MASLINA

GOSPODARSKI ZNAĈAJ PODRIJETLO, BOTANIĈKA PRIPADNOST,

EKOLOGIJA I SVOJSTVA MASLINE UZGOJ, NJEGA, ZAŠTITA I PRERADA MASLINE

Nakladnik ADRIA BOOK d.o.o. SPL1T Priredio NIKOLA VEĈERNIK

CRTEŢI, FOTOGRAFIJE I GRAFIĈKA RJEŠENJA ROKO, ANDRIJA MIMICA I NIKOLA VEĈERNIK

KOREKTOR I LEKTOR STELA VEĈERNIK

TEHNIĈKI UREDNIK NIKOLA VEĈERNIK

Raĉunarski slog ST - Stil - Split

Tisak "BRAMIL" s p.o. Split

Naklada 3.000 primjeraka II izdanje 1994 god.

Skeniran tekst i crteţi za osobnu upotrebu priredio STIPE pl. PETRIĈEVIĆ

Dubrovnik, studeni 2001. godine

UVOD

Maslinarstvo je gospodarski vrlo znaĉajna grana u ukupnoj našoj poljoprivrednoj proizvodnji, kako sa stajališta postojećeg nivoa proizvodnje, tako i u odnosu na mogućnosti povećanja proizvodnje u narednom razdoblju. Uslijed raznoraznih agroekonomskih ĉinitelja u posljednjem stoljeću kod nas je drastiĉno smanjen broj produktivnih stabala, tako da današnja proizvodnja ne zadovoljava naše potrebe potrošnje, pa se za podmirenje potreba poseţe uvozu maslinova ulja i plodova za jelo. Na našim prostorima maslina raste i uzgaja se od davnine i jedna je od biljnih kultura koja je omogućila odrţanje i razvoj ĉovjeka. Maslina je neuništiva biljka, dugovjeĉna, pa kada zbog niskih temperatura smrzne ili strada od poţara, zahvaljujući regenerativnim svojstvima brzo se obnavlja iz panja ili korijena. Diljem jadranske obale i danas su saĉuvana stabla stara više tisuća godina. Kao poljoprivredna kultura, prepuštena nebrizi i štetnim utjecajima prirodnih ĉinitelja, u prošlosti je neredovito raĊala. što je djelomiĉno utjecalo i na raseljavanje stanovništva iz preteţno maslinarskih krajeva. Odlaskom seoskog stanovništva iz poljoprivrede u druge privredne grane, kao i zbog prekomjernog ekonomski neopravdanog uvoza ulja i plodova za jelo. došlo je do poraţavajućeg pada maslinarske proizvodnje, a mnogi plodni maslinici diljem jadranske obale poprimili su izgled zapuštenog šumskog raslinja. Posljednjih dvadesetak godina, zahvaljujući prvenstveno entuzijazmu pojedinih struĉnjaka u poljoprivredi i napredovanju znanosti, stvoreni su preduvjeti za redovitije rodnosti i postizavanje visokih prinosa, što je znaĉajno doprinijelo obnavljanju zapuštenih maslinika, podizanju novih nasada na suvremenim osnovama, te postupnom povratku mlaĊeg naraštaja maslinarskoj proizvodnji. O maslini kao botaniĉkoj vrsti, poljoprivrednoj kulturi i šumsko-ukrasnoj biljci je odvojeno pisano u našoj i stranoj literaturi 1 ostavljeno je mnogo prostora t dilema, još uvijek za nauku nedoreĉenih, a što će biti predmet trajnog izuĉavanja. Genetski je još uvijek nepotpuno nauĉno obraĊena, a u specifiĉnim mikroklimatskim i pedološkim prilikama se u uzgoju specifiĉno i ponaša.

SELIDBE MASLINA

S bolom u njedrima napuštajući domove svojih pradjedova, trbuhom zbog kruha, u nadi boljeg ţivljenja, kojega mnogi nisu nikada zapazili, naš iseljeni hrvatski narod prenio je maslinu u daleke zemlje Juţne i Sjeverne Amerike. Australije i na Novi Zeland. Ostala je maslina rastući vjeĉnim ţivotom u njihovim vrtovima i domovima, koja ih stalno podsjeća na domovinu u koju se mnogi od njih nikada nisu vratili! Iz drugih zemalja naši pomorci, provodeći dane na palubama broda u samoći i ĉeţnji za svojima, nošeni valovima dalekih morskih puĉina. za uspomenu donosili su strane sorte maslina i ukrašavali svoje vrtove. Na taj naĉin maslina se selila iz vrtova u vrtove, odlazila i dolazila u naše podneblje, nošena uspomenama, kao simbol mira, plodnosti. ljepote i vjeĉnog ţivljenja u ljubavi sa ĉovjekom!

GOSPODARSKI ZNAČAJ UZGOJA MASLINA

Na ĉitavom našem priobalnom podruĉju postoje prirodni uvjeti za uspješan uzgoj masline.

U svojim dugim stoljećima uzgoja na ovim prostorima. maslinarstvo kao poljoprivredna grana proţivljavalo je padove i uspone, ovisno o raznim agroekonomskim faktorima. Prva kriza u maslinarskoj proizvodnji zabiljeţena je u prošlom stoljeću kao posljedica pojave filoksere u Evropi. konjunkture na trţištu vina i širenja vinogradarstva na štetu zemljišnih površina pod maslinama. Drugom krizom u maslinarstvu smatra se period nakon II. svjetskog rata, uvjetovanom naglom seobom aktivnog poljoprivrednog stanovništva sa sela u grad. Zapadnu Evropu i u prekomorske zemlje. U posljednjih 100 godina kod nas fond aktivnih maslina je smanjen od 15 milijuna na manje od 4 milijuna stabala. a proizvodnja ulja svedena je u prosjeku na 2300 t godišnje. Za pretpostaviti je da će se i nadalje fond rodnih maslinovih stabala smanjivati na nepristupaĉnim terenima, zbog smanjene mogućnosti mehaniĉke obrade, a što bi trebalo nadoknaditi regeneracijom starih maslinika i podizanjem novih nasada na plodnijim zemljišnim površinama i suvremenim osnovama. U strukturi privreĊivanja na nekim podruĉjima, a posebno na otocima, maslinarstvo i turizam ĉine osnovu egzistencije stanovnika, privredne grane koja se sa stanovišta zapošljavanja nadopunjavaju. Ovakva orijentacija privreĊivanja već je djelomiĉno zaustavila iseljavanje sa nekih otoka i pruţila je mogućnost osiguranja egzistencije mladim naraštajima. Uzgoj maslina u svijetu

Nakon otkrivanja novih kontinenata u XVI. stoljeću, maslina je rasprostranjena u Sjevernu i Juţnu Ameriku. Australiju, a u posljednje vrijeme i Japan, gdje se uspješno uzgaja. Danas u svijetu raste oko 800.000.000 stabala maslina, od kojih u Evropi 76 posto. Aziji 13, Africi 8, Americi i Australiji 3 posto. Prosjeĉni godišnji prinos iznosi 1,8 milijuna tona ulja i oko 980.000 tona konzerviranih crnih i zelenih plodova za jelo. Najznačajniji uzgajivači maslina u svijetu.

Zemlja uzgoja

Ha (000)

Broj stabala (000)

Proizvodnja Ulja (000t)

Proizvodnja jest. plodova (000 t)

Španjolska 2091 188.745 527 200

Italija 2121 181.800 430 71,5

Tunis 1419 55.963 90 8

Portugal 1114 49.496 50 20,7

Turska 820 82.000 143 150

Grĉka 631 117.552 285 137

Maroko 310 30.000 34 61

Sirija 210 28.500 85 100

Alţir 201 20.180 14 8

Libija 100 8.000 88,8 1,7

Libanon 55 6.000 4,6 6

Argentina 50 8.000 10 34

Francuska 42 6.000 1,8 2

Albanija 36 5.040 2,9 10

Hrvatska 32 4.000 2,3 0.3

Cipar 28 2.680 2 4,5

USA 13 2.200 1 85

Izrael 12 1.520 3,1 15

Egipat 2 1.050 7,1 -

Ostale zemlje

134 7.834 40 19,7

UKUPNO 9421 806.560 1.821,6 934,4

Uzgoj maslina u Hrvatskoj

U posljednjem stoljeću fond maslina i proizvodnja ulja svedena je na 1 /4 u odnosu na raniji period. Rajoni uzgoja maslina

Maslina se uzgaja na cijelom obalnom podruĉju. što predstavlja Jadranski rajon uzgoja maslina, koji je podijeljen u 5 podrajona: 1. Istarsko primorje 2. Kvarnerski otoci 3. Sjeverna Dalmacija 4. Srednja Dalmacija 5. Juţna Dalmacija Danas u našoj zemlji posjedujemo fond maslina i prosjeĉnu godišnju proizvodnju kako je to prikazano u slijedećoj tablici: Ukupan broj produktivnih stabala i prosječna proizvodnja

Rajoni uzgoja Br. produkt. stabala

% Pros. proiz. plodova t

Pr. proiz. ulja t

1. Istar. primorje 287.023 7,66 1.596 219

2. Hrvatsko primorje 249.378 6.66 621 90

3. sjeverna Dalmacija 983.434 26.25 3.794 657

4. Srednja Dalmacija 1.048.666 27,98 4.245 718

5. Juţna Dalmacija 781.509 20.85 2.852 446

UKUPNO 3.350.000 13.108 2.132

Proizvodnja maslinova ulja i konzerviranih plodova za jelo je u Hrvatskoj deficitarna, pa da bi se podmirile potrebe i uvoze se ulje i plodovi za jelo, za što se izdvajaju znatna devizna sredstva. Uzmemo li u obzir trenutnu cijenu na svjetskom trţištu, a koja za ulje iznosi 1860 $/t, a za konzervirane plodove 1250 $/t fco utovareno, proizlazi da je hrvatska u posljednjih 5 godina izdvojila za uvoz oko 6.000.000 $, ne raĉunajući troškove prijevoza i ostale dadţbine. Na Hrvatskim prostorima postoje svi uvjeti za povećanje maslinarske proizvodnje za podmirenje potreba trţišta i dijela trţišta za izvoz, zašto postoji konjunktura na svjetskom trţištu. To je moguće objektivno postići uz modernizaciju i intenzifikaciju postojeće proizvodnje i podizanje novih nasada na plodnijim tlima i na suvremenim osnovama uz primjenu potrebnih agrotehniĉkih mjera.

