u takvim okolnostima, pogotovo na Balkanu ka-tastrofalne posljedice. Od kraja 19–og stolje}a tamo sestalno sprovode nasilne promjene strukture stanovni-{tva kojima je cilj ’etni~ko’ ujedna~avanje na osnovi ak-tualnog nacionalizma« (ibid.: 17).

Mogu}e je da na ju`noslavenskim prostorima do da-nas nije pro{irena spoznaja da zapadnoevropske nacije— npr. francuska, njema~ka, austrijska, {vicarska, nizo-zemska, {panjolska, britanska — nisu formirane naosnovi podudaranja jezi~nih, religijskih, etni~kih i dràv-nih granica. S obzirom da ni danas u zapadnoevropskimnacionalnim dràvama ta podudarnost ne postoji, onao~ito nije uvjet za nacionalnu dràvu. A ni znatne razlikedrugog tipa ne moraju nu`no biti prepreka za nastanaknacije odnosno nacionalne dràve: npr. »pravljenje nje-ma~ke dràve pola stolje}a ranije je op}enito glatko pro-teklo«, iako »je i Prusija imala u Njema~koj nenormalnunadmo} — mnogo ve}u nego Srbija u Jugoslaviji« (Map-pes–Niediek 2005: 140). Isto tako, ni »dru{tvena razlikaizme|u bogatih, slavnih trgova~kih gradova poput Mila-na, Firence ili Venecije i sprènih ispa{a za koze na Sici-liji i Kalabriji nije nimalo zaostajala za onom jugoslaven-skom. Nije ni nestajala s vremenom. Pa ipak je ’pravlje-nje Talijana’ uspjelo« (ibid.: 141).

Uglavnom, bez obzira na druk~ije ishode, »nacional-ni pokreti koji ’bu|enje’, a ustvari tek pravljenje nacijeimaju za cilj, nastali su preno{enjem zapadnoevropskih isrednjoevropskih uzora u Indiji i na Balkanu u 19. sto-lje}u gotovo istovremeno. Nacije su u Indiji i Jugoslavijiu 19. i 20. stolje}u stvorene takore}i iz ni~ega« (Blum2002: 12). Zato se npr. oznaka Hrvati ne moè s da-na{njim zna~enjem prenositi na ranija stolje}a. Naime,»formiranje suvremene hrvatske nacije, koje je u pisanjepovijesti u{lo pod krivim nazivom preporod, zapo~elo je utoku 19. st.«, a »zavr{etak pravljenja nacije mora se dati-rati vjerojatno tek u razdoblje izme|u dva svjetska rata«(Hösch/Nehring/Sundhaussen 2004: 391, 472). Tek od




onda se moè govoriti o Hrvatima u dana{njem zna~enjute rije~i.

Narodne mase koje su prija{njih stolje}a ìvjele tamogdje se danas prostire Hrvatska nisu sebe smatrale Hr-vatima: »hrvatska nacionala svijest masa razvila se teknakon nastanka Jugoslavije i usmjerila se protiv novogkraljevstva ili preciznije re~eno protiv navodne premo}iSrba u njemu« (Hobsbawm 1991: 160). Tako da »suvre-meno hrvatsko pravljenje nacije, kao i srpsko i sloven-sko, nije bilo zavr{eno do drugog svjetskog rata. Jo{ kra-jem 19. st. izvje{tavalo se iz zaostalih seoskih podru~jaHrvatske s religijski izmije{anim pravoslavnim i rimo-katoli~kim stanovni{tvom, kakva je Lika, da se stanov-ni{tvo ne identificira nacionalno, nego samo religijski.Masa seoskog stanovni{tva bila je politi~ki pasivna i tekpostepeno ih je Hrvatska selja~ka stranka otkrivala zapolitiku; u pravom smislu politizirani postali su tek na-kon prvog svjetskog rata« (Kessler 1997: 95). Udio seo-skog stanovni{tva iznosio je 85% na podru~ju dana{njeHrvatske 1890. godine (Tornow 2005: 451).

Iz svega gore re~enoga vidi se da »sama ideja nacije jeobmana ako se predo~ava kao ne{to homogeno i vje~no,kao ljudska potpunost u kojoj zajedni~ki jezik i tradicija,zajedni~ke navike, oblici pona{anja, uvjerenja i vrijedno-sti ~ine jednu kolektivnu li~nost koja je jasno razgra-ni~ena od drugih naroda. U tom smislu ne postoje i nisunikad postojale nacije« (Llosa 2000: 54–55). Dana{nji re-zultati u obliku hrvatske, srpske, bo{nja~ke i crnogorskenacije proizvod su stjecaja okolnosti, a ne nekakvih ra-snih obilje`ja: »u objektivno utvr|ivanje ’rase’ ~ovjek sene moè upustiti — pogotovo {to to znanstveno, a timeprovjerljivo, uop}e nije mogu}e« (Mappes–Niediek 2005:14).

Budu}i da nacije ne po~ivaju ni na kakvim objektiv-nim i provjerljivim kriterijima, ljudi koji se deklarirajukao pripadnici jedne nacije ne moraju se uop}e razliko-vati od ljudi koji se deklariraju kao pripadnici druge na-




cije. Uslijed toga »razlika izme|u jednonacionalne i vi{e-nacionalne dràve nije u kulturnoj raznovrsnosti ili uraznovrsnosti porijekla, nego u opho|enju dràve s tim.Jednonacionalna i vi{enacionalna dràva razlikuju sepoliti~ki, a ne kulturno. I u jednonacionalnoj dràvi (po-put Sjedinjenih Ameri~kih Dràva) mogu ìvjeti ljudi sa-svim razli~itog porijekla, a i u vi{enacionalnim dràva-ma moè biti iznena|uju}e monokulturno« (ibid.: 33).

Stoga »vi{enacionalnu dràvu ne ~ini to da se njenigra|ani jako razlikuju jedni od drugih, nego to da dràvaodre|ene razlike priznaje i smatra va`nima« (ibid.: 34).S obzirom da je zajedni~ka dràva ju`nih Slavena SFRJbila organizirana kao vi{enacionalna dràva, zna~i da jeodre|ene razlike izme|u svojih gra|ana priznavala ismatrala va`nima. Kad se pogleda koje su to razlike, od-govor je: »Srbi, Hrvati i Bo{njaci razlikuju se, kako seobi~no kaè, po religiji: jedni su pravoslavni, drugi kato-lici, a tre}i muslimani. �� Ono {to je prije bila religija —tako glasi uobi~ajeno obja{njenje bosanskih odnosa —danas je nacija« (ibid.).

Zanimljivo je da mno{tvo zapadnoevropskih dràvane razlikuje svoje gra|ane prema religiji, a SFRJ je, iakokomunisti~ka dràva, to ~inila: »Ali ba{ u jednoj komuni-sti~koj dràvi je razlikovanje gra|ana prema religiji svedrugo samo ne ne{to razumljivo po sebi. Mnoge dràvesu religijski raznovrsne, a ne sprovode takvo razlikova-nje. I to ne samo u zapadnoj Evropi: npr. u Albaniji su70% muslimani, 20% pravoslavci i 10% katolici, a da tarazlika ni prije ni poslije strogo ateisti~kog reìma od1944. do 1992. nikad nije igrala neku ulogu kod pitanjaorganiziranja dràve« (ibid.).

No, »pripadnost razli~itim religijama moè doprini-jeti stvaranju dviju nacija, jer nema nikakve sumnje dasu rimsko katoli~anstvo (sa svojom popratnom pojavom,latini~kim pismom) i pravoslavlje (sa svojom popratnompojavom, }irili~kim pismom) podijelili Hrvate i Srbe us-prkos zajedni~kom kulturnom jeziku« (Hobsbawm




1991: 85–86). Tako se dana{nje Hrvate, Srbe i Bo{njakeuzima za primjer kad se èli pokazati kako se nacijemogu napraviti na osnovi religije, a ne na osnovi jezikaili ne~ega drugog: »Neke nacije poput npr. Srba, Hrvata iBo{njaka se gotovo samo pomo}u religije (ili pomo}u svo-je izgubljene religije) razlikuju jedna od druge, te sejezi~no ili ’rasno’ gotovo nimalo ne razlikuju od nacija skojima su u konfliktu« (Gellner 1999: 129; usp. i Se-ton–Watson 1977: 134).

Na ju`noslavenskom prostoru postojala je »religijskarascjepkanost i podjela, i to prije nastanka nacionalnesvijesti i nacionalne slike povijesti« (Turczynski 1976: 8).Zato »je katoli~ka religija bila stalno prisutna kao ideo-lo{ki sposobna osnova nacionalizma za nacionalno raz-grani~avanje hrvatstva naspram srpstva« (Behschnitt1980: 245). Ona je naposljetku i iskori{tena: »Ponekadsu religijska suprotstavljanja podijelila ili oslabila nacije,ili su ~ak kao u slu~aju katoli~kih Hrvata i pravoslavnihSrba doprinijela nastanku novih nacija« (Kohn 1962:21). Tako je kod nas do{lo do nastanka »’religijski uvjeto-vane’ nacionale svijesti, {to nije bio slu~aj u zapadnoj i usrednjoj Evropi« (Turczynski 1976: 13).

Razli~ita »religija je sluìla u fazi nacionalnog pokre-ta do 1914. prvenstveno kao razlikovno obilje`je izme|uSrba i Hrvata jer jezik �� tu funkciju nije ispunjavao«(Behschnitt 1980: 245). A nacionalnim pokretima proiz-vedeno »etniziranje dru{tva producira ili poja~ava reli-gijski konflikt i vodi do politiziranja religijske pripadno-sti. Etnonacionalni rat proizvodi religijsku mr`nju« (Al-termatt 1996: 123). Ju`noslavenski prostor pokazuje»da se religijski fundamentalizam moè povezati s et-ni~kim nacionalizmom i time bitno zao{triti postoje}esuprotnosti. �� U unutarnju logiku tih obaju –izamaspada da proizvode slike neprijatelja« (ibid.: 102).

Ovaj dio Evrope izdvaja se po tome {to »nigdje uEvropi danas nisu religija i etnos tako jako me|usobnopovezani kao kod ju`nih Slavena na Balkanu. Tamo sve




narodne grupe uzimaju za definiciju vlastitog identitetakulturne svjetove u slikama, simbole i mitove, koje imkatoli~ka, pravoslavna i muslimanska religijska kulturaobilno stavljaju na raspolaganje« (ibid.: 121). Tako »dasu nacija i crkva u jugoisto~noj Evropi ’dva prakti~no ne-razdvojiva pojma’« (Turczynski 1976: 8).

U Hrvatskoj je pro{ireno shva}anje prema kojem »seo vjeri u neraskidivu vezu izme|u katoli~ke religije ihrvatskog nacionalnog identiteta misli da je povijesnagarancija nacionalnog opstanka« (Skrbi{ 1999: 109). Ta-kvo shva}anje znatno utje~e na sveukupni izgled da-na{njeg dru{tva u Hrvatskoj: »Bitan ~inilac koji poli-ti~ku kulturu u Hrvatskoj znatno odre|uje jest veliki ut-jecaj konzervativne katoli~ke crkve, koja ima izrazitusklonost prema ideologiji hrvatskog nacionalizma. Em-pirijski podaci dokazuju tu povezanost i kod gra|ana: iz-raziti hrvatsko–nacionalisti~ki stav vrlo ~esto je spojen sjakom katoli~kom religiozno{}u. Za politi~ku kulturutog segmenta hrvatskih gra|ana, koji ~ini izborno tijelodesnih stranaka, karakteristi~na je i ve}a sklonost auto-ritarnosti i tradicionalnim vrijednostima« (Zako{ek22004: 714).

Zna~i li pravljenje nacije ujedno demokratizaciju

Akcije vo|ene pod parolom nacije ~esto su suprotne oddemokracije. Suprotstavljenost demokraciji ne iznena-|uje ako se zna da »nacionalna misao i demokratskaemancipacija nisu ni u kakvom neposrednom odnosu. Tedvije pojave pripadaju razli~itim ’svjetovima’. Mogu se,dodu{e, pravljenje nacija (dakle ’izmi{ljanje’ ili ’konstru-iranje’ nacija i s njima povezanih nacionalizama) i dru-{tvena odnosno demokratska emancipacija povijesno po-klopiti (tj. odvijati se u istom razdoblju) i pojaviti se ume|usobnom odnosu. No, to je iznimka, a ne pravilo. Unajpogubnije zablude 19–og i 20–og stolje}a ubraja se




shva}anje da su {irenje nacionalne misli i dru{tvenaemancipacija dvije strane jedne te iste medalje. Pozadi-nu tog krivog shva}anja ~inio je zapadnoevropski odno-sno iz revolucije ro|eni francuski model nacije i nacio-nalne dràve. U francuskom slu~aju su nacionalna mi-sao i gra|anska prava odnosno izgradnja civilnog dru-{tva i{li ruku pod ruku (barem kao intencija) i bili me-|usobno vrlo povezani. Ali to je bio ako ne slu~aj, a ondaipak specifi~na povijesna konstelacija, koja se samo umalobrojnim slu~ajevima ponovila. [to su udaljenije odtog originala vremenski, dru{tvenoekonomski i kultur-no bila sljede}a pravljenja nacije, to ve}a je bila provalijaizme|u nacionalne misli i demokratske emancipacije, itim manje su kopije (odnosno kopije kopija) li~ile origi-nalu« (Sundhaussen 1993: 45–46).

Na na{im prostorima »u jugoisto~noj Evropi nemanijednog uvjerljivog primjera da je nacionalna emancipa-cija poticala dru{tvenu i demokratsku emancipaciju. Na-protiv, ima mno{tvo primjera da je nacionalna emanci-pacija (ili kako god se to nazivalo) blokirala formiranjedemokratskog i ’otvorenog’ dru{tva« (ibid.: 47). Takodanas kroatisti blokiraju nastanak demokratskog i otvo-renog dru{tva jer zastupaju etnojezi~ni nacionalizam:»Etnojezi~ni nacionalizam pogoduje nastanku zatvore-nih dru{tava. A nacija u takvim okolnostima postaje mit.Vjera u izbavljuju}u snagu i istinitost tog mita pokre}emase, proizvodi spremnost za `rtvu, omalovaàvanjesmrti i prihva}anje nasilja. Za razliku od takvog shva-}anja nacije, bazira se demokracija u sloènom dru{tvuna priznavanju razlika i suprotnosti u interesima; onapodrazumijeva funkcioniraju}i pluralizam i zahtijevaodstupanje mita nacije« (ibid.: 46).

Poznato je da »se nacija — prema Andersonu — kaozajednica zami{lja ’jer se neovisno o stvarnoj nejednako-sti i izrabljivanju shva}a kao drugarski savez jednakih’.A za tu fikciju jako apstraktnog, anonimnog i naposljet-ku samo emocionalno posredovanog ’bratstva’ ne samo




da su spremno umrli milijuni ljudi (kako su nacionalistio~ekivali), nego su za tu fikciju i jednako spremno ubijali(bez ikakvog osje}aja nepravde ili krivice). To, me|utim,nije spre~avalo ni nacionalisti~ke politi~are ni ’propov-jednike nacije’ — pod tim se misli na povjesni~are — daostvarivanje nacionalne dràve ’prodaju’ kao politi~kiuspjeh moderniziranja, kao demokratsku i dru{tvenuemancipaciju. Formiranje nacionalne dràve (svejednopod kakvim uvjetima, s kakvim popratnim pojavama i skakvim posljedicama) je u o~ima ve}ine povjesni~ara izjugoisto~ne Evrope odlu~uju}a etapa u procesu emanci-pacije. Nacionalnu dràvu — pa makar imala mno{tvogre{aka i makar ne bila ni{ta drugo nego ogromna tla-~iteljska ma{inerija — slave njeni protagonisti i apologe-ti kao ’kona~ni cilj’ povijesti, kojemu se svi drugi ciljevimoraju podrediti« (ibid.: 46–47).

Ve}ina povjesni~ara i filologa u jugoisto~noj Evropipi{e kao da »je nacija ’svrha’ i najve}i mogu}i proizvodpovijesti; me|utim, u tome nisu ni u kojem slu~aju u pra-vu« (Szücs 1981: 135). înjenica je da »se ne smije stavitiznak jednakosti izme|u napretka i povijesti nacionalnograzvoja« (ibid.: 58). Na ju`noslavenskim prostorima jepravljenje nacije ~ak »sprije~ilo proces moderniziranjajer je neumjeren dio oskudnih dru{tvenih resursa kon-centriran odnosno rasipavan na homogeniziranje nacije,u~vr{}ivanje i ekspanziju ’nacionalne dràve’ i na ostva-rivanje presti`nih nacionalnih objekata« (Daskalov/Sun-dhaussen 1999: 109).

[to zna jugoisto~na Evropa o formiranju nacija

Znanstvene spoznaje navedene u prethodnim poglavlji-ma kao da nisu poznate u isto~noevropskim zemljama,~ak ni me|u tamo{njim povjesni~arima i sociolozima.Kod ovih tema upadljiva je razlika izme|u zapadnoe-vropskih i isto~noevropskih znanstvenika: »Dok ve}ina




zapadnih povjesni~ara nagla{ava povijesnost i time pro-mjenjivost nacije, skloni su isto~noevropski sociolozi on-tolo{kom promatranju, te nazivaju naciju otvoreno iliprikriveno prirodnim fenomenom« (Altermatt 1996:42). âk i izraz »povijesnost« u navedenom citatu tu-ma~e na razli~it na~in: dok za zapadnog autora on zna~i’nastalo uslijed konkretnih okolnosti u odre|enom vre-menskom intervalu novije povijesti’, isto~ni autor ga ~itakao ’naslije|eno iz daleke povijesti’ jer naciju shva}a kaopleme koje postoji iz pradavne pro{losti, nepromjenjivo,prirodno i vje~no.

Uslijed razlike u shva}anju, odnosno u spoznajama,»povjesni~ari u jugoisto~noj Evropi ne koriste pojam’pravljenje nacije’ jer nacije ne shva}aju kao povijesnekonstrukcije, nego kao nadepohalne, prirodne jedinice(esencijalizam), koje mogu privremeno postati potisnu-te, ali nakon toga se probude. Zato umjesto da govore o’pravljenju nacije’, govore o ’preporodu’. Pritom se mislina isti proces koji se u zapadnoj znanosti naziva prav-ljenjem nacije« (Hösch/Nehring/Sundhaussen 2004:470). To je doista velika razlika u pristupu jer »dok teo-rem ’preporoda’ implicira naciju ’koja se budi’ kao ve}postoje}u jedinicu, u centru istraìvanja pravljenja naci-je stoji konstruiranje nacije kao novog dru{tvenog oblikaorganiziranja, tj. pitanje tko, za{to i kako pravi naciju«(ibid.).

Umjesto da se traì odgovor na pitanje tko, za{to ikako pravi naciju, na ju`noslavenskim prostorima do da-nas vlada iluzija da je nacija oduvijek postojala: »Zashva}anje nacije karakteristi~na je kod balkanskih naro-da paradigma uspavane ljepotice. Uspavana ljepotica jenacija. Nju je zla vje{tica za~arala u duboki san, iz kojegje probu|ena tek mnogo stolje}a kasnije — nedirnuta,nepromijenjena i lijepa kao uvijek. Ono {to se dogodiloizme|u po~etka sna i bu|enja, dogodilo se u najboljemslu~aju u snu, i postoji samo kao trauma. �� Nakonbu|enja ili — kako se kaè u balkanskim zemljama (i ne




samo tamo) — nakon ’preporoda’ trebala bi nacija izno-va zasjati u svom prija{njem sjaju. To zna~i: ona bi treba-la obuhvatiti sve potomke navodne porijeklom povezanezajednice i trebala bi imati (barem) onaj isti teritorijalniobim« koji je navodno prije imala (Sundhaussen 1997:84).

U jugoisto~noj Evropi se »svi nacionalni pokreti pozi-vaju na svoja ’nacionalna prava’, koja su stekli prijeuspavljivanja ljepotice, a {to dublje u pro{lost seù ta’prava’, to su im svetija. Drugim rije~ima, ne samo da senacija shva}a kao vje~ni organizam, nego se i vi{enarod-na srednjovjekovna dràva predo~ava kao organska tvo-revina u obliku suvremene nacionalne dràve« (ibid.).Na taj na~in se poku{ava posti}i »potvr|ivanje ili ospora-vanje odre|enog sada{njeg politi~kog stanja pomo}u ire-levantnih ’povijesnih argumenata’ i anakronih ’povije-snih prava’« (Szücs 1981: 51). înjenica je, me|utim, da»ne postoji ’povijesno pravo’« (ibid.: 58).

Na ju`noslavenskim prostorima nije primjenjivanznanstveni pristup, nego su »podupirana i do promjenesistema dovedena u vode}u poziciju ona istraìvanja kojasu nastojala potvrditi teze o zajedni~kom porijeklu ilijezi~nom kontinuitetu. To je do danas ostavilo duboketragove u znanosti tranzicijskih dràva« (Riedel 2005:244). Naime, »ve} i prije kraja suprotstavljenosti naisto~ni i zapadni blok 1989. oslanjale su se politike iden-titeta socijalisti~kih sistema jugoisto~ne Evrope na kul-turne ~inioce poput jezika i religije. Tako su stari {efovidràve i partije legitimirali svoju politi~ku vlast sve vi{epomo}u mitova nacionalne povijesti, koji su se prven-stveno sluìli modelom zajednice povezane porijeklom ijezikom. Istraìvanje upotrebljivo za potvr|ivanje takveteze bilo je ne samo potpomagano, nego je prije promjenesistema u doti~nim zemljama ~esto imalo toliko domi-nantno mjesto da sve do danas presudno obiljeàvaznanstvenu djelatnost doti~nih zemalja« (ibid.: 316).




Zato je tipi~no da su nastajale i nastaju knjige kojimase moè zamjeriti sljede}e: »U toj knjizi je stalno rije~ o’Hrvatima’, a da autor nije ni jednom jedinom rije~juspomenuo povijesni problem postepenog oformljivanjahrvatskog naroda, da je to trajalo stolje}ima i da se tekna kraju konstituirala hrvatska nacija u svom dana-{njem obimu. �� Povezan s tim prvim problemom je i je-dan drugi: isto tako stabilnu i nepromjenjivu veli~inukao Hrvati predstavljaju za autora i hrvatske ’zemlje’.�� Nakon te pogre{ne osnovne postavke, koju autor iz-nosi kao ne{to {to se samo po sebi podrazumijeva, ’izgle-da hrvatska povijest od 7. stolje}a kao da je njen nosilacbio ujedinjeni dràvni narod s nacionalnom svije{}u i na-cionalnim teritorijem koji uglavnom odgovara dana-{njem, ako ne i ve}em’« (Lehfeldt 2000: 218–219).

I novi ud`benici povijesti u Hrvatskoj podvrgnuti sukritici jer su napravljeni prema primordijalnom shva-}anju da dana{nje nacije postoje oduvijek: »primordijali-sti~ki autori ne spominju da su do relativno nedavno po-stojali Hrvati, Slavonci, Istrani i Dalmatinci, te da suHrvati bili samo oni koji su ìvjeli na kajkavskom dija-lektalnom podru~ju oko Zagreba« (Bellamy 2003: 172).

Takve ~injenice se ignoriraju jer »pripadnicima od-re|ene etni~ke grupe ~esto uop}e nije bitno da li se radi omitovima o povijesti ili o povijesnim ~injenicama. Oni iznanstvene poku{aje demitologiziranja njihove nacio-nalne povijesti gledaju kao napad na njihov grupni iden-titet« (Riedel 2005: 244–245). Radije ponavljaju mitove ozajedni~kom porijeklu: »Iako porijeklo kao ~inilac identi-teta ima vrlo mali doseg, naj~e{}e samo par generacija,projicira se mitski u povijest. Zato skoro svaki balkanskinarod danas ima po svojoj nacionalnoj povijesti odre|enianti~ki narod za praoca, {to se na znanstvenoj razini opi-suje terminom etnogeneza« (ibid.: 245).

Pa stoga »analiza obilje`ja identiteta u njihovoj povi-jesnoj dimenziji mora uzimati u obzir da ih sukobljenestrane ~esto proizvoljno projiciraju u pro{lost kako bi




poja~ale doseg svojih izjava i njihovog djelovanja. âk i uznanstvenoj literaturi tvrdokorno se odràvaju teze kojetvrde da postoji potpuni kontinuitet povijesnih uzora dona{eg vremena — a pritom ne mogu podastrijeti sigurneizvore. Primjeri za to su ve} spomenuti mitovi o porijek-lu razli~itih balkanskih naroda ili etni~ki navodno ho-mogena srednjovjekovna carstva (~inilac povijest). A ijezi~ni uzori iz antike (~inilac jezik) nisu ni{ta drugonego fikcija, tj. na{a predod`ba o pro{lim jezi~nim stanji-ma. Jer mi danas raspolaèmo samo pisanim dokumen-tima i ne znamo ni koliko ljudi ih je uop}e moglo ~itati ilinapisati, ni koje jezike su ljudi stvarno govorili. Ukratkore~eno, horizontalno uplitanje ~inilaca identiteta u poje-dinom konfliktu identiteta sluì se ~esto resursom ne-znanja« (ibid.: 247).

Dominacija neznanja u pristupu naciji karakteri-sti~na je za jugoisto~nu Evropu jer do danas »politi~keelite u jugoisto~noj Evropi i akteri koji djeluju na tomprostoru o~ito daju prednost onoj politici identiteta kojajo{ uvijek po~iva na mitovima o zajedni~kom porijeklu,na interpretacijama povijesti, na jeziku i religiji« (Forn-dran iz Riedel 2005: 13).

Mit o iskonskom postojanju nacije

U ju`noslavenskim dràvama njeguje se mit o iskon-skom postojanju nacije, {tovi{e »u doba masovnih medijase taj mit �nacije� �� pomo}u tehnike masovnih medijaplanski {iri« (Klose 1993: 72). Poznat je kao primordijal-ni pristup naciji, a »primordijalni pristup potje~e od sa-mih nacionalista. Osnovna ideja pritom je da doti~na na-cija postoji ve} odavno i da se njena povijest moè pratitistolje}ima unazad. Po tome je nacija ve} doìvjela slavneepohe pune junaka i cvjetanja, {to treba bodriti ~lanovete nacije danas. Problem tog pristupa je {to je on poza-ma{no u kontradikciji s ~injenicama« (Breuilly 1999:




241). I {to je suprotan od znanstvenog pristupa: »Kaove}ina ozbiljnih znanstvenika ne smatram ’naciju’ pr-votnom ili nepromjenjivom dru{tvenom jedinicom«(Hobsbawm 1991: 20). Neosporno je da »nacije nisune{to vje~no. Imale su svoje po~etke i imat }e svoj za-vr{etak« (Renan 1993: 20).

S tom ~injenicom, poznatom nepristranim povjesni-~arima, nacionalist nije u stanju suo~iti se: »objektivnojmladosti nacija s gledi{ta povjesni~ara stoji nasuprotsubjektivna starost u o~ima nacionalista« (Anderson1988: 14). Ve} po~etkom 80–ih godina pri uspore|ivanjuisto~ne i zapadne Evrope uo~eno je o nacionalizmu uisto~noj da »u prirodu tog nacionalizma ubraja se do da-nas sklonost samozavaravanju, iluzijama, hvalisanju iispraznom zveckanju oru`jem« (Szücs 1981: 93). Kako bise sprije~ilo kriti~ko preispitivanje, »nacionalna povijesti kultura su etniziranjem postale neprikosnovenom sve-tinjom, one su ’narodnim konsenzusom’ progla{ene ~i-njenicom, koju narod vi{e ne propituje, a izvana se moèdovoditi u sumnju samo po cijenu neprijateljstva« (Ka-schuba 1995: 60). Trajnost takvog stanja bila je omo-gu}ena time {to »su se elite u Jugoslaviji i dràvnici dru-gih isto~noevropskih zemalja odràvali na vlasti tako {tosu svoju socijalisti~ku ideologiju dopunjavali nacionali-sti~kim elementima iz povijesti kulture i povijesti nacije.Ti nacionalisti~ki elementi su u mnogo slu~ajeva preìv-jeli neprimje}eno i neo{te}eno promjenu sistema« (Rie-del 2005: 17).

Pa kao {to se u socijalizmu njegovala slika o pradav-nom postojanju nacija, tako je i danas, iako kod te slikepostoji jedna ozbiljna smetnja: »Nacionalisti dobro znajuza{to neki od nas dovode u pitanje univerzalnost nacio-nalisti~kih osje}aja. Svjesni su (i ~esto ih to ljuti) da je na-cionalizam u mnogim dru{tvima i povijesnim epohamaupadljivo odsutan. Oni to dobro znaju, i to ih ispunjavagor~inom, pogotovo kad se radi o novijoj povijesti njihovevlastite nacije. Ali na kraju uvijek ponovo na|u svoje vla-




stito obja{njenje i koriste pritom jednu od naj~e{}ih na-cionalisti~kih rije~i: bu|enje. U doba nacizma ~ulo se:’Njema~ka, probudi se!’. I nacionalisti u srednjoj i is-to~noj Evropi koriste vrlo rado pojam ’bu|enja’« (Gel-lner 1999: 23).

Rije~ je o sljede}oj strategiji: »Da bi nacionalizam tre-bao biti ne{to univerzalno premda se u velikim dijelovi-ma svijeta dugo, pa ni do danas uop}e nije pojavio, tukontradikciju rje{ava nacionalist tako {to tvrdi da je na-cionalizam spavao: ’Na{a nacija je oduvijek postojala;ona je vje~na i neprolazna. Ona nadtrajava kratkoìvu}astvorenja i generacije u obliku kojih se privremeno ispo-ljava. Nacije su temelji ljudske egzistencije, a to {to po-stoje nije ni slu~aj ni moralno nebitno, nego je od central-nog zna~aja za ostvarivanje ljudske sre}e. Mno{tvo kul-tura je o~ito na{a sudbina i ljudi postiù ispunjenje samozahvaljuju}i svojoj jedinstvenoj nacionalnoj kulturi, a nepomo}u beskrvne univerzalnosti.’ Pa ipak, iako uvijekprisutna, pada nacija sa svom svojom kulturnom osjetlji-vo{}u uvijek iznova u stanje spavanja i skriva se tako utajnosti. Za njenim spavanjem ~eznu navodno njeni ne-prijatelji, ako ga ~ak i ne prizivaju kako bi mogli oja~atisvoju vlast. ’Stanje spavanja’ nacionalnoga, premda setaj pojam rijetko koristi, jedno je od centralnih u~enjanacionalizma. I to sigurno nije slu~ajno: bez te doktrinebi nacionalizam bio izgubljen. Bez nje se prirodni, uzvi-{eni i univerzalni status koji se pripisuje nacionalisti-~kom principu (i koji nacionalist strasno isti~e) ne bi mo-gao spojiti s okolno{}u da se u povijesti ~esto uop}e nijeni uzimao u obzir. (Ovo zastupnici uspavane nacije pri-znaju nevoljko i s ogor~eno{}u, kako bi to brzo maknulina stranu primjedbom da se tu radi o povr{inskoj stvar-nosti, koja je naàlost takva i koju treba {to brè ispravi-ti)« (ibid.: 24–25).

Doktrina uspavane nacije »sluì da se predod`ba sve-vremenskog nacionalizma pomiri s neospornom ~injeni-com da se nacionalizam u povijesti pre~esto nije pojavlji-




vao. Doktrina uspavanosti ide na ruku herojskoj ulozikoju nacionalizam pripisuje buditeljima« (ibid.: 26–27).

Ne postoji nacionalni kontinuitet u povijesti

Kako bi se odrào mit o iskonskom postojanju nacije,svaka nacionalna ju`noslavenska dràva poziva se nadavnu pro{lost. Tako se npr. danas u Hrvatskoj pozivajuna srednjovjekovnu navodno nacionalnu dràvu jer »po-vijesna povezanost sa srednjovjekovnim carstvima natlu dana{nje Hrvatske treba u~vr{}ivati vjeru da je hr-vatska zajednica povezana porijeklom« (Riedel 2005:65). Me|utim, »od strane nacionalnih ideologa propagi-rano pozivanje na srednjovjekovne dinastijske dràvenije odrìvo kad se podvrgne ozbiljnom znanstvenompreispitivanju« (Gröschel 2009: 326). Znanstvena istra-ìvanja pokazuju da »srednjovjekovna carstva nisu bila~isto slavenske dràve, kako se zbog kori{tenja slaven-skih jezika najve}im dijelom jo{ i danas tvrdi, nego subila vi{enarodna carstva. âk ni njihovi vladari ne moguse prema dana{njim spoznajama svrstati ni u jednuetni~ku grupu« (Riedel 2005: 314). Pa »~ak i kad se poje-dinim srednjovjekovnim dinastijama pripisuje odre|eniidentitet, npr. plemi}koj obitelji Nemanji}a srpski a Ar-padovi}a hrvatski, to ne dopu{ta nikakve zaklju~ke oetni~koj pripadnosti ~itavog stanovni{tva« (Riedel 2007:28).

Zato je potrebno »kriti~ki se suo~iti s mitovima o po-vijesti pomo}u kojih se u pseudoznanstvenim publikaci-jama nastoji dokazati postojanje nekakve nacionalne hr-vatske dràve prije 1000 godina« (ibid.: 23). Naime,znanstvenicima je poznato da ni u 19. stolje}u »jo{ nijepostojala nekakva hrvatska nacija, ~ak ni po imenu jerHrvatima su se zvali samo stanovnici prvotne Hrvatskeoko Zagreba« (Tornow 2005: 444). A kad je u 19. st. kre-nuo proces pravljenja nacija, to nije bio nacionalni prepo-




rod ili ponovno ra|anje nacije jer »nije ne{to prepo-ro|eno ili ponovo ro|eno {to je ve} prije postojalo u neko’zlatno’ predosmansko doba, nego je napravljeno ne{toposve novo« (Daskalov/Sundhaussen 1999: 108).

Stoga pozivanje na srednjovjekovna carstva ne moèposluìti kao dokaz da je u ono doba postojala nacionalnadràva ili nacija: »prije }e biti da izvo|enje pojma nacijeiz antike ili iz srednjovjekovnog carstva odgovara èlji zadru{tvenim kontinuitetom i dizanjem vrijednosti vlasti-tog nacionalnog identiteta. No to izvo|enje iz pro{losti jeu kontradikciji s povijesnom ~injenicom da su nacije po-jave iz novog vremena« (Riedel 2005: 34).

Navedena »~injenica da su moderne nacije vremen-ski gledano sasvim nova pojava dovodi etni~ki zasnova-nu nacionalnu dràvu u pote{ko}e legitimiranja. Timangaìranije tvrdi pogotovo nacionalizam ba{ suprotno;on ’stvara »povijest«. Objektivna suvremenost nacijakao kulturnih tvorevina u o~ima povjesni~ara smeta nji-hovoj subjektivnoj starosti u o~ima nacionalista’« (ibid.:33).

Nacije nemaju povijesni kontinuitet, »to se u me-|uvremenu smatra ~injenicom, a ipak se ~esto zastupasuprotno shva}anje prema kojem je nacionalna identifi-kacija ne{to tako prirodno, prvotno i neprolazno da ne-kako prethodi povijesti« (Hobsbawm 1991: 25). Zato je»zadatak povjesni~ara da kategorije kao {to su nacija ietnos razotkrije u njihovom povijesnom kontekstu i da,umjesto esencijalisti~ke fikcije u stilu etnonacionalizma,pokaè njihovu politi~ku i ideolo{ku funkciju« (Alter-matt 1996: 13). A »poseban zadatak povjesni~ara �� mo-gao bi naposljetku biti da sasvim jasno pokaù da su na-cije konstrukt. One ne postoje prirodno, nego se napra-ve« (Rürup 1993: 34).




Ne postoji narodni kontinuitet u povijesti

Suo~en s gore navedenim spoznajama doma}i ~itatelj }emo`da uzvratiti da je pravljenje nacije ustvari samoosvje{tavanje ve} postoje}eg naroda te da je taj narod io-nako oduvijek ~inio jednu naciju, samo toga nije bio svje-stan. Potrebno je stoga istaknuti da prou~avanja narodaiz pro{losti pokazuju »da izme|u tih naroda i suvreme-nih nacija nema direktne ili ~ak deterministi~ke veze«(Breuilly 1999: 242).

Pogre{no je »povezivanje ’narodnog’ i ’nacionalnog’s povijesnog gledi{ta. U doba kada ~ak ni plemstvo nigra|anstvo nije imalo pojmove za zamje}ivanje suvreme-ne kategorije ’nacije’ i kad nije raspolagalo eti~ko–poli-ti~kim i emocionalnim preduvjetima za suvremeni pa-triotizam, trebalo bi da je selja{tvo, koje nije imalo ni-kakvu sposobnost politi~kog djelovanja i koje je bilo poti-snuto iz politi~ke sfere, instinktivno slutilo ne{to {to }epovijest tek stolje}e kasnije proizvesti u izrazito slo-ènom procesu? Ono �� kamo ~ak ni veliki mislioci 18.stolje}a nisu mogli dospjeti ��, trebalo bi da je stolje}imabilo prisutno u instinktima potla~enog naroda?« (Szücs1981: 54–55).

Osim toga, »narodi, me|utim, jedva da se mogu defi-nitivno opisati prema objektivnim kriterijima, zbog ~egaostaje na raspolaganju samo subjektivna pripadnost.Svatko pripada onom narodu u koji sam sebe ubraja«(Altermatt 1996: 80). Nadalje, »narodi nisu stati~ne istabilne tvorevine. Oni su djelo ~ovjeka ��. Suprotno ro-manti~nim predod`bama pro{irenim pomo}u mitova oporijeklu, radi se o razvijenim oblicima dru{tvene orga-nizacije koji su proizi{li vi{e–manje slu~ajno iz stalnihformiranja grupa, u kojima su na jednak na~in sudjelo-vali autohtoni i strani elementi, ’osvaja~i i starosjedioci’«(Hösch 1999: 36).

Ne moè se, dakle, re}i da je narod prije po~etkapravljenja nacija u 19. st. bio okupljen u takve grupe koje




bi se podudarale s dana{njim nacijama. I »nije postojao’prirodni’ razvoj od etni~ke ili neke druge zajednice donacije« (Pfaff 1994: 13), nego »su sve zajednice koje suve}e od seoske, s njenim licem u lice kontaktima, za-mi{ljene zajednice« (Anderson 1988: 16).

Dana{nji »suvremeni pojam domovine nije nastaotako da su se mase ljudi na prijelazu iz 18. u 19. st. izne-nada svuda u zemlji osje}ale tako udoma}ene kao u svomrodnom selu, rodnom gradu, u poznatom okoli{u. �� Po-liti~ka domovina je porijeklom ideja. Razvio ju je napo~etku uski sloj intelektualaca: politi~ari, knjièvnici,pisci povijesti, pravnici, filozofi, ’propagandisti’ nacio-nalne svijesti; oblikovali su je u govorima, u javno–prav-nim teorijama, u teorijama o pro{losti, u pjesmama suoblikovali mjesto i misiju nacije, tako|er i u politi~kimpamfletima i nacionalnim himnama, dok naposljetku~itav taj na~in razmi{ljanja pomo}u {kola, masovnih me-dija, novina i knjiga nije stvarno postao zajedni~ki masa-ma. Jedanput kao parola plemenitih i opravdanih nasto-janja, drugi puta u slu`bi la`ljivih i demago{kih tenden-cija« (Szücs 1981: 107).

Povezano s tim, i »suvremeni pojam naroda razvio setek u novo doba« (Gröschel 2009: 179). Istaknuti »is-traìva~i nacionalizma poput Ernesta Gellnera, Bene-dicta Andersona i Erica Hobsbawma pokazali su da senarodi dodu{e doìvljavaju kao univerzalni i svevremen-ski, ali da su objektivno gledano pojave modernog doba«(iz Gröschel 2009: 322). S obzirom na te spoznaje, nailazina kritiku kad predstavnici ju`noslavenskih nacionalnihfilologija pi{u kao da dana{nji narodi postoje od davnina.Uo~avaju}i da npr. Radoslav Kati~i}, Stjepan Babi}, Au-gust Kova~ec, Marko Samardìja i Ante Selak pi{u kaoda hrvatski narod postoji ve} tisu}ama godina, Gröschel(2009: 323) svrstava nabrojane hrvatske filologe me|uprimordijaliste, za koje je karakteristi~no da su neu-pu}eni u rezultate suvremenih sociolo{kih i antropo-lo{kih istraìvanja. U kratkim crtama, »osnovni stavovi




primordijalizma su: razvrstavanje ljudi u razli~ite naro-de proizlazi iz ’prirodnog ure|enja’. Razli~itost narodaostaje u osnovnome konstantna. Narodi su primarno za-jednice povezane porijeklom. U Evropi postoji direktnikontinuitet izme|u plemena iz doba seobi i naroda/naci-ja iz novog doba« (ibid.: 322).

U neskladu s primordijalisti~kom tvrdnjom o konti-nuitetu i o porijeklom zadatoj etni~koj pripadnosti je i{to »nije istina da je etni~ka pripadnost jednostavno onausvojena ro|enjem. Kao {to ljudi mijenjaju religiju ��

tako mogu promijeniti i mijenjaju etni~ku pripadnost«(Bienen 1995: 168–169). Za{to znanstveni uvid u etnosnije toliko poznat na ju`noslavenskim prostorima, ob-ja{njava se pro{ireno{}u populisti~kih shva}anja u koji-ma dominiraju mitovi o porijeklu. Iz usporedbe populi-sti~kih i znanstvenih shva}anja etnosa vidi se da »posto-je dvije suprotstavljene interpretacije etnosa« (Horner2005: 168). Jedna je esencijalisti~ka, a druga konstrukti-visti~ka: »Prema esencijalisti~kom pristupu etnos je za-snovan na fiksnom skupu kriterija, koji odre|uju ~lan-stvo grupe. S konstruktivisti~ke to~ke gledi{ta etnos jene{to vrlo podlo`no utjecaju, ne{to {to nastaje pregova-ranjem u procesu me|ugrupnih odnosa. Varijacije ovogdrugog shva}anja dominiraju u aktualnim znanstvenimradovima iz dru{tvene antropologije i nagla{avaju fleksi-bilnu prirodu etnosa, kao i svih drugih tipova samoiden-tifikacije i kategoriziranja Drugih. Me|utim, ono prvoshva}anje dominira u popularnom ili ’narodskom’ poi-manju etnosa« (ibid.). Za razliku od narodskih poimanja,»pozicije konstruktivizma su: svi evropski narodi su dru-{tveni konstrukti novoga doba« (Gröschel 2009: 322).

Koliko god popularne predod`be sugerirale suprot-no, u 19. stolje}u na Balkanu dana{nji etnosi jo{ nisu po-stojali: analiza zemljopisnih karata iz 19. st. koje su pra-vili geografi u slu`bi Be~ke Monarhije pokazuje da su»geografi pritom takore}i na crta}em stolu stvarali etno-




se i nacije, koji u ono doba — koji god kriterij da se uzme— jo{ nisu postojali« (Riedel 2005: 232).

Iako etnosi nisu nastali prirodno, i ne po~ivaju ni najeziku ni na porijeklu, »dosad se zadràla u op}oj upotre-bi predod`ba da se kod etnosa radi o zajednici povezanojporijeklom. �� I aktualno izvje{tavanje u medijimapredstavlja etni~ku svijest o identitetu prete`no kao ne-{to {to po~iva na objektivnim odnosima porijekla i jezikate se na njima moè i politi~ki legitimirati. Stoga je jedanod osnovnih ciljeva ovoga rada da analizom politike iden-titeta u kriznoj regiji jugoisto~ne Evrope oduzme za~ara-nost misteriji navodno objektivnih i esencijalnih vrijed-nosti etni~kih zajednica. U radu }e se pokazati da su isame kulturne vrijednosti tvorevine ljudskog izmi{ljanjai zato podlo`ne stalnim promjenama« (ibid.: 31).

Ne postoji kulturni kontinuitet u povijesti

Kod pravljenja hrvatske nacije u 19. st., kao i kod prav-ljenja srpske ili slovenske, koristio se pojam kulture.Kako bi se ciljane grupe ljudi okupilo u naciju, pozivalose na zajedni~ku kulturu. No, tvrdnja o zajedni~koj kul-turi i njenoj prirodnosti »je namjerna prevara od stranenacionalnih ’preporoditelja’, ’la`’, jer je koncepcija nacijekoju je tek trebalo napraviti prikazana kao odavno po-stoje}a iako do razdoblja ’izmi{ljanja’ nacionalne legiti-macije od strane nacionalnih pokreta u 19. stolje}u nijenikad postojala. Mimo postoje}e kulturne i dru{tve-no–politi~ke stvarnosti propagiran je jedan koncept zasprovo|enje vlastitih politi~kih ciljeva« (Zori} 2005: 12).

Taj zami{ljeni koncept manjine »je stupio na mjestodotada{nje jezi~no–kulturne i politi~ke norme, ali ga je— suprotno tvrdnjama nacionalista — prvo tek trebalonapraviti i zatim u~initi prihvatljivim ve}ini« (ibid.:27–28). Manjina je tako po~ela graditi kulturu laì: »Kul-tura laì je ciljana upotreba nekog kulturnog koda od




strane manjine koja se ne podudara s kulturnom nor-mom i tradicijom kolektiva« (ibid.: 29). Nosioci kulturelaì »poseù za krivotvorenjem povijesnih dokumenata istvarnog stanja stvari, za namjernim jednostranim us-mjeravanjem kulturnog pam}enja kako bi poduprli svojetvrdnje« (ibid.: 10).

Budu}i da »i Gellner i Anderson u svojim teorijama onastanku i koncepciji nacije i nacionalizma i u debatamapovezanim s tim stalno implicitno ukazuju na la` kad go-vore o ’izmi{ljanju’ nacije«, to je argument i »za ekspli-citnu upotrebu pojma ’laì’« u istraìva~kim radovima onacionalnoj kulturi (ibid.: 80). Nesumnjivo je da »po-mo}u pojmova kakvi su izmi{ljanje odnosno konstrui-ranje nekog kulturnog koncepta moè se zaobi}i pojamlaì, koji je na prvi pogled polemi~an, no takvim zaobi-laènjem bi se zatupila provokativna o{trina pojmova, aona treba potaknuti na kriti~ko opho|enje s pojmom ’na-cionalnog preporoda’« (ibid.: 15).

Nacionalizam »propovijeda i brani kontinuitet, alisve duguje odlu~nom i ekstremno dubokom lomu u povi-jesti ~ovje~anstva« (Gellner 1990: 125). Nakon {to su pri-rodne znanosti dokazale da nije postojao biolo{ki nacio-nalni kontinuitet, onda je u nacionalisti~kom pisanju po-vijesti »na mjesto spomenutog biolo{kog nacionalnogkontinuiteta do{ao — i u drugim dru{tvenim znanosti-ma — kulturni identitet, pod kojim se sli~no iracionalnomogu subsumirati sva mogu}a navodna svojstva« (Frit-sche 1992: 83).

Isto kao pozivanje na nacionalno biolo{ko jedinstvo,pozivanje na kulturno jedinstvo ima funkciju da sugerirasliku nacije prema kojoj »nacija nije vi{e grupa koja semanje–vi{e dobrovoljno udruùje u okviru jednog poli-ti~kog vodstva, nego se zami{lja kao zatvorena, ’prirod-na’ cjelina, koja ima pravo na politi~ku suverenost«(Zori} 2005: 37). Takvo gledi{te dominira danas u ju`no-slavenskim dràvama. Me|utim, ve} unazad pola sto-lje}a je poznato da »predod`ba o jedinstvu nacionalne




kulture i o njenoj primjenjivosti kao kriterija za pojamnacije vodi u zabludu« (Lemberg 1964 II: 42–43).

Nacije ne nastaju na osnovi nekakve zajedni~ke kul-ture. Zajedni~ka kultura nije postojala ni kod nacije kojaje prva oformljena na evropskom kontinentu krajem 18.stolje}a, kod francuske nacije: »U svojoj knjizi Peasantsinto Frenchmen: The Modernization of Rural France,1870–1914, Weber je (1976) opisao napore koji su trajaligeneracijama da se izolirani, neobrazovani i siroma{niseljaci, duboko ukorijenjeni u svoje lokalne kulture,transformiraju u pripadnike nacije — dakle, jedne naci-je. Stara Francuska je bila sastavljena od mno{tva raz-li~itih dru{tava i kultura, koje su govorile razli~itim jezi-cima; 1860. petina stanovni{tva jo{ uvijek nije uop}eznala francuski. To je bila dru{tvena realnost u kojoj je— ili bolje re~eno protiv koje je — propagirana ideja jed-nog stolje}a stare povijesti Francuske kao nacije« (Broc-kmeier 2001: 219–220).

Istraìvanje kulture, dakle, kao i istraìvanje jezikaili porijekla, daje rezultat da »nacionalizam i pojam na-cionalnosti nisu primordijalni ��. Naprotiv, nacionali-zam je bio i jest dru{tveno i politi~ki konstruiran« (Kup-chan 1995: 3). Nacionalnost »je relativno nova pojava«(Jenkins/Sofos 1996: 11). Za ilustraciju, npr. njema~kanacija nastala je tek sredinom 19. stolje}a: do tada su po-stojali Prusi, Bavarci, Vestfalci, Saksonci itd., a politi~arisu ih sredinom 19. st. oformili u jednu veliku grupu, uNijemce. O Nijemcima se, dakle, moè govoriti tek odsredine 19. stolje}a. Kod nas je isto tako: do 19. st. posto-jali su Slavonci, Dalmatinci, Raguàni itd., a politi~ari suih od sredine 19. stolje}a po~eli oformljivati u jednu gru-pu.

Bez obzira {to iz {kolskih programa i medija u ju`no-slavenskim dràvama dolaze suprotne sugestije, ~injeni-ca je da »ve}ina novih dràva nastala je bez onog zajed-ni{tva osje}aja, teritorija, administrativne organizacije,jezika i kulturne tradicije koje se uzima zdravo za goto-




vo« (Passin iz Joseph 1987: 72). Kad se ideologizira jezik,kao npr. ve} desetlje}ima u Hrvatskoj, to je znak po-manjkanja nacionalnih veznih sredstava i traganja zanjima: »Odsutnost zajedni~kog etni~kog i kulturnogidentiteta kod novih nacija (koji bi vrijedio za ~itavu na-ciju) vodi ka planiranju i kreiranju identiteta pomo}unacionalnih simbola... To je to~ka na kojoj se ~esto kori-sti nacionalni jezik kao ujedinjuju}i simbol (zajedno s na-cionalnom zastavom, nacionalnim vladarom, nacional-nom misijom itd.)« (Fishman iz Joseph 1987: 72).

Iz istraìvanja kulture proizlazi da »nacionalizamnije ono {to izgleda, a pogotovo nije ono {to sam sebi iz-gleda. Kulture za koje tvrdi da ih brani ili ponovo oìvlja-va, ~esto su njegove vlastite izmi{ljotine ili ih modificirado neprepoznatljivosti« (Gellner iz Riedel 2005: 32–33).

Kultura

Filolozi na ju`noslavenskim prostorima tvrde da postojenacionalno razli~ite kulture i da se zbog toga ne moè ra-diti o istom standardnom jeziku. No to je vi{estruko nei-spravno jer kulturne granice se ne podudaraju ni s je-zi~nima ni s nacionalnima ni s dràvnima (Ammon1995: 31). [tovi{e, »da ni radikalne jezi~ne razlike nemoraju ujedno biti kulturne ili druge razlike pokazujenpr. usporedba Be~a i Budimpe{te: iako su njihovi ve}in-ski jezici (njema~ki odnosno ma|arski) me|usobno pot-puno nerazumljivi, imaju Budimpe{ta i Be~ i njihovi sta-novnici mnogo vi{e zajedni~koga nego npr. Be~ i Mün-chen ili Be~ i Stuttgart« (Payer 2000). Iz navedenogprimjera se tako|er vidi da se ni nacije i dràve ne pokla-paju s kulturama.

Znanost je pokazala da je vjera u podudaranje nacio-nalnih dràvnih granica s kulturnima iluzija (Busch/Kelly–Holmes 2004: 2). Ve} prije pola stolje}a je utvr-|eno da »postoje kulture koje obuhva}aju vi{e nacija, a




postoje i nacije koje u sebi obuhva}aju vi{e razli~itih kul-tura« (Lemberg 1964 II: 45). Kod bilo kojeg poku{ajaklasificiranja ljudi u nekakve nacionalne kulture »odlu-~uju}i problem je u tome {to se takvo jednozna~no uvr-{tavanje ljudi u odre|ene kulture uop}e ne moè dosljed-no sprovesti« (Riedel 2005: 302).

Naime, tradicija i obi~aji koji ~ine kulturu ne podu-daraju se s nacionalnim granicama jer kao prvo »pokazu-ju ~esto velike razlike unutar pojedina~nih lokalnih po-dru~ja, a s druge strane pokazuju tendenciju da se u na{edoba u ~itavom svijetu ili barem u njegovim velikim po-dru~jima izjedna~e« (Kohn 1962: 21). Kao i tradicija iobi~aji, tako i drugo {to se navodi pod kulturom ne podu-dara se s nacionalnim granicama: znanost, umjetnost,religija, tehni~ka dostignu}a, moralne vrijednosti, po-na{anje — ni{ta od toga nije po svojim svojstvima nacio-nalno specifi~no. Ljude nije mogu}e razvrstati u nacijepo pona{anju, moralnim vrijednostima, niti po znanosti,tehni~kim dosezima, umjetnosti ili religiji.

Nepodudaranje kulturnog i nacionalnog ili etni~kogidentiteta vidljivo je i u tome {to »nije neobi~no govoriti ozajedni~koj evropskoj kulturi ili o evropskim kulturnimobilje`jima, dok se istovremeno priznaje etni~ka raz-novrsnost u Evropi« (Reilly 2001: 5). Zbog svega togakultura je neupotrebljiva za klasificiranje ljudi po nacija-ma: »najnepreciznijim od svih principa za klasifikacijusmatram kulturu. �� Za svrhe klasifikacije ona se zaistane moè koristiti« (Reiter 1984: 191). Drugim rije~ima,neutemeljeno je {to nacionalisti poistovje}uju kulturu snacijom i dràvom (Gellner 1999: 81–82).

U jugoisto~noj Evropi se me|u nekoliko kulturnihzona nalazi i »zona talijanskoslavenske jadranske kultu-re uzdu` obale«, zatim »srednjoevropska kulturna zonana panonskom prostoru, koja Balkanski poluotok pove-zuje sa srednjom Evropom. Neovisno o tome da li se oda-bere ovo ili neko drugo ra{~lanjivanje na kulturne zone,obrisi kulturnih zona ni u jednom slu~aju se ne poduda-




raju s etni~kim, religijskim i konfesionalnim granicama,da ni ne spominjemo da se uop}e ne podudaraju s dràv-nim granicama« (Hatschikjan 1999: 19).

Istraìva~ima nacije je poznato »da se suvremene na-cije sastoje od razli~itih kulturnih sfera, koje imaju ma-nje zajedni~kog me|usobno, nego s odgovaraju}im kul-turnim sferama drugih nacija« (Esbach 2000: 65). Pakad su npr. kroatisti ve} zaokupljeni traènjem razlika ukulturi, onda se ne mogu pozivati na jedinstvenu hrvat-sku nacionalnu kulturu jer se ba{ unutar Hrvatske razli-kuje npr. mediteranski kulturni krug od panonskog kul-turnog kruga. Nadalje, kulturni krugovi se ne drè na-cionalnih granica, nego ih ~esto bitno prekora~uju: npr.narodni obi~aji, na~in ìvota i povijest Slavonije i Vojvo-dine su sli~niji nego kad se usporede Slavonija i Dalmaci-ja.

Ljudi koji su se ujedinili u hrvatsku naciju razlikovalisu se u pro{losti po kulturnim centrima, npr. Dalmatincisu imali druge kulturne centre naspram Slavonaca. Nisuimali ni zajedni~ku jezi~nu povijest jer ~akavska regija jeimala jednu, kajkavska drugu, a {tokavska tre}u. Naprimjeru Hrvatske pokazuje se da je neopravdano dovo-diti jezik u vezu s nekakvom vlastitom kulturom, zajed-ni~kom svim ~lanovima nacije i samo njima, zato {to»vlastita kultura i tradicija nisu se mogli, ako su se pri-tom jezi~ni kriteriji uzeli za polaznu to~ku ��, definiratikao unutar sebe jedinstvena kultura i tradicija« (Blum2002: 13).

Tvrdnja o povijesnoj »hrvatskoj kulturnoj zajednici«je, dakle, samo jo{ jedan mit. Nepodudaranje kulture snacionalnim i dràvnim granicama vidljivo je ne samo uHrvatskoj, nego u ~itavoj jugoisto~noj Evropi: »nijednadràva, nijedna jedina zajednica nije u tom �=kultur-nom� pogledu jednodimenzionalna, svuda ima elemena-ta onih nekoliko najzna~ajnijih kulturnih zona« (Hat-schikjan 1999: 19). Tako je i u zapadnoj Evropi, npr. »po-dudarnosti u kulturi izme|u Bavarske i Austrije su ve}e




— prema svim prihvatljivim kriterijima za ’kulturu’ —nego izme|u Bavarske i Donje Saske �=dvije pokrajine uNjema~koj�. Ve}ina tvorevina koje se uobi~ajeno naziva-ju ’nacijama’ sadrì razne mje{avine najrazli~itijih kul-turnih atributa i ne mogu se svesti na nekoliko obilje`ja.Mnogo govori u korist pretpostavke da uop}e ne postoje’~iste kulture’, ~ak ni u manjim dràvama EU. �� Mno-ga od pojedina~nih kulturnih obilje`ja nadilaze granice ine mogu se — ili se mogu samo prividno (kao npr. razli-kovanje nizozemskog i flamanskog ili hrvatskog i srp-skog) — ograni~iti prema politi~kim kategorijama. Upe-~atljiv primjer je problematika odre|ivanja razli~ite na-cionalne pripadnosti na Balkanu: ako se kao zna~ajkauzme zajedni~ki jezik, proizi{lo bi da svi govornicisrpskohrvatskoga ~ine jednu zajedni~ku srpskohrvatskunaciju. Uzme li se, me|utim, religija kao odlu~uju}i kri-terij, onda se grupa koja govori srpskohrvatski dijeli natri nacije. Kulture nadilaze granice i ne mogu se politi~kirazgrani~iti« (Birnbacher/Friele 2003: 286).

Ono {to nacionalni ideolozi na Balkanu tako|er pre-{u}uju je da su granice me|u kulturama nejasne i neuh-vatljive (Esbach 2000: 65) i da se »kultura promatra kao’sva{tara u koju se bilo {to moè staviti {to u dru{tvu jo{nije prepu{teno ozbiljnijim profesionalcima kao izrazprava, politike ili ekonomije’« (Riedel 2005: 26). Odgovorna pitanje »{to ~ini kulturu, {to jednu kulturu razlikujeod druge, ostaje rasplinut i neodre|en — pogotovo kodteritorijalno susjednih zajednica (a upravo njih èle na-cionalisti~ki akteri gotovo uvijek jednu od druge razgra-ni~iti)« (Blum 2002: 3).

Razgrani~avanje na osnovi kulture neutemeljeno jekod Hrvata, Srba i bosanskih Muslimana jer oni se nerazlikuju kulturno (Mappes–Niediek 2005: 28–48, 70).Njihovo kulturno nerazlikovanje nije posljedica socijaliz-ma, nego je starije od njega: »Da li je ujedna~uju}i socija-lizam bio izbrisao kulturne razlike? Protiv toga govoripodatak da su se gosti sa Zapada oduvijek ~udili izne-




na|uju}oj uniformnosti ’multikulture’ u Bosni. JedanAustrijanac, koji je 1878. za svoje sunarodnjake napisaoknjigu s detaljnim opisom novopribavljenih habsbur{kihpredjela, rezimirao je: ’Izvana se Grci’ — tako naziva or-todoksne Srbe zbog njihovih ’gr~kih’ vjerskih obreda —’i katolici skoro nimalo ne razlikuju’. âk i ’muhame-danci’ su gospodinu barunu iz Be~a izgledali iznena-|uju}e neegzoti~ni. @ivjeli su ’u dobrovoljnoj monogami-ji’ i ophodili se prema zabrani pijenja alkohola sasvim li-beralno. Najvi{e se ~udio ènama bez feredè u neret-vanskoj dolini kod Jablanice. Jedan britanski arheolog,koji je na prijelazu iz 19. u 20. stolje}e izvje{tavao s Bal-kana za Guardian, zaklju~io je da u prosje~noj engleskoj{koli vlada ’mnogo ve}a varijacija tipova, kako fizi~kihtako i moralnih i intelektualnih,’ nego u Bosni« (ibid.:28–29).

Sigurno je da »jugoslavenski konflikt o~ito nije bio’sudar kultura’ — dakle nije bio konflikt poput onih uengleskom Bradfordu ili u isto~noj Njema~koj protiv Vi-jetnamaca i Afrikanaca, gdje stvarno udaraju kulturejedna na drugu samo zbog razlika me|u njima« (ibid.:48). Za kulturne razlike unutar Jugoslavije mora se re}ida »nisu one bile problem. Jer da jesu, onda se ne bi kon-flikt odvijao najokrutnije i najstra{nije izme|u Bosana-ca, koji su tako jako li~ili jedni drugima, nego izme|uSlovenaca i Albanaca s Kosova jer oni su se me|usobnonajvi{e razlikovali. Dràva se raspala upravo na opreciizme|u dviju grupa naroda ~ije kulturne razlike su senajmanje primje}ivale: na opreci izme|u Srba i Hrvata«(ibid.: 38–39).

Doista, »promatra~ izvana je zapanjen, ne razlikamaizme|u Srba i Hrvata, nego kako izgledaju sli~ni. Govoreisti jezik, ��, imali su isti seoski na~in ìvota stolje}ima.Iako su jedni katolici, drugi pravoslavni, urbanizacija iindustrijalizacija smanjili su uo~ljivost konfesionalnihrazlika« (Ignatieff 1993: 22).

Ni »kulturni stereotipi koje su narodi Jugoslavijeimali jedni o drugima nisu bili ni posebno izraèni ni po-




sebno zlo}udni. Pripisivali su si me|usobno odre|enasvojstva, uzgajali slike i izrugivali jedni druge kao Bavar-ci Pruse ili stanovnici Kölna stanovnike Düsseldorfa«(Mappes–Niediek 2005: 39). Zanimljivo je da »ba{ stereo-tipi koje su me|usobno uzgajali Srbi i Hrvati, dakle naj-lju}i neprijatelji, bili su najslabije izraèni« (ibid.: 40). Udoma}im vicevima koji su uspore|ivali sve nacije u Jugo-slaviji Srbi i Hrvati su bili karakterizirani samo time da»se me|usobno ne vole; za{to, ne kaè se. Ali i — malo-brojni, lo{i i slabo pro{ireni — hrvatski vicevi o Srbimagotovo nikad ne isti~u nekakvu kulturnu posebnost,nego su skoro uvijek usmjereni na konkurenciju za vlastizme|u tih dvaju naroda. Nije postojala nekakva pre-dod`ba o posebnosti prirode bilo jednog bilo drugog na-roda. To su narodi bez svojstava. Njihova suprotstavlje-nost je politi~ka, a ne kulturna« (ibid.: 41).

Religija i jezik

Izme|u Hrvata, Srba i bosanskih Muslimana postoje re-ligijske razlike, ali »religijske granice se gotovo nigdje nepodudaraju s jezi~nima. �� Katoli~ki Hrvati, bosanskiMuslimani, pravoslavni Srbi i Crnogorci govore varijan-te jednog te istog jezika: srpskohrvatskog« (Blum 2002:16). Mo`da i nije potrebno posebno napominjati da se re-ligija ne moè poistovje}ivati s jezikom jer op}epoznatoje da govornici raznih jezika imaju istu religiju (npr. i go-vornici talijanskog i govornici poljskog su katolici) kao{to je poznato i da govornici istog jezika imaju razli~itereligije (npr. njema~kim jezikom govore i katolici i prote-stanti).

Unato~ tim ~injenicama, hrvatski filolozi precjenjujuutjecaj religijske pripadnosti na jezik tvrde}i da ako seradi o razli~itim religijama, radi se i o razli~itim jezicima(Peti–Stanti} 2008: 83). Me|utim, kad bi biti katolikom ibiti pravoslavcem zna~ilo govoriti razli~itim jezicima, tobi zna~ilo da i Nijemci katolici i Nijemci protestanti go-




vore razli~itim jezicima. Jer »s gledi{ta teologije pa ~ak icrkvene organizacije razlike izme|u katoli~anstva i pra-voslavlja su znatno manje od razlika izme|u katoli~an-stva i protestantizma« (Hatschikjan 1999: 16). Pa ipaklingvistima ne pada na pamet da protestante i katolike uNjema~koj proglase govornicima razli~itih jezika. Svje-sni su da »religijska pripadnost ne zna~i vlastiti dija-lekt«, a kamoli jezik (Kilian 1995: 377). Ukoliko religijutreba gledati kao dio kulture, onda npr. »kulturne razli-ke u Bosni zaista nisu bile i ni danas nisu mnogo ve}e odrazlika izme|u katolika i protestanata u Njema~koj ili uNizozemskoj, i istog su tipa« (Mappes–Niediek 2005:37). A pogled na jezik pokazuje, kako je ve} spomenuto,da »o hrvatskoj varijanti se ni u kojem slu~aju ne moère}i da je ’katoli~kija’ ili ’latinskija’ od srpske« (Blum2002: 126). [tovi{e, »ba{ internacionalizmi (naj~e{}e la-tinskog porijekla) smatraju se u hrvatskom ’srbizmi-ma’« (ibid.).

Pravoslavlje i katoli~anstvo ne zna~e da Srbi i Hrvatidanas govore razli~itim standardnim jezicima. Nisu tozna~ili ni u pro{losti: jezik pravoslavnih bogoslu`nihknjiga nije bio jezik naroda, ni jezik katoli~kih bogo-slu`nih knjiga nije bio jezik naroda (te katoli~ke knjigesu bile ili na latinskom jeziku ili kao kod »glagolja{ke su-bra}e koja su u bogoslu`nim knjigama ~uvala tradiranistaroslavenski jezik«, v. Peti–Stanti} 2008: 295). A kadse u 19. st. odlu~ivalo koji jezik }e se uzeti za nadregio-nalni, dakle za standardni jezik, nije uzet ni jezik pravo-slavnih bogoslu`nih knjiga ni jezik katoli~kih bogoslu-`nih knjiga, nego jezik naroda.

Ono {to je, me|utim, najva`nije a {to kroatisti kodteme jezika pre{u}uju je sljede}e: kad se èli doznati da lipripadnici nekoliko nacija govore razli~itim jezicima,onda se ne istraùje njihova religijska pripadnost negonjihov jezik. To zna~i da se istraùje koliki je udio istoganaspram razli~itoga u jeziku i koliki je postotak me|u-sobne razumljivosti.




Kulturni identitet je konstrukcija

Pozivanje na kontinuitet i objektivnost kulturnog iden-titeta pokazuje da u doma}u sredinu jo{ nije doprlo saz-nanje da »danas znanost ve} raspolaè instrumentimaza kriti~ki pristup postulatu o navodnoj kontinuiranostii objektivnosti kulturnih ~inilaca« (Riedel 2005: 20). Re-zultati istraìvanja, naime, dokazuju da »kulture i kul-turni identiteti su konstrukcije« (ibid.: 27). Tako da»onaj tko etni~ku, kulturnu ili klasnu raznovrsnost gurau prvi plan kao problem, ne shva}a da je ta izgradnja raz-lika produkt podloàn oblikovanju« (ibid.).

Spomenuta »teorija o konstruiranosti nudi dalekonajve}i dobitak spoznaja: ona se opra{ta od esencijali-sti~kog pojma kulture koji kulturne ~inioce poput npr.jezika i religije promatra kao konstante ili u najboljemslu~aju kao nezavisne varijable politi~ke kulture dru-{tva« (ibid.: 313). Teorija o konstruiranosti pokazuje da»porijeklo, povijest, jezik i religija nisu objektivne datostikoje neraskidivo i sudbinski povezuju jednu grupu ljudipomo}u kulturnog identiteta, nego su instrument politi-ke za sprovo|enje odre|enih ciljeva. Kako ljudi gledaju ivrednuju porijeklo, povijest, jezik i religiju, to je rezultatodluka politi~ke elite, koja zadaje odre|eni na~in gleda-nja i poja~ava ga odnosno skre}e pomo}u politi~kih kora-ka« (Forndran iz Riedel 2005: 11–12). Doti~na »elita sepobrinula za {irenje grupnog identiteta, ~iju sliku je na-pravila u skladu s politi~kim ciljevima kojima je teìla, ipro{irila je pomo}u medija« (Riedel 2005: 248).

S obzirom da uvjerenje o postojanju kulturnog iden-titeta konstruiraju politi~ari, oni su odgovorni za svekonflikte koji nastanu zbog pozivanja na kulturni identi-tet (ibid.: 20). Dokazano je, naime, »da su politike identi-teta konstruirane od strane zainteresiranih politi~kihaktera, da sluè dolasku na vlast odnosno odràvanjuvlasti elita i da zbog konkurentskog odnosa ~esto vode upoliti~ku nestabilnost, pa i u oruàni konflikt« (Forn-dran iz Riedel 2005: 12). Politi~ki »akteri su u prepoz-




natljivim uvjetima sposobni sprovoditi takvu politikuidentiteta koja s ciljem ostvarivanja njihovih vlastitih in-teresa instrumentalizira kulturne procese i tako proiz-vodi opasnost konflikta« (ibid.).

Dieter Senghaas »prepoznaje u aktualnoj debati oborbi kultura opasnost da se kultura u internacionalnojborbi za vlast svjesno instrumentalizira. Taj tip nove ’ge-opolitike’ je dio op}e tendencije koju on naziva ’regresi-jom politike’ ili ’deciviliziranjem’ ��. Tu sliku nazatka upodru~ju politi~koga treba o~ito shvatiti tako da se kon-struiranjem kulturnih determinanti brzopleto napu{tapoliti~ki manevarski prostor koji je neophodan za rje-{avanje konflikta« (Riedel 2005: 303). Naime, kultura seprikazuje kao nepromjenjiva i objektivna nacionalna da-tost, ~ime se odbacuje mogu}nost dogovaranja. A kad sene bi pozivali na navodno zadatu kulturnu razliku, bili bimogu}i dogovori jer bi se priznalo da je sve politika, a kodpolitike su dogovori i promjene mogu}i.

Stvarnost je da ne postoji kultura kao nepromjenjivaobjektivna datost, nego postoji »kultura kao dinami~na iotvorena struktura, podlo`na oblikovanju« (ibid.: 30).Ta spoznaja je dosad slabo prodrla u javnost. Ima nekoli-ko razloga za{to autori knjiga i ~lanaka neznala~ki pri-stupaju temi identiteta i ne opisuju identitet kao kon-strukciju: prvi razlog je taj {to je konstruktivisti~ki pri-stup teì jer od autora zahtijeva vi{e analiti~kog rada;drugi razlog je taj {to mnogi autori pi{u po nalogu, daklene u slu`bi istine nego u slu`bi interesa onoga tko ihpla}a; tre}i razlog su emocije autora, njegova poznan-stva, pa nastaju »studije koje se pune suosje}anja uìvlja-vaju u odre|enu nacionalnu povijest ili u odre|enu stra-nu kod nekog konflikta, uslijed ~ega doti~ni znanstvenikkonstruktivisti~ki pristup doìvljava kao konflikt s lojal-no{}u i stoga ignorira takav pristup« (ibid.: 243). Zato se»usprkos intenzivnom istraìvanju odràlo mno{tvo na-cionalnih mitova o povijesti« (ibid.: 244).




Balkaniziranost kulture

Mitovi odràvaju u ju`noslavenskim zemljama ìvomvjeru u »nacionalisti~ki imperativ: ’jedna dràva, jednakultura’« (Gellner 1999: 95–96). To je znak dominacijenacionalizma: »nacionalisti smatraju da su politi~ke ikulturne stvari neodvojive jedne od drugih te da nijednakultura ne moè ìvjeti ako nije opremljena svojom suve-renom dràvom. Takvi poku{aji samo imaju za posljedi-cu da umjetni~ke, knjièvne i lingvisti~ke teme postanupredmet èstokih politi~kih rasprava i da se koriste kaooru`je u nacionalisti~koj borbi« (Kedourie 1993: 112).Poznati primjer toga je razdoblje nacizma, kada »je naci-sti~ka misao bila ispunjena antiuniverzalno{}u i retori-kom razlika u kulturi« (Hutton 1999: 4).

Pomo}u takve retorike »u novim nacionalnim dr-àvama nastalima na tlu biv{e Jugoslavije su iracional-nost, neprijateljstvo, izolacija i ksenofobija ~esto bili ne-posredan odraz dramati~nih doga|aja koji su preno{enina podru~je kulture. Kultura je postala ’balkanizirana’.êsto je kori{tena kao puki ukras koji je opravdavao iiskazivao dru{tvene pritiske« (Richter Malabotta 2004:78–79).

Kod pozivanja na navodnu nacionalnu kulturu i nanjenu potla~enost »nije narod bio taj koji je vjerovao da jenjegova kultura potla~ena, nego je to bio posao feljtoni-sta, eksperata za kulturu i politi~ara« (Schuberth 2000:12). Oni su napravili da »u sredi{tu sukoba stoje dva ar-gumenta: prvi je tvrdnja o stoljetnom kulturnom tla-~enju od strane doti~nog politi~kog protivnika, tj. drugeetni~ke grupe, a drugi je teza o rekonstruiranju starihkulturnih obilje`ja identiteta. Te tvrdnje nailaze na od-jek prvenstveno kod onih ~ija znanja ne prelaze osnovnoobrazovanje o povijesnim i jezi~nim odnosima« (Riedel2005: 63).

Tko je upu}en u povijesne odnose, zna da navedenetvrdnje ne mogu biti to~ne jer u pro{losti, u 19. stolje}una ju`noslavenskim prostorima »nisu postojale ni nacio-




nalne dràve ni nacionalne kulture« (Reilly 2001: 8), a usada{njosti je op}i trend »globalizacija kulture« (Poster1999: 235). A tko je upu}en u jezi~ne odnose, zna da ni-kad nije postojalo neko ’~isto’ stanje jezika koje bi danastrebalo rekonstruirati: »u doba prije osnutka suvreme-nih nacionalnih dràva s njihovim obrazovnim instituci-jama ne mogu jezi~ni etnosi u pravom smislu biti ’~isti’ili usmjereni prema me|usobnom razgrani~avanju kakose podme}e u modelu etni~ke kulturne nacije« (Riedel2005: 314). Npr. u 19. stolje}u »stanovni{tvo Balkanskogpoluotoka, pogotovo u primorskim gradovima i oko njihte u gradovima uz velike rijeke odrastalo je po pravilukao vi{ejezi~no. Tako se jedna te ista osoba ovisno osvom materinskom jeziku, obrazovanju i poslovnoj kari-jeri osje}ala ne samo pripadnikom razli~itih jezi~nih za-jednica, nego je zajedno sa svojom religijskom i dràvno-politi~kom pripadno{}u imala vi{e etni~kih identiteta.To presijecanje etni~kih kategorija, me|utim, nije se uk-lapalo u zadati obrazac analize kod filologa, etnologa iautora zemljopisnih karata, koji su strukturu stanov-ni{tva htjeli uskladiti s jednom novom geopoliti~komkartom« (ibid.: 241–242).

Gore navedeno pokazuje da kulturolo{ki ~inioci negi-raju postojanje nekakvog ’~istog’ etnosa u 19. st., {toju`noslavenski filolozi koji se pozivaju na kulturu pre-{u}uju. Takav neiskren odnos prema povijesti uo~en jejo{ prije pola stolje}a: Lemberg (1964 II: 46) zapaà dadok npr. engleska i francuska nacija pristupaju nepri-strano svojoj povijesti i priznaju da su koktel naroda,dotle »nacije kod kojih se tek probudila nacionalna svi-jest strastveno se zanimaju za svoju povijest. Kod njih jeslika povijesti predmet javne diskusije. Oni se ja~e trudeda na|u dokaz svog jedinstva i ~isto}e. Biti pranarod —kako je Fichte postulirao — biti oduvijek nastanjen naovome dana{njem tlu, to smatraju nu`nom legitimaci-jom pred drugim narodima. Ne susteù se ni da falsifici-raju dokumente za to. Ispituju svoju povijest stra{ljivo




prema razdobljima ja~e ili slabije nacionalne svijesti,skloni su da epohe slabije nacionalne svijesti ili epohebez nje a s ja~im kulturnim utjecajima izvana promatra-ju kao doba propasti, mra~na vremena, iako su ba{ to zadoti~nu zemlju bile epohe s bujnom, internacionalnomkulturom kojoj se svijet divio«.

Zastupnici nacionalne kulturne ’~isto}e’, »~lanoviakademije i nacionalni klasici pona{aju se ne manje dje-tinjasto od mojih sinova u dje~jem vrti}u, po svaku cijenuèle izgledati ako ne veliki a onda ipak barem malo ve}i,isteù se i diù na vrhove prstiju, ko~opere se napuhanouokolo ��. Njihovo principijelno zatvaranje izaziva uza-jamnu paranoju. Narodi koji tu ìve osje}aju se prili~noizolirani, a to im ni u kojem slu~aju ne prija« (Konrad1994: 40). Izolaciji doprinosi npr. puristi~ka jezi~na poli-tika kroatista. U takvoj situaciji, kada »jezi~no planira-nje doprinosi ’vi{e’ ja~anju nacionalizma nego interna-cionalnosti, nadamo se da }e pozitivne vrijednosti pre-mo{tavanja komunikacijskih barijera nadvladati nadopasnostima nacionalisti~kih poku{aja da se izolira je-zi~na zajednica« (Rubin/Jernudd 1971: xviii).

Umjesto otvorenosti i tolerancije na podru~ju kultu-re i jezika, koja je karakteristi~na za naprednija gra|an-ska dru{tva, danas se u novonastalim ju`noslavenskimdràvama »na podru~ju kulture vodi te{ka i ponekadgroteskna bitka, koja postaje sve sli~nija bitki za teritori-je. Ona ubire svoje `rtve me|u ljudima kulture i me|umnogim mladim ljudima, koji ne raspolaù mehanizmi-ma za{tite od indoktrinacije emitirane iz masovnih me-dija i iz nacionalnog obrazovnog sistema. [teta uzroko-vana smanjivanjem kulturnog trì{ta i nestankom isku-stva sretanja ’drugih’, razmjene, uzajamnog otkrivanja iistraìvanja nepopravljiva je. Ona poga|a sve istinskikreativne umove i mladu generaciju, koja sve vi{e traì (inalazi) put egzila i emigracije« (Richter Malabotta 2004:83).




Uslijed nacionalno suènog kuta gledanja, na ju`no-slavenskim prostorima pristupa se neobjektivno temikulture: »Iskustvo pokazuje da su doma}i �=narodi naBalkanu�, koji su odrasli u suènom iskustvenom hori-zontu suvremenih nacionalnih dràva, skloni u povijestitraìti simbole identiteta jedne, kako je doìvljavaju,samo njihove nacionalne kulture, i zanemarivati tradici-je iz zajedni~ke pro{losti koje i nadalje djeluju. Nasuprottome, iz srednjoevropskog kuta gledanja upadaju ja~e uo~i, pored regionalnih posebnosti, zajedni~ka svojstvakoja nadilaze dràvne granice« (Hösch 1999: 47). Hrvat-sko prikazivanje kulture, ili srpsko, bo{nja~ko, crnogor-sko, ne preuzima se bez preispitivanja jer »kako kulturesebe karakteriziraju i razgrani~avaju prema drugima nemora se poklapati s razlikom kako je neki promatra~ sastrane vidi. To zna~i da kulturni identitet pri opisivanjusamog sebe ne moè sebi prisvajati istinu ili objektiv-nost« (Riedel 2005: 28).

Bez obzira na nacionalisti~ke èlje za podudaranjemnacionalnih i kulturnih granica, »stvarnost je sasvimdruk~ija nego kakva bi bila da je skrojena prema usko}inacionalne kulturne sheme« (Reiter 1984: 204).

Politi~ka nacija naspram kulturolo{ke nacije

Na ju`noslavenskim prostorima se neznanstveno pripi-suju »naciji objektivne kulturne datosti koje se mogupratiti u daleku pro{lost. Time postaje jo{ jasnija distan-ca od politi~kog pojma nacije, koji sve pripadnike posto-je}e dràve ozna~ava istom nacijom neovisno o njihovojetni~koj pripadnosti« (Riedel 2005: 31–32). Kako izgledapoliti~ki pojam nacije, moè se vidjeti na primjeru prveevropske nacije, francuske: »francuski model je dràvasvih gra|ana«, i svatko tko ima ili dobije francuskodràvljanstvo automatski je pripadnik francuske nacije(ibid.: 35). I u Njema~koj »je pripadnost njema~koj nacijinezavisna od materinskog jezika ili od religije« (Riedel




2006: 8). Tako da i njema~ka nacija predstavlja primjerpoliti~ke nacije, kao i austrijska, britanska, {panjolska,{vicarska i druge zapadnoevropske nacije.

Nasuprot tom politi~kom pojmu nacije, kod tzv. et-ni~kog odnosno kulturolo{kog modela nacije dràva dije-li svoje gra|ane u razli~ite nacije: »u takozvanu titular-nu naciju — tj. onu naciju koja kao najbrojnija etni~kagrupa zadaje nekakvu vode}u kulturu doti~noj dràvi —i u druge nacionalne ili etni~ke manjine« (Riedel 2005:35). Naspram nacije zasnovane na politi~kim principi-ma, kulturolo{ki shva}ena nacija nudi beskona~ne mo-gu}nosti za pravljenje konflikata: »Nacionalisti~ki regio-nalisti suprotstavljaju nacionalnoj dràvi baziranoj napoliti~kim principima i njenom regionaliziranju svoj mo-del isklju~ive kulturolo{ke i jezi~ne nacije koji je ne-iscrpni izvor etni~ko–nacionalnih napetosti« (Riedel2006: 38).

U etni~kom modelu nacije zarobljene su sve ju`no-slavenske dràve. Pa »ono {to se ve} prakticiralo u ra-nom Sovjetskom Savezu, danas je u Hrvatskoj pravilo.Slu`beni identifikacijski papiri sadrè dualizam izme|udràvljanstva i nacionalnosti. Student na Zagreba~komsveu~ili{tu navodi u svom indeksu kojeg je dràvljanstvai koje je nacionalnosti. Sasvim je mogu}e da se deklarirakao hrvatski dràvljanin i pripadnik srpske nacionalno-sti, {to u Zagrebu na kraju 20. stolje}a sigurno nije pred-nost« (Altermatt 1996: 36). Citiraju}i hrvatski ustav iz1990., Riedel (2007: 24) zaklju~uje: »Za Hrvatsku, dakle,nacija i narod dràve nije jedno te isto, {to je suprotno odinternacionalnog prava naroda«.

U Hrvatskoj, zna~i, postoji »dualizam izme|u dràvei nacije, koji je pun napetosti« (Altermatt 1996: 36). Istidualizam je i u Bosni. Ona je tako|er jako udaljena odfrancuskog modela politi~ke nacije, a »kao velika prepre-ka dosad se pokazao Daytonski ustav, koji usprkos de-mokratskom okviru propisuje stari model triju nacija izTitove ere zajedno s njegovim etni~kim proporcijama u




politici i upravi« (Riedel 2005: 68). Time {to se Evropadala nagovoriti na zadràvanje tog starog modela na Bal-kanu, nastala je apsurdna situacija da »Evropa ne podu-pire izgradnju etni~ki neutralne dràve kao mosta iz-me|u zava|enih etni~kih grupa, nego se drì modelaetni~ke proporcionalnosti na kojem je Tito desetlje}imazasnivao svoju vlast. A bilo bi krajnje vrijeme ve} od pre-stanka konfrontacije sistema, najkasnije nakon stra{nihratova na podru~ju biv{e Jugoslavije, da se modeli up-ravljanja koji se zasnivaju na religiji, jeziku i kulturi iztemelja dovedu u pitanje« (ibid.: 19). Naàlost, »pod pri-tiskom {to brèg okon~avanja rata internacionalna di-plomacija je propustila da etni~kom principu vladavinenastalom za vrijeme Tita suprotstavi sadràjnu alterna-tivu demokratske pravne dràve« (ibid.: 266).

U etni~kom principu vladavine »zahtjevi ne bivajuobjektivno dokazivani, nego povijesno opravdavani. Mi-tovi o navodnoj etnogenezi vlastite nacije stiliziraju se upovijesne istine kako bi se vlastita etni~ka grupa stopilau sudbinski povezanu zajednicu i kako bi je okupili okosebe. Na taj na~in je politi~ki sistem do danas uko~en uetnokraciji« (Riedel 2007: 27). U Bosni i u drugim ju`no-slavenskim dràvama »postepena transformacija premapoliti~kom modelu nacije bila bi pozitivan razvoj, ali onje nezamisliv bez odgovaraju}e politike identiteta ��.To, me|utim, traì dosljedno razra~unavanje sa stereo-tipnim slikama povijesti, baziranim na kulturolo{kommodelu nacije koji proizvodi konflikte« (Riedel 2005:312).

Tzv. kulturno–civilizacijska nadgradnja

Tema kulture prisutna je na jo{ jedan na~in kod hrvat-skih jezikoslovaca: pozivaju se na takozvanu »kultur-no–civilizacijsku nadgradnju« u jeziku kad tvrde da hr-vatska, srpska, bo{nja~ka i crnogorska nacija govore raz-li~itim jezicima (Brozovi} 1978: 17–18; HAZU 2007: 42,




48, 50; Peti–Stanti} 2008: 11, 15). Pozivanjem na »kul-turno–civilizacijsku nadgradnju« nastoje potisnuti udrugi plan ~injenicu da je {tokavica standardni jezik iHrvata i Srba i Bo{njaka i Crnogoraca, te da se uslijedzajedni~ke {tokavice doti~ne ~etiri nacije razumiju kadgovore standardnim jezikom. S istim ciljem potcjenjujuulogu {tokavice u standardnom jeziku nazivaju}i je »os-novicom«, a precjenjuju ulogu tzv. »kulturno–civilizacij-ske nadgradnje«. Oni nisu mjerili koliki je udio »kultur-no–civilizacijske nadgradnje« naspram zajedni~ke {to-kavske »osnovice« u standardnom jeziku, ali o~ito je tajudio razli~itoga naspram zajedni~koga malen jer ina~ene bi postojala toliko velika me|usobna razumljivostizme|u Hrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca kad govorestandardnim jezikom. Me|usobna razumljivost nedvo-smisleno ru{i tezu o dominaciji tzv. »nadgradnje« nadtzv. »osnovicom« u standardnom jeziku.

Kod hrvatskih filologa se ~ak nailazi na tvrdnju da je{tokavica »jedva relevantna« za standardni jezik (Pe-ti–Stanti} 2008: 15). No kad bi poku{ali izbaciti iz stan-dardnog jezika sve {to je {tokavica, vidjeli bi {to bi ondauop}e ostalo u jeziku. Ta tzv. »osnovica« je u stvari pre-sudna, pa zato npr. ve} i kod Klossa (1976: 312) nalazimopodatak da tek ako su odabrane razli~ite dijalekatske»osnovice« moè se govoriti o razli~itim (Ausbau–)jezici-ma. Kloss navodi kao takve jezike ~e{ki i slova~ki, danskii {vedski, bugarski i makedonski.

[to se ti~e tzv. »nadgradnje«, onakve jezi~ne razlikekoje kroatisti obuhva}aju pod tim pojmom postoje i unu-tar drugih jezika s nacionalnim varijantama pa se sve-jedno te nacionalne varijante ne klasificiraju kao razli~itistandardni jezici. Npr. bolnica se u Njema~koj nazivaKrankenhaus, {to nije standardno u Austriji, gdje sekaè Spital, prvi mjesec u godini se u Njema~koj nazivaJanuar a u Austriji Jänner, u Njema~koj se parlamentnaziva Bundestag a u Austriji Nationalrat, u Njema~kojse premijer naziva Ministerpräsident a u Austriji Lande-




shauptmann, u Njema~koj se uplatnica naziva Zahlkartea u Austriji Erlagschein, u Njema~koj se matura nazivaAbitur a u Austriji Matura itd. (Wiesinger 1985: str.1943).

Kroatisti isti~u i kulinarski rje~nik kao »civilizacij-sku i kulturnu« specifi~nost Hrvata, uslijed ~ega bi tre-balo govoriti o zasebnom jeziku. Me|utim, poznato je daupravo kulinarski rje~nik jako varira unutar istog je-zi~nog podru~ja svuda u svijetu. Npr. najve}i broj je-zi~nih razlika izme|u austrijske i njema~ke varijante na-lazi se u kulinarstvu: patlidàn je u Njema~koj Aubergi-ne a u Austriji Melanzane, pe~ena piletina je u Nje-ma~koj Hähnchen a u Austriji Hendl, mrvice za pohanjesu u Njema~koj Paniermehl a u Austriji Semmelbrösel,kajsija je u Njema~koj Aprikose a u Austriji Marille, dim-ljeno meso je u Njema~koj Rauchfleisch a u AustrijiSelchfleisch, krumpiri su u Njema~koj Kartoffeln a u Au-striji Erdäpfel, pala~inke su u Njema~koj Pfannkuchen au Austriji Palatschinke, fa{irano meso je u Njema~kojHackfleisch a u Austriji Faschiertes itd. (Ammon 1995:154–174). Svejedno se zbog toga ne radi o razli~itim jezi-cima.

Tekst Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti(HAZU 1996: 163) u kojem se kuhinjski recept predstav-lja kao dokaz za zasebnost hrvatskoga i srpskoga jezikanailazi na podsmijeh kod inozemnih lingvista: navode}iinozemne autore koji su ve} prije ukazivali na komi~nosttakvog »dokaznog materijala« kod HAZU, Gröschel(2009: 154) ga popra}a komentarom da »granice izme|urealnosti i satire rasplinjuju se i ina~e u postjugoslaven-skoj debati o jeziku«. Napominje da kad bi kulinarskirje~nik bio dokaz za razli~itost jezika, onda bi se vrlolako unutar same Njema~ke moglo razgrani~iti nekolikostandardnih jezika (ibid.).

Za svakog solidno obrazovanog lingvista posve jeo~ekivano {to kulinarski nazivi variraju jako i unutarNjema~ke, npr. èmi~ke se ovisno o regiji nazivaju Bröt-




chen/Schrippen/Semmeln/Wecken itd.: »Ako u Berlinukod pekara traìte Brötchen umjesto Schrippen, u Mün-chenu Rundstücke umjesto Semmeln, u HannoveruWecken umjesto Brötchen, gledaju vas kao da dolazite sdruge planete. Ali ipak }ete biti usluèni bez problema.Nasuprot tome, u Hrvatskoj se srpskoj mu{teriji itekakomoè dogoditi da ode praznih ruku ako upotrijebi srpskurije~ hljeb umjesto hrvatske kruh. �� Naravno da hrvat-ska prodava~ica razumije na {to njena srpska klijentelamisli pod hljeb. Ali nasilni zahtjev za purizmom, koji bal-kanski konflikt nastavlja drugim sredstvima, zabranjujejoj da dozvoli izop}enu rije~« (Werner 2008: 27).

Tvrdnja kroatista, koju iznose bez dokaza, da je raz-lika »u kulturno–civilizacijskoj nadgradnji« izme|ustandardnog jezika u Hrvatskoj i u Srbiji ~ak ve}a negoizme|u zasebnih standardnih jezika nije, dakle, istinita:iste razlike postoje unutar jednog standardnog jezika,njema~kog u Austriji i Njema~koj. A kad bi razlike u kul-turno–civilizacijskoj nadgradnji unutar srpskohrvat-skog bile i ve}e nego {to jesu, one bi najmanje mogle utje-cati na to da se hrvatski i srpski po~nu smatrati raz-li~itim jezicima (Kristophson 2000: 179). Ono {to kroati-sti navode kao razli~itu »kulturno–civilizacijsku nad-gradnju« ustvari se svodi na leksi~ke razlike. A leksi~kerazlike ne pobijaju postojanje policentri~nog jezika jer udefiniciji policentri~nog jezika pi{e da su me|u njegovimvarijantama najizraènije upravo leksi~ke razlike (Buß-mann 32002: 521–522; Mattusch 1999: 74). Zato kroati-sti ne koriste izraz leksi~ke razlike, nego ga zamjenjujupomo}u izraza »kulturno–civilizacijska nadgradnja«, su-geriraju}i da se radi ni manje ni vi{e nego o razli~itim ci-vilizacijama.

Kako bi »kulturno–civilizacijska nadgradnja« ispala{to ve}a, navode da se ona sastoji od razlika »u strukov-nom nazivlju, kulturolo{kom i civilizacijskom nazivlju,frazeologiji i vi{oj sintaksi, u intelektualnome rje~niku«(HAZU 2007: 48). Po tom nabrajanju bi, me|utim, ispalo




da strukovno nazivlje nije dio kulturolo{kog i civilizacij-skog nazivlja jer su navedeni zasebno, {to nije to~no.Ispalo bi i da kulturolo{ko i civilizacijsko nazivlje nije diointelektualnog rje~nika, {to tako|er nije to~no. Kroati-sti, dakle, nekoliko puta navode istu stvar kako bi izgle-dalo da ima {to vi{e toga. A sve to su mogli obuhvatitipojmom leksi~ke razlike. Osim, naravno, onoga {to navo-de kao »vi{a sintaksa«. Ali {to je to uop}e? Jer sintaksa sene dijeli na nekakvu »vi{u« i »niù« (takva podjela ne}ese na}i ni u jednom internacionalnom lingvisti~kom pri-ru~niku). Sintaksa prou~ava grupe rije~i, jednostavnere~enice i sloène re~enice. Pa ako kroatisti misle na sin-takti~ku razliku u upotrebi infinitiva naspram kon-strukcije s da (zbog koje ~ak zabranjuju Jeèvu ku}icu uHrvatskoj jer sadrì »ho}u da vidim jeà budalu«, a ne»ho}u vidjeti jeà budalu«), onda se sigurno ne radi o»vi{oj« sintaksi nego o »najniòj« jer nije rije~ o sloènojre~enici nego o grupi rije~i. Usput re~eno, upotreba infi-nitiva naspram konstrukcije s da je samo frekvencijskarazlika jer infinitiva ima i u Srbiji, kao {to konstrukcije sda ima i u Hrvatskoj. A izraz »vi{a«, kao i izraz »civiliza-cijska«, vjerojatno ima funkciju sugeriranja da Hrvatesve {to je »visoko« i {to je »civilizacija« dijeli od Srba.

O gore spomenutom »strukovnom nazivlju« nije zgo-rega navesti i podatak koji kroatisti pre{u}uju, a koji po-kazuje bezna~ajnost strukovnog nazivlja za pitanje da lise radi o jednom ili o nekoliko jezika. Naime, »s gledi{tasemanti~ke teorije mora se mjerenje me|usobne razum-ljivosti idioma ograni~iti na usporedbu obi~nog jezika«,dakle bez »strukovnog jezika (i terminologije)« (Grö-schel 2009: 137). To nije nova spoznaja jer ve} prije neko-liko desetlje}a Coseriu (1973: 9–12) pi{e da »znanstvenai tehni~ka terminologija ne ubraja se u jezik«, »njen opisi njena povijest ostaju principijelno izvan opisa jezika iizvan povijesti jezika kao sistema zna~enja«, odnosno(Coseriu 1973a: 28): »Terminologija je �� dodu{e for-




malno jezi~na, ali mora ostati isklju~ena kod struktur-nih istraìvanja rje~ni~kog blaga«.

Obrazloènje za »isklju~ivanje stru~nog vokabularaiz istraìvanja me|usobne razumljivosti« je {to »stru~niizrazi (npr. iz psihologije, medicine, kompjutorske tehni-ke) su prosje~nom govorniku idioma A, koji nije specijali-zirano obrazovan, jednako nerazumljivi kao govornikuidioma B« (Gröschel 2009: 137–138). Pa »budu}i da sustrukovni leksemi i kod jezika bez varijanata (poput ru-skog ili ma|arskog) prosje~nom govorniku bez odgova-raju}e prednaobrazbe op}enito nerazumljivi (ne uslijedmanjkavog znanja jezika, nego uslijed manjkavog ’zna-nja svijeta’), ne smiju se uzimati u obzir ni kod uspored-be rje~ni~kog blaga s ciljem saznavanja kvantitativnihrazlika koje utje~u na me|usobnu razumljivost izme|uhrvatskog i srpskog (u datom slu~aju i bosanskog/bo-{nja~kog i crnogorskog). Npr. govorniku hrvatskogazna~enje eventualno puristi~ki standardiziranogstru~nog vokabulara njegovog vlastitog idioma je jedna-ko nerazumljivo kao i zna~enje odgovaraju}eg interna-cionalizma na srpskom (i obrnuto)« (ibid.: 138).

Pojedini jezikoslovci na ju`noslavenskim prostorimaposeù za tvrdnjom o razli~itim »kulturnim naslje|ima«kad èle dokazati da se radi o razli~itim jezicima. Me-|utim, moè li se govoriti o razli~itim »kulturnim na-slje|ima« ili ne, nije bitno za traènje odgovora na pita-nje je li rije~ o jednom policentri~nom jeziku: npr. Argen-tinci imaju razli~ito kulturno naslje|e od [panjolaca, aipak se radi o istom policentri~nom standardnom jeziku.Tako|er njema~ki »kao policentri~an jezik nema jedankulturni centar, i njegova povijest, simboli~ka va`nost iprakti~na korist jako variraju u razli~itim dràvama«(Ager 2001: 57). Ti primjeri, kao i brojni drugi, pokazujuda standardni jezici »su suprotno od onoga za {to ih na-cionalna mitologija progla{ava, naime za arhai~nu osno-vu nacionalne kulture i za plodno tlo nacionalnog raz-mi{ljanja i osje}anja« (Hobsbawm 1991: 68).




Povijest

Ju`noslavenski filolozi pozivaju se na jezi~nu povijestkao dokaz da danas postoje ~etiri razli~ita jezika (hrvat-ski, srpski, bosanski i crnogorski). Me|utim, pozivati sena jezi~nu povijest neutemeljeno je iz vi{e razloga. Prvirazlog je taj {to su danas u jezi~nom pogledu isti. To {tosu u povijesti neki pisali kajkavski, neki slavjanoserbski,a neki ~akavski, pripada pro{losti jer nakon toga su sviprihvatili {tokavski pa od onda svi imaju zajedni~ki {to-kavski jezik. Ne mogu nekada{nje razlike, koje su stan-dardiziranjem jezika u 19. stolje}u prevladane, sluìtikao dokaz da danas imamo posla s razli~itim standar-dnim jezicima. A drugo, u povijesti su stolje}ima bilime|usobno jezi~no razli~iti i oni koji se danas ubrajaju uistu naciju i istu dràvu i za sebe kaù da govore hrvat-skim jezikom (Clewing 2001: 373).

Tvrdnja da je u povijesti dana{nji teritorij Hrvatskebio povezan zajedni~kom knjièvnojezi~nom tradicijomnije istinita. înjenica je da »nije postojala ni nadregio-nalna knjièvnojezi~na tradicija koja bi povezala hrvat-ske teritorije pod razli~itim carstvima. Postojali su is-klju~ivo regionalni jezici knjièvnosti, koji su kao i knji-èvnost na njima bili pro{ireni jedino me|u pripadnici-ma doti~nog visokog sloja dru{tva i kulturne elite. Jed-nako su varirale i verzije religijskih rukopisa, od glagolji-ce do kajkavske, {tokavske i ~akavske verzije hrvat-skosrpskog odnosno srpskohrvatskog �� Jezi~ni i kul-turnonacionalisti~ki hrvatski identitet razvio se tek po-stepeno od druge polovine 19. stolje}a �� i odredio poli-ti~ki diskurs 30–ih i 40–ih godina kao i doga|anja od70–ih godina 20. stolje}a u Hrvatskoj. On se zasnivao napotiskivanju istarskog i dalmatinskog regionalizma i naop}em prihva}anju novo{tokavsko–ijekavske varijantesrpskohrvatskog jezika« (Zori} 2005: 69–70).

Kod pristupa regionalnoj i nacionalnoj razini u Hr-vatskoj se »ni do danas nije izgradila beskonfliktna koeg-




zistencija tih dviju razina« (Clewing 2001: 373): »Ako sepromatra npr. kako se ve} davno prije stjecanja hrvat-skog suvereniteta 1991. ~esto u radovima koji se bave po-vije{}u i suvremeno{}u koristio novi pojmovni par sje-verne Hrvatske i ju`ne Hrvatske (ovaj drugi po redu iz-raz treba zamijeniti Dalmaciju, a prvi treba o~ito kod po-vijesnih tema pomo}i da se izbri{e pam}enje kako je no-vovjekovno ’Hrvatska’ do u 19. stolje}e ozna~avalo samojednu regiju dana{nje), onda je jasno da nisu malobrojnioni koji podozrivo gledaju i u dalmatinskim okolnostimajo{ jednu potencijalnu konkurenciju lojalnosti odnosnomogu}nost jednog iznutra ili izvana (iz Italije) antihr-vatskog politiziranja tog regionalnog pojma. Hrvatskojte{ko pada do danas da se pomiri s vlastitom povijesnomraznovrsno{}u« (ibid.).

Kao {to se i iz ovog citata vidi, ne postoji nekakva ’za-jedni~ka povijest’ koja bi se podudarala s nacionalnimgranicama. U citatu je spomenuto i da se nacionalne oz-nake iz sada{njice rado prenose u pro{lost. Pritomju`noslavenski filolozi ~esto tvrde da se stanovni{tvoneke regije moglo na osnovi jezika razlu~iti na Hrvate iSrbe. To, me|utim, nema potpore u stvarnoj povijesti.Pravoslavno i katoli~ko stanovni{tvo »ìvjelo je u veli-kim dijelovima Hrvatske, Dalmacije i Hercegovine ’mul-tietni~ki’ zajedno i nije se razlikovalo jezi~no« (Zori}2005: 70).

Pojedini kroatisti koriste rije~ povijesni uz jezik kakobi sugerirali da je dana{nji jezik Hrvata zadat davnompovije{}u kao drugi jezik naspram jezika Srba. Pa ako jeve} u davnoj povijesti drugi jezik, podrazumijeva se da jei danas tako. Na taj na~in se poku{ava skrenuti pa`njaod sada{njeg stanja jezika, koje pokazuje da se u Hrvat-skoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori radi o jednom te istom stan-dardnom jeziku raslojenom na nacionalne varijante. Odsada{njeg stanja jezika, me|utim, nije mogu}e pobje}ijer upravo ono se u lingvistici promatra kada se traì od-




govor na pitanje da li se radi o jednom ili o nekoliko jezi-ka.

Kroatisti i drugi ju`noslavenski filolozi poku{avaju ipovijest naroda predstaviti kao kriterij za dana{nji stan-dardni jezik. No, ni nacionalna ni regionalna ni konti-nentalna povijest nema veze s traènjem odgovora na pi-tanje da li Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci danas govo-re jednim standardnim jezikom jer kad se traì odgovorna to pitanje, onda se promatra kako oni danas govore.

Prepravljanje povijesti

U prethodnim poglavljima o naciji i kulturi uo~ljivo je dapredo~avanje povijesti, preciznije re~eno prepravljanjepovijesti, ima va`nu ulogu u ju`noslavenskim dràvama.Vidi se kako, umjesto da pruì {to potpuniji uvid u povi-jest, »dràva historicizira samo odre|eni opseg kulture idru{tvene strukture i predstavlja ga kao sveukupan i au-tenti~an« (DiGiacomo 2001: 57). Pritom »se pro{lost isada{njost iskroje na odabranu jednodimenzionalnukonstrukciju, ’neprikladni’ elementi se izbri{u, sugeri-raju se duga~ke i besprekidne linije kontinuiteta, glumise jasna utvr|enost uzroka, na osnovi toga donose se jed-nostrane osude i dodjeljuju oprosti, ukratko: prezentirase jedna priprosta i neizdiferencirana slika povijesti«(Hatschikjan 1999: 26).

Povijest je omiljena tema jer »se kao legitimacija zarazgrani~avanje i za obuhva}anje poseè u prvom reduza ’tradicijom’, za tobo`njim povijesnim pravima nacije,njenom pro{lom mo}i i veli~inom. Pritom se radi o ’iz-mi{ljenoj tradiciji’ (Hobsbawm/Ranger 1983) u smisluda je materijal pro{losti preoblikovan kako bi se napra-vio i u~vrstio dana{nji identitet« (Kößler 1994: 6). Iz-mi{ljanje nacionalne povijesti »je potrebno ba{ tamo gdjezajedni{tvo ina~e ne postoji odavno« (ibid.: 6–7), a takvasituacija je kod ju`noslavenskih nacija jer, kako je ve}




re~eno, »tek sredinom 19. st. po~ele su se iz razli~itih re-gionalnih, dijalektalnih i religijskih grupa kristaliziratitri nacionalnosti Srba, Hrvata i Slovenaca« (Kohn 1962:523).

Zanimljivo je da »{to manje se neka nacija moglaostvariti (ili sa {to vi{e unutra{njih proturje~nosti je tooptere}eno), tim disproporcionalnije obrastaju povijesnielementi nacionalnu ideologiju« (Szücs 1981: 35). Kadne postoji povijest koja bi bila zajedni~ka npr. pripadnici-ma hrvatske nacije, onda se sprovodi »samokonstrukcijanacionalne pro{losti« (Friedrich/Menzel 1994: 9). Pri-tom se poseè za pri~anjem pri~a, kao uostalom i kodpravljenja nacije pa je stoga me|u znanstvenicima pro-{ireno shva}anje »da je i sama nacija pripovijetka, tj. daje konstruirana pomo}u pripovijedanja pri~a o naciji«(Breuilly 1999: 251).

Ju`noslavenske »nacije i dràve imaju potrebu za po-vije{}u, ali ne za povije{}u onog tipa kako je modernipovjesni~ari opisuju, jer kako je Ernest Renan ve} prijevi{e od sto godina utvrdio ’zaboravljanje ili ~ak krivo ra-zumijevanje povijesti je bitan element kod nastanka na-cije’. Zbog toga povjesni~ari, me|u koje se ubraja i autorovih redaka, stoje po pravilu skepti~no prema nacional-nim ideologijama i njihovim verzijama povijesti« (Hob-sbawm 1991: 7). Skepsa je razumljiva jer »povjesni~arisu zbog svoje profesije du`ni da je �=povijest� ne krivot-vore ili da se barem trude to ne ~initi« (ibid.: 24). Na-àlost, upravo suprotno ~ine »dràve nastale od biv{e Ju-goslavije, koje traè legitimiranje svog identiteta u mituselektivne povijesti ili u (para)povijesnoj mitologiji svojihnacija« (Richter Malabotta 2004: 82).

Prave mitsku pro{lost jer npr. hrvatska nacija kao i»ve}ina nacija nema nikakvu zajedni~ku povijest ili imavrlo kratku. Zato nema stvarnih polaznih to~aka zapravljenje osje}aja zajedni{tva. To je razlog za stvaranjemitova ili, kako E. J. Hobsbawm kaè, za ’izmi{ljanjetradicije’. �� Me|utim, taj kontinuitet s pro{lo{}u je u




slu~aju izmi{ljenih tradicija preuveli~an i neistinit« (Es-bach 2000: 73). Termin »’izmi{ljena tradicija’ zna~i skupradnji �� kojima se nastoje usaditi odre|ene vrijednostii norme pona{anja pomo}u ponavljanja koje automatskiimplicira kontinuitet s pro{lo{}u. �� Sve izmi{ljene tra-dicije koliko god je mogu}e koriste povijest za opravda-vanje radnji i za cement grupne kohezije« (Hobsbawm1984: 1, 12). A za povijest se ne uzima ono {to pokazujudokumenti iz povijesti, »nego ono {to su iselekcionirali,napisali, naslikali, popularizirali i institucionalizirali oni~ija funkcija je da to naprave« (ibid.: 13).

Autori podobne nacionalne povijesti »nisu povjesni-~ari, nego politi~ari, koji se sluè pisanjem povijesti da bipoduprli onu stvar ~iji trijumf prièljkuju« (Benda 1978:132). Na ju`noslavenskim prostorima je to toliko uzelomaha da je kod nas »jedna od najàlosnijih pojava suvre-mene politi~ke rasprave falsificiranje pro{losti radi sa-da{njosti« (iz Hatschikjan 1999: 26).

Pro{lost se oblikuje prema potrebama sada{njosti:»u sada{njosti su nastali apstrahirani modeli, koje ondapisanje povijesti ’otkriva’ u pro{losti« (Szücs 1981: 135).Takvo »pisanje povijesti je postalo slu{kinjom naciona-lizma doti~ne nacije« (ibid.). Dio pro{losti koji bi pomu-tio takvu sliku se ciljano zaboravlja. Selektivno zaborav-ljanje je bitan faktor kod pravljenja nacionalnog identi-teta, tako da »kolektivna amnezija moè biti jednakova`na kao i kolektivno sje}anje« (Altermatt 1996: 55).Ta »amnezija nije ideolo{ki neutralna« (Billig 1995: 10).

Nacionalne dràve kreiraju sliku povijesti kakva imodgovara: »Nije slu~ajno pojavljivanje nacionalne dràvepovezano s pravljenjem nacionalne povijesti. Budu}i dase nacije moraju ne samo zami{ljati, nego moraju napra-viti i svoju vlastitu povijest ili interpretaciju samih sebe,Edward Said (1983) tvrdi da su one ’interpretativne za-jednice’ kao {to su i zami{ljene zajednice« (ibid.: 70). A»kad je jednom nacija napravljena, nastavak njenog po-stojanja ovisi o kolektivnoj amneziji. �� Ne samo da se




zaboravlja pro{lost, �� nego se paralelno zaboravlja isada{njost. �� intelektualci su uklju~eni u kreiranje am-nezije. Povjesni~ari stvarala~ki pamte ideolo{ki pogodne~injenice iz pro{losti, a pre{u}uju one koje se ne uklapa-ju« (ibid.: 38).

Na manipuliranju zaboravljanjem i sje}anjem teme-lji se nacionalna dràva: »reprodukcija nacionalnedràve ovisi o dijalektici kolektivnog sje}anja i zaborav-ljanja, o izmi{ljanju i dosadnom ponavljanju« (ibid.: 10).Takvom tehnikom je na ju`noslavenskim prostorima po-stignuto ne samo da ljudi ciljano zaborave mno{tvo ~i-njenica iz pro{losti, nego je napravljeno i da se »ljudisje}aju onoga {to se nikad nije dogodilo« (Altermatt 1996:55). Stoga ne ~udi upozorenje da »kad ~ita neki prikaz po-vijesti iz neke od balkanskih dràva, ~itatelj mora uvijeksvoje u{i u~initi osjetljivima za zvukove ideolo{kih sjekira,koje su tamo dobro izo{trene« (Hobsbawm 1991: 79).

Poznato je da »u jugoisto~noj Evropi oduvijek postojiuska simbioza izme|u povjesni~ara i politi~kih elita. ��Povjesni~ari u tim zemljama su se dali politi~ki instru-mentalizirati« (Sundhaussen 1993: 57–58). Zbog nacio-nalisti~ke politike povjesni~ari prave takve ud`benike da»kad ~ovjek pogleda ud`benike povijesti koji se koriste unastavi — u dràvama nasljednicama Jugoslavije ��,onda se s obzirom na nacionalni mentalitet tvr|ave nesmije ~uditi {to nacionalizam tamo moè svakog trenaeksplodirati. Dok god ve}ina isto~noevropskih povjesni-~ara nije spremna kriti~ki preispitati pro{lost svoje naci-je, ni{ta se u tome ne}e promijeniti« (ibid.: 54).

Npr. u hrvatskim ud`benicima povijesti »u~enicimase ne nude razli~ita mi{ljenja o povijesnim doga|ajima«,niti im se »pruàju dokazane povijesne ~injenice« (Bel-lamy 2003: 151). U~enici dobivaju jednostranu i krivot-vorenu sliku povijesti jer »Ministarstvo inzistira na tomeda povijest treba biti ’oru`je politi~ke bitke’« (ibid.). Zatonastava povijesti »izbjegava suo~iti mlade Hrvate s ne-kim neugodnim aspektima vlastite nacionalne povijesti i




ne ohrabruje u~enike da razmi{ljaju kriti~ki o povije-snim doga|ajima ili da ih gledaju iz razli~itih perspekti-va« (ibid.: 153).

Ud`benici iz povijesti su takvi jer »nova politi~ka ide-ologija sadràjno po~iva na nacionalisti~koj interpretaci-ji hrvatske povijesti koja daje dvije stvari: s jedne stranefiltrira sliku povijesti od svih podataka koji nisu spojivi svladaju}im nacionalisti~kim gledi{tem, a s druge stranedaje povijesnu legitimaciju politi~ke misije nove elite ��.Preduvjet za pripadnost politi~koj eliti je nekriti~ko pri-hva}anje navedene ideologije« (Zako{ek 1998: 287).

U Hrvatskoj kao i u drugim ju`noslavenskim dràva-ma danas dominira nacionalizam, a »pro{lost nije nigdjetako jako stavljena u slu`bu politike kao u nacionalizmu.Praznici podsje}aju na nacionalne pobjede, stigmatizira-ju ’naslije|enog neprijatelja’ i opravdavaju povijesnaprava na teritorije« (Altermatt 1996: 41). Nacionalizamnije zainteresiran za istinu o pro{losti jer »nacionali-sti~ka ideologija se gotovo uop}e ne poklapa sa stvar-no{}u i mora sistematski iskrivljavati povijest kako biopravdala sebe« (Llosa 2000: 26).

Njen »tretman povijesti, jednog od glavnih stupovaetniciteta, postaje sentimentalan, a protagonisti takvogshva}anja skloni su gledati svijet samo kroz tu prizmu imisliti u sloganima poput ’mi smo najpostojanija tvr-|ava Zapada protiv barbarizma’ ili ’Zapad nam dugujeod{tetu za sve nepravde koje su nam u~injene u pro{lo-sti’ itd. Takav stav ne samo da zamagljuje problem ispre~ava racionalnu analizu, nego ostavlja stanovni{tvootvorenim za demago{ke manipulacije« (Schöpflin 1995:63).

Upravo »na problemu nacionalizma postaje jasnadru{tvena funkcija institucionalizirane slu`bene histo-riografije. Ta funkcija se sastoji u povijesnoj legitimacijinacionalnih ciljeva i nacionalnog sistema vladanja«(Behschnitt 1980: 10–11). Kod toga se potpuno zaborav-lja da »’svrha’ povijesti nije potvr|ivanje sada{njosti,




nego bolje razumijevanje sada{njosti pomo}u poznava-nja puta koji je do nje doveo« (Szücs 1981: 144).

A za{to je uslijed ideolo{ke zainteresiranosti dràv-nih institucija za povijest pojedincu te{ko do}i do baremdonekle objektivnih spoznaja o pro{losti, razja{njava Mi-tten (1995: 30–32) govore}i o povjesni~arima, zatim o in-telektualcima–nepovjesni~arima i, naposljetku, o {iro-kim masama. Kre}e od povjesni~ara: »Stru~njaci, tj. pov-jesni~ari koji istraùju povijesne izvore imaju razno-vrsne interese, ideolo{ka gledi{ta, osobna iskustva, raz-li~ite stupnjeve intelektualnog po{tenja i znanstvene na-darenosti, {to utje~e na njihov izbor ~injenica, tj. na nji-hovo predo~avanje pro{losti. A kad se sjetimo institucijakoje odre|uju {irenje neke historiografije, kad se sjetimopoliti~kih i neformalnih odnosa koji vezuju te institucio-nalizirane sile za dràvu ��, onda nije te{ko razumjetida }e najvjerojatnije nadvladati ona historiografija kojaodgovara dru{tvenim vrijednostima proteìranim odstrane tih institucionaliziranih sila ili ih barem ne dovo-di u pitanje ��. Postoje, dakle, pitanja mo}i i ideologijekoja jako utje~u, ako ne i odre|uju, koja znanstvena pre-do~avanja pro{losti }e vaìti kao legitimna i koja }e se{iriti kao zajedni~ka slika pro{losti« (ibid.: 30).

Nakon {to je tako utvrdio dominantnu neobjektiv-nost kod povjesni~ara, Mitten prelazi na intelektual-ce–nepovjesni~are: »[irenje neke slike povijesti obavlja-ju intelektualci–nespecijalisti ��. To su uglavnom oniintelektualci od kojih {iroke mase u~e svoju povijest. Aodakle tim intelektualcima njihova slika povijesti? Kadse bave povije{}u, moraju ti u~itelji, novinari, knjièvnicii znanstvenici, ukoliko sami nisu povjesni~ari, posegnutiza knjigama koje su napisali specijalisti. A ve} smo poka-zali koliko su ba{ profesionalni povjesni~ari udaljeni od’objektivnosti’. I navedeni intelektualci su podlo`ni istojraznovrsnosti ideologija, interesa, konstelacija mo}i ivrijednostima politi~ke kulture. Tako da nije te{ko uvid-jeti kako se shva}anje povijesti kod tih intelektualaca




po~inje prilago|avati dràvno podobnoj historiografiji.Mogu}a nepouzdanost povijesti koja dolazi iz tog slojanije malena, a mogu}i utjecaji vladaju}eg dru{tvenog ipoliti~kog shva}anja su veliki« (ibid.: 30–31).

Dakle, i kod intelektualaca–nepovjesni~ara dominiraneobjektivnost. Posljednji u lancu su prosje~ni ljudi, {i-roke mase: »njihovi pojmovi i njihovo znanje povijestipotje~e gotovo isklju~ivo iz pri~a ro|aka ili poznanika opro{losti, iz {kole, iz novina i elektronskih medija, i izknjiga koje su tu i tamo pro~itali o povijesti. �� Imamo lisve ovo u vidu, za{to bi nas jo{ uop}e iznenadilo {to namsamo s ogromnim naporima moè uspjeti da do|emo dokriti~ke distance prema onoj predod`bi povijesti koja jepotpuno u skladu s dràvnopoliti~kim i kulturnim pre-duvjetima? �� Slika ipak nije sasvim turobna jer u sva-kom od nabrojanih slojeva dru{tva mogao bi se neki kri-ti~ki duh obra~unati sa svojom intelektualnom okoli-nom. �� Ali sveprisutnost ba{ institucija i brojnih kul-turnih rituala koji tu mogu}nost blokiraju smanjuje nesamo vjerojatnost da }emo intelektualno biti u stanjuprekr{iti preduvjete na{e socijalizacije, nego ograni~avakako rezervoar pojmova i shva}anja pomo}u kojih bismomogli izgraditi neki alternativni sistem vrijednosti, takoi idiom pomo}u kojeg bismo takav sistem mogli izraziti«(ibid.: 31–32).

Zato se iznimno rijetko nailazi na kriti~ko i otvorenobavljenje pro{lo{}u, iako »kultura se ne moè smatratijakom i vitalnom ako nije u stanju baviti se svojom vla-stitom povije{}u na otvoren i kriti~ki na~in« (Joseph1987: x). Iste ko~nice koje spre~avaju {irenje objektivnihspoznaja o pro{losti djeluju i na neke druge znanstvenediscipline, kako se vidi na primjeru jezikoslovlja u Hrvat-skoj.




Preno{enje dana{njih nacionalnih oznaka u pro{lost

Kako bi povijest prilagodili vlastitim potrebama, kroati-sti prepravljaju naslove djela iz ranijih stolje}a, prekraja-ju sadràj pojmova i izostavljaju spominjanje podatakakoji bi pomogli objektivnijem sagledavanju teme. Uo-bi~ajeno je da tekstove iz davnih stolje}a progla{avaju»hrvatskima« (v. npr. Mogu{ 1993; Teàk 2004: 23–24),premda u njima stoji neka druga oznaka i premda jehrvatska nacija formirana tek nedavno, pa stoga nijeopravdano dana{nje nacionalne oznake naknadno pripi-sivati onim ju`nim Slavenima koji su sami sebe druk~ijenazivali. Uvid u period do 19. stolje}a pokazuje da »izraz’hrvatski’ za to razdoblje nije primjeren ni kao naziv jezi-ka ni kao naziv etnosa jer nacionalno samoubrajanje sta-novnika pojedinih regija (npr. Dalmacije i prije svegaDubrovnika) u hrvatstvo odvijalo se tek u 19. st.« (Grö-schel 2009: 90).

Kad se u rijetkim slu~ajevima u odre|enom staromtekstu i nai|e na rije~ Hrvati, treba imati na umu da jedo formiranja nacija taj naziv, kao uostalom i naziv Srbi,imao druk~iji opseg i drugo zna~enje nego danas. Tko jeupu}en u ~injenice o nedavnom nastanku nacija i o nepo-stojanju kontinuiteta kod naroda i nacije, njega ne izne-na|uje {to npr. Peti–Stanti} (2008: 93–94) navodi prim-jer s po~etka 19. stolje}a da se nazivi Srbi, Hrvati, Kranj-ci »ne podudaraju s onim kako ih danas razumijemo«.

Da nije u redu primjenjivati suvremene nacionalneoznake na ju`ne Slavene iz ranijih stolje}a, isti~e se i kadse govori o bosanskim Muslimanima: »Ti muslimani supotomci katoli~kih i pravoslavnih ju`nih Slavena koji suza vrijeme turske vlasti pre{li na islam. Nazivati ih isla-miziranim Hrvatima i Srbima zna~ilo bi anakronisti~kiprojicirati na ranija stolje}a nacionalne pojmove koji suse potpuno razvili u samoodre|ivanju tek od po~etka 19.stolje}a« (Gröschel 2003: 166).




Za anakronisti~kim projiciranjem ne poseè npr. Ra-ecke (1996: 22) kad pi{e o »oznaci onog jezika koji je u 19.st. postao standardnim jezikom onih Slavena koji su setokom vremena proglasili kao Hrvati, Srbi, Crnogorci i unajnovije vrijeme Muslimani razli~itim narodima«. Alitakav pristup ne primjenjuje se u Hrvatskoj, nego se uz-gaja mit o iskonskom postojanju naroda podudarnog sdana{njom nacijom. Najprominentniji hrvatski filoloziprojiciraju u pro{lost nacionalnu oznaku Hrvati s da-na{njim opsegom i zna~enjem ~ak i kad govore o 7. sto-lje}u (v. npr. Samardìja 2006: 142) ili o 9. stolje}u (v.npr. Brozovi} 1978: 23; Mogu{ 1993: 13–14; Ka~i} 1995:9; HAZU 2007: 43). Kako bi nastao utisak da sada{njenacije i njihova imena postoje od pamtivijeka, u Hrvat-skoj se pre{u}uje da je »do 16. st. hrvatsko ime biloisklju~ivo vezano za podru~je koje se protezalo ’od rijekeRa{e u isto~noj Istri do Cetine jugoisto~no od Splita, a uisto~nom smjeru do gornjih tokova rijeke Une i Vrbasa’(Zett 1978: 286, 288), nije se dakle odnosilo npr. na Sla-voniju, na kasniju civilnu Hrvatsku ili na Dubrovnik, okojem Zett (1978: 292) pi{e ’da samosvijest �Dubro-va~ke� Republike i njenih gra|ana nije bila ni srpska nihrvatska’. Pomo}u ovih primjedbi se, naravno, ni u ko-jem slu~aju ne èli osporiti da dana{nji stanovnici Slavo-nije, biv{e civilne Hrvatske, Dubrovnika itd. svakakosvojom velikom ve}inom spadaju u hrvatski narod, hr-vatsku naciju. Me|utim, o jednom potpuno nehistorij-skom na~inu razmi{ljanja svjedo~i ako se prikazuje kaoda je od samog po~etka i zatim stolje}ima bilo uvijek ova-ko« (Lehfeldt 2000: 219).

Isti~u}i da pi{e svoj ~lanak s ciljem »revizije nacional-nog pisanja povijesti koje falsificira njen stvarni tok«,Zett (1978: 283–284) pokazuje kako u Hrvatskoj stavovio pro{losti do 16. stolje}a polaze od pogre{nih postavki:»~ak u znanstvenim radovima, a o popularnima da i negovorim, kojima se to podrazumijeva samo po sebi« pri-kazuje se povijest kao da je od 7. stolje}a postojala hrvat-




ska nacionalna svijest i nacionalni teritorij podudaran sdana{njim, a »imena naroda i zemalja koja stoje u izvori-ma i njihove pridjevske izvedenice nerijetko se suàvajuna ’hrvatsko–srpsku’ alternativu, npr. na besmisleno pi-tanje da li je srednjovjekovna Bosna ili Republika Ragu-sa bila srpska ili hrvatska«.

O pro{losti Slavonije Zett (1978: 290) utvr|uje slje-de}e: »Srednjovjekovna Slavonija je dodu{e bila podru~jenaseljeno Slavenima (s iznimkom isto~nih dijelova i Sri-jema, gdje se mora pretpostaviti prili~no velik udio ma-|arskog stanovni{tva), ali ne Hrvatima. Tek kasniji raz-voj je donio sa sobom da nije i na jugu srednjovjekovneMa|arske nastala jedna vlastita slavenska ’nacija’, kao{to je nastala na sjeveru Ma|arske, Slovaci ��«, ili na za-padu, Slovenci. U istraìvanju povijesti pokazuju se »pr-votno ’hrvatsko’ podru~je i prvotno ’slavonsko’ podru~jeu srednjem vijeku kao dva potpuno razli~ita slavenskapodru~ja« (ibid.). Ne samo u daljoj pro{losti nego i »u 19.st. npr. katolici u Slavoniji nisu koristili etnonim Hrvat,a svoj jezik zvali su slavonski ili {oka~ki« (Friedman1999: 6).

Naziv hrvatski se u pro{losti »pojavljivao na znatnoograni~enijem teritoriju nego {to se op}enito smatra istoga je povijest hrvatske samosvijesti za to starije dobapotrebno bitno korigirati« (Zett 1978: 283–284). Citati izranijih stolje}a koje donosi Rje~nik JAZU pod natukni-com Hrvat potvr|uju da je taj pojam u pro{losti imaodrugo zna~enje i drugi opseg nego danas, npr. »[tefanToma{ kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Homsci Zemlji,Dalmaci(ji), Hervatom, Donim Krajem, zapadnim Stra-nam«, ili pod natuknicom hrvatski, npr. »Dav{i mu na-redbu da porobi Dalmaciju i rvatsku zemlju« (A. Ka~i}Mio{i}, Razgovor ugodni naroda slovinskoga).

I u prvoj polovini 19. st. je pojam hrvatski jo{ uvijekimao druk~iji opseg i zna~enje naspram danas: npr. u~lanku iz Danice Horvatske, Slavonske i Dalmatinskeobjavljenom u Zagrebu 1835. govori se o stanovnicima




»Velike Ilirske, to jest Horvatske, Slavonie, Dalmacie,dolnje Vugerske, Dolnje [tajerske, Krajnske, Koro{ke,Istrie, Bosne, Cerne Gore, Hercegovine, Dubrovnika,Serbske, Bugarske i t.d.« (iz [kiljan 2002: 266). Niz tek-stova iz onog vremena objavljenih u Zagrebu potvr|ujeisto, npr. 1839. g. pi{e Ljudevit Gaj: »Mogli su pravi do-morodci do sada viditi, da mi ne~inimo nikakove razlike,{to se ti~e bratinske ljubavi izmedju Horvatah, Serbah,Vendah, Slavoncah, Dalmatinah, Bo{njakah i t.d., ve} dasve uskup pozivamo u jedno kolo ilirsko« (ibid.).

Za razliku od ve}ine doma}ih znanstvenika koji suskloni prepravljati podatke iz pro{losti, inozemni znan-stvenici se vi{e drè povijesnih izvora pa se iz njihovihradova kad govore o pro{losti do 1918. vidi da je oznakahrvatski imala druk~ije zna~enje nego danas, npr. »uje-dinile su se na Balkanu Dalmacija, Bosna, Hercegovina,Hrvatska, Slavonija, dijelovi zapadnog Banata, Ba~ka,dijelovi Baranje, Crna Gora i Slovenija iz biv{e Au-stro–Ugarske Monarhije s Kraljevinom Srbijom« (Alter-matt 1996: 58).

Osim toga, inozemni znanstvenici su svjesni da »me-todolo{ki je sasvim nedopustivo postulirati kontinuitetnaseljenosti nekog prostora od po~etka kao etni~ki i timejezi~ni kontinuitet prema mustri: u Poljskoj su uvijekìvjeli Poljaci, koji su govorili poljski, u Njema~koj uvijekNijemci, koji su govorili njema~ki. �� Ta terminolo{kaklopka se moè izbje}i samo ako se nazivi naroda, zemljei jezika pojmovno razlikuju, ~ak i kad tradicija to obi~none ~ini. A pogotovo se ne smije podrazumijevati istovjet-nost ili kontinuitet onda kada je termini ne pokazuju«(Panzer 2002: 192).

Na ju`noslavenskim prostorima je situacija takva da~ak ni nazivi iz pro{losti ne pokazuju etni~ku i jezi~nuistovjetnost i kontinuitet s dana{njim nacijama, a us-prkos tome doma}i filolozi podrazumijevaju istovjetnost.Ne susteù se ni od prekrajanja naziva koji stoje u starimoriginalima, samo da bi stvorili iluziju kontinuiteta.




Ime jezika

Na nizu primjera vidi se kako kroatisti i drugi ju`nosla-venski filolozi nisu u stanju razmi{ljati izvan dana{njihnacionalnih kategorija iako je rije~ o stolje}ima kada tekategorije jo{ nisu postojale. Htjeli bi sve u povijesti gle-dati pod dana{njim nacionalnim imenima, kao hrvatskoili kao srpsko, kao bo{nja~ko ili crnogorsko, pa te oznakeprenose kako na narode i teritorije u davnoj pro{losti,tako i na jezik (v. npr. Mogu{ 1993: 74, 78; Samardìja2006: 27–31).

Budu}i da se onda{nji nazivi »ilirski«, »slovinski« itd.ni imenom ni sadràjem ne uklapaju u nacionalnu mje-ru, poseè se za prepravljanjem tih naziva kako bi nasta-la iluzija poklapanja. To je toliko uzelo maha da npr. Ani-ta Peti–Stanti} (2008: 233–234) biljeì kao masovnu po-javu da se nazivi jezika iz starih tekstova od 15. do 19. st.danas zamjenjuju drugim, hrvatskim imenom iako u ori-ginalu autor »nije upotrijebio hrvatsko ime. [teta jesamo {to se ovakvim prijevodom onome tko ne pro~ita la-tinski tekst ne omogu}uje da to vidi«, a to »isti~em zato{to nije rije~ o izdvojenom primjeru, nego se moè re}i dasu takvi primjeri gotovo redoviti u literaturi koju sampro~itala«.

Koliko je neopravdano dana{nje nacionalne oznakeprojicirati u pro{lost kao naziv jezika, moè se ilustriratina hrvatskom primjeru. Kao prvo, {tokavski koji je ka-snije postao standardnim jezikom nazivao se do drugepolovine 19. st. na teritoriju gdje se danas proteè Hrvat-ska po pravilu ilirski ili slavonski, slovinski. Kao drugo,ti nazivi nisu ograni~avali jezik u skladu s dana{njimgranicama nacije. Tre}e, naziv hrvatski imao je sto-lje}ima drugo zna~enje nego danas. Kad se sve ovo ima uvidu, ne ~udi {to ~esto ponavljana »tvrdnja da su ’Hrvatiu svim podru~jima uvijek svoj jezik nazivali hrvatskim’pokazala se kod to~nijeg prou~avanja izvora kao mistifi-kacija« (Kessler 1981: 193).




Naziv ilirski

U pro{losti su se »u Hrvatskoj koristila i imena ’slovin-ski, slavonski, ilirski, bosanski, srpski i srpsko–ilirski’«(Blum 2002: 129). Ime ilirski, koje je do 19. stolje}a do-miniralo u leksikografskim i brojnim drugim radovima,ve}ina kroatista danas poku{ava predo~iti kao da je pok-rivalo ono {to u suvremenosti pokriva pojam hrvatski.No analiza originala s po~etka 17. stolje}a pokazuje slje-de}e: »Sadràj ilirskoga imena koje je u to doba ve} prih-va}eno u Rimu i ono {to se u njemu prepoznaje ovisi omnogo ~emu, no i iz ovoga je teksta, a posebno iz svihkoji slijede, jasno da je i teritorij i kulturni krug koji senjime obuhva}a znatno {iri od hrvatskoga etni~koga pro-stora« (Peti–Stanti} 2008: 149). Pa i »na osnovi dokume-nata Katoli~ke crkve i nekoliko izvje{taja s terena poka-zuje se kako je ilirsko ime, koje se uglavnom koristilo,bilo raznoliko shva}ano« (ibid.: 21), kao »bez sumnje po-jam otvorenoga zna~enja, jednom gotovo globalno oboje-noga, a drugi put sasvim lokaliziranog« (ibid.).

Tako se npr. »ilirski koristio dijelom kao sinonim zavla{ki, tj. za pravoslavno srpski, ili se koristio kao skup-na oznaka za sve ju`ne Slavene. �� Nadalje, taj naziv jeozna~avao ’prastanovnike’ Balkana, a koristio se ta-ko|er i za imenovanje {tokavskog dijalekta« (Zori} 2005:52). Budu}i da je naj~e{}e ozna~avao {tokavski jezik,zna~i da je obuhva}ao sve koji govore {tokavski. [tokav-ski se nije podudarao s hrvatstvom (niti sa srpstvom,bo{nja{tvom, crnogorstvom) jer niti su govorili {tokav-ski svi oni ~iji potomci su kasnije oformili hrvatsku naci-ju, niti su samo oni govorili {tokavski.