PODRIJETLO MASLINE

Do sada se vjerovalo nauci koja je smatrala da je maslina kao poljoprivredna kultura donesena iz drugih krajeva i da su je na naše prostore donijeli i prvi uzgajali Stari Grci i Rimljani prije naše ere, što je nedokazano jer su Stari Grci poĉeli kolonizirati naše krajeve poĉetkom IV. stoljeća prije nove ere, a maslina je rasla u našem podneblju znatno ranije od njihova dolaska. Pretpostavlja se da joj je pradomovina Palestina ili Mala Azija, odakle je njen uzgoj proširen kod nas i u druge zemlje Mediterana. Granĉice masline naĊene su u egipatskim grobnicama stare više od 4000 godina. Smatram da su tzv. podvrsta divlja maslina - mastrinka (Olea europea oleaster L.) i podvrsta pitoma maslina (Olea europea sativa L. - sorta oblica) samonikle biljke, prirodni plod našeg podneblja i da na našim prostorima potjeĉu iz perioda prije nego je akademik Grga Novak u Grapĉevoj spilji na Hvaru, putem arheoloških iskopina ustanovio i dokazao da je u periodu mlaĊeg neolita oko 3500. godine prije nove ere, bilo relativno gusto nastanjeno stanovništvo na cijelom otoku ĉovjek Mediteranac i srodnici ove narodne grupe, što dokazuje slijedećim spoznajama: A) Nije sporno da prema Horvat I. tzv. divlja maslina - mastrinka, ĉini sastavni dio biljne zajednice - šume ĉesmine (crnike) - (Quercetum ilicis Br-Bl), gdje u zajednici sa ĉes-minom, pukinjom, šmrikom, mrĉom, planikom, zelenikom i dr. samoniklim biljnim, vrstama ĉini zimzelenu šumu. Rasprostranjena je u uskom priobalnom pojasu Istre i na otocima Kvarnera. U Sjevernoj Dalmaciji zadire u kopno do 200 m nad morem, a u juţnoj Dalmaciji penje se više od 350 m nad morem (Horvat I.). Pojedine vrste iz sastava biljne zajednice - šume ĉesmine (Q. I.) u razliĉitim mikroklimatskim uvjetima izdvajaju se iz biljne zajednice ĉesmine i osnivaju zasebne ĉiste sastojine. (Mimice). Tako zelenika (Phyllyrea latifolia L.) koja je u zajednici ĉesmine najotpornija na studen penje se na najveće visine (Mosor-Gata-Smovo 350-450 m n/v), Zabiokovlje - Grabovac Donji Dujmovići) i osniva ĉistu sastojinu zelenike. Ĉesmina - crnika (Quercus ilex L.) formira u srednjoj Dalmaciji ĉiste sastojine ĉesmine do 300 m n/v, a na Pagu i Rabu na niţim nadmorskim visinama i uz more. Planika (Arbutus unedo L.) kao najneotpornija na studen osniva ĉiste sastojine planike neposredno uz more na Hvaru do 100 m n/v. Divlja maslina (O. e. oleaster L.) u istim uvjetima formira .. manje sastojine od 0-200 m nad morem, jer je od zelenike i ĉesmine neotpornija na studen. Na mnogim našim prostorima ĉiste sastojine divlje masline su uništene, jer su se civilizacije koje su se poslije Mediteranaca naselile u naše krajeve, Iliri u Liburni, gospodarski odrţavale preteţno od stoĉarstva i ratarstva, a maslina je bila i ostala najkvalitetnija hrana za ljude i stoku posebnu u zimskom periodu. Još i danas ona se odrţala u kamenitim policama koje nisu bile pristupaĉne za kozu i ĉovjeka. Novije civilizacije na našim prostorima (Grci i Rimljani) donijeli su kulturu - vinovu lozu, a ne maslinu, ĉije je proširenje uzgoja išlo na štetu površina pod maslinama. Poznato je da su Stari Grci na Krfu već u VIII. i VII stoljeću prije nove ere razvili vinogradarstvo i proizvodnju keramike - amfora i da su trgovali i izvozili vino i amfore u sjeverne krajeve jadranske obale i na taj naĉin se obogatili. Upravo na tim prostorima od Neretve do Zrmanje i na otocima Srednje i Sjeverne Dalmacije, gdje grĉkih kolonija nije bilo ili su tek poslije Visa formirane (Trogir. Stobreĉ. Korĉula i dr.), preteţno se uzgaja oblica. Nije sporno da je pitoma maslina - sorta oblica naša autohtona sorta (raste samo u Srednjoj i Sjevernoj Dalmaciji) i ĉini 98 posto asortimana, a u ukupnom hrvatskom asortimanu sudjeluje sa 62 posto (Elezović). Da su

je donijeli Stari Grci ili Rimljani i danas bi rasla negdje u Grĉkoj ili Italiji. No. budući da tamo ne raste, to potvrĊuje postojanje ove sorte na našim prostorima prije dolaska Grka i Rimljana u naše krajeve. Po svojoj kvaliteti nauĉno je dokazano da je jedna medu najboljim svjetskim sortama, pa tko bi bio tako nepošten prema njoj u Grĉkoj ili Italiji da joj u današnje vrijeme nije ostavo tragove postojanja?

Sorta oblica, Šibenska Rogoznica B) Prema G. Novak doseljenje ĉovjeka Mediteranca i srodnika ove narodne grupe u pretpovijesno vrijeme sa obala Male Azije na obale Egejskog mora, Apeninskog poluotoka, obale Sjeverne Afrike i juţnog trupa Balkanskog poluotoka (Hvar i dr.), dogo-dilo se već u III. Tisućljeću, a vjerojatno i ranije, prije nove ere, dakle, mnogo ranije od prodiranja Grka Ahajaca u juţni dio Balkanskog poluotoka. Otok Hvar i podruĉje srednje Dalmacije u pretpovijesno doba bilo Je dosta šumovito, a izvori vode uz velika prostranstva površine otoka sa gustim šumama davali su obilno zaklona i hrane biljnog i ţivotinjskog podrijetla divljim zvijerima, divljaĉi i ĉovjeku. Naţalost, prigodom istraţivanja iskopina u Grapĉevoj spilji akademik Grga Novak nije posvetio paţnju arheološkim nalazima ostataka nagorjelog drva i drugih ostataka biljnog podrijetla, da bi sa sigurnošću mogli utvrditi prisutnost masline na Hvaru u to vrijeme, ali iz odreĊenih pretpostavki - i analiza tehnološkog postupka u proizvodnji keramike, dolazim do tog zakljuĉka. MeĊu ostalim fragmentima keramike pronaĊeni su ostaci velikih posuda, lonaca i amfora izraĊenih od domaćih sirovina sa poznatom tehnologijom keramiĉke kulture (Dimini - Sesklu). koja pripada Tesarskim nalazištima, a vodi daleko podrijetlo iz neolitskih nalazišta - Panonije, usavršene na Hvaru. Velike posude i amfore domaćeg podrijetla, medu ostalim. sluţile su za ĉuvanje i transport maslinova ulja, a kasnije i vina. U donjim slojevima spilje naĊeno je mnoštvo fragmenata crjepova sa bojanim ornamentima. Prema analizama M. Karšulin tehnika u proizvodnji keramike na Hvaru, bila je sliĉna onoj koju opisuje R. Heindrech u vezi s pretpovijesnim nalazima bojane keramike iz grada Samosa. Poliranje keramike vršeno je uz pomoć ulja ili masti vegetabilnog ili ţivotinjskog podrijetla, pa površina crijepa postaje glatka i gotovo neporozna, nakon ĉega se peĉe. Po peĉenju, keramika zadrţava neporozno stanje. Ona mjesta koja nisu polirana uljem ili mastima i nakon peĉenja ostaju porozna.

C) Prema spoznajama mr. Mirka Gugić, našeg eminentnog tehnologa za maslinu, plodovi maslina zadrţavaju se na stablu u prirodnom uzgoju u mikroklimatskim uvjetima Hvara od X.-IV. mjeseca. tj. do poĉetka nove vegetacije (travanj), kada kod masline dolazi do prirodnog odbaĉaja plodova. Još i danas kod nas na Lastovu i u Grĉkoj na nekim podruĉjima, masline: se ne beru, već sakupljaju tokom cijele zime i ranog proljeća. Prema tome, naš praotac Mediteranac imao Je u zimskom periodu obilje maslinovih plodova. još uvijek nedovoljno biokemijski ispitane ljekovite i vitalne korisnosti. koji su mu omogućavali odrţavanje i evoluciju u našem podneblju. Divlja maslina-mastrinka u K. Štafiliću stara je 1.500 godina. Na visini debla 1.6 metara obujam debla iznosi 6.6 metara, a u korjenovom vratu 10,40 metara.

BOTANIČKA PRIPADNOST

Maslina pripada razredu Magnoliatae - dvosupnice, podrazredu Asteridae, redu Oleales, porodici Oleaceae, rodu Olea! Predstavnici porodice Oleaceae su biljke stablašice ili grmlje sa listopadnim ili zimzelenim lišćem jednostrano ili sloţeno (perasto) nasuprotno ili pršljenasto rasporeĊeno. Na našim prostorima porodica Oleaceae zastupljena je sa rodovima: Fraxinun (jasen), Jasminum (jasmin). Syringa (jorgovan). Forsythia (forzitija), Ligustrum (kalina). Phillyrea (zelenika) i Olea (maslina). Rod Olea zastupljen je sa vrstom Olea europea L, koja ima dvije podvrste: divlju maslinu (mastrinku) O. europea oleaster L i pitomu maslinu - O. europea sativa L. Olea europea oleaster L - divlja maslina (mastrinka)

Ona je razgranato trnovito drveće ili grmlje, sa malim i gorkim plodovima koji daju malo ulja. Nazivamo je divljom maslinom, a što u narodu znaĉi samoniklost ili prirodno rasprostranjenje, tj. nastanak i razvoj u prirodi bez utjecaja ĉovjeka. Kako je već naglašeno, prirodno je rasprostranjena na cijelom priobalnom pojasu naše jadranske obale, s tim što se od sjevera prema jugu više udaljuje od mora i penje se na veće nadmorske visine. Ova podvrsta rasprostranjena je na cijelom Mediteranu i ĉini sastavni dio biljne zajednice - šume ĉesmine (Quercetum ilicis Br.-Bl.).

1 m 2,8

m 1 m

3,4

m 1,4

m

U prirodi raste kao grmlje ili drveće, pojedinaĉno u šumi ĉesmine ili u manjim sastojinama mastrinke. Za poljoprivrednu proizvodnju ima znaĉenje kao podloga za navrtanje i oprašivaĉ pitome masline. Olea europea sativa L - pitoma maslina ili uljika

Ona je jedna od najstarijih kulturnih biljaka. Raste na Mediteranu. Pretpostavlja se da joj je pradomovina Palestina ili Mala Azija, odakle je njen uzgoj proširen na cijelo podruĉje Mediterana, a u posljednje vrijeme i diljem svijeta. Rasprostranjena je u umjerenom pojasu, od 45° sjeverne do 35° juţne širine, pa postoji mogućnost, temeljem genocentara o nastanku biljnih vrsta, da je istovremeno roĊena i u našem podneblju. Autohtono podrijetlo sorte oblice i sudjelovanje u ukupnom našem asortimanu to potvrĊuje. Danas se u svijetu uzgaja više od 500 sorti pitome masline.

SORTE MASLINA

Sorte su botaniĉki varijeteti iste genetske konstitucije, nastale odabiranjem - selekcijom od iste vrste, a sa razliĉitim botaniĉkim osobinama. MeĊusobno se razlikuju po naĉinu rasta: obliku i bujnosti krošnje: obliku, boji i veliĉini lista, ploda i koštice; dobi cvatnje, broju cvjetova u grozdu: intenzitetu samooplodnje; dobi dozrijevanja; koliĉini i kvaliteti ulja; otpornosti na studen, sušu, štetoĉine, dr. osobine. U posebnim ekološkim uvjetima iste sorte mogu pokazivati morfološke razlike. Po naĉinu uporabe plodova razlikujemo sorte: sorte za Jelo i sorte sa dvojakom uporabom, tj. za ulje i za jelo. Kod nas se danas uzgaja oko 60 domaćih i introduciranih sorti maslina. U svakom podrajonu uzgaja se više sorti od kojih su najznaĉajnije:

Istra: bjelica, buga, moraţola, rosinjola, crnica i drobnica

Kvarner i Podvelebitlje:

slivnjaĉa, plominka, rosulja, slatka, drobnica i oblica

Sjeverna Dalmacija: oblica, drobnica, piculja, oštrica, grambuĉela i krvavica

Srednja Dalmacija: oblica, drobnica, levantinka i lastovka

Juţna Dalmacija: oblica, uljarica, murgulja, piculja, ţeludarica, duţica, mezanica, ţutica i grozdaĉa

Domaće dominantne sorte

Istarska bjelica

Uzgaja se u Istarskom primorju. Srednje je bujnosti. List je širok i tamnozelen. Plodovi su osrednje veliĉine i u zrelom stanju sadrţe do 24 posto u1Ja. U povoljnim uvjetima daje bogat i redovit prinos. Otporna je na studen.

Slivnjača

Ova sorta rasprostranjena je na Kvarneru (Cres. Krk i Lošinj). Krošnja je gusta sa obješenim granama. Osjetljiva je na rak. List Je uzak, oštar i tamnozelen. Plodovi su okrugli. Sadrţe do 18 posto ulja i dvojake su uporabe. Rodnost je redovita i obilna.

Oblica

Sorta oblica ĉini glavninu oko 60 posto ukupnog hrvatskog asortimana i preteţno je zastupljena u dalmatinskim podrajonima uzgoja, gdje ĉini 90 posto asortimana. U

pogledu kvalitete, to je naša najbolja sorta. Stablo je visoko i kuglasta oblika. List je zelenosmeĊe boje, šiljast, a plodovi jajasta oblika, teţine 2.5 -10 grama. Neredovito rada, pa je u ĉiste nasade oblice potrebno unositi druge sorte - oprašivaĉe (levantinka, lastovka). Plod je krupan i sadrţi do 20 posto ulja. Po uporabi je uljarica i jestiva sorta. U pogledu izbora tla je vrlo skromna i otporna na sušu i studen kada nije u vegetaciji.

Levantinka

Crva sorta rasprostranjena je na otoku Šolti. U pogledu otpornosti na niske temperature, sušu, bolesti i štetnike je osjetljivija od oblice. Rodnost je redovita i obilna. Dobar je oprašivaĉ sorte oblice i potrebno je unositi u stare i nove nasade. Plodovi su teţine oko 3.5 grama i sadrţe do 20 posto ulja.

Lastovka

Zastupljena je u podrajonu juţne Dalmacije. Lišće je maleno, kopljasto, tamnozelene boje. Plodovi su sitni, do 3 grama teţine, sadrţe 20 posto ulja i dugo ostaju na stablu. Osjetljiva je na studen, pa zahtijeva zaštićene poloţaje. Rodnost je redovita zahvaljujući boljoj samooplodnji, a dobar je oprašivaĉ sorte oblice. Po uporabi je uljarica. Ţutica Preteţno se uzgaja u juţnoj Dalmaciji i primorju. Stablo je visoko i rijetke krošnje. List je svjetlozelen. Plod je okrugao, teţine oko 2.7 grama i sadrţi do 22 posto ulja. Po uporabi je uljarica. Rada redovito i obilato. Introducirane sorte

Grossa di spagna

Vodi podrijetlo iz Puglia. Italija. Ima viseću krošnju. U pogledu oplodnje je autoinkompatibilna. Plodovi su elipsoidni, veliĉine 8-10 grama, zelene boje. Sadrţe oko 16% ulja. Po namjeni je stolna sorta.

Hajiblanca

Vodi podrijetlo iz Andalusie, Španjolska. Stablo je osrednje bujno, otvorene krošnje. Autofektilna je sorta i otporna na studen. Plodovi su osrednji 2-4 grama teški, u berbi zelenocrne boje. Ulje je osrednje kvalitete.

Pendolino

Vodi podrijetlo iz Toscane. Italija. Ima viseću krošnju niske bujnosti. List je kopljast, intenzivno zelene boje, a plod je jajolik i malen do 2 grama teţak i sadrţi oko 23 posto ulja. Uzgaja se i koristi kao oprašivaĉ ostalih sorti (Leccino. Frantoia. Moraiola). Rodnost visoka i redovita. Osjetljiva je na bolesti i studen.

Carolea

Podrijetlom je iz Calabrie, Italija. Krošnja je uzdignuta prosjeĉne bujnosti. List je eliptiĉno kopljast, svjetlozelene boje. Plod je srednje velik, 4-10 grama teţine, u berbi sjajnocrne boje, koji sadrţi do 25 posto ulja. Oprašivaĉ ove sorte je sorta Nocellara Messinese. Osjetljiva je na štetoĉine, a otporna je na studen i sušu. Po namjeni je kombinirana sorta.

S. Agostino

Podrijetlom je iz Puglia, Italija. Krošnja je viseća, osrednje bujnosti. List je kopljast, velik blijedozelene boje. Plodovi su jajoliki, veliki, 8-9 grama teški sa sadrţajem ulja do 15 posto. Upotrebljivi su za jelo. Oprašivaĉ ove sorte je sorta Coratina. Osjetljiva je na studen i štetoĉine.

Santa Catarina

Rasprostranjena je u srednjoj Italiji. Krošnja je bujno uzdignuta. Listovi su eliptiĉno kopljasti, svjetlozelene boje. Plod je elipsoidan, velik do 7 grama teţak, u berbi zelene boje sa sadrţajem ulja do 17 posto. Upotrebljava se za jelo. Otporna je na studen.

Frangiuento Cipressino

Rasprostranjena je u cijeloj juţnoj Italiji. Raste uspravno i ima visoku bujnost poput malog ĉempresa pa se u nasadima upotrebljava u vjetrobranim pojasevima radi zaštite od vjetra. Plodovi su maleni 1,5-2 grama, crne boje, koji sadrţi do 16 posto ulja.

Coratina

Podrijetlom je iz Puglia. Italija, Otporna je na studen. Plodovi su ovalni, srednje veliĉine, 4-5 grama teški. Sadrţe 23-25% ulja prvorazredne kvalitete.

Leccino

Podrijetlom je iz Toscane. Italija. Uzgaja se u Sjevernoj Africi i Argentini. Visoke je bujnosti. List je eliptiĉno kopljast, svjetlozelene boje. Rodnost je osrednja i stalna. Otporna je na niske temperature. Plodovi su srednje maleni. 1-2,5 grama, u berbi tamnoljubiĉaste boje, sa sadrţajem kvalitetnog ulja do 20 posto. Dobri oprašivaĉi ove sorte su sorte Pendolino. Maurino i Morailo.

Picholine

Uzgaja se u Francuskoj, Italiji i Sjevernoj Africi. Stablo srednje bujno uspravno. List eliptiĉno kopljast i svjetlozelene boje. Plodovi su srednje veliĉine, teţine do 4 grama, u berbi zelene boje, mješovite uporabe sa sadrţajem do 18 posto ulja. Urod prosjeĉan i stalan. Djelomiĉno je samooplodna sorta.

Ascolana Tenera

Rasprostranjena je u Italiji i Sjevernoj i Juţnoj Americi. Ima uzdignuto visoku krošnju. List je eliptiĉan, osrednji, zelene boje. Plodovi su veliki, teţine do 10 grama i u berbi su zelene boje, do 18 posto sadrţaja ulja. Po namjeni je stolna sorta. Otporna je na studen i biljne bolesti. Autosterilna je, pa zahtijeva oprašivaĉe (Leccino. Rosciole. Frantoio).

Nocellara etnea

Podrijetlom je sa Sicilije. Italija. Krošnja je viseća. U pogledu oplodnje je autoinkompatibilna, pa zahtijeva oprašivaĉe sorte: Moresca. Siracusanai i Biancolilla. Plodovi su srednje veliki, od 4-8 grama teţine, u berbi zelene boje. Sadrţe 15-18% ulja. Po namjeni je stolna sorta.

BOTANIČKA SVOJSTVA

Morfološka svojstva

Maslina je zimzelena biljka koja raste u umjerenom pojasu i uzgaja se kao stablašica ili grm. - Korijen masline je razgranat i nalazimo ga na dubini od 15-80 cm, ovisno o prirodi tla. Ima funkciju drţanja i uĉvršćenja stabla, upijanja vode i mineralnih sastojaka iz tla i obnavljanja biljke. Preteţni dio sitnih ţilica sisavica nalazi se u površinskom sloju tla, o ĉemu je potrebno voditi raĉuna prilikom obrade tla. Ovisno o dubini tla i geološkoj podlozi korijen se grana i raste do odreĊene dubine. - Panj je vaţan dio stabla, razvija se od vrata glavnih ţila do 20-tak cm nad površinom tla. Na njemu se formiraju okruglasta podebljanja zvana "guke" iz kojih izbijaju izdanci. - Deblo je krivo, kvrgasto. a smješteno je izmeĊu panja i krune krošnje. Kada se maslina uzgaja kao grm, donji dio grana preuzima ulogu debla. Kora na deblu kod mladih stabala je glatka, a kasnije potamni i ispuca na tanke ljuske. - Krošnja je kuglasta, piramidalnog, uspravnog ili visećeg oblika ovisno o sorti, a ĉine je osnovne i sporedne grane. granĉice i jednogodišnji izboji. Oblik krošnje formira se rezid-bom, a ponekad je uvjetovan utjecajem vjetrova i osobinom sorte. Za uzgajivaĉa maslina vaţni su jednogodišnji izboji formirani u prošloj godini, koji nose cvijet i plod. - Listovi masline su nasuprotno rasporeĊeni, duguljasto eliptiĉna oblika, sa vrlo kratkom lisnom peteljkom i sa cijelim rubom. Gornja strana lista je glatka, tamnozelene ili svjetlo zelene boje, a donja srebrenastosiva i koţasta. List ima funkcije asimilacije, disimilacije i transpiracije. Gusti sloj dlaĉica na pokoţici i mali otvori na pućima štite maslinu od suše. List ostaje na maslini 2-3 godine.

- Pupovi su smješteni u pazušcu lista, na rubovima izbojka i skriveni su na granama. deblu i panju. Za razliku od drugih voćaka, pup masline prezimljuje u neodreĊenom

Guka

Osnovne

grane

Deblo

Panj

stanju. Nakon završetka zime, koncem veljaĉe, maslina razvrstava pupove u cvjetne ili drvene. - Cvjetovi su dvospolni, bijeli, udruţeni u uspravne grozdaste cvatove - rese. Maslina stvara normalne cvjetove i "morfološki -sterilne" cvjetove. Ĉesto je cvijet nepotpun zbog zakrţljala tuĉka ili abortirane plodnice, a polen ima razliĉiti intenzitet klijanja. Za formiranje cvjetnih pupova potrebne su u sijeĉnju i veljaĉi iste niske temperature (7°C), a u periodu cvatnje dovoljno hranjiva i oborina, da bi mogla izgraditi što više cvjetova. Maslina pripada neplodnim voćnim vrstama, pa sorte za optimalnu oplodnju zahtijevaju prisustvo oprašivaĉa. Postoje sorte koje su djelomiĉno samooplodne, meĊutim u ovom sluĉaju se postiţu bolji rezultati u prinosu primjenom stranooplodnje. Oprašivanje se vrši vjetrom, pa raspored oprašivaĉa u nasadima treba podrediti smjeru vjetrova koji vladaju u odreĊenom mikroklimatu. - Plod je bobica koštunica, loptasto-jajasta oblika, dug 1-3 cm, debeo 1-5 cm, sjajan toĉkast, ovisno o sorti. U poĉetku je zelene boje, a poslije crvenkast, a kada dozrije tamnomodre ili crne boje. Poneke sorte zadrţavaju i u zriobi zelenu boju ploda. Sjemenka je smještena u koštici i sluţi za razmnoţavanje. Maslina je poznata po odbaĉaju plodova, ovisno o ishrani, pomanjkanju vlage u zemljištu i utjecajem biljnih bo-lesti i štetnika. Plodovi se napajaju uljem koncem kolovoza i u rujnu. Fiziološka svojstva

Redovita i bogata rodnost masline ovisna je o nizu fizioloških procesa koji se dešavaju u ţivotu masline, medu kojima posebnu vaţnost imaju diferencijacija pupova, cvatnja, oplodnja, odgoj i dozrijevanje plodova. Maslina poĉinje vegetirati pri temperaturi većoj od 5°C. - Diferencijacija pupova poĉinje poĉetkom veljaĉe pri temperaturi oko 7°C. Tada maslina preteţno na prošlogodišnjim proljetno-ljetnim izbojcima razvrstava neodreĊene pupove na cvjetne i drvene. Da bi maslina odredila obilno cvjetnih pupova, u ovom periodu zahtijeva dovoljno optimalnih hranjiva i vlage u tlu. Izbivanje pupova i porast resa poĉinje pri temperaturi oko 10°C. Ovaj period traje oko 60 dana, kada dolazi do cvatnje. - Cvatnja se odvija pri temperaturi 15-20°C i traje samo nekoliko dana. U našim klimatskim uvjetima maslina cvjeta u juţnim podruĉjima oko 15. svibnja, a na sjeveru do 15. lipnja. Uspješnost cvatnje i oplodnje ovisna je o blagom vjetru koji raznosi pelud i temperaturi koja odreĊuje klijanje peludnog zrna, kao i oprašivaĉima, jer sve sorte maslina nisu jednako samooplodne. U mješovitim nasadima oplodnja i rodnost je bolja. - Oplodnja i razvoj plodova su faze koje traju od 1. lipnja do 15. listopada. U ovom periodu u našim klimatskim uvjetima vladaju redovite ljetne suše, koje se nepovoljno odraţavaju na oplodnju i razvoj ploda. Tada je potrebno vršiti navodnjavanje. Po završetku ljetnih vrućina, koncem kolovoza i tokom rujna, plodovi se brţe razvijaju i maslina tjera jesenske izbojke, pa zahtijeva obilnu jesensku gnojidbu. - Dozrijevanje plodova poĉinje u listopadu. a berba se moţe ponekad produţiti i tokom sijeĉnja. Kasnije berbe donose više sadrţaja ulja u plodovima maslina. Životni vijek i rodnost masline

U intenzivnim nasadima ţivotni vijek maslina traje oko 50 godina i moţe se podijeliti na nekoliko razdoblja. Do svoje pete godine maslina ne rada, pa to razdoblje nazivamo neproizvodno razdoblje.