Uvid u originale tekstova iz pro{losti pokazuje da »sulatinski izraz illyricus i njegovi slavenizirani ekvivalentiiliri~ki ili ilirski imali u povijesti pismenosti kod ju`nihSlavena vrlo {irok spektar zna~enja« (Keipert 2005/2006: 177). Tako npr. o Bartolu Ka{i}u »s pravom upu-}uje Kravar na to da Ka{i} 1640. u ’Ritualu rimskom’ iz-raz na{a besidenja slovinska, koji odgovara izrazu lin-




gua illyrica, koristi kao nadpojam za jezik ’Hrvata, Dal-matina, Bo{njaka, Dubrov~anina, Srbljina’« (ibid.: 178).I Ka{i}evo pismo iz 1633. pokazuje kako pojam ilirskeprovincije ne zna~i Hrvatska jer se u pismu pod tim poj-mom nabrajaju Istra, Hrvatska, Dalmacija, Bosna, Ra-guza, Hercegovina, Srbija, Slavonija, Srijem (ibid.). ZatoKeipert (2005/2006: 178) zaklju~uje u vezi s dana{njimautorima kad pi{u o 17. stolje}u: »Tko dakle èli spri-je~iti svoje ~itatelje da anakronisti~ki prenose dana{njejezi~ne pojmove u 17. stolje}e, taj treba kod prevo|enja’Institutiones’ izbjegavati rije~ hrvatski i zadràti ilir-ski«. Jer ilirski je o~ito imao {iri opseg, pa je tako i »kra-jem 18. st. �� naziv ilirski ozna~avao pisani {tokavski je-zik« (Lencek 1976: 46). Uostalom, poznato je da »su lek-sikografi od 1650. izjedna~ili ilirski s jugozapadnoslaven-skim« (Tornow 2005: 444). Stoga »poku{aji s hrvat-sko–partikularisti~ke strane da od po~etaka objavljiva-nja sve rje~nike i gramatike s nazivom Ilirski prisvojikao isklju~ivo ’hrvatske’ i pripi{e samo vlastitoj povijestijezika nisu legitimni« (Gröschel 2009: 9).

Pojedini kroatisti kaù da ako je stari naziv toskan-ski jezik danas talijanski jezik, za{to onda i stari nazivilirski jezik ne bi danas bio hrvatski jezik. Zaboravljajuda je toskanski postao standardni jezik jedne nacije (tali-janske), dok je ilirski jezik ozna~avao prvenstveno {to-kavski, a {tokavski je postao standardni jezik ~etiriju na-cija (hrvatske, srpske, bo{nja~ke i crnogorske). Zato nijeispravno {tokavski iz pro{lih stolje}a pripisivati samodana{njoj hrvatskoj naciji, kako ~ine kroatisti primjenju-ju}i argumentaciju tipa »Srbi (pravoslavni kr{}ani) uKa{i}evo vrijeme {tokavskim jezikom nisu ni pisali niobjavljivali svoja knjièvna djela«. Zaista, pravoslavnostanovni{tvo nije pisalo i objavljivalo, ali zato je govorilo{tokavskim jezikom. Osim toga, ni 99% katoli~kog sta-novni{tva nije pisalo i objavljivalo jer stanovni{tvo je uKa{i}evo doba bilo nepismeno, kako katoli~ko tako i pra-voslavno. A {to se ti~e samog Ka{i}a, njega treba proma-




trati kao gramati~ara predstandardnog razdoblja jezikakoji je kasnije odabran za nadregionalni, dakle standar-dni, i u Hrvatskoj i u Srbiji i u Bosni i u Crnoj Gori. Sve~etiri dana{nje nacije kad opisuju predstandardno raz-doblje svog jezika mogu navoditi Ka{i}evu gramatiku, ito s njenim imenom u originalu, a ne klasificirati je po-put kroatista i ve}ine srpskih lingvista kao isklju~ivohrvatsku, ili poput manjine srpskih lingvista kao is-klju~ivo srpsku. Pojedini kroatisti su ve} dolazili do tak-vog zaklju~ka, npr. Brozovi} (1978: 36): »Bartuo Ka{i},~akavac s otoka Paga, izdaje god. 1604. prvu hrvatsku (iprvu hrvatskosrpsku) gramatiku«.

Postupak prepravljanja naziva a time i opsega jezikakroatisti primjenjuju kad govore i o drugim starim rje-~nicima i gramatikama. Od po~etka objavljivanja rje-~nika i gramatika u 16. stolje}u ta djela ne sadrè u na-slovu oznaku hrvatski jezik, nego oznaku ilirski jezik,slavonski, slovinski, dalmatinski ili neku drugu. Nasto-je}i to po svaku cijenu uklopiti u nacionalno poèljnu sli-ku pro{losti, kroatisti tvrde da su te oznake zna~ilehrvatski jezik, {to nije to~no jer one nisu jezik ome|ivaleonako kako kroatisti danas ~ine. Npr. o Faustu Vran-~i}u, koji je na prijelazu iz 16. u 17. st. objavio rje~nik,kroatisti tvrde da je napisao rje~nik hrvatskoga jezika.Me|utim, niti Vran~i} jezik naziva hrvatskim niti ga ve-zuje samo za ono podru~je koje mu kroatisti namjenjujutuma~enjem da zna~i jedino hrvatski. [tovi{e, Vran~i} urje~niku eksplicitno kaè da se radi o zajedni~kom jezi-ku: »jazik Dalmati(n)zki, Harvatzki, Sarbski, ili Bosan-ski (jere ovo sve jedan jezik jest)« (iz Samardìja 2006:31).

Sli~no stvari stoje npr. i s gramatikom Ignjata Alojzi-ja Brli}a iz 1833., o kojoj kroatisti tako|er tvrde da opisu-je hrvatski jezik kako ga oni nacionalno ograni~avaju.Me|utim, gramatici ~ak u naslovu pi{e da je »Gramatikailirskog jezika, kako se taj jezik govori u Bosni, Dalmaci-ji, Slavoniji, Srbiji, Raguzi, te kako ga govore Iliri u Ba-




natu i Ugarskoj« (Grammatik der illyrischen Sprache,wie solche in Bosnien, Dalmazien, Slawonien, Serbien,Ragusa & c. dann von den Illyriern in Banat und Un-garn gesprochen wird.).

Naziv hrvatski

Uvid u oznake za jezik koje su se od 16. do 19. stolje}a ko-ristile na ju`noslavenskim prostorima pokazuje da su»imenovanja jezika redovito bila druga~ija nego danas teda ih je vrlo rijetko mogu}e poistovjetiti s onim {to namta imena danas zna~e« (Peti–Stanti} 2008: 142). I u onimrijetkim primjerima kad se pojavljuje oznaka hrvatski,ona nema opseg a time ni zna~enje koje ima danas, npr.autoru s po~etka 19. st. je »hrvatski jezik prema ve} uvri-jeènoj tradiciji kajkavski, dok mu je slavonski {tokav-ski« (ibid.: 87).

Naime, naziv hrvatski jezik je od 17. st. do sredine19. st. bio ograni~en na kajkavski, i time suprotstavljen{tokavskome i nazivu slavonski jezik, koji je ozna~avao{tokavski. Tako npr. Reljkovi} u svojoj gramatici Novaslavonska i nimacska gramatika 1767. slavonski jezikrazlikuje od hrvatskoga, dalmatinskoga, poljskoga, ~e-{koga i njema~koga. Slavonskim naziva svoj {tokavski, ahrvatskim naziva njemu strani jezik — kajkavski. Tonije bio pojedina~an slu~aj, nego uobi~ajena praksa:»Slavonski pisci 18–og i prve polovine 19–og stolje}a nebi nikad svoj jezik nazvali ’hrvatskim’, nego ’slavon-skim’ ili ’ilirskim’« (Kessler 1981: 193).

Postoji niz potvrda da je u prvoj polovini 19. st. jo{uvijek slavonski zna~io {tokavski, a hrvatski kajkavski,npr. 1831. prevodi se sa {tokavskoga na kajkavski podnazivom »Iz Szlavonzkoga na Horvatzki Jezik« (Gr~i}2006: 169). Rezultati istraìvanja prve polovine 19. st.okupljeni u knjizi Politika, kultura i dru{tvo u Hrvatskoji Slavoniji u prvoj polovini 19. stolje}a pokazuju da je »uSlavoniji i u hrvatsko–slavonskoj Vojnoj krajini vladao




{tokavski ’lingua illyrica’«, dok je naziv lingua croaticaozna~avao u 18. i u prvoj polovini 19. st. samo kajkavskikoji se govorio u okolini Zagreba (Kessler 1981: 134).

A i za kajkavski se naziv hrvatski po~eo {iriti tek od17. stolje}a: »Hrvatsko–kajkavski pisci su svoj jezik do u17. st. nazivali ’slovenskim’ ili ’slovinskim’. �� Od 17.st. sve vi{e se {irio naziv ’horvatski’ kao oznaka za hrvat-sko–kajkavski jezik i s tim zna~enjem je bio normalankod slavonskih pisaca druge polovine 18. st. i kod srp-skih autora onog vremena« (ibid.: 193, 194). îtavo tovrijeme je »u filologiji naziv ’slavonski’ vladao kao ozna-ka jezika i knjièvnosti katoli~kih ’Ilira’, tj. {tokavacaslavonskih« (ibid.: 200).

Jo{ i sredinom 19. stolje}a pojam hrvatski nije se od-nosio na {tokavski jezik i teritorij, nego na kajkavski:»Kajkavski, koji se u plemi}kom kroatizmu uobi~ajenopovezivao s pojmom ’hrvatski’ i ograni~avao ga na Za-greb i okolinu, nije zbog svog regionalnog karaktera ~akni me|u pristalicama plemi}kog kroatizma gledan kaointegracijski motor za nekakvu nadregionalnu hrvatskunacionalnu svijest« (Zori} 2005: 62–63).

Tako npr. ilirac D. Rakovac 1842. u Malom katekiz-mu za velike ljude odgovara na pitanje za{to se zovu Iliria ne Hrvati da je to zato {to »literatura treba da se prote-gne i na ostalu na{u bra}u po krvi i jeziku, naime: na Sla-vonce, Dalmatince, Srblje, Kranjce, rije~ju sve jugoza-padne Slavene. Pod imenom hrvatski ne moè se prote-gnuti, jerbo svaki od ovih imao bi pravo zahtijevati da senjegovim imenom jezik i literatura naimenuju« (iz Koh-ler 2006: 114). Kaè da je ime ilirsko najbolje jer je to ime»kojim se mnogi jugozapadnoslavenski pisaoci od naj-davnijih vremena do dana dana{njega sluè, koje je vrlodobro poznato svim granam naroda jugozapadnoslaven-skoga, koje Englezi, Francuzi, Talijani itd. kad govore ocijelom jugozapadnoslavenskom tijelu, vazda nam nadi-jevaju« (ibid.).




U 19. st. »i u Bosni je u doba ilirizma ’hrvatsko ime’jo{ strano, koje u unutarnjehrvatsko–slavonskom pro-storu od 18. st. jednozna~no ozna~ava ’lingua croatica’,hrvatsko–kajkavski jezik. �� U dalmatinskom podru~juje oznaka ’hrvacki’ uvedena u 16. st. za ~akavski knji-èvni jezik, dok je Ka{i} svoj ’{tokavski’ nazivao ’ilirski’,a Mikalja svoj ’bo{nja~ki’« (Kessler 1981: 193).

Za {tokavski se koristio i naziv srpski, npr. »u drugoj~etvrtini 19. st. je naziv ’ilirski’ kao i ’srpski’ bio uo-bi~ajena oznaka za {tokavski jezik« (ibid.: 203). I to nesamo u 19. stolje}u, nego i u ranijim stolje}ima: »Ne smi-je se pre{utjeti, a to se ~ini u ovoj monografiji, da su ubezbrojnim dubrova~kim dokumentima s kraja 15. st.�� pa do kraja 18. st. Dubrov~ani koristili izraz ’linguaseruiana’ kao oznaku za svoj vlastiti jezik« (Lehfeldt2000: 220). Reljkovi} u svom najpoznatijem djelu Satiriliti divji ~ovik iz 1762. godine kaè (str. 9) da kad godprigovori Slavoncu za{to ne dopu{ta svojoj djeci da idu u{kolu, Slavonac mu odgovara da ni »na{i stari nisu pisatznali, al su bolje neg mi sad stajali«, na {to on njemukaè: »O Slavon~e ti se vrlo vara{ koji god mi tako odgo-vara{. Va{i stari jesu knjigu znali, srpski ~itali i srpski pi-sali.«

O {tokavskom 1822. daje Jernej Kopitar ovako po-datke: »Srpskim ili ilirskim dijalektom govori u Srbiji,Bosni, Crnoj Gori, Dubrovniku, Dalmaciji, Istri, Hrvat-skoj, Slavoniji i u srpskim naseljima u ju`noj Ma|arskoj~etiri do pet milijuna« ljudi (Lencek 1976: 46). Od 1836.Kopitar koristi za taj jezik dvodijelnu oznaku srpsko-hrvatski ili hrvatskosrpski (iz Lencek 1976: 47), koju pouzoru na njega po~inju upotrebljavati autori gramatika idrugih lingvisti~kih radova. A »D. Obradovi} i Vuk S.Karadì} su konzekventno nazivali taj jezik — srpski,dok je naziv horvatski u ono doba bio ograni~en naozna~avanje kajkavskog dijalekta i njegovog pisanog ob-lika« (Lencek 1976: 46).




Kad je sredinom 19. stolje}a, 1843. godine, Be~ za-branio pridjev ilirski, ta zabrana je bila presudna da seza {tokavicu po~nu {iriti neki drugi nazivi, pa tako i na-ziv hrvatski: »Zagreb je naposljetku po~eo koristiti u gra-mati~kim djelima naziv hrvatski tek 1859.« (ibid.: 49).Zanimljivo je da ni ta oznaka u ono vrijeme nije nu`no je-zik ograni~avala na ’jezik Hrvata’, npr. Bogoslav [ulek1856. u pismu A. T. Brli}u kaè da njome uklju~uje i je-zik Srba jer se radi o zajedni~kom jeziku: »Ako se pakoprizna, da Srbi i Hrvati imaju jedan knjièvni jezik — atoga bar ne}ete nijekati — onda se dakako taj jezik moèzvati i srbskim i hrvatskim« (iz Artukovi} 1986: 210).

I Maùrani} u svojoj gramatici Slovnica Hervatska iz1859. u Zagrebu pi{e da je hrvatski isto {to i srpski i isto{to i srpskohrvatski (str. 1): »Hervatski jezik je ononar\~je slavensko, {to se govori u obostranoj Hervatskoj(austrijanskoj i turskoj), Slavoniji, Bosni, Hercegovini,Dalmaciji, Istri, Serbiji i Cernoj Gori, tere ga Serbljitako|er serbskim zovu. �� S toga bi se na{ jezik u nebit-ju jednoga ob}ega narodnoga imena mogao po Kopitaruzvati: hervatsko–serbski, ili: serbsko–hervatski. No mno-gi knjièvnici na{i nazivaju ga negda{njim zemljopisnimimenom ilirskim«.

Kad je dvadesetak godina nakon be~ke zabrane nazi-va ilirski sabor u Zagrebu 1861. godine odlu~ivao kakonazvati jezik, izglasao je naziv jugoslavenski jezik (Babi}2004: 147). A glasanje je teklo ovako: »Neka ustanu go-spoda, koja su za imenovanje (jezika) ’narodni’ (velikamanjina). — Koji su, da se zove ’hrv. slavonski’? (nitko).— Koji su, da se zove ’hrv. ili srpski’? (manjina) — Kojisu, da se zove ’jugoslavenski’? (ve}ina)« (iz Okuka 2006:18).

Prije glasanja su saborski zastupnici diskutirali o je-ziku, npr. Matija Mesi} je rekao: »Mi poznajemo u knjizisamo jedan jezik, pisao Srbin ili Hrvat; u jeziku daklerazlike nema. Ako i ima dvoja pisma, ali jezik je ipak je-dan« (ibid.: 19). Zastupnik Ivan Von~ina je rekao: »Tro-




jedna kraljevina ima jedan jezik, kojega svi stanovnicinjezini jednako govore, — u njemu neima razlikah toli-kih, kolikih ima u jeziku njema~kom, i ja nenalazimshodnijega naslova, nego da mi svoj jezik nazivamo jezi-kom jugoslavenskim... Uostalom, èlim da se podpuno-ma ravnopravnost }irilice s latinicom izre~e i da se taravnopravnost ne samo u javnom ìvotu nego i u {kolahudjelotvori« (ibid.). Ivan Kukuljevi} je bio za naziv »hr-vatsko–srpski« ili »hrvatski ili srpski« (ibid.).

Na osnovi svega toga zavr{ni tekst zakona o jezikukoji je sabor donio glasio je: »Jezik jugoslavenski trojed-ne kraljevine izjavlja se ovim savkoliki obseg trojednekraljevine za jedino i isklju~ivo slu`beni jezik u svih stru-kah javnoga ìvota« (ibid.). Me|utim, Be~ je odbio taj na-ziv jezika i nije potvrdio odluke sabora u Zagrebu. Pa sesabor u Zagrebu 1867. odlu~io za naziv hrvatski ili srpskijezik, a Be~ je taj naziv prihvatio. Zakonom done{enimtada u Zagrebu »Jezik hrvatski iliti srbski izjavljuje se je-zikom slu`benim u trojednoj kraljevini, a svakomu jeprosto sluìti se pismom latinskim iliti }irilskim« (izBabi} 2004: 147).

Danas kroatisti pre{u}uju podatke poput npr. da jeVatroslav Jagi} tako|er smatrao da se radi o jednom jezi-ku i da je u svojim tekstovima koristio dvodijelnu oznakuhrvatsko–srpski (Rad JAZU, 1870, 13), Serbisch–Kroa-tisch (Archiv für slavische Philologie, 1879, 4), Serbokro-atisch (ibid., 1882, 6). Ne spominju ni da je 1877. na 8.plenarnoj sjednici Dalmatinskog sabora izglasano da sejezik zove hrvatsko–srpski ili srpsko–hrvatski (Okuka2006: 22).

O dvodijelnoj oznaci jezika isti~e A. Leskien u svojojGrammatik der Serbo–Kroatischen Sprache 1914. str.XVIII: »dvodijelna oznaka srpsko–hrvatski nije narod-sko ime, nego je nastala u znanstvenim istraìvanjima��. Njene sastavne dijelove ne treba shvatiti tako kao dapostoji nekakav razgrani~eni srpski pored nekakvog raz-grani~enog hrvatskog« (iz Lencek 1976: 50).




Znanstvenim istraìvanjima se nije rukovodio svakiautor gramatike ili rje~nika prilikom nazivanja jezika.Neki su i sami priznali takav svoj postupak. Npr. u poz-natome Rje~niku hrvatskoga jezika F. Ivekovi}a i I. Bro-za objavljenom 1901. Ivekovi} pi{e u predgovoru: »Ovodjelo moglo bi se zvati i rje~nik Srpskoga jezika, i da suga napisali Srbi, jama~no bi se tako zvalo; ali mu je ��ime rje~nik Hrvatskoga jezika, jer su ga spisali i na svijetizdali Hrvati. Nije se dometnulo ili Srpskoga, jer taj do-metak ne bi zadovoljio ni jednoga Srbina a ozlovoljio bimnoge Hrvate, a i Srbi ne bi dodali ili Hrvatskoga. Bra}aka’ i bra}a«. Ivekovi}, dakle, kaè da je ono {to se nazivahrvatskim jezikom i ono {to se naziva srpskim jezikomjedno te isto. A kao razlog za{to jezik u rje~niku nazivahrvatski naveo je nacionalnu pripadnost autora, premdaje taj razlog u stvari apsurdan jer po toj logici bi se kadNijemac napi{e rje~nik engleskog jezika taj rje~nik tre-bao zvati Rje~nik njema~kog jezika. U predgovoru Iveko-vi} navodi i da »Za temelj je ovoj radnji postavljen: SrpskiRje~nik istuma~en Njema~kijem i Latinskijem rije~ima.Skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadì}. Be~1852«.

Kori{tenje nekoliko naziva za isti jezik bilo je na sna-zi u Bosni krajem 19. st.: »u onom trenutku kada je tajvilajet na Berlinskom kongresu 1878. stavljen pod upra-vu Be~a, nije vi{e bilo u interesu prvenstveno ma|ar-skim politi~arima da se ujedine ju`ni Slaveni. Bojali su sehrvatskih zahtjeva za trodiobom Austro–Ugarske Mo-narhije, kod koje bi ravnopravno participiralo slavenskostanovni{tvo. Usprkos poticanja jezi~nih razlika, onda-{nja sva|a oko jezika u Bosni imala je za rezultat da seista knjièvnojezi~na norma smjela nazivati i hrvatskomi srpskom i bosanskom te pisati trima razli~itim alfabeti-ma: latini~kim, }irili~kim i arapskim« (Riedel 2007: 28).




Prepravljanja vezana za standardizacijuu 19. stolje}u

Iako su tek u 19. st. kajkavska i ~akavska regija prihvati-le da im {tokavski bude zajedni~ki jezik, iako je tek u 19.st. po~elo pravljenje hrvatske nacije, iako je naziv hrvat-ski u prija{njim stolje}ima imao drugo zna~enje nego da-nas, brojni suvremeni autori u Hrvatskoj pi{u kao da imni{ta od toga nije poznato. Zato sljede}a primjedba imaop}u va`nost: »prema autoru su ’Hrvati’ u ’povijesnohrvatskim zemljama’ od po~etka ’hrvatski’ govorili i pi-sali �� ’teè}i ukupnom hrvatskom ijekavskog novo{to-kavskog tipa’. �� Neodrìvost takvog teleolo{kog pro-matranja jezika je o~ita« (Lehfeldt 2000: 220–221). Nai-me, ~ak ni po~etkom 19. st. na podru~ju dana{nje Hrvat-ske »jo{ uop}e nije bilo odlu~eno« koji jezik }e se uzeti zastandardni (Tornow 2005: 445).

A kad su se u 19. st. zagreba~ki filolozi odlu~ili za {to-kavski, »pozivali su se pri izboru {tokavskog na njegovuknjièvnu tradiciju u dubrova~koj renesansi, na broj go-vornika na hrvatskom podru~ju i na kompatibilnost saSrbijom. Imamo li u vidu da je pored {tokavske postojalai kajkavska knjièvna tradicija i da se oko kulturnog cen-tra Zagreba govorio kajkavski, onda je jasno da je pri iz-boru dijalektalne osnove odlu~uju}u ulogu odigrao inte-res za jezi~nim ujedinjavanjem sa Srbijom. Odluka u ko-rist {tokavskog je jednozna~an pokazatelj te èlje, i utom smislu done{ena je pragmati~no« (Kohler 2006:122).

Zagreba~ki filolozi su se, dakle, odlu~ili za {tokavskijer je on »na sredi{njem ju`noslavenskom prostoru bionajpro{ireniji i jer se pomo}u njega htjelo nadovezati napresti`nu dubrova~ku knjièvnu tradiciju. Kao drugo —a to je bilo jo{ va`nije — Srbija je uspjela ve} 1830. dose}istatus autonomne kneèvine pod turskom upravom i po-stala je 1878. nezavisna ju`noslavenska dràva, u kojoj jesrpski reformator jezika Vuk Karadì} ve} od 1814. spro-




vodio radikalno standardiziranje i moderniziranje na-rodnog jezika, koje je moglo posluìti kao putokaz (do-sljedno orijentiranje pisanoga prema govorenom jeziku ifonolo{ki pravopis). I u jezi~nom i u politi~kom pogleduhrvatski reformatori su svoje vlastite ciljeve vidjeli ve}ostvarene u Srbiji. Budu}i da se Karadì}ev standard za-snivao na dijalektalnoj osnovici koja je bila u najve}ojmjeri identi~na s onom {to je hrvatskim reformatorimastajala na raspolaganju, nastala je prilika da pomo}ujezi~nog ujedinjavanja unaprijed osiguraju i dràvno je-dinstvo ju`nih Slavena, kojemu su teìli« (Blum 2002:132).

Tako da »u to vrijeme sprovedeno standardiziranje imoderniziranje jezika ostalo je do danas temelj standar-dnih oblika hindskog–urdskog i srpskog–hrvatskog. Uslu~aju hindskog i hrvatskog se svjesno poduzelo novoodre|ivanje dijalektalne osnovice budu}eg standarda.Taj korak je de facto zna~io odluku u smjeru pribliàva-nja drugom centru standardiziranja, tj. urdskom odno-sno srpskom. �...� Najva`niji zahvat na hrvatskoj stranibio je odbacivanje ~akavskog i kajkavskog (tj. dva od trihrvatska) jezika knjièvnosti i tradicije u korist {tokav-skog (hrvatskog i srpskog). Ta odluka je bila jasno politi-~ko–ideolo{ki motivirana« (ibid.: 130–132).

Dakle, ~injenica je da su se zagreba~ki i beogradski fi-lolozi »od jezi~ne reforme iz druge polovine 19. st. od-lu~ili za zajedni~ki jezik, makar po pismu, leksiku i sin-taksi u dvije varijante« (Kessler 1997: 95–96). Otad supovezane zajedni~kim jezikom i regije koje ~ine dana{njuHrvatsku: kad je kajkavska i ~akavska regija po~ela kori-stiti i {tokavski kao nadregionalni jezik, on je time po-stao standardnim jezikom i na teritoriju dana{nje Hr-vatske. Sve to je poznato u hrvatskoj filologiji, npr. Barac(iz Samardìja 1997: 147) pi{e da je jezik standardiziranonda kada je Zagreb s kajkavskog pre{ao na {tokavski.Barac ujedno obrazlaè da se Zagreb odrekao kajkav-{tine jer ona nije imala {ansu da privu~e teritorije koje se




èljelo privu}i, te da su ~akavci to jo{ prije uvidjeli za~akavski.

O idejnim vo|ama standardizacije je neosporno da»su postignu}a Ljudevita Gaja i s njim Antuna Maùra-ni}a i Ignjata Alojzija Brli}a utoliko ve}a {to im je vrlobrzo uspjelo nadregionalno ostvariti ona ~etiri gore spo-menuta koraka, i to bez pomo}i bilo kakvih mo}nih insti-tucija« (Kohler 2006: 122). Odluka da se {tokavski uzmeza nadregionalni jezik bila je tzv. »izvanjska intervenci-ja« koja je dovela do jezi~nog standarda. Vidi se, dakle, daje »izvanjska intervencija« u korist standardizacije ne{tosasvim drugo od onoga {to kroatisti u Hrvatskoj unazadnekoliko desetlje}a poku{avaju u~initi ve} postoje}emstandardnom jeziku. Vidi se i da je »izvanjskoj interven-ciji« u korist standardizacije cilj smanjiti pote{ko}e usporazumijevanju me|u regijama, dok aktualne inter-vencije kroatista imaju za cilj napraviti pote{ko}e u ra-zumijevanju i tamo gdje ih nije bilo. One su stoga u su-protnosti s podatkom da se za standardizacijom poseèkako bi se pobolj{ala me|usobna razumljivost (Aitchison32001: 260).

Povremeno i neki dana{nji predstavnici nacionali-sti~kog pristupa jeziku u Hrvatskoj priznaju da je jezikstandardiziran prije vi{e od sto godina i da dana{nje in-tervencije samo nastoje destabilizirati postoje}i stan-dard. Tako npr. Kati~i} (2004: 14) spominje »vrijemekada je dovr{ena standardizacija, pred sam kraj XIX. i napo~etku XX. stolje}a«, napominju}i da »jezi~na standar-dizacija, jednom provedena, tvrdokorna je ~injenica«(ibid.: 12) i stoga »nezahvalan je posao potirati jezi~nustandardizaciju kad se jednom dogodi« (ibid.: 17). Svje-stan je prednosti postoje}eg »dobrog i valjano izgra|enogstandardnog jezika« u Hrvatskoj, protiv kojeg se danas»opet i opet javljaju oni koji bi svakako htjeli da budedruk~iji nego {to jest, pa èle osporiti dovr{enost stan-dardizacije �� Jedni bi ga destabilizirali da ga ondau~ine hrvatskijim jer misle da takav kakav jest to nije ko-




liko bi trebalo. Kao da to {to je izrastao iz svega povije-snoga jezi~nog iskustva Hrvata nije dosta hrvatstva. Isti-na, njegovu standardizaciju dovr{ila je filolo{ka {kolakoju zovu hrvatskim vukovcima jer se pozivala isklju~ivona standardni model Vuka Karadì}a, srpskoga knjièv-nojezi~nog reformatora, tada u svjetskoj slavistici silnoprestiàn. �� Ali je potpuno proma{eno kada se zbogtoga opet i opet zalije}e da bi se destabilizirala ta velika inezamjenjiva ste~evina umjesto da se ispravlja iskrivlje-na ideologija« (ibid.: 16).

Kolektivno ~lanovi Hrvatske akademije znanosti iumjetnosti (HAZU 2007: 44) tako|er priznaju da »istom1830–ih godina ilirski pokret, ili hrvatski nacionalni pre-porod, uspjet }e pro{iriti, za Hrvate na ukupnosti nacio-nalnoga prostora, jedan i manje ili vi{e jedinstven (unifi-ciran; knjièvni) jezik, prilago|en jekavskoj {tokavskojosnovici«. Usput re~eno, u toj re~enici je, naàlost, vidljivneznanstveni pristup povijesti jer pi{u kao da je ve}po~etkom 19. st. postojala »ukupnost nacionalnoga pro-stora«. [tovi{e, dana{nju »ukupnost nacionalnoga pro-stora« prenose ne samo u 19. st. nego i u 11. i 12. st., go-vore}i o »hrvatskom tlu« (ibid.: 43). Neznanstveno je i{to koriste rije~ »preporod« kao da se u 19. st. ne{to ve}postoje}e prepora|alo, a ustvari se tada prvi puta kreira-lo (Gröschel 2009: 325–326) (vi{e o neosnovanosti upo-trebe izraza »nacionalni preporod« vidi u poglavljimaPravljenje nacija na Balkanu i [to zna jugoisto~na Evro-pa o formiranju nacija). Nadalje, kad akademici u istojre~enici kaù da je »knjièvni« (nadregionalni, standar-dni) jezik »prilago|en jekavskoj {tokavskoj osnovici«,time izokre}u stanje stvari jer pi{u kao da je postojaostandardni jezik pa se onda prilagodio {tokavici, a ustva-ri njega nije bilo: tek uzimanjem {tokavice za nadregio-nalno sredstvo sporazumijevanja svih slojeva dru{tvadobiven je standardni jezik.

Budu}i da su se ilirci odlu~ili za {tokavicu po uzoruna Vuka Karadì}a, akademici iako su im u gore citira-




noj re~enici pripisali te zasluge, par redova kasnije im tezasluge ipak relativiziraju tvrde}i da uzimanje {tokaviceza standardni jezik »rezultat je dugotrajnih nastojanja urazli~itim hrvatskim zemljama u nekoliko prethodnihstolje}a« (HAZU 2007: 45). Me|utim, bez sumnje je re-zultat rada iliraca jer oni su bili ti koji su usred Zagrebapre{li s kajkavskog na {tokavski. To su napravili i zato{to su, kako se moè pro~itati i u tekstu akademika,»poznavali Karadì}ev projekt �� pa ga i cijenili« (ibid.).Po uzoru na Karadì}a pre{li su i na ijekavicu iako je Za-greb bio ekavski. Potpunije su oni primijenili Karadì}evmodel nego {to je to u~injeno na teritoriju onda{nje Srbi-je, gdje nije prihva}ena Karadì}eva ijekavica. Naime,zagreba~ki ilirci »su imali ne samo ilirski pokret nego icijelu jednu jezikoslovnu {kolu poznatu pod imenomhrvatski vukovci, kojoj je u osnovi bila potpuna vjernostjezi~nim i pravopisnim nazorima Vuka Karadì}a. ��

Srbi ne samo da nisu imali sli~ne {kole nego neke od te-meljnih Karadì}evih zahtjeva nisu nikada prihvatili(npr. ijekavicu na kojoj je Karadì} insistirao do kraja)«(Pranjkovi} 1997: 51). Sve ovo osporava tvrdnju HAZU(2007: 45) da kod zagreba~kih iliraca na planu jezikanema »preuzimanja Karadì}eva modela«.

Usput re~eno, navedena tvrdnja HAZU o~ito je diotakmi~enja izme|u ~etiriju nacija u tome tko je bio je-zi~no prvi, kao da to i{ta zna~i kod procjenjivanja da li tenacije danas govore zajedni~kim policentri~nim jezikom.Ve} je i u inozemstvu s podsmijehom uo~eno da »vidimoovdje ponavljanje sukoba razli~itih nacionalnih polaga-nja prava na temelje Vukovog koncepta jezika: kodhrvatskih nacionalnih filologa prigovor da je Vuk za svojrje~nik iskoristio starije hrvatske rje~nike, kod Bo{njakateza da je Vuk ’u stvari’ normirao ’bosanski’, kod srp-skih jezi~nih nacionalista optu`ba da su ’Hrvati’ srpskistandardni jezik ’ukrali’, a sada jo{ s crnogorske straneokrivljavanje ’Srba’ da su uzurpirali Vukov crnogorski’materinski jezik’ — nije ni ~udo {to pri tako izraènom




uzajamnom sumnji~enju za kleptomaniju izme|u govor-nika {tokavskoga neki inozemni lingvisti gube uvid«(Gröschel 2009: 291). Doma}i filolozi kao da ne vide da jeposve nebitno tko je ’prvi’ govorio {tokavski, ili tko jeprvi kodificirao {tokavski, ili tko je od koga ’preuzeo’ {to-kavski, nego je presudno to {to danas sve ~etiri nacijeimaju {tokavski za standardni jezik, pa se zbog toga radio zajedni~kom policentri~nom standardnom jeziku.

^lanovi HAZU (2007: 45) nastoje relativizirati i ulo-gu koju je odigrao poznati Be~ki dogovor iz 1850., pa stim ciljem izraz »Be~ki dogovor« zamjenjuju izrazom»pismo namjere«. Ne navode da su Be~ki dogovor sa za-greba~ke strane potpisali Ivan Maùrani}, Ivan Kukulje-vi} Sakcinski, Dimitrija Demetar, odnosno da »od osamnjegovih potpisnika pet je bilo Hrvata« (Babi} 2004:147), nego kaù »nekoliko hrvatskih i srpskih jezikoslo-vaca i ljudi od pera �� potpisalo je ’pismo namjere’kane}i uzeti za osnovicu zajedni~koga knjièvnog jezikaijekavski {tokavski« (HAZU 2007: 45). Po akademicimado uzimanja ijekavske {tokavice u Hrvatskoj do danasnije do{lo, nego je sve ostalo na razini »namjere«: »kakoza takav dogovor nije bilo slu`benih osnova, on me|uostalim ni u Hrvatskoj �� nije zbog toga mogao biti pri-mijenjen« (ibid.; sli~no i Tafra/Ko{utar 2008: 199). To bizna~ilo da se stanovni{tvu Hrvatske danas samo pri~i-njava da za ~itavu Hrvatsku postoji zajedni~ki televizij-ski program na {tokavskoj ijekavici, novine na {tokav-skoj ijekavici, ud`benici na {tokavskoj ijekavici itd.

Ali akademici tvrde i da »Hrvati su pri procesu stan-dardizacije ve} znatno prije bili definitivno prihvatili je-kavski oblik {tokavskoga« (HAZU 2007: 45), {to je nesamo u suprotnosti s rije~ima akademika o »pismu nam-jere«, nego je u suprotnosti i s njihovim priznanjem da je»istom 1830–ih godina ilirski pokret« uspio {iriti {tokavi-cu i na ne{tokavsko podru~je, u prvom redu na kajkavskiZagreb. O~ito je, dakle, da {tokavica nije bila »ve} znatnoprije« »definitivno prihva}ena« (iste kontradikcije v. i




kod Tafra/Ko{utar 2008: 199). Ve}ina akademika je togaranije bila svjesna, npr. Brozovi} (1978: 48, 62) pi{e datek »Gaj je ujedinio hrvatski knjièvni jezik pro{iriv{inovo{tokav{tinu i na kajkavsko podru~je«, odnosno da»novo{tokav{tina tek u tridesetim godinama 19. stolje}apostaje op}ehrvatskim standardnim jezikom«. To ujed-no zna~i da se standardizacija nije odvijala »ve} znatnoprije«, nego upravo sredinom 19. st. jer njen osnovni diose sastojao u uzimanju {tokavice za nadregionalni jezik.Nije to~no ni da »Hrvati su pri procesu standardizacije�� jezi~ne �� obrasce i leksi~ku gra|u obilno crpli izsvoje vi{estoljetne trodijalektne« tradicije (HAZU 2007:45), nego su i jezi~ni obrasci i leksi~ka gra|a {tokavski.Ne moè se govoriti ni o »vi{estoljetnoj hrvatskoj tradici-ji« kad hrvatska nacija postoji tek nepunih sto godina.Neto~an je i podatak da se dvodijelno ime jezika »godine1866.–1867. pojavilo« (ibid.) kad ve} od 1836. Kopitarkoristi dvodijelnu oznaku: »ilirski dijalekt, ispravnijesrpskohrvatski ili hrvatskosrpski« (iz Lencek 1976: 47),Vjekoslav Babuki} u svojoj gramatici objavljenoj u Za-grebu 1854. tako|er (str. 2): »nar\~je ilirsko iliti jugo-slavjansko, ina~e slovinsko iliti hervatsko–serbsko iliserbsko–hervatsko«.

Mit o jezi~nom unitarizmu

U Hrvatskoj se ve} duè vrijeme radi na izgradnji mita ojezi~nom unitarizmu Srba. Taj mit ima nekoliko funkci-ja. Jedna je da sluì za u~vr{}ivanje nacionalisti~kog ste-reotipa o vlastitoj naciji kao mu~eniku i o drugoj nacijikao mu~itelju. Dodatna funkcija je da opravdava jezi~neprisile koje kroatisti vr{e nad pripadnicima hrvatske na-cije: fraza o »novosadskom nametanju« sluì hrvatskimpuristima kao glavno pokri}e za njihova nametanja.

Ve} u Jugoslaviji »su se hrvatski nacionalisti tuìlida je kod oblikovanja nadregionalnog srpskohrvatskog




standardnog jezika u 19. stolje}u hrvatska varijanta bilazakinuta i da je nadvladao utjecaj srpskih dijalekata.Zato je nacionalna èlja Hrvata bila da naprave vlastitejezi~ne norme kako bi se time suprotstavili navodnojkulturnoj dominaciji Srba. Ta argumentacija, me|utim,kao prvo proturje~i svakoj funkcionalnosti jer smisaostandardnog jezika je ba{ u njegovoj nadregionalnosti. Akao drugo, ona ignorira i povijesni kontekst jer ba{hrvatski intelektualci su bili ti koji su zbog raznih razlo-ga teìli za zajedni~kim ju`noslavenskim standardnimjezikom« (Riedel 2007: 27).

Naime, filolozi u Zagrebu su u 19. st. samoinicijativ-no odlu~ili po uzoru na Vuka Karadì}a uzeti ijekavski{tokavski za nadregionalni jezik. âk i Stjepan Babi}(2004: 146) priznaje da »ideja jezi~noga zajedni{tva po-tekla je od iliraca ��. U znanstvenome radu ìvjela je svenegdje do prije ~etrdeset godina«. Tako|er priznaje:»Vuk Karadì} bio je u svoje vrijeme cijenjena li~nost ucijeloj Europi pa i u Hrvatskoj« (ibid.: 146), »ne biti vu-kovcem u to doba, zna~ilo bi opirati se znanosti« (ibid.:149), do danas je Karadì} po~asni gra|anin grada Za-greba (ibid.: 147).

Dalibor Brozovi} (1965: 39) tako|er priznaje: »Govo-rimo li iskreno, moramo priznati da je u posljednjih 130godina poteklo iz Zagreba, dodu{e, deklarativnih inicija-tiva manje, ali konkretnih postupaka u pravcu jezi~nogpribliàvanja vi{e. Zagreb se u 19. stolje}u sukcesivnoodricao prvo kajkav{tine, pa zagreba~ke {kole, pa svoje-ga pravopisa, i to sve samoinicijativno, i u{ao je u 20.stolje}e vukovskiji nego ekavska zona isto~ne varijante«.

Ne samo da je Vuk Karadì} bio uzor zagreba~kim fi-lolozima 19. stolje}a, nego jo{ i u drugoj polovini 20. sto-lje}a u Zagrebu najutjecajniji kroatist Stjepan Babi}(1965: 24–25) hvali Vuka Karadì}a kao »kulturnog i ge-nijalnog ~ovjeka koji je dobro znao {to je to knjièvni je-zik, kako ga treba graditi i njime se sluìti«. Isti~e da »uizgra|ivanju knjièvnoga jezika Vuk je krenuo najboljim




putem kojemu ni suvremena lingvistika ne moè na}iprigovora. Zato i nije sramota ni danas biti vukovac«.

Tako|er 60–ih godina, Dalibor Brozovi} (1965: 38)pi{e da su pri~e o unitarizmu u stvari bespredmetne jer»hrvatskosrpski jezik kao jezik, kao lingvisti~ki feno-men, kao jedan od jezika slavenske porodice, nije ni tre-balo izjedna~ivati: on je oduvijek bio jedan«. Pozivaju}ida treba priznati »~injenice, dakle ono {to postoji«, Bro-zovi} (1965: 41; usp. i 1970: 47) kaè da je »~injenica daSrbi i Hrvati imaju zajedni~ki jezik«. I tre}i me|u najut-jecajnijim ~lanovima HAZU, Radoslav Kati~i} (1965: 22)tako|er tvrdi da se radi o zajedni~kom jeziku.

Od 90–ih godina ta starija generacija kroatista nasto-ji sebe predo~iti kao mu~enike koji su za vrijeme Jugosla-vije tvrdili da se radi o razli~itim jezicima i zbog togaispa{tali. Me|utim, ne samo {to su za vrijeme Jugoslavi-je ostvarili kompletne sveu~ili{ne karijere, postali ~lano-vi Akademije, i dakle uop}e nisu bili mu~enici, nego su uJugoslaviji bili toliko privilegirani da se njihovi prsti za-jedno s oscilacijom u stavovima vide ~ak i u hrvatskomustavu iz 1974. godine. Analiziraju}i odredbu o slu`be-nom jeziku u hrvatskom ustavu iz 1974. Gröschel (2003:165–166) zapaà: »Gledano u me|unarodnoj usporedbi(ne samo {irom Evrope) potpuno je neuobi~ajeno daustavne odredbe koje privilegiraju jezik sadrè sociolin-gvisti~ke kategorije poput npr. knjièvni jezik, jezi~navarijanta, standardni jezik (standardni oblik) ili narodnijezik. Jednako neuobi~ajeni kod ustavnih jezi~nih odred-bi su etnolingvisti~ki podaci o odre|enim narodima, kojijesu ili trebaju biti nosioci datog slu`benog jezika. U vezis tim nu`no nastaje utisak da su na hrvatskoj strani kodsastavljanja ustavnih odredbi 1974. jezi~nopartikulari-sti~ki nastrojeni lingvisti doradili ustavnu odredbu —prvotno formuliranu od strane pravnika bez spominja-nja sociolingvisti~kih i etnolingvisti~kih pojmova, koji supravni~koj struci potpuno strani — kako bi ispitali da li iu kojoj mjeri }e njima jezi~nopoliti~ki ugodne koncepcije




biti blagoslovljene od strane dràve. Utisak interveni-ranja hrvatskih lingvista u ustavnu odredbu o jeziku1974. poja~ava se time {to se u ~lanku 137, odlomak 2,svakom narodu i svakoj narodnosti jam~i me|u ostalim’pravo’ da svoj jezik nazove svojim imenom — ni ovo jed-nozna~no nije pravni~ki oblik mi{ljenja«.

Usput re~eno, i oscilacije hrvatskih jezikoslovaca za-pazili su inozemni lingvisti: kao primjer kako su isti na-cionalno vode}i jezikoslovci potpuno izmijenili svoje sta-vove koje su zastupali godinama Clyne (1997: 497–498)navodi dvije dràve u svijetu, Kinu i Hrvatsku, zapa-àju}i da je »kuriozna situacija kad, kao u Kini i Hrvat-skoj, iste grupe ljudi ili ~ak isti pojedinci« kroje jezi~nupolitiku prvo na jedan na~in, a zatim na suprotan. Clynenalazi i obja{njenje tome: »Ali to ima paralele u drugimsferama planiranja u reìmima marksisti~ke paradigmegdje su naizgled kontradiktorne akcije istih ljudi pripisi-vane procesu ’dijalektike’«. Doista, da je marksisti~kaparadigma bitno obiljeìla radove vode}ih hrvatskih jezi-koslovaca priznaje Babi} (2001) kad kaè da je u »svojimradovima ~esto iznosio marksisti~ka shva}anja i obilnonavodio mi{ljenja istaknutih marksista, od V. I. Lenjinado E. Kardelja kao op}enite postavke o jezi~noj proble-matici« (ibid.: 275), »Ja sam uvijek pazio {to pi{em pa i sobzirom na partijske smjernice. �� Nikad nisam rekaoda partija nema pravo« (ibid.: 268).

Jugoslavija

Kod tvrdnje da je u obje Jugoslavije vladao jezi~ni unita-rizam ne spominje se osnovno: jezi~ni unitarizam bi bioda su u Hrvatskoj mediji bili na ekavici, da su {kolskiud`benici bili na ekavici, da su gramatike, rje~nici, pra-vopisi koji su izlazili u Hrvatskoj bili na ekavici, da suknjièvna djela u Hrvatskoj izlazila na ekavici, da je ~ov-jek na sudu ili u saveznoj skup{tini morao govoriti naekavici. Me|utim, ni{ta od toga nije slu~aj. îtavo 20.




stolje}e varijante su nesmetano supostojale jedna poreddruge, dva glavna centra kodifikacije Zagreb i Beogradkodificirala su svoje varijante, njihova kodifikacijska dje-la su izlazila pisana na nacionalnim varijantama. Sve tozna~i da je posve neutemeljeno govoriti o jezi~nom unita-rizmu.

Danas se u kroatisti~kim knjigama koje spominjurazdoblje od 1918. do 1941. redovito pojavljuje tvrdnja daje prva Jugoslavija sprovodila jezi~ni unitarizam. No,ako ~itatelj potraì konkretne dokaze za takvu tvrdnju,onda dobiva druk~iju sliku. Tako podaci koje Samardìja(2006: 67–72) navodi o vremenu od 1918. do 1941. poka-zuju da onda{nja jezi~na politika iz Beograda nije bila uznaku nametanja i zabranjivanja (usp. i Kordi} 2007:240–241). Tome se mogu dodati i podaci da je sredinom30–ih godina osnovan u Hrvatskoj ~asopis Hrvatski je-zik, istovremeno je u Hrvatskoj osnovano i dru{tvo Hr-vatski jezik, izlazila je Hrvatska ~itanka za 4. razred, 8.izdanje 1924., Hrvatska ~itanka za 3. razred gimnazije,19. izdanje 1924./1925., Hrvatska ~itanka za 1. razredgimnazije, 14. izdanje 1927. Na teritoriju onda{nje Hr-vatske stanovni{tvo je govorilo hrvatsku varijantu, knji-ge su izlazile na hrvatskoj varijanti, djela onda{njih jezi-koslovaca bila su pisana na hrvatskoj varijanti. StjepanBabi} (2004: 27) tvrdi da su onda{nji jezikoslovci ~ak i usvojoj normativnosti bili nezavisni kad kaè da ~itavovrijeme od 19. stolje}a »s normativnoga gledi{ta ostajesamostalan na~in normiranja hrvatskoga jezika za Hr-vate«.

[to se ti~e druge Jugoslavije, ona je kod kroatista ne-zaobilazna tema, ali svodi se na ponavljanje da je to raz-doblje, od 1945. do 1991., bilo doba jezi~nog unitarizma.Konstantno se pre{u}uju ~injenice, a jedino one bi pru-ìle objektivan uvid u jezi~nu politiku druge Jugoslavijei, {tovi{e, pokazale je u sasvim drugom svjetlu.

Druga Jugoslavija je bila »vi{ejezi~na dràva — a utu kategoriju spadaju skoro sve dràve u svijetu« (Blum




2002: 6). Broj~ani odnos jezika u Jugoslaviji izgledao jeovako: srpskohrvatski je bio materinski jezik 73% sta-novni{tva, slovenski 8%, albanski 8%, makedonski 6%,ma|arski 2%, romski 0,6%, a ispod 0,5% su bili turski,slova~ki, rumunjski, bugarski, rusinski, talijanski, ~e{ki,ukrajinski (ibid.: 33).

Iako je ~ak 73% stanovni{tva govorilo jednim jezi-kom, »na razini federacije nije jedan jedini jezik bio pro-pisan kao slu`beni« (ibid.: 41–42). Odluka o slu`benimjezicima bila je prepu{tena ustavima republika i auto-nomnih pokrajina (Gak 1989: 122; Blum 2002: 47–48;Gröschel 2003: 160–161). Tako je jezi~na politika bila po-dru~je na kojem se federalizam u Jugoslaviji izrazito ja-sno manifestirao (Blum 2002: 59). Svaka republika i au-tonomna pokrajina imala je ovisno o sastavu stanov-ni{tva nekoliko slu`benih jezika, npr. autonomna pokra-jina Vojvodina imala je pet slu`benih jezika (srpsko-hrvatski, ma|arski, slova~ki, rumunjski i rusinski), aKosovo ~etiri (albanski, srpskohrvatski, turski i romski)(Gak 1989: 122; Blum 2002: 65).

Hrvatski jezikoslovci, dana{nji ~lanovi HAZU, bili susvjesni demokrati~nosti jugoslavenske jezi~ne politike,npr. Kova~ec (1988: 57) konstatira: »za Jugoslaviju jekarakteristi~no da nema jednoga dràvnog i nadnacio-nalnog jezika, koji bi vaìo na cijelom teritoriju, a daosim osnovnih nacija (ju`ni Slaveni osim Bugara) i svakadruga etni~ka i jezi~na skupina, koja to èli, ima punopravo i slobodu na upotrebu jezika u gotovo svim sfera-ma javnoga ìvota (ali ne npr. za slu`beni saobra}aj uJNA), tj. da na svom jeziku, ili na varijanti svoga jezika,organizira sve stupnjeve {kola, izdaje novine, ~asopise iknjige, da se svojim jezikom sluì u lokalnoj administra-ciji itd. Iako u novije doba i u drugim zemljama, baremna~elno, zapaàmo sli~ne razvojne tendencije, do danasnijedna zemlja nije dosegla razinu jugoslavenske jezi~nepolitike ni u pogledu pravnih normi ni u pogledu prak-se«.




Mediji i {kolstvo u Jugoslaviji bili su u jezi~nom po-gledu izrazito demokratski: novine, radio i televizija ko-ristili su 16 jezika (Blum 2002: 81), nastava u {kolamaodvijala se na 14 jezika, na fakultetima na 9 (Gak 1989:123; Blum 2002: 73–79). Zakonske odredbe o jeziku bilesu u Jugoslaviji »sasvim demokratske: svaki gra|aninmoè koristiti svoj jezik, neovisno o njegovom broj~anomzna~aju, u administraciji, na sudu, na sastancima. Orga-nizacije i udruènja mogu se obratiti federalnoj instancina bilo kojem od slu`benih jezika doti~ne republike i do-bivaju odgovor na tom istom jeziku« (Gak 1989: 122).Spisi federalnog zakonodavstva publicirani su »na tri va-rijante srpskohrvatskoga, na slovenskom, makedon-skom, albanskom i ma|arskom« (ibid.: 123). U saveznojskup{tini su ti jezici bili dozvoljeni u usmenom i pisanomobliku, stajalo je na raspolaganju prevo|enje. Me|u-dràvni ugovori mogli su se sklapati na srpskohrvat-skom, slovenskom ili makedonskom, a nakon toga supravljene kopije na sva tri jezika. Sve to pokazuje da ubiv{oj Jugoslaviji »komunisti~ka vlada je poku{avala iz-bje}i jezi~nu hegemoniju« (Greenberg 2001: 23) i zakon-skim odredbama ublaìti ono {to bi moglo izazvati kon-flikte (Blum 2002: 55).

U Jugoslaviji »je mnogo toga u~injeno i investiranokako bi se zadràla raznovrsnost jezika govorenih u njoj:izgradnja vi{ejezi~nog {kolskog sistema, publikacije svihvrsta, televizijski i radioprogrami, istraìvanja itd.«(ibid.: 169). Toliko se vodilo ra~una o svim narodima dadruga Jugoslavija »zasluùje neograni~eno priznanje {tose ti~e aspekata prava naroda« (iz Sundhaussen 1997:89). Pazilo se da nijedna nacija ne bude zakinuta: po da-vanju prava razli~itim nacijama Jugoslavija je bila jedinazemlja na svijetu koja je dosegla najve}i mogu}i stupanj(Mappes–Niediek 2005: 18). [tovi{e, »savr{enije se rav-nopravnost nacija ne bi mogla ostvariti. Bri`ljivo se pazi-lo na etni~ki paritet ne samo u politi~kom vodstvu dr-àve i partije, nego i u op}inama, kao u Prnjavoru, u




upravi, uredima i policiji, u dràvnim i ’dru{tvenim’ po-duze}ima, ~ak i u onim malobrojnim podru`nicama in-ternacionalnih koncerna: tako je ~ak i folksvagen u Vo-go{~u kod Sarajeva imao precizan etni~ki kataster svojihradnika. Iznad svega je stajao nadmo}ni klju~, etni~kiklju~, koji je sve odnose zapovjedni~ki ure|ivao. Dru{tve-no bogatstvo, kojeg u Bosni nikad nije bilo ba{ previ{e,pravedno je dijeljeno izme|u nacija. �� [to se ti~e et-ni~ke ravnopravnosti, Bosna je ve} bila dosegla zavr{nirajski stadij; bila je ideal kojem su teìle druge vi{enacio-nalne dràve« (ibid.: 64).

Ni manjine nisu bile zapostavljene: »Na internacio-nalnim kongresima o pravima manjina izazivala je Jugo-slavija kod svih sudionika redovito veliku zavist zbogsvojih uzoritih odredbi« (ibid.); »i u Jugoslaviji i u Indijisu pogotovo manjine s vremenom dobile na skoro svimtim podru~jima vrlo velika prava. Jugoslavensko i indij-sko ure|ivanje tih prava smatralo se i smatra se uzori-tim« (Blum 2002: 41). Jezi~na politika biv{e Jugoslavijeprema jezi~nima manjinama uzima se u usporedbi s dru-gim evropskim dràvama i danas za uzor (Gröschel2009: 72).

Naru{ava li tu besprijekornu sliku jedan od rijetkihpodataka koji kroatisti redovito navode, a to je da je jezikvojske bio srpskohrvatski, i to u srpskoj varijanti? Ino-zemni autori koji jezi~nu politiku Jugoslavije ocjenjujukao uzoritu znaju taj podatak, npr. Blum (2002: 68) na-pominje da »i na jezi~nopoliti~kom planu izdvajala sevojska iz okvira nagla{eno liberalnih zakonskih odredbio jeziku« jer u vojsci je jezik komandiranja i poduke biosrpskohrvatski, s tim da je kulturno i politi~ko obrazo-vanje moglo biti na materinskom jeziku vojnika (Gak1989: 123). Za razliku od hrvatskih jezikoslovaca, ino-zemni autori su kod te teme svjesni kako treba imati uvidu da »je zbog vi{e razloga pitanje jezika u vojsci iznim-no problemati~no. Kao prvo, shvatljiva je tendencija kaujedna~enom naredbodavnom jeziku, koji treba omo-




gu}iti brzo i glatko funkcioniranje vojske« (Blum 2002:69). Zbog brzine i glatko}e funkcioniranja npr. »i u indij-skoj vojsci, kao u Jugoslaviji, vlada jedan naredbodavnijezik« (ibid.: 70). I u Indiji je za naredbodavni jezik uzetonaj koji je me|u stanovni{tvom najpro{ireniji (ibid.):»izbor je pao na hindsko–urdski u jednostavnoj varijantikoja se govori na ~itavom sjeveru Indije i na dijelovimajuga«; u vezi s tim se »dosad nisu pojavili gotovo nikakviproblemi«, pitanje jezika u vojsci je »neideolo{ki i prak-ti~no ure|eno u Indiji«, »o~ito je u vojsci funkcioniranjeva`nije od ideologije«. (Kao {to je u me|unarodnomavionskom prometu funkcioniranje najva`nije, pa se ko-risti samo jedan jezik, engleski.) Zato podatak o naredbo-davnom jeziku vojske ne spre~ava izvo|enje zaklju~ka ouzorito liberalnoj jezi~noj politici.

U Jugoslaviji »srpskohrvatski jezik je bio oblik me-kane standardizacije (soft standardisation)« (iz Busch/Kelly–Holmes 2004: 51, 54) jer se nisu zabranjivale iisklju~ivale, nego su se dopu{tale razli~ite varijante.Zbog »razli~itih varijanata itd. mislim da je to �=softstandardisation� njegov najbolji opis« (ibid.: 51). Ne sa-mo u privatnom ìvotu, nego i u javnom, uklju~uju}i i re-publi~ke i savezne organe uprave, ~ovjek je mogao slo-bodno koristiti hrvatsku varijantu ili crnogorsku ili ne-ku drugu.

Polaze}i od takve jezi~ne politike i uspore|uju}i je sdana{njom jezi~nom politikom u Hrvatskoj ili u BiH,koja je sva u znaku zabranjivanja i isklju~ivanja varijaci-ja, name}e se primjedba o dana{njoj: »Dozvoliti velikuvarijabilnost je hrabro, ali ipak se pitam zar ne bismomogli po~eti razmi{ljati na taj na~in i imati standard kojije fleksibilniji, koji dopu{ta ve}u varijabilnost« (ibid.:54). S obzirom da je srpskohrvatski standard 150 godinadopu{tao veliku varijabilnost, zna~i da je hrabrost bilaobilje`je njegove standardizacije. Da nije dozvoljavao va-rijabilnost, ne bi ~itavo vrijeme postojala i ekavska i ije-kavska varijanta, ne bi izlazile knjige, novine, ud`benici,




rje~nici, gramatike i pravopisi i na jednoj i na drugoj va-rijanti. To ujedno zna~i da standardizacija srpskohrvat-skog jezika nije bila unitaristi~ka. Nije se ni poku{alo za-braniti Zagrebu da izdaje novine, ud`benike, gramatike,rje~nike i dr. na ijekavici, niti se poku{alo zabraniti Beo-gradu da izdaje takve knjige na ekavici. Imaju}i ovo uvidu, posve je o~ekivano {to inozemni stru~njaci za ugro-ène jezike isti~u da se jeziku u Hrvatskoj kao i jeziku uBosni za vrijeme Titove Jugoslavije ne moè pripisatistatus ugroènih jezika (Bobaljik/Pensalfini 1996: 2, 5,16). Svi podaci pokazuju da »naknadno stiliziranje hr-vatskoga u jezik–mu~enik za vrijeme SFRJ �� je neum-jesno« (Gröschel 2009: 45).

U biv{oj Jugoslaviji nije postojala dràvna kontrolajezika, nije postojalo nekakvo dràvno tijelo za jezik ilivije}e za jezik. Nasuprot tome, od po~etka 1990–ih godi-na u Hrvatskoj stalno postoje dràvna tijela za jezik:osnovan je Dràvni ured za jezik, Ministarstvo znanostiosnovalo je Vije}e za hrvatski jezik, pa Vije}e za normuhrvatskoga jezika, a osnovana su u Ministarstvu i brojnajezi~na povjerenstva. To pokazuje da u Hrvatskoj odpo~etka 90–ih do danas vlada rigorozan odnos prema je-ziku i pravopisu, dok u Jugoslaviji nije bilo tako. Od90–ih godina »tolerantna jezi~na unija socijalisti~ke Ju-goslavije je brzo zamijenjena netolerancijom prema je-zi~noj raznovrsnosti i inzistiranjem na etni~koj podjelijezika« (Greenberg 2001: 23).

Kao {to je jezi~na politika prije 90–ih naspramdana{nje bila demokratska na planu varijanata, tako jebilo i na planu vi{ejezi~nosti: »u biv{oj Jugoslaviji 80–ihgodina �� su postojali {kolski ud`benici na romskom, ibiv{a Jugoslavija je bila jedna od prvih dràva, ako ne iprva, gdje je tako ne{to postojalo. S gledi{ta vi{ejezi~no-sti, to je za mene u ono doba bio svijetli primjer, uspo-re|eno s drugim dràvama« (iz Busch/Kelly–Holmes2004: 59).




I na planu zakonskih odredbi o jeziku i na planuprakse Jugoslavija je, dakle, bila uzor. U ~emu je ondabio problem? Problem je bio u tome {to zakoni ne mogunapraviti male jezike velikima niti velike malima. Nemogu ni promijeniti razliku u prestiù izme|u njih.Tako da se u vezi s odnosima izme|u jezika uvijek moèna}i razloga za nezadovoljstvo, odnosno moè se napra-viti nezadovoljstvo i iskoristiti za ostvarivanje politi~kihciljeva, npr. separatizma. âk i kad se ne radi o raz-li~itim jezicima moè tema jezik posluìti kao izgovor zaisti cilj. Pritom uop}e nije bitno koliko su velike ili kolikosu male jezi~ne razlike, nego je presudno da li }e ih poli-ti~ari i mediji predo~avati kao va`ne i kao nepravednotretirane. U kojoj mjeri su zakoni o jeziku demokratski ipravedni, tako|er je nebitno jer presudno je u kojoj mjeri}e politi~ari i mediji sugerirati da su zakoni takvi. Sve todobro je vidljivo na primjeru Jugoslavije.

U njoj je »kulturolo{ki diskurs do{ao na mjesto za-branjenog politi~kog diskursa: kultura kao zamjenskapolitika« (Sundhaussen 2001: 8). S obzirom da se nijemoglo otvoreno govoriti o politi~kim separatisti~kim ci-ljevima, traìla su se druga tematska podru~ja kroz kojabi se posredno do{lo na politi~ke ciljeve: »Politi~ko neza-dovoljstvo artikuliralo se uvijek u filolo{kim zahtjevima,i zaklju~ci filologa zna~ili su istovremeno politi~ke odlu-ke. �� Budu}i da nije bilo slobode mi{ljenja i razvijenejavnosti, odvijali su se ~esto kao nadomjestak filolo{ki (idrugi ’znanstveni’) sukobi« (Blum 2002: 136). Pravljenjepolitike filolozi su preuzeli u svoje ruke: »Zaista, te dvijerazine — politi~ka i filolo{ka — u Jugoslaviji gotovo da senisu odvajale jedna od druge« (ibid.). Npr. »1951. godineosnovano Hrvatsko filolo{ko dru{tvo izdaje od 1952.~asopis Jezik, u kojem su sljede}ih godina vo|ene naj-va`nije debate oko odnosa varijanti i davane politi~ke iz-jave« (ibid.: 136–137). »U emocionalno vo|enoj sva|i okojezika (s kojom obi~ni gra|ani nisu imali ni{ta) artikuli-rali su se lomovi i deficiti u nacionalnoj konstrukciji




identiteta« (Sundhaussen 2001: 8). 60–ih i 70–ih godina»~asopisi ’Matice hrvatske’ postali su razglasiva~i javno-sti, koja je postajala sve vi{e zahva}ena emocijama«, takoda je ’Matica hrvatska’ »mutirala u ’kvazi–politi~kustranku’« (ibid.). Stoga, »pri~a je za malu djecu da su(sami od sebe) osvije{teni hrvatski intelektualci iznjedri-li Deklaraciju o poloàju hrvatskoga jezika: sve se odvija-lo u suradnji s nekima od najvi{ih hrvatskih politi~kihrukovodilaca« (Kova~ec 2005: 520).

Filolo{ke aktivnosti u slu`bi politi~kih ciljeva o~ito-vale su se i u poku{ajima razgrani~avanja jezika, premdaunutar srpskohrvatskog, kao i unutar hindskog–urd-skog, »razgrani~avanja nisu ni u kojem slu~aju jasna inedvojbena. [to je jo{ urdski, a {to ve} hindski, {to je jo{hrvatski, a {to ve} srpski (i obrnuto), ~esto nije mogu}eodlu~iti (ni od strane izvornih govornika). Hindski–urd-ski i srpskohrvatski baziraju se u svojim dana{njim stan-dardnim oblicima na jednoj dijalektalnoj grupi« (Blum2002: 125). I jedan i drugi je »policentri~an standardnijezik (hindski–urdski, srpskohrvatski)« (ibid.: 8).

Presti`

Zakonska ravnopravnost ne moè ukinuti nejednakostpo broju govornika i po prestiù koja postoji izme|u jezi-ka. Budu}i da je u Jugoslaviji srpskohrvatski bio mate-rinski jezik 73% stanovni{tva, funkcionirao je u praksikao lingua franca, dakle kao jezik na kojem se odvijalakomunikacija izme|u govornika razli~itih jezika, npr.makedonskog i srpskohrvatskog, ili slovenskog i alban-skog itd. U tom smislu bio je dominantan jezik, alidruk~ije nije ni mogu}e kada unutar jedne politi~ke cjeli-ne velika ve}ina stanovnika govori jedan jezik: na istina~in je engleski dominantan jezik u SAD iako se tamogovori i mnogo drugih jezika, talijanski je dominantan uItaliji iako i tamo ima drugih jezika, {panjolski je domi-nantan u [panjolskoj premda tamo ìvi i znatan broj go-




vornika drugih jezika itd. [tovi{e, najve}i broj dràva usvijetu ima jezi~nu situaciju poput one u Jugoslaviji dapostoji ve}inski jezik, koji je materinski kod oko 75% sta-novni{tva (Payer 2000).

Da ravnopravnost ne moè dokinuti razlike me|u je-zicima, pre{u}uju danas hrvatski jezikoslovci. Zanimlji-vo je da su ranije bili svjesni toga, npr. Kova~ec (1988:61) je pisao: »unato~ njihovoj na~elnoj ravnopravnosti,me|u jezicima jugoslavenskih narodnosti i etni~kih sku-pina postoje mnogobrojne razlike uvjetovane nizom dru-{tvenih, privrednih, povijesnih, pa u krajnjoj liniji i poli-ti~kih okolnosti o kojima ustavne norme ne mogu voditira~una. Ti se idiomi razlikuju me|u sobom po broju go-vornika i po kompaktnosti zajednica i teritorija, �� poprestiù {to ga pojedine skupine uìvaju kod drugih, kaoi prestiù koji priznaju drugima«.

Zato {to je bio najve}i i najpresti`niji jezik u Jugosla-viji, srpskohrvatski je u~ila ve}ina govornika drugih jezi-ka u Jugoslaviji. Nasuprot tome, manji jezici se skorouop}e nisu u~ili kao strani jezici. U svojoj studiji o Jugo-slaviji i Indiji Blum (2002: 76) to komentira ovako: »UJugoslaviji se kao i u Indiji moè uo~iti (shvatljiva) ten-dencija i èlja govornika razli~itih jezika da u~e one jezi-ke koji su korisni i presti`ni. To zna~i da su u Jugoslavijigovornici srpskohrvatskog u~ili engleski, njema~ki ili ru-ski, a gotovo nimalo druge jezike Jugoslavije«. To je biojedan od razloga za{to su 1965. slovenski komunisti jav-no istupili za ja~anje slovenskog jezika i protiv dominan-tnog utjecaja srpskohrvatskog jezika (ibid.: 103–104).Od onda diskusija o odnosima izme|u jezika nije vi{eprestala.