Od 6. do 7. godine ţivota je razdoblje poĉetne rodnosti. Od 7. do 30 godine je razdoblje pune rodnosti i sa gospodarskog stanovišta je najvaţnije razdoblje. Od 30. do 50 godine je razdoblje smanjene rodnosti. Nakon 50 godina maslina stari i donosi nezadovoljavajuće prinose. U ekstenzivnim nasadima ţivotni vijek masline gospodarski moţe biti znaĉajan do 80. godine starosti, kada rad oko masline prestaje biti koristan. Maslina doţivi duboku starost, ponekad više stoljeća, ali to je razdoblje nazadovanja i propadanja masline.

EKOLOGIJA

Za uspješan uzgoj, redovitu i optimalnu rodnost masline potrebni su povoljni ekološki uvjeti. Klimatski uvjeti

Pitoma maslina raste u umjerenom pojasu od 30° juţne širine do 45° sjeverne širine. U ovom pojasu prosjeĉne temperature iznose od 15-20°C, s tim da maksimalna temperatura iznosi 40°C, a apsolutni minimum -7°C. Uglavnom je rasprostranjena u priobalnom pojasu Sredozemnog mora, gdje vlada mediteranska klima sa odlikama vrućeg i suhog ljeta, te blage i kišovite zime. U našem jadranskom klimatu gdje uspijeva maslina, srednja godišnja temperatura iznosi 14-16°C sa najtoplijim V1I. mjesecom srednje temperature 25°C. Godišnje koliĉine oborina kreću se u okviru od 600-1300 mm/m, ali je raspored oborina nepovoljan, jer veći dio oborina pada u periodu Jesen-zima, pa su ljeta preteţno sušna, upravo kada je maslini vlaga najpotrebnija. Maslina poĉinje vegetaciju pri temperaturi višoj od 5-7°C. Podnosi i niske temperature -10°C u vrijeme mirovanja, a za vrijeme vegetacije niţe temperature od 3°C izazivaju štetna djelovanja. Vlaţnost tla najpotrebnija je u proljeće (IIL- V. mj.) zbog razvoja cvjetnih organa, ali i tokom trajanja vegetacije, radi odgoja plodova i novih vegetativnih dijelova biljke, koje nose urod iduće godine. Visoka relativna vlaga u zraku štetna Je za vrijeme cvatnje. Blagi vjetrovi korisni su maslini u vrijeme cvatnje radi oplodnje. Olujni vjetrovi su štetni - lome granĉice, cvjetove i isušuju pelud i glavu tuĉka, pa ne dolazi do oplodnje. Na izrazito vjetrovitim podruĉjima, gdje redovito vladaju olujni vjetrovi, treba izbjegavati sadnju maslina ili prethodno posaditi vjetrozaštitne pojaseve.

Položaj

Maslina najbolje uspijeva na blagim padinama nad morem i prozraĉnim poloţajima na kojima donosi dobre i redovite prinose. Traţi dovoljno sunca i svjetla i juţne ekspozicije. Svjetlo je bitan ĉinilac, jer lišĉe koje nije izloţeno direktnom utjecaju sunĉeva svjetla ne stvara hranu. Zbog toga je potrebno u maslinicima odstranjivati sva visoka stabla koja zasjenjuju masline. U maslinicima zasjenjenim borovim šumama maslina se ne razvija i ne rada. Tlo

U pogledu zahtjeva za tlom maslina nije izbirljiva, uspijeva na najškrtijim kamenitim i dubokim plodnim tlima, s tim što na plodnijim tlima donosi bogatije prinose.

Ne ljubi teška glinovita tla nepropusna za vodu i zrak, ali ni pjeskovita tla koja ne zadrţavaju vodu, ako se ne moţe osigurati navodnjavanje. U odnosu na reakciju tla, maslina uspijeva na vapnenastim tlima i tlima neutralne i blago kisele reakcije, formiranim na razliĉitim geološkim supstratima. Ranije se maslina uzgajala na tlima niţih kategorija, jer je u uzgoju na gospodarstvima prednjaĉila vinova loza. Na tim tlima urod maslina je bio nezadovoljavajući. Duboka tla, propusna za zrak i vodu, sa dovoljnim koliĉinama, organskih materija osnova su uspješnog uzgoja maslina, redovitih i visokih prinosa.

RAZMNOŽAVANJE MASLINA

Razmnoţavanje maslina moţe se vršiti sjemenom - generativno ili dijelom stabla - vegetativno. Razmnoţavanje sjemenom primjenjuje se jedino kod proizvodnje podloga za navrtanje, a kod proizvodnje kulturnih sorti ovaj naĉin se ne provodi, zbog nemogućnosti da se vjerno prenesu svojstva roditelja. Vegetativnim naĉinom razmnoţavanja vjerno se prenose svojstva roditelja, te se ono u praksi jedino primjenjuje. -Poznato je više naĉina vegetativnog razmnoţavanja: gukom, izdankom, dijelom panja, reznicama i cijepljenjem (navrtanjem). Razmnožavanje reznicom

Ovaj naĉin se masovno primjenjuje u suvremenoj rasadniĉkoj proizvodnji kod nas i u svijetu. U prirodnim uvjetima maslina se iz reznice teško oţivljava. Primjenom "metode umjetne magle" u rasadniĉkoj proizvodnji danas se brzo dolazi do ukorjenjivanja reznica i uzgoja sadnica. Prema navedenoj metodi uzgoja jednogodišnje reznice se orezuju na duţinu 10-15 cm, na kojoj se ostavi 1-2 lista. Zatim se tretiraju hormonskim preparatima i sade na porozan supstrat u staklenik. Uz odreĊenu temperaturu i vlagu reznice se ukorijene i poslije se presaĊuju u kontejnere za uzgoj. Usvajanjem navedenog naĉina razmnoţavanja u organizaciji Instituta za jadranske kulture i u "Jadro" Split postignuta je suvremena proizvodnja sadnica maslina, koje zna-ĉajno pridonose unapreĊenju našeg maslinarstva. Cijepljenje maslina

Cijepljenje maslina je takoĊer jedan od naĉina vegetativnog razmnoţavanja. Sastoji se u tome da na odreĊenu podlogu divlje ili pitome masline prenosimo i spajamo vegetativni dio druge biljke - sorte (pup ili granĉicu) - plemku. Cijepljenjem (navrtanjem) se dobiva biljka istih osobina kao matiĉno stablo sa kojeg je odrezana plemka. Primjenjuje se u odraslim nasadima u svrhu zamjene i poboljšanja asortimana. Obavlja se u periodu kada se maslina nalazi u punoj vegetaciji, koncem travnja i tokom svibnja. Uobiĉajeni su naĉini cijepljenja: pupom na T, pod koru, na sedlo ili u procjep. Cijepljenje u procjep

Primjenjuje se na podlogama veće debljine tako da se jakim noţem napravi procjep u kojeg umećemo za to pripremljenu klinastu plemku. Bitno je da se kora plemke sa svoje vanjske strane dobro spoji sa korom podloge.

Cijepljenje pod koru

U praksi se najĉešće primjenjuje ovan naĉin cijepljenja. Kora na podlozi se uzduţno prosijeĉe i jedna strana se odvoji. Pripremljena plemka, kako je prikazano na crteţu, stavlja se pod koru tako da cijela površina legne na drvo. Potom se plemka i podloga poveţu i rezovi se premaţu voćarskim voskom. Po završenom cijepljenju cijep se zaštićuje tvrdim papirom radi zaštite od sunca i elementarnih nepogoda. Tokom godine prikraćuju se na podlozi konkurentni izdanci, vrši zalijevanje i uništavanja korova radi brţeg razvoja plemke. U narednoj godini izdanci iz podloge se odstranjuju, a plemenita mladica se odgaja. Cijepljenjem pupom na T

Obavlja se tijekom rujna (na spavajući pup) na naĉin kao kod ostalih voćaka. Napravi se rez na kod mlade grane u obliku slova T, zatim se rastvori kora i postavi pup koji se poveţe. U toku veljaĉe slijedeće godine 20-ak cm nad pupom odreţe se grana, nakon ĉega iz pupa izbija mladica koja se u daljnjem uzgoju povezuje sa osnovnom granom.

PODIZANJE NASADA I UZGOJ MASLINA

Podizanje nasada i uzgoj maslina je dugotrajan i mukotrpan posao. Naime, maslina je po svom naĉinu ţivota i zahtjevima za osiguranje optimalne i redovite rodnosti vrlo os-jetljiva, puni urod donosi poslije 10 do 15 godina uzgoja, pa eventualni promašaji na poĉetku uzgoja skupo se plaćaju. Kod proizvoĊaĉa vlada uzreĉica da se maslina sadi da bi njene plodove uţivala djeca. Zbog toga je uzgoj masline potrebno dobro poznavati radi što brţeg dolaska na rod i dobre i redovite rodnosti. Kada se u tome postigne uspjeh, zaboravlja se na sav prethodno uloţen trud. Prvi plodovi su posebno veselje za sve ljubitelje ove, iznad svih, plemenite kulture. Izbor položaja

Kako je već naglašeno, poloţaj je vaţan ĉinitelj uspješnosti maslinarske proizvodnje. Zbog ograniĉenih zemljišnih površina, ponekada nismo u mogućnosti birati poloţaj, ali uz zalaganje i nepovoljan poloţaj i tlo moţe se prilagoditi zahtjevima uzgoja maslina (podizanjem vjetrobranih pojaseva, melioracijom tla, odvodnjom i navodnjavanjem i sliĉnim agrotehniĉkim zahvatima). Najpovoljniji poloţaji su blago nagnute padine prema moru, na juţnim ekspozicijama koje nisu izloţene olujnim vjetrovima.