Razlike po broju govornika i prestiù postojale su nesamo izme|u srpskohrvatskog i drugih jezika Jugoslavi-je, nego i unutar samog srpskohrvatskog jezika jer je nji-me govorilo nekoliko nacija i postojale su prepoznatljive,nacionalno uvjetovane jezi~ne varijante. To je tipi~no zapolicentri~ne jezik, a srpskohrvatski je bio jedan od njih




(detaljnije o policentri~nim jezicima v. u poglavljima De-finicija policentri~nog jezika i Razlike izme|u varijanatapolicentri~nog jezika). Sve varijante policentri~nog jezi-ka su na~elno ravnopravne (Ammon 1995: 496), ali pobroju govornika i po prestiù nisu jednake, a po tome ihni zakon ne moè napraviti jednakima. Ni »razli~iti na-cionalni centri njema~kog jezika nisu u svakom pogledujednaki ��: Njema~ka ima oko 10 puta vi{e stanovnikaod Austrije i 19 puta vi{e od onog dijela [vicarske koji go-vori njema~ki, a bruto doma}i proizvod Njema~ke je1991. bio 9,6 puta ve}i od austrijskog i 10,6 puta ve}i odonog dijela [vicarske u kojem se govori njema~ki« (ibid.:484). Posljedica toga je ve}a presti`nost njema~ke vari-jante od austrijske ili {vicarske, {to se o~ituje i u tome damnogo vi{e rije~i iz njema~ke varijante ulazi u austrijskuili {vicarsku, nego obrnuto (ibid.: 494–495). Za takvu asi-metriju nisu krivi njema~ki filolozi ili nekakva unitari-sti~ka jezi~na politika od strane Njema~ke: »ta asimetri-ja nije bila planirana od strane dana{nje Njema~ke nitinajve}im dijelom èljena. �� Ni u prija{nje doba nijeNjema~ka nastojala ciljanom jezi~nom politikom posti}itu asimetriju ��. Asimetrija je posljedica nejednake ve-li~ine i ekonomske snage tih triju centara« (ibid.: 496).

Ovo {to je pokazano na primjeru varijanata nje-ma~kog jezika vrijedi i za varijante drugih policentri~nihjezika: »Jezi~ne asimetrije ili asimetrije vezane za jezikizme|u ekonomski ja~ih i slabijih centara policentri~nogjezika postoje vjerojatno u svim ili u ve}ini primjera tak-vog jezi~nog tipa« (ibid.: 497). [tovi{e, ta pojava nijeograni~ena na varijante, nego potpuno iste razlike u pre-sti`nosti vladaju i me|u jezicima: premda su jezici na-~elno ravnopravni, ipak je uvijek neki presti`niji i vi{e seu~i u svijetu, npr. engleski, a drugi manje, npr. ma|ar-ski. Neosporna je »~injenica da jezici (po svom prestiù,lako}i u~enja itd.) nisu jednaki i da se ni pomo}u zakonane mogu u~initi jednakima. �� Potpuna jednakost u sta-




tusu, funkciji i prestiù je nerealan, neostvariv cilj«(Blum 2002: 170).

Hrvatska i srpska varijanta bile su u Jugoslaviji rav-nopravne. Ali nisu bile jednake: srpska varijanta imala jedvostruko vi{e govornika (Gröschel 2009: 38), usto se napodru~ju gdje se ona govorila nalazio i glavni grad zajed-ni~ke dràve, a poznato je da status glavnog grada dopri-nosi presti`nosti varijante koja se u njemu govori. Todvoje u~inilo je srpsku varijantu presti`nijom. Asimetri-ja, dakle, nije nastala nekakvom jezi~nom politikom. Na-protiv, jugoslavenska jezi~na politika omogu}ila je da seu Hrvatskoj svuda koristi hrvatska varijanta.

Usprkos tome po~eli su se hrvatski filolozi Deklara-cijom 1967. godine — ubrzo nakon spomenutih protestaslovenskih komunista 1965. — àliti na dominantnostsrpske varijante naspram hrvatske. Ni ta diskusija nijeod onda vi{e prestala. Ina~e, koliko se me|u srpskim filo-lozima nailazilo na podràvanje hrvatskih filologa vidi seiz podatka da su odmah nakon hrvatske Deklaracije1967. na godi{njoj skup{tini Dru{tva knjièvnika Srbije~etrdeset i dva srpska pisca, od kojih su neki bili i ~lanoviCentralnog komiteta Saveza komunista Srbije, potpisalaPredlog za razmi{ljanje u kojem su podràli tekst Dekla-racije (Ne}ak Lük 1997: 253–254). »Na hrvatsku ’Dekla-raciju’ uslijedio je kao odgovor ’Predlog za razmi{ljanje’srpskih pisaca, u kojem su poduprta stajali{ta Hrvata«(Behschnitt 1980: 9).

Po uzoru na hrvatske intelektualce iskazali su i cr-nogorski intelektualci nezadovoljstvo zbog statusa crno-gorske varijante. Mediji su od toga napravili veliku te-mu, a tako je ostalo do danas: i danas hrvatski, crnogor-ski i slovenski mediji uzgajaju sliku o nepravednoj je-zi~noj politici za vrijeme biv{e Jugoslavije. Ta slika u me-dijima je va`nija od ~injenice da su jugoslavenske zakon-ske odredbe o jezicima bile demokratske i osiguravaleravnopravnost jezika i varijanata.




Kad bi u javnost vi{e prodrla »~injenica da jezici (posvom prestiù, mogu}nosti u~enja itd.) nisu jednaki i daih ni zakon ne moè napraviti jednakima« (Blum 2002:170), onda bi tema jezika po svoj prilici bila manje po-dlo`na politiziranju. Analiziraju}i jezi~nu situaciju u Ju-goslaviji Gröschel (2009: 40–41) za usporedbu podsje}ada u Indijskoj Uniji govornici urdske varijante nisu po-stavljali zahtjeve za paritetom svoje varijante hindu-stanskog u slu`benoj upotrebi, premda su itekako mogliuo~avati dominantnost druge varijante koja se od njiho-ve razlikuje i jezi~no i po upotrebi drugog pisma. Ta-ko|er napominje (ibid.: 41) da i govornici austrijskognjema~kog ili {vicarskog njema~kog ve} odavno ìve sasvije{}u da njihove varijante nisu dominantne ni po bro-ju govornika ni po pro{irenosti i da se one ne podu~avajuu inozemstvu.

Stoga kad se pogleda kako druge dràve postupaju sjezi~nim varijantama, »moramo argumente koje je hr-vatska strana navela kao opravdanje za raskid Novosad-skog dogovora gledati kao lingvisti~ki neuvjerljive, azahtjeve za apsolutno paritetskom zastupljeno{}u hrvat-skoga u svim saveznim dràvnim institucijama kao naj-ve}im dijelom pretjerane« (ibid.: 44). Naime, za razlikuod kroatisti~kih tvrdnji, dominacija srpske varijante uBeogradu i u inozemnim predstavni{tvima ne moè seokarakterizirati kao »ugroàvanje« hrvatske varijante:»Konkretno gledano stvarno je te{ko npr. u uputamaambasadi u Mexico City ili u izvje{tajima predstavni{tvaJAT–a iz New Delhija na srpsko–}irili~koj varijanti vid-jeti nekakvo ’ugroàvanje’ hrvatskoga« (ibid.: 42). Jerdok god se u samoj Hrvatskoj mogla slobodno koristitihrvatska varijanta u medijima, {kolama, na sudu itd., —a tako je stalno bilo — dotle ona nije bila ugroèna(ibid.).

Gröschel (2009: 39–40) osvjetljava jo{ jednu ~injeni-cu, a to je da »demokracija uvijek implicira povlastice zave}inu i ograni~ene mogu}nosti za manjinu. �� Tako da




je ba{ posljedica demokratskog principa {to izme|u jezi-ka sa znatno razli~itim brojem govornika formalna rav-nopravnost nigdje ne rezultira stvarnom jednako{}u usvim jezi~nim domenama«.

Da jezici nisu jednaki i da zakon tu ni{ta ne moè iz-mijeniti, vidi se i na primjeru Evropske unije. Zakonskije maksimalno demokratska: prihva}a slu`bene jezikesvih ~lanica, te svima osigurava simultano prevo|enje isve dokumente prevodi na sve jezike. Ali premda se svidokumenti EU objavljuju na trenutno 23 slu`bena jezi-ka, broj radnih jezika u EU ograni~en je na 3 (engleski,francuski, njema~ki), sa sve ja~om tendencijom da se kaoradni jezik koristi samo engleski (Blum 2002: 56).

Engleski je toliko prestiàn da su »ljudi spremnipla}ati iz vlastitog dèpa kako bi nau~ili engleski, a da ihse mora podmititi kako bi nau~ili francuski ili njema~ki«(Laitin 1997: 288). Kao u odnosu engleskog naspramdrugih jezika u EU, tako i kod varijanata presti` nekevarijante utje~e da govornici drugih varijanata preuzi-maju iz nje vi{e rije~i ili da se u inozemstvu vi{e u~i ba{ tavarijanta. Tko zna za ulogu prestià, ne moè proglasitinelogi~nim ili unitarnim {to su Slovenci i Makedonciu~ili srpsku varijantu (a usto je materinski jezik Slove-naca i Makedonaca ekavski, pa je to bio glavni razlogza{to su bili ekavci i kada su govorili srpskohrvatskim je-zikom). Presti`nost jednako utje~e da Slovenci, kad u~enjema~ki jezik, prvenstveno u~e njema~ku a ne austrij-sku varijantu (Delo 26.2.2004., str. 9), iako im je Austrijasusjedna zemlja (kao i Hrvatska).

Op}enito kad se njema~ki u~i kao strani jezik, naj-~e{}e se u~i njema~ka varijanta, daleko manje austrijskaa sasvim neznatno {vicarska. To ne iznena|uje jer poz-nato je da kodificiraju}e knjige »ja~ih centara imaju ve}ipresti`« za strance koji u~e taj jezik (Ammon 1995: 498).Tako|er je poznato da iz »ja~ih centara se izvozi vi{ejezi~nih oblika u ekonomski slabije centre nego obrnuto«(ibid.) pa zato ne iznena|uje {to znatno vi{e rije~i iz nje-




ma~ke varijante ulazi u austrijsku nego obrnuto. Budu}ida je srpska varijanta u Jugoslaviji zbog ve}eg broja go-vornika i zbog statusa glavnog grada bila presti`nija odhrvatske, moè se o~ekivati da je vi{e rije~i iz nje ulazilou hrvatsku varijantu nego obrnuto.

Kad se pogledaju i ostala svojstva varijantskih odno-sa koja Ammon (1995: 498) navodi kao razliku izme|ujezi~no presti`nijih centara naspram jezi~no manje pre-sti`nih, vidi se da sva vrijede i za hrvatsko–srpsku situa-ciju. Npr. u »ja~im centrima pokazuju i kodificiraju}eknjige i autoriteti za pitanja jezi~ne norme ve}u jezi~nutoleranciju«, nego u manje presti`nim jezi~nim centri-ma. To je vidljivo i na hrvatsko–srpskoj usporedbi: hr-vatski autoriteti su izrazito netolerantni prema Hrvati-ma okrivljuju}i ih da ne znaju jezik, zabranjuju im i pro-ganjaju rije~i, dok srpski autoriteti u Srbiji pokazuju to-leranciju pu{taju}i stanovnike da se slobodno sluè rije-~ima po vlastitom izboru — u Srbiji je »tolerancija je-zi~nih raznovrsnosti slu`bena politika« (Greenberg2001: 33). Uslijed toga ne ~udi ni sljede}e svojstvo jer onoje u izvjesnoj mjeri posljedica prethodnoga: stanovnici»slabijih centara se op}enito smatraju manje vje{tima ugovoru i jezi~no uko~enijima«, nego stanovnici jezi~nopresti`nijih centara (Ammon 1995: 498). Jasno je da suuko~eniji u govoru kad kod svake rije~i strepe da li }e po-goditi onu nacionalno podobnu ili ne. Naredna razlikaizme|u presti`nije i manje presti`ne varijante sastoji seu tome {to je bavljenje normom usmjereno u »slabijimcentrima na nacionalne aspekte vaè}e standardne vari-jante«, dok su presti`niji centri vi{e usmjereni na stilskeaspekte. I ovdje se moè prepoznati hrvatsko–srpska si-tuacija: u Hrvatskoj su normativno zaokupljeni nacio-nalnom podobno{}u rije~i, dok to u Srbiji nije slu~aj.

Ako vremenom do|e do promjene u ~iniocima kojiuzrokuju presti`, onda dotad presti`nija varijanta nemora i ostati takvom: »Odnosi dominacije mogu se i pro-mijeniti. Ako ocrtani uzro~noposljedi~ni odnos izme|u




ekonomske snage i jezi~ne (ili kulturne) dominacije zai-sta postoji, onda se jezi~na dominacija ~ak mora preokre-nuti ako se ekonomska snaga centara preokrene. To sezaista moè, barem u naznakama, utvrditi na primjeruPortugala, koji je prije jezi~no dominirao nad Brazilom,ali se u zadnje vrijeme pokazuje obrnuti pravac domina-cije. Jo{ o~itiji primjer je Velika Britanija, ~ija neka-da{nja jezi~na dominacija naspram SAD–a se u toku 20.stolje}a neosporno preokrenula u suprotno« (ibid.:496–497).

Novosadski dogovor

U kroatisti~kim tekstovima se kao oli~enje jezi~nog uni-tarizma, nametanja i neravnopravnosti redovito navodiNovosadski dogovor iz 1954. godine. Koliko je on takvimponavljanjem pretvoren u simbol negativnosti, vidi se izpodatka da se u Hrvatskoj danas »kao najgora optu`baizri~e da je neko rje{enje novosadsko ili da su pojedinipravopisci bliski Novome Sadu« (Badurina/Pranjkovi}2009: 307).

Me|utim, ve} i na~in kako je Novosadski dogovor bioorganiziran pokazuje da se zaista radilo o dogovoru jer unjemu su neposredno sudjelovali, sastavili ga i potpisaliintelektualci iz Srbije, BiH i Hrvatske. S hrvatske straneto su bili vode}i kroatisti onoga vremena: Josip Hamm,Ljudevit Jonke, Mate Hraste, a s njima su bili i knjièv-nici Mirko Boì}, Marin Frani~evi}, Jure Ka{telan (v.PHKJ 1960: 6–10). Zaklju~ke Novosadskog dogovorakoje su oni sastavili naknadno su potpisali s hrvatskestrane i Josip Badali}, Antun Barac, Josip Barkovi}, Do-bri{a Cesari}, Ivan Don~evi}, Petar Guberina, Joà Hor-vat, Stjepan Iv{i}, Vojin Jeli}, Slavko Jeì}, VjekoslavKaleb, Slavko Kolar, Mihovil Kombol, Marko Kostren-~i}, Gustav Krklec, Miroslav Krleà, Ranko Marinkovi},Marijan Matkovi}, Mijo Mirkovi}, Stjepan Musulin,




Vlatko Pavleti}, Novak Simi}, Petar [egedin i drugi(ibid.).

Kao {to formalna organizacija Novosadskog dogovo-ra ne izgleda kao unitarizam, nametanje i neravnoprav-nost, tako je i s njegovim sadràjem. Naime, Novosadskidogovor sastoji se od deset zaklju~aka, a u nekoliko njihse ~ak eksplicitno inzistira na ravnopravnosti, npr. »Obapisma, latinica i }irilica, ravnopravna su«, »Oba izgovo-ra, ekavski i ijekavski, tako|er su u svemu ravnopravna«(ibid.). Nadalje, tu su zaklju~ci: »U nazivu jezika nu`noje uvijek u slu`benoj upotrebi ista}i oba njegova sastavnadijela«; »Treba sprije~iti {tetnu pojavu samovoljnog ’pre-vo|enja’ tekstova i po{tovati originalne tekstove pisaca«(ibid.). Dogovor sadrì i zaklju~ak da }e Matica srpska iMatica hrvatska zajedno napraviti priru~ni rje~nik su-vremenog srpskohrvatskog jezika, zatim sadrì zaklju-~ak o izradi zajedni~ke terminologije i zajedni~kog pra-vopisa koji »izradit }e sporazumno komisija srpskih ihrvatskih stru~njaka. Prije kona~nog prihva}anja nacrt}e biti podnijet na diskusiju dru{tvima knjièvnika, no-vinara, prosvjetnih i drugih javnih radnika« (ibid.).Unutar dogovora je i zaklju~ak da »Komisije za izradupravopisa i terminologije odredit }e na{a tri sveu~ili{ta(u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu), dvije akademije (u Za-grebu i Beogradu), i Matica srpska u Novom Sadu i Mati-ca hrvatska u Zagrebu« (ibid.).

S obzirom na sve ovo ne iznena|uje {to kroatisti kojidanas zastupaju tezu da je Novosadski dogovor zna~iounitarizam, nametanje i neravnopravnost zapadaju ukontradikcije. âk i u publikacijama najglasnijih me|unjima ~itatelj nalazi podatke koji pobijaju tezu da je No-vosadski dogovor donio jezi~nu neslobodu.

Tako Babi} (2004: 42) konstatira da je u 19. i 20. st.vladala sloboda normiranja sve do Novosadskog dogovo-ra 1954. godine: »potrebno je da hrvatski lingvisti nor-miraju onako slobodno kao {to su to mogli od ilirskihdana do Novosadskog dogovora«. Premda je kao po~etak




neslobode naveo Novosadski dogovor, pori~e postojanjeneslobode nakon Novosadskog dogovora jer i za razdob-lje do 1967., dakle do same Deklaracije, konstatira je-zi~nu slobodu i ravnopravnost varijanata: »Praksa i da-lje ide normalnim putem: tekstovi se pi{u ili u srpskoj iliu hrvatskoj varijanti i ako treba prilago|uju se za drugusredinu ili se, bez obzira koji je tekst prvi, oba smatrajuautenti~nima, npr. tekstovi u Slu`benom listu SFRJ kojii dalje ima dva izdanja za srpsko–hrvatsko jezi~no po-dru~je. Tako je u dva paralelna izdanja iza{ao i UstavSFRJ« (ibid.: 34).

Navodi da su i najvi{i organi vlasti prakticirali je-zi~nu ravnopravnost: »Kao pozitivan primjer mogu is-ta}i najvi{e predstavni~ko tijelo, Saveznu skup{tinu. Unjoj se ravnopravnost jezika potpuno po{tuje. Ona sebine moè dopustiti ni prakti~no naru{avanje ravnoprav-nosti. Kako je nakon Novosadskog dogovora smatrala dau svoje poslovanje treba uvesti oba naziva, srpskohrvat-ski i hrvatskosrpski, ona ih je i uvela, ali oni u Saveznojskup{tini nipo{to nisu istozna~nice. Iza tih dvaju nazivastoje dva sadràja. Postoje dvije komisije: hrvatskosrp-ska i srpskohrvatska. Prva redigira tekstove u hrvatskojvarijanti, a druga u srpskoj« (ibid.: 35).

O ~itavom razdoblju nakon Novosadskog dogovoraBabi} (2004: 85) pi{e da je u SFRJ hrvatska varijantabila ravnopravna sa srpskom i navodi dokaze da »je tostvarno priznato: a) izdavanjem ustavnog teksta na ~eti-ri jezika, b) izdavanjem Slu`benog lista SFRJ na ~etiri je-zika, c) pisanjem natpisa na nov~anicama na ~etiri jezi-ka, d) izdavanjem putovnica i sli~nih isprava na ~etiri je-zika. Time je hrvatska varijanta stvarno priznata i stvar-no ravnopravna sa srpskom i sa slovenskim i makedon-skim knjièvnim jezikom«.

Doista, Novosadskim dogovorom je 1954. i formalnopotvr|ena ravnopravnost hrvatske i srpske varijante(Greenberg 1996: 398, 415), a sprovo|enje ravnopravno-sti u praksi potvr|uju i kodifikacijska djela, Pravopis




1960. i Rje~nik 1967., koja su nastala kao rezultat Novo-sadskog dogovora: izi{la su istovremeno u dvije ravno-pravne verzije od kojih je jedna objavljena na ijekavici ilatinici u Zagrebu, a druga na ekavici i }irilici u NovomSadu. U njihovoj izradi su ravnopravno sudjelovali pred-stavnici razli~itih varijanti, uklju~ene su bile i Maticahrvatska i Matica srpska, koje su zajedno i objavile tadjela.

Znaju}i sve to, ~itatelj se danas uistinu moè zapitatikako je mogu}e da su usprkos tim ~injenicama autori po-put Stjepana Babi}a uspjeli izgraditi legendu da su No-vosadski dogovor iz 1954., Pravopis dviju matica iz 1960.i Rje~nik dviju matica iz 1967. znak neravnopravnosti iunitaristi~ki ~in? Uspjeli su sluè}i se postupcima kojeBabi} (2004) iznosi publiciraju}i ponovo svoje ~lanke kojisu krajem 60–ih doveli do ru{enja Novosadskog dogovo-ra, Pravopisa i Rje~nika. Naj~e{}e primjenjivani postu-pak vidljiv je u nizu primjera, {to }emo pokazati u na-stavku.

Prigovori Novosadskom dogovoru

Budu}i da u Novosadskom dogovoru pi{e da »oba pisma,latinica i }irilica, ravnopravna su« (iz Babi} 2004: 35),Babi} to citira i kaè da nisu ravnopravna jer »Hrvati seu slobodnom izboru ne sluè }irilicom, a Srbi se u pre-te`noj ve}ini ne sluè latinicom. Ravnopravnosti nemani u slu`benoj upotrebi. Na televiziji se }irilica samo izu-zetno pojavljuje. Beogradski se studio sluì latinicom«(ibid.: 36). Ovom tvrdnjom se, dakle, èli pobiti ravno-pravnost iz Novosadskog dogovora, ali tako da se ne na-vode dokazi za neravnopravnost, nego za ne{to drugo: zau~estalost upotrebe. Autor se pravi da ne zna {to zna~iravnopravnost: ravnopravnost zna~i da svatko ima pra-vo koristiti bilo jedno bilo drugo pismo. A to je potpunoneovisno od u~estalosti upotrebe. Npr. po u~estalostiupotrebe se jako razlikuju ravnopravni jezici u [vicar-




skoj: njema~kim govori 64% stanovni{tva, francuskim19%, talijanskim 8%, retroromanskim 1%, a svejedno suto ~etiri ravnopravna jezika u [vicarskoj. Ravnoprav-nost ne~ega nije isto {to i njegova u~estalost.

Kod sljede}e to~ke Novosadskog dogovora Babi} ko-ristiti istu tehniku. Citira iz Novosadskog dogovora »obaizgovora, ekavski i ijekavski, tako|er su u svemu ravno-pravna«, pa i kod toga kaè da nisu ravnopravna poistov-je}uju}i neutemeljeno ravnopravnost i u~estalost upo-trebe: tvrdi da savezne institucije »prete`no upotreblja-vaju srpsku varijantu, a prema tome i ekavski izgovor«(ibid.). Opet se pravi da ne zna kako ravnopravnostzna~i da svatko ima pravo koristiti bilo jednu bilo druguvarijantu. A u~estalost ne moè biti jednaka ve} i zbogtoga {to broj govornika pojedine varijante nije jednak.[to se ti~e saveznih institucija, u njima su bili i predstav-nici Makedonije i Slovenije, koji kad su govorili ovim, nji-ma stranim jezikom koristili su ekavsku varijantu jer sui njihovi materinski jezici ekavski. Predstavnici Hrvat-ske, Bosne i Crne Gore u saveznim institucijama kad suse javljali za rije~ nisu morali prelaziti na ekavsku vari-jantu, {to potvr|uje da je ijekavska varijanta bila ravno-pravna i u saveznim institucijama. Usput re~eno, i samBabi} je istakao pozitivan primjer jezi~ne ravnopravno-sti u najvi{em predstavni~kom tijelu, Saveznoj skup{tini(ibid.: 35).

Kod zaklju~ka Novosadskog dogovora da zbog ravno-pravnosti »u nazivu jezika nu`no je uvijek u slu`benojupotrebi ista}i oba njegova sastavna dijela«, Babi}u od-jednom nije stalo do ravnopravnosti. Naime, kad se zbogNovosadskog dogovora koristi dvodijelni naziv u naslovi-ma poput Dru{tvo nastavnika srpskohrvatskog, odnosnohrvatskosrpskog jezika, onda to smatra preravnoprav-nim i prigovara da »je ravnopravnost time dotjerana doapsurda. Po dva puta se navodi ime svakog naroda!«(ibid.: 44). Tvrdi da sloèni naziv »zapravo prikriva na-metanje«, a nedostatak dokaza za tu tvrdnju nadomje{ta




demagogijom: »da nije tako, ne bi se unitaristi za nj borilitako èstoko« (ibid.). No tko su navodni srpski unitari-sti, kako se manifestira njihov unitarizam, u ~emu seo~ituje nametanje — za sve to Babi}u nedostaju dokazi.

Ali zato nudi dokaze koji pokazuju da je upravo onbio unitarist. Priznaje da je »zagudio unitaristi~ki« (Ba-bi} 2001: 256). Objavio je vlastiti program u devet to~akakako ukinuti hrvatsko–srpske jezi~ne razlike (Babi}1964: 74) i posti}i jedinstven jezik. Gröschel (2009: 75)zapaà da »u svojim procjenama srpskohrvatskoga jezi-ka Babi} je u usporedbi s ranijim publikacijama postao’od Pavla Savle’. Jo{ 1964. bio je uvjereni zastupnik ’uk-lanjanja hrvatsko–srpskih jezi~nih razlika’, i moèmo~itati kod njega o ’jezi~nom jedinstvu Srba i Hrvata’: ’Je-dinstveni je jezik idealno rje{enje’ (Babi} 1964, 71), i(ibid., 72): ’lingvisti �� su du`ni �� da utje~u da sete`nja k jedinstvu {to prije ostvari’«. I sam Babi} (2004:56) priznaje da je s »te`njom k jedinstvu« nastavio i udrugom tekstu, gdje »sam to dopunio ~lankom Zvu~nik,glasnogovornik i varijante u kojem sam istim postup-kom nastojao da uklonim jo{ jednu hrvatsko–srpskujezi~nu razliku«. O tim svojim ~lancima kaè da su »nor-malan put u zbliènju na{ih varijanata na znanstvenoj ina~elnoj osnovi i toga }u se puta i ubudu}e dràti«(ibid.).

Toliko je prednja~io u unitarizmu da mu je ~ak naj-prominentniji srpski lingvist P. Ivi} to zamjerao pod-sje}aju}i povodom Babi}evog kasnijeg forsiranja nacio-nalisti~kog pristupa jeziku: »On je i pre ~etvrt stole}a biona ~elu kolone najodlu~nijih, dodu{e one koja je hrlila usuprotnom smeru. U Jeziku XI, 1964. godine, objavio je~lanak Uklanjanje hrvatsko–srpskih jezi~nih razlika. Tuje on u borbi za zbliàvanje oti{ao dalje nego ijedan drugiautor, predlaù}i u devet ta~aka i konkretnu metodolo-giju rada na ’uklanjanju’ razlika me|u varijantama« (izBabi} 2001: 253). Isto su Babi}u u svojim ~lancima za-mjerile i kolege s katedre V. Ani}, M. Samardìja, I.




Pranjkovi} i J. Sili} (ibid.: 255, 301). Objavljuju}i ponovosvoj programatski ~lanak iz 1964. Babi} (2001: 257–265)isti~e kako u publikacijama srpskih autora »nema ni jed-noga jedinoga ~lan~i}a u kojem bi bilo tko sa srpske stra-ne pohvalio taj ~lanak �� osnovni je dakle dokaz da taj~lanak nije bio unitaristi~ki, taj {to ga Srbi nisu prihvati-li« (ibid.: 266). Me|utim, zar neprihva}anje od straneSrba ne bi moglo biti dokaz da Srbi nisu bili unitaristi, zarazliku od autora tog ~lanka? Par pozitivnih reakcija na~lanak iz 1964. moè se na}i, ali one potje~u od hrvatskihlingvista sli~nih Babi}u — od Radoslava Kati~i}a i Dali-bora Brozovi}a (v. Jezik 13, 1965, 22, 39); jedan od njihse pozitivno izja{njava o tom ~lanku i 90–ih godina (Jezik44, 1996, 50). Gröschel (2009: 371) uo~ava da, uz R.Kati~i}a i D. Brozovi}a, »specijalno upe~atljiv primjerprilago|avanja koncepcijama jezika dominantnim podrazli~itim politi~kim sistemima pruà vode}a figurapostjugoslavenskog hrvatskog jezi~nog separatizma«:Stjepan Babi}. Naime, »nakon raspada Jugoslavije Babi}se pretvorio u fanati~nog zagovornika maksimalnog di-ferenciranja hrvatskoga i srpskoga. Njegov slu~aj eg-zemplarno pokazuje kako su u Hrvatskoj zadnjih deset-lje}a ~esto nastupale iste osobe kao normatori jezika je-danput s unitaristi~kim pozicijama, a drugi puta sa sece-sionisti~kim« (ibid.: 75).

Vratimo li se na temu dvodijelnog naziva u Novosad-skom dogovoru, vidimo da Babi} (2004: 44–45) pre{u}ujebitne stvari. Kaè »nisam ni protiv toga da se zbog kojihrazloga upotrijebi i naziv s oba narodna imena, ali samprotiv toga da se on silom name}e«. No, dvodijelni nazivse ne name}e narodu jer u Novosadskom dogovoru pi{eda je to naziv za »slu`benu upotrebu«, i to zbog ravno-pravnosti naroda i varijanti. Na to podsje}a i LjudevitJonke brane}i zaklju~ke Novosadskog dogovora (1968/69: 18): »U tim zaklju~cima se konstatira da su oba izgo-vora (ijekavski i ekavski) i oba pisma (latinica i }irilica) usvemu ravnopravna« te da »je u slu`benoj upotrebi nu-




`no u nazivu jezika uvijek ista}i oba njegova sastavna di-jela (srpskohrvatski, hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski,srpski ili hrvatski), ali u neslu`benoj upotrebi dopu{tenisu i nazivi hrvatski, srpski«.

O slu`benoj upotrebi naziva jezika Gröschel (2003:19) — uspore|uju}i ustave jugoslavenskih republika iz1947. s onima iz 1963. — uo~ava da je Srbija imala 1947.jednodijelni naziv srpski jezik te da je ba{ ona nakon No-vosadskog dogovora pre{la na dvodijelni naziv u ustavuiz 1963., dok je Hrvatska dvodijelni imala ve} u svomustavu iz 1947. Gröschel isti~e da je time od strane Srba»i nominalno uklonjen serbocentrizam kod standardnogjezika koji im je zajedni~ki s Hrvatima, kako je to zahtije-vao Novosadski dogovor iz 1954., prema kojem u slu`be-noj upotrebi imena jezika uvijek treba u glotonimskomspoju navesti komponente srpski i hrvatski«.

Prigovori Rje~niku zasnovanomna Novosadskom dogovoru

U Rje~niku dviju matica iz 1967. ~iju izradu je pokrenuoNovosadski dogovor pokazuje se postojanje varijanatatako {to su varijantski razli~ite rije~i ravnopravno na-vo|ene. Babi} (2004: 36), me|utim, zbog toga kritiziraizra|iva~e Rje~nika: »po{li su na najgore mogu}e rje-{enje: rije~i koje se razlikuju u hrvatskoj i srpskoj vari-janti navodili su usporedno«. Za{to bi to bilo najgoremogu}e rje{enje, ostaje nepoznato. Zamjera {to su izra-|iva~i Rje~nika paze}i na ravnopravnost ~ak i u definici-je rije~i unosili »rije~i s isto~nog i zapadnog jezi~nog po-dru~ja, jedne pored drugih, odvojene zarezom« (ibid.),npr. u izdanju Matice srpske obja{njava se zna~enjerije~i znanje kao »poznavanje jedne nau~ne, znanstveneoblasti«, izraz za{titni znak obja{njava se kao »fabri~ki,tvorni~ki ìg na robi ili proizvodu«. Netko bi istakao da jeto oli~enje ravnopravnosti, ali Babi} ovdje temu ravno-pravnosti ni ne spominje.




Umjesto toga kaè o Rje~niku da »razlike nastojimouporno prikriti« (ibid.: 53) u »unitaristi~kima poslovimakao {to je bio Rje~nik hrvatskosrpskog/srpskohrvatskogknjièvnog jezika« (ibid.: 113). A na drugom mjestu priz-naje suprotno o Rje~niku: »te`nja za ravnopravno{}uo~ituje se u opisu zna~enja«, npr. »azot — gas, plin bezboje i mirisa, jedan od glavnih sastojaka vazduha, zraka«(ibid.: 66). Citirani primjeri pokazuju da su uredniciRje~nika sve podredili ravnopravnosti, do koje je Babi}uina~e, navodno, jako stalo. A ovdje ~ak i tome prigovara:»Sami primjeri pokazuju kako je takav na~in pisanja ne-normalan, kako nepotrebno optere}uje opseg rje~nika«(ibid.).

Rje~nik je, dakle, pokazivao razlike izme|u varijana-ta, uvrstio je usporedno varijantski razli~ite rije~i, para-lelno ih je navodio i u definicijama, do te mjere da mu jeBabi} prigovorio neprirodnost izraàvanja. Nakon svegatoga Babi} pi{e o Rje~niku da je izra|en »s nastojanjemda pokaè kako je hrvatsko–srpski knjièvni jezik potpu-no jedinstven, to jest da me|u varijantama nema nikak-vih razlika« (ibid.: 65). Kao da u Rje~niku ne postoji ni-zanje varijantskih dvostrukosti Babi} izvodi zaklju~akda Rje~nik prikriva razlike: »Rje~niku i ne mora biti ciljda pokaè razlike, ali ih ne smije ni prikrivati« (ibid.).Poput Babi}a, Badurina/Pranjkovi} (2009: 315) navo-|enje varijantskih dvostrukosti tako|er progla{avajuunitarizmom. Budu}i da nizanje varijantskih dvostruko-sti omogu}ava slobodu izbora, za Badurinu/Pranjkovi}a(2009: 316) ~ak i sloboda izbora postaje negativnost pa onjoj kaù da je rije~ o »la`nu, a nametanu liberalizmu no-vosadskog pravopisnog rje~nika«.

To {to je Rje~nik nude}i dvostruke varijantske oblikeomogu}avao korisniku da slobodno izabire izme|u njih,Babi} (2004: 87) progla{ava nastojanjem Rje~nika da»svakome onemogu}i bilo kakav izbor« rije~i. O ravno-pravnim navo|enjima varijantski razli~itih rije~i uRje~niku kaè da »nisu bila na putu koji vodi istinskoj




ravnopravnosti i pravom bratstvu. Dokaz da sam u kriti-ci imao pravo, vidi se ve} i po tome {to se stvarno prih-va}a. Kritizirao sam neprirodna dvostru~enja u rje~nici-ma �� i sad imam pismenu izjavu da se to mijenja«:isje~ak iz izjave potvr|uje kako je postigao da »duplira-nje je zadràno samo tamo gdje ne}e izgledati neprirod-no i nategnuto« (ibid.: 57). Pokazatelji ravnopravnostisu ovdje za Babi}a »neprirodna dvostru~enja«, nije muvi{e bitna ravnopravnost varijanata nego estetska stra-na Rje~nika, a kao dokaz za opravdanost svoje kritikenavodi to {to su je urednici Rje~nika pomirljivo prihvatiliza naredne tomove. Iz toga se vidi da kad netko praviustupke nacionalistima kakav je Babi} da bi ih smirio,njima to sluì samo kao potvrda da su u pravu i da nasta-ve jo{ intenzivnije. Da iza kritiziranja Rje~nika stoji (na-cionalisti~ka) politika, priznaje i sam Babi} govore}i osvojoj i Kati~i}evoj, Ladanovoj itd. kritici Rje~nika: »Dasmo mi polazili i s politi~kih gledi{ta, ne treba i ne moèse nijekati« (ibid.: 83).

Babi}eva kritika je bila naru~ena od strane Maticehrvatske, koja je potom zbog navodne neravnopravnostiobustavila zajedni~ki rad na Rje~niku i objavljivanje na-rednih tomova. Da podsjetimo, o Matici hrvatskoj je poz-nato da je 60–ih i 70–ih godina »mutirala u ’kvazi–poli-ti~ku stranku’« (Sundhaussen 2001: 8). Pri ispunjavanjunaru~enog zadatka Babi} je, suo~iv{i se s ravnopravnimnavo|enjem varijantskih dvostrukosti u Rje~niku, pri-govore morao izmi{ljati. Samo tako se moè objasniti {tomu smeta navo|enje varijantskih dvostrukosti, npr. kri-tizira definiciju u Rje~niku »sistem upravljanja ili orga-nizacije u kojoj su mjesni, lokalni organi podvrgnuti sre-di{njoj, centralnoj vlasti« jer smatra da }e se to shvatitikao »da mjesni, sredi{nji pripadaju jednoj strani, a lokal-ni, centralni drugoj« (Babi} 2004: 67).

U Rje~niku se koristio i znak jednakosti izme|u vari-jantskih rije~i, npr. cikla = cvekla, barbarin = varvarin.Babi} to komentira: »Na prvi pogled ravnopravnost je




potpuna jer je znak = znak ravnopravnosti par excellen-ce. No u RMH �Rje~niku Matice hrvatske� to je znak veli-ke nejednakosti« (ibid.: 68). Ta Babi}eva re~enica dema-go{ki sugerira da se ipak radi o velikoj neravnopravno-sti. A kako ju obrazlaè? Tako {to prigovara urednicimaRje~nika da nisu smjeli koristiti taj znak jer rije~i nisuapsolutno identi~ne, npr. ne smije se po Babi}u stavitiznak jednakosti izme|u druga~iji = druk~iji zato {to»prva ima slog vi{e«. Po njegovoj logici bilo bi zabranjenou rje~niku napisati knjiga = book jer nemaju iste glasovei isti broj slogova. Babi} se zaista pravi da ne razumijekako znak jednakosti govori da rije~i imaju isto zna~enje,da npr. vlak zna~i isto {to i voz.

Rije~i koje zna~e isto navedene su obje u Rje~niku, aopis nije nepotrebno ponavljan kod svake od njih da seopseg Rje~nika ne bi nepotrebno pove}avao (Babi} ina~eprigovara opsegu Rje~nika), nego je dat kod one koja jeprva po abecedi, a kod one koja je po abecedi kasnijaupu}eno je da se pogleda opis kod prve. Babi} i taj najrav-nopravniji postupak èli prikazati kao neravnopravnost:protestira {to je npr. defenziva znakom jednakosti izjed-na~ena s defanzivom »ali je zna~enje i jedan primjer dankod defanziva, a defenziva je bez primjera i po tome nijeravnopravna defanzivi« (ibid.: 71). Sam je svjestan ira-cionalnosti svog prigovora jer priznaje »Moè se kazatida to podjednako poga|a i jednu i drugu stranu kad abe-cedni red odlu~uje koja }e rije~ dobiti prednost i da jetako ravnopravnost postignuta« (ibid.). Ali Babi} èliprigovarati po svaku cijenu pa kaè »nenormalno je abe-cednom redu u jednom rje~niku, a azbu~nom u drugomprepu{tati koja }e rije~ dobiti prednost« (ibid.). No za{tobi to bilo nenormalno kad se rije~i i u doma}im i u stra-nim rje~nicima redaju po abecedi odnosno po azbuci?Osim toga, neto~no govori i da jedna rije~ dobiva pred-nost. To {to se opis s primjerima nalazi kod jedne rije~ine shva}a se kao da ta rije~ ima prednost, nego se zna daje opis tamo samo zato {to je ta rije~ slu~ajno po abeced-




nom poretku ispred druge rije~i s istim zna~enjem. Npr.veliki rje~nik njema~kog jezika Duden kod rije~i ’pede-set’ fünfzig upu}uje da se opis i primjeri pogledaju pod’osamdeset’ achtzig — to ne zna~i da osamdeset imaprednost nad pedeset, nego je achtzig po abecedi ispredfünfzig, pa da se ne bi ponavljala ista mustra opisa iprimjera, data je pod onom rije~ju koja je po abecedi prvaa kod drugih rije~i istog tipa je upu}eno na prvu. NoBabi} mora nekako izvesti zaklju~ak o nepravdi pa ga iz-vla~i ovako: »Kad bi abeceda i bila pravedna pa u RMHpodijelila prednosti fifty–fifty, opet je to nepravda«(ibid.). Razloga za{to bi to bila nepravda nema, ali onio~ito nisu ni potrebni jer dovoljno je da Babi} tvrdi da jenepravda. On ra~una s tim da su ~itatelji navikli sve muslijepo vjerovati.

Na vi{e mjesta iznosi zamjerke Rje~niku na osnovisvoje sumnje a da nije ni pogledao kako to izgleda uRje~niku. I sam priznaje svoj postupak: »budu}i da to ni-sam uspio dovoljno provjeriti, ne bih ovu sumnju iznosioda je ne smatram vrlo va`nom« (ibid.: 73). Bez provjerepredbacuje »bit }e da ima« i jo{ ve}ih negativnosti uRje~niku (ibid.: 88). Bez ikakvog obrazlaganja ili dokazi-vanja tvrdi kod pojedinih rije~i da je opis njihovog zna-~enja u Rje~niku kompliciran, nejasan, da nije dobar(ibid.: 77–78). Zamjera da je kod definicije duda kao li-stopadnog drveta i njegovog ploda »nepotrebno listopad-no« (ibid.: 78) — tu se tako|er vidi kako izmi{lja prigovo-re, po njemu bi ispalo da samo listopadno drvo ima plodkoji se zove isto kao i drvo, {to nije istina jer npr. na-ran~a, limun, maslina nisu listopadni.

Budu}i da su u izradi Rje~nika sudjelovale i hrvatskai srpska redakcija, hrvatski kriti~ari Rje~nika koristili sujo{ jednu metodu: predbacivali su beogradskoj redakcijizbog nekih pojedinosti u Rje~niku, pre{u}uju}i da je ba{te dijelove Rje~nika izradila zagreba~ka redakcija. Npr.predbacivali su {to od ~etiri primjera za rije~ iskopnjetinijedan nije od hrvatskog pisca, pre{u}uju}i da je slovo I




izra|ivala zagreba~ka redakcija. Usto su na osnovi togjednog primjera izveli zaklju~ak da je dokumentacija izsrpskih pisaca op}enito vi{e zastupljena u Rje~niku. Ta-ko|er zato {to je u dvije rije~i nedostajalo j izveli su zak-lju~ak da »se ovaj Rje~nik pokazuje kao jedinstven prim-jer polupismenosti i jezi~nog nasilja, jer se u njem ekavi-ca mije{a s ijekavicom«, a upravo taj dio Rje~nika je izra-dila zagreba~ka redakcija.

Autorima Rje~nika Babi} (2004: 72) prigovara {to sunaveli potvrdu rije~i vlak kod Stevana Sremca, kafa kodMatije Maùrani}a i iz hrvatskih narodnih pjesama,kino iz Letopisa Matice srpske, kratkotalasni kod Miro-slava Krleè, }utnja kod Ivana Kozarca, jeftin kod Mihaj-la Lali}a, hartija kod Tina Ujevi}a itd. Babi} bi, o~ito,htio da se pre{uti postojanje tih potvrda. Me|utim, citi-rani autori nisu mogli predvidjeti da }e se roditi jedanStjepan Babi}, koji }e si uzeti za cilj da rije~i uobi~ajene uHrvatskoj po~ne proganjati po sistemu »da vidimo, kojurije~ bismo ovoga tjedna mogli proglasiti srpskom«. Pa nisam Stjepan Babi} prije nekoliko desetlje}a nije znaokoje }e sve rije~i proglasiti nehrvatskima: dovoljno je po-gledati njegove tekstove u Jeziku iz 60–ih godina (i Bro-zovi}eve i Kati~i}eve) pa }e se vidjeti da je upotrebljavaorije~i koje su danas na glasu da nisu hrvatske. Babi} binaknadno falsificirao pro{lost i napravio da citirani piscinisu koristili rije~i koje su koristili. Ali oni nisu bili jediniu Hrvatskoj koji su koristili te rije~i, u {to se moè uvjeri-ti svatko tko malo pogleda novine iz raznih hrvatskihgradova npr. od 1900. do 1910. Usput re~eno, upravo torazdoblje Babi} progla{ava uzoritim — o~ito ne zna da suse tada upotrebljavale rije~i koje u novije vrijeme protje-ruje kao srpske. Istovremeno i sam priznaje da se rije~ine mogu odrediti kao hrvatske ili srpske, nego »da smobliè istini kad kaèmo da se jedne prete`no upotreblja-vaju na jednom, a druge prete`no na drugom podru~ju«(ibid.: 90). Priznaje i da u 1. polovini 20. st. »mnoge rije~inisu bile jo{ nabijene polarizacijskim oznakama« (ibid.:




91) — to zna~i da se u 2. polovini 20. st. ciljano radi napravljenju razlika, i da se to vrijeme poklapa s vremenomdjelovanja Stjepana Babi}a.

Na takve aktivnosti primjenjivo je Ammonovo (1995:92) zapaànje da se »u mnogo slu~ajeva regionalna sim-bolika jezi~nih oblika ne razvije jednostavno prirodno,nego rukovo|eno od strane odre|enih osoba ili grupa«. Ida »ni obilje`ja koja diferenciraju i ozna~avaju grupu,me|u koja se ubrajaju nacionalne varijante, ne nastajuprirodno, nego se u znatnoj mjeri naprave, i to najve}imdijelom ciljano, od strane osoba koje pritom imaju sa-svim odre|ene interese« (Ammon 2000: 523).

Babi} i sam opisuje kako je to radio. Npr. 60–ih godi-na je hiljada bila uobi~ajena rije~ u Hrvatskoj, a tisu}a nitada kao ni prije tog vremena nije bila pro{irena nahrvatskom prostoru. Babi} je odlu~io da napravi jednujezi~nu razliku tako da po~ne forsirati tisu}u a da hilja-du proglasi srpskom premda je bila zajedni~ka. Godine2004. Babi} pi{e za nove generacije o 60–ima kako je uono vrijeme »postojala opasnost da prevlada samo hilja-da kao zajedni~ka rije~. Zato sam se zauzeo za tisu}u«(str. 196). Svjestan je da je svojim proganjanjem hiljade{irio neistinu: »kad je do{la hrvatska sloboda, mnogi susmatrali da je hiljada srpska rije~. A to jednostavno nijeistina. Ve}ina hrvatskoga naroda u svojim govorimaupotrebljava hiljada« (ibid.). To zna~i da je Babi} ciljanoistjerivao rije~ koja je uobi~ajena kod ve}ine hrvatskognaroda samo da bi umjetno napravio razliku prema jezi-ku u Srbiji. Istu metodu primjenjivao je desetlje}ima,znaju}i pritom da rije~i koje uzima na odstrel progla-{avaju}i ih srbizmima ustvari nisu srbizmi. Naime, i sampriznaje da ako pogledate tekstove s kraja 19. st. »pomi-slit }ete da su ve} onda Hrvati upotrebljavali tolike srbiz-me. Ali to tada nisu bili srbizmi« (ibid.: 208).

I korpus jezika analiziran u knjizi Relativna re~enica(Kordi} 1995) pokazuje isto. Taj korpus, koji je R. Kati~i}(Jezik 41/3, 1994, 65) ocijenio kao »reprezentativan i




kulturnohistorijski vrijedan korpus«, sastoji se od tek-stova objavljenih u Hrvatskoj od 1900. do 1910., dakleprije stvaranja prve zajedni~ke dràve Hrvata i Srba.Korpus sadrì velik broj novina koje su izlazile u Zagre-bu, Osijeku, Rijeci, Dubrovniku itd., knjièvna djela raz-nih autora, znanstvene radove i administrativne teksto-ve (popis tekstova naveden je u knjizi na str. 322–324).Pogled na jezik u korpusu iznena|uje kad se ima na umuda se jezik upravo tog razdoblja progla{ava od po~etka90–ih uzorom kojemu trebamo teìti. Korpus, naime, po-kazuje da su se u Hrvatskoj i prije stvaranja prve i drugeJugoslavije koristile rije~i koje se u najnovije vrijemeproganjaju pod izlikom da su navodno nametnute uprvoj i drugoj Jugoslaviji. âk i mnoge rije~i koje su sadave} desetlje}ima markirane kao nehrvatske pojavljuju se~esto u tekstovima objavljenima u Hrvatskoj po~etkom20. stolje}a. To itekako dovodi u pitanje utemeljenosttvrdnje da se jezik u Hrvatskoj zbog unitarizma srpskihfilologa nasilno pribliàvao srpskom jezi~nom izrazu.Prije bi se moglo re}i da se jezik u Hrvatskoj namjernopravio druga~ijim od jezika u Srbiji ne samo nakon1990., nego s manjim ili ve}im àrom u cijelom vremen-skom periodu od 1918. do danas. Na takav zaklju~ak na-vode jezi~ne ~injenice, a »zadatak lingvistike sastoji se utome da se trezveno bavi jezi~nim ~injenicama. Ona tre-ba re}i kakve spoznaje se o izvanjezi~nim stvarima mogudobiti iz jezi~nih ~injenica, odnosno {to se iz jezi~nih ~i-njenica ne moè o~itati« (Kristophson 2000: 179).

U Rje~niku dviju matica iz 1967. rije~i nisu obi-ljeàvane kao isklju~ivo hrvatske ili isklju~ivo srpskezato {to npr. obiljeìti nauku ili hiljadu kao srpske ne bibilo ispravno jer ih je do onog doba koristila i ve}inaHrvata. A obiljeìti tisu}u kao hrvatsku tako|er ne bi od-govaralo tada{njem stanju stvari zbog toga {to je ve}inaHrvata upotrebljavala hiljadu. Usput re~eno, o hiljadiPohl (1998: 12) napominje da »se sre}e ve} u starojknjièvnosti (npr. kod Marka Maruli}a, 1450.–1524.)




kao i kod zapadnih pisaca, pa dakle nije (i nije bila) ogra-ni~ena na istok tog jezi~nog podru~ja«. Stari Rje~nikJAZU (1887–1891: 597–598) navodi da su hiljadu kori-stili A. Kani`li}, H. Luci}, M. Divkovi}, A. Ka~i}, M. A.Reljkovi}, P. Hektorovi}. Da je 1967. godine Rje~nik dvi-ju matica obiljeìo hiljadu kao srpsku, to bi oni koji sunacionalisti u Hrvatskoj tuma~ili kao pravo da zahtijeva-ju od Hrvata koji koriste hiljadu prelazak na tisu}u jerje, navodno, samo to hrvatski oblik. Time bi se umjetnopove}avale nacionalne jezi~ne razlike, koje u stvarnostinisu bile takve. Uostalom, zato {to su onda{nje vlasti sta-vile uz hiljadu na nov~anice i tisu}u, progla{avaju}i jetako specifi~no{}u svih Hrvata, napravili su da se vreme-nom kod Hrvata po~ne doìvljavati kao nacionalna spe-cifi~nost i da naposljetku to i postane.

Prigovori tzv. novosadskom Pravopisu

Jedna od neznanstvenih metoda u kroatisti~kim publi-kacijama je da se prepri~ava {to je netko u tajnosti na-vodno rekao i {to ~itatelj ne moè provjeriti: npr. Babi}(2004: 51) pi{e da je Ljudevit Jonke po povratku s Novo-sadskog dogovora navodno rekao »Spasili smo ijekavi-cu«, a pre{u}uje da je Jonke nakon povratka napisao iobjavio u Zagrebu pozitivan izvje{taj o Novosadskom do-govoru (v. Jonke 1954/55: 67–69). Jonke je branio rezul-tate Novosadskog dogovora ne samo tada, nego i ~etrna-est godina nakon Novosadskog dogovora, podsje}aju}ijezi~ne aktiviste iz svog okruènja u Hrvatskoj: »Te`njaje Novosadskog dogovora da se stvore tolerantni jezi~niodnosi« (v. Jonke 1968/69: 18). Babi} pre{u}uje i da se ustenografskom zapisniku s novosadskog sastanka moèvidjeti kako na sastanku nije ni bilo prijedloga da se uki-ne ijekavica. To zna~i da pri~a o navodnom spa{avanjuijekavice ima funkciju graditi mit da je namjera Novo-sadskog dogovora bila jezi~no nametanje Hrvatima.

Babi} (2004: 38) predbacuje novosadskom Pravopi-su, ~iji urednik je bio Jonke sa Stevanovi}em, i pravopi-




snoj komisiji, ~iji ~lanovi su s hrvatske strane bili Ljude-vit Jonke, Josip Hamm, Mate Hraste, Slavko Pave{i}, daje »zatraìla od svakog pojedinca da mijenja svoje govor-ne navike dotad opravdane knjièvnom praksom«, aliistovremeno i sam priznaje da je novosadski Pravopisostavio »dvostrukosti: uvo–uho, hemija–kemija, tko–ko,pisanje futura I, pisanje stranih imena i dr.« (ibid.: 39).Priznaje i da novosadskim Pravopisom ni{ta nije unifici-rano, pa ni nazivlje (ibid.: 38). Navodi kako ~ak ni gra-mati~ki nazivi nisu unificirani. A kad nabraja {to jeusvojila zajedni~ka pravopisna komisija, vidi se da je ve-likim dijelom usvojila ono {to se danas smatra karakteri-sti~nim za hrvatsku varijantu, npr. umjesto gra|enjere~i usvojila je tvorba rije~i, umjesto upro{}avanje sugla-sni~kih skupova usvojila je pojednostavljivanje suglasni-ka, umjesto posesivne zamenice usvojila je prisvojne za-mjenice itd. (ibid.). Usput re~eno, zanimljivo je da Babi}u gornjem citatu smatra negativnim ako pravopis traì»od svakog pojedinca da mijenja svoje navike«, a otkadpostoji dràva Hrvatska Babi} u njoj upravo to traì svo-jim pravopisom: zahtijeva od svakog pojedinca da mije-nja svoje navike dotad opravdane knjièvnom praksom,npr. traì da ne}u zamijene pomo}u ne }u itd.

Godinu dana nakon Babi}evih prigovora, Jonke(1968/69: 18) u zagreba~kom ~asopisu Jezik ponovo bra-ni zaklju~ke Novosadskog dogovora isti~u}i da do unita-rizma nije do{lo ni kod nazivlja jer je komisija za izraduzajedni~ke terminologije »ve} na svojim prvim sjednica-ma �� zaklju~ila da se ne}e i}i na izjedna~ivanje, nego napopisivanje termina isticanjem onih koji su bolji za vr-{enje terminolo{ke slu`be«. Nasuprot Jonkeu, Baduri-na/Pranjkovi} (2009: 315) tvrde da je Pravopis unitari-sti~ki ujedna~avao terminologiju.

U zamjerkama Pravopisu iznose se nedokazane su-mnje, a pre{u}uju dokazljive ~injenice, npr. Babi} (2004:39) kaè »Mislim da je samovoljom jednog ~lana ured-ni{tva (Jovo Vukovi}) uneseno ’to~an ne nego ta~an’,




’to~nost ne nego ta~nost’«. HAZU (2007: 47) tako|ertvrdi da »digla se hajka, primjerice na stari hrvatski rusi-zam to~ka, koji je bio zamjenjivan ne samo kao pravopi-sni nazivak nego su, u ime ’jezi~ne ~isto}e’ (zato {to jerije~ o rusizmu), iz uporabe bile istjerivane i njegove iz-vedenice«. Podjednako pi{u i Badurina/Pranjkovi}(2009: 315) da »vrlo je lo{a strana novosadskoga pravopi-sa ~injenica da se u njemu ujedna~uje pravopisno, pa do-nekle i uop}e jezikoslovno nazivlje (izme|u to~ke i ta~kebira se ta~ka, izme|u zareza i zapete zarez, izme|u pri-svojni i posvojni bira se prisvojni — npr. prisvojni prid-jevi). Po tome je novosadski pravopis doista u pravomsmislu rije~i unitaristi~ki«. Ali i Babi} i ~lanovi HAZU iBadurina/Pranjkovi} zaboravljaju spomenuti da je »uime ’jezi~ne ~isto}e’« protiv rusizma to~ka kao i protivzapete pisao nitko drugi nego Ljudevit Jonke (1961/62:58): »ako su rije~i to~ka i zapeta rusizmi, vi{e nam odgo-varaju rije~i ta~ka (prema taknuti) i zarez (prema zareza-ti)«. Zanimljivo je da se to~ka redovito pojavljuje kaoglavni ili jedini dokaz navodnog srpskog unitarizma kodhrvatskih jezikoslovaca kad zadnjih desetlje}a prave mito srpskom jezi~nom nasilju. A jo{ zanimljivije je {to nitkood njih ne spominje da je ustvari Jonke zastupao ta~ku.Npr. Babi} (2004: 161) tvrdi da je nametanja bilo »naj-vi{e Novosadskim dogovorom 1954. godine, a jo{ vi{e za-jedni~kim jezi~nim priru~nicima kojima je na ~elu bionovosadski pravopis iz 1960. Po njemu smo morali pisatii govoriti ta~ka, ta~no i ta~nost, neka to bude kao pred-stavnik svih nametanja novosadskim pravopisom«. Pro-gla{avanjem ta~ke za »predstavnika svih nametanja«potvr|uje da nametanja nije ni bilo.

Poput Babi}a, Badurina/Pranjkovi} (2009: 307) oPravopisu tvrde da »je bio nametnut« i da »je imao ne-prikrivene jezi~nounitaristi~ke zada}e«. Istovremeno iBabi} i Badurina/Pranjkovi} pre{u}uju da je Jonke u Je-ziku redovito izvje{tavao sa svih sastanaka pravopisnekomisije koja je radila na sastavljanju pravopisa, i da su




Jonkeovi izvje{taji bili pozitivni. Uz zagreba~ke ~lanoveJonkea, Hrastea, Hamma, Pave{i}a, Rogi}a, u komisijisu bili s beogradske strane Stevanovi}, Lali}, Beli}, Alek-si}, Hadì} i sa sarajevske Vukovi}. Izvje{taj s prvog sa-stanka Jonke (1954/55a: 157–158) zavr{ava rije~ima:»Kao u~esnik prvog sastanka Pravopisne komisije u No-vom Sadu mogu re}i, da se rad u Komisiji odvijao u atmo-sferi me|usobnog razumijevanja i po{tovanja, da su seocrtale tendencije za traènjem nau~nog, prakti~nog idosljednog rje{enja pravopisne problematike bez majori-zacije, samo s jednom te`njom, da se na|e pravilno i pra-vedno rje{enje, koje }e zadovoljiti i hrvatsku i srpsku jav-nost«.

Budu}i da su sastanci odràvani naizmjeni~no u No-vom Sadu, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, tre}i sastanakje odràn u Zagrebu u prostorijama Matice hrvatske. Stog sastanka Jonke (1955/56: 59) izvje{tava da su nadnevnom redu bili pisanje ije/je/e, veliko i malo slovo, pa-latalizacija itd. te da su o svim tim to~kama done{eni jed-noglasni zaklju~ci. A »da bi rad Komisije brè napredo-vao, zaklju~eno je, da Matice otkupe gra|u za Pravopisnirje~nik, koji je ve} pripremilo Hrvatsko filolo{ko dru{tvou svojoj Pravopisnoj sekciji«. Zna~i, ~ak i gra|a za Pravo-pisni rje~nik, koji ~ini daleko najve}i dio Pravopisa, pot-je~e od Hrvatskog filolo{kog dru{tva, a ne od nekakvogsrpskog filolo{kog dru{tva.

Jonke je napisao i pohvalan prikaz Pravopisa nakon{to je ovaj izi{ao. U prikazu isti~e (1961/62: 57–59): »Kadse Pravopis pojavio kao knjiga na trì{tu, bio je osobitodobro primljen u knjièvnim krugovima (Pavleti}, Fran-ge{, Frani~evi}, Andri} i dr.)«. Isti~e i da »Pravopisnirje~nik je najve}i dio knjige. Za podlogu mu je posluìorazra|eni rje~ni~ki materijal Hrvatskog filolo{kog dru-{tva«. Budu}i da su pojedinci upu}ivali Pravopisu prigo-vor {to neke rije~i nije uvrstio, Jonke podsje}a {to je kri-terij za ulazak rije~i u Pravopisni rje~nik: »u nj treba dau|u samo rije~i koje su pravopisno zanimljive, tj. rije~i




koje imaju u sebi kakav pravopisni problem: da li ihpi{emo sa ~ ili }, sa ije ili je, velikim ili malim slovom i sl.A rije~ nogomet uop}e nije takva, nju zna svak napisatibez ikakve te{ko}e i sumnje. Naprotiv, u rije~i fudbal pi-sac se moè kolebati da li da napi{e fudbal ili futbal, pajoj je stoga mjesto u Pravopisnom rje~niku. Op}enito go-vore}i, odsutnost rije~i u Pravopisnom rje~niku ne zna~iujedno i njezinu diskriminaciju«. Jonke tako|er podsje}ada »Pravopisni rje~nik ho}e samo da pokaè kako se terije~i pi{u ako ih tko upotrebljava, ali ne propisuje njiho-vu upotrebu. �� Drugim rije~ima, prisutnost nekih rije-~i u Pravopisnom rje~niku ne name}e piscu njihovu na-silnu upotrebu«. Kad se zna koliko je Jonke branio No-vosadski dogovor i Pravopis, a koliko je Babi} neosnova-no napadao i napada isti taj Dogovor i Pravopis, onda je uneku ruku dvoli~no {to je Babi} svoju knjigu iz 2004. po-svetio Jonkeu.

Ljudevit Jonke i Mihailo Stevanovi} uredili su zajed-no ne samo to izdanje Pravopisa, nego i {kolsko priru~noizdanje, koje je kao i veliki pravopis izi{lo u dvije verzije,jednoj pisanoj na latinici ijekavicom, a drugoj pisanoj na}irilici ekavicom. O svemu tome je, kako je ve} re~eno,Jonke pozitivno pisao u ~asopisu Jezik. A i dana{nja»usporedba izme|u Borani}eva i novosadskog pravopisao~igledno pokazuje da izme|u tih dvaju pravopisa nemani velikih ni bitnih razlika. Naprotiv! O~igledno je da jenovosadski pravopis ra|en s puno obzira premaBroz–Borani}evoj tradiciji u Hrvata (o tome je uostalomitekako vodio ra~una prof. Ljudevit Jonke, koji je s Miha-ilom Stevanovi}em bio zaduèn za definitivnu stilizacijunovosadskih pravopisnih pravila)« (Badurina/Pranjko-vi} 2009: 315).

[to se ti~e pitanja da li Hrvati, Srbi, Crnogorci iBo{njaci govore jedan ili ~etiri jezika, Jonke (1968/69a:131) jasno kaè da »kad lingvisti~ki ocjenjujemo pitanjejezika kojim govore Hrvati, Srbi, Crnogorci i bosansko-hercegova~ki Muslimani, tada svi argumenti govore da




je to po znanstvenoj ocjeni jedan jezik«. Spominju}i u na-stavku jezi~ne razlike, Jonke pi{e: »Sve su to razlike kojeje lingvisti~ki najadekvatnije ozna~iti u cjelini kao vari-jante knjièvnog jezika. Tim imenom, koje sam upotrije-bio u {tampi prvi put ve} 1960. a u predavanjima ve}1950, ozna~ujemo nedvosmisleno da govorimo i pi{emojednim jezikom, ali ne jedinstvenim. Ta dva tipa jezikakoji su se razvili ’oko dva glavna sredi{ta, Beograda i Za-greba’ odnose se jedan prema drugome u lingvisti~komsmislu kao varijante. Taj naziv ima u sebi mnogo smislajer govori o dvojakosti jednoga jezika«.

Bez obzira na to i na druge ~injenice, ve} niz godinaje uo~ljivo kako mit o Novosadskom dogovoru kao unita-risti~kom ~inu uzgajaju ~ak i oni kroatisti koji istovreme-no protestiraju {to danas, »u prvome desetlje}u novogastolje}a, kada je ve} na~eto {esto desetlje}e od druènja uNovome Sadu, pridijevanje optu`be ugledanja na novo-sadska pravopisna rje{enja ostaje i postaje najve}a i neo-prostiva optu`ba i za hrvatske pravopisce i za njihovepravopisne knjige« (Badurina/Pranjkovi} 2009: 310–311). Naime, i Badurina/Pranjkovi} (2009: 307) tvrde da»jedan je val prisilne unifikacije zabiljeèn nakon {esto-sije~anjske diktature 1929. godine, a drugi nakon tzv.novosadskog dogovora iz 1954. godine«.

Stav o Novosadskom dogovoru kakav je danas domi-nantan u kroatistici pokazuje da hrvatski filolozi prim-jenjuju postupke pomo}u kojih »povijest biva unazadpreinterpretirana tako da naposljetku doga|aji iz 1990.godine izgledaju kao nu`na posljedica dugogodi{njeg,ako ne i stolje}e i pol starog programa. Takvi konstruktine odraàvaju povijesne ~injenice, nego pristranost svo-jih autora« (Hatschikjan 1999: 26).




Otkuda konflikt

Naravno, ~ovjek se pita, ako je postojala jezi~na ravno-pravnost, i ako su nacije zakonski bile ravnopravne,za{to je onda do{lo do konflikta? Do konflikta je do{lo jerje dràva bila organizirana tako da ju konstituiraju gru-pe u obliku nacija, koje se nalaze u stalnoj konkurencijipri raspodjeli dobara unutar zajedni~ke dràve: »ravno-pravnost nacija nije ukinula suprotstavljenost me|u nji-ma. Naprotiv, suprotstavljenost je ostala — u obliku~iste konkurencije, bez ikakvog sadràja. U Bosni ni dodanas nije shva}eno {to zapravo ~ini osnovnu razlikuizme|u triju nacija. A stvar je u tome da nacije me|usob-no konkuriraju; i to je ve} to. Da bi se ovo bolje razumje-lo, potrebno je tri velike bosanske nacije zamisliti kao trikandidata za jedno radno mjesto koja su jednako stara,jednako dobro obrazovana i istog spola. Poslodavcu je utakvoj situaciji svejedno koga }e od njih zaposliti. Alikandidatima nije svejedno, iako su sli~ni. Neka mi jedrugi sli~an, ali ja sam ipak ja!« (Mappes–Niediek 2005:64).