Cijepljenje u procjep Cijepljenje pod koru

Poloţaji u dolinama nisu povoljni zbog veće relativne vlage zraka koja se zadrţava u dolinama i negativno utjeĉe na oplodnju. Priprema tla za sadnju

Osnovni preduvjet za uspjeh uzgoja maslina, kao i ostalih voćarskih kultura, je dobro pripremljeno tlo za sadnju. S obzirom da stablo masline ostaje na jednom mjestu od 50 do 150 godina, pripremi tla potrebno je pokloniti posebnu paţnju. Priprema tla sastoji se od ĉišćenja terena, terasiranja tla, izgradnje ili popravke podzida - meĊa, meliorativne gnojidbe, krĉenja tla - rigolanja i kopanja rupa za sadnju. Navedene radnje su najteţi i najskuplji poslovi kod podizanja maslinika, posebno stoga što se preteţno obavljaju u kraškim uvjetima ruĉno, uz malu pomoć mehanizacije. Čišćenje terena

Na površinama obraslim dugogodišnjim grmljem, drvećem, starim ĉokotima loze ili višegodišnjim korovima potrebno je otpiliti ili posjeći sve drvenaste kulture, iskopati korijenje i površinu tla oĉistiti. Kod ove radnje pomaţemo se motornim pilama, a duboko korijenje korova i drugih drvenastih biljaka moţemo olakšati vaĊenje upotrebom mina - miniranjem, na naĉin da se polugom ispod glavnih ţila stabla napravi mjesto i postavi pola, a kod jako razvijenog korijena cijeli dinamit i minira. Ovim naĉinom vaĊenja korijenja ujedno razbijamo nepropusne slojeve, rastresujemo tlo i olakšavamo krĉenje. Meliorativna gnojidba

Meliorativna gnojidba vrši se u cilju povećanja plodnosti tla, a koliĉina gnojiva koju je potrebno unijeti u tlo, radi zaliha, odreĊuje se na temelju pedoloških analiza tla. Prigodom meliorativne gnojidbe primjenjuju se mineralna gnojiva koja u svom sastavu imaju veći postotak kalija (K) i fosfora (P) kako bi se rezerve ovih glavnih makroelemenata ravnomjerno rasporedile u svim slojevima, a posebno u donjim slojevima krĉevine. Uobiĉajeno je da se po 1 ha površine tla prije krĉenja rasturi po cijeloj površini od 2000-3000 kg mineralnih gnojiva NPK u omjeru 7-20-30 ili 8-16-26. Krčenje

Obavlja se obiĉno u ranim i predveĉernjim ljetnim satima i nazivamo je 1Jetna krĉevina. Moţe se obavljati u druga godišnja doba, ali krĉevina u ljetu je najbolja jer ljetne ţege dugotrajno uništavaju iskrĉene višegodišnje korove. Krĉenje - kopanje i prevrtanje tla se vrši na dubini od 60-100 cm, ovisno o dubini zdravice, jer zdravica se samo razrahljuje i ostavlja u donjim slojevima zajedno sa sitnim kamenjem. Preporuĉa se da iskrĉeno tlo odleţi nekoliko mjeseci, ili jednu godinu dana, nakon ĉega se vrši kopanje pribiranje tla na dubini 30-40 cm. ravnanje i ĉišćenje terena od korova i suvišnog kamena i vrši se priprema za sadnju maslina. Obiĉno se suvišan kamen ugraĊuje u podzide, radi ĉvrstine podzida, a višak se odlaţe u kraške škrape i ugraĊuje u gomile. Rigolanje

Rigolanje i duboko oranje je kod podizanja nasada maslina obavezan agrotehniĉki zahvat na svim podruĉjima koji to omogućuju.

Traktorima velike snage vrši se oranje na dubinu minimalno 50-60 cm, a poţeljno je i dublje. Prilikom ovog dubokog oranja obavlja se i ĉišćenje tla od ostataka korijena višegodišnjeg raslinja. Tlo pripremljeno rigolanjem za sadnju Je najsigurniji garant za uspješan uzgoj i dobre rezultate u proizvodnji maslina. Planiranje sadnje

Na osnovi konfiguracije terena, pogodnosti mehaniĉke obrade i smjera vjetrova odreĊuju se pravci redova za sadnju. Kako su u našem podneblju najizrazitiji hladni sjeverni vjetrovi, sadnja se vrši u redovima sjever-Jug. Razmak izmeĊu redova i stabala u redu ovisi o bujnosti sorte, obliku uzgoja kvalitetu tla i klimatskim faktorima - oborinama i vjetru. Na 1 ha uzgaja se od 150-300 stabala maslina, a moţe i više, ovisno o navedenim faktorima. Na vjetrovitim terenima i tlima lošijeg pedološkog sastava bolja je gušća sadnja, jer prije dolazimo do gušćeg sklopa krošnje stabala. U ekstenzivnim nasadima uzgaja se manji broj stabala u odnosu na intenzivan uzgoj na jednakim površinama. Obiĉno se maslina sadi u razmacima red od reda od 5-10 m, a u redu od 4,5-8 m. Izbor sorti

Izbor sorti je vaţan faktor o kojemu ovisi uspjeh u maslinarskoj proizvodnji. Na našim prostorima tradicionalno se uzgaja dvadesetak već udomaćenih sorti maslina, kako je već navedeno. Za razliku od drugih voćarskih kultura, sortiment maslina u našem podneblju nije mijenjan unazad 20 godina, kada je u pokusne nasade uneseno još dvadesetak novih sorti, od kojih pojedine daju dobre rezultate, pa ih je potrebno širiti. Kod izbora sorti vodi se briga o namjeni uporabe pojedinih sorti, kao i oprašivaĉa, jer sve sorte su stranooplodne ili djelomiĉno samooplodnje pa je obveza u nove nasade unositi 10 posto oprašivaĉa. Preporuĉa se sadnja mješovitih nasada domaćih sorti, koje pokazuju redovitu rodnost i već oprobanih unesenih perspektivnih sorti, kao što su: Leccino, Coratina, Posciola, Moraiolo, Picholine, Itrana, Verdale, Ascolana Tenera, Majotica, Carolea i Pendolino kao oprašivaĉ. Sadnja

Nakon izvršenih prednjih radnji obavlja se sadnja sadnica. Maslina se moţe saditi u jesen, nakon prvih jesenskih kiša ili koncem zime i poĉetkom proljeća. Najpovoljnije je maslinu saditi tokom veljaĉe, kada proĊe studen. Masline se sade na naĉin kao i druge voćke. Na već pripremljenom tlu iskopa se jama odgovarajuće veliĉine. Na dnu jame ravnomjerno se razaspe 20-30 dag mineralnog gnoja NPK 7-14-21 za zalihu i tlo na dnu jame se prekopa. Zatim se u jamu doda 10-15 cm nove zemlje, ovisno o visini rupe, vodeći raĉuna da korjenov vrat sadnice bude zasaĊen u razini površine zemlje tj. kako je ranije rasla. Zatim se sadnica u gornjoj trećini stabalca priveţe uz kolac, po mogućnosti od smrĉa (Juniperus), koji najduţe traje i zatrpa dijelom zemlje koja se pritisne uz korjenov sistem. Nakon toga u jamu se unosi 10-20 kg stajskog gnoja na kojega se prospe 15-20 dag dušiĉnog mineralnog gnojiva - KAN 27 posto N, jama se sasvim zatrpa preostalom zemljom i polagano se ponovo nagazi. Na osnovi jaĉine korjenovog sustava nadzemni dio sadnice se prikraćuje, po pravilu kao i za ostale voćke. Lošiji korjenov sistem zahtijeva jaĉi rez nadzemnog dijela sadnice.

Njega sadnica

Uspjeh sadnje ovisan je o njezi sadnice u prvim godinama ţivota. Nakon sadnje, u našim klimatskim prilikama, redovito nastupaju dugotrajne ljetne suše. Ako nismo dospjeli instalirati sistem navodnjavanja u masliniku, tada je potrebno svakih 7-10 dana donositi vodu i zalijevati sadnice. To je potrebno ĉiniti i u drugoj godini ţivota, dok maslina ne razvije dovoljan korjenov sustav da se sama moţe boriti protiv suše. Obradu zemljišta potrebno je vršiti na cijeloj površini maslinika i istovremeno gnojiti sa 15-20 dag dušiĉnog gnojiva KAN po sadnici, a prigodom jesenske obrade i gnojidbe dodaje se po sadnici 15-20 dag kompleksnog mineralnog gnojiva NPK 7-14-21 ili drugog sliĉnog omjera. U narednim godinama, do prvog uroda - 5 godina. koliĉina gnojiva se postepeno povećava. Tokom lipnja, kada prestanu oborine, obavlja se plitka obrada tla - koriĉanje, radi uništavanja, korova i zaštite vlage u zemljištu. U periodu uzgoja sadnica radi uništavanja korova, upotrebu herbicida potrebno je izbjegavati.

AGROTEHNIČKE MJERE

U nasadima maslina, podignutih na temelju izloţenog postupka, potrebno je redovito primjenjivati agrotehniĉke mjere u cilju dobrog i redovitog uroda, a koje se sastoje u slijedećem: obrada tla, gnojidba, navodnjavanje, zaštita od vjetra, rezidba, pomlaĊivanje i regeneracija nasada i zaštita od nametnika. Obrada tla

Obrada tla u masliniku primjenjuje se u svrhu poboljšanja fizikalnih, kemijskih i mikrobioloških svojstava tla, te oĉuvanja vlage u tlu. Ona omogućava veći pristup zraka u tlu, koji pozitivno utjeĉe na razvoj korjenovog sistema i na procese rastvorbe gnojiva. Redovita obrada naroĉito je vaţna u maslinicima na teţim tlima. Većina naših maslinika podignuta je na laganim tlima, gdje se pojavljuje osnovni problem kako zadrţati veće koliĉine oborina u jesensko-zimskom periodu, radi

osiguranja vlaţnosti tla u proljetno-ljetnom periodu, kada je vlaga za normalan razvoj i plodonošenje maslini najpotrebnija. Obrada tla u prošlosti se obavljala preteţno ruĉno, uz veliki trud naših teţaka. MeĊutim, u novijem periodu, primjenom sitne poljoprivredne mehanizacije, na mnogim lokalitetima motiku su zamijenili motokultivatori i kopaĉice od 4-12 KS. Naĉin i vrijeme obrade tla prilagoĊen je navedenim potrebama, pa se u praksi provodi:

Jesenska duboka obrada

Ova se obrada vrši od rujna pa nadalje, nakon prvih jesenskih kiša na dubini do 18 cm. Prigodom jesenske obrade moguća su i mala oštećenja korjenovih ţila sisavica, ali se one obnavljaju do nove vegetacije. Istovremeno se obavlja i jesenska gnojidba. Prema tome, jesenska obrada je potrebna radi prozraĉivanja tla i upijanja oborina, unošenja gnojiva na veće dubine. te oslobaĊanja tla od korova.

Proljetna plitka obrada

Vrši se u toku proljeća, vrlo plitko do 10 cm dubine. Pri izvoĊenju ove obrade moramo biti vrlo oprezni, jer je svako oštećenje korijena u to vrijeme vrlo štetno. Prigodom ove obrade potrebno je opskrbiti biljku većim koliĉinama mineralnih hranjiva, posebno dušiĉnih, radi tvorbe cvjetova, cvatnje i zametanja plodova.

Ljetna obrada (koričanje - prašenje)

Primjenjuje se u svrhu zaštite vlage u tlu i uništavanja korova. Mora biti vrlo plitko, samo da omogući odstranjivanje korova. Obavlja se obiĉno u toku lipnja po završetku glavnih proljetnih oborina. Upotrebom herbicida u odraslim nasadima radi uništavanja korova, gdje imamo instaliran sistem za navodnjavanje. moţemo izbjeći ovu obradu, smanjiti troškove i saĉuvati korijen od oštećenja. Gnojidba

Maslinik se redovito gnoji svake godine, ovisno o plodnosti tla, starosti biljke i planirane rodnosti koju ţelimo postići. Male koliĉine uroda maslina u ekstenzivnim nasadima koje danas postiţemo i neredovitost uroda posljedica su u većini sluĉajeva pomanjkanja i nedovoljnih koliĉina pojedinih hranjivih elemenata u tlu. Kao i druge voćarske kulture, za izgradnju tkiva i ţivotne funkcije maslina zahtijeva u tlu optimalne koliĉine osnovnih elemenata (dušik, fosfor, kalij, kalcij, magnezij, ţeljezo i sumpor), kao i mikroelemente u manjim koliĉinama. (bor, bakar, aluminij, cink, jod, klor, mangan, molidben, silicij i natrij). Ugljiĉni dioksid biljka asimilira iz zraka, a vodu upija iz tla i putem lista, pod utjecajem sunĉeve svjetlosti, procesom fotosinteze stvara ugljikohidrate - vaţne hranjive sastojke biljke. Svi ovi makro i mikro elementi u tlu moraju biti zastupljeni u dovoljnim koliĉinama i meĊusobno uravnoteţeni, kao i rastvorljivi, pa gnojidbu maslina nije jednostavno uspješno obaviti. Uspjeh gnojidbe ovisan je od vlaţnosti tla, jer pomanjkanje vlage onemogućava rastvaranje elemenata, a prevelike oborine ispiraju elemente, posebno dušik i odnose ih u dublje slojeve. koji postaju nepristupaĉni za biljku. Prema vrsti materija koje upotrebljavamo, imamo organsku gnojidbu kod upotrebe stajskog gnoja. komposta i drugih organskih materija i zelenu gnojidbu te gnojidbu sa umjetnim gnojivima, koju nazivamo umjetna gnojidba. Prema rokovima obavljanja gnojidbe postoji meliorativna gnojidba, o kojoj je bilo govora kod pripreme tla za podizanje nasada, redovita i dopunska godišnja gnojidba. Koliĉine gnojiva koje unosimo u tlo, kako je već naglašeno. ovisne su o plodnosti tla, što se utvrĊuje pedološkim analizama, starosti nasada i koliĉini prinosa koje ţelimo postići.