Sistem raspodjele dobara u Jugoslaviji zahtijevao jeda se svatko mora odlu~iti za pripadnost nekoj grupi–na-ciji: »Etni~ka neutralnost je u tom sistemu logi~no bilanemogu}a« (ibid.: 67). U takvom sistemu, »kad se svi re-sursi dijele prema ~vrstoj kvoti na pripadnike grupa,mora se osigurati da svaki pojedinac ima pristup resursi-ma preko neke od grupa i da se nitko ne moè dva putaposluìti npr. zato {to istovremeno pripada dvjema gru-pama. U koju grupu se ~ovjek svrstao bilo je svejedno {tose ti~e pristupa resursima jer ravnopravnost svih je i bilacilj i svrha tog sistema. Apstraktni propis da se negdjemora pripadati prethodio je mogu}im posebnim sklono-stima i povijesnoj tradiciji pojedinca. Zato u Jugoslavijinije nikad dovo|ena u pitanje sloboda da se ~ovjek samdeklarira; nacionalnost je po op}em priznanju bila sub-jektivan kriterij, a ne objektivan pa da ga utvr|uje ne-




kakva ustanova na osnovi specijalnih obilje`ja. ôvjek jesamo morao nekamo pripadati« (ibid.: 65).

Nacije su u Jugoslaviji postojale ne zbog me|usobnihrazlika, nego zato jer ih je sistem raspodjele dobara re-producirao: »Nisu nekakva zajedni~ka povijest ili zajed-ni~ke vrijednosti i shva}anja davali karakter nacijama uBosni i u ~itavoj Jugoslaviji, nego je to ~inila njihovame|usobna, sadràjno ispra`njena, konkurencija. Trivelike nacije nisu uop}e nastojale prije rata da se {to jemogu}e jasnije razlikuju jedna od druge. Nisu trebalekulturu da bi si dale identitet. Pa nacionalnost je pisalacrno na bijelom u radnoj knjiìci. �� Velikim nacional-nim zajednicama nije bio potreban kulturni identitet.One su stajale u opoziciji jedna naspram druge i time seme|usobno opravdavale. �� Takve grupe, koje se defini-raju odnosom konkurencije jedna prema drugoj, imajumalo {to zajedni~koga s ’nacijama’ u povijesnom smislu«(ibid.: 69).

Kod grupa koje se definiraju pomo}u konkurencijepotrebno je jedino deklarirati se kao pripadnik neke odnjih, to je ve} dovoljno. Nacionalnost je tu a da nikakavsadràj ne stoji iza nje: »Hrvat je Hrvat; to nije zna~ilomnogo. Tek s raspadom dràve i dotada{njeg sistema ra-spodjele dobiva bru{enje identiteta smisao. Tek sada mo-raju se na}i dokazi da se ~ovjek razlikuje od susjeda ’te-meljito’, ’duboko’ i prvenstveno ’oduvijek’ — po porijek-lu i pogotovo ’kulturi’, ovo je pojam s kojim se moè radi-ti skoro sve« (ibid.: 65).

Nacionalnost je bila »kulturno indiferentna, ali va-`na za raspodjelu slu`bi, radnih mjesta i javnih resursa,npr. stanova. 70–ih i 80–ih godina je ~ovjek bio Srbin nezato {to je i{ao u pravoslavnu crkvu i sanjao o Kosovukao ’kolijevci srpstva’, nego jednostavno zato {to je ~ov-jek morao nekamo pripadati da bi ga dràva registrirala iuzimala u obzir kod podjele radnih mjesta. Svi narodi subili jednaki« (ibid.: 136).




Konkurentska »suprotstavljenost Muslimana, Srba iHrvata u Bosni prethodi bilo kakvoj kulturnoj razlici. Ujednom omiljenom engleskom vicu nailazi prolaznik uBelfastu na uli~nu barikadu. ’Katolik ili protestant?’,pita ga naoruàni mu{karac. ’Ja sam @idov’, odgovaraprolaznik. Naoruàni ga sumnji~avo gleda i pita: ’Kato-li~ki @idov ili protestantski @idov?’. Sadràjno praznakonkurencija je po svojoj prirodi posebno ìlava. Ne ne-staje, dok kulturne razlike u toku povijesti ponekad ne-stanu. Mije{ani brakovi, zajedni~ki jezik, internacional-na pop–kultura — sve ono, dakle, {to negdje drugdje do-kida opreke me|u narodima, postojalo je u Bosni jedna-ko ili ~ak vi{e nego bilo gdje dalje u Evropi, ali nije moglona{koditi konkurentskom odnosu« (ibid.: 70).

Koliko god sistem nastojao pri raspodjeli biti prave-dan prema svim grupama, konkurencijski odnos izme|unjih izvor je negativnih emocija: »Toliko pravedan si-stem nikada nije mogao biti a da ne daje stalno povoda zanove pritu`be, ljubomore i sumnji~enja« (ibid.: 72). Re-dovito su »od 60–ih godina za okruglim stolom u Beogra-du dijeljeni resursi. Pritom je najbolje pro{ao onaj tko jenajglasnije vikao ’Ovamo!’ i osim toga mogao uvjeriti daje lo{e pro{ao kod nekog od prethodnih krugova dijelje-nja« (ibid.: 153). »Osje}aj svake nacije da je iskori{tava-na od strane drugih nacija nije dodu{e proizveo pravume|unacionalnu mr`nju, ali je napravio jedno iritiraju}enesuosje}anje. Najgori ratni zlo~ini nad pripadnicimadruge nacije primljeni su na svakoj od strana bez imalosaàljenja« (ibid.: 72). To u jednakoj mjeri vrijedi za sva-ku od jugoslavenskih nacija: »me|unacionalna bezosje-}ajnost i ravnodu{nost je pojava karakteristi~na za ~ita-vo podru~je biv{e Jugoslavije« (ibid.: 73). »Jedino premanacijama izvan biv{e Jugoslavije ne boluju jugoslaven-ske nacije od tog manjka suosje}anja. O potla~enim na-rodima izvan biv{e Jugoslavije ne misle druga~ije odostalih Evropljana« (ibid.).




Spomenuta »pojava nesuosje}anja je kasni refleksneobi~ne ravnoteè prava i zahtjeva kojoj je u Jugoslavijipodleglo sve, pa i suosje}anje. �� Biv{i Jugoslaveni nisubili zaokupljeni moralnom nadmo}i vlastite nacije, negouvijek samo paritetom« (ibid.: 74). I dana{nja Hrvatskapokazuje jednaku zaokupljenost paritetom: »Nakon ratapoku{avao je Ha{ki sud barem kod Hrvata populariziratimisao da je u njihovom vlastitom interesu da izru~e svojeratne zlo~ince. Ali nije imao uspjeha. Ako Srbi skrivajusvog Mladi}a, za{to bismo mi izru~ili na{eg Gotovinu?Kad se radi o suo~avanju s proteklim ratom, Hrvati ni dodanas ne razmi{ljaju kao nezavisna nacija, nego kao ju-goslavenska stranka« (ibid.). Kao jugoslavenska strankarazmi{ljaju i hrvatski jezikoslovci. Na primjer, kadstranci kritiziraju purizam u Hrvatskoj, reakcija hrvat-skih jezikoslovaca glasi: A da li stranci tako kritiziraju ipurizam u Srbiji? Takvom reakcijom pokazuju da bihtjeli da se za potrebe pariteta ~ak izmisli purizam uSrbiji, samo zato da bi svaka jugoslavenska strana dobilasvoju kvotu kritike. I do danas gledaju sebe kao dio jugo-slavenske cjeline, {to ni ne ~udi jer ba{ nosioci hrvatskejezi~ne politike od 90–ih godina najve}i dio svog ìvotaproveli su u Jugoslaviji.

Jedna od omiljenih tvrdnji danas u Hrvatskoj je da jeJugoslavija propala zbog etni~ke neravnoteè. Me|utim,»etni~ka ravnoteà je bila ono {to je uni{tilo Jugoslaviju,a ne, kako se uvijek iznova tvrdi, neravnoteà« (ibid.:75). Naime, »ako se shvati ozbiljno, a tako je bilo u Jugo-slaviji, potpuna etni~ka ravnoteà nije spojiva niti spravnom dràvom niti s demokracijom« (ibid.).

Konkretno, »vje~ni balans izme|u nacija nije bio spo-jiv s najva`nijom legitimacijom jedne dràve: s demokra-cijom« jer »princip etni~kog balansa nikako ne dopu{tave}inske odluke«, a demokratski sistemi funkcionirajuupravo na ve}inskim odlukama (ibid.: 82). Ve}inska na-cija u sistemu etni~ke ravnoteè nije smjela biti ve}inska




i donositi ve}inske odluke jer bi se to odmah shvatilo kaotla~enje manjih nacija.

Takvom organizacijom dràve uzgajali su se nacio-nalni kolektivi, a ne gra|ani. Nedostajalo je gra|anskodru{tvo: »Misli se na dru{tvo u kojem dràvni narodobuhva}a sve gra|ane dràve, na dru{tvo u kojem pravaima svaki pojedinac i nijedan kolektiv, na dru{tvo gdje je’etni~ka pripadnost’ u najboljem slu~aju kategorija dru-gog ili tre}eg reda koja }e u sljede}oj generaciji ili u gene-raciji nakon nje mo`da sasvim potonuti u zaborav«(ibid.: 89).

Sistem konkuriraju}ih kolektiva napravila je politi-ka. Pripadnici razli~itih kolektiva se objektivno gledanonisu me|usobno razlikovali: »Srbi i Hrvati u Zagrebu ili�manjine� Talijani i êsi npr. u Prnjavoru nisu se u sva-kodnevnom ìvotu razlikovali. Ono {to ih je razlikovalobila je jedino politika: promi{ljeni sistem mno{tva veli-kih i malih vlastodràca, koji su opravdanje svog posto-janja izvodili iz ’naroda i narodnosti’. Tko je u dràviimao nekakav poloàj i mogao ga izgubiti zbog vlastitenedovoljne efikasnosti, smi{ljeno bi se pozvao na to da jes njim pogo|ena ~itava nacija; odmah bi na scenu stupiovelik broj pokrajinskih nacionalnih vo|a i prozivao naodgovornost« (ibid.: 88).

Primjenjivani »strogi primat ravnoteè uni{tava nesamo povijesnu istinu i pravdu, nego i svaku potragu zaistinom. Svuda na Balkanu uo~avaju strani diplomati ipromatra~i da sukobljene strane, pa ~ak ni pojedinci, go-tovo ni ne poku{avaju da se sloè oko neke ~injeni~ne po-dloge za sva|u. Sve je uvijek sporno, uklju~uju}i i brojke istatistike. ’Svuda na svijetu ~ovjek smatra istinom ono{to se podudara sa stvarno{}u’, ��, ’ali na Balkanu jeistina ono {to se podudara s interesom’« (ibid.: 82). U si-stemu ravnoteè konkurentske strane nisu zainteresira-ne za istinu, nego za paritet: »U dru{tvu ravnoteè ~inje-nice ne igraju nikakvu ulogu. Da li neka strana ima pra-




vo ili ne, ne koristi joj niti joj {teti. Ona uzima svoje pravojedino iz svog postojanja« (ibid.).

Poznato je da vrlo brzo »identiteti mogu skoro sa-svim nestati. O{tre religijske razlike koje su ranije u Ni-zozemskoj i u Zapadnoj Njema~koj dovele gotovo do bo-sanskih kvota u politi~kim slu`bama i kod namje{tenika,op}enito su zaboravljene ve} nakon jedne generacije«(ibid.: 132). Identitet koji je bio zasnovan na ve}oj religij-skoj razlici od one izme|u katolika i pravoslavaca nestaoje: »Zato {to je u njema~koj ekonomiji bilo svejedno u ko-joj crkvi se ~ovjek moli, postalo je uskoro tako i u politici,a {to je ekonomija bivala va`nija a dràvna hijerarhijaneva`nija, tim nebitnija je bivala suprotstavljenost iz-me|u religija« (ibid.: 133).

No »u Jugoslaviji nije moglo do}i do takvog razvoja.Jugoslavija je bila socijalisti~ka dràva, vladao je ’pri-mat’ politike: svaka nova banka i svaka nova firma mo-rala se podrediti starim politi~kim pravilima kvote«(ibid.). Uslijed pariteta »postupalo se nepravedno premapojedincima, ali pravedno prema kolektivima« (ibid.:77). Tako da »povijest Jugoslavije pokazuje da grupe,kada konstituiraju dràvu, reù prava pojedinaca — a dane spominjemo veliki potencijal za konflikte koji nuditakva konstrukcija dràve. Kad bi svaka dràva moglabirati dru{tvo od kojeg }e se sastojati i kad bi smanjiva-nje konflikata bio njen najvi{lji cilj, sigurno bi se svakaodlu~ila za skup individua koje po{tuju jedna drugu sasvim me|usobnim razli~itostima, gledaju}i u drugomeuvijek pojedinca, a ne predstavnika neke grupe« (ibid.:192).

Nacionalizam

Konkurentska suprotstavljenost grupa–nacija preraslaje naposljetku u me|unacionalni konflikt. Za izbijanjekonflikta, »koliko je velika ili koliko je objektivno bitna




razlika, izgleda da je svejedno. U nu`di se neka uvijekmoè iskonstruirati« (Mappes–Niediek 2005: 63). Doeskalacije nije do{lo spontano: »intelektualci oblikuju iaranìraju nacionalne konflikte pomo}u manipuliranjaetni~kim pam}enjem, simbolima i mitovima; ��. To po-sebno vaì za biv{u Jugoslaviju« (Smith 1995: 79). Isko-ristili su i temu jezika jer jezik je »kao malo {to drugo po-godan za politi~ko mobiliziranje i moè se instrumentali-zirati za ili protiv odre|enih politi~kih ciljeva. Na tompotencijalu baziraju se jezi~ni nacionalizam i jezi~na po-litika« (Blum 2002: 1). Stoga doga|anja na ju`noslaven-skom prostoru samo potvr|uju da »jezik kao izraz na-vodnog etni~kog i nacionalnog identiteta je zna~ajan uz-rok politi~kih nemira, nasilnih i ratni~kih sukoba« (Pa-yer 2000).

Instrumentaliziranje u slu`bi nacionalizma teklo jeglatko jer kao {to je javnosti pre{u}en sociolingvisti~kiutemeljen opis jezi~ne situacije, tako su pre{u}eni i poda-ci o tome {to je u stvari nacionalizam.

[to je nacionalizam

U civiliziranim dru{tvima uobi~ajeno je shva}anje pre-ma kojem je »nacionalizam pogrdna rije~. Prevazilaènjenacionalizma progla{ava se vrijednim truda. Ne samo upoliti~kim govorima i traktatima, nego i u znanstvenimknjigama nacionalizam se opisuje kao primitivizam, zao-stalost, reakcionarnost, zabluda ili bolest, a nadilaènjenacionalizma smatra se napretkom, pa i preduvjetomduhovne civilizacije« (Lemberg 1964 I: 7).

Nacionalizam je »pejorativan izraz« (Seton–Watson1977: 2), »nacionalizam se definira kao ne{to opasnoemocionalno i iracionalno: on se smatra problemom«(Billig 1995: 38). To ne ~udi jer u ekscese nacionalizmaubrajaju se »precjenjivanje vlastite nacije ili rase, mr`njai preziranje drugih, lov na nevjernike u vlastitoj grupi,




fanatizam i zlo~in do protjerivanja i uni{tavanja ~itavihnaroda« (Lemberg 1964 I: 7).

Takvo odbacivanje temeljnih ljudskih vrijednostimogu}e je pod utjecajem nacionalizma jer on »pretjeranoi isklju~ivo isti~e vrijednost nacije na ra~un moralnih ieti~kih vrijednosti« (Snyder 1968: 2). On je »stanje svije-sti kada se smatra da najvi{u lojalnost pojedinac dugujenaciji–dràvi« (ibid.).

A naciju predo~ava ovako: »’nacija’ bi trebala bitipraiskonska, organska tvorevina povijesti i prirode, kojapo~iva na neizmijenjenim faktorima, postoji odavno ipod istim uvjetima }e postojati i nadalje; ona odre|ujepripadnost grupi kod svojih ~lanova oduvijek na istina~in, i mora je i danas i ubudu}e tako|er odre|ivati.Prema toj sugestiji nacionalizma, tako shva}ena ’nacija’~ini hijerarhijski najvi{lju grupu dru{tvene lojalnosti~ovjeka; sve druge lojalnosti moraju joj biti podre|ene uemocionalnom, eti~kom i politi~kom pogledu. Ovoj suge-stiji sluì nacionalisti~ko pisanje povijesti sa svim svojimteorijama i primjerima« (Szücs 1981: 142).

Zato povijest koja dolazi iz patriotskih ili nacionali-sti~kih pera nije nikad istinita: »Budu}i da se stvarna po-vijest ne uklapa u nacionalisti~ku verziju pro{losti, ili seuklapa samo s iskrivljavanjima, nacionalizam je prisiljenpovijest toliko saviti da bude upotrebljiva, uljep{ati je ilideformirati da koristi njegovim ciljevima i da mu sluìkao dokaz« (Llosa 2000: 24).

Nacionalizam nema potporu u ~injenicama, nego»porijeklo svake nacionalisti~ke doktrine leì u vjeri, i tou vjeri u jedan kolektiv ��. Ta vjera pripisuje jednommitskom bi}u — naciji — nadnaravna svojstva, koja su ustanju nadtrajati vrijeme, neoskrvljena povijesnim okol-nostima i promjenama. Ta vjera pravi trajnu povezanostme|u njenim konstitutivnim ~lanovima i elementima,pravi homogenost, jednakost, ~ak i kad je to jedinstvo ne-vidljivo i spada u carstvo izmi{ljotina. �� Takvo utopij-sko predo~avanje jedne potpuno homogene i u sebe zat-




vorene zajednice nestaje ~im ga poku{amo usporediti srealno postoje}im nacijama u konkretnoj stvarnosti«(ibid.: 19–20).

To zna~i da se nacionalizam na ju`noslavenskim pro-storima zasniva na »otrovu laì, laì o svijetu, o susjedu,o povijesti, o religiji i kulturi, na kraju o samom sebi«(Weirich 1994: 3). Zato {to se temelji na iracionalnosti ilaì, smatra se da »je nacionalizam patologija kasnijegrazvoja povijesti« (Anderson 1988: 15), koja dovodi dopsihi~kih smetnji. Njih je proizvelo nacionalisti~ko pi-sanje povijesti: »psihi~ke smetnje nisu nastale sada, negove} prije. Nacionalisti~ko pisanje povijesti je {irenjemmitova poljuljalo psihi~ku ravnoteù. Kad se ’njegovala’slavnija i krasnija pro{lost nego {to je stvarno bila, to jesluìlo narodima isto~ne i srednje Evrope ne samo kaonadomjestak za sivu sada{njost i nedostatke nacional-nog razvoja, nego i kao plodno tlo za sanjarije (kojima suna tim prostorima ionako vrlo skloni) jer je pisanje povi-jesti produbljivalo provaliju izme|u stvarnosti i snova,izme|u mogu}eg i zami{ljenog. Nadalje, time se po-ve}avao osje}aj neuspjeha, gubitnika. Osje}aj frustracijeuvijek ima za posljedicu psihi~ki ekstremne reakcije: je-danput neopravdano omalovaàvanje samog sebe i zaka-zivanje, drugi put neopravdanu agresivnost. Naciji ’pri-pada’ ne{to na osnovi povijesti, ne dolazi u obzir da onato ne dobije... Iz mitskog shva}anja povijesti proizlazijednako logi~no borba protiv vizije o propasti nacije i ne-prekidan strah, kao i neosnovani i nerealni zahtjevi. ��

Budu}i da su u vi{enacionalnoj isto~noj i srednjoj Evropinacionalizmi uvijek bili prili~no komplicirano povezanijedan s drugim i me|usobno djelovali jedan na drugi, tasituacija je naposljetku dovela do u~vr{}ivanja jednog~udnog neuroti~nog stanja. Pisanje povijesti koje je slu-ìlo nekontroliranom njegovanju nacionalnih osje}ajanije moglo izlije~iti rane, nego je jo{ pogor{alo bolest ��.Naju~inkovitija terapija psihi~kih smetnji je, pored pro-mjene okoline, analiza, pomo}u koje izlaze na vidjelo po-




tiskivanja i kompleksi. Naju~inkovitija terapija psihi-~kih smetnji nacionalizma je �� pobolj{avanje stanjaokoline. To je zadatak politi~ke prakse. Kao dodatna te-rapija potrebno je analiti~ko i kriti~ko shva}anje povije-sti« (Szücs 1981: 68–69).

Nacionalisti~ka ideologija opisuje se kao lu|a~ka ko-{ulja, a metoda nacionalisti~kih ideologa ovako: »Ako sestvarnost ne uklapa u tu pojmovnu lu|a~ku ko{ulju, oni}e re}i da ne{to nije u redu sa stvarno{}u. A onda }etraìti obja{njenja koja }e podupirati njihovu vlastituideolo{ki preduvjetovanu sliku svijeta. �� U pojmovljuevropskog mislila{tva taj pristup obr}e unazad revoluci-ju u razmi{ljanju koju su inicirali Kepler i Newton, i kojaglasi: ako ~injenice ne podupiru hipotezu, promijeni hi-potezu. Suprotni pristup, koji potkopava znanstveno ra-zmi{ljanje, je poku{ati mijenjati ~injenice dok ne podupi-ru hipotezu« (Schöpflin 1995: 64).

Nacionalizam gu{i i odbacuje razum i racionalnostjer »istine koje nacionalisti~ka ideologija progla{ava nisuracionalne; one su, kako je ve} re~eno, dogme, vjerskedogme. Zato se nacionalizmi kao ni crkve ne upu{taju udijalog: oni progla{avaju svetim ili ekskomuniciraju. Na-cionalizam ima mnogo vi{e veze s instinktom i stra{}unego s inteligencijom, i njegova snaga nisu ideje, negouvjerenja i mitovi. Zato su mu bliski knjièvnost i religija��. Pjesme, romani pa ~ak i gramatike doprinose vi{enjegovom razumijevanju nego povijesna ili sociolo{kaistraìvanja« (Llosa 2000: 25–26).

Nacionalizam je »ustanak protiv razuma i otvorenogdru{tva. Nacionalizam se obra}a na{im plemenskim in-stinktima, obra}a se strastima i predrasudama, na{ojnostalgi~noj èlji da se oslobodimo tereta individualneodgovornosti i da je zamijenimo kolektivnom ili grup-nom odgovorno{}u« (Popper 71992: 60).

Kad vlada nacionalizam, onda nema razumnog raz-matranja niti mislila{tva: »’Politi~koj’ mo}i nacionaliz-ma stoji nasuprot njegovo filozofsko siroma{tvo ili ~ak




kontradiktornost. Drugim rije~ima, za razliku od drugih–izama, nacionalizam nije nikada dao velike mislioce«(Anderson 1988: 15).

Izvori nacionalizma su »ekonomske pote{ko}e, kojeu mnogim siroma{nijim zemljama dovode do kompleksamanje vrijednosti naspram dobrostoje}ih dràva, a kaoposljedica toga i do nacionalizma i religijskog fundamen-talizma. Uzrok nacionalizma je i manjak obrazovanja«(Weirich 1994: 2). To su glavni razlozi {to »je hrvatskinacionalizam od nezavisnosti dràve osnovno svojstvodru{tvenog i politi~kog ìvota u hrvatskom dru{tvu«(Sofos 1996: 268). Ugra|en je u sve pore hrvatskogdru{tva: »kad je ’vra}anje hrvatskih nacionalnih prava’postalo glavnom temom u hrvatskoj politi~koj debati idobilo apsolutni prioritet nad hitnim ekonomskim i dru-{tvenim problemima i imperativom demokratizacije,opozicija se morala pridruìti hegemonisti~koj nacionali-sti~koj ideologiji kako bi izbjegla optu`be da se ne zalaèza opstanak Hrvatske. înjenica da su vi{e–manje svehrvatske opozicijske stranke sudjelovale u nacionalisti-~koj euforiji i trijumfalizmu �� jasno pokazuje da ne po-stoji javna sfera koju bi karakterizirao pluralizam mi-{ljenja i identiteta. Spajanje nacionalizma s ideologijomkonzervativnih krugova unutar katoli~ke crkve tako|erje dovelo do pojavljivanja sna`ne nacionalisti~ke dru{tve-ne ve}ine, koja u ime nacije sistematski radi na stvaranju’moralno zdravog’ dru{tva u kojem }e nacionalni intere-si dominirati nad interesima i pravima dijela stanov-ni{tva ili pojedinaca. Oslanjaju}i se prvenstveno na tedru{tvene i politi~ke bira~e, vladaju}a politi~ka elita jeuspjela u~vrstiti svoju kontrolu nad dràvom, ekonomi-jom i masovnim medijima i ugu{iti zahtjeve za demokra-tizacijom« (ibid.: 268–269).




Tko {iri nacionalizam

Nacionalizam je sredstvo koje se iskori{tava da bi jedanbroj ljudi do{ao na vlast ili ostao na vlasti. Za njim su po-segnuli na ju`noslavenskim prostorima »neodgovornipoliti~ari, koji znaju da u prelaznim vremenima — i uvremenima ideolo{kih smetenosti — najkra}i put do za-dovoljavanja njihove gladi za vla{}u je nacionalizam«(Llosa 2000: 8). Za nacionalizmom »se posegnulo sigur-no zbog njegove demago{ke u~inkovitosti jer ni{ta drugone omogu}ava na sli~an na~in da se ljudi nahu{kaju jedniprotiv drugih i da se istovremeno tako brzo proizvedeiluzija dru{tvenog identiteta, ali najvi{e se posegnulo zanjim stoga {to garantira dolazak na vlast onima koji sene zadovoljavaju time da budu rep lava, nego, ko{talo {toko{talo, èle biti glava ne~ega, pa makar to bila i glavami{a« (ibid.: 12).

Nacionalisti~ki ratovi 90–ih godina na ju`noslaven-skim prostorima nisu bili borba za narod i njegovo do-bro. Naprotiv, »u ratovima 90–ih godina su se obogatilesve zara}ene strane na ra~un vlastitog naroda i bile suspremne u svako doba `rtvovati svoje ’sunarodnjake’zbog takti~kih razloga« (Mappes–Niediek 2005: 57). Ra-tovi nisu ni izbili spontano: »Jugoslavenski ratovi zapodjelu u prvoj polovini 90–ih nisu bili ludilo, nego rezul-tat zavjere elita koje su èljele promjenu na {tetu narodabilo koje nacionalnosti« (ibid.: 93).

Budu}i da »je nacionalizam jako pogodan za skreta-nje pa`nje s unutra{njih pote{ko}a« (Winkler 1982: 7),njime se ciljano upravlja odozgo: »Bez upravljanja odoz-go iscrpi se snaga nacionalizma u ponekad nasilnim, naj-~e{}e kratkoro~nim akcijama koje prije ili poslije jedno-stavno presahnu. Tek zajedni~ka igra manipulacije odo-zgo i nesigurnosti u bazi daje nacionalizmu njegovu neu-ra~unljivu eksplozivnu snagu. Politi~ari, intelektualci inovinari su njegovi stvarni protagonisti« (Sundhaussen1993: 63–64).




[irenju nacionalizma pogoduje {to i onaj dio intelek-tualaca i politi~ara koji ne forsira nacionalizam ipak pra-vi ustupke nacionalistima i popu{ta im misle}i da }e ih tosti{ati. Pritom zaboravljaju »iracionalni i teleolo{ki ka-rakter nacionalizma. Politi~ki i ideolo{ki ustupci i na-godbe po pravilu ga ne sti{avaju, nego ga razjaruju kaostrelica rasnog bika i navode da zahtijeva jo{ vi{e. To ne-utaìvo zahtijevanje je njegovo bitno obilje`je« (Llosa2000: 32).

S obzirom da se »nacionalizmom kao masovnom po-javom uvijek upravlja i da postoje ljudi koji za to snoseodgovornost« (Sundhaussen 1993: 54), moè se kod na-cionalizma na ju`noslavenskim prostorima to~no pratitikako su »za planiranje i izvo|enje odgovorni inènjeribili intelektualci i politi~ari« (Konrad 1994: 32). Oniusa|uju nacionalizam kao »integracijsku ideologiju kojazahtijeva da lojalnost velikoj grupi ’naciji’ mora imati ap-solutnu prednost nad svim drugim lojalnostima« (Win-kler 1995: 12).

Unutar takve grupe »nacionalizam obi~ava sebe pri-kazivati kao o~it i jasan princip, pristupa~an svakom~ovjeku, a prekr{ivan samo od strane nekih nerazumnihslijepaca« (Gellner 1990: 125). Me|utim, »nacionalizam— princip homogene kulturne jedinice kao osnove poli-ti~kog ìvota i obaveznog kulturnog jedinstva vo|a ivo|enih — zaista nije upisan ni u prirodu stvari, ni usrca ljudi, ni u preduvjete dru{tvenog ìvota uop}e, a vje-ra da jest tako upisan je la` koju nacionalisti~ka doktrinauspijeva prikazivati kao o~itu istinu koju stoga uop}enije potrebno dokazivati« (ibid.).

Tko se odaziva nacionalizmu

U istraìvanjima »je utvr|eno da postoji veza izme|u et-nocentrizma, antisemitizma, {ovinizma i osobne nesi-gurnosti« (Katz 1985: 80). Pa »nacionalizam daje ljudi-ma bez izgra|ene li~nosti identitet kojeg im manjka«




(Altermatt 1996: 23). Jer »~ime da pojedinac kompenzi-ra svoj osje}aj slabosti? Najsigurniji put je da uputi navrijednost grupe kojoj pripada. Prili~no je svejedno da lije to obitelj, nacija ili grupa drugog tipa: religijska zajed-nica, poslovna ili sportsko udruènje« (Lemberg 1964 I:28). Pomo}u nacionalizma »pojedinac postaje dio ve}egsvijeta: nacionalizam mu omogu}uje pove}an ’psihi~kidohodak’, {to itekako moè biti prihvatljivo kao nadom-jestak smanjenom materijalnom prihodu. Nacionalizamdopu{ta projekciju mr`nje i neprijateljstva na drugu gru-pu; on doprinosi da se osobne frustracije poni{te kolek-tivnim osje}ajem uspjeha« (Winkler 1985: 28).

Nacionalizam nema znatan odaziv kod ljudi koji ima-ju ispunjen ìvot jer »ako ljudi imaju ispunjen i bogatìvot, imat }e manju potrebu za veli~inom svoje grupe«(iz Winkler 1985: 28). Moè se stoga re}i da »nacionali-zam je, posebno u svojim sirovim oblicima, jedan od mo-menata najdublje rezignacije nad svojom (nerealizira-nom) ljudsko{}u, on je izraz istinske patnje nad vlasti-tom nemo}i da se ~ovjek–pojedinac u sebi izgradi, daoplemeni svoju ljudsku povijesnu jezgru u vrlo sloènimtokovima suvremenog ìvota« ([undov 2002).

Slabo pristaju uz nacionalizam ljudi koji nisu skloniiracionalnim strahovima jer poznato je da iza apartheid-skog razmi{ljanja »stoje iracionalni strahovi od drugoga,od stranoga« (Altermatt 1996: 157). A nacionalizam »in-strumentalizira strahove ljudi i predlaè jednostavnaobja{njenja i rje{enja dru{tvenih problema. Reagiraju}inesigurno{}u na tendencije raspadanja dru{tva, ljuditragaju za novim dru{tvenim vezama, orijentiraju sevi{e nego dosad prema naizgled prirodno uvjetovanimkategorijama kao {to su nacija i rasa, religija i narod, teuzrok dru{tvenih problema poput nezaposlenosti, nedo-statka stanova, obrazovanja i s tim spojenih dru{tvenihnejednakosti traè u kulturno–etni~koj nejednakoj vri-jednosti« (ibid.: 159). Stoga »manipulacije strahom namakrodru{tvenoj razini lako vode u negativne krajnosti:




ksenofobiju, pa i agresivnost« (@ani} 2007: 95). Usto,»kada su pojedinci, grupe, narodi i nacije u stanju kro-ni~na straha, izrazito su podlo`ni autoritetima« (ibid.),{to olak{ava vladavinu politi~kim elitama. One zato ko-riste strah, svjesne da »dru{tvena proizvodnja straha,izazivanje straha i manipulacija njime sredstvo je dru-{tvene kontrole« (ibid.).

Nacionalizam podràvaju konformisti: »~ovjek slu{aetablirane autoritete i drì se oprobanih obi~aja samozato {to i drugi tako ~ine. Time {to se priklju~uje nijemojve}ini, pove}ava pojedinac (odnosno grupa) svoje izgledena mir i pove}ava vjerojatnost da }e svoje privatne inte-rese i dalje mo}i nesmetano ostvarivati« (Gellner 1999:171). Poznato je da »~esto ljudi prihva}aju svoje nacio-nalne uloge samo zato {to njihove ìvotne navike i zara-da za ìvot ovise od nacionalne javnosti. Odbiti legitimnezahtjeve nacije zna~i odbaciti ~itav sistem. Radi se o sveili ni{ta. ôvjek je ili lojalan gra|anin ili nije. Posljediceodbijanja sistema su neprivla~ne. One seù od zatvora,egzila do preziranja takvog pojedinca. �� Zaklju~ujemoda mnogi ljudi na vlastito preuzimanje nacionalnih ulo-ga zaista gledaju kao na svrsishodan ~in koji je vi{e moti-viran o~ekivanim posljedicama nego neposrednim zado-voljstvom ispunjavanja nacionalnih uloga« (Katz 1985:81).

Konformizam je bio vrlo primjetan u Njema~koj1930–ih godina i kod znanstvenika, sveu~ili{nih profeso-ra i drugih koji primaju pla}u iz dràvnog prora~una. Onjima Joseph Goebbels (22000: 775) u svom dnevniku8.3.1933. — tek nekoliko tjedana nakon {to je Hitler po-stao kancelar Njema~ke — konstatira sa zadovoljstvomda samo »tu i tamo poneki javni djelatnik pruà otpor, alidovoljan je i blag pritisak pa da padne na koljena«. Tedru{tvene grupe su »egzistencijalno ovisnije o reìmu,osjetljivije na svoj dru{tveni status i podlo`nije implicit-nim ili eksplicitnim politi~kim ucjenama, pa kada jed-nom identificiraju neku jezi~nu praksu kao poèljnu,




prigrle je kako bi demonstrirali svoju lojalnost slu`be-nom sustavu vrednota« (@ani} 2007: 57).

Predstavnici dru{tvenih znanosti usa|ujunacionalizam

Utvr|eno je da pojedinci koji bi trebali predstavljatidru{tvene znanosti ~esto usa|uju nacionalizam: »otkakoje izmi{ljen nacionalni karakter �� nastao je niz tako-zvanih dru{tvenih znanosti ~iji stalni cilj je znanstvenalegitimacija naroda/nacije. To je prije svega jezikoslovlje(pogotovo njegova genealo{ka varijanta koja se {iri od18. st.), folkloristika, povijest, znanost o knjièvnosti«(Fritsche 1992: 81). Kod sukoba zasnovanih na naciona-lizmu »popratnu muziku tim — u najbezazlenijem slu-~aju samo kulturnim — akcijama uni{tavanja pruàli sunekrofilni predstavnici dru{tvenih znanosti koji su jeziku~inili prirodnim elementom rasizma« (ibid.: 86). Zajed-no s njima »knjièvnost i umjetnost su i empirijski uvijeknajintenzivnije ’{trikale’ nacionalne simbole i mitove«(Link/Wülfing 1991: 10).

Sudionici »{trikanja« zaboravljaju kako »pisac iteka-ko ima pravo da u ime svog moralnog uvjerenja proglasirat svojoj dràvi; mislim ~ak da ako stavi brnjicu tom uv-jerenju i vodi ra~una samo o dràvnim interesima, posta-je bijedni konformist i potpuno suodgovoran za izdajuintelektualaca« (Benda 1978: 66). Naime, »intelektualacje po svojoj biti i po definiciji ba{ kriti~ko bi}e (pa mu je to’glavni posao’ ìvota), prema sebi prije svega, a onda ispram svega ostaloga, a u to je prvenstveno uklju~en nje-gov stav spram te svoje domovine i dràve« (Kangrga2002: 216). Ako se protivno tome intelektualac rukovodikonformizmom, onda se radi o izdaji intelektualaca, kojase o~ituje u uklanjanju istine zbog prakti~nih privatnihinteresa iako »je znanost u onoj mjeri vrijednost intelek-tualaca koliko traì istinu zbog istine, bez ikakvih prak-ti~nih primisli« (Benda 1978: 80). Zato »intelektualci




moraju odbacivati gotovo sve patriotske, politi~ke, reli-giozne i moralne tvrdnje koje ako sluè zadovoljavanjuprakti~nih ciljeva naj~e{}e nu`no iskrivljavaju istinu«(ibid.).

U nacionalisti~koj sredini »{teta koju nacionalizamprouzrokuje sigurno nije ni na jednom drugom podru~jutako o~igledna kao na podru~ju kulture. U konfuznom iapsurdnom sistemu vrijednosti u kojem je pripadnostkolektivnoj apstrakciji ’naciji’ vrhunska vrijednost, te seknjièvno i umjetni~ko stvarala{tvo vrednuje prema tommjerilu, rezultat je predvidljiv. Nacionalisti~ko gledi{teje sklono omalovaìti ili odbaciti svako duhovno djelokoje lokalne vrijednosti, regionalno, nacionalno, folklori-sti~ko stavlja u pozadinu, negira, ismijava ili poni{tavapomo}u kozmopolitske i univerzalne perspektive ili po-mo}u individualnog — pomo}u one stvarnosti ~ovjeko-vog postojanja koja se te{ko moè spojiti s nacionaliz-mom ��. Nacionalizam najvi{e cijeni one knjièvne tvo-revine koje potvr|uju njegove predrasude o kolektivnomidentitetu. U praksi to zna~i da se regionalisti~ka ili fol-kloristi~ka umjetnost mora uzeti za uzor, {to vodi u pro-vincijalni autizam, neizbje`ni rezultat nacionalisti~kekulturne politike. Zato nacionalizam u umjetnosti i knji-èvnosti do danas nije dao ni{ta {to bi bilo vrijednopam}enja, i zato ni ’proroci nacionalizma’, kako prim-je}uje Ernest Gellner, ’kad se trebalo latiti razmi{ljanja,nisu igrali u prvoj ligi’« (Llosa 2000: 29–30).

Nacionalizam je suprotstavljen demokraciji

Redovito »se iracionalnost nacionalizma pripisuje ’dru-gima’. Sloène misaone navike udoma}uju ’na{’ nacio-nalizam i tako ga previ|aju, dok drugima pripisuju na-cionalizam kao iracionalnu cjelinu« (Billig 1995: 38). Mi-slimo da »’nacionalizam’ postoji uvijek samo kod dru-gih« (Winkler 1985: 10), a »’na{’ nacionalizam se ne pri-kazuje kao nacionalizam, koji je opasno iracionalan, pre-




tjeran i stran. Novi identitet, nova oznaka je na|ena zanjega. ’Na{’ nacionalizam se pojavljuje kao ’patriotizam’— koristan, neophodan« (Billig 1995: 55).

Patriotizam definiramo kao »’privrènost ~lanovagrupe svojoj grupi i zemlji u kojoj ìve’« da bismo takorazlikovali »pozitivnu privrènost od {ovinizma i nacio-nalizma, koji uklju~uju negativne osje}aje prema drugimgrupama. Problem je kako u praksi razlikovati ta navod-no vrlo razli~ita stanja svijesti. Ne moè se jednostavnopitati potencijalnog patriota da li voli svoju dràvu ilimrzi strance. âk i najekstremniji nacionalisti }e tvrditida imaju patriotske pobude. Frederick Hertz, koji je pi-sao o nacionalizmu kad je Hitler jo{ bio kancelar Nje-ma~ke, dobro je izrekao stvari. Kad se pitalo fa{iste zanjihova uvjerenja, svi su rekli da ’se ona sastoje od stra-sne odanosti naciji i od stavljanja njenih interesa iznadsvega ostalog’. Fa{isti tvrde da su oni branitelji, a ne na-pada~i, da poduzimaju ne{to protiv stranaca samo kadovi predstavljaju opasnost za voljenu domovinu« (ibid.:56–57).

Lako se upada u klopku »vjere da iako su se pro{linacionalisti~ki pokreti uprljali zlo~inom i iako su drugenacije optere}ene grijehom, moja vlastita nacija je druk-~ija. Ona je ~ista, otmjena, plemenita, nesposobna ~initinepravdu drugima« (Seton–Watson 1977: 465). Me|u-tim, »neosporna ~injenica je da svaki nacionalizam kojièli biti koherentan i slijediti do kraja svoje osnovneprincipe vodi prije ili kasnije u netolerantno i diskrimini-raju}e postupanje i u otvoreni ili prikriveni rasizam.Nema mogu}nosti izlaza. Budu}i da ona homogena, ~i-sta, kulturna i etni~ka ili i religijska nacija o kojoj nacio-nalizam sanja i koju èli probuditi nije nikad postojala —a da je ikad postojala, nestala bi u toku povijesti — moraje umjetno napraviti i izokrenuti stvarnost. A to se moèposti}i samo silom« (Llosa 2000: 29). »î{}enja« koja setako doga|aju »patriotsko pisanje povijesti — jo{ jednafikcija — kasnije poku{ava zatajiti« (ibid.: 54).




Na takvim »~i{}enjima« i sili temeljili su se fa{isti~kipokreti. I »usta{ki pokret uklju~io se u {iroki spektarfa{isti~kih struja. Ciljna grupa njihove agitacije nije bioneki odre|eni sloj dru{tva ili klasa, nego biolo{ko–genet-ski shva}ena nacija kao po~etak i kraj povijesti. Grupe ilipojave koje su prijetile kvarenjem jedinstva i zatvoreno-sti te krvne zajednice — politi~ki protivnici (npr. srpskadràvna vlast, komunisti, slobodni zidari i dr.) ili zapad-noevropski pravni sistem i temeljne vrijednosti (npr.gra|anska demokracija, tolerancija, pluralizam, liberali-zam, kapitalizam itd.) — progla{eni su smrtnim neprija-teljima nacionalne zajednice, koja je prikazivana kao bio-lo{ka i kao srasla sa zemljom. Odnos prema sada{njosti iprema budu}nosti bio je obiljeèn jednostavnim crno–bi-jelim dihotomijama: sada{njost kao ugroènost nacio-nalnog identiteta, odnaro|ivanje balkaniziranjem, pro-padanje vrijednosti i obi~aja, one~i{}enost jezika i kultu-re — a budu}nost kao uskrsnu}e nacije i dràve, ponov-no ra|anje Hrvatske kao bedema katoli~anstva, povra-tak prirodnom poretku datom od Boga, ponovno stjeca-nje dijelova nacije ’otu|enih’ od hrvatstva, ~i{}enje kul-ture i jezika« (Sundhaussen 1995: 268–269).

Svi »fa{isti~ki pokreti bili su u svojim politi~kim izja-vama usmjereni protiv individualizma, kapitalizma, de-mokracije«, suprotstavljaju}i im »naciju definiranu kaoorgansku realnost posebnog tipa, ~ija veli~ina je prikazi-vana mistificiranjem pro{losti. Pojedinac je bio dio na-dre|ene cjeline, a njegova vrijednost rezultirala je iz nje-govog doprinosa ostvarivanju nacionalnih ciljeva. Fa{istinisu teìli ka ekonomskom ili dru{tvenom razvoju, ni-kakvoj moderniziraju}oj diktaturi, nego ka kulturnoj ob-novi. �� Govorili su o ~asti, jedinstvu, pravu, ~isto}i i na-cionalnoj veli~ini ��. Ali najupadljivija je bila otvorenaspremnost na nasilje, na teror protiv svih osoba i grupakoje su definirane da se nalaze izvan nacionalne zajedni-ce« (iz Sundhaussen 1995: 268–269).




Pored fa{isti~kih pokreta, op}enito ~itav »nacionali-zam je ne samo antipod, nego bitni protivnik i zatirateljdemokracije« (Kangrga 2002: 20). Tako da »zbog njego-ve predod`be povijesti, �� njegovog ideolo{kog op{ivanja{ovinizmom, neprijateljstvom prema strancima, rasiz-mom i religijskim dogmatizmom nacionalizam }e bezsumnje — kao {to ve} i jest u rascjepkanoj biv{oj Jugosla-viji — biti politi~ka snaga koja }e se sljede}ih godina su-protstavljati onom internacionaliziranju ìvota i ekono-mije kojem zahvaljujemo razvoj industrijske civilizacije idemokracije« (Llosa 2000: 48). U àru nacionalizma za-boravlja se da je napredak civilizacije od samih po~etakapovezan s nadilaènjem granica plemenske zajednice, ane sa zatvaranjem u njih (ibid.: 13).

Nacionalizam i religija

Niz autora smatra »da je u 19. i 20. st. nacionalizam na-stupio na mjesto religije. Nacionalni osje}aj preuzeo je,kao funkcionalni ekvivalent, integrativnu funkciju reli-gije« (Altermatt 1996: 109). U tom smislu je nacionali-zam nadomjestak za religiju (Winkler 1985: 6). On je»politi~ka integracijska religija u uvjetima sekularizira-nog dru{tva. Industrijalizacija i urbanizacija ukinuli sutradicionalne vezanosti dru{tva; nacionalna svijest i na-cionalizam preuzeli su kompenzacijsku ulogu u oblikusekularne religije« (Altermatt 1996: 12). Tako je »nacio-nalizam postao nadomjestak za dru{tvenu koheziju po-stizanu pomo}u nacionalne crkve, kraljevske dinastije ilidrugih kohezivnih tradicija ili kolektivnih grupnih sa-moprezentacija — nova svjetovna religija« (Hobsbawm1984a: 303). A »religija je stara i oprobana metoda da sepomo}u zajedni~kih obi~aja uspostavi zajedni{tvo i jedanvid bratstva me|u ljudima koji ina~e nemaju ni{ta zajed-ni~ko« (Hobsbawm 1991: 83).

Pored tog op}eg svojstva, i »detaljnija analiza nacio-nalizma zaista pokazuje da on ima pseudoreligijske ele-




mente. Oni se o~ituju npr. u tome {to radi sa sli~nimsredstvima kao i crkva te ima sakralno–liturgijske obli-ke. Ljudi pozdravljaju nacionalnu zastavu kao ne{to naj-svetije, pjevaju dràvnu himnu kao Te Deum, okupljajuse na masovnim mitinzima kao na religijskim slavljima,prire|uju procesije u nacionalna sveti{ta kao vjernici umjesta hodo~a{}a« (Altermatt 1996: 110).

Osim toga, poput religije »nacionalizam zahtijevaprevi{e vjere u ne{to {to u takvom obliku o~ito ne posto-ji« (Hobsbawm 1991: 24). Uslijed svih tih sli~nosti, priopisivanju nacionalizma »religija tako|er pruà uspo-redbu. Isti intenzitet emocija i iskrivljavanje uma kojikarakteriziraju integralni nacionalizam« prisutni su ureligijskom na~inu razmi{ljanja (Snyder 1968: 358).

Iz spoznaje da nacionalizam »je postao oblik religij-ske vjere, koji se lako izopa~i u ugnjetavanje« (ibid.: 2),izvodi se zaklju~ak da je »ekstremni nacionalizam bio si-rova zamjena religije, zamijeniv{i usahlu vjeru fana-ti~nom mr`njom. Isuvi{e ~esto su njegove vo|e bile isfru-strirani dru{tveno neprilago|eni i umi{ljeni poluintelek-tualci« (Seton–Watson 1977: 12). Naposljetku, »naciona-lizam je ~esto prouzrokovao fanatizam, koji je u ranijimrazdobljima bio rezerviran za religijske sukobe. Zaista semnogo toga moè re}i u korist shva}anja da je pove}anifanatizam nacionalista uzro~no povezan s gubljenjemreligijske vjere. Nacionalizam je postao zamjenska religi-ja. Nacija kako je shva}aju nacionalisti je zamjena Boga«(ibid.: 465).

Mitovi

Kao {to je ve} re~eno, »u Srbiji i Hrvatskoj su grupe elitaupotrijebile nacionalisti~ku ideologiju za stabiliziranjesvoje u velikoj mjeri ugroène politi~ke funkcije« (Segert2002: 271). A za nacionalisti~ku ideologiju je tipi~no dase jako sluì mitovima (Friedrich 1994: 24) i da »njenimitovi izokre}u stvarnost« (Gellner 1990: 124).




Mitovi su laì velikih razmjera, a za njima se poseèjer nude »neposrednost obra}anja, sna`no mobiliziranjesa znatnim isklju~ivanjem racionalnog ispitivanja i pro-su|ivanja, raspaljivanje emocija pomo}u uzbudljivih sli-ka, proizvo|enje spontanih ispada (npr. nasilja) i ujedi-njuju}u snagu. �� U najva`nije oznake mitskoga �� ub-raja se sposobnost proizvo|enja nasilja i prvenstvenonjegovog opravdavanja« (Friedrich 1994: 27).

Utvr|eno je da »nacionalizam proizvodi ~udne mito-ve, koji se nekriti~ki prihva}aju kao normalni i racional-ni« (Snyder 1968: 3). Oni su »idealan gra|evinski mate-rijal za populisti~ko–nacionalisti~ko mobiliziranje« (Se-gert 2002: 264). U nacionalisti~koj ideologiji »narod ��postaje ’pramit’, na koji se onda mogu nastaviti mladinacionalni mitovi« (Kaschuba 1995: 60). Tako kod ju-`noslavenskih sukoba »noviji istraìva~ki radovi ukazu-ju na posebnu odgovornost mitova o etni~kim korijeni-ma, koje su propagirale sve tri sukobljene strane kako biopravdale svoje strategije nasilja« (Riedel 2007: 21–22).

Na sve tri strane »se nacionalisti~ki intelektualci ipoliti~ari pozivaju na mitove i simbole koje su naslijediliiz pro{losti i preradili u argumente koji trebaju ja~ati na-cionalni identitet i opravdati nacionalne zahtjeve« (Bre-uilly 1999: 244). Koriste »klasi~na obilje`ja nacionalnihmitova kao {to su nesrodnost s okolnim grupama, odvo-jenost od njih i autohtono postojanje od drevnih vreme-na. Ta obilje`ja sluè za nagla{avanje razlikovnosti i je-dinstvenosti izabrane grupe ljudi« (Skrbi{ 1999: 96). Na-dalje, koriste tipi~no mitsko pojmovlje, a »u pojmovljemitskoga spadaju herojska djela i li~nosti, `rtva, patnje,izbavljenje, odba~eni i izabrani« (Lewada 1994: 46).

Treba imati na umu da politi~ki mitovi »nisu nastalispontano ili izrasli povijesno, nego su napravljeni svje-sno za postizanje odre|enih ciljeva« (Mattusch 1994:56). U skladu s tim, »nacionalni mitovi cvjetaju najvi{ekad ih elite najvi{e trebaju« (Evera 1995: 151). [tovi{e,»ograni~avanje politi~kog kuta gledanja pomo}u mitskih




pri~a i slika je tim ja~e i uspje{nije {to je vi{e neka poli-ti~ka zajednica kod svoje integracije ovisna o mitskomosiguravanju svog zajedni{tva« (Münkler 1989: 345).

Podre|uju}i pojedinca kolektivnome, »mit uni{tavaindividualnost: pojedinac postaje direktno u svim dijelo-vima predstavnik svoje vrste, individua samo primjeraksvoje vrste« (Friedrich 1994: 21). U doma}im mitovimaje »uvijek prisutna tendencija za prisilnim zajedni{tvom,koja se suprotstavlja diferenciranju dru{tva i umjestotoga nudi arhai~ne oblike kvaziorganskog zajedni~kogìvota« (Friedrich/Menzel 1994: 10).

Na ju`noslavenskim prostorima ima niz {ovinisti-~kih mitova jer »{ovinisti~ko pravljenje mitova je obi-lje`je nacionalizma ��. Ti mitovi se prenose pomo}u{kole, pogotovo u nastavi povijesti, pomo}u knjièvnostiili pomo}u politi~kih elita. Dolaze u tri osnovne varijan-te: veli~anje sebe, zata{kavanje vlastite krivice i ocrnji-vanje drugoga. Mitovi veli~anja sebe sadrè tvrdnje o iz-vanrednoj ~estitosti i sposobnosti, kao i neistinite tvr-dnje o pro{lim dobro~instvima prema drugima. Mitovizata{kavanja vlastite krivice sadrè neistinito negiranjepro{lih nepravdi u~injenih drugima. �� Mitovi ocrnji-vanja drugih mogu sadràvati tvrdnje o kulturnoj infe-riornosti drugih, krive optu`be za pro{le zlo~ine i trage-dije, i neistinite tvrdnje da drugi sada gaje zle namjereprema ovoj naciji« (Evera 1995: 150).

Istraìvanja su dala odgovor na pitanje »Za{to se mi-tovi prenose? Oni potje~u velikim dijelom od nacionali-sti~kih politi~kih elita, za koje vr{e bitne politi~ke fun-kcije. Neke od tih funkcija �� sluè samo uskim interesi-ma elite. Vjera u veli~anje sebe ohrabruje gra|ane da do-prinose nacionalnoj zajednici — da pla}aju porez, idu uvojsku i bore se za za{titu nacije. �� Mitovi tako|er po-dupiru vlast i politi~ku snagu vladaju}e elite: mitoviveli~anja sebe i zata{kavanja vlastite krivice omogu}ujueliti da zasja u svjetlu zami{ljenih postignu}a i zami{lje-ne slave svojih prethodnika u nacionalnoj instituciji koju




kontrolira« (ibid.: 151). Usto mitovi zata{kavanja vlasti-te krivice »sugeriraju neprihva}anje pogre{nosti zlo~ina,a to onda sugerira spremnost da se zlo~in ponovi« (ibid.:150). Ta spremnost je znatna, i zato se »u novijem kul-turnoantropolo{kom istraìvanju govori o pravom ’mo-tori~kom’ u~inku mitova, o posebnom dinami~kom po-tencijalu energije i snage, koji nastaje pomo}u takvog re-ligijskog, povijesnog ili politi~kog pravljenja mitova«(Kaschuba 1995: 60).

Nadalje, o funkcijama mitova utvr|eno je da svi »mi-tovi koji ocrnjuju druge ja~aju vlast elita podupiru}itvrdnju da je nacija suo~ena s vanjskim prijetnjama; nataj na~in se narodno neprijateljstvo skre}e od nacional-nih elita na vanjske grupe« (Evera 1995: 151). Ovo kori-ste i hrvatski jezikoslovci: kad prave mit o jezi~nom zlo-stavljanju od strane Srba, time opravdavaju svoje da-na{nje jezi~no zlostavljanje Hrvata i gu{e neprijateljstvoi pobunu hrvatskih govornika protiv sebe, a frustracijegovornika izazvane stalnim osje}ajem krivnje koji im je-zikoslovci usa|uju uvjeravaju}i ih da ne znaju vlastiti je-zik usmjeravaju protiv Srba.

Mitovi veli~anja sebe i zata{kavanja vlastite krivicedovode do toga da »kako je Gellner napisao, ’u nacionali-sti~ko doba dru{tva oboàvaju sebe drsko i otvoreno, bezkamuflaè’« (Billig 1995: 79). Takav »nacionalni egoi-zam ne prestaje biti egoizam time {to je nacionalni. Na-protiv: on postaje ’sveti’ egoizam« (Benda 1978: 107). Unjemu »’svaka grupa uzgaja svoju vlastitu oholost i suje-tu, hvali se svojom superiorno{}u, uzdiè svoja boàn-stva i gleda s prezirom one koji nisu ~lanovi te grupe’«(Billig 1995: 79).

Koli~ina mitova na ju`noslavenskim prostorima neiznena|uje. Naime, istraìva~i su utvrdili da mitovi cvje-taju u to~no odre|enim okolnostima. A kad se pogledaopis okolnosti koje su idealne za pravljenje mitova, vidise da je potpuno primjenjiv na ju`noslavensku sredinu:»Dru{tva koja nemaju tradiciju slobode govorenja, jak




slobodni tisak i slobodna sveu~ili{ta podlo`nija su prav-ljenju mitova jer nemaju ’borce za istinu’ da se suprot-stave nacionalisti~kim kreatorima mitova. Nezavisni po-vjesni~ari mogu biti lijek protiv slu`benog pravljenja mi-tova o sada{njim doga|ajima. Nepostojanje akademskeslobode i slobodnih medija je uvjet za nacionalisti~kopravljenje mitova« (Evera 1995: 152–153).

Nadalje, po svom posezanju za {ovinisti~kim mitovi-ma »najopasniji reìmi su oni koji u odre|enoj mjeri ovi-se o narodnom pristanku, a usko su rukovo|eni nerepre-zentativnom elitom. Stvari su jo{ gore ako je ta vlada sla-bo institucionalizirana, nesposobna ili koruptna, ili sesuo~ava s velikim problemima koji nadilaze njene mo-gu}nosti. Reìmi koji su izrasli iz nasilne borbe ili uìva-ju samo oskudnu sigurnost tako|er su skloniji zadràti uborbi ro|eni {ovinisti~ki sistem uvjerenja« (ibid.: 153).

Totalitarni ratni reìmi, kakvi su 90–ih godina bili uHrvatskoj, Srbiji i BiH, lansirali su brojne mitove: ratni»totalitarni reìmi postavljaju velike zahtjeve pred svojegra|ane pa zato koriste veliku koli~inu {ovinisti~kihpri~a da navedu na prihva}anje tih zahtjeva« (ibid.: 152).Pored toga, lo{a ekonomska situacija pogoduje {irenjunacionalisti~kih mitova (ibid.). Za razliku od novih ju-`noslavenskih dràva, istinski »demokratski reìmi sumanje skloni pravljenju mitova jer su takvi reìmi obi~nolegitimiraniji i tolerantni prema slobodi govora; stogamogu razviti evaluativne institucije da iskorjenjuju na-cionalisti~ki mit« (ibid.: 153).

Utvr|eno je da mitovi sadrè element misterije, paprihva}anjem mita ~ovjek prihva}a i misteriju, a »kad jekod nekoga postignuto da prihva}a misterije, on }e bitispremniji da bez pitanja prihva}a naredbe od osoba kojesmatra autoritetima. Ukratko, misterije su dobra podlo-ga za poslu{nost« (Burke iz Kluver 1997: 53). To je jo{ je-dan razlog za{to vladaju}e elite rado upotrebljavaju mi-tove.




Preduvjet za prihva}anje mitova je neznanje: kad senacionalisti sluè mitovima, »pritom koriste neznanjejavnosti o povijesnim i jezi~nim ~injenicama. Umjetnikarakter zatvorene kulturolo{ke nacije koju oni propagi-raju ostaje ~esto neopaèn i od strane adresata u regiji iod strane oponenata na nacionalnoj razini, i mogu gaprozreti naj~e{}e jedino stru~njaci« (Riedel 2006: 33).

Mit o pa}eni{tvu

Tipi~ni mit svakog nacionalizma je da je vlastita nacijabila pa}enik, `rtva izloèna povijesnim nepravdama kojeje danas potrebno ispraviti. I Hitlerova »nacionalsocijali-sti~ka propaganda koristila je nacionalisti~ku ideologiju`rtve« (Claussen 1988). A u novije vrijeme se npr. uhrvatskim ud`benicima povijesti uzgaja mit o nacional-nom pa}eni{tvu Hrvata (Bellamy 2003: 150). Za ulogommu~eni~ke nacije poseè se zato {to »uloga potla~ene na-cije koja pati zna biti privla~na i integrirati stanovni{tvou naciju. Uloga mu~enika proizvodi samosaàljenje, ko-lektivnu sentimentalnost ��. Zajednica ljudi izloènihistom pritisku, istoj opasnosti je nerijetko ja~e povezananego zajednica trijumfa« (Lemberg 1964 II: 69).

[tovi{e, »grupa koja samu sebe gleda kao pa}enike— pa}enike zbog pravedne stvari — moè djelovati neo-bi~nom propagandnom snagom na svoju okolinu. Ulogapotla~enih i mu~enika je nevjerojatno atraktivna. U to-me leì tajna za{to upravo takve grupe pridobijaju nasvoju stranu pripadnike svoje ina~e nadmo}nije okoline«(ibid.: 70).

Upravo stoga pri suo~avanju s osporavaju}im ~inje-nicama »nacionalizam na osporavanje svojih teza odgo-vara dodatnim adutom: ulogom `rtve. On nudi duga~kulistu povijesnih poniàvanja, politi~kih i kulturnih uzur-pacija od strane kolonijalnih i imperijalnih sila, koje sudoti~nu naciju poku{avale uni{titi, zagaditi, izroditi. Tose poku{avalo i jo{ uvijek se poku{ava, naravno bez




uspjeha! Koliko god da su bili grozni zlo~ini osvaja~a i ko-liko god stolje}a da je trajalo to sistematsko istrebljivanjenaroda koje je trebalo izbrisati potla~enu naciju, ona jepreìvjela! Usprkos varljivom prividu, mu~ena nacija jepotajno uvijek odolijevala, sa~uvala svoju su{tinu, ostalauvijek vjerna svojim precima i porijeklu, te ~iste du{e~ekala dan povratka svog otetog suvereniteta i svoje po-tisnute slobode« (Llosa 2000: 20).

S jedne strane, »naravno da se ta lista poniàvanja inepravdi oslanja na neke povijesne istine. Ali bilo bi za-bluda vjerovati da su nasilja i zlostavljanja iz pro{lostikoja su ja~i narodi po~inili nad slabijim narodima uzrokza nacionalizam. Kad bi to bio slu~aj, onda bi se naciona-lizam poput epidemije pro{irio do najudaljenijeg kuta ze-maljske kugle. Jer zar ima ijedna dràva u ~ijoj povijestise ne bi na{li razlozi za ispravljanje nepravdi? Svakodru{tvo koje pogleda unazad i detaljnije promotri svojupro{lost nailazi na scenario horora, zlo~ina i neizrecivognasilja, koje su jednako vr{ila dru{tva, narodi i nacijeme|usobno kao {to su ga unutar svakog dru{tva vr{ilemo}nije klase ili pojedinci nad slabima. U toj perspektivipostaje od povijesti svih dràva jedna povijest nitkovlu-ka« (ibid.: 21).

No nacionalizam èli vidjeti samo svoja pa}eni{tva upovijesti, spremno ih i izmi{lja jer »nacionalizmu su po-trebna takva povijesna poniàvanja kako bi opravdaosvoj zahtjev da je `rtva jedne kolektivno proìvljene pra-stare nepravde koju moè ispraviti samo ponovno posti-zanje izgubljene nezavisnosti. On ih treba i zato da bi ob-jasnio navodnu ne~isto}u nacionalnog jedinstva — napodru~ju jezika, kulture, institucija i ~ak rase — te da biobrazloìo politiku kojom sada na poziciji vladara èli po-novo uspostaviti integritet i ~isto}u nacije, uprljanu sto-lje}ima strane vlasti« (ibid.).




Neprijatelj

Pripisivanje uloge `rtve vlastitoj naciji ide paralelno spripisivanjem uloge deùrnog krivca drugoj naciji. Po-stojanje deùrnog krivca, postojanje neprijatelja povezu-je vlastitu grupu, odnosno dovodi do toga da se ona uop}ei formira. Odavno je zapaèno da integracijska ideologijanacionalne grupe »mora sadràvati predod`bu o neprija-telju, o zajedni~koj opasnosti da bi se grupa povezivala«(Lemberg 1964 II: 82). Ve} Sigmund Freud je utvrdio daje »uvijek mogu}e povezati znatan broj ljudi zajedno uljubavi dok god se ostavlja neke druge ljude da prime ma-nifestaciju njihove agresivnosti« (Bhabha 1993a, 300).

Ta »predod`ba o neprijatelju, o zlom, neprijatelj-skom principu, o zajedni~koj opasnosti koja dolazi s nje-gove strane djeluje na grupu kao vezno sredstvo. �� Su-sjed je istovremeno i protivnik. Barem dolazi u obzir kaotakav. Njegova snaga je opasnost, njegova slabost je{ansa za vlastito {irenje mo}i« (Lemberg 1964 II: 83).Prikazivanje nekoga kao neprijatelja ima va`nu ulogujer »predod`ba o neprijatelju moè postati dominira-ju}im ili ~ak jedinim svojstvom pravljenja nacije« (ibid.:85).

Ne ~udi stoga {to se za nacije kaè: »nacije su zajed-nice koje zbog povijesne zablude vjeruju u zajedni~ko po-rijeklo i imaju zajedni~kog neprijatelja« (iz Altermatt1996: 42). Udruìvanje grupa u naciju, »odluka za nacio-nalnu orijentaciju i nacionalni identitet povezana je sodlukom o tome tko je zajedni~ki neprijatelj« (Dutsch1972: 23). Zato »ako je nacionalizam ideologija prvog licamnoìne, koja govori ’nama’ tko smo ’mi’, onda je ontako|er i ideologija tre}eg lica. Ne moè biti ’nas’ bez’njih’« (Billig 1995: 78).

Pritom »smo mi ono {to drugi nisu, a drugi su ono {tomi nismo. Iz te praznine i neodre|enosti proizi{ao jemo`da onaj osje}aj kolektivne manije proganjanja svoj-stven nacijama koji, prema Eliasu Canettiju, drì masezajedno ��. Definiran pomo}u osje}aja proganjanja, ra-




njivi nacionalni identitet treba dakle vanjske neprijate-lje, a ako se oni ne mogu odrediti, onda unutarnje nepri-jatelje, potencijalne izdajice, koji bi osje}aj zajedni{tvamogli dovesti u pitanje ��. Njih se u najboljem slu~ajuisklju~uje pomo}u predrasuda ��. U najgorem slu~aju ihse nasilno proganja i ubija« (Fritsche 1992: 80–81).

Poznato je da »hrvatski nacionalizam tako|er koristinacionalisti~ke mitove i ’demonizaciju’ ’nacionalnog ne-prijatelja’«: »Srbe se prikazuje kao smrtne neprijateljehrvatske nacije i kao pripadnike neevropske civilizacije«(Sofos 1996: 268). Takvo »uvo|enje jednog prili~no pro-izvoljnog prijatelj/neprijatelj razlikovanja treba reduci-rati kompleksnu stvarnost i time sluìti stvaranju kolek-tivnog identiteta. Taj ’identitet’ se, me|utim, mora pro-izvesti nasiljem nad stvarno{}u kako bi se njegova ~i-sto}a uop}e uspostavila. Kod ’konstrukcije’ njegove na-cionalne pro{losti traga se s mnogo napora za porijek-lom, za tobo`njom cjelovito{}u i kontinuitetom. Budu}ida kompleksnost povijesti tome pruà veliki otpor, ve} ikod toga ne ide bez nasilja« (Friedrich 1994: 28).

Zato se koristi »izmi{ljanje pri~a o porijeklu ��.Pri~aju se izmi{ljene po~etne situacije, koje tako sluè zalegitimaciju dana{njih odnosa« (ibid.: 21). Sve te pri~e su»pojednostavljuju}i modeli obja{njavanja« (Friedrich/Menzel 1994: 9), one su mitovi koji stvarnost reducirajuna »lijep i ruàn, dobar i zao, hrabar i kukavica« (Mün-kler 1989: 344).