Gnojidba stajskim gnojem

U našim klimatskim uvjetima najbolje je gnojiti stajnjakom masline u jesen, jer obilne oborine rastvaraju stajski gnoj i njegove sastojke ĉine pristupaĉne za biljku. Ova gnojidba je najpotpunija jer u tlo unosimo sve elemente potrebne za ţivot biljke i istovremeno popravljamo fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla. Stajski gnoj se unosi na veće dubine, pri tome vodeći raĉuna da se previše ne oštete ţilice. Prigodom ove gnojidbe po 1 ha se upotrebljava od 5-10 tona stajskog gnoja. Gnojidba stajskim gnojivom je puno korisna na jako propusnim tlima zbog zadrţavanja vlage. Naţalost, danas se malo primjenjuje zbog smanjenja stoĉnog fonda i skupe cijene gnoja i rada.

Zelena gnojidba

Kao zamjena za gnojidbu sa stajskim gnojem moţe posluţiti i zelena gnojidba, ali u našem podneblju nije uobiĉajena. Zelena gnojidba sastoji se u tome da nakon prvih jesenskih kiša na površine pod maslinama sijemo grahorice, koje u proljeće kosimo i unosimo u tlo. Na taj naĉin povećavamo koliĉinu dušika i popravljamo svojstva tla.

Redovita godišnja gnojidba

Uz upotrebu mineralnih gnojiva, redovita godišnja gnojidba provodi se u dva navrata - u jesen i rano proljeće, pa je nazivamo jesenskom ili proljetnom gnojidbom. Prema pokazateljima struĉne sluţbe INA - KUTINA, za visoke prinose potrebne su koliĉine hranjiva po ha: 150-250 kg/ha dušika (N) 60-80 kg/ha fosfora (P20s) 100-200 kg/ha kalija (K20)

Jesenska gnojidba

Obavlja se od 20. kolovoza, pa do sredine studenoga, tj. u periodu prije obilnih jesenskih kiša uz upotrebu kompleksnih mineralnih gnojiva (NPK). Ovom gnojidbom, pored dušika. u ranu jesen unosimo u tlo fosforna i kalijeva mineralna gnojiva, koja se veţu ĉvršće u tlu, teţe se rastvaraju i sporije migriraju u dublje slojeve tla. Ova gnojidba je bitna za odgoj plodova i razvoj jesenske vegetacije kao jednog od preduvjeta rodnosti masline u slijedećoj godini. Prigodom jesenske gnojidbe upotrebljavaju se slijedeće koliĉine mineralnog gnojiva: NPK 6-18-36 ili sliĉan sastav u koliĉini 400 kg/ha ili 2. 1 kg po rodnom stablu. Nakon ravnomjernog rasipanja mineralnog gnojiva po površini tla vrši se obrada i unošenje gnojiva u dublje slojeve.

Proljetna gnojidba

Ova gnojidba obavlja se u toku veljaĉe ili oţujka sa svrhom ishrane i razvrstavanja pupova u cvjetne, odgoja cvjetnih organa, oplodnje i formiranja proljetno-ljetne vegetacije, koja donosi urod u idućoj godini. Prigodom proljetne gnojidbe koja se vrši u dva navrata unosimo samo dušiĉna gnojiva u koliĉini: UREA 46 posto N-300 kg-ha ili 2 kg po rodnom stablu ili KAN 24 posto N u koliĉini 350-400 kg/ha i izvrši se plitka obrada tla.

Dopunska gnojidba - prihranjivanje

Vrši se istovremeno sa zaštitom maslina u svibnju i srpnju tako da se doda u otopinu za zaštitu 1 posto UREE (1 kg) na 100 1 otopine), kao 1 0.25 posto solubor-a (250 g solubor-a 25,5 posto B na 100 1 otopine).

Prihranjivanje maslina moguće je i drugim sredstvima preko lista, što nazivamo, folijarnom gnojidbom. Pored osnovnih elemenata. ova sredstva sadrţe i odreĊene koliĉine mikroelemenata potrebnih za ţivot masline.

Godišnje doba Vrsta i koliĉina hranjiva, te naĉin

pripreme

a) Za viši prirod

1. Zima (sijeĉanj do 15. oţujka)

Razbacivanje po tlu (pred kišu): 2/3 ukupnog dušika

2. proljeće (svibanj)

Prskanje krošnje preko lista pesticid + dušik +fosfor + bor 3 do 5 litara po stablu

3. Ljeto (srpanj)

Prskanje krošnje preko lista pesticid + dušik + ţeljezo + bor 3 do 5 litara otopine po stablu

4.Jesen (rujan-listopad)

Razbacivanje po tlu 1/3 dušika + cjelokupna koliĉina

fosfora i kalija

b) Gnojenje za poboljšani prihod

Program iz: a) toĉka 1. i 4. - gnojenje zimi i u jesen.

Orijentacijski kalendar redovnog gnojenja jednog stabla masline

Urod kg/stablo

Vrijeme gnojenja

Ĉistog hranjiva Naziv gnojiva i naĉin

primjene

Zima

Sijeĉanj-oţujak 140 g dušika

Razbacivanje po tlu pred kišu 3 kg Urea

Proljeće

(prije cvatnje) 26 g dušika 13 g fosfora

Prskanje krošnje 1000 g Urea/hl

500 g MAP(DAP)/hl 250 g Solubora/hl ili 25 g Borax/hl

3-5 litara otopine po stablu

20 do 30 kg

Ljeto (srpanj)

23 g dušika

Prskanje krošnje

1000 g UREA/hl 250 g Solubora ili 25 g Borax/hl

500 g zelena galica/hl 3-5 litara otopine po stablu

Jesen (rujan -

listopad)

80 g dušika 50-70 g fosfora

100 g kalija

Razbacivanje po tlu 6 kg NPK 11:1 1:16

0.5 kg Urea ili 4.5 kg NPK 8:16:22 1 kg Urea ili 3kg NPK 6:18:36

1.5 kg Urea

Zima 115 g dušika 2.5 kg Urea

Proljeće i ljeto Isto kao gore

15 do 20 kg

Jesen (rujan) 50 g dušika

50-60 g fosfora 80 g kalija

5 kg NPK 11:11:16 ili 4.5 kg NPK 8:16:22

0.5 kg Urea ili 2.5 kg NPK 6:18:36 1 kg Urea

Za poboljšanje

priroda

Zima (sijeĉanj do 15 oţujka) pred kišu

140-180 g dušika

50-65 g fosfora 60-80 g kalija

Razbacivanje po tlu pred kišu 2 kg Urea + 5 kg NPK 11:11:16 ili

5 kg NPK 13:10:12 ili 5 kg NPK 16:16:16

NAPOMENA: 1) Na tlima siromašnim kalcijem (obiĉno crvenice) Jedan dio Uree uputno je zamijeniti KAN-om. KAN sadrţi 27 %, a Urea 46 % dušika. 2) MAP = Monoamonijfosfat sadrţi 12 % N i 52 % P2O5. Navodnjavanje

Maslina za odrţavanje ţivota, oplodnju i plodonošenje zahtijeva optimalne koliĉine vlage u tlu i u zraku. Suša je najveći prirodni neprijatelj koji usporava rast i umanjuje urod masline. Poznato je da maslina donosi cvjetne pupove na jednogodišnjim granĉicama, pa ako ih u prethodnoj godini biljka nije odgojila, ne moţe se oĉekivati urod. U našim klimatskim uvjetima sušni periodi su redovite pojave, pa je danas nezamislivo baviti se suvremenom maslinarskom proizvodnjom. ne vodeći raĉuna kako zadrţati prirodne kapacitete vlage u tlu i prema potrebi navodnjavati iz prirodnih i umjetnih izvora. Vlagu u tlu zaštićujemo prvenstveno pravovremenom i pravilnom obradom zemljišta. To se postiţe plitkom obradom - koriĉanjem ili prašenjem u toku VI. mjeseca nakon prestanka oborina. Na taj naĉin uništavamo korove koji ispijaju vlagu iz tla i prekidamo kapilare u površinskom sloju tla što spreĉava isparivanje - gubljenje vlage iz tla. Pored plitke obrade, ponegdje se vrši i mulĉiranje, tj. površina tla se prekrije šibljem ili kamenjem u svrhu spreĉavanja isparavanja vlage. Prirodne akumulacije, napuštene seoske cisterne i bunari stoje neiskorišteni, dok masline vape za vodom. Samo sa tri obilna navodnjavanja od IV. - IX. mjeseca poslije se redovita rodnost i povećani prinosi u maslinarstvu, minimum za 50 % više u odnosu na one maslinike gdje se ne vrši navodnjavanje.

"Kap po kap"

Blagodati ovog sistema navodnjavanja osjetili su prvi u svijetu poljoprivredni proizvoĊaĉi u Izraelu, koji su, zahvaljujući njemu, na neplodnom pustinjskom tlu stvorili "misir" u poljoprivrednoj proizvodnji. Nakon Izraela ovaj sistem navodnjavanja našao je svoju široku primjenu u cijelom svijetu, a u posljednjih desetak godina i kod nas, preteţno u navodnjavanju juţnog voća. aktinidija, vinograda, drugih kultura, a još uvijek rijetko se primjenjuje u maslinarskoj proizvodnji, iako joj je neophodno potreban. Prednost ovog sistema navodnjavanja u odnosu na druge sisteme je ušteda u vodi, troškovima zaštite biljaka od biljne bolesti, kao i mogućnostima unošenja vode u tlo prema potrebi masline.

"Mikroorošivači"

Za maslinu je na skeletoidnim tlima prikladniji sistem navodnjavanja uz primjenu mikroorošivaĉa, koji omogućuju ravnomjerno rasprostiranje vode po površini tla, posebno što maslina ne trpi od puno biljnih bolesti kao ostale voćarske kulture. Primjenom sistema navodnjavanja uz ostale agrotehniĉke mjere, postiţe se redovita i obilna rodnost. Optimalne koliĉine vlage u tlu, a posebno na našem podruĉju, koje pripada maritimnom oborinskom reţimu, jer većina oborina pada od X.-XII. mjeseca, dok minimum oborina pada od V.-X. mjeseca, osnova su uspješnosti uzgoja juţnih kultura, pa u narednom periodu biti će nezamislivo baviti se modernom maslinarskom proizvodnjom bez primjene navodnjavanja kao jamca rentabilne proizvodnje. Zaštita od vjetra

Ako nam mogućnosti dozvoljavaju, jake vjetrove ublaţujemo podizanjem vjetrozaštitnih pojaseva - vjetrobrana. To se obavlja istovremeno kada podiţemo mladi maslinik. Prigodom podizanja vjetrobrana vodi se raĉuna o smjeru olujnih vjetrova koji vladaju u odreĊenom mikroklimatu. Kako u našim klimatskim prilikama preteţno pušu sjeveroistoĉni vjetrovi, to se i vjetrobrani obiĉno podiţu na sjevernim i istoĉnim stranama voćnjaka. Postoji više naĉina podizanja vjetrobrana od kojih su najprikladniji:

Živi vjetrobrani

Ţive ograde, sa zimzelenim biljnim vrstama piramidalnog uzrasta, pruţaju najpovoljniju zaštitu od vjetra, a istovremeno ne zauzimaju puno plodnih površina. U podneblju gdje uspijeva maslina raste piramidalni i horizontalni ĉempres (Cupressus sempervirens L. pyramidalis i Cupressus sempervirens L. horizontalis). To su brzorastuće šumske kulture i relativno brzo moţemo odgojiti ţivi zid za ublaţivanje olujnih vjetrova. Obiĉno se sade u 2 reda trokutasto na razmaku 1,5×1,5 m (piramidalni ĉempres), a horizontalni 2×2,5 m. Vrlo dobru zaštitu od vjetra pruţa ĉempres arizonski (Cupressus arizonica Greene) i lovorika (Laurus nobilis L.), a u maslinicima koji nisu izloţeni utjecaju posolice, sorta masline (Fragivento Cipressino).

Čvrsti vjetrobrani

Mogu biti izgraĊeni iz raznih ĉvrstih materijala, ali zbog visoke cijene u izradi ne nalaze primjenu u maslinarskoj proizvodnji. U mladim nasadima povoljnu zaštitu od vjetra pruţaju vjetrobrani i gušĉe zaštitne mreţe od plastiĉnih masa. Smanjuju brzinu vjetra do 50 %, a ujedno sluţe kao vrlo ukrasna ograda u voćnjaku. Radi još bolje zaštite od vjetra potrebno je uz plastiĉni vjetrobran zasaditi bambus ili trstiku koji povećavaju zaštitno djelovanje plastiĉnih vjetrobrana.

REZIDBA MASLINA

Rezidba voćaka, a posebno maslina, sloţena je agrotehniĉka mjera. Rezidbom se uspostavlja ravnoteţa izmeĊu porasta i rodnosti biljke, usklaĊuje lisna površina sa ostalim uvjetima koji pridonose efikasnijoj fotosintezi, te uspostavlja odnos izmeĊu kapaciteta korjenovog sistema i nadzemnog dijela biljke. Pravilno formiran oblik krošnje u kojoj su osnovne i sporedne grane tako rasporeĊene da je većina lisne površine izloţena utjecaju sunĉane svjetlosti, pridonose uspješnijoj fotosintezu jer samo u listu koji je izloţen utjecaju sunĉane svjetlosti dolazi do fotosinteze i stvaranja primarnih organskih tvari ugljikohidrata. Poznato je da stabla sa nedovoljno vegetativnim porastom u prošloj godini slabo rode. Umjeren vegetativni porast donosi dobar urod i, medu ostalim faktorima, regulira se rezidbom. Kako je već naglašeno, maslina u toku ţivota ima tri dobne faze razvoja i to: - fazu razvoja vegetativnih dijelova - fazu jake reproduktivne i umjerene vegetativne aktivnosti - fazu smanjene vegetativne i reproduktivne aktivnosti. Prema tome, osnovni cilj rezidbe je što više produţiti fazu jake reproduktivne i umjerene vegetativne aktivnosti, tj. da maslina dobro, redovito i što duţe rada. Rezidbu, kao i kod drugih voćarskih kultura, promatramo sa više vidova i nakon postavljenog cilja što rezidbom ţelimo postići, odluĉujemo se na zahvate. Imamo više vidova rezidbe od kojih izdvajamo: uzgojnu rezidbu, formiranje, rezidbu na rod i rezidbu radi pomlaĊivanja i regeneracije. Svi vidovi rezidbe u maslinicima razliĉite dobi starosti biljke istovremeno se izvode u više navrata u razliĉitim periodima od kojih izdvajamo:

1. Tokom listopada i studenoga odstranjuju se suhe grane. suvišne grane i grane manje debljine, prstenovane i oštećene grane i izbojci iz panja. Ove radnje obavljaju se nakon berbe. 2. U sijeĉnju i poĉetkom veljaĉe obavlja se rezidba u cilju obnove krošnje i regeneracije stabla, odstranjuju se vodopije. suvišne i ostarjele grane ili cijela stabla. 3. Nakon diferencijacije pupova, tokom oţujka obavlja se rezidba radi uroda. Rezidba se vrši voćarskim i vinogradarskim noţicama škarama, ruĉnim, elektriĉnim ili motornim pilama, s tim da rez ljubi deblo grane ne ostavljajući štrke. Po završetku rezidbe nastalu ranu potrebno je premazati voćarskim voskom, a u nedostatku voska moţe se premazati i gustom brodskom bojom.

Oblikovanje niske grmolike kotlaste krošnje

Prednosti ovog oblika krošnje u odnosu na druge sastoje se u tome što gro radova u maslinarskoj proizvodnji (rezidba. zaštita i berba) obavljamo sa površine tla, što olakšava rad i umanjuje troškove proizvodnje. Pravilnim rasporedom osnovnih i sporednih grana u kotlastoj krošnji omogućava se direktan pristup sunĉevog svjetla u srce krošnje, što povećava ukupnost fotosinteze i maslina proizvodi više hrane za odrţavanje ţivota i plodonošenje. Niskim uzgojem i spojenim sklopom krošnje, maslina se zaštićuje od olujnih vjetrova, koji su štetni u svakoj fazi njenog razvoj a. U mladim nasadima poĉinje se formirati od 2-4 godine ţivota kako prikazuju slijedeći crteţi. Izvodi se tako da se u drugoj ili trećoj godini iz debla masline odstrani glavna vodilica na visini od tla 30-80 cm i odrede 3-4 grane lijepo rasporeĊene za odboj budućeg glavnog skeleta krošnje, te narednom rezidbom pod kutom od 35-40°C usmjeravamo porast grana i formiranje krošnje. Sa glavnih grana odstranjuju se konkurentni izbojci unutar krošnje, da bi postigli jaĉi porast osnovnih grana. U slijedećim godinama rezidbom odgajamo sporedne grane prvog, drugog i trećeg reda. Postići ţeljeni oblik krošnje u našim vjetrovitim uvjetima, gdje je to bura vjekovima uglavnom sama ĉinila, nije lako, ali uz znanje, uloţen trud i ljubav prema maslini to se moţe uspješno postići. Uzgajivaĉi maslina, kao i drugi voćari, usmjeravaju razvoj grana pod odreĊenim kutom, vezujući grane za kolce starog debla ili kamenja u gomili, i savijanje grana pomoću utega od kamena razliĉite teţine, ovisno o jaĉini grane. Formiranje kotlaste krošnje u momentu regeneracije maslina izvodi se po istom postupku, na naĉin da se osnovne grane izvode iz starog korijena masline.

Oblikovanje palmete i drugih suvremenih oblika krošnje

Odgoj i oblikovanje palmete i drugih suvremenih oblika krošnje pripada talijanskoj voćarskoj školi, koja je u poslijeratnom periodu našla široku primjenu u svijetu i kod nas. posebno na društvenim gospodarstvima u plantaţnom uzgoju voćaka. iako kod masline nije naišla na širu primjenu. Prednost ovih oblika uzgoja je u gušćoj sadnji (400 stabala na 1 ha), bolje korištenje sunĉeve svjetlosti i primjene mehanizacije u obradi, zaštiti, rezidbi i berbi maslina. Ovi oblici uzgoja nisu za sada znaĉajniji za našu maslinarsku proizvodnju, ali ih istiĉemo kao mogućnost narednog oblikovanja krošnje na lokalitetima koji nisu izloţeni utjeca-jima vjetrova i na ravnijim površinama. Pored spomenutih oblika krošnje, u našoj maslinarskoj proizvodnji su preteţno zastupljeni visoki oblici uzgoja u formi kugle, ali ih ne istiĉe zbog većih troškova rada i teškoća u primjeni agrotehniĉkih mjera i u ţelji brţe primjene regeneracije ostarjelih - neproduktivnih maslina.

Rezidba mladih stabala

U prvim godinama ţivota masline je štetno rezati, jer u tom periodu maslina brţe razvija korjenov sistem od krošnje. pa se svakom rezidbom umanjuje ukupna lisna površina. fotosinteza i stvaranje hranjiva potrebnog za ţivot mlade biljke. Do pete godine ţivota maslinu ne bi trebalo rezati, ali ako se na to odluĉimo, onda to ĉinimo samo skromno u svrhu formiranja oblika krošnje.

Rezidba radi rodnosti

Ovaj vid rezidbe obavlja se nakon završetka perioda formiranja poĉevši od 8. godine i provodi se redovito tokom svake godine kao obavezna agrotehniĉka mjera. Bez redovite rezidbe radi rodnosti, nema ni redovitih prinosa. Obavlja se u toku oţujka, tj. nakon diferencijacije pupova. U ţivljenju je i plodonošenju masline postoje odreĊene zakonitosti koje je potrebno poznavati radi uspješnosti u rezidbi. Nadalje, za uspješno plodonošenje bitan je odnos - ravnoteţa izmeĊu korjenovog sistema, drvne mase i lisne mase, pa ako ovi odnosi nisu usklaĊeni, maslina neće donijeti ţeljeni urod.

Radi pravilne rezidbe, potrebno je znati da maslina ima 4 vrste granĉica (vodopije, cvjetne, drvene i mješovite granĉice) koje se po izgledu meĊusobno razlikuju. U toku ove rezidbe, a pored već izvršenih radnji u jesenskoj rezidbi (uklanjanje suhih grana, vodopija, izbojka iz debla i panja i prorede grana radi otvaranja krošnje zbog pristupa sunĉevog svjetla), obavlja se bitan vid rezidbe, tj. odstranjuju se granĉice koje su u prošloj godini donijele urod i prorjeĊuje se krošnja. Intenzitet rezidbe cijeni se na osnovi prošlogodišnjeg porasta mladica, tj. ako su izbojci bujniji iznad 30 cm, znak je da je maslina u toku prošle godine imala dobre uvjete za odgoj rodnih granĉica, pa se u ovom sluĉaju vrši proreda granĉica i umjerena rezidba. U sluĉaju da su izbojci kraći od 15 cm, intenzitet rezidbe treba biti jaĉi i odstranjuje se veći broj izdanaka, radi boljeg razvoja i ishrane onih koje u rezidbi ostavljamo da nam rode.

Prstenovanje

Prstenovanje je vid reza radi uroda samo u toku jedne godine, a primjenjuje se na onim granama koje smo odluĉili naredne godine odstraniti, jer smetaju u razvoju krošnje. Obavlja se na naĉin da se pri dnu grane ogoli kora, pa se grana nakon berbe odstrani. Ovim pomotehniĉkim zahvatom prekidamo silazne sokove i prisiljavamo prstenovanu granu na bolji urod, nakon ĉega je odstranjujemo.

PomlaĎivanje

Kao svaka voćka (i druga ţiva bića. tako i maslina ima svoj period starosti kada odumiru ţivotne funkcije, umanjuje se prinos i redovitost plodonošenja. To je period umanjene vegetativne i reproduktivne aktivnosti, a obiĉno kod masline nastupa poslije 50 godina ţivljenja i traje dugo. PomlaĊivanje se sastoji u odstranjivanju pojedinih grana ili debla u cilju izbijanja novih grana radi bolje rodnosti. Moţe biti djelomiĉno, kada se odstranjuju pojedine grane u krošnji, cijela krošnja ili deblo, pa izdanke iz panja ili korijena odgajamo u pomlaĊene grane i oblikujemo novu krošnju. Maslina, za razliku, od nekih drugih voćaka, ima velike mogućnosti pomlaĊivanja iz korijena, debla i grana. Zahvaljujući ovom svojstvu kod pomlaĊivanja ne treba je ţaliti, jer se na taj naĉin ĉini korist sebi i maslini. Jedino ako maslina sluţi iskljuĉivo u hortikulturne svrhe, pomlaĊivanje se provodi djelomiĉno radi estetskog izgleda krošnje i uklapanja u parkovnu cjelinu.

PomlaĎivanje iz panja ili guke

Ponekad ovu pomološku rezidbenu mjeru zovemo regeneracija maslina, a vrši se, naţalost, prekasno, u poodmaklim godinama ţivota masline kada ona više nije u mogućnosti da donese urod, a mi to od nje oĉekujemo. Uzgajivaĉi maslina se teško odluĉuju na provoĊenje ovog korisnog zahvata, što znaĉajnije utjeĉe na ukupnost naše maslinarske proizvodnje. Smatram da je regeneracija postojećih maslinika, uz podizanje novih nasada, temelj brţeg unapreĊenja našeg maslinarstva, pa ju je potrebno obavezno i pravovremeno provoditi. Maslinari koji su to već uĉinili za nepunih 6-8 godina odgojili su nove maslinike i postigli dobre i redovite prinose. Prva i potpuna masovnija regeneracija maslina izvršena je kod nas u Pisku od 1958.-1968. god., pod nadzorom Poljoprivredne sluţbe - Omiš, uz suradnju pok. ing. Ive Simunića, ne kao planirana rezidbena mjera, već kao posljedica studeni. Temeljem postignutih rezultata u regeneraciji pokusnog maslinika u Kuzmanićima - Pisak, ovaj vid rezidbe, tj. sjeĉe do korijena iznemoglih stabala i uzgoj iz izbojka mladih grana, koje preuzimaju ulogu debla, dao je višestruke koristi, pa ju je u praksi potrebno obavezno obavljati. Imamo više naĉina regeneracije od kojih istiĉemo djelomiĉnu i postepenu regeneraciju, te potpunu regeneraciju stabala, a vrši se iz panja ili korjenove krune.