U takvoj reduciranoj stvarnosti »mehanizam deùr-nog krivca postaje od centralnog zna~aja za zajedni{tvodru{tva. �� Taj mehanizam se sastoji u tome da se neko-ga markira kao ’drugog’ i isklju~i kako bi se osiguralo za-jedni{tvo grupe koja isklju~uje ’drugog’« (Friedrich1994: 26). [tovi{e, kod nacionalizma i rasizma, dvijume|usobno povezanih pojava »temeljni postupak sastojise u isklju~ivanju, odvajanju drugoga, stranoga od vlasti-toga, pri ~emu se svaka sli~nost, svaka veza, svaka inte-rakcija striktno pori~e i tvrdi se da je razlika prirodno




data. Va`no je da se o toj razlici misli da je prirodna i ne-promjenjiva ��. Vlastito, koje kod nacije nije vidljivopomo}u osjetila jer realno ne postoji, gledano je u oblikunacionalnog karaktera ili duha naroda. Budu}i da je i onkrajnje neodre|en i neuhvatljiv, morao se pomo}u oba-veznog {kolovanja {iriti i nametnuti. Time je nestabilniidentitet postao masovnom svije{}u, koja je uvijek pra-}ena strahom da }e izgubiti tu karakternu masku, pro-{irenu pod nazivnikom nacionalna posebnost« (Fritsche1992: 80). Sve to skupa je razlog za{to »paranoi~na pri-padnost nacionalnom identitetu grani~i s bole{}u« ([un-dov 2002).

S obzirom da je tzv. nacionalni identitet obi~na ma-ska, »u mnogo slu~ajeva je klju~ snage nacionalizma iosje}aja identiteta postojanje autsajdera, ’njih’, protivkojih se vodi borba i ~ija dominacija ili potencijalna pri-jetnja nagla{ava neophodnost kolektivnih napora« (Ager2001: 14). Onda »su uvijek ’drugi’ ti koji su nelojalni,nepo{teni i koji zapo~inju spiralu nasilja: ’na{i’ postupcisu opravdani okolnostima, a za ’njihove’ se kaè daodraàvaju pokvarenost karaktera, zaista, ba{ onu pok-varenost koju pori~emo kod ’nas’« (Billig 1995: 82).

Istina, koliko god je prakti~no imati deùrnog krivca,imati neprijatelja kojeg se moè optuìti za sve, toliko jeneugodno kad nas netko podsjeti da »narod koji svoj vla-stiti identitet determinira u neprijateljstvu protiv nekogdrugog naroda mora se ozna~iti kao fa{isti~ki« (Konrad1994: 35).

Budu}i da grupu povezuje neprijateljstvo prema ono-me koga se ozna~ilo kao ’drugog’, ne ~udi {to se na ju`no-slavenskim prostorima neprijateljstvo bri`ljivo uzgaja.Zapaèno je da »grupe a pogotovo manjine koje ìve ukonfliktu jedne s drugima �� ~esto odbijaju pribliàva-nje ili gestu tolerancije onih drugih. Zaokruènost njiho-ve netrpeljivosti bez koje se ne bi mogli dalje boriti izgu-bila bi na konturama ��. Unutar odre|enih grupa moè~ak biti znak politi~ke mudrosti paziti da neprijatelji po-




stoje kako bi se zajedni{tvo ~lanova grupe u~vr{}ivalo igrupa ostala svjesna da je to zajedni{tvo od ìvotnog in-teresa za nju« (iz Hobsbawm 1991: 198).

Protiv uzgajanog neprijatelja se brzo moè napravitirat, a »ti ratovi predstavljaju doba juna{tva nove nacije.Mit o tom dobu juna{tva vezuje i obavezuje. Vlastitojuna{tvo moè se dokazati samo u borbi protiv nekog ne-prijatelja. [to je on mo}niji, opasniji i vi{e zao, timnu`nije je zajedni{tvo protiv njega, tim zaslu`niji je ot-por, borba i pobjeda« (Lemberg 1964 II: 83). Njegovanjuneprijatelja bitno pomaè religija, kakav je slu~aj i kodnas, jer »religijske i ideolo{ke zajednice s univerzalnimzahtjevom ispunjavaju misionarski zadatak da nevjer-ni~ku okolinu preobrate. Svi oni ìve od svog neprijate-lja« (ibid.).

Koliko je postojanje vanjskog neprijatelja prakti~no,vidi se po tome {to se »upu}ivanjem na njega opravdava-ju `rtve koje zajednica zahtijeva od pojedinca: vojnaslu`ba, porez, disciplina, dokazi lojalnosti« (ibid.: 82).@rtva mijenjanja jezika, koju jezikoslovci danas traè odhrvatskih govornika, tako|er se opravdava upu}ivanjemna vanjskog neprijatelja. @rtva u obliku kori{tenja puri-sti~kih, zastarjelih ili novoizmi{ljenih rije~i dokazuje lo-jalnost hrvatskom nacionalizmu. A sve to samo zato {tohrvatski jezikoslovci èle nacionalnu posebnost vidjeti uobliku zasebnog jezika, ~ime potvr|uju da »nacionali-zam ~esto uklju~uje ideolo{ku konstrukciju ’jezika’ kaocentralnog simbola ’nacionalnog identiteta’« (Blomma-ert 1997: 5). Kod hrvatskih jezikoslovaca »etnoteorije su’homogenisti~ke’: one podrazumijevaju da identitet ljudileì u jednom jeziku, jednoj kulturi, jednoj povijesti, jed-nom skupu obi~aja, vrijednosti i tradicije« (ibid.). U tak-vim teorijama »pogotovo jezik i religija ~esto postanusimboli nacionalizma« (Ager 2001: 14).

Kroatisti znatno sudjeluju u izgra|ivanju slike o po-stojanju neprijatelja. Pomo}u mita o srpskom jezi~nomunitarizmu pobrinuli su se da svatko u Hrvatskoj zna




tko ima ulogu deùrnog neprijatelja, a njemu zadnjih go-dina pridruùju i nove. Kako Evropska unija dobiva naaktualnosti, tako se iste metode uzgajanja neprijateljakoje su ranije bile usmjerene prema Beogradu sada po-ja~ano usmjeravaju prema Bruxellesu. Najutjecajniji hr-vatski akademici tvrde da }e EU nametnuti Hrvatskojujedna~avanje varijanata (HAZU 2007a; Babi} 2008:193), i da »{to se Hrvatske ti~e, ~ini se da su i za jezikkobna imena koja po~inju s B (Be~, Budimpe{ta, Beo-grad, staro hrvatsko ime za Veneciju bilo je Bneci, Bru-xelles, a Washington, London i Moskva trebali bi se nahrvatskom zvati Ba{ington, Bondon i Boskva)« (Kova~ec2006: 334). Sugerira se da je »ukupna me|unarodna jav-nost« na strani Srba, a protiv Hrvata (Kova~ec 2005:522). U tom smislu HAZU (2007a) zastra{uje doma}upubliku da u EU »bi se jedinstvo zacijelo moralo diktiratiiz nekog centra, koji u tom ve} ima iskustva« — ovdjeHAZU implicira da je u pro{losti Beograd diktirao je-zi~no jedinstvo, i da }e u budu}nosti EU zaduìti Beo-grad za daljnje diktiranje jedinstva. Kroatisti tvrde i daje ha{ki Tribunal zadnjih godina ve} sproveo u Hrvat-skoj prisilno jezi~no jedna~enje s jezikom u Srbiji, pa iztoga izvode zaklju~ak da }e u budu}nosti i EU sprovoditiu Hrvatskoj jezi~ni unitarizam (Gr~evi} 2008: 192). Me-|utim, kao {to se ha{ko jedna~enje jezika na teritorijuHrvatske ne vidi u stvarnosti, tako su i tvrdnje da se EUmije{a forsiranjem nekakvog jezi~nog ujedna~avanjapotpuno neto~ne, kako je pokazao Per Jacobsen (2007:220–223) u svom Otvorenom pismu predsjedni{tvu HA-ZU.

S obzirom da kroatisti {ire strah da }e Hrvatska iz-gubiti dràvnost i nacionalni identitet ako hrvatsko imene bude naziv zasebnog slu`benog jezika u EU, moè sepodsjetiti da su i takva strahovanja neutemeljena. Nai-me, u EU je ve} u{la Austrija kao dràva u kojoj se govorivarijanata policentri~nog jezika. Iako su izme|u Austri-janaca i Nijemaca ve}e jezi~ne razlike nego izme|u Srba




i Hrvata, nije uvedena oznaka ’austrijski jezik’ u slu-`bene jezike EU, nego se postupilo u skladu s ~injenicomda se radi o zajedni~kom jeziku Austrijanaca i Nijemaca,a Austrija time nije izgubila na dràvnosti ili nacional-nom identitetu ni{ta vi{e od bile koje druge dràve ili na-cije koja je u{la u EU. U ovome kontekstu moè se usputpodsjetiti da uvo|enje naziva hrvatski me|u slu`bene je-zike u EU ni{ta ne utje~e na sociolingvisti~ki utvrdivu~injenicu da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci govore va-rijantama zajedni~kog policentri~nog standardnog jezi-ka.

Iz prethodna dva odlomka vidljivo je da kroatisti in-tenzivno rade na tome da ne presu{e strahovi kako nekimo}ni neprijatelji stalno kuju zavjere da Hrvatima oduz-mu jezik, naciju i dràvu. Tim sna`nim neprijateljimakroatisti se odupiru, postiù pobjede, svaka od njih je ba{zbog snage neprijatelja »va`na pobjeda« i »jedna od dobi-venih bitaka«, ali usprkos pobjedama »rat jo{ nije za-vr{en« (Babi} 2008: 193). Zato se od hrvatskog ministar-stva o~ekuje da opet dodatno podupre kroatiste, suo~enes velikim unitaristi~kim opasnostima, jer »rat za hrvat-ski jezik na svjetskoj razini nije jo{ dobiven« (ibid.).

Ina~e, za politi~ke elite je postojanje neprijatelja pra-kti~no i zato {to se bilo kakav »nedostatak uspjeha moèspremno pripisati vanjskim ili unutra{njim neprijatelji-ma. To je, naravno, besmislica, ali politi~ki neobrazovannarod podlijeè takvim isku{enjima kad je suo~en s veli-kim i naizgled nepremostivim problemima« (Schöpflin1995: 63). Znaju}i ovo svojstvo politi~ki neobrazovanognaroda, vladaju}a elita koristi nacionalisti~ku propagan-du, koja ne samo da ukazuje na vanjske neprijatelje negokontinuirano »pokazuje da jo{ uvijek u dràvi ima nepri-jatelja, izdajica, kontrarevolucionara koje treba otkriti iuni{titi« (Lemberg 1964 II: 83).




Stereotipi

Na ju`noslavenskim prostorima danas su pro{irene broj-ne predrasude i stereotipi, a »predrasude i stereotipi se�� ~esto ubrajaju u iracionalnosti nacionalizma. ��Predrasude pomaù kod zajedni~kog, jednakog tuma-~enja stvarnosti, prave stereotipne slike neprijatelja imogu tako pomo}i kod mobiliziranja« (Esbach 2000:163).

Stereotipi nastaju i {ire se u grupi kad ona ima potre-bu »opravdati planirane ili sprovedene djelatnosti protivstranih grupa, i vlastitu grupu na osnovi nekog svojstvarazlikovati od odre|enih stranih grupa u vrijeme kada seto razlikovanje smatra nesigurnim ili se sasvim gubi, ilikada uop}e ne postoji, ali zato postoji dru{tvena situacijakoja po mi{ljenju sudionika omogu}ava da se napravirazlikovanje na osnovi nekog svojstva« (Tajfel 1982:54–55).

Kakav logi~ki postupak se pritom koristi, ilustriraprimjer nastanka stereotipa o tome tko je tolerantan: »taretorika pori~e ’na{e’ predrasude i �� pripisuje netole-ranciju ’njima’: ’na{u’ toleranciju ugroàva ’njihova’ pri-sutnost; ’oni’ su ili netolerantni ili uzrokuju netoleranci-ju; prema tome, ’mi’ èlimo isklju~iti ’njih’ ne zato {tosmo netolerantni, nego obrnuto, zato {to smo toleran-tni« (Billig 1995: 82).

Spomenuta retorika dolazi od brojnih ’etni~kih po-duzetnika’: »Ti ’etni~ki poduzetnici’ u politici, crkvi,sportu i kulturi, a prvenstveno u dru{tvenim znanosti-ma i medijima, oni su ti koji tobo`nja ’prastara neprija-teljstva me|u plemenima’ zajedno s obrazloènjima i na-vodno neizbje`nim konzekvencijama usa|uju svojim cilj-nim grupama. Oni to ~ine s nadom da }e ti stereotipi bitiusvojeni i da }e svoju funkciju u punoj mjeri pokazati uetni~ki prebojanim politi~kim konfliktima« (Troebst1999: 75).

Rijetki su autori koji na ju`noslavenskim prostorimaod 90–ih godina raskrinkavaju stereotipe: »U ratnim




vremenima pisati protiv stereotipa je pothvat koji baremna kratkoro~no ne obe}ava mnogo uspjeh. Tim va`nije jeto s obzirom na doga|anja u jugoisto~noj Evropi 90–ihgodina« (Hatschikjan 1999: 27).

Mediji

Poznato je da su »masovni mediji neosporno sredstvo zaideolo{ku reprodukciju« (Blommaert 1999: 430). Oniusa|uju »dru{tvenomitolo{ke konstrukcije«, i u njima su»populisti~ka razina i propagandna razina jako poveza-ne jedna s drugom« (Lewada 1994: 46). Ne ~udi stoga {to»su za suvremene politi~ke reìme vaàn instrumentmo}i elektronski masovni mediji: dràvna televizija idràvni radio u slu`bi dràvne stranke« (Segert 2002:265).

Uslijed toga je i »stupanj do kojeg se agresivne snagenacionalizma {ire unutar zajednice pod velikim utjeca-jem dràvne strukture. Poja~avanje se najbrè doga|a unedemokratskim sredinama, gdje elite kontroliraju}imedije i rasprostiru}i informacije mogu {iriti svoje idejebez smetnji. Zbog nepostojanja alternativnih izvora in-formacija i javne debate, ekstremne snage nacionalizmajednako zavladaju elitama i masama« (Kupchan 1995:183).

To se dogodilo u novim ju`noslavenskim dràvama.U sklopu »ciljanog ograni~enja slobode medija« (Segert2002: 265), »televizija je pod najstroòm kontrolom vla-de, medijima i {kolama vlada propaganda. Mnogo uni-formi, mnogo zastava i svuda ime nacije« (Konrad 1994:33). 90–ih godina »u novonastalim dràvama su elek-tronski mediji podre|eni ratnoj propagandi vlade. Na-staje klju~alo i samouni{tavaju}e plemensko raspolo-ènje, za ~ije potpirivanje se koriste knjièvna sredstva,~ime se i pogled knjièvnika zamagljuje. To plemenskoraspoloènje zahva}a u tolikoj mjeri nacionalno dru{tvo,uklju~uju}i i intelektualce, da i pisci sami sebe cenzuri-




raju, vjeruju}i ve} u kli{e nacionalnodràvne paradigme,koji su usvojili i ugradili u svoju svijest, i to tako postoja-no da i vo|e opozicije u Beogradu i Zagrebu u jednakojmjeri nose nacionalni konsenzus. âk ni alternativneosobe si ne mogu dozvoliti da istupe iz srpske odnosnohrvatske paradigme« (ibid.: 38).

U takvoj situaciji »ako bi nacionalisti~ka svijest pobi-jedila, mogle bi ~itave nacionalne zajednice postati nosio-ci psihoze« jer su im mediji uzgojili »napuhani kolektivniego, koji se pla{i da }e biti zakinut, da bi mu netko mogaone{to oduzeti, zbog ~ega je u stanju ~ak i razmjerno malegubitke doìvjeti kao nepodno{ljive i grozne« (ibid.: 36,37). Mediji su u~inili da nacionalisti~ki ego nema uvid ustvarnost: »U mislima ekstremnog nacionalista i u ko-munikacijskom sistemu svake ekstremno nacionalisti-~ke grupe ili dràve vijesti koje nacionalizam proteìradominiraju nad ve}inom ili ~ak nad svim vijestima iz svi-jeta ~injenica. �� Kao i drugi oblici ideolo{kog ekstre-mizma, nacionalizam daje prednost ideolo{ki {ifriranimili ~ak neistinitim vijestima nad vijestima koje su dru-ga~ije kodirane ili imaju druga~ije simbole, ~ak i ako sute druge vijesti istinite« (Deutsch 1985: 51). Uslijed toga»ekstremni nacionalist postaje kao i svaki drugi pristali-ca neke ekstremne ideologije slijepac s vrlo kratkim {ta-pom. On ignorira stvarnost dok se s njom ne sudari; a onimalobrojni doga|aji i ~injenice koje ne moè ignorirati,pogode ga s iznena|enjem« (ibid.).

[irenju nacionalizma pogodovalo je {to su ve} i uSFRJ mediji bili velikim dijelom nacionalno okupljeni:»U Socijalisti~koj Federativnoj Republici Jugoslaviji me-diji su bili necentralisti~ki organizirani, svaka od {est re-publika i obje autonomne pokrajine imale su vlastiti ra-dio i televiziju, koji su bili nazvani po imenima glavnihgradova. Sli~no decentralisti~ki organizirane bile su i no-vine, ne samo u novinarskom pogledu, nego i po struktu-ri produkcije i distribucije. Jedino novine Saveza komu-nista, Borba, mogle su za sebe traìti pro{irenost po ~ita-




voj dràvi« (Busch 2004: 198). Takva »decentralisti~kaorganiziranost medija u Jugoslaviji olak{ala je novimvlastodr{cima u republikama i njihovim strankama pri-stup medijima, koji su brzo stavljeni u slu`bu propagi-ranja nacionalnih ciljeva« (ibid.: 199).

Upravo »medijima se pripisuje klju~na uloga u pro-pagiranju nacionalnog razgrani~avanja, govora mr`nje,predrasuda, stereotipova i u pripremanju rata« (ibid.).Ratna »semantika je uvedena politi~kim diskursom i ra-spirivana svakodnevno pomo}u masovnih medija, koji su{irili ratnu propagandu« (Richter Malabotta 2004: 83).Bez ostatka »su dràvni radio i televizija kao i novine bli-ske reìmu bili u znaku ratne propagande« (Busch 2004:202). Pritom su kori{tene »diskursne strategije kojeimaju za cilj u~vr{}ivanje nacionalnog identiteta, meha-nizmi razgrani~avanja koji se koriste pri konstruiranjugrupe kojoj se pripada i grupe kojoj se ne pripada pomo}urazlikovanja izme|u ’mi’ i ’oni’, strategije unutra{njeghomogeniziranja koje prizivaju nacionalno jedinstvo, so-lidarnost i lojalnost, ali i strategije mu~eni{tva, isticanjavlastite uloge `rtve« (ibid.: 203). Sa svrhom pridobivanjanaklonosti za rat »u ujedna~enim medijima prevladavalaje hladna dezinformacija prema kojoj je druga stranauvijek napadala, a vlastita se samo branila« (Mappes––Niediek 2005: 43).

Konflikt na ju`noslavenskim prostorima »je umjetnoprovociran pomo}u tehnika manipulacije masama. Bu-du}i da se to doga|alo u dru{tvu bez slobodnog i plurali-sti~kog sistema informiranja, nije bilo mogu}nosti da sejavnost cijepi protiv nacionalisti~kog bula`njenja i njego-vih neizbje`nih posljedica, neprijateljstva prema stranci-ma, rasizma i religijske netoleracije. �� apstraktno jekoncipirana jedna fikcija, koju su zatim propaganda idràvni audiovizualni mediji ugradili u stvarnost vrto-glavnom u~inkovito{}u« (Llosa 2000: 79).

Posve »ujedna~eni televizijski kanali, radiostanice,novine i ~asopisi bili su motor velike kampanje trovanja,




koja je potpirivala nepovjerenje i mr`nju me|u zajedni-cama i regijama tamo gdje je to jo{ postojalo, a tamo gdjeje bilo nestalo, iznova raspirivala. �� A razumni glasovi irazborita pera onih koji su poku{avali da objektivno in-formiraju i ozbiljno zastupaju svoje mi{ljenje bili su bezoklijevanja potisnuti ili vrije|ani najgorim pogrdama:odmetnici, pla}enici, izdajnici« (ibid.: 78–79).

Poznato je da »je dràvna radiotelevizija HRT imalaneosporno klju~nu ulogu kod izbijanja rata. Ona je pro-pisivala upotrebu jezika, kako na planu sadràja tako ina planu izraza. Redakcija vijesti objavila je jedan inter-ni dekret koji je odre|ivao jezi~nu upotrebu i prikaziva-nje slika« (Busch 2004: 207). Tako »u procesu op{irnegradnje nacionalnog identiteta i pravljenja jezi~nih gra-nica mediji imaju glavnu ulogu. �� Televizija i radio subili jedna od klju~nih institucija putem kojih su slu{ateljii gledatelji dolazili do toga da zami{ljaju sebe kao ~lanovenacionalne zajednice« (Busch/Kelly–Holmes 2004: 6).Utjecaj medija je velik zato {to »mediji doseù brojnijupubliku i ve}i raspon populacije, povremeno mo`da ve}i iod obrazovnog sistema, koji je jo{ jedan nosilac jezi~nepromjene inicirane odozgo« (ibid.: 6–7). S obzirom na to-liku angaìranost hrvatskih medija oko jezika, u pojedi-nim knjigama stranih autora (v. npr. Busch 2004) velika»uloga medija u procesu jezi~nog razgrani~avanja po-bliè se oslikava na primjeru Hrvatske«, u kojoj vlada»opsesija granicama« (ibid.: 205, 199). Upada u o~i kodjezi~nog razgrani~avanja da »poseban zna~aj imale supritom — ve} prije dràvne samostalnosti, a poja~anoposlije — jezi~ne kolumne i javne debate o jeziku, koje suu sebi stapale politi~ki diskurs, narodsko mi{ljenje i aka-demski pogled, kako bi zahtijevale pravljenje granica«(ibid.: 227).

Svi »hrvatski mediji bliski Tu|manovoj vladi bili supuni kolumni i emisija s jezi~nim savjetima, isto tako idràvna radiotelevizija. Mediji bliski vladi smatrali susebe modelom za ’ispravnu upotrebu jezika’« (ibid.:




207). Budu}i da je na taj na~in umjetno dat zna~aj posvenebitnoj temi i javnost je postala zaokupljena njome,moè se na Hrvatsku primijeniti jedna komunikacij-sko–teorijska definicija nacionalizma, prema kojoj je na-cionalizam »u onoj mjeri ekstreman u kojoj hitne i va`nevijesti iz stvarnosti bivaju potiskivane nerealnim i ne-va`nim vijestima, ali omiljenima u toj ideologiji« (De-utsch 1985: 52).

Na hrvatskom primjeru se vidi kako mediji »mogudoprinijeti stvaranju uvjeta za nadzor jezi~ne upotrebe iza {irenje jezi~nog purizma« (Busch/Kelly–Holmes 2004:7). Tako »je HRT objavio priru~nik u kojem se nabrajajupoèljne hrvatske rije~i i nepoèljne ’strane’ rije~i. Dr-àvna radiotelevizija smatrala je sebe instancom kojaodre|uje standard« (Busch 2004: 208). Navodna ’nei-spravna upotreba jezika’ sluìla je ~ak kao pokri}e zaotpu{tanje nepodobnih novinara: »1991. godine zapo~elaje uprava HRT–a sa serijom otpu{tanja i umirovljavanja,{to je zahvatilo gotovo polovinu zaposlenih. Kao javnoobrazloènje sluìla je te{ka ekonomska situacija nastalazbog rata, no ustvari je uprava otpustila prvenstvenoopozicijske i ’nehrvatske’ novinare. Kao opravdanje po-sluìli su i jezikoslovci, koji su prema izjavi direktorautvrdili da 60% novinara oskudno vlada hrvatskim jezi-kom« (ibid.: 207–208).

[to se ti~e prikazivanja ju`noslavenskog konflikta uinozemstvu, zamjera se medijima na evropskoj razini {to»putem aktualnog izvje{tavanja imaju sasvim odre|enipogled na uzroke konflikta, a taj pogled neobavije{tenapublika najve}im dijelom preuzima. Tako mediji presud-no utje~u na oblikovanje javnog mnijenja u demokrat-skim dru{tvima. Mediji ~esto nisu zainteresirani za dife-renciranu analizu konflikta, nego za {to je mogu}e ve}ugledanost odnosno tira`. To ih mnogo puta zavede dapre{ute sloènost situacije i da prezentiraju crno–bijelusliku konflikta. Iz toga nastaje poznata shema prija-telj–neprijatelj odnosno `rtva–po~inilac, koja se prven-




stveno kod konflikta identiteta moè medijski dobro in-scenirati. Pitanje o nastanku etni~kog identiteta usmje-renog na razgrani~avanje, o profiterima izgra|enih slikaneprijatelja i nadasve pitanje o alternativama postavljase iznimno rijetko ili se uop}e ne postavlja. To kod publi-ke poja~ava gledanje na etni~ku svijest kao na kulturnukonstantu koja je objektivno data i nepromjenjiva. Uti-sak beznade`ne konfliktne konstelacije koji mediji {irezavodi publiku i na zaklju~ak da se eskalacija nekog kon-flikta identiteta moè sprije~iti jedino jo{ vanjskom in-tervencijom, i to mo`da nasilno« (Riedel 2005: 269).

S obzirom na stanje u medijima, pojedini autori upo-zoravaju da »`rtve medijskog ujedna~avanja misli koje seravna prema najnièm nivou i pove}ava medijima profitnisu samo individue koje vegetiraju na granici debilnostinego i dru{tvo u cjelini« (Schmidt–Salomon 2006: 118).Koliko je situacija ozbiljna, vidi se i iz podatka da su ba{»ravnanje prema najnièm nivou« i »ujedna~avanje mi-sli« klju~ne smjernice u uputama za propagandu nacio-nalisti~ke ideologije koje Hitler daje u svojoj knjizi MeinKampf: »Svaka propaganda mora biti narodska, i njenaduhovna razina treba biti prilago|ena mogu}nostimanajograni~enijih me|u onima kojima se obra}a. Zato seduhovna razina propagande treba spustiti tim niè {to jeve}a masa ljudi koje èli obuhvatiti. A kad se radi o tomeda se obuhvati ~itav narod, kao {to je to slu~aj kod propa-gande za istrajavanje u ratu, onda nikad dovoljan nemoè biti oprez da se sprije~e previsoki duhovni zahtje-vi« (iz Jung 1974: 61).

Mediji ravnanjem prema najnièm nivou zaglupljujudru{tvo, a »najve}a aktualna opasnost za homo sapiensa�� leì u strukturno uvjetovanoj gluposti. �� Mo`da jeuzbudljivije i mo`da nas subjektivno rastere}uje ako mi-slimo da sudbinu ~ovje~anstva usmjerava grupica mra-~nih zavjerenika, ali u stvarnosti iza ~itave te mizerijestoji jedna gigantska, globalna, ogromna zaglupljenost.Upravo zato je neophodno prosvje}ivanje! Bez obrazovne




ofenzive {irokih razmjera, i lokalne i globalne, koja sekao prvo oslanja na najbolje tradicije znanosti, filozofije iumjetnosti, i koja se kao drugo ne pla{i da bez tabua ra-zotkrije zablude ~ak i najsvetijih tradicija, ne}emo biti ustanju definirati bolja pravila igre za zajedni~ki ìvot lju-di koja su hitno potrebna« (Schmidt–Salomon 2006:119).

Sport

S medijima je u uzgajanju nacionalizma povezan i sportjer on »doprinosi opasnoj politici ’mi’ naspram ’oni’«(Billig 1995: 123). Pravi se »nacionalna identifikacijapomo}u sporta protiv stranaca« (Hobsbawm 1984a:301). On djeluje »prema unutra kao sredstvo sjedinja-vanja nagla{avaju}i sli~nosti, a prema van kao sredstvosukobljavanja nagla{avaju}i razlike« (Bellamy 2003:113).

Ono »{to je sport u~inilo tako u~inkovitim posredni-kom nacionalnih osje}aja, barem kod mu{karaca, svaka-ko je lako}a s kojom se ~ak politi~ki ili javno nezaintere-sirani pojedinci mogu identificirati s nacijom ~im njusimboliziraju uspje{ni sporta{i ��. Zami{ljena zajednicamilijuna izgleda da se ostvaruje kao mom~ad od jedana-est igra~a koji svi nose jedno ime« (Hobsbawm 1991:168).

Sportski doga|aji su drugo, svakodnevno lice nacio-nalizma (Ebeling 1994: 15–16): »zastave na sportskimstadionima prave nacionalisti~ko raspoloènje« (Alter-matt 1996: 11), a »sportske stranice ponavljaju povr{nestereotipe o naciji« (Billig 1995: 120). Ve} »izme|u dvasvjetska rata je internacionalni sport postao, kako jeubrzo uo~io George Orwell, izrazom nacionalnih borbi, asporta{i koji su zastupali svoju naciju ili dràvu postalisu centralne figure–simboli svojih zami{ljenih zajedni-ca« (Hobsbawm 1991: 168).




Istraìvanja pokazuju da »paralela izme|u sporta iratovanja izgleda o~ita ��. Sportske stranice, pozivaju}inas, ~itatelje, da ma{emo zastavama, ponavljaju jezik ra-tovanja. êsto se sluè metaforama vezanima za oru`je(pucati, opaliti, napasti)« (Billig 1995: 123). Zato se opi-suje »’sport kao sredstvo sukoba me|u nacijama kojepoja~ava agresivnost, stereotipe i predod`be o inferior-nosti i superiornosti’« (Bellamy 2003: 113).

Svakoga dana »sportske stranice prvenstveno ~itajumu{karci zbog zadovoljstva. One se mogu smatrati ba-nalnim vje`banjem za iznimna vremena krize kada dr-àva poziva svoje gra|ane, pogotovo svoje mu{ke gra-|ane, da daju krajnje `rtve za nacionalne ciljeve« (Billig1995: 11). Poznato je da se »politi~ka kriza koja vodi urat moè brzo napraviti, ali volja za `rtvovanjem nemoè. Moraju postojati prethodne vje`be i podsje}anja,tako da kad do|e kobna situacija, mu{karci i ène znajukakvo pona{anje se od njih o~ekuje. Svakodnevno se od-vija banalno pripremanje. Na sportskim stranicama kadih mu{karci prelije}u traè}i rezultate tima za koji navi-jaju, ~itaju pritom o podvizima drugih mu{karaca u bitciza interese ve}eg tijela, ekipe. êsto je ekipa nacija, i borise za slavu protiv stranaca« (ibid.: 124).

Perfidno dresiranje ra~una da »su sportske stranice�� tekstovi zadovoljstva. Dan za danom milijuni mu{ka-raca traè svoje zadovoljstvo na tim stranicama, dive}i seherojstvu u ime nacije, uìvaju}i u prozi u kojoj intertek-stualno odzvanja ratovanje. Takva zadovoljstva ne mogubiti bezazlena. �� rutinski podsjetnici mogu tako|er bitivje`banje; protekla ponavljanja ne mogu biti ignoriranakao priprema za budu}a vremena. Mo`da }emo mi — ilina{i sinovi, ne}aci, unuci — odgovoriti jednoga dana, saspremnim entuzijazmom ili sa svije{}u o du`nostimakad ~ujemo da nas na{a dràva zove. Poziv }e nam ve}biti poznat; o du`nostima smo ve} informirani; te rije~isu ve} odavno instalirane u predjelu na{eg zadovoljstva«(ibid.: 124, 125).




[kolski sistem

U {irenju nacionalizma {kola ima veliku ulogu. Moè segovoriti o »praksi usa|ivanja nacionalizma u djecu u{koli. Emocionalni patriotizam koji leì u osnovi nacio-nalizma po~inje unutar obitelji i nastavlja se u u~ionicipovijesti. U {koli djeca usvajaju predrasude o sebi i dru-gim ljudima i u~e visoko vrednovati svoju naciju. U~iteljipo pravilu nisu skloni uklanjati nacionalne i rasisti~kepredrasude kod djece. �� Prva stvar koju je ve}ina djecenau~ila o ljudima drugih nacija bila je da ih ne vole. ��Emocionalni stavovi prema raznim stranim dràvamasu ugra|eni u malu djecu prije nego {to su djeca usvojila~ak i najosnovnije ~injeni~ne informacije o tim dràva-ma« (Snyder 1968: 364–365).

To se sprovodi planski jer »prema nacionalisti~koj te-oriji {kolski sistem mora imati glavno mjesto u radudràve. Svrha obrazovanja nije prenositi znanja, ustalje-ne spoznaje i metode izumljene u dru{tvu zbog bavljenjaop}im interesima; svrha obrazovanja je sasvim politi~ka— pot~initi volju mladih ljudi volji nacije. [kole su sred-stvo dràvne politike poput vojske, policije i dràvnih fi-nancija. �� Svrha takvog {kolovanja je okupirati mozgo-ve ljubavlju prema dràvi, i stoga je ono {to se u~i i kakose u~i, {to se potiskuje i {to se mijenja stvar dràvne poli-tike« (Kedourie 1993: 78).

Analize pokazuju da »nova hrvatska dràva otvorenokoristi obrazovni sistem kao politi~ko oru|e« (Bellamy2003: 155). îtav »novi program nastave je napravljentako da usa|uje krut sistem vrijednosti, a ne nezavisnorazmi{ljanje. Pod prija{njim reìmom to su bile vrijedno-sti samoupravnog socijalizma i ’bratstva i jedinstva’, nonove vrijednosti su u potpunosti konzervativne i nacio-nalisti~ke« (ibid.).

Kad se njihovo usa|ivanje odvija pod izlikom »iz-gradnje ponosa na vlastitu naciju«, potrebno je podsjetitida je »’nacionalni ponos’ u praksi vrlo kliska i labilna ka-tegorija jer druga strana ponosa je oduvijek preziranje




drugoga ili drugih. ôvjek je samo u usporedbi s ne~imponosan na ne{to. �� Te{ko je kontrolirati gdje za-vr{avaju jednozna~no lijepe predod`be o ’dragocjenommaterinskom jeziku’, a gdje po~inje da ovaj ili onaj narod’ima grozan jezik’, da je na{a zemlja tako lijepa, a onazemlja izrazito odvratna... Pogotovo je te{ko kontroliratigdje zavr{ava da smo mi prijateljski, susretljivi i otvore-ni, a gdje po~inje da su oni odbojni, odvratni, zatvoreni.Isto i s povijesnog gledi{ta: mi smo oduvijek voljeli slobo-du i bili heroji, oni su bili podmukli i kukavice« (Szücs1981: 148). Tako da »ponos {to se pripada nekom car-stvu, nekoj religijskoj ili kulturnoj zajednici podrazumi-jeva preziranje ili saàljevanje onih koji u tome nemajuudjela« (Lemberg 1964 II: 82).

[kole usa|uju i nacionalisti~ki i preskriptivisti~kiodnos prema jeziku: »U~itelji koji su nau~ili a zatimpodu~avaju tu varijantu ìgosat }e druge varijante kao’pogre{ne’ ili dru{tveno neprihvatljive« (Le Page/Tabou-ret–Keller 1985: 236). Tako »obrazovni sistem o~ito os-taje osnovno sredstvo za jezi~no–ideolo{ku kontrolu«(Blommaert 1999: 430). Na njemu se jo{ jednom vidi da»je pravljenje nacionalisti~ke svijesti posao intelektuala-ca« (Konrad 1994: 36).

S obzirom na takvu situaciju {kolstva u Hrvatskoj,potrebno je politi~are podsjetiti na »obavezu dràve i nje-nih regija da podupiru seriozno obrazovanje, koje se tre-ba ravnati prema solidnim znanstvenim kriterijima isti-nitosti, a ne prema partikularnim interesima odre|e-nih« grupacija (Schmidt–Salomon 2006: 138) — bilo po-liti~kih, bilo strukovnih, bilo religijskih. Unutar {kolskihpredmeta »nekriti~ko preno{enje tvrdnji za koje je doka-zano da su pogre{ne suprotno je od obrazovanja, to je’izopa~eno u~enje’, manipulacija« (ibid.: 137). Ona za-glupljuje dru{tvo i »zato je pobolj{avanje obrazovnog si-stema pored uklanjanja velikih dru{tvenih (prvenstvenoekonomskih) problema najva`niji zadatak sada{njosti«(ibid.: 49). Obrazovanje se mora zasnivati na »temeljnim




principima prosvje}ivanja (na pravednim i fer odnosima;na primatu samostalnog, kriti~kog razmi{ljanja umjestoprimata autoriteta; na skepti~nosti prema svetim, apso-lutnim vrijednostima; na ~isto svjetovnoj argumentacijiitd.)« (ibid.: 87). Dakle, ba{ suprotno od onoga {to zahti-jevaju npr. kroatisti u doma}oj sredini.

Perspektive hrvatskog dru{tva koje se zasniva nakonzervativnosti i nacionalizmu nisu nimalo ruì~aste:novi »tradicionalizam smanjuje kvalitetu {kolskog obra-zovanja«, to je »nova sablast u obrazovanju« (Bellamy2003: 156).

Uloga lingvista

Kod lingvista na ju`noslavenskim prostorima zapaà sezadnjih dvadesetak godina toliko izrazit trend pribli-àvanja politi~kome da se doma}i jezikoslovci i politi~arivi{e uop}e ne razlikuju ni po sadràju ni po tehnikamakoje primjenjuju kad govore o jeziku. Hrvatski lingvisti ijavno izraàvaju odbacivanje vlastite struke kad u svo-jim tekstovima pi{u npr. da im nije bitno je li »naziv jezi-ka lingvisti~ki opravdan ili nije«, ili da im kod tvrdnje orazli~itosti jezika nije bitna koli~ina razlika u jeziku. Za-boravljaju da bi njima kao lingvistima i sveu~ili{nim pro-fesorima moralo biti bitno je li naziv jezika lingvisti~kiopravdan i je li tvrdnja o razli~itosti jezika zasnovana nalingvisti~kim kriterijima zato {to se od sveu~ili{nih pro-fesora lingvistike o~ekuje da lingvisti~ki obrazuju stu-dente, kako bi ovi nakon zavr{enog studija obrazovali u{kolama {iroke mase i tako podizali razinu op}eg znanja.

Uvid u publikacije najprominentnijih hrvatskih jezi-koslovaca pokazuje, naàlost, da ~ak nastoje raznim teh-nikama zamagljivanja onemogu}iti zainteresirane dado|u do ispravnih zaklju~aka o jezi~nim pitanjima. A uonim rijetkim situacijama kad bivaju suo~eni sa znan-stvenim pristupom, redovito poseù za politi~kim etike-tama da bi tako prikrili nestru~nost vlastitih publikacija.




Jednako upada u o~i da kod svojih teza navode argu-ment tipi~an za politi~are da »tako misli narod« i da onizastupaju i prenose narodno, lai~ko shva}anje. Zaborav-ljaju da nije zadatak profesora prenositi laicima lai~koshva}anje, jer oni ga ionako znaju, nego je zadatak profe-sora upoznati laike sa znanstveno utemeljenim spozna-jama. Naime, za razliku od naroda i od politi~ara, lingvi-sti se profesionalno bave jezi~nim temama, pa se od njiho~ekuje da im je i mi{ljenje o takvim temama profesio-nalno, a ne lai~ko.

Pojedini hrvatski filolog, npr. Kati~i} (2000: 165––166), svoje pozivanje na narod progla{ava demokraci-jom i etikom, temelje}i na tome vlastiti zahtjev da se nafakultetima ne koristi naziv srpskohrvatski jezik i da seupotrebljava naziv hrvatski jezik. To Gröschel (2009:320) kriti~ki komentira sljede}im rije~ima: »mora se pro-pitati njegovo shva}anje odnosa izme|u znanosti (o jezi-ku), ’demokracije’ i ’etike’. Znanstveno istraìvanje i na-stava ne mogu biti ’demokratski’ tako {to osje}ajima imislima ’onih kojih se ti~e’, tj. mase naivnih govornika,ustupe prednost nad znanjem eksperata, nego jedinotako da svoje spoznaje u~ine pristupa~nim svakome. Istovrijedi i za druga znanstvena podru~ja. Nitko ne}e ozbilj-no zastupati mi{ljenje da kod dijagnoze i terapije bolestitreba dati prednost, naspram metoda akademske medi-cine, metodama narodske medicine koje su bolesnikukao ’onome koga se ti~e’ poznate. U skladu sa znanstve-nom ’etikom’ i lingvistike je da ’onima kojih se ti~e’ raz-jasni koliko ima istine u njihovim lai~kim predod`bama,a ne da ih u~vr{}uje u njihovim predznanstvenim odno-sno izvanznanstvenim prosudbama«.

Zamjenjivanje znanstvenog dokaznog postupka fra-zom »tako misli narod« je izraz populizma, a populizamje staviti narodu ne{to u usta, a onda mu gledati u usta,dakle prvo izmanipulirati narod, a zatim se pozivati nanjega. Populistima kao opravdanje za sve sluè »’mase’,na koje se ~esto pozivaju, a jo{ ~e{}e ih instrumentalizi-




raju« (Höpken/Sundhaussen 1998: 1). Nasuprot tome,znanstveni pristup osvje{tava ulogu manipulacije i de-magogije u oblikovanju »glasa nacije« i »volje naroda« tepokazuje da »’glas nacije’ je fikcija« (Billig 1995: 71) i daje »vrlo lako demagozima da smatraju kako samo onimogu interpretirati volju naroda i odlu~ivati tko se ubra-ja u narod« (Smith 1995: 148).

Znak populizam je i pravo takmi~enje u jezi~nom»rodoljublju« me|u jezikoslovcima u tome tko }e biti ve}ipobornik »pravih hrvatskih rije~i«, tko }e vi{e proganjati»nehrvatske rije~i«, tko }e glasnije osuditi lingviste u svi-jetu koji u svojim radovima upotrijebe naziv »srpsko-hrvatski jezik« itd. Takvo izraàvanje »domoljublja« sepokazalo va`nijim od posjedovanja znanja iz struke ko-jom se bave. Posljedica toga je da su za hrvatsko jeziko-slovlje postali karakteristi~ni veli~anje purizma, opsjed-nutost porijeklom rije~i, poistovje}ivanje nacije s jezi-kom, zastra{ivanje pri~om o ugroènosti jezika i nacije tepri~om o stalnoj zavjeri vanjskih i unutarnjih neprijate-lja, prepravljanje povijesti i opsjednutost vlastitom sli-kom povijesti, pripisivanje uloge pa}enika sebi, svojoj na-ciji i jeziku, pripisivanje drugima uloge deùrnog krivca,diskvalificiranje neistomi{ljenika politiziranjem — a sveovo su tipi~na svojstva jezi~nog nacionalizma. Tako da,»naàlost, i jezi~ni nacionalisti me|u Hrvatima, Bo{nja-cima, Srbima (grupa oko Slova) i Crnogorcima �� sukonstruiranjem ili odràvanjem mitova o jezi~noj povije-sti i {irenjem scenarija o ugroènosti jezika pridonijeliu~vr{}ivanju predrasuda, stereotipa i neprijateljskih sli-ka o susjednim narodima koji govore istim jezikom«(Gröschel 2009: 377).

Kombinacija jezi~nog nacionalizma i populizma neiznena|uje jer utvr|eno je da »populizam ima dodirnihto~aka s nacionalizmom i rasizmom« (Altermatt 1996:200) i da »nacionalizam i rasizam imaju dva lica: jedno jeinstitucionalizirano i oblikuje na odre|eni na~in drugo— populisti~ko — lice, koje se onda koristi kao argument




za nu`nost institucionaliziranog — dràvnog — nacio-nalizma« (Neuer Nationalismus 1994: 20).

U tekstove hrvatskih jezikoslovaca ugra|ena su os-novna obilje`ja »desnopopulisti~kog sindroma«, a to su:»Populisti~ki pokreti po pravilu apeliraju na narod i najednostavne ljude. �� nacionalni osje}aj zajedni{tva sta-vljaju iznad principa slobode, skloni su prema stranomepokazivati netoleranciju, sumnji~avost i odbojnost. Kse-nofobija je dio populizma. �� sanjaju o dobrim, starimvremenima �� Populisti~ki pokreti su naj~e{}e antiinte-lektualno usmjereni, iako ih ~esto vode intelektualci. ��

Populizam se ~esto odlikuje dihotomijskom slikom svije-ta, koja dru{tvo i povijest dijeli na dobro i zlo. Pritom do-bro ostaje na idealisti~ki na~in zamagljeno, dok zlo naj-~e{}e biva konkretizirano i personificirano. Deùrnikrivci i teorije o zavjerama imaju bitnu ulogu u populi-sti~koj slici svijeta« (Altermatt 1996: 193–194).

Pisanje u slu`bi takve slike svijeta nanosi daleko-se`nu {tetu na razini obrazovanja jer usa|uje novim ge-neracijama neznanstvene tvrdnje o jeziku, naciji, povije-sti i kulturi. Iako je najmanje pola stolje}a dobro poznatoda se radi o neznanstvenim tj. neto~nim tvrdnjama, i nji-hova osporenost je odavno ugra|ena u visoko{kolskoobrazovanje zapadnoevropskih zemalja, hrvatski akade-mici ~ine sve kako bi doma}u sredinu izolirali od zapad-noevropskih znanstvenih standarda i kako bi joj uskrati-li pristup znanju. Ponavljaju da se jezik mora podudaratis nacijom, premda je odavno poznato da to nije to~no. Nekoriste lingvisti~ke spoznaje o policentri~nim jezicima,iako bi upravo one omogu}ile objektivnije sagledavanjena{e jezi~ne situacije. U svakoj novoj kroatisti~koj knjizio standardolo{kim temama samo se ponavlja ono {to jepostalo podobno ponavljati o jeziku i {to lingvisti~ki ma-instream u Hrvatskoj ponavlja, a istovremeno se pre-{u}uje ono {to je postalo podobno pre{utjeti. Takvo upor-no odbijanje suo~avanja s jezi~nom stvarno{}u i s dosezi-




ma znanosti u svijetu ne donosi kroatistici naàlost ni{tadrugo nego dodatne izgubljene godine.

I »analizirane diskusije na temu jezika tako|er supokazale da je hrvatsko jezikoslovlje zarobljeno u te{kopremostivom diskursu, {to onemogu}ava da nadvladaiskrena i zdrava diskusija o temi jezika. To ograni~avasvaku mogu}nost analize, spoznaje i, na kraju krajeva,objektivnog poimanja svijeta« (Czerwizski 2005: 259).Doista, vi{e je nego upadljivo da »sveukupno pokazujujezi~nopartikularisti~ki orijentirani lingvisti me|u Hr-vatima, Bo{njacima i Crnogorcima i nakon jedne disku-sije ’za i protiv srpskohrvatskoga’, koja traje ve} prekodesetlje}e i pol, za~u|uju}u rezistenciju prema dokazima’za srpskohrvatski’ izne{enima ne samo od strane lingvi-sta u inozemstvu nego i u njihovoj domovini« (Gröschel2009: 371). Kod ignoriranja dokaza je na djelu jedan psi-holo{ki mehanizam pomo}u kojeg »se potiskuje sprem-nost za ’promjenom smjera’ kad se pojave defekti u vla-stitoj argumentaciji« pa »~ovjek ono {to bi u stvari mo-gao znati ne èli znati« (ibid.). Takav postupak je »vrloopasan i, naposljetku, nemoralan« (ibid.: 372). Naàlost,»od ta{tine, koja bi mogla biti povrije|ena priznavanjemvlastitih zabluda, o~ito ni lingvisti nisu oslobo|eni«(ibid.).

[to je najgore, »ustrajavanjem na svojoj jezi~noideo-lo{koj vjeri, jezikoslovci u slu`bi politike u dràvama na-sljednicama Jugoslavije ve} su vi{e generacija studenataindoktrinirali u duhu jezi~nog apartheida, i znanstvenipodmladak usmjeren na karijeru naveli na oportuni-sti~ko preuzimanje svojih pogleda« (ibid.).

Premda kod nas takvo stanje vlada ve} desetlje}ima,njega ipak ne bi trebalo biti nemogu}e prevladati. Jerkad nacionalisti~ka ideologija èli jedno, a istina na kojuukazuje znanost je drugo, izbor izme|u tih dviju opcijaznanstveniku ne bi smio pasti te{ko ako ima na umu daodbacivanjem istine ujedno odbacuje i sebe kao znan-stvenika: »tko si dozvoli — bez obzira zbog kakvih razlo-




ga: patriotskih, politi~kih, religijskih �� — da i u naj-manjoj mjeri krivotvori istinu, njegovo ime se mora iz-brisati s liste znanosti« (Pâris iz Benda 1978: 80).

Uostalom, »konflikti izme|u dràve i znanosti, me|unjima i takvi izme|u dràve i prou~avanja jezika, pro-vla~e se kroz povijest Evrope od antike. I u slu~aju po-stjugoslavenske jezi~ne {izme lingvistika je pozvana dasa~uva autonomiju svojih kategorija u skladu s jednomizrekom koja se pripisuje rimskom povjesni~aru Sueto-nu (70.–130. n. e.), a glasi: Caesar non supra grammati-cos �’Nije Cezar iznad gramati~ara’, tj. vladari ne trebada se mije{aju u jezi~na pitanja�« (Gröschel 2003: 185).

Kad se autonomija zamijeni sluènjem nacionaliz-mu, onda se u takvom jezikoslovlju pojavljuju autisti~necrte. Pa tako premda je zadnjih dvadesetak godina stan-dardni jezik postao jedna od glavnih tema u ve}ini ju`no-slavenskih dràva, zapaà se kod te teme (koja uklju~ujepolicentri~nost, lingvisti~ke i sociolingvisti~ke kriterije,naziv jezika) da lingvisti na ju`noslavenskim prostorimaimaju vrlo suèn kut gledanja, da su neupu}eni u inter-nacionalni kontekst i u analogije iz drugih jezika, i dalingvisti~ke ili sociolingvisti~ke termine upotrebljavajubez poznavanja njihove internacionalne definicije (ibid.:137).

Nadalje, gube iz vida da lingvisti~ko bavljenje jezi-kom »sluì op}enito pobolj{avanju sposobnosti jezi~nihoblika u svrhu optimiranja komunikativnih mogu}nostigovornika. Izolacionisti~ka izgradnja varijanata srpsko-hrvatskog jezika vodila bi, nasuprot tome, ka pravljenjukomunikacijskih barijera. Sudjelovanje u tome bi za lin-gviste trebalo biti nespojivo s njihovom znanstvenometikom« (Gröschel 2001: 183). Odbacivanje znanstveneetike je kod kroatista toliko uzelo maha da se u svojimpublikacijama otvoreno zalaù za neeti~nost, npr. [kari}(1994: 99–100) pi{e da je u Hrvatskoj »standardnom jezi-ku zada}a da ucrta me|e, da uspostavi komunikacijskebarijere«, pa da stoga treba uvoditi i poja~ano koristiti




neuobi~ajene izraze »sve i kad nisu ve}ini Hrvata, ili ba-rem dana{njih Hrvata, najbliì«.

Takve aktivnosti bi lingvistima trebale biti zazorne,pogotovo {to se zna da dana{nju ispolitiziranost i izola-cionisti~ke aktivnosti koje ona uzrokuje lingvisti~ki lek-sikon definira kao: »Jezi~ni {ovinizam. [ovinizam je ek-stremni nacionalizam, a jezi~ni {ovinizam je sukladnotome ekstremno cijenjenje jezika vlastite grupe uz isto-vremeno ekstremno preziranje drugih jezika neke regijeili nekog dràvnog podru~ja. Jezi~ni {ovinizam je ~estodio takozvane etnogeneze odnosno ’nacionalnog prepo-roda’ �� i ~esto se pojavljuje zajedno s politi~ki agresiv-nim borbama za promjenom statusa kontaktnih jezika is puristi~kim nastojanjima. Aktualni primjeri jezi~nog{ovinizma su nastojanja da se srpskohrvatski jezik podi-jeli na dva jezika, na hrvatski i na srpski« (Glück 22000:652).

Unato~ tim nastojanjima, neznatnost jezi~nih razli-ka izme|u varijanata srpskohrvatskog jezika rezultira idalje me|usobnom razumljivo{}u, a »s me|usobnom ra-zumljivo{}u kao odlu~uju}im kriterijem za pripadnostidioma istom jeziku povezan je nedostatak bilingvizmaizme|u govornika tih idioma. Me|usobna razumljivosti inepostojanje bilingvizma stoje u korelaciji sa struktur-nom sli~no{}u idioma koju je utvrdila sistemska lingvi-stika. Sve tri navedene ~injenice su karakteristi~ne zajezi~ne oblike klasificirane u lingvistici kao varijante,npr. za varijante njema~kog, engleskog ili {panjolskog«(Gröschel 2009: 148).

Od tih ~injenica doma}i jezikoslovci odvra}aju po-gled, a tu i tamo se odrazi takvog postupanja mogu na}i»i kod nekih stranih, me|u ostalima i njema~kih (ju-`nih)slavista, koji su neke argumente iz debate u postju-goslavenskom podru~ju, izgleda, preuzeli bez preispiti-vanja. Do priklju~ivanja stranaca pozicijama zastuplje-nim u postjugoslavenskom diskursu dolazi o~ito stoga{to pretpostavljaju da nacionalni filolozi, koji se izja{nja-




vaju kao izvorni govornici, posjeduju na neki na~in ’pri-rodno’ uvijek ve}u kompetenciju kod prosu|ivanja ’vla-stite’ jezi~ne problematike. Takvoj procjeni moè se su-protstaviti nalaz ruskog sociolingvista Vachtina (2002:247), koji konstatira da upravo u sociolingvisti~kim kon-tekstima lingvisti koji prosu|uju status svog vlastitogmaterinskog jezika ~esto pokazuju ve}u podlo`nost emo-cijama prema predmetu svog istraìvanja, a posljedicatoga je ve}i stupanj politiziranosti njihovih izjava« (Grö-schel 2009: 2). Doma}i jezikoslovci zaboravljaju da »je’politi~ka pjesma’ i dalje za pravu znanost ’odbojna pje-sma’« (Spillner 1990: 15). A strani lingvisti koji od njihnekriti~ki preuzimaju gube dragocjeni »’pogled izvana’koji nije iskrivljen nacionalizmom« (Steltner 2003: 26).

U vezi s opisivanjem jugoisto~ne Evrope u zapadnoe-vropskim zemljama zapaà se u novije vrijeme »da su ina podru~ju znanosti izi{le na vidjelo odre|ene sumnjivepojave« (Hatschikjan 1999: 25). Jedna od njih je »nekri-ti~ko preuzimanje terminologije od pojedine strane ukonfliktu. �� U 90–im godina mogle su se i mogu se tak-ve tendencije vidjeti i u nekim znanstvenim publikacija-ma (koje sre}om nisu karakteristi~ne za ~itavo znanstve-no razmatranje)« (ibid.: 26).

Kod nastajanja tih tendencija odre|enu ulogu odi-grala je svijest da »tko kao predstavnik inozemne slavi-stike ili op}e lingvistike eksplicitno negira ispravnost ar-gumenata za zasebnost hrvatskog jezika i ustrajava napostojanju �� srpskohrvatskoga, mora ra~unati s tim da}e u Zagrebu postati persona non grata, {to mu ba{ ne}eolak{ati pristup knji`nicama ili arhivima u Hrvatskoj«(Gröschel 2009: 367). Jo{ ve}u ulogu odigrali su zahtjevikoji dolaze iz ju`noslavenskih dràva. Naime, vi{e nije nijavna tajna da Hrvatska pomo}u svojih diplomatskihslu`bi vr{i direktne pritiske na inozemna sveu~ili{ta.Profesor sa Sveu~ili{ta u Kopenhagenu, Per Jacobsen(2006: 319) govore}i o danskim sveu~ili{tima opisujekako od 90–ih godina »bili smo izloèni pritisku, pone-




kad dosta primitivnom« kad su ih posje}ivali hrvatskiambasadori s prijedlogom da uvedu hrvatske studije i po-dijele knjige u knji`nicama na hrvatske i srpske. Jacob-sen navodi imena iz samog vrha hrvatskog politi~kogìvota i postupke kojima su se sluìli kako bi od stranihznanstvenika iznudili imenovanje jezika i studija po hr-vatskoj naciji. Takvi pritisci se od 90–ih godina ponavlja-ju na raznim evropskim sveu~ili{tima.

Oni istovremeno i razotkrivaju kakva je situacija usamoj Hrvatskoj: »Kad jedan predsjednik dràve mislida mediji u inozemstvu podlijeù dràvnoj kontroli, i kadjedna ministrica za obrazovanje vjeruje da u inozemstvumoè zahtijevati nazive jezika i na~in organiziranja viso-kih {kola i knji`nica u skladu sa svojim èljama, onda tomnogo govori o slobodi medija, istraìvanja i nastave unjihovoj domovini« (Gröschel 2009: 365).

Navedeno »ograni~avanje slobode medija i slobodemi{ljenja, {to je vi{e puta javno kritizirano od strane za-padnja~kih institucija, vaìlo je i jo{ uvijek vaì u jeziko-slovnim glasilima kakvo je Babi}ev ~asopis Jezik ili kakvisu ~lanci, monografije i zbornici u izdava{tvu pod utjeca-jem zagreba~ke Akademije, gdje je do danas upotreba na-ziva srpskohrvatski jezik (odnosno hrvatskosrpski) ta-bu« (ibid.: 163). Drugim rije~ima, »mehanizmi cenzure iautocenzure zbog uzimanja u obzir politike djelovali su idjeluju i u redakcijama stru~nih publikacija« (ibid.).

Neki znanstvenici zbog pritisaka popu{taju politici,a neki, pogotovo doma}i, to ~ine mo`da zbog vlastitog uv-jerenja da je politika nadre|ena znanosti. Pritom zabo-ravljaju da u sveu~ili{nim statutima pi{e kao jedna odglavnih postavki znanstvenog rada da je znanost nezavi-sna od politike. Naime, »bilo koje ’nacionalno orijenti-ranje’ u znanosti je nespojivo s postulatom znanstveneobjektivnosti, bez obzira radi li se o astrofizici, genetici,filozofiji ili o lingvistici i filologiji« (ibid.: 293). Zaborav-ljaju i da statuti sveu~ili{ta zahtijevaju od znanstvenihradnika da javno iznose i brane dokazane istine u situa-




cijama kada su one, bilo zbog politike bilo zbog drugihrazloga, ugroène u dru{tvu. Postoje eti~ki kodeksi sve-u~ili{ta koji govore o du`nosti ~lanova akademske zajed-nice da istupe pred javnost i podsjete je na ~injenice, ima-ju}i na umu dru{tvenu odgovornost i dobrobit zajednice.

Za{to mnogi to ipak ne ~ine, obja{njava jedan poznatipsiholo{ki mehanizam, prema kojem pojedinac razmi{ljana sljede}i na~in: a) Za{to ba{ ja da istupim u javnosti ira{~i{}avam stvari kad ima i drugih lingvista, pa neka tooni naprave? — dakle, kao prvo prebacuje odgovornostna druge; b) nakon toga, kad pro|e odre|eno vrijeme, re-troaktivno situaciju gleda ovako: Ako ni drugi ne istupa-ju u javnosti i ne ra{~i{}avaju stvari, zna~i da ni ne trebaistupati i ra{~i{}avati, nego je sve u redu, ni nema se {tora{~i{}avati.

Kod teme standardnog jezika u novim ju`noslaven-skim dràvama o~ituje se u punoj mjeri dilema kojapoga|a same temelje znanstvenog rada i profesije sve-u~ili{nog nastavnika: da li se dràti osnovnih principaznanstvenog i nastavnog rada kao {to su objektivnost,nepristranost, izno{enje ~injenica, i onda kada ti principidaju rezultat koji aktualna politika nerado gleda, ili od-baciti te principe zbog priklanjanja politici. Kako seopredijeliti u takvoj situaciji? Odluku mora donijeti sva-ki lingvist za sebe, a ona }e dobrim dijelom ovisiti o nje-govoj vlastitoj savjesti i o spremnosti da preuzme odgo-vornost. Ovisit }e i o tome koliku koli~inu konformizma ioportunizma dopu{ta njegov integritet osobe.

Krajem 80–ih godina zapaèno je da je u raznim gra-nama znanosti pove}an zna~aj etike, koja u prednji planstavlja pojam odgovornosti znanstvenika (Goebl 1988:855). Tako|er je zapaèno da ba{ u sociolingvistici posto-je veliki deficiti na tom podru~ju pa je »potrebno spoznaj-nu, teoretsku i radnu sposobnost sociolingvistike pro-{iriti razvijanjem i izo{travanjem svijesti za eti~ke as-pekte«, a rezultat toga bi trebala biti »ve}a svijest o odgo-vornosti« (ibid.: 864). Dvadesetak godina kasnije (Goebl




2005: 946–947) konstatira se da se zaostalost sociolingvi-stike na planu etike, naàlost, jo{ vi{e pove}ala. Zato jesociolingviste potrebno podsjetiti na Kantov, Weberov iPopperov postulat da se u znanosti empirijski traga zaistinom bez preduvjerenja i bez vrednovanja, i potrebnoje ponovo zahtijevati »ve}u svijest o odgovornosti« (ibid.:947, 951, 954).

Znanost ~ine »iskreni, sistematski napori da se saznaistina o stvarnosti« (Dawkins 2007: 501). Od lingvista seo~ekuje objektivnost: »Lingvisti su, tako volimo misliti,znanstvenici — objektivni promatra~i jezika koji mogusebe odvojiti od ideologija prihva}enih u dru{tvu okonjih. Ali ta razvedravaju}a misao je sigurno neto~na: sa-svim je jasno da lingvisti mogu biti, i ~esto jesu, zah-va}eni ideolo{kim pozicijama koje mogu jako utjecati nanjihovu interpretaciju rezultata istraìvanja« (Milroy2005: 325). Prihva}anje pro{irenih ideolo{kih pozicijaomogu}ava pojedincu dobre odnose s onima koji zastu-paju te pozicije. Unutar kroatistike i s njom povezanihju`nih slavistika do{lo je do toga da se vi{e cijeni biti udobrim odnosima s ve}inom, biti dio mainstreama, negopisati ili govoriti kvalitetno o temama iz svoje profesije.Takve okolnosti omogu}uju {irenje ideolo{kih pozicijana mjestima gdje bi se o~ekivao nezavisan i objektivanpristup.

Kod najprominentnijih hrvatskih filologa dominiraideologija: Gröschel (2009: 369–370) razotkriva npr. Ra-doslava Kati~i}a kao predstavnika filologije u slu`bi poli-tike, a takva filologija »pravi ili u~vr{}uje jezi~ne ideolo-gije«. Uvid u Kati~i}eva nastojanja da se ideologija {tovi{e {iri pokazuje da »tko, kao Kati~i} ovdje, poku{avasvoj autoritet dobiven pomo}u zasluga na drugim po-dru~jima koristiti za postizanje njemu po}udnih jezi~no-politi~kih pogleda, isklju~uje naposljetku sam sebe izstru~noznanstvenog diskursa. Instrumentaliziranjeemocija �� je ’moralna toljaga’ posebne vrste, koja ju`nuslavistiku njema~kog govornog podru~ja treba zastra{iti




kod opho|enja s nazivom srpskohrvatski jezik. Tko po-seè za takvim sredstvima, razotkriva i vlastitu sumnjuu uvjerljivost svojih ina~e izno{enih argumenata za za-sebnost hrvatskoga« (ibid.: 359). Neuvjerljivost argume-nata razlog je za nedovoljan odaziv u inozemnoj lingvi-stici na koji se Kati~i} tuì, no »Kati~i}ev prigovor(2001b, 582) upu}en prvenstveno inozemnoj slavistici daneki ’serbokroatisti’ ’te{ko ~uju, a neki ne ~uju nikako’zahtjev za zasebnom kroatistikom na planu lingvistike,moè se s ve}im pravom obrnuto uputiti hrvatskim filo-lozima, koji se ’prave gluhi’ na argumente protiv zaseb-nosti hrvatskog jezika izne{ene u inozemnoj slavistici«(Gröschel 2009: 371).

Ima vi{e razloga zbog kojih doma}i filolozi ustrajava-ju u sluènju politici. Kao prvo, »’nacionalni’ anga`manjezi~nih secesionista se i financijski honorira« (ibid.:258). Oni »mogu ra~unati s raznim privilegijama u dru-{tvu: s napredovanjima u karijeri, ~lanstvom u akademi-ji, nagradama spojenim s nov~anom potporom, prihodi-ma od gramatika, pravopisa i rje~nika koje su oni napisa-li a ministarstvo odobrilo za {kole i sveu~ili{ta« (ibid.:370). Poznato je da »{to se ti~e prihoda, jedva da se moèdosegnuti stanje zasi}enosti kod ikoga. No, ostaje da sezapitamo {to je ponukalo one koji su u karijeri ve} posti-gli uspjeh da postanu nosioci jezi~nosecesionisti~kog po-gleda« (ibid.). U odgovoru na to pitanje vidljiv je jo{ je-dan razlog za ispolitiziranost jezikoslovaca: »[ira jav-nost se obi~no ne zanima za lingviste, sli~no kao ni zaznanstvenike iz podru~ja knjièvnosti ili za sveu~ili{nefilozofe, {to zna~i da njihov rad dru{tveno ne dobiva priz-nanje kakvo o~ekuju. No, nacionalni filolozi mogu pri-vu}i javnu pa`nju u turbulentnim vremenima raspadadràve ako znaju, prvenstveno preko medija, sebe profi-lirati u pobornike ’nacionalnih interesa’. [ansa da kaozna~ajni predstavnici nacionalne avangarde postanupriznati u dru{tvu mogla bi biti vaàn motiv za{to su seneki lingvisti koji su za vrijeme Tita zastupali jezi~nou-




nitaristi~ki stav preobrazili u jezi~ne partikulariste«(ibid.: 370–371).

O~ito je trend na ju`noslavenskim prostorima da se»’istina’ pripisuje ’slu`benom’ stavu onoga tko je na vla-sti. Time se posjedovanje ’istine’ shva}a kao pravo vlada-ra i poistovje}uje s ideolo{ki prepunjenim diskursom«(Zori} 2005: 23). Zapaàju}i takvu ideolo{ku zahva}e-nost kroatista i drugih ju`nih slavista, pojedinci u me-|unarodnoj znanstvenoj zajednici podsje}aju na »ulogulingvistike kao ne~eg odvojenog od vladaju}e politi~kesile« (iz Busch/Kelly–Holmes 2004: 54). Podsje}aju da jelingvistika »objektivna znanost« (ibid.) i stoga nezavisnaod politike i njenih odredbi. Lingvistika treba ukazivatina zastranjenosti politike na jezi~nom planu nastalezbog nacionalisti~kih ciljeva: »Zar ne bi lingvistika kaodisciplina ili lingvisti kao njeni predstavnici trebali preu-zeti odre|enu odgovornost i re}i politi~arima da njihovepoliti~ke odluke ili njihova jezi~na politika mogu imatitakve i takve posljedice na podru~ju obrazovanja, na po-dru~ju medija, na podru~ju kulturne politike itd.?«(ibid.: 55). Pa stoga i kod ~etiriju naziva jezika u novimustavima (hrvatski, srpski, bosanski, crnogorski) »jednaod uloga koju bi lingvisti mogli imati je da istaknu kon-tradikcije koje stoje iza tih naziva« (ibid.).

Sa znanstvene strane, »teorijska osnova koju su dalijezikoslovci u slu`bi politike za hipotezu o zasebnim jezi-cima pokazala se neuvjerljivom« (Gröschel 2009: 377).To ujedno zna~i da »zamjenjivanje naziva srpskohrvat-ski jezik (odnosno hrvatskosrpski) pomo}u hrvatski, srp-ski, bosanski i crnogorski nije opravdano iz lingvisti~ke isociolingvisti~ke perspektive« (ibid.: 344). Opravdanjene mogu pruìti ustavne odredbe o slu`benim jezicimajer »politi~ko–administrativne i pravno ozakonjene ma-nipulacije nazivom jezika irelevantne su za lingvisti~ko isociolingvisti~ko prosu|ivanje jezi~ne stvarnosti« (ibid.:17).




înjenica da Srbi, Hrvati, Bo{njaci i Crnogorci govo-re istim jezikom ne ugroàva ni nacije ni dràve, niti imabilo kakvih negativnih posljedica za govornike. Napro-tiv, ima pozitivnih jer se ne moraju mu~iti oko pre-vo|enja kao kad se sretnu s govornicima nekog stranogjezika. Razlike izme|u varijanti srpskohrvatskog jezika~ak su manje nego izme|u varijanti unutar drugih stan-dardnih jezika. Budu}i da i stvarnost i znanost dokazujuda se radi o jednom policentri~nom standardnom jeziku,postavlja se pitanje kada }e zdravi razum i smisao za re-alnost prevladati nad nacionalisti~kom ideologijom bal-kanskih filologa. Jer i »ako se dva suprotna stava zastu-paju jednakom èstinom, ne mora istina nu`no biti usredini. Mo`da jedna strana, jednostavno, ima pravo«(Dawkins 2007: 529).






Popis citiranih radova

Abraham, W. (ur.) (1974), Terminologie zur neueren Linguistik,Tübingen.

Ager, D. (2001), Motivation in Language Planning and LanguagePolicy, Clevedon.

Aitchison, J. (1992), »Assessing Language Status: Some Problems«,U. Ammon/M. Hellinger (ur.), Status Change of Languages, Ber-lin/New York, 487–495.

Aitchison, J. (32001), Language change: progress or decay?, Cambrid-ge.

Alexander, R. (2000), In Honor of Diversity: The Linguistic Resourcesof the Balkans, Columbus.

Altermatt, U. (1996), Das Fanal von Sarajevo, Paderborn i dr.

Ammon, U. (1987), »Language — Variety/Standard Variety — Dia-lect«, U. Ammon i dr. (ur.), Sociolinguistics / Soziolinguistik. AnInternational Handbook of the Science of Language and Society / Eininternationales Handbuch zur Wissenschaft von Sprache und Ge-sellschaft, Berlin/New York, 316–334.

Ammon, U. (1989), »Towards a Descriptive Framework for the Sta-tus/Function (Social Position) of a Language within a Country«, U.Ammon (ur.), Status and Function of Languages and Language Va-rieties, Berlin/New York, 21–106.

Ammon, U. (1992), »On the Status and Changes in the Status of Ger-man as a Language of Diplomacy«, U. Ammon/M. Hellinger (ur.),Status Change of Languages, Berlin/New York, 421–438.

Ammon, U. (1995), Die deutsche Sprache in Deutschland, Österreichund der Schweiz: das Problem der nationalen Varietäten, Berlin/NewYork.

Ammon, U. (1996), »Typologie der nationalen Varianten des Deut-schen zum Zweck systematischer und erklärungsbezogener Beschre-ibung nationaler Varietäten«, Zeitschrift für Dialektologie und Lin-guistik 63/2, 157–175.

Ammon, U. (2000), »Sprache — Nation und die Plurinationalität desDeutschen«, A. Gardt (ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ih-



res Verhältnisses in Geschichte und Gegenwart, Berlin/New York,509–524.

Ammon, U. (2005), »Pluricentric and Divided Languages«, U.Ammon i dr. (ur.), Sociolinguistics, Vol. 2, Berlin/New York,1536–1543.

Anderson, B. (1988), Die Erfindung der Nation, Frankfurt amMain/New York.

Ani}, V. (1998), Jezik i sloboda, Zagreb.

Ani}, V. (2000), »Govorite li idiotski?«, Feral Tribune 4.3.2000,(http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=37).

Artukovi}, M. (1986), »Pisma Bogoslava [uleka A. T. Brli}u«, Sla-vonski povijesni zbornik 23, 187–213.

Baasner, R./Zens, M. (22001), Methoden und Modelle der Literatur-wissenschaft, Berlin.

Babi}, S. (1964), »Uklanjanje hrvatsko–srpskih jezi~nih razlika«, Je-zik 11/3, 71–77.

Babi}, S. (1965), »Vukov i na{ dana{nji knjièvni jezik«, Jezik 13/1,23–26.

Babi}, S. (2001), Hrvatska jezikoslovna prenja, Zagreb.

Babi}, S. (2004), Hrvanja hrvatskoga, Zagreb.

Babi}, S. (2008), »Jo{ o hrvatskome jeziku u Europskoj Uniji (Uz ~la-nak Marija Gr~evi}a)«, Jezik 55/5, 193–195.

Badurina, L./Pranjkovi}, I. (2009), »Hrvatski pravopisni kompleks:Novi Sad i hrvatski pravopis danas«, L. Badurina/I. Pranjkovi}/J.Sili} (ur.), Jezi~ni varijeteti i nacionalni identiteti, Zagreb, 307–318.

Barbour, S. (1998), »Sprache und Nation im deutschsprachigen Ra-um aus der Sicht der englischsprachigen Wissenschaft«, D. Cheru-bim/S. Grosse/K. Mattheier (ur.), Sprache und bürgerliche Nation,Berlin/New York, 46–54.

Barbour, S. (2000), »Nationalism, Language, Europe«, S. Barbour/C.Carmichael (ur.), Language and Nationalism in Europe, Oxford,1–17.

Behschnitt, W. D. (1980), Nationalismus bei Serben und Kroaten1830–1914, München.

Bellamy, A. J. (2003), The formation of Croatian national identity,Manchester/New York.

Benda, J. (1978), Der Verrat der Intellektuellen, München/Wien.

Bennington, G. (1993), »Postal politics and the institution of the na-tion«, H. Bhabha (ur.), Nation and Narration, London/New York,121–137.




Bhabha, H. (1993), »Introduction: narrating the nation«, H. Bhabha(ur.), Nation and Narration, London/New York, 1–7.

Bhabha, H. (1993a), »DissemiNation: time, narrative, and the mar-gins od the modern nation«, H. Bhabha (ur.), Nation and Narration,London/New York, 291–321.

Bienen, H. (1995), »Ethnic Nationalism and Implications for U.S. Fo-reign Policy«, C. Kupchan (ur.), Nationalism and nationalism in theNew Europe, Ithaca, 158–179.

Billig, M. (1995), Banal Nationalism, London i dr.

Birnbacher, D./Friele, M. B. (2003), »Eine Regierung — viele Natio-nen? Europa und die Frage der ’nationalen Identität’ im Licht derEuropäischen Verfassungsdiskussion«, Jahrbuch der Heinrich–Hei-ne–Universität Düsseldorf 2002, Düsseldorf, 277–291.

Blommaert, J. (1997), »Introduction: Language and politics, langua-ge politics and political linguistics«, J. Blommaert/C. Bulcaen (ur.),Political linguistics, Amsterdam, 1–11.

Blommaert, J. (1999), »The debate is closed«, J. Blommaert (ur.),Language Ideological Debates, Berlin/New York, 425–438.

Blum, D. (2002), Sprache und Politik, Heidelberg.

Bobaljik, J. D./Pensalfini, R. (1996), »Introduction«, J. D. Bobaljik/R.Pensalfini/L. Storto (ur.), Papers on language endangerment and themaintenance of linguistic diversity, Cambridge, 1–24.

Brennan, T. (1993), »The national longing for form«, H. Bhabha(ur.), Nation and Narration, London/New York, 44–70.

Breuilly, J. (1999), Nationalismus und moderner Staat, Köln.

Brincat, J. (2003), »Purism and neologism in contemporary Malte-se«, J. Brincat/W. Boeder/T. Stolz (ur.), Purism in minor languages,endangered languages, regional languages, mixed languages, Bo-chum, 155–170.

Brockmeier, J. (2001), »Texts and other symbolic spaces«, Mind, Cul-ture, and Activity 8/3, 215–230.

Brozovi}, D. (1965), »O problemima varijanata«, Jezik 13/2, 33–46.

Brozovi}, D. (1970), Standardni jezik, Zagreb.

Brozovi}, D. (1978), »Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar ju`nosla-venskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezi-ka hrvatske knjièvnosti«, A. Flaker (ur.), Hrvatska knjièvnost uevropskom kontekstu, Zagreb, 9–84.

Brozovi}, D. (1988), »Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatskiili srpski«, »Kajkavsko narje~je«, »Suvremeni standardni jezik«, D.Brozovi}/P. Ivi}, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ilisrpski, Zagreb, 1–5, 90–99, 99–119.




Brozovi}, D. (1992), »The Yugoslav Model of Language Planning: AConfrontation with Other Multilingual Models«, R. Bugarski/C.Hawkesworth (ur.), Language Planning in Yugoslavia, Columbus,72–79.

Brozovi}, D. (1992a), »Serbo–Croatian as a pluricentric language«,M. Clyne (ur.), Pluricentric Languages. Differing Norms in DifferentNations, Berlin/New York, 347–380.

Brozovi}, D. (2002), »Lingvisti~ki nazivi na srednjoju`noslavenskompodru~ju«, Jezik 49/1, 1–9.

Brozovi}, D. (2002a), »Europske integracije i hrvatski jezik«, Jezik49/4, 121–125.

Brozovi}, D. (2005), Prvo lice jednine, Zagreb.

Brunstad, E. (2003), »Standard language and linguistic purism«, U.Ammon i dr. (ur.), Sprachstandards, Sociolinguistica 17, Tübingen,52–70.

Buchler, M. (2002), Sprachplanung im Schafspelz?!, Bochum.

Buden, B. (2005), Der Schacht von Babel, Berlin.

Bun~i}, D. (2008), »Die (Re–)Nationalisierung der serbokroatischenStandards«, S. Kempgen i dr. (ur.), Deutsche Beiträge zum 14. Inter-nationalen Slavistenkongress Ohrid 2008, München, 89–102.

Busch, B. (2004), Sprachen im Disput, Klagenfurt.

Busch, B./Kelly–Holmes, H. (ur.) (2004), Language, Discourse andBorders in the Yugoslav Successor States, Clevedon.

Bußmann, H. (ur.) (32002), Lexikon der Sprachwissenschaft, Stut-tgart.

Cameron, D. (1995), Verbal Hygiene, London/New York.

Campbell, L. (1998), Historical linguistics. An introduction, Edin-burgh.

Casad, E. (1974), Dialect intelligibility testing, Oklahoma.

Claussen, D. (1988), »Vergangenheit mit Zukunft. Über die Entste-hung einer neuen deutschen Ideologie«, W. Eschenhagen (ur.), Dieneue deutsche Ideologie. Einsprüche gegen die Entsorgung der Ver-gangenheit, Darmstadt, 7–30.

Clewing, K. (2001), Staatlichkeit und nationale Identitätsbildung.Dalmatien in Vormärz und Revolution, München.

Clyne, M. (1989), »Pluricentricity: National Variety«, U. Ammon(ur.), Status and Function of Languages and Language Varieties,Berlin/New York, 357–371.

Clyne, M. (ur.) (1992), Pluricentric Languages. Differing Norms inDifferent Nations, Berlin/New York.




Clyne, M. (1997), »Epilogue«, M. Clyne (ur.), Undoing and redoingcorpus planning, Berlin, 477–502.

Clyne, M. (2001), »Englisch zwischen plurizentrischer Nationalspra-che und internationaler Sprache«, K. Ehlich/J. Ossner/H. Stammer-johann (ur.), Hochsprachen in Europa: Entstehung, Geltung, Zu-kunft, Freiburg, 283–299.

Clyne, M./Fernandez, S./Muhr, R. (2003), »Communicative Styles ina Contact Situation: Two German National Varieties in a Third Co-untry«, Journal of Germanic Linguistics 15/2, 95–154.

Contact Bulletin (2002), European Bureau for Lesser Used Langua-ges, Brüssel, June 2002.

Cooper, R. L. (1989), Language planning and social change, Cam-bridge.

Coseriu, E. (1973), Einführung in die strukturelle Betrachtung desWortschatzes, Tübingen.

Coseriu, E. (1973a), Probleme der strukturellen Semantik, Tübingen.

Coseriu, E. (1988), Sprachkompetenz. Grundzüge der Theorie desSprechens, Tübingen.

Coseriu, E. (21992), Einführung in die allgemeine Sprachwissen-schaft, Tübingen.

Coulmas, F. (1993/1994), »Language policy and planning: politicalperspectives«, Annual Review of Applied Linguistics 14, 34–52.

Coulmas, F. (1996), Gewählte Worte, Frankfurt/New York.

Crystal, D. (41997, 2003), A dictionary of linguistics and phonetics,Oxford.

Crystal, D. (21998), The Cambridge encyclopedia of language, Cam-bridge.

Cullen, C. (2001), »Prescriptive and Descriptive Grammar«, R. Me-sthrie (ur.), Concise Encyclopedia of Sociolinguistics, Amsterdam idr., 58–59.

Czerwizski, M. (2005), Jbzyk — ideologia — naród. Polityka jbzyko-wa w Chorwacji a jezyk mediów, Kraków.

ôlovi}, I. (2009), »Samo su kriminalci shvatili patriotsku propagan-du«, Dani 608 (6.2.2009.).

Dane{, F. (1988), »Herausbildung und Reform von Standardspra-chen«, U. Ammon/N. Dittmar/K. Mattheier (ur.), Sociolinguistics /Soziolinguistik. An International Handbook of the Science of Lan-guage and Society / Ein internationales Handbuch zur Wissenschaftvon Sprache und Gesellschaft, Berlin/New York, 1506–1516.




Daskalov, R./Sundhaussen, H. (1999), »Modernisierungsansätze«,M. Hatschikjan/S. Troebst (ur.), Südosteuropa: Gesellschaft, Politik,Wirtschaft, Kultur; Ein Handbuch, München, 105–135.

Dawkins, R. (2007), Der Gotteswahn, Berlin.

DMbrowska, A. (1998), »Zmiany semantyczne we wspólczesnej lek-syce serbsko–chorwackiej a sytuacja polityczna«, L. Pisarek/I. kuc-zków (ur.), Slavica Wratislaviensia, Wroclaw, 21–29.

de Cillia, R. (1995), »Deutsche Sprache und österreichische Iden-tität«, Medien–Impulse 14, 4–13.

Deutsch, K. W. (1985), »Nation und Welt«, H. A. Winkler (ur.), Natio-nalismus, Königstein, 49–66.

DiGiacomo, S. (2001), »’Catalon is Everyone’s Thing’«, C. O’Reilly(ur.), Language, Ethnicity and the State, New York, 56–77.

Dixon, R. (1997), The rise and fall of languages, Cambridge.

Draènovi}–Carrieri, M. (2002), »BCS — A Practical Approach«, R.Lu~i} (ur.), Lexical Norm and National Language, München, 49–52.

Dunn, J. A. (2000), »The Role of English in the Development of Mo-dern Russian«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandel in der Slavia. Dieslavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jahrhundert, Frank-furt am Main i dr., 87–101.

Dutsch, K. W. (1972), Nationenbildung — Nationalstaat — Integra-tion, Düsseldorf.

Eastman, C. M. (2001), »National Language / Official Language«, R.Mesthrie (ur.), Concise Encyclopedia of Sociolinguistics, Amsterdami dr., str. 657–662.

Ebeling, H. (1994), Der Nationalitäten–Wahn, Hamburg.

Ebner, J. (1988), »Wörter und Wendungen des österreichischen De-utsch«, P. Wiesinger (ur.), Das österreichische Deutsch, Wien/ Köln/Graz, 99–187.

Elspaß, S. (2005), »Language norm and language reality«, N. Lan-ger/W. Davies (ur.), Linguistic purism in the Germanic languages,Berlin, 20–45.

Ermakova, O. (2000), »Aktivnye processy v leksi~eskoj semantike ru-sskogo jazyka konca XX veka«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandel inder Slavia. Die slavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jah-rhundert, Frankfurt am Main i dr., 65–85.

Esbach, C. (2000), Nationalismus und Rationalität, Berlin.

Eschbach, A./Hess–Lüttich, E./Trabant, J. (1996), »Erklärung derKodikas/Code–Redaktion zum Artikel von Dubravko [kiljan«, Kodi-kas/Code. Ars Semeiotica 19/4, 391.




Evans, M. (1996), »Languages of Racism within Contemporary Euro-pe«, B. Jenkins/S. Sofos (ur.), Nation and identity in contemporaryEurope, London/New York, 33–53.

Evera, S. van (1995), »Hypotheses on Nationalism and the Causes ofWars«, C. Kupchan (ur.), Nationalism and nationalism in the NewEurope, Ithaca, 136–157.

Fienbork, G. (1996), »Vorwort«, B. Rheinberg (ur.), Die Sprache alsHort der Freiheit, Köln, 7–8.

Fishman, J. (1997), In Praise of the Beloved Languages, Berlin/NewYork.

Földes, C. (2002), »Deutsch als Sprache mit mehrfacher Regionalität:Die diatopische Variationsbreite«, Muttersprache 112/3, 225–239.

Fran~i}, A./Huda~ek, L./Mihaljevi}, M. (2005), Normativnost i vi-{efunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku, Zagreb.

Friedman, V. A. (1999), Linguistic Emblems and Emblematic Lan-guages: On Language as Flag in the Balkans, Columbus.

Friedman, V. A. (2003), »Language in Macedonia as an Identity Con-struction Site«, B. Joseph/J. DeStefano/N. Jacobs/I. Lehiste (ur.),When Languages Collide: Perspectives on Language Conflict, Lan-guage Competition, and Language Coexistence, Columbus, 257–295.

Friedrich, C. (1994), »Der Mythosbegriff als Mittel gegenwärtigerGesellschaftsanalyse«, C. Friedrich/B. Menzel (ur.), Osteuropa imUmbruch, Frankfurt am Main i dr., 15–28.

Friedrich, C./Menzel, B. (1994), »Einleitung«, C. Friedrich/B. Menzel(ur.), Osteuropa im Umbruch, Frankfurt am Main i dr., 7–12.

Friesel–Kopecki, D. (1983), »Die serbische Nationalbewegung«, N.Reiter (ur.), Nationalbewegung auf dem Balkan, Wiesbaden,170–280.

Fritsche, M. (1992), »Das Eigene und das Fremde«, U. Hinrichs (ur.),Sprache in der Slavia und auf dem Balkan, Wiesbaden, 79–90.

Gak, V. G. (1989), »K tipologii form jazykovoj politiki«, Voprosy jaz-ykoznanija 5, 104–133.

Gardt, A. (2000), »Sprachnationalismus zwischen 1850 und 1945«, A.Gardt (ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihres Verhältnissesin Geschichte und Gegenwart, Berlin/New York, 247–271.

Gardt, A. (2000a), »Nation und Sprache. Aufriß des Themas«, A.Gardt (ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihres Verhältnissesin Geschichte und Gegenwart, Berlin/New York, 1–3.

Geers, M. (2005), »A comparative study of linguistic purism in the hi-story of England and Germany«, N. Langer/W. Davies (ur.), Lingui-stic purism in the Germanic languages, Berlin, 97–107.




Gellner, E. (1990), Nations and nationalism, Oxford.

Gellner, E. (1999), Nationalismus, Berlin.

Giroux, H. (2001), »Foreword«, R. D. González/I. Melis (ur.), Lan-guage ideologies, Tucson, ix–xix.

Glück, H. (ur.) (22000), Metzler Lexikon Sprache, Stuttgart.

Goebbels, J. (22000), Tagebücher II: 1930–1934 (priredio R. G. Re-uth), München.

Goebl, H. (1988), »Forschungsethische Probleme«, U. Ammon/N.Dittmar/K. Mattheier (ur.), Sociolinguistics. An International Han-dbook of the Science of Language and Society, Vol. 2, Berlin/NewYork, 855–866.

Goebl, H. (2002), »Sprachpolitik: auch für und mit Geister— bzw.Traumsprachen?«, Sociolinguistica 16, 49–63.

Goebl, H. (2005), »Forschungsethische Probleme«, U. Ammon/N.Dittmar/K. Mattheier/P. Trudgill (ur.), Sociolinguistics. An Interna-tional Handbook of the Science of Language and Society, Vol. 2, Ber-lin/New York, 946–955.

González, R. D. (2001), »Introduction«, R. D. González/I. Melis (ur.),Language ideologies, Tucson, xxv–xxxvi.

Gr~evi}, M. (2008), »Pote{ko}e u priznavanju hrvatskoga jezika uinozemstvu«, Jezik 55/5, 189–192.

Gr~i}, M. (2006), »Keglovichiana«, Knjièvna republika 4/1–2,155–171.

Greenberg, R. (1996), »The Politics of Dialects Among Serbs, Croats,and Muslims in the Former Yugoslavia«, East European Politics andSocieties 10/3, 393–415.

Greenberg, R. (2001), »Language, Nationalism and the YugoslavSuccessor States«, C. Reilly (ur.), Language, Ethnicity and the State,London/New York, 17–43.

Greenfeld, L. (2001), »Nationalism and Language«, R. Mesthrie (ur.),Concise Encyclopedia of Sociolinguistics, Amsterdam i dr., 662–669.

Gröschel, B. (2001), »Bosnisch oder Bosniakisch? Zur glottonymi-schen, sprachpolitischen und sprachenrechtlichen Fragmentierungdes Serbokroatischen«, U. H. Waßner (ur.), Lingua et linguae. Fest-schrift für Clemens–Peter Herbermann zum 60. Geburtstag, Aachen,159–188.

Gröschel, B. (2003), »Postjugoslavische Amtssprachenregelungen —Soziolinguistische Argumente gegen die Einheitlichkeit des Serbo-kroatischen?«, Srpski jezik 8/1–2, 135–196.

Gröschel, B. (2006), »Amtssprachen und amtlich festgelegte Glotto-nyme — Objektbereiche der Soziolinguistik?«, T. Gehling/V. Voß/J.




Wohlgemuth (ur.), Einblicke in Sprache. Festschrift für Clemens–Pe-ter Herbermann zum 65. Geburtstag, Berlin, 181–206.Gröschel, B. (2009), Das Serbokroatische zwischen Linguistik undPolitik. Mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachen-streit, München.Gröschel, B. (2009a), »Mündliche und schriftliche Kommunikation— Autonomie und Wechselbeziehungen in Sprachlernprozessen«,Folia Linguistica 13/3–4, 291–302.Grzega, J. (1997), »Österreichisch, Bairisch, Bayrisch, De-utschländisch — Beobachtungen zu Lexik und Idiomatik«, R. Muhr/R. Schrodt (ur.), Österreichisches Deutsch und andere nationale Va-rietäten plurizentrischer Sprachen in Europa, Wien, 147–171.Gudèvi}, S. (1996), »Der serbo–kroatische Sprachkrieg«, Blätter fürdeutsche und internationale Politik 8, 980–985.Haarmann, H. (1975), Soziologie und Politik der Sprachen Europas,München.Haarmann, H. (1983), »Kriterien ethnischer Identität«, LanguageProblems and Language Planning 7/1, 21–42.Haarmann, H. (1989), »Functional Aspects of Language Varieties —A Theoretical–Methodological Approach«, U. Ammon (ur.), Statusand Function of Languages and Language Varieties, Berlin/NewYork, 153–193.Haarmann, H. (1997), »Sprachstandardisierung — Eine kulturan-thropologische Konstante«, K. J. Mattheier/E. Radtke (ur.), Standar-disierung und Destandardisierung europäischer Nationalsprachen,Frankfurt am Main i dr., 259–290.Haarmann, H. (22002), Kleines Lexikon der Sprachen, München.Haji Omar, A. (1992), »Malay as a pluricentric language«, M. Clyne(ur.), Pluricentric Languages. Differing Norms in Different Nations,Berlin/New York, 401–419.Härle, G. (1996), Reinheit der Sprache, des Herzens und des Leibes,Tübingen.Harth, D. (2000), »Nationalliteratur — ein Projekt der Moderne zwi-schen Mystifikation und politischer Integrationsrhetorik«, A. Gardt(ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihres Verhältnisses in Ge-schichte und Gegenwart, Berlin/New York, 349–383.Hatschikjan, M. (1999), »Was macht Südosteuropa aus?«, M. Hat-schikjan/S. Troebst (ur.), Südosteuropa: Gesellschaft, Politik,Wirtschaft, Kultur; Ein Handbuch, München, 1–30.Hawkesworth, C. (1994), »Serbo–Croat«, R. E. Asher (ur.), The en-cyclopedia of language and linguistics, Oxford/New York/Seoul/Tok-yo, 3857–3858.




HAZU �Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti� (1996), »Hrvatskijezik — poseban slavenski jezik«, Jezik 43/5, 162–164.

HAZU �Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti� (2005), »IzjavaHrvatske akademije znanosti i umjetnosti o poloàju hrvatskoga jezi-ka«, Jezik 52/2, 41–48.

HAZU �Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti� (2007), »Hrvatskijezik«, Jezik 54/2, 41–50.

HAZU �Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti� (2007a), »Poloàjhrvatskoga u europskim integracijama«, (http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=962&Itemid=143).

Herrity, P. (22001), »Bosnian«, »Serbo–Croat«, G. Price (ur.), En-cyclopedia of the languages of Europe, Oxford, 34, 422–430.

Hetzer, A. (1993), »Sprachnorm — Vergewaltigung des Denkens?«,K. H. Wagner/W. Wildgen (ur.), Rhetorik. Sprache und Denken.Ethnolinguistik, Bremen, 23–50.

Hinrichs, U. (1997), »Südslavische Sprachwissenschaft und Südoste-uropa–Linguistik«, Zeitschrift für Balkanologie 33/1, 9–25.

Hobsbawm, E. J. (1984), »Introduction: Inventing Traditions«, E. J.Hobsbawm/T. Ranger (ur.), The Invention of Tradition, Cambridge,1–14.

Hobsbawm, E. J. (1984a), »Mass–Producing Traditions: Europe,1870–1914«, E. J. Hobsbawm/T. Ranger (ur.), The Invention of Tra-dition, Cambridge, 263–308.

Hobsbawm, E. J. (1991), Nationen und Nationalismus, Frankfurtam Main/New York.

Hohenhaus, P. (2005), »Elements of traditional and ’reverse’ purismin relation to computer–mediated communication«, N. Langer/W.Davies (ur.), Linguistic purism in the Germanic languages, Berlin,204–220.

Höpken, W./Sundhaussen, H. (1998), »Vorwort«, W. Höpken/H. Sun-dhaussen (ur.), Eliten in Südosteuropa, München, 1–3.

Horak, R. (2001), Prestige, Usus, Tradition, Wien.

Horner, K. (2005), »Reimagining the Nation: Discourses of languagepurism in Luxembourg«, N. Langer/W. Davies (ur.), Linguistic pu-rism in the Germanic languages, Berlin, 166–185.

Hösch, E. (1999), »Kulturen und Staatsbildungen«, M. Hatschik-jan/S. Troebst (ur.), Südosteuropa: Gesellschaft, Politik, Wirtschaft,Kultur; Ein Handbuch, München, 31–52.

Hösch, E./Nehring, K./Sundhaussen, H. (ur.) (2004), Lexikon zur Ge-schichte Südosteuropas, Wien/Köln/Weimar.




Howard, S. /Gill, J. (2001), »’It’s like we’re a normal way and everyo-ne else is different’: Australian children’s constructions of citizen-ship and national identity«, Educational Studies 27/1, 87–103.

Hübner, K. (1994), »Nation und Mythos«, C. Friedrich/B. Menzel(ur.), Osteuropa im Umbruch, Frankfurt am Main i dr., 29–44.

Hundt, M. (2005), »Grammatikalität — Akzeptabilität — Sprach-norm. Zum Verhältnis von Korpuslinguistik und Grammatika-litätsurteilen«, F. Lenz/S. Schierholz (ur.), Corpuslinguistik in Lexikund Grammatik, Tübingen, 15–40.

Hutton, C. (1999), Linguistics and the Third Reich, London/NewYork.

Ignatieff, M. (1993), Blood and Belonging: Journeys into the New Na-tionalism, New York.

Ivan~i}, V. (2007), »Sve~ani tepih«, Feral Tribune 1118 (23.2.2007.),29.

Jacobsen, P. (2006), »Forum«, Studi Slavistici 3, 317–320.

Jacobsen, P. (2007), »Otvoreno pismo predsjedni{tvu HAZU«, Knji-èvna republika 5/7–9, 220–223.

Jacobsen, P. (2008), »O strukturalno–lingvisti~kim konstantamasrpskohrvatskog jezika (inventar fonema i fonotakti~ka struktura)«,B. Ostoji} (ur.), Jezi~ka situacija u Crnoj Gori — norma i standardi-zacija, Podgorica, 25–34.

Jacobsen, P. (2008a), »Who’s Whose? The Balkan Literary Context«,Studi Slavistici 5, 267–279.

Jacobsen, P. (2008b), »Struktura sloga«, Ju`noslovenski filolog 64,135–141.

Jahr, E. H./Trudgill, P. (1993), »Parallels and differences in the lin-guistic development of modern Greece and modern Norway«, E. H.Jahr (ur.), Language conflict and language planning, Berlin/NewYork, 83–98.

Janicki, K. (1993), »From small to large–scale language conflicts«, E.H. Jahr (ur.), Language conflict and language planning, Berlin/NewYork, 99–114.

Jenkins, B./Sofos, S. (1996), »Nation and Nationalism in Contempo-rary Europe«, B. Jenkins/S. Sofos (ur.), Nation and identity in con-temporary Europe, London/New York, 9–32.

Jonke, Lj. (1954/55), »Novosadski sastanak i anketa Letopisa Maticesrpske«, Jezik 3/3, 67–69.

Jonke, Lj. (1954/55a), »Sastanak Pravopisne komisije«, Jezik 3/5,157–160.




Jonke, Lj. (1955/56), »Drugi i tre}i sastanak Pravopisne komisije«,Jezik 4/2, 58–59.

Jonke, Lj. (1961/62), »Pravopis hrvatskosrpskoga knjièvnog jezika«,Jezik 9/2, 57–59.

Jonke, Lj. (1964), Knjièvni jezik u teoriji i praksi, Zagreb.

Jonke, Lj. (1968/69), »Razvoj hrvatskoga knjièvnog jezika u 20. sto-lje}u«, Jezik 16/1, 8–19.

Jonke, Lj. (1968/69a), »Osnovni pojmovi o jeziku Hrvata i Srba«, Je-zik 16/5, 129–134.

Joseph, J. E. (1987), Eloquence and Power, New York.

Jung, P. (1974), Sprachgebrauch, Sprachautorität, Sprachideologie,Heidelberg.

Ka~i}, M. (1995), Hrvatski i srpski: zablude i krivotvorine, Zagreb.

Kangrga, M. (2002), Nacionalizam ili demokracija, Novi Sad.

Kaschuba, W. (1995), »Volk und Nation: Ethnozentrisums in Ge-schichte und Gegenwart«, H. A. Winkler/H. Kaelble (ur.), Nationali-smus — Nationalitäten — Supranationalität, Stuttgart, 56–81.

Kati~i}, R. (1965), »Problem norme u knjièvnom jeziku«, Jezik 13/1,20–23.

Kati~i}, R. (1988), »Predgovor«, D. Brozovi}/P. Ivi}, Jezik, srpsko-hrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Zagreb, v–vi.

Kati~i}, R. (1995), »Serbokroatische Sprache — Serbisch–kroatischerStreit«, R. Lauer/W. Lehfeldt (ur.), Das jugoslawische Desaster. Hi-storische, sprachliche und ideologische Hintergründe, Wiesbaden,23–79.

Kati~i}, R. (2000), »Weiteres zum südslawischen Sprachnormativi-smus. Randbemerkungen zu einem Tagungsreferat«, Zeitschrift fürBalkanologie 32/2, 158–166.

Kati~i}, R. (2004), »Hrvatski jezi~ni standard«, Forum 43/1–3, 5–18.

Katz, D. (1985), »Nationalismus als sozialpsychologisches Problem«,H. A. Winkler (ur.), Nationalismus, Königstein, 67–84.

Kedourie, E. (1993), Nationalism, Oxford.

Keipert, H. (2005/2006), �Recenzija prijevoda knjige:� »Bartul Ka{i},Institutiones linguae illyricae / Osnove hrvatskoga jezika (knjigu pre-veo Zvonko Pandì})«, Zeitschrift für Slavische Philologie 64/1,174–180.

Kessler, W. (1981), Politik, Kultur und Gesellschaft in Kroatien undSlawonien in der ersten Hälfte des 19. Jahrhunderts, München.

Kessler, W. (1984), »Programme und Politik der nationalen Integra-tion in den kroatischen Ländern in der zweiten Hälfte des 19. Jah-




rhunderts«, K.–D. Grothusen (ur.), Jugoslawien. Integrationsproble-me in Geschichte und Gegenwart, Göttingen, 151–163.

Kessler, W. (1997), »Jugoslawien — Der erste Versuch«, J. Elvert(ur.), Der Balkan: eine europäische Krisenregion in Geschichte undGegenwart, Stuttgart, 91–118.

Kilian, E. (1995), »Die Wiedergeburt Kroatiens aus dem Geist derSprache«, N. Budak i dr. (ur.), Kroatien: Landeskunde — Geschichte— Kultur — Politik — Wirtschaft — Recht, Wien i dr., 373–390.

Klajn, I. (1998), »O jednom ’lahko’ napisanom ud`beniku«, Jezik da-nas 7, 17–19.

Klose, A. (22001), Sprachen der Welt. Ein weltweiter Index der Sprac-hfamilien, Einzelsprachen und Dialekte, mit Angabe der Synonymaund fremdsprachigen Äquivalente, München.

Klose, H.–U. (1993), »Nation, Nationalismus und Sozialdemokratie«,B. Faulenbach/H. Timmermann (ur.), Nationalismus und Demokra-tie, Essen, 68–74.

Kloss, H. (1952; 21978), Die Entwicklung neuer germanischer Kultur-sprachen von 1800 bis 1950, München.

Kloss, H. (1976), »Abstandsprachen und Ausbausprachen«, J. Gö-schel i dr. (ur.), Zur Theorie des Dialekts: Aufsätze aus 100 JahrenForschung, Wiesbaden, 301–322.

Kluver, A. (1997), »Political Identity and the National Myth«, A.González/D. Tanno (ur.), International and Intercultural Communi-cation Annual XX: Politics, Communication, and Culture, London/New Delhi, 48–75.

Kohler, G.–B. (2006), »’U ilirsko kolo mili vratite se puci!’ Die Ambi-valenz des nationalen Raumes zur Zeit des kroatischen Illyrismus«,Zeitschrift für Balkanologie 42/1–2, 108–133.

Kohn, H. (1962), Die Idee des Nationalismus, Hamburg.

Koller, W. (2000), »Nation und Sprache in der Schweiz«, A. Gardt(ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihres Verhältnisses in Ge-schichte und Gegenwart, Berlin/New York, 563–607.

Konrad, G. (1994), »Von den Schwierigkeiten der Scheidung«, D.Schlegel (ur.), Der neue Nationalismus, Schwalbach, 32–48.

Kordi}, S. (1995), Relativna re~enica, Zagreb.

Kordi}, S. (2001), »Naziv jezika iz znanosti gledan«, Republika57/1–2, 236–243.

Kordi}, S. (2001a), »Naziv jezika iz 21. stolje}a gledan (odgovor Ma-riu Gr~evi}u)«, Republika, 57/9–10, 193–201.

Kordi}, S. (2002), »Komentar diskusije o nazivu jezika (odgovor Leo-poldu Auburgeru i Vinku Grubi{i}u)«, Republika, 58/3–4, 237–253.




Kordi}, S. (2003), »Glotonim srbohrva{ki jezik glede na srbski, hr-va{ki, bosanski, ~rnogorski«, Slavisti~na revija, 51/3, 355–364.

Kordi}, S. (2003a), »Pogled unazad, pogled unaprijed (odgovor Stje-panu Damjanovi}u i Mariu Gr~evi}u)«, Knjièvna republika 1/1–2,150–178.

Kordi}, S. (2003b), »Vlast nad jezikom (rec. knjige Stjepana Babi}a,Hrvatska jezikoslovna prenja)«, Knjièvna republika 1/5–6, 161–173.

Kordi}, S. (2003c), »Demagogija umjesto znanosti (odgovor DaliboruBrozovi}u)«, Knjièvna republika 1/7–8, 176–202.

Kordi}, S. (2003d), »Jezik i nacionalizam (rec. knjige Ranka Bugar-skog, Nova lica jezika)«, Knjièvna republika 1/9–10, 224–228.

Kordi}, S. (2003e), »Mitovi jezi~nih ideologa (odgovor Stjepanu Ba-bi}u, Leopoldu Auburgeru, Stjepanu Damjanovi}u i Vinku Grubi-{i}u)«, Knjièvna republika 1/11–12, 176–200.

Kordi}, S. (2004), »Pro und kontra: ’Serbokroatisch’ heute«, M. Kra-use/C. Sappok (ur.), Slavistische Linguistik 2002, München, 97–148.

Kordi}, S. (2004a), »Jezik kao zastava (rec. knjige Dubravka [kiljana,Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati)«, Knjièvna republika 2/1–2,224–229.

Kordi}, S. (2004b), »Lice purizma (odgovor Stjepanu Babi}u)«, Knji-èvna republika 2/5–6, 217–226.

Kordi}, S. (2004c), »Die aktuelle Sprachzensur in Kroatien«, B. Sy-manzik/G. Birkfellner/A. Sproede (ur.), Sprache — Literatur — Poli-tik: Osteuropa im Wandel, Hamburg, 259–272.

Kordi}, S. (2004d), »Autizam hrvatske filologije (odgovor Ivi Pranjko-vi}u)«, Knjièvna republika 2/7–8, 254–280.

Kordi}, S. (2004e), »Jezi~na politika i jezi~ni nacionalizam (rec. knji-ge Daniela Bluma, Sprache und Politik)«, Knjièvna republika 2/7–8,301–305.

Kordi}, S. (2004f), »Naracijom do nacije (rec. knjige Maje Buchler,Sprachplanung im Schafspelz?!)«, Knjièvna republika 2/9–10,254–256.

Kordi}, S. (2004g), »Le serbo–croate aujourd’hui: entre aspirationspolitiques et faits linguistiques«, Revue des études slaves 75/1, 31–43.

Kordi}, S. (2005), »Komentar Izjave HAZU«, Knjièvna republika3/3–4, 226–231.

Kordi}, S. (2005a), »Pomra~enje uma (rec. knjige Mirka Petija, Oblicinebrojivosti u hrvatskom jeziku)«, Knjièvna republika 3/1–2,240–250.




Kordi}, S. (2005b), »Anatomija nacionalizma (rec. knjige Maria Var-gasa Llose, Nationalismus als neue Bedrohung)«, Knjièvna republi-ka 3/5–6, 265–268.

Kordi}, S. (2005c), »I dalje jedan jezik«, Sarajevske sveske 10, 83–89.

Kordi}, S. (2005d), »Institucionalizirani jezi~ni teror (rec. knjige Bo-risa Budena, Der Schacht von Babel)«, Knjièvna republika 3/7–8,225–227.

Kordi}, S. (2005e), »U slu`bi politike (odgovor Ivi Pranjkovi}u)«,Knjièvna republika 3/7–8, 171–200.

Kordi}, S. (2005f), »Kroatistika i nacionalizam (odgovor Ivi Pranjko-vi}u)«, Knjièvna republika 3/9–12, 211–238.

Kordi}, S. (2006), »Sprache und Nationalismus in Kroatien«, B.Symanzik (ur.), Studia Philologica Slavica: Festschrift für GerhardBirkfellner zum 65. Geburtstag: Teilband I, Berlin, 337–348.

Kordi}, S. (2006a), »Jezik hrvatskih medija (rec. knjige BrigitteBusch, Sprachen im Disput)«, Knjièvna republika 4/1–2, 214–216.

Kordi}, S. (2006b), »Jezik i identitet (rec. zbornika Brigitte Busch iHelen Kelly–Holmes, Language, Discourse and Borders in the Yugo-slav Successor States)«, Knjièvna republika 4/1–2, 217–221.

Kordi}, S. (2006c), »Jezi~ni purizam i nacionalisti~ka ideologija (rec.knjige Macieja Czerwizskog, Jbzyk — ideologia — naród: politykajbzykowa w Chorwacji a jbzyk mediów)«, Knjièvna republika 4/3–4,270–274.

Kordi}, S. (2006d), »Povijest jezika (rec. knjige Helmuta Weinberge-ra, Glottochronologische Untersuchung der serbokroatischen Schri-ftsprache)«, Knjièvna republika 4/3–4, 274–277.

Kordi}, S. (2006e), »Upute jezi~nim cenzorima (rec. knjige An|eleFran~i}, Lane Huda~ek i Milice Mihaljevi}, Normativnost i vi{efun-kcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku)«, Knjièvna republi-ka 4/5–6, 194–208.

Kordi}, S. (2006f), »Purizam u jeziku (rec. zbornika Nilsa Langera iWinifreda Daviesa, Linguistic purism in the Germanic languages)«,Knjièvna republika 4/5–6, 211–216.

Kordi}, S. (2006g), »Forum«, Studi Slavistici 3, 323–331.

Kordi}, S. (2006h), »Pravljenje nacije kao kultura laì (rec. knjigeAndreje Zori}, Nationsbildung als ’kulturelle Lüge’)«, Knjièvna re-publika 4/7–8, 221–224.

Kordi}, S. (2006i), »Opravdana kritika (rec. knjige Midhata Ri|ano-vi}a, Totalni proma{aj)«, Knjièvna republika 4/7–8, 225–232.

Kordi}, S. (2006j), »Filologija laì (rec. knjige Stjepana Babi}a, Hr-vanja hrvatskoga)«, Knjièvna republika 4/9–10, 154–181.




Kordi}, S. (2006k), »Kultura kao kriva politika identiteta (rec. knjigeSabine Riedel, Die Erfindung der Balkanvölker: Identitätspolitikzwischen Konflikt und Integration)«, Knjièvna republika 4/9–10,192–199.Kordi}, S. (2006l), »Balkanac iz Osla (rec. zbornika Sveina Mønne-slanda, Jezik u Bosni i Hercegovini)«, Knjièvna republika 4/9–10,228–236.Kordi}, S. (2006m), »Dru{tvo etni~ke ravnoteè — kolijevka naciona-lizma (rec. knjige Norberta Mappesa–Niedieka, Die Ethno–Falle: derBalkan–Konflikt und was Europa daraus lernen kann)«, Knjièvnarepublika 4/11–12, 244–255.Kordi}, S. (2007), »Pseudoznanost na djelu (rec. knjige Marka Sa-mardìje, Hrvatski kao povijesni jezik)«, Knjièvna republika 5/7–9,234–249.Kordi}, S. (2007a), »La langue croate, serbe, bosniaque et monténé-grine«, Au sud de l’Est 3, 71–78.Kordi}, S. (2007b), »Diktatom protiv argumenata (rec. knjige Dalibo-ra Brozovi}a, Prvo lice jednine)«, Knjièvna republika 5/1–2,184–195.Kordi}, S. (2007c), »Akademi~ke bajke«, Knjièvna republika 5/5–6,150–173.Kordi}, S. (2007d), »Kako HAZU pravi jezi~nu paniku«, Knjièvna re-publika 5/7–9, 224–229.Kordi}, S. (2008), »Izmi{ljanje neodrìvih teorija (rec. knjige JosipaSili}a, Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika)«, Knjièvna republika6/3–4, 230–244.Kordi}, S. (2008a), »Nationale Varietäten der serbokroatischen Spra-che«, B. Golubovi}/J. Raecke (ur.), Bosnisch · Kroatisch · Serbisch alsFremdsprachen an den Universitäten der Welt, München, 93–102.Kordi}, S. (2008b), »O naciji, povijesti i jeziku (odgovor AugustuKova~ecu)«, Knjièvna republika 6/1–2, 186–208.Kordi}, S. (2008c), »Purismo e censura linguistica in Croazia oggi«,Studi Slavistici 5, 281–297.Kordi}, S. (2008d), »Jezi~na povijest i formiranje nacija (odgovorZvonku Pandì}u i Tonku Maroevi}u)«, Knjièvna republika 6/5–7,257–281.Kordi}, S. (2008e), »Crnogorska standardna varijanta policentri~nogstandardnog jezika«, B. Ostoji} (ur.), Jezi~ka situacija u Crnoj Gori —norma i standardizacija, Podgorica, 35–47.Kordi}, S. (2008f), »Ne odstupiti od stereotipa (rec. knjige Ive @ani}a,Hrvatski na uvjetnoj slobodi: jezik, identitet i politika izme|u Jugo-slavije i Europe)«, Knjièvna republika 6/8–10, 296–303.




Kordi}, S. (2008g), »Kann man Schmetterlinge zählen?«, T. Ber-ger/B. Golubovi} (ur.), Morphologie — Mündlichkeit — Medien:Festschrift für Jochen Raecke, Hamburg, 171–178.

Kordi}, S. (2008h), »Principi znanosti (rec. knjige Michaela Schmid-ta–Salomona, Manifest des evolutionären Humanismus)«, Knjièvnarepublika 6/11–12, 216–224.

Kordi}, S. (2008i), »Jezi~ni nacionalizam (rec. knjige Stjepka Teàka,Hrvatski na{ (ne)podobni)«, Slovo 4/17, 186–205.

Kordi}, S. (2009), »Policentri~ni standardni jezik«, L. Badurina/I.Pranjkovi}/J. Sili} (ur.), Jezi~ni varijeteti i nacionalni identiteti, Za-greb, 83–108.

Kordi}, S. (2009a), »[to je (ne)standardno za kroatiste?«, A. Bierich(ur.), Varietäten im Slavischen, Frankfurt am Main, 313–330.

Kordi}, S. (2009b), »Proizvoljnost na mjestu znanosti (rec. knjigeAnite Peti–Stanti}, Jezik na{ i/ili njihov)«, Knjièvna republika7/4–6, 321–328.

Kordi}, S. (2009c), »Neprimjeren opis jezika (rec. knjige Josipa Sili}ai Ive Pranjkovi}a, Gramatika hrvatskoga jezika)«, Znakovi i poruke2/1, 93–110.

Kordi}, S. (2009d), »Plurizentrische Sprachen, Ausbausprachen, Ab-standsprachen und die Serbokroatistik«, Zeitschrift für Balkanologie45/2, 210–215.

Kordi}, S. (2009e), »Svijet o nama (rec. knjige Bernharda Gröschela,Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik)«, Knjièvna re-publika 7/10–12, 316–330.

Kostomarov, V. (2000), »Re~evaja kul’tura i jazykovoj vkus (na pri-mere sovremennogo russkogo jazyka)«, L. N. Zybatow (ur.), Sprac-hwandel in der Slavia. Die slavischen Sprachen an der Schwelle zum21. Jahrhundert, Frankfurt am Main i dr., 503–512.

Kößler, R. (1994), »Nation, Nationalismus und erfundene Tradi-tion«, Neuer Nationalismus, Münster, 5–18.

Kova~ec, A. (1988), »Jezici narodnosti i etni~kih skupina u SFRJ«, M.Pupovac (ur.), Jezici i politike, Zagreb, 56–67.

Kova~ec, A. (2005), �Recenzija ~asopisa:� »Revue des études slaves:Dossier: Points de vue croisés sur le serbo–croate (bosniaque, croate,monténégrin, serbe)«, Rasprave Zavoda za hrvatski jezik i jezikoslov-lje 31, 511–522.

Kova~ec, A. (2006), »Forum«, Studi Slavistici 3, 331–341.

Kova~evi}, M. (2001), »Jedan ili tri jezika?«, S. Mønnesland (ur.), Je-zik i demokratizacija, Sarajevo, 33–44.




Kristophson, J. (2000), »Vom Widersinn der Dialektologie. Gedan-ken zum [tokavischen«, Zeitschrift für Balkanologie 36/2, 178–186.

Kupchan, C. (1995), »Introduction: Nationalism Resurgent«; »Con-clusion«, C. Kupchan (ur.), Nationalism and nationalism in the NewEurope, Ithaca, 1–14, 180–190.

Laitin, D. (1997), »The cultural identities of a European State«, Poli-tics and Society 25/3, 277–302.

Langer, N./Davies, W. (ur.) (2005), Linguistic purism in the Germa-nic languages, Berlin.

La{kova, L. (1996), »On the Phenomenon of Slavic Languages in theBalkans«, Linguistique Balkanique 38/3, 231–237.

La{kova, L. (1999), »Medijnite opiti za sDzdavane na bosnenski ezik«,K. Grünberg/W. Potthoff (ur.), Ars Philologica. Festschrift für Bal-dur Panzer zum 65. Geburtstag, Frankfurt am Main, 89–94.

La{kova, L. (2001), SDrbo–hDrvatska gramatika, Sofija.

Le Page, R. (1993), »Conflicts of metaphors in the discussion of lan-guage and race«, E. H. Jahr (ur.), Language conflict and languageplanning, Berlin/New York, 143–164.

Le Page, R./Tabouret–Keller, A. (1985), Acts of identity, Cambridge.

Lehfeldt, W. (2000), »Rezension zu Leopold Auburger, Die kroatischeSprache und der Serbokroatismus«, Zeitschrift für Slavische Philolo-gie 59/1, 216–226.

Lemberg, E. (1964), Nationalismus, I–II, Reinbek.

Lencek, R. (1976), »A few remarks for the history of the term ’Serbo-croatian’ language«, Zbornik za filologiju i lingvistiku 19/1, 45–53.

Leto, M. R. (2001), »Il purismo linguistico in Croazia come forma dicensura«, A. Goldoni/C. Martinez (ur.), Le lettere rubate: forme, fun-zioni e ragioni della censura, Napoli, 57–67.

Lewada, J. (1994), »Der ’Homo sovieticus’ als sozialer Mythos«, C.Friedrich/B. Menzel (ur.), Osteuropa im Umbruch, Frankfurt amMain i dr., 45–54.

Lewandowski, T. (51990), Linguistisches Wörterbuch, Heidelberg/Wiesbaden.

Link, J./Wülfing, W. (1991), »Einleitung«, J. Link/W. Wülfing (ur.),Nationale Mythen und Symbole in der zweiten Hälfte des 19. Jah-rhunderts, Stuttgart, 7–15.

Lipold, G. (1988), »Die österreichische Variante der deutschen Stan-dardaussprache«, P. Wiesinger (ur.), Das österreichische Deutsch,Wien/Köln/Graz, 31–54.

Llosa, M. V. (2000), Nationalismus als neue Bedrohung, Frankfurtam Main.




Lon~arek, K. (2009), »Uzalud vam trud, lingvisti«, Novi list (24.8.2009.)(http://www.h–alter.org/vijesti/kultura/uzalud–vam–trud–lingvisti).Luci}, P. (2009), »Sloboda je jedino {to me zanima«, Dani 605(16.1.2009.).Mackey, W. F. (1989), »Determining the Status and Function of Lan-guages in Multinational Societies«, U. Ammon (ur.), Status and Fun-ction of Languages and Language Varieties, Berlin/New York, 3–20.Ma~ek, D. (1993), »Mali jezici u drugim malim kulturama. Primjernordijskih jezika«, M. Andrija{evi}/Y. Vrhovac (ur.), Trenutak sa-da{njosti u u~enju jezika, Zagreb, 99–102.Mappes–Niediek, N. (2005), Die Ethno–Falle. Der Balkan–Konfliktund was Europa daraus lernen kann, Berlin.Mattheier, K. J. (1997), »Über Destandardisierung, Umstandardisie-rung und Standardisierung in modernen europäischen Standard-sprachen«, K. J. Mattheier/E. Radtke (ur.), Standardisierung undDestandardisierung europäischer Nationalsprachen, Frankfurt amMain i dr., 1–9.Mattusch, H.–J. (1999), Vielsprachigkeit: Fluch oder Segen für dieMenschheit?, Frankfurt am Main.Mattusch, K. (1994), »Der Zusammenbruch und die Neuschaffungpolitischer Mythen in den sich wandelnden Gesellschaften Osteuro-pas«, C. Friedrich/B. Menzel (ur.), Osteuropa im Umbruch, Fran-kfurt am Main i dr., 55–63.McLennan, S. (1996), »Sociolinguistic Analysis of ’Serbo–Croatian’«,Calgary Working Papers in Linguistics 18, 103–109.Michels, S. (1992), »Recent Changes in the Status of German as aLanguage of Chemistry«, U. Ammon/M. Hellinger (ur.), StatusChange of Languages, Berlin/New York, 408–420.Miedlig, H.–M. (1994), »Zur Frage der Identität der Muslime in Bo-snien–Herzegowina«, Berliner Jahrbuch für osteuropäische Geschic-hte 2, 23–42.Milroy, J. (2005), »Some effects of purist ideologies on historical de-scriptions of English«, N. Langer/W. Davies (ur.), Linguistic purismin the Germanic languages, Berlin, 324–342.Milroy, J. /Milroy, L. (31999), Authority in Language, London/NewYork.Mitten, R. (1995), »Was bedeutet ’Aufarbeitung der Vergangenheit-sbewältigung’?«, R. Wodak/F. P. Kirsch (ur.), Totalitäre Sprachen,Wien, 21–40.Mogu{, M. (1991), »Povijesni pregled hrvatskoga knjièvnog jezika«,S. Babi} i dr., Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjièvnogjezika, Zagreb, 15–60.




Mogu{, M. (1993), Povijest hrvatskoga knjièvnoga jezika, Zagreb.

Mounin, G. (1978), Schlüssel zur Linguistik, Hamburg.

Mørk, H. (2002), Serbokroatisk grammatik, Århus.

Mørk, H. (2008), »Neka pragmati~na zapaànja o postojanju srp-skohrvatskog jezika«, B. Ostoji} (ur.), Jezi~ka situacija u Crnoj Gori— norma i standardizacija, Podgorica, 295–299.

Münkler, H. (1989), »Das Reich als politische Vision«, P. Kemper(ur.), Macht des Mythos — Ohnmacht der Vernunft?, Frankfurt amMain, 336–358.

Ne}ak Lük, A. (1997), »Language Planning Issues in a Yugoslav Con-text«, W. Wölck/A. de Houwer (ur.), Recent studies in contact lingui-stics, Bonn, 248–255.

Neuer Nationalismus (1994), Münster.

Nicolova, R. (2000), »Die Varietäten des Bulgarischen und die bulga-rischen Printmedien nach 1989«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandelin der Slavia. Die slavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jah-rhundert, Frankfurt am Main i dr., 263–281.

Obst, U. (2004), »Zum genitivus qualitatis und zu alternativen Mö-glichkeiten in den drei ’Buddenbrooks’–Übersetzungen aus dem kro-atischen und serbischen Sprachgebiet«, M. Okuka/U. Schweier (ur.),Festschrift für Peter Rehder zum 65. Geburtstag, München, 211–225.

Ohnheiser, I. (2000), »Aktuelle Wortbildung in der Slavia: Kongru-enzen und Differenzen«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandel in derSlavia. Die slavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jahrhun-dert, Frankfurt am Main i dr., 41–63.

Okuka, M. (1998), Eine Sprache — viele Erben. Sprachpolitik als Na-tionalisierungsinstrument in Ex–Jugoslawien, Klagenfurt.

Okuka, M. (1999), »Gramatike i nacionalna ideologija«, Srpski jezik4/1–2, 633–642.

Okuka, M. (2006), Srpski na kriznom putu, Sarajevo.

Okuka, M. (2009), »Srpski jezik danas: sociolingvisti~ki status«, L.Badurina/I. Pranjkovi}/J. Sili} (ur.), Jezi~ni varijeteti i nacionalniidentiteti, Zagreb, 215–233.

Olt, R. (1991), Wider das Fremde?, Darmstadt/Marburg.

Opa~i}, N. (2006), »Politi~ki strah diktira jezi~ne norme«, Novi list12.2.2006.

Osolnik, V. (1993), »Novo v hrva{kem jezikoslovju«, Slavisti~na revi-ja 41/3, 398–407.

Panzer, B. (2002), Quellen zur slavischen Ethnogenese: Fakten, Myt-hen und Legenden, Frankfurt am Main i dr.




Pattanayak, D. P. (2001), »Language Conflict«, R. Mesthrie (ur.),Concise Encyclopedia of Sociolinguistics, Amsterdam i dr., 563–567.

Payer, M. (2000), »Sprache als Ausdruck von ethnischer und nationalerIdentität«, (http://www.payer.de/kommkulturen/kultur033.htm#13.).

Pazos, I. (2008), »Beitrag von iGENEA am 11.02.2008«,(http://www.igenea.com/index.php?c=132&st=25&langchange=de).

Pazos, I. (2008a), »Beitrag von iGENEA am 12.03.2008«,(http://www.igenea.com/index.php?c=132&st=25&langchange=de).

Pazos, I. (2008b), »Beitrag von iGENEA am 01.04.2008: ’Wie Illyrischsind Albaner wirklich?’«, (http://www.igenea.com/index.php?c=132&st=25&langchange=de).

Peti, M. (1994), »Nerazlikovnost razlika«, Rasprave Zavoda za hrvat-ski jezik 20, 245–272.

Peti–Stanti}, A. (2008), Jezik na{ i/ili njihov, Zagreb.

Pfaff, W. (1994), Die Furien des Nationalismus, Frankfurt am Main.

PHKJ �Pravopis hrvatskosrpskoga knjièvnog jezika� (1960), Maticahrvatska i Matica srpska, Zagreb/Novi Sad.

Plümer, N. (2000), Anglizismus — Purismus — Sprachliche Iden-tität, Frankfurt am Main i dr.

Pohl, H.–D. (1992), »Gedanken zum ’Fremden’ in der Sprache. Zeu-gen gängiger Vorurteile«, Juridikum 2, 23–24.

Pohl, H.–D. (1996), »Serbokroatisch — Rückblick und Ausblick«, I.Ohnheiser (ur.), Wechselbeziehungen zwischen slawischen Sprachen,Literaturen und Kulturen in Vergangenheit und Gegenwart, Inns-bruck, 205–219.

Pohl, H.–D. (1997), »Gedanken zum Österreichischen Deutsch (alsTeil der ’pluriarealen’ deutschen Sprache)«, R. Muhr/R. Schrodt(ur.), Österreichisches Deutsch und andere nationale Varietäten plu-rizentrischer Sprachen in Europa. Empirische Analysen, Wien,67–87.

Pohl, H.–D. (1998), »Hochsprache und nationale Varietät: sprachli-che Aspekte«, B. Kettemann/R. de Cillia/I. Landsiedler (ur.), Spracheund Politik, Frankfurt am Main i dr., 7–29.

Polenz, P. (1967), »Sprachpurismus und Nationalsozialismus«, Ger-manistik — eine deutsche Wissenschaft, Frankfurt am Main,111–165.

Polenz, P. (1998), »Zwischen ’Staatsnation’ und ’Kulturnation’«, D.Cherubim/S. Grosse/K. Mattheier (ur.), Sprache und bürgerliche Na-tion, Berlin/New York, 55–70.

Popp, H. (1997), Ideologie und Sprache, Marburg/Lahn.




Popper, K. (71992), Die offene Gesellschaft und ihre Feinde, 2, Tübin-gen.

Poster, M. (1999), »National Identities and Communications Tec-hnologies«, The Information Society 15, 235–240.

Pranjkovi}, I. (1997), »Hrvatski standardni jezik i srpski standardnijezik«, E. Tokarz (ur.), Jbzyk wobec przemian kultury, Katowice,50–59.

Pranjkovi}, I. (2008), Su~eljavanja, Zagreb.

Raecke, J. (1996), »Zum Problem einer ’bosnischen Sprache’«, Bulle-tin der deutschen Slavistik 2, 19–22.

Reichmann, O. (2000), »Nationalsprache als Konzept der Sprachwis-senschaft«, A. Gardt (ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihresVerhältnisses in Geschichte und Gegenwart, Berlin/New York,419–469.

Reiffenstein, I. (2001), »Das Problem der nationalen Varietäteten«,Zeitschrift für deutsche Philologie 120/1, 78–89.

Reilly, C. (2001), »Introduction: Minority Languages, Ethnicity andthe State in Post–1989 Eastern Europe«, C. Reilly (ur.), Language,Ethnicity and the State, London/New York, 1–16.

Reiter, N. (1984), Gruppe, Sprache, Nation, Berlin.

Renan, E. (1993), »What is a nation?«, H. Bhabha (ur.), Nation andNarration, London/New York, 8–22.

Ressel, G. (2000), »Zur sprachlichen Situation im alten und neuenJugoslawien«, B. Panzer (ur.), Die sprachliche Situation in der Sla-via zehn Jahre nach der Wende, Frankfurt am Main i dr., 225–241.

Richter, H. (2006), »Kürzel für Namen von Sprachen«,(http://www.lrz–muenchen.de/~hr/lang/abk.html).

Richter Malabotta, M. (2004), »Semantics of War in Former Yugosla-via«, B. Busch/H. Kelly–Holmes (ur.), Language, Discourse and Bor-ders in the Yugoslav Successor States, Clevedon, 78–87.

Riedel, S. (2005), Die Erfindung der Balkanvölker. Identitätspolitikzwischen Konflikt und Integration, Wiesbaden.

Riedel, S. (2006), Regionaler Nationalismus. Aktuelle Gefahren fürdie Europäische Integration, Berlin.

Riedel, S. (2007), »Kriegsgeschichte(n). Interpretationen zum Jugo-slawienkrieg«, F. Wenninger/P. Dvoîak/K. Kuffner (ur.), Geschichtemacht Herrschaft, Wien, 21–32.

Rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU (1887–1891), Zagreb.

Rubin, J./Jernudd, B. (1971), »Introduction«, J. Rubin/B. Jernudd(ur.), Can Language Be Planned?, Hawaii, xiii–xxi.




Rürup, R. (1993), »Zur Einführung«, B. Faulenbach/H. Timmer-mann (ur.), Nationalismus und Demokratie, Essen, 32–34.

Samardìja, M. (1997), Iz triju stolje}a hrvatskoga standardnog jezi-ka, Zagreb.

Samardìja, M. (2003), »Why would Croatians create a new languagewhen they were forming the existing one for centuries?«, Most/TheBridge 2–3, 8–12.

Samardìja, M. (2006), Hrvatski kao povijesni jezik, Zapre{i}.

Sampson, G. (1979), Liberty and language, Oxford.

Scheuringer, H. (1996), »Das Deutsche als pluriareale Sprache«, DieUnterrichtspraxis — teaching German 29, 47–153.

Schmidt–Salomon, M. (2006), Manifest des evolutionären Humani-smus, Aschaffenburg.

Schöpflin, G. (1995), »Nationalism and Ethnicity in Europe, Eastand West«, C. Kupchan (ur.), Nationalism and nationalism in theNew Europe, Ithaca, 37–65.

Schubert, G. (1997), »Einzelaspekte neuer Mehrsprachigkeit im ehe-maligen Jugoslawien«, Sociolinguistica 11, 83–93.

Schuberth, R. (2000), »Ein solcher sollst du nicht werden! Eine Di-skussion über die serbokroatische Sprache«, Literatur und Kritik 5,10–13.

Segert, D. (2002), Die Grenzen Osteuropas, Frankfurt/New York.

Seton–Watson, H. (1977), Nations and States, London.

Sili}, J. (2006), Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Zagreb.

Skrbi{, Z. (1999), Long–distance nationalism, Aldershot.

Skudlik, S. (1992), »The Status of German as a Language of Scienceand the Importance of the English Language for German–SpeakingScientists«, U. Ammon/M. Hellinger (ur.), Status Change of Langua-ges, Berlin/New York, 391–407.

Smith, A. D. (1995), Nations and Nationalism in a Global Era, Cam-bridge.

Snyder, L. (1968), The New Nationalism, New York.

Sofos, S. (1996), »Culture, Politics and Identity in Former Yugosla-via«, B. Jenkins/S. Sofos (ur.), Nation and identity in contemporaryEurope, London/New York, 251–284.

Sonderegger, S. (1985), »Die Entwicklung des Verhältnisses vonStandardsprache und Mundarten in der deutschen Schweiz«, W.Besch/O. Reichmann/S. Sonderegger (ur.), Sprachgeschichte. EinHandbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erfor-schung, Berlin/New York, 1873–1939.




Sonntag, S. (1995), »Elite competition and offical language move-ments«, J. Tollefson (ur.), Power and Inequality in Language Educa-tion, Cambridge, 91–111.

Spillner, B. (1990), »Sprachpolitik — Sprachenpolitik — Sprache derPolitik«, B. Spillner (ur.), Sprache und Politik, Frankfurt am Main idr., 15–16.

Spolsky, B. (2004), Language Policy, Cambridge.

Stedje, A. (52001), Deutsche Sprache gestern und heute, München.

Steltner, U. (2003), »Mindestanforderungen der Slawistik im Rah-men eines Kurzstudienganges (B.A.)«, Bulletin der Deutschen Slavi-stik 9, 25–26.

Sterbling, A. (1998), »Elitenwandel in Südosteuropa«, W. Höpken/H.Sundhaussen (ur.), Eliten in Südosteuropa, München, 31–47.

Stewart, W. A. (1968), »A Sociolinguistic Typology for Describing Na-tional Multilingualism«, J. A. Fishman (ur.), Readings in the Socio-logy of Language, The Hague/Paris, 529–545.

Sundhaussen, H. (1993), »Nationalismus in Südosteuropa«, »Ple-numsdiskussion«, B. Faulenbach/H. Timmermann (ur.), Nationali-smus und Demokratie, Essen, 44–48, 48–67.

Sundhaussen, H. (1995), »Der Ustascha Staat: Anatomie eines Herr-schaftssystems«, N. Budak i dr. (ur.), Kroatien, Wien i dr., 251–287.

Sundhaussen, H. (1997), »Nation und Nationalstaat auf dem Bal-kan«, J. Elvert (ur.), Der Balkan: eine europäische Krisenregion inGeschichte und Gegenwart, Stuttgart, 77–90.

Sundhaussen, H. (2001), »Neue Untersuchungen zum destruktivenPotential von Sprache und zur Überlebensfähigkeit multilingualerStaaten«, Forum 17, 7–9.

Szücs, J. (1981), Nation und Geschichte, Köln/Wien.

[ipka, M. (2003), »Jezik Bo{njaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca — pro-blemi klasifikacije i nominacije idioma«, G. Neweklowsky (ur.), Bo-sanski — hrvatski — srpski. Me|unarodni skup »Aktuelna pitanja je-zika Bo{njaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca«, Wien, 255–282.

[kari}, I. (1994), »Hrvatski jezik danas«, Jezik 41/4, 97–103.

[kiljan, D. (1990), »Jezi~no novo ruho«, Sol 6/12–13, 55–64.

[kiljan, D. (2002), Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati, Zagreb.

[kiljan, D. (2002a), »’Differential’ dictionaries: their motivations andgoals«, R. Lu~i} (ur.), Lexical Norm and National Language, Mün-chen, 126–133.

[kiljan, D. (2006), »Hrvatski ima male {anse postati radnim jezikomnekog tijela EU–a«, Jutarnji list 20.1.2006.




[trkalj, K. (2003), »Kad lingvistikom ravna politika. Nekoliko za-paànja o pravilima lektoriranja na Hrvatskoj televiziji«, Knjièvnarepublika 1/5–6, 174–185.

[undov, Z. (2002), »O nacionalizmu i demokraciji«, Kolo 4(http://www.matica.hr/Kolo/kolo0402.nsf/AllWebDocs/nacio).

Tabouret–Keller, A. (1997), »Language and Identity«, F. Coulmas(ur.), The Handbook of Sociolinguistics, Oxford, 315–326.

Tafra, B./Ko{utar, P. (2008), »Razgrani~avanje jezi~nih entiteta naosnovi modela (ne)identi~nosti«, Studia z Filologii Polskiej i Slo-wiazskiej 43, 177–206.

Tajfel, H. (1982), Gruppenkonflikt und Vorurteil, Bern/Stuttgart/Wien.

Tatzreiter, H. (1988), »Besonderheiten der Morphologie in der deut-schen Sprache in Österreich«, P. Wiesinger (ur.), Das österreichischeDeutsch, Wien/Köln/Graz, 71–98.

Teàk, S. (2004), Hrvatski na{ (ne)podobni, Zagreb.

Thom, M. (1993), »Tribes within nations: the ancient Germans andthe history of modern France«, H. Bhabha (ur.), Nation and Narra-tion, London/New York, 23–43.

Thomas, G. (1989), »The Relationship Between Slavic Nationalismand Linguistic Purism«, Canadian Review of Studies in Nationalism,16/1–2, 5–13.

Thomas, P.–L. (2003), »Le serbo–croate (bosniaque, croate, monté-négrin, serbe): de l’étude d’une langue à l’identité des langues«, Re-vue des études slaves 74/2–3, 311–325.

Tornow, S. (2005), Was ist Osteuropa?, Wiesbaden.

Törnquist–Plewa, B. (2000), »Contrasting Ethnic Nationalisms: Ea-stern Central Europe«, S. Barbour/C. Carmichael (ur.), Languageand Nationalism in Europe, Oxford, 183–220.

Trask, R. L. (1999), Key concepts in language and linguistics, Lon-don/New York.

Troebst, S. (1999), »Politische Entwicklung in der Nuezeit«, M. Hat-schikjan/S. Troebst (ur.), Südosteuropa: Gesellschaft, Politik, Wirt-schaft, Kultur; Ein Handbuch, München, 73–103.

Trudgill, P. (2003), A glossary of sociolinguistics, Oxford/New York.

Turczynski, E. (1976), Konfession und Nation, Düsseldorf.

Turk, M./Opa{i}, M. (2008), »Linguistic Borrowing and Purism in theCroatian Language«, Suvremena lingvistika 65/1, 73–88.

Valdman, A. (1990), »Language planning in diglossic situations: Twocase studies«, B. Spillner (ur.), Sprache und Politik, Frankfurt amMain i dr., 22–39.




VFSP �Verein zur Förderung des studentischen Pressewesens�

(2004), »Nationale Identität«, 8/2004 (http://www.contradictio.de/nat_identitaet.html).Vikør, L. (1993), »Principles of corpus planning — as applied to thespelling reforms of Indonesia and Malaysia«, E. H. Jahr (ur.), Lan-guage conflict and language planning, Berlin/New York, 279–298.Völkl, S. D. (1999), »Die Sprachensituation nach dem Zerfall Jugosla-wiens«, I. Ohnheiser/M. Kienpointner/H. Kalb (ur.), Sprachen in Eu-ropa: Sprachsituation und Sprachpolitik in europäischen Ländern,Innsbruck, 319–334.Weinberger, H. (2005), Glottochronologische Untersuchung der ser-bokroatischen Schriftsprache, Wien.Weirich, D. (1994), »Begrüßung«, D. Schlegel (ur.), Der neue Natio-nalismus, Schwalbach, 1–6.Weisgerber, B. (1990), »Politische Modelle für das Zusammenlebenverschiedensprachiger Volksgruppen (Nationalitäten, Minderhei-ten) in europäischen Staaten«, B. Spillner (ur.), Sprache und Politik,Frankfurt am Main i dr., 60–63.Welt online (2007) »Nur wenige Deutsche sind echte Germanen«,25.11.2007, (http://www.welt.de/wissenschaft/article1398825/Nur_wenige_Deutsche_sind_echte_Germanen.html).Werner, H. (2008), »Sprachliche Säuberungen«, Die Welt(22.2.2008.), 27.Wiesinger, P. (1985), »Die Entwicklung des Verhältnisses von Mun-dart und Standardsprache in Österreich«, W. Besch/O. Reichmann/S.Sonderegger (ur.), Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichteder deutschen Sprache und ihrer Erforschung, Berlin/New York,1939–1949.Wiesinger, P. (1988), »Die deutsche Sprache in Österreich«, P. Wie-singer (ur.), Das österreichische Deutsch, Wien/Köln/Graz, 9–30.Wiesinger, P. (2000), »Nation und Sprache in Österreich«, A. Gardt(ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihres Verhältnisses in Ge-schichte und Gegenwart, Berlin/New York, 525–562.Wildgen, W. (2003), »The roots of purism and its relevance for minorlanguages and dialects (with reference to Plattdüütsch und Lëtzebu-ergesch)«, J. Brincat/W. Boeder/T. Stolz (ur.), Purism in minor lan-guages, endangered languages, regional languages, mixed langua-ges, Bochum, 11–26.Winkler, H. A. (1982), »Einleitende Bemerkungen«, H. A. Winkler(ur.), Nationalismus in der Welt von heute, Göttingen, 7–11.Winkler, H. A. (1985), »Einleitung: Der Nationalismus und seineFunktionen«, H. A. Winkler (ur.), Nationalismus, Königstein, 5–48.




Winkler, H. A. (1995), »Nationalismus, Nationalstaat und nationaleFrage in Deutschland seit 1945«, H. A. Winkler/H. Kaelble (ur.), Na-tionalismus — Nationalitäten — Supranationalität, Stuttgart,12–33.Witt, J. (2001), Wohin steuern die Sprachen Europas?, Tübingen.Wodak, R. /de Cillia, R. /Reisigl, M. /Liebhart, K. (1999), The Discur-sive Construction of National Identity, Edinburgh/Cambridge.Wroclawski, K. (2002), »Croatian, Macedonian and Ukrainian Natio-nal Ideas of Their Ethnogeny«, J. Sujecka (ur.), The National Idea asa Research Problem, Warszawa, 241–253.Zako{ek, N. (1998), »Elitenwandel in Kroatien 1989–1995«, W. Höp-ken/H. Sundhaussen (ur.), Eliten in Südosteuropa, München,279–287.Zako{ek, N. (22004), »Das politische System Kroatiens«, W. Ismayr(ur.), Die politischen Systeme Osteuropas, Opladen, 677–726.Zett, R. (1978), »Zur Geschichte des Kroatennamens«, P. Brang i dr.(ur.), Schweizerische Beiträge zum VIII. Internationalen Slavisten-kongress in Zagreb und Ljubljana, September 1978, Bern/Frankfurtam Main/Las Vegas, 283–293.Zori}, A. (2005), Nationsbildung als »kulturelle Lüge«, München.Zybatow, L. N. (2000), »Sprachwandel in der Slavia und seine theore-tische Einordnung«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandel in der Sla-via. Die slavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jahrhundert,Frankfurt am Main i dr., 3–26.@ani}, I. (2007), Hrvatski na uvjetnoj slobodi. Jezik, identitet i politi-ka izme|u Jugoslavije i Europe, Zagreb.






Registar imena

Abraham, W. 104

Adelung, J. C. 161

Ager, D. 11, 18, 173, 193, 207,253, 351f.

Aitchison, J. 29ff., 61f., 116, 279

Aleksi}, R. 319

Alexander, R. 75, 90, 156

Altermatt, U. 10, 17, 57, 178,192f., 196, 200, 208, 216f.,220, 227f., 247, 258ff., 266,335, 341f., 349, 362, 368f.

Ammon, U. 26, 43, 78, 80, 82ff.,92, 96ff., 102, 105ff., 116,124f., 143, 147, 151, 156,181, 184, 234, 250, 296,299ff., 314

Anderson, B. 182, 184f., 190, 196,218, 224, 229, 232, 330, 332

Andri}, I. 196, 319

Ani}, V. 25, 34f., 38, 44f., 161, 306

Arpadovi}i 226

Artukovi}, M. 274

Auburger, L. 150

Baasner, R. 150

Babi}, S. 10, 18, 29, 32, 38, 41,48f., 75, 80, 96, 100, 124,140f., 150, 160ff., 208, 229,274f., 282, 284, 286f., 302ff.,316ff., 320, 353f., 374

Babuki}, V. 73, 283

Badali}, J. 301

Badurina, L. 161, 301, 309, 317f.,320f.

Ban, M. 196Banac, I. 180Barac, A. 278, 301Barbour, S. 179, 183Barkovi}, J. 301Behschnitt, W. D. 209, 211, 216,

260, 297Beli}, A. 319Bellamy, A. J. 35, 45, 50, 170,

222, 259f., 347, 362ff., 366Benda, J. 19, 168, 258, 337f., 345,

371Bennington, G. 186Benson, M. 102f.Benjamin, W. 43Bhabha, H. 186, 206, 349Bienen, H. 179, 230Billig, M. 180, 190, 198, 200f.,

206, 258f., 328, 338f., 345,349, 351, 355, 362f., 368

Birnbacher, D. 237Blommaert, J. 19f., 352, 356, 365Blum, D. 18, 42, 47, 50, 78ff., 99,

110, 126, 128, 154, 184, 186,195f., 211ff., 236f., 239f.,268, 278, 287ff., 293ff.,297ff., 328

Bobaljik, J. D. 292Bojung, K. 13Borani}, D. 320




Boì}, M. 301Brennan, T. 182, 186ff.Breuilly, J. 223, 228, 257, 343Brincat, J. 22Brli}, A. T. 274Brli}, I. A. 270, 279Brockmeier, J. 197, 233Browne, W. 102Broz, I. 276, 320Brozovi}, D. 10, 75, 78, 90, 93f.,

96, 98ff., 128f., 134, 140, 142,146, 150, 153, 158, 162, 248,264, 270, 283ff., 307, 313

Brunstad, E. 130Buchler, M. 42, 159, 172, 175,

185, 187f., 207f.Buden, B. 36, 39, 43, 168, 192,

195Bun~i}, D. 98Busch, B. 16, 19, 27, 44f., 49, 234,

291f., 358ff., 378Bußmann, H. 77, 146, 251

Cameron, D. 27f., 52, 59, 61, 65f.Campbell, L. 104Canetti, E. 349Casad, E. 106f.Cesari}, D. 301Chaucer, G. 31Claussen, D. 202f., 206, 347Clewing, K. 188, 254f.Clyne, M. 11, 47, 77f., 87f., 92, 94,

286Cooper, R. L. 28, 33, 35, 50, 62,

76f., 113f.Coseriu, E. 64, 86, 252Coulmas, F. 10, 79, 89Crystal, D. 35, 51, 59f., 74, 87,

105, 108, 133Cullen, C. 59

Czerwizski, M. 10, 18ff., 25, 43f.,46, 370

ôlovi}, I. 174

]ipiko, I. 196

Dane{, F. 69, 78, 143f.Daskalov, R. 219, 227Davies, W. 27, 38, 51ff., 56, 58f.,

67Dawkins, R. 56, 137, 164ff., 376,

379DMbrowska, A. 44, 89de Cillia, R. 177, 196ff.Demetar, D. 282de Saussure, F. 55Deutsch, K. W. 357, 360DiGiacomo, S. 256Divkovi}, M. 316Dixon, R. 106Don~evi}, I. 301Draènovi}–Carrieri, M. 102f.Dunn, J. A. 46Dutsch, K. W. 349

Eastman, C. M. 112Ebeling, H. 362Ebner, J. 83Elspaß, S. 18, 67Ermakova, O. 36Esbach, C. 175, 183, 194, 196,

206f., 236f., 258, 355Eschbach, A. 180Evans, M. 201Evera, S. van 343ff.

Fernandez, S. 47Fichte, J. G. 244Fienbork, G. 50Fishman, J. 118, 125, 234



Registar imena 411

Földes, C. 145Fran~i}, A. 23, 25, 34Frange{, I. 319Frani~evi}, M. 301, 319Franjo Josip 210Franz Ferdinand 210Freud, S. 199, 349Friedman, V. A. 75, 91, 114, 159,

265Friedrich, C. 257, 342ff., 350Friele, M. B. 237Friesel–Kopecki, D. 161Fritsche, M. 14, 181, 193, 201,

232, 337, 350f.

Gaj, Lj. 128, 266, 279, 283Gak, V. G. 288ff.Gardt, A. 10, 54, 181, 185Geers, M. 53Gellner, E. 184, 207, 216, 225f.,

229, 232, 234f., 243, 334,336, 338, 342

Gill, J. 198Giroux, H. 113Glück, H. 77, 81, 120, 146, 156ff.,

372Goebbels, J. 14ff., 336Goebl, H. 47, 84, 178, 375f.González, R. D. 113f.Gotovina, A. 325Gr~evi}, M. 103, 105, 150, 353Gr~i}, M. 271Greenberg, R. 37, 175, 289, 292,

300, 303Greenfeld, L. 174f., 179, 188f.,

194, 200Grimm, J. 127, 136Gröschel, B. 32, 45, 50, 61, 75,

79f., 86, 88f., 93f., 104f., 108,110ff., 117ff., 121, 123, 128f.,133, 135f., 140, 142f., 145,

147, 150, 158ff., 163, 176,226, 229f., 250, 252f., 263,269, 280, 282, 285, 288, 290,292, 297f., 306ff., 367f.,370ff., 376ff.

Grzega, J. 83Guberina, P. 301Gudèvi}, S. 17

Haarmann, H. 26, 33, 36, 116,170, 172f.

Hadì}, J. 161Hadì}, M. 319Haji Omar, A. 94f., 146Hamm, J. 301, 317, 319Hannaford, I. 194Härle, G. 11Harris, Z. S. 106Harth, D. 177Hatschikjan, M. 236, 240, 256,

258, 321, 356, 373Hawkesworth, C. 126Heinemann, G. 33Hektorovi}, P. 316Hermann, W. 16Herrity, P. 128, 135Hess–Lüttich, E. 180Hetzer, A. 75, 125Hinrichs, U. 98Hitler, A. 11, 15, 173, 193, 336,

339, 347, 361Hobsbawm, E. J. 10, 178, 180f.,

184, 197ff., 214f., 224, 227,229, 253, 256ff., 341f., 352,362

Hohenhaus, P. 58Höpken, W. 368Horak, R. 56, 162Horner, K. 230Horvat, J. 301




Hösch, E. 185, 206, 208, 213, 220,228, 246

Howard, S. 198

Hraste, M. 301, 317, 319

Hübner, K. 88

Huda~ek, L. 23, 25, 34

Hundt, M. 26, 63, 69, 73

Hutton, C. 14, 19, 173f., 193f.,243

Ignatieff, M. 199, 238

Ivan~i}, V. 16

Ivekovi}, F. 276

Ivi}, P. 306

Iv{i}, S. 301

Jacobsen, P. 19, 97ff., 121, 132ff.,170, 353, 373f.

Jagi}, V. 209, 275

Jahr, E. H. 130

Janicki, K. 39, 130

Jeli}, V. 301

Jenkins, B. 182, 233

Jernudd, B. 35, 67, 245

Jeì}, S. 301

Jonke, Lj. 91, 143, 301, 307,316ff.

Joseph, J. E. 84, 156, 234, 262

Jovanovi}, J. 176

Juki}, I. F. 128

Jung, P. 29, 65, 68, 361

Ka~i}, M. 264

Ka~i} Mio{i}, A. 265, 316

Kaleb, V. 301

Kangrga, M. 337, 341

Kani`li}, A. 316

Kant, I. 376

Karadì}, V. S. 72, 90f., 154,161f., 211f., 273, 276ff.,280f., 284

Kardelj, E. 286

Kaschuba, W. 224, 343, 345

Ka{i}, B. 268ff., 273

Ka{telan, J. 301

Kati~i}, R. 93, 119, 140, 143, 158,229, 279f., 285, 307, 310,313f., 367, 376f.

Katz, D. 334, 336

Kedourie, E. 195, 197, 243, 364

Keipert, H. 268f.

Keller, R. 63

Kelly–Holmes, H. 44, 49, 234,291f., 359f., 378

Kepler, J. 331

Kessler, W. 208f., 214, 267,271ff., 278

Kilian, E. 37, 179, 196, 212, 240

Klajn, I. 176

Klose, A. 129

Klose, H.–U. 170, 179, 223

Kloss, H. 71, 87, 98f., 118, 145,153, 157f., 249

Kluver, A. 346

Kohler, G.–B. 272, 277, 279

Kohn, H. 175, 180, 190, 216, 235,257

Kolar, S. 301

Koller, W. 173f.

Kombol, M. 301

Konrad, G. 88, 245, 334, 351,356f., 365

Kopitar, J. 127, 136, 273f., 283

Kordi}, S. 122, 138, 141, 287, 314

Kostomarov, V. 36

Kostren~i}, M. 301

Kößler, R. 256



Registar imena 413

Ko{utar, P. 23, 85, 93, 107, 114,145, 149, 151, 282f.

Kova~ec, A. 140, 152f., 174, 229,288, 294f., 353

Kova~evi}, M. 176Kozarac, I. 313Kravar, Z. 268Kristophson, J. 46, 75, 88, 107,

150, 251, 315Krklec, G. 301Krleà, M. 39, 301, 313Kukuljevi} Sakcinski, I. 275, 282Kupchan, C. 197, 233, 356

Ladan, T. 310Laitin, D. 299Lali}, M. 313, 319Langer, N. 27, 38, 51ff., 56, 58f.,

67László, B. 9La{kova, L. 49, 99, 135Le Page, R. 175, 178, 180, 193f.,

365Lehfeldt, W. 222, 264, 273, 277Lemberg, E. 79, 190, 200, 210,

233, 235, 244, 328f., 335,347, 349, 352, 354, 365

Lencek, R. 127f., 132, 269, 273ff.,283

Lenjin, V. I. 286Leskien, A. 275Leto, M. R. 51, 101Lewada, J. 343, 356Lewandowski, T. 69, 104, 109,

137Liebhart, K. 196ff.Link, J. 337Lipold, G. 83Llosa, M. V. 186, 188f., 203, 214,

260, 329ff., 333f., 338f., 341,348, 358f.

Lon~arek, K. 108, 167, 170Luci}, H. 316Luci}, P. 17, 20

Mackey, W. F. 26, 67Ma~ek, D. 95Mami}, M. 10Mappes–Niediek, N. 126f., 170f.,

188, 208, 210f., 213ff., 237ff.,289f., 322ff., 333, 358

Marinkovi}, R. 301Maruli}, M. 315Marx, K. 171Matkovi}, M. 301Mattheier, K. J. 65Mattusch, H.–J. 78, 83, 87f., 111,

125, 170, 251Mattusch, K. 343Maùrani}, A. 274, 279Maùrani}, I. 282Maùrani}, M. 313McLennan, S. 79Menzel, B. 257, 344, 350Mesi}, M. 274Michels, S. 26Miedlig, H.–M. 126, 199Mihaljevi}, M. 23, 25, 34Mikalja, J. 273Milroy, J. 10, 28, 32, 38, 52, 59f.,

62, 68, 116, 156, 376Milroy, L. 28, 59f., 62, 68, 116Mirkovi}, M. 301Mitten, R. 261f.Mladi}, R. 325Mogu{, M. 140, 263f., 267Mounin, G. 105Mørk, H. 80, 86, 97, 99, 104,

131f., 160Muhr, R. 47Musulin, S. 301




Münkler, H. 344, 350

Ne}ak Lük, A. 297Nehring, K. 185, 206, 208, 213,

220Nemanji}i 226Newton, I. 331Nicolova, R. 36Nietzsche, F. 200

Obradovi}, D. 273Obst, U. 132Ohnheiser, I. 36Okuka, M. 38, 148, 176, 274f.Olt, R. 50f.Opa~i}, N. 36Opa{i}, M. 23f.Osolnik, V. 75

Panzer, B. 266Pave{i}, S. 317, 319Pavleti}, V. 302, 319Pattanayak, D. P. 135Payer, M. 173, 181, 234, 295, 328Pazos, I. 190f.Pelesi}–Muminovi}, F. 176Pensalfini, R. 292Peti, M. 137Peti–Stanti}, A. 81, 144, 239f.,

249, 263, 267f., 271Pfaff, W. 171, 180, 229Piaget, J. 165Plümer, N. 11, 15, 33ff., 66Pohl, H.–D. 31, 53, 79, 82, 98,

101, 126f., 132, 136, 177, 315Polenz, P. 10ff., 29, 54ff.Popp, H. 36Popper, K. 177, 331, 376Poster, M. 198, 244

Pranjkovi}, I. 41, 48, 72, 85, 99,105, 128, 148, 161, 176, 281,301, 307, 309, 317f., 320f.

Puci}, M. 196

Raecke, J. 38, 125f., 134, 264Rakovac, D. 272Reichmann, O. 29, 54, 181, 194Reiffenstein, I. 145Reilly, C. 201, 235, 244Reiner, J. F. 209Reisigl, M. 196ff.Reiter, N. 181, 201, 235, 246Reljkovi}, M. A. 271, 273, 316Renan, E. 187, 224, 257Ressel, G. 44, 89, 176Richter, H. 111Richter Malabotta, M. 46f., 49,

170, 172, 243, 245, 257, 358Riedel, S. 36, 50, 121f., 178, 183f.,

195, 211, 221ff., 226f., 231,234f., 237, 241ff., 246ff., 276,284, 343, 347, 361

Riesenhuber, H. 34Rogi}, P. 319Rubin, J. 35, 67, 245Rürup, R. 227

Samardìja, M. 73, 114, 229, 264,267, 270, 278, 287, 306

Sampson, G. 118Scheuringer, H. 84, 172Schmidt–Salomon, M. 60, 164ff.,

361f., 365f.Schöpflin, G. 57, 260, 331, 354Schubert, G. 43, 89, 116, 172Schuberth, R. 243Segert, D. 342f., 356Selak, A. 229Senghaas, D. 242



Registar imena 415

Seton–Watson, H. 184f., 216,328, 339, 342

Shakespeare, W. 31Sili}, J. 137, 139, 307Simi}, N. 302Skrbi{, Z. 217, 343Skudlik, S. 26Smith, A. D. 328, 368Snyder, L. 130, 329, 342f., 364Sofos, S. 47, 88, 182, 233, 332,

350Sonderegger, S. 145Sonntag, S. 112Spillner, B. 373Spolsky, B. 89Sremac, S. 313Star~evi}, A. 90f., 209, 211Stedje, A. 69Steltner, U. 373Sterbling, A. 57Stevanovi}, M. 316, 319f.Stewart, W. A. 76, 92, 143Sundhaussen, H. 88, 169, 172,

185, 193, 206, 208, 210, 213,218ff., 227, 259, 289, 293f.,310, 333f., 340, 368

Swadesh, M. 98f.Szücs, J. 134, 190, 219, 221, 224,

228f., 257f., 261, 329, 331,365

[egedin, P. 302[imundi}, M. 10[ipka, M. 130ff.[kari}, I. 371[kiljan, D. 40, 49, 73, 80, 118,

126, 171, 175f., 266[trkalj, K. 38f.[ulek, B. 9, 274[undov, Z. 335, 351

Tabouret–Keller, A. 114, 175,178, 193, 365

Tadi}, M. 115Tafra, B. 23, 85, 93, 107, 114, 145,

149, 151, 282f.Tajfel, H. 355Tatzreiter, H. 83Teàk, S. 22, 75, 263Thom, M. 186Thomas, G. 17f., 22, 24, 38Thomas, P.–L. 49, 79f., 84f., 115,

136, 152, 160, 176Tito, J. Broz 133, 172, 211, 247f.,

292, 377Tornow, S. 209, 214, 226, 269,

277Törnquist–Plewa, B. 184Trabant, J. 180Trask, R. L. 59, 118Troebst, S. 355Trudgill, P. 101, 130Trumbi}, A. 209Tu|man, F. 17, 19, 359Turczynski, E. 216f.Turk, M. 23f.

Uertz Retzlaff, H. 103Ujevi}, T. 313

Vachtin, N. 373Valdman, A. 30Vikør, L. 163Voegelin, C. F. 106Von~ina, I. 274Völkl, S. D. 44 , 82Vran~i}, F. 270Vukadinovi}, Z. 176Vukovi}, J. 317, 319

Weber, M. 233, 376Wehmeyer, H. 56




Weigel, H. 32Weinberger, H. 63f.Weirich, D. 330, 332Weisgerber, B. 172Werner, H. 57, 172, 251Wiesinger, P. 83, 87, 145, 185,

250Wildgen, W. 57Winkler, H. A. 333ff., 338, 341Witt, J. 112f.Wodak, R. 196ff.

Wroclawski, K. 193

Wülfing, W. 337

Zako{ek, N. 217, 260

Zens, M. 150

Zett, R. 264f.

Zori}, A. 200f., 231f., 254f., 268,272, 378

Zybatow, L. N. 32, 64

@ani}, I. 144, 151, 336f.



Registar pojmova*

Abstand–jezik 102, 153, 158f.

Afrika 79, 87, 92, 108, 129, 131,152, 238

akademija 19, 28, 33, 54, 245,302, 353, 359, 369, 377

Albanija 191, 215, 288f., 294

Amerika 77ff., 82f., 86ff., 92f., 96,102f., 113, 120, 129, 131,139, 142, 146ff., 152, 157,163, 169, 174f., 178ff., 194,215, 294, 301

anakrono 57, 171, 221, 263f., 269

anglicizmi 33, 53

antropologija 109, 229f., 345

apartheid 175, 335, 370

arapski 80, 131, 139, 276

Argentina 93, 127, 142, 253

arhaizmi 9, 14f., 27, 29ff., 34, 36,47, 85, 352

armenski 78

Ausbau–jezik 98, 102, 154, 156ff.,249

Austro–Ugarska 172, 210, 266,276

Australija 77, 79, 87, 92, 129, 131,139, 146, 149, 152, 169, 178

Austrija 32, 77, 79, 82ff., 89, 92,95, 97, 102, 111, 120, 124f.,136, 142, 146ff., 152, 155,157, 175, 177, 209, 236,249ff., 296, 299f., 353f.

Austrijanci 120, 127, 139, 169,180, 182, 213, 238, 247, 353f.

autocenzura 40, 49, 356f., 374

autoritet 40, 46, 58, 61, 64ff., 68,118, 122, 153, 207, 217, 300,336, 346, 366, 376

AVNOJ 132f.

Balkan 50, 159, 170f., 178, 188,191f., 201, 208ff., 220ff., 230,235, 237, 244, 246ff., 268,326, 379

balkanizacija 211, 243, 340

Be~ki dogovor 282

Belgija 79, 94, 127, 146, 152, 175

bilingvizam (dvojezi~nost) 123,174, 372

bokmål 130

* Na osnovi iskustva moè se o~ekivati da }e u reakcijama na knjigu bitineto~no preno{enih tvrdnji, bez navo|enja stranica na kojima se one na-laze, pa je zato izra|en detaljan registar pojmova kako bi ~itatelj slako}om mogao na}i i provjeriti sva mjesta gdje se spominje odre|eni po-jam. Mogu}e je da }e ovaj registar pojmova djelovati i preventivno dabude manje izmi{ljanja nepostoje}ih tvrdnji.




bosanski (bo{nja~ki) 47, 79f., 99,101ff., 123ff., 160, 176, 180,253f., 268, 270, 273, 276,281, 378

Bosna i Hercegovina 33, 47, 76,79f., 82, 85, 88, 98ff., 122f.,130f., 149, 159f., 173, 191,195f., 237ff., 247, 263, 265f.,270, 273f., 276, 290ff., 301,305, 320, 322ff., 346

Bo{njaci 71, 73, 76, 78, 80, 98,102, 104, 107, 116, 120, 126,139f., 148, 154ff., 173, 188,214ff., 246ff., 256, 266, 269,281, 354, 368, 370, 379

Brazil 77, 79, 93, 142, 152, 181,301

Brunej 94f.

Bugarska 73ff., 90, 159, 211, 266

bugarski 77, 130, 159, 249, 288

cenzura 21f., 34, 38ff., 45, 48f.,61, 356f., 374

civilizacija 9, 24, 242, 328, 341,350

Crna Gora 33, 47, 76, 79f., 82, 86,98ff., 122, 131, 159f., 173,266, 273f., 297, 305

Crnogorci 71, 73, 76, 78, 80, 98,102, 104, 107, 116, 120,139f., 148, 154ff., 173, 188,214f., 239, 246, 248f., 256,264, 270, 320, 354, 368, 370,379

crnogorski 47, 79, 99, 108ff.,123ff., 160, 253f., 281, 291,378

~akavski 70ff., 76, 79f., 91f., 94,100, 128, 154f., 178, 180,236, 254, 270, 273, 277ff.

~e{ki 77, 81, 144, 153, 157, 249,271, 288

~i{}enje jezika 9ff., 13, 16f., 20,40, 47, 50, 52, 57, 340

}irilica 17, 81, 92, 177, 180, 215,275f., 298, 302, 304, 307, 320

Dalmacija 128, 154, 196, 209,236, 254f., 263, 265f., 270ff.

Dalmatinci 73, 198, 222, 233,236, 266, 269, 272

Danska 95, 112, 160, 373danski 77, 159, 249dansko–norve{ki 129f.Deklaracija 121, 294, 297, 303deskriptivnost 49, 54, 58ff., 66demagogija 229, 260, 306, 311,

333, 368demokracija 11, 25, 36, 38f., 43f.,

66, 113, 116, 120, 162, 173f.,217ff., 247, 288f., 292f.,297ff., 325, 332, 340f., 346,356, 360, 367

dijalekt 16, 27, 51, 62, 69f., 72ff.,79f., 84, 86, 92, 95, 97, 99,101, 104, 106, 117f., 141,153, 155ff., 173, 179, 204,222, 240, 257, 268, 273, 283f.

dijalektalna osnovica 47, 76f., 81,95, 97, 99f., 154f., 157ff.,162, 249, 277ff., 294

dijasistem 74f.diktatura 11, 162, 321, 340dogma 44, 165ff., 331, 341domovina 167, 202, 205, 229, 337,

339dràva 11, 19ff., 32f., 39, 43f.,

46ff., 64, 78, 80, 83, 88, 94f.,97, 108ff., 131, 136, 139, 144,146, 149, 151, 157, 159, 162,169ff., 203ff., 211ff., 215,219, 226f., 232ff., 243ff.,286ff., 315, 322ff.

Duden 53, 92, 312




dvodijelni nazivi jezika 128ff.,273ff., 302f., 305, 307f.

ekavica 82, 87, 90f., 123, 144,281, 284, 286, 291f., 299,302, 304f., 307, 313, 320

elita 18, 20, 45, 50, 57, 110, 114,122, 133, 169f., 176, 185,195ff., 199, 206f., 223f., 241,254, 259f., 332f., 336, 342ff.,354ff.

emocije 27, 30f., 51, 59, 114, 118,166ff., 218, 228, 242, 260,293f., 324, 328ff., 339, 342f.,347, 362, 364, 367, 373, 376

engleski 23, 26f., 39, 54ff., 77ff.,82f., 86f., 92, 95, 100, 103,127ff., 138ff., 142, 145ff.,152, 156ff., 160, 169, 175,177, 179, 211, 276, 291,294ff., 299, 324, 372

Englezi 54, 147, 169, 181, 238,244, 247, 272

esencijalizam 198, 220, 227,230f., 241

etika 174, 228, 329, 337, 367,370ff.

etimologija 10, 12, 161, 368etni~ka pripadnost 171, 226,

230f., 234ff., 246, 322, 326,343, 361

etni~ko ~i{}enje 10etnos 57, 129, 170f., 173ff., 178f.,

189, 193ff., 199f., 203, 210,212f., 216, 218, 222ff., 226f.,229ff., 236, 241, 243f., 247f.,255, 260, 263, 266, 268, 285,289f., 292, 295, 325, 328,334f., 339, 352, 355, 361, 372

Evropa 24, 32f., 43, 47, 74, 76, 78,86, 93, 100, 102, 110, 117,121, 129, 135, 150, 152f.,157, 160, 171f., 183, 187,190ff., 196, 208, 213, 215f.,

218ff., 224f., 230, 233, 235,237, 246ff., 284f., 290, 299,324, 330f., 340, 350, 353f.,360, 369, 371

falsificiranje (prepravljanje, kri-votvorenje) 143, 187f., 232,244, 256ff., 264, 266f., 270,313, 329, 350, 368, 371

fa{izam 11, 16, 174, 193, 339ff.,351

Feral Tribune 44f.

filologija 12, 32, 34, 54, 56f., 72,75, 101, 104, 132f., 144, 150,161, 174, 219, 234, 239, 244,249, 264, 272, 277ff., 293ff.,372, 376f.

fonetika 16, 73, 77f., 81ff., 87,90f., 103, 145, 147, 161, 302,305, 307

fonologija 17, 73, 77, 79, 86, 153,162, 278

Francuska 33, 79, 121, 146, 152,160, 179, 183, 208, 210, 213,218, 233, 244, 246f., 272

francuski 33, 56, 72, 120, 128,131, 138ff., 142, 146, 150ff.,156, 158, 160, 174f., 179,299, 305

franjevci 71, 128

funkcionalni stilovi 74

germanistika 75, 95, 136, 145,191

glagol 13, 22, 88

govoreni jezik 45, 58, 61f., 66,159, 278

gramatika 13, 16, 28, 39, 57ff.,66ff., 73, 75, 78, 81f., 86, 91,93, 103f., 125, 127f., 131,138f., 156, 163, 176, 269ff.,273f., 276, 283, 286, 292,317, 331, 377




granice 14, 19, 43, 74f., 90, 107,172f., 175, 177f., 188, 190,204, 212f., 234ff., 239, 246,250, 255, 267, 341, 359, 371

Gr~ka 111, 238

Habsbur{ka Monarhija 210, 230,238

HAZU 24, 115, 122, 133, 140,146f., 154f., 248, 250f., 264,280ff., 285, 288, 302, 318,353, 369, 374, 377

HDZ 19f.heterogenost 25, 29, 96, 145f.,

203hindustanski 80f., 93, 106, 115,

117, 125, 135, 147, 278, 291,294, 298

hiljada 314ff.homogenost 25, 29, 84, 145, 172,

187, 193, 199, 203, 214, 219,223, 329f., 334, 339, 352, 358

Hrvati 25f., 34, 36, 40, 44f., 48,50, 66, 71ff., 78, 80, 84, 88f.,91, 93f., 98, 101f., 104f., 107,120f., 125ff., 139f., 147ff.,154ff., 173, 177, 180ff., 188,190f., 196, 200, 208ff., 222,226, 231, 237ff., 263ff., 368,370ff.

Hrvatska 9f., 14, 16ff., 57, 62,65f., 71, 74ff., 82, 85, 88ff.,98ff., 122f., 126, 128, 131ff.,139, 147, 149, 154f., 159ff.,172f., 191, 208f., 214, 217,226, 234, 236, 247, 251f.,254ff.

hrvatski 9, 13, 16ff., 59, 61, 65,71, 75f., 79ff., 98f., 101ff.,123ff., 157ff., 237, 240, 250,253f., 270ff., 367, 372f., 377

identitet 11, 20, 23, 36, 42, 46f.,54, 92, 106, 122, 169ff., 173f.,

177ff., 183, 185, 188f., 195ff.,211, 217, 221ff., 226f., 231,234f., 241ff., 254, 256ff., 294,323, 327f., 332ff., 338ff., 343,349ff., 358ff.

ideologija 10f., 13f., 18f., 21, 39f.,45, 50f., 54, 65, 84, 103, 117,125f., 133, 139, 172, 176,181f., 184f., 191ff., 200ff.,204ff., 209f., 216f., 224,226f., 234, 237, 257ff., 278,280, 291, 331ff., 356f., 360,365, 370, 376ff.

ijekavica 82, 87, 90f., 123, 144,149, 254, 277, 280ff., 284,291f., 302, 304f., 307, 313,316, 320

ilirci 129, 272, 280ff., 302ilirski 208, 266ff., 283ime jezika 103, 109ff., 114f., 121,

125ff., 160, 169, 176, 263,265ff., 286, 302f., 305, 307f.,353f., 366ff.

Indija 80, 115, 125, 129, 213,290f., 295, 298

indoevropski 129Indonezija 50, 94f., 162intelektualci 10, 18f., 45, 91, 168,

171f., 181, 197, 206f., 229,259, 261f., 284, 294, 297,301, 328, 333f., 337f., 342f.,356, 365, 369

internacionalne rije~i 16, 20, 37,39, 42f., 53, 81, 240, 253

Irska 86, 146, 324ISO–kodovi 111Istra 44, 73, 80, 209, 222, 254,

266, 269, 273f.Italija 153, 155, 174, 197, 213,

235, 255, 272, 294izmi{ljanje tradicije 199ff., 256ff.




jedinstvo (nacionalno, kulturno,jezi~no) 9, 78, 140, 144f.,177, 179f., 197, 199, 203f.,232ff., 244, 254f., 280, 285,306, 309, 321, 329f., 339f.,343, 348, 350f., 353, 358, 362

jezi~na politika 9, 11, 16, 18ff., 64,94f., 101, 117, 172, 174, 180,245, 286ff., 325, 328, 378

jezi~na praksa 18, 24f., 40, 44,303, 336

jezi~na prava 14, 122jezi~na pravilnost 14, 17, 21f., 25,

34, 39, 45ff., 57ff., 359f., 365jezi~na zajednica 12, 23, 42, 52,

71, 84, 117, 122, 171f., 175,178, 194, 244f.

jezi~ne razlike 9, 47f., 71, 76ff.,124ff., 134, 144ff., 151f.,156f., 159, 169, 177, 179f.,234, 240, 249ff., 255, 275f.,293, 295ff., 306, 308ff., 321,352f., 366, 372, 379

jezi~ni aktivisti 11ff., 29ff., 180,283, 316, 352, 368

jugoisto~na Evropa 178, 191, 208,210, 217ff., 223, 231, 235f.,259, 356, 373

Jugoslavija 9, 95, 105, 124, 131,135f., 140, 158, 172, 174,213ff., 224, 238f., 248, 283,285ff., 322ff., 333, 341, 357f.

Jutarnji list 40, 45ju`ni Slaveni 47, 57, 64, 72f., 75,

88, 96, 99, 130, 148, 153,155f., 163, 169ff., 208ff.,243ff., 263, 268, 276ff.

ju`noslavenski filolozi 69, 74, 85,104, 106, 109, 116, 118, 134,155, 194, 198, 200, 229, 244,254ff.

kajkavski 70ff., 79f., 91f., 94, 100,128, 154f., 173, 178ff., 209,

222, 236, 254, 271ff., 277f.,281ff.

Kanada 79, 87, 92, 127, 131, 152,169, 178

katoli~anstvo 81, 196, 209f., 212,214ff., 238ff., 255, 263, 265,268f., 272, 324, 327, 340

Kina 111, 180, 286

knjièvnost 20, 39, 42, 44, 58ff.,62, 73f., 124, 152, 155, 174,186ff., 229, 243, 254, 261,271ff., 277f., 286, 297, 301f.,312f., 315f., 319, 331, 337f.,344, 356

kodifikacija 9, 21, 47, 62, 67, 73,77, 82, 91ff., 123, 139, 162,282, 287, 299f., 303

kolektiv 46f.,121f., 140, 178, 199,201ff., 214, 232, 258f., 326f.,329, 331, 335, 338, 341, 344,347ff., 357

konflikt 30, 39, 43, 114, 139, 159,171, 195, 198, 203, 210, 212,216, 223, 238, 241f., 247f.,251, 322ff., 333, 337, 342f.,351f., 355, 358ff., 371, 373

konformizam 336f., 375

konstrukcijski karakter (nacije,identiteta i sl.) 182, 184ff.,194ff., 206, 210, 217, 220,227, 230ff., 241f., 257, 347,350, 358f.

kontinuitet 31, 180, 184ff., 199,201, 221, 223, 226ff., 241,256, 258, 263, 266, 350

kontinuum dijalekata 74ff., 117

Kosovo 238, 288, 323

kriteriji 28, 38, 49, 87, 89, 97ff.,127, 136, 141, 146f., 150ff.,155, 171, 175, 178, 182,185f., 188ff., 193f., 209, 212,214, 228, 230f., 233, 236f.,256, 319, 366, 371f.




kroatisti 10, 13, 18f., 23ff., 27ff.,71ff., 85, 89f., 93, 96, 100,105, 108, 114, 120, 124, 128,132, 136ff., 174, 178f., 182,200, 218, 236, 249ff., 279,283ff., 345, 352ff., 360, 366ff.

ksenofobija 10f., 53, 243, 336, 369kultura 9, 11, 23ff., 33, 39, 42, 46,

51, 54ff., 66f., 80, 88, 92, 95,122, 127, 145, 155, 167, 169,171, 175, 179, 181, 184, 187,193ff., 198f., 203f., 207, 211,215, 217f., 221, 224f., 227,231ff., 256, 261f., 268, 271,277, 284, 290, 293, 301,323f., 330, 334f., 337ff.,344f., 347f., 352, 355, 361,365, 369, 378

kulturno–civilizacijska nadgrad-nja 248ff.

lai~ko shva}anje jezika 12, 51, 61,82, 84, 90, 105, 116ff., 121,133f., 367

latinski 81, 100, 131, 240, 267f.,276

la` 120, 189, 200, 229, 231f., 309,330, 334, 343, 357

legenda 165, 189f., 194, 304leksik 9, 11f., 21, 34, 36ff., 55,

77f., 81, 83, 85ff., 92f., 100f.,103, 145, 147, 176, 180,251ff., 278, 283

leksikografija 9, 93, 268f.lektoriranje 9, 17, 35, 40ff., 48Lika 214lingua franca 294lingvisti (jezikoslovci) 13f., 17ff.,

84f., 87ff., 96, 116ff., 169,174, 176, 180f., 206ff., 240,248, 250ff., 366ff.

lingvistika (jezikoslovlje) 13ff.,30, 32, 35, 38f., 50, 59f., 74,78, 89, 96ff., 125ff., 173, 181,

243, 255, 262, 315, 321, 337,366ff.

lojalnost 41, 49, 196, 242, 255,329, 334, 336f., 351f., 358

Ma|arska 155, 191, 265, 273, 276ma|arski 23, 78, 112, 234, 253,

288f., 296Makedonija 75, 159, 200, 299,

305makedonski 77, 130, 159, 249,

288f., 294, 303malajski 50, 78, 145, 162Malezija 50, 94f., 162manipulacija 36, 117, 192, 194f.,

259f., 328, 333, 335f., 358,365, 367f., 378

manjine 115, 121, 206, 231, 247,290, 298, 326, 351

marksizam 286materinski jezik 14f., 26, 117,

128, 169, 173f., 179, 244,246, 281, 288, 290, 294f.,299, 305, 365, 373

Matica hrvatska 81f., 159, 294,302, 304, 308, 310ff., 315f.,319

Matica srpska 302, 304, 308, 313,315f.

mediji 18ff., 27f., 38ff., 44f., 48ff.,114, 152, 167, 170, 187, 200,202, 223, 229, 231, 233, 241,245, 262, 286, 289, 293,297f., 332, 346, 355ff., 374,377f.

ministarstvo 13ff., 20, 34, 48, 66,92, 111, 113, 162, 259, 292,354, 374, 377

mitovi 25, 27, 56, 58, 175, 177,180f., 184, 186f., 189, 193f.,197, 199, 201, 217f., 221ff.,226, 228, 230, 236, 242f.,253, 257, 264, 283, 316, 318,




321, 328ff., 337, 342ff., 350,352, 356, 368

moldavski 77, 157

monocentri~ni jezik 78, 93, 142,144, 148

moralna panika 27f., 114

morfologija 82ff., 88, 145, 153

Muslimani 89, 123, 126f., 132,140, 149, 215, 237ff., 263f.,320, 324

nacija 17, 27, 35, 44, 47, 54, 67,71, 76ff., 82, 84f., 89, 92,95ff., 100, 108, 114, 120f.,123, 125, 127, 131, 133ff.,139f., 143ff., 162, 166, 169ff.,263ff., 295f., 300, 314, 316,322ff., 368f., 379

nacionalizam 10ff., 20f., 24, 31,42, 44f., 50, 57, 90, 101, 103,120, 126, 132f., 136, 139,143, 170, 174, 178, 180ff.,184, 186f., 192f., 195ff.,201ff., 207, 210f., 213, 216ff.,223ff., 243, 245ff., 254,258ff., 279, 281, 283, 306,310, 327ff., 368ff.

nacionalna pripadnost 127, 149,170f., 177, 179, 188ff., 194ff.,202, 205, 212, 228, 233, 237,247, 276, 323, 329

nacionalna svijest 9, 54, 180, 185,187, 196, 198, 214, 216, 222,229, 244f., 272, 330, 341

nacionalsocijalizam 11, 14f., 347

nacizam 11, 13f., 19, 173f., 193,225, 243

nadregionalnost 32, 35, 64, 69ff.,76, 86, 94, 97, 99f., 128, 141,153f., 240, 254, 270, 272,278ff.

naracija 185ff., 197ff., 206, 257

narcizam malih razlika 199

narod 9, 11, 16, 23f., 47f., 54, 56,71, 118ff., 142, 170, 173f.,178, 180ff., 194, 197ff.,228ff., 243ff., 263ff., 285f.,289, 307, 323f., 326, 329f.,333, 335ff., 367ff.

narodski 51, 57, 132ff., 173, 230,275, 359, 361

NDH 16, 18neprijatelj 28, 39, 114, 167, 179,

199, 211, 216, 224f., 239,243, 260, 335, 339ff., 345,349ff., 358ff., 364, 368f.

Nijemci 53, 120, 124, 139, 149,174, 181f., 191, 208f., 213,233, 239, 246f., 266, 276,353f.

Nizozemska 94, 213, 240, 327nizozemski 56, 79, 81, 86, 139f.,

150, 158ff., 237norma 26ff., 36, 46f., 50, 53, 57,

59, 62ff., 73, 78, 86, 91ff.,139, 231f., 258, 276, 284,288, 292, 295, 300, 302, 307

normativan 21, 28, 35, 49, 58,101, 287

Norve{ka 112, 130Novi list 45novine 9, 11f., 15, 17, 28, 39f.,

44f., 48, 64, 71, 73f., 124,152, 159, 187, 229, 243,261f., 282, 288, 291f., 302,313, 315, 333, 346, 357f.

Novosadski dogovor 144, 176,283, 298, 301ff.

novotvorenice 13, 17, 19ff., 25,34, 36, 44, 47, 352

nynorsk 159

Njema~ka 11ff., 26, 32f., 56, 77,79, 82f., 92, 95, 97, 102, 113,120, 124f., 135, 142, 146,148, 152, 155, 157, 160, 163,




175, 177, 213, 225, 237ff.,246, 249ff., 266, 296, 327,336, 339

njema~ki 11ff., 23, 27, 39, 53f.,56, 62, 67, 69, 77ff., 81ff., 89,92, 97, 100ff., 111, 124,127ff., 136, 138ff., 142,145ff., 154, 156ff., 169, 172,174f., 177, 180, 234, 239,249ff., 253, 266, 271, 275f.,295f., 299, 305, 312, 372, 376

obrazovni sistem 10, 19, 21, 40,44, 50, 64, 244f., 259f., 289,295, 332, 344, 347, 351, 359,361f., 364ff., 374, 378

oportunizam 111, 126, 167f., 370,375

paranoja 28, 245, 351paritet 289f., 298, 325ff.patriotizam (domoljublje) 10,

167, 202, 212, 228, 329,338f., 364, 368, 371

pisani jezik 58, 61, 66, 145, 159,278

pisanje povijesti 185, 187f., 191f.,197, 232, 256ff., 264, 329f.,339, 348, 350, 368

planiranje jezika 18, 21, 28ff., 35,46, 67, 162, 207, 245

policentri~ni jezik (pluricentri~nijezik) 47f., 50, 69, 76ff., 92ff.,139, 142, 144ff., 154, 157ff.,177, 251, 253, 281f., 294ff.,353f., 369, 371, 379

polifunkcionalnost 73f.politika 9, 11, 13ff., 19ff., 26, 30,

36, 39f., 42ff., 64, 66f., 84, 89,92, 99, 103, 106, 109ff.,132ff., 141, 149, 157, 169f.,173f., 176, 179, 182ff., 187f.,193, 196f., 202ff., 214f., 219,221, 223, 227ff., 241ff.,

258ff., 293ff., 210, 326ff.,366ff.

polivalentnost 73f.

poljski 239, 266, 271

ponavljanje 9f., 19, 21ff., 34, 94,108, 121, 137, 154, 163ff.,200, 222, 258f., 267, 281,287, 301, 311f., 362f., 369,374, 368f.

populizam 40, 57, 230, 343, 356,367ff.

porijeklo 10, 12ff., 23, 25, 39,54ff., 153, 177, 181, 186,190ff., 199, 215, 221ff., 226,228, 230f., 233, 240f., 323,329, 343, 348ff.

Portugal 77, 79, 142, 152, 181,301

portugalski 77, 79, 86, 93, 140,142, 150, 152, 157, 175

posrbljivanje 9

posu|enica 11, 22, 24, 51, 53, 55,89, 296, 299f.

povijest 26, 29ff., 35, 39, 48, 51f.,54, 58, 60, 67, 95, 104f., 111,127f., 136, 145, 169, 172,177ff., 182ff., 203, 205,208ff., 321ff., 329ff., 364f.,369, 371

povijest standardiziranja 29ff.,35, 48, 70ff., 83, 90f., 93f.,105, 144ff., 154, 158f., 162,172, 254, 277ff.

povjesni~ari 191, 197, 206, 219f.,224, 227, 257ff., 261, 371

pravljenje nacije 171, 178, 181ff.,200f., 206, 208ff., 217f., 220,226ff., 231ff., 241, 257, 277,349

pravljenje razlika 42, 46ff., 81,89, 99, 199, 307, 313ff.,350ff., 355, 359, 371f.




pravo 14, 66f., 109ff., 119ff., 179,183, 205, 221, 229, 237,247f., 256, 285f., 288ff., 304,325, 327, 332, 337, 340, 378

pravopis 9, 32, 45, 53, 73, 82f., 88,91, 94f., 103, 139, 161ff., 278,281, 284, 286, 292, 301ff.,316ff., 377

pravoslavlje 72, 161, 208ff., 212,214ff., 238ff., 255, 263, 268f.,323, 327

predstandardno razdoblje 93, 270preporod 200f., 210, 213, 220f.,

226f., 231f., 280, 372preskriptivnost 23ff., 30, 36ff.,

57ff., 89, 122, 283, 291, 300,313, 359f., 365, 368

presti` 21, 26, 32, 42, 55, 67, 96f.,211, 219, 280, 293ff.

pre{u}ivanje 10, 16, 32f., 111,134, 148, 166, 194, 211, 240,252, 259, 264, 273, 275, 287,295, 313, 318, 328, 339,344f., 360, 369

prevo|enje 15, 17, 20, 39, 42f., 80,86, 101ff., 124, 151, 166, 267,269, 271, 289, 299, 302, 379

pridjev 13, 156, 265primordijalizam 222f., 229f., 233proizvoljnost 9, 21, 25, 27, 35ff.,

52, 58f., 65, 105, 116ff.,120f., 134, 136, 151, 194ff.,222, 228, 313f., 350, 352, 368

promjene u jeziku 9, 13, 25f.,29ff., 58, 64, 176, 207, 283,352, 359

propadanje jezika 27ff., 51f., 58,166, 340

propaganda 10, 21ff., 34, 175,185, 229, 233, 343, 347,354f., 358, 361

pro{lost 23, 29ff., 47, 146, 161,166, 170f., 191, 199, 204,

221f., 226ff., 240, 243ff.,254ff., 313, 329f., 340, 343,350

protestantizam 239f., 324purizam (~isto}a jezika) 9ff., 89,

114, 122, 244f., 251, 253,318, 325, 340, 352, 360, 368,372

radikaliziranje 11, 14, 18, 22, 39radio 9, 11, 17, 28, 48, 125, 289,

356ff.rasa 114, 173, 178, 180, 186,

189ff., 203, 214, 216, 328,348

rasizam 10f., 14, 16, 193, 203,337, 339, 341, 350, 358, 364,368

ravnopravnost 70, 92, 96, 116,120, 129, 211, 275f., 289f.,294ff., 299, 301ff., 307ff., 322

razgovorni jezik 39, 51, 54, 73f.,84, 133

razgrani~avanje 10, 42, 44ff., 53,75, 119, 126f., 171, 190, 194,199, 201, 203, 214, 216, 237,244, 246, 250, 256, 275, 292,294, 343, 350f., 358ff., 372

razlike (kulturne, civilizacijske)9, 50, 155, 175, 199, 210,212ff., 233ff., 248ff., 323f.,326ff., 343

razlikovni rje~nici 9, 17, 21f., 84razumljivost 44, 76, 78ff., 83ff.,

90, 97f., 101ff., 123f., 130,139, 143, 147f., 151ff., 158ff.,164, 166, 234, 240, 249,252f., 279, 372

regionalno 69ff., 76, 85ff., 93f.,99, 121, 124, 141, 145, 179,196, 211, 231, 236, 246f.,250f., 254ff., 263, 272, 277ff.,314, 338, 347, 359

relativiziranje 128, 151ff., 281f.




religija 32, 57, 80f., 92, 122, 133,163ff., 174, 178ff., 186, 189f.,193ff., 203, 208ff., 212ff.,221, 223, 230, 235ff., 239ff.,244, 246, 248, 254, 257, 327,330ff., 335, 338ff., 345, 352,355, 358, 365, 371

rje~ni~ko blago 49, 55, 77, 80,82ff., 92, 98, 153, 253

rje~nik 21, 25, 28, 53, 62, 73, 84,90ff., 103, 132, 139, 156, 163,250ff., 269f., 276, 281, 286,292, 302, 304, 308ff., 319f.,377

romanistika 93, 153

romski 288, 292

rumunjski 77, 157, 288

rusinski 288

ruski 39, 46, 56, 70, 81, 253, 295,318, 373

sabor 17, 64, 208, 274f.

samoprocjena govornika 105,116ff.

savjetnik (jezi~ni) 9, 17, 21ff., 41,58, 67, 359

separatizam 176, 293, 307

simbol 10, 24, 27, 45f., 105, 114,171f., 177, 180, 197, 217,234, 253, 301, 314, 328, 337,343, 352, 357, 362

Singapur 95

sintaksa 62, 84, 88, 103, 153,251f., 278

skandinavski jezici 75, 95, 129f.,159

Slaveni 39, 71, 159, 191, 226, 235,264f., 272, 285

slavistika 36, 102, 108, 115, 126,132, 135f., 150, 280, 372f.,376f.

slavjanoserbski 70, 72, 100, 254

Slavonci 73, 208, 222, 233, 236,266, 272f.

Slavonija 119, 128, 154, 196, 209,236, 264ff., 269ff.

slavonski 119, 265, 267f., 270ff.Slovaci 265slova~ki 77, 81, 157, 249, 288Slovenija 73ff., 154, 173, 200,

214, 231, 238, 257, 265f.,295, 297, 299, 305

slovenski 73, 75, 78, 130, 179,272, 288f., 294f., 303

slu`beni jezik 36, 45, 109ff., 204,275, 285, 288f., 299, 353f.,378

socijalizam 133, 170, 221, 224,237, 292, 327, 364

sociolekt 69ff., 73, 138, 141, 156sociolingvistika 69, 97ff., 136ff.,

285, 328, 354, 371, 373,375f., 378

sociologija 55, 109, 118, 195, 197,219f., 229, 331

sporazumijevanje (komunikaci-ja) 12, 26, 29, 32f., 35f., 42ff.,63ff., 70ff., 76, 79f., 84ff., 89,95, 101, 104ff., 124, 137f.,144, 152, 170f., 183f., 204,245, 279f., 294, 371

Srbi 9, 40, 71ff., 76, 78, 80, 84,88ff., 93f., 98, 101f., 104f.,107, 116, 120, 125ff., 139f.,147ff., 154ff., 173, 177,179ff., 188, 190f., 196, 209ff.,226, 231, 237ff., 255ff.,263ff., 368, 379

Srbija 33, 47f., 70ff., 74ff., 79f.,82, 85, 88f., 98ff., 122, 131,147, 155, 159f., 163, 173,213, 252, 265f., 269f., 273f.,277f., 281, 346

srbizam 16f., 27, 31, 37ff., 48f.,81, 85, 240, 314




srednjoju`noslavenski 74f., 130f.srednjovjekovna dràva 189, 221,

223, 226f., 265srpski 16ff., 23ff., 31, 38ff., 42, 44,

47ff., 79ff., 98f., 101ff.,123ff., 157ff., 237, 240, 250f.,253f., 268, 270, 273, 275ff.,372, 378

srpskohrvatski (hrvatskosrpski)42, 47, 50, 77ff., 85, 88f., 96,98ff., 102ff., 110, 120, 123,126, 128ff., 140ff., 157ff.,170ff., 176f., 179ff., 237, 239,251, 254, 270, 273f., 278,283, 285, 288ff., 294f., 297ff.,367f., 370, 372ff.

standardizacija 32, 35, 50, 62, 65,70ff., 76, 78, 84, 92, 94, 140,157, 159, 253f., 291f.

standardni jezik 25ff., 32, 34ff.,44f., 47, 50, 59, 62ff., 69ff.,76ff., 137ff., 169, 173, 178ff.,185f., 188ff., 193ff., 203f.,210ff., 221, 223, 231, 233f.,236ff., 244f., 248ff., 264,266f., 269f., 274ff., 328, 337,340, 345, 348, 352ff., 359f.,366ff.

stereotipi 9, 21, 180, 191, 193,238f., 248, 283, 355f., 358,362f., 368

strah 28f., 36, 49, 114, 166, 199,244, 330, 335f., 351, 353f.,357, 362, 368, 376

strane rije~i 11ff., 20, 23f., 26f.,50, 53ff., 360

strani jezik 12, 23, 33f., 52ff., 89,101, 126, 128, 151, 176, 271,299, 305, 379

studij 10, 48, 131ff., 160, 247,289, 346, 366, 370, 373f., 377

sufiks 37sveu~ili{ni profesor 13, 19, 22, 28,

40f., 48, 68, 94, 102f., 160,

176, 207, 285, 302, 336, 346,355, 366ff.

svjetski jezici 55, 78, 142

{kola 10ff., 16f., 28, 45, 50, 62,64f., 71ff., 92, 111, 175, 192,202, 229, 233, 238, 262, 273,275, 281, 288f., 298f., 320,344, 351, 356, 364ff., 377

{ovinizam 39, 120, 334, 339, 341,344, 346, 372

{panjolski 56, 79, 86ff., 93, 120,127, 131, 140, 142, 145, 150,152f., 157, 160, 169, 175,211, 253, 294, 372

{tokavski 47, 70ff., 76, 90f., 93f.,97, 99f., 104, 128, 143, 154ff.,159, 162, 164, 173, 178ff.,211f., 236, 249, 254, 267ff.,271ff., 277ff.

[vedska 95, 112

{vedski 77, 159, 249

[vicarska 32, 77, 82f., 85f., 92, 97,120, 124f., 127, 136, 142,145ff., 149, 163, 169, 174f.,178, 180f., 211, 213, 247,296, 299, 304f.

ta~ka 317f.

talijanski 23, 27, 72, 89, 128, 131,152f., 174, 239, 269, 288,294, 305

televizija 9, 17, 28, 38, 48, 101,124, 282, 289, 304, 356ff.

teritorij 50, 64, 70f., 73, 145f.,153ff., 173, 183, 186, 189,209, 221f., 233, 237, 245,254, 260, 265, 267f., 272,278, 281, 287f., 295, 353

termini (stru~no nazivlje) 13, 27,33, 43, 45, 94f., 130, 132f.,141, 143f., 157f., 211, 251ff.,266, 302, 317f., 371, 373




tolerancija 46, 113, 245, 292, 300,316, 339f., 346, 351, 355,358, 369

totalitarizam 11, 14, 40, 346

tradicija 12, 23f., 28, 32, 38, 55,58f., 96, 128, 131f., 135f.,158, 161f., 193, 197, 199ff.,214, 217, 232f., 236, 246,254, 256, 266, 277f., 283,320, 322, 341, 352, 362, 366

Tre}i Rajh 11, 15, 173f.

Tribunal u Haagu 102f., 325, 353

tu|ica 20, 22

turski 23, 27, 39, 100, 123, 288

u~estalost 21, 26, 30, 36, 252,304f., 315

ud`benici 13, 20f., 27, 59, 176,191, 222, 259f., 282, 286f.,291f., 347

ugroènost jezika 12, 14, 23, 33,298, 368

ukrajinski 288

umjetnost 44, 167, 189, 204f.,229, 235, 243, 337f., 362

unitarizam 72, 94f., 150f., 283ff.,345, 352ff., 377f.

upotreba jezika 12, 25f., 28, 30,32, 35f., 43f., 46, 49, 52ff.,60ff., 73, 91, 116, 151, 298,305, 307f., 313ff., 320, 359f.,363

usta{ki 9, 16, 18, 340

ustav 64, 109ff., 122, 125, 135,247, 285f., 288, 295, 303,308, 378

varijante 31, 43, 47, 49, 77ff.,92ff., 139f., 142ff., 156ff.,160, 163, 179, 239f., 249ff.,255, 278, 284f., 287ff., 321,353f., 365, 371f., 379

Ve~ernji list 45Velika Britanija (Engleska) 77ff.,

82f., 86ff., 92, 96, 103, 113,120, 131, 139, 142, 148f.,152, 157, 160, 163, 174, 179,213, 238, 301

VFSP 203ff.Vjesnik 45Vojvodina 236, 288vrednovanje 12, 22, 52, 58ff., 66,

116ff., 143, 364, 376

Welt online 190f.

zaboravljanje (amnezija) 187,200f., 255, 257ff., 326f.

zajedni{tvo (kulturno, jezi~no,povijesno itd.) 47, 86, 98f.,139f., 170ff., 175, 177, 179ff.,183, 189ff., 200, 202ff., 213,215, 221f., 226, 231ff., 246,249, 254ff., 270, 274, 277f.,282, 284f., 314, 321, 323f.,341, 344f., 349ff., 369

zakon 14, 16f., 20, 32ff., 61, 111,176, 275, 289f., 293f., 296ff.,322, 378

zami{ljene zajednice 182, 184ff.,190, 193, 196, 199, 218, 229,231f., 258, 359, 362

zlatno doba 31, 58, 227



SNJE@ANA KORDI] ro|ena je 1964. u Osijeku, gdje jezavr{ila studij kroatistike i potom bila na Osje~komsveu~ili{tu istraìva~–pripravnik iz podru~ja lingvisti~kekroatistike. Nakon nepunih godinu dana prelazi 1991.na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je primljena zasveu~ili{nog asistenta na Katedri za suvremeni hrvatskijezik Odsjeka za kroatistiku. Tu je u samom sredi{tuburnih previranja u kroatistici stekla dragocjeni uvid iz-nutra u negativne pojave u svojoj profesiji, koji joj je ka-snije omogu}io upu}eniju analizu tih pojava. Nakon {toje magistrirala 1992. i doktorirala 1993. na istom fakul-tetu u Zagrebu, oti{la je na sveu~ili{ni rad u Njema~ku.Tamo je predavala proteklih petnaestak godina u statu-su znanstvenog suradnika, docenta i profesora na fakul-tetima u Bochumu, Münsteru, Berlinu i Frankfurtu.Istovremeno je svoje ranije ste~eno iskustvo pro{irilaznanjem koje je stjecala u novoj sredini ~itanjem vrhun-ske znanstvene literature u izvrsno opskrbljenim sve-u~ili{nim knji`nicama.

Rezultat intenzivnog obrazovanja i istraìvanja jestjecanje statusa habilitiranog znanstvenika (iznaddok-torski stupanj) 2002. na sveu~ili{tu u Münsteru, a u ok-viru vi{edijelnog habilitacijskog postupka jedna od za-vr{nih usmeno obranjenih tema bila je tema kojoj je po-sve}ena ova knjiga.

Kako bi u formi dijaloga s najistaknutijim predstav-nicima kroatistike potaknula na suo~avanje s nagomila-nim kontradikcijama u kroatistici, pokrenula je 2001. u~asopisu Republika jednu diskusiju, koja je 2003. prese-ljena u novopokrenuti ~asopis Knjièvna republika, i tra-



je do danas. Preko petsto stranica autori~inih priloga uokviru te maratonske diskusije s brojnim filolozima biloje svojevrsna priprema za pisanje ove knjige. A i prijevodiautori~inih ~lanaka na razne zapadnoevropske jezike,kao i mno{tvo upu}ivanja na tu diskusiju u radovimastranih znanstvenika, poticali su na pisanje ove knjige.

Od prethodno napisanih knjiga Snjeàne Kordi} na-vest }emo dvije objavljene u Zagrebu: Relativna re~enica(tiskana 1995. u nakladi Matice hrvatske i Hrvatskog fi-lolo{kog dru{tva) i Rije~i na granici punozna~nosti (ob-javljeno u Hrvatskoj sveu~ili{noj nakladi 2002.). Objemonografije doìvjele su izuzetno brojne i pohvalne re-cenzije u lingvisti~kim ~asopisima {irom svijeta, i obje jeizdava~ Lincom Europa objavio u njema~kom prijevoduu svojoj seriji Studies in Slavic Linguistics. U inozemstvuje objavila i knjige gramati~kog i ud`beni~kog tipa za pu-bliku engleskog i njema~kog govornog podru~ja. Gotovosve knjige objavljene u inozemstvu doìvjele su i ponov-ljena izdanja. Usto je objavila i vi{e od 150 drugih lingvi-sti~kih radova u raznim, ~esto inozemnim filolo{kim~asopisima i zbornicima.*


* Svi ~lanci Snjeàne Kordi} mogu se ~itati u PDF–formatu u Hrvatskojznanstvenoj bibliografiji pristupa~noj na sljede}oj internetskoj adresi:http://bib.irb.hr/lista–radova?autor=173535



Izdava~

Durieux

Zagreb, [ulekova 23

Za izdava~a

Draèn Ton~i}

Design biblioteke

Zoran Pavlovi}

Tisak

Denona, Zagreb

Objavljivanje ove knjige pomoglo jeMinistarstvo kulture Republike Hrvatske

CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu

Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu

pod brojem 739422

ISBN 978–953–188–311–5

Tiskanje dovr{eno u lipnju 2010.



Documents

Jezik i nacionalizam