Postepena regeneracija

PomlaĊivanje se vrši postepeno, s Um da se odgajaju izbojci kao nove grane krošnje, a dio stabla se zadrţava radi uroda koji se u narednim godinama odstrani (posijeĉe). Potpuna regeneracija Vrši se na naĉin da se posijeĉe cijelo deblo, pa se iz korijena ili panja izvode mlade grane, koje preuzimaju ulogu debla.

Regeneracija iz korijena

Izvodi se na naĉin da se iz korijena odgajaju izdanci prema postupku kako je reĉeno za regeneraciju iz debla. Ovaj vid pomlaĊivanja izvodi se kod stabala sa više oštećenim deblom i korijenom, koji se u toku regeneracije odstranjuje. Zaštita maslina

Znaĉajnom napretku u oĉuvanju uroda, povećanju prinosa 1 kvalitete ulja, te rentabilitetu uzgoja maslina, doprinijela je biljna zaštita pojavom na trţištu organofosfornih insekticida sa širokim spektrom djelovanja. Biljni nametnici, posebno na maslini, ĉine velike štete. U pojedinim godinama, ovisno o pogodnostima razvoja, ako se ne provede struĉna zaštita, u stanju su uništiti 30-70 posto ukupnih prinosa, pa je nezamislivo uzgajati masline bez primjene urednih zaštitnih mjera. Postoje fizikalne, kemijske, biološke i kombinirane metode suzbijanja bolesti i štetoĉina. Kombinirana metoda zaštite danas je u praksi najprihvatljivija, jer prevelika upotreba kemijskih sredstava u prirodi narušava prirodnu ravnoteţu, tj. uništava entomofage (korisne insekte), a kao posljedica pojavljuje se veći razvoj štitaste uši i gljivice ĉaĊavice. U plodovima i ulju zadrţavaju se toksiĉni ostaci kemijskih sredstava koji narušavaju zdravlje ĉovjeka. Zbog toga, zaštitu maslina treba vršiti struĉno i savjesno, kako u pogledu izbora sredstava za zaštitu, tako i u pogledu odreĊivanja rokova tretiranja, da se ne bi postigli neţeljeni - suprotni rezultati. Maslinu napadaju mnogi štetnici i biljne bolesti od kojih su gospodarski najznaĉajniji: maslinina muha, maslinin moljac, crni mediĉ, crna uš, potkornjaci, rak, masline, siva pje-gavost (paunovo oko) i ĉaĊavica.

Maslinina muha - Dacus oleae (Gmel)

Prezimljuje u tlu u obliku kukuljice. Pri kraju zime i poĉetkom proljeća u prirodi se pojavljuju odrasle muhe, koje u toku srpnja odlaţu jaja u plodove maslina. Nakon nekoliko dana razvijaju se liĉinke koje buše hodnike u plodovima. Ova faza razvoja traje 10-13 dana. nakon ĉega se liĉinka zakukulji, a iz kukuljice se razvija odrasla muha, koja u toku godine, ovisno o prirodnim pogodnostima za razvoj, pravi 3-4 generacije (kolovoz, rujan. listopad). Kao posljedica napada štetnika, pojavljuje se prerano opadanje plodova, koji u godinama manjeg uroda i prejakog napada štetnika mogu biti u potpunosti uništeni. Maslinina muha ĉini najznaĉajnije gospodarske štete u maslinarskoj proizvodnji, pa je primjena zaštitnih mjera prijeko potrebna. Najbolji rezultati u zaštiti od muhe postiţu se upotrebom zatrovanih mamaca (1 l hidrokisiranog proteina (Buminal) + 0.1 posto fenthion ili 0,1 posto dimetoat na 100 l vode) uz tretiranje samo 15 posto ukupne površine krošnje.

Maslinin moljac - Pravs oleellus F.

To je leptir sive boje, koji u toku godine ima tri generacije na listu, cvijetu i plodu. Prva generacija dugo traje i tokom zime i poĉetkom proljeća gusjenica buši list, pupove i mlade granĉice, nakon ĉega se iz kukuljice razvija leptir, koji odlaţe jaja na još neotvorene cvjetove. Gusjenice ove generacije se hrane prašnicima i uništavaju cvjetove. Po završetku ciklusa razvoja leptiri cvjetne generacije odlaţu jaja na tek zametnute plodove iz kojih se razvija gusjenica koja buši plodove, a za posljedicu imamo prerano opadanje plodova. Po znaĉaju štetnosti u pojedinim godinama pribliţava se štetnom djelovanju maslinine muhe.

Crni medič - Saissetia oleae Bern

Napada maslinu i druge mediteranske kulture, a kao posljedica napada pojavljuje se gljivica ĉaĊavica, koja smanjuje fotosintezu i utjeĉu na sušenje i propadanje pojedinih grana i stabala maslina. Prevelika primjena kemijskih sredstava prigodom zaštite maslina uništava prirodne neprijatelje crnog mediĉa, što omogućava brţi razvoj štetnika sa većim gospodarskim posljedicama.

Ostale maslinine uši

Maslinu pored grbove napadaju i druge uši, kao što su: maslinina voštana uš (LICHTENSIA VIBURNI - SIG.), limunova koma - uš - (LEPIDOSAPHES BECKII NEWMAN), maslinina koma - uš (LEPIDOSAPHES DESTEFANII) crna maslinina - uš (LIOTHRIPS OLEAE - COSTA), limunova bijela štitasta uš (ASPIDIOTUS NERII - BOUCHE) i dr. Svi navedeni štetnici, ovisno o jaĉini napada u pojedinim godinama prave sliĉne štete, crpeći hranjive sokove, deformiraju pupove i lišće i smanjuju porast granĉica i koliĉine ulja i izluĉivanjem medene rose izazivaju pojavu gljivice ĉaĊavice, s već navedenim posljedicama.

- Potkornjaci

Zelene granĉice maslina suši i uništava potkornjak (HYLESINUS OLEIPERDA), a jaĉe odrezane ili oštećene grane napada potkornjak (PHLOETRIBUS SCARABAEOIDES). Odstranjivanjem i spaljivanjem suhih granĉica i grana pridonosimo smanjenju štete od potkornjaka. Pored navedenih štetnika maslinu napadaju i drugih manje znaĉajni štetnici i više biljnih bolesti, medu kojima istiĉemo rak masline, paunovo oko i ĉaĊavicu.

- Rak masline - Pseudomonas savastanoi

U našim maslinicima to je redovita bolest i dosta je raširena. Napada granĉice, grane i deblo. Za posljedicu imamo sušenje grane. Neke sorte su više podloţne napadu raka, pa ih je kod podizanja nasada potrebno izbjegavati. Zaraza se prenosi zaraţenim sadnicama i alatom kojeg upotrebljavamo prigodom rezidbe. Protiv širenja zaraze borimo se prvenstveno izborom, zdravim sadnicama u sadnji i dezinfekcijom rana na biljci i alata, prskanjem sa 1 % bordoškom juhom.

Paunovo oko - Cycloconium oleaginum (Cast)

Bolest preteţno napada lisnu površinu i druge zelene organe, a simptomi su nalik na oko sliĉno paunovu perju. Zaraţeni listovi opadaju, a stabla ogole. Suzbijanje bolesti vrši se tretiranjem stabala sa 1 posto bordoškom juhom.

ČaĎavica masline - Caphodium elaeophilum (Prill.)

Razmnoţava se na medenoj rosi od napada štitastih ušiju. Suzbija se prskanjem stabala uz upotrebu 1 % sode kaustike i preventivnim prskanjem sa 1 % bordoškom ju-hom.

ŠTETNICI I BOLESTI

Period mirovanja

vegetacije BuĊenje vegetacije Predcvatnja

Maslinin moljac

Diazinon 1%

Štitaste uši Bijelo ulje 1%

Potkornjak Uništavanje ostataka paljenjem

Paunovo oko Bordoška juha 1,5 – 2 %

Oplodnja Sitni plodovi Odebljani plodovi Poĉetak zrenja

Maslinina muha

Dimetoat 0,1 % Fenthion 0,1 % Buminal 1 %

Dimetoat 0,1 % Fenthion 0,1 % Buminal 1 %

Štitaste uši

Ljetno mineralno ulje 2 %

Paunovo oko

Bordoška juha 1,5 – 2 %

ĈaĊavica Cu preparat + Urea 46 – 2%

Cu preparat + Urea 46 – 2%

Način zaštite maslina po fenofazama

BERBA I PRERADA MASLINA

Berba maslina obavlja se krajem listopada, tokom studenoga i prosinca, a ponekad se produţi i u sijeĉnju iduće godine. To je period kada nema većih poljskih radova, ni radova u turizmu u priobalnom podruĉju, gdje se uzgaja maslina. Ako se plodovi masline beru radi jela, onda se berba obavlja ranije ovisno o namjeni plodova, tj. da li proizvodimo zelene, poluzelene ili crne stolne masline. Ako se plodovi beru radi proizvodnje ulja, onda se berba obavlja kada plodovi postignu punu pigmentaciju, jer tada sadrţe najveću koliĉinu ulja. - a-ujedno je ista i najkvalitetnija. Poznato je da maslina nejednako dozrijeva, pa u momentu berbe imamo potpuno i djelomiĉno zrele plodove. To je posebno izraţeno u maslinicima razliĉitog sortnog sastava koje imaju i razliĉito vrijeme zriobe, pa se berba obavlja u više navrata. Zbog djelovanja maslinine muhe, vjetrova i ovisno o ĉvrstoći peteljke ploda, redovito dolazi do preranog otpadanja plodova koji sadrţe manje koliĉine ulja lošijeg kvaliteta. Ovi se plodovi sakupljaju i ĉuvaju do prerade, te po mogućnosti posebno preraĊuju. Načini berbe

U praksi se maslina bere ruĉno, upotrebom strojeva ili kombinirano. U našim uvjetima berba se preteţno obavlja ruĉno uz upotrebu ĉešljeva za branje, mreţa za rastiranje i drugih pomagala. To je mukotrpan i skup naĉin berbe, jer radnik za jedan radni dan (8 sati rada) moţe ubrati samo 35-50 kg, ovisno o urodu i krupnoći plodova. Posebne poteškoće u berbi i transportu ubranih plodova maslina javljaju se u maslinicima udaljenim od prometnica. Berba uz upotrebu strojeva - tresaĉa manje je zastupljena na privatnim gospodarstvima i preteţno se primjenjuje na društvenim posjedima. Svi tresaĉi obavljaju berbu trešnjom grana ili cijelih stabala, pri ĉemu plodovi padaju na prostirku postavljenu ispod krošnje. Ĉuvanje plodova do prerade Ovisno o duţini ĉuvanja do prerade, plodovi se ĉuvaju u slatkoj vodi, morskoj vodi ili u otopini - 100 1 vode +4-6 kg soli. Najbolja kvaliteta ulja postiţe se kada se prerada vrši odmah nakon berbe. Prerada maslina

Zreli plodovi maslina, namijenjeni proizvodnji ulja, sadrţe 40-55 posto vode i 18-25 posto ulja, ovisno 0 osobinama sorte. Maslinovo ulje ima relativnu prednost pred ostalim biljnim masnoćama u prehrani, jer je ono jedno od rijetkih ulja koje ima takva organoleptiĉka svojstva da se moţe sirovo (nerafinirano) konzumirati. Provedbom postupka rafinacije, ulja su podvrgnuta raznim kemijskih i fiziĉkim tretiranjima prilikom kojih se. osim nepoţeljnih, velikim dijelom uklone i biološki vrijedni sastojci, koji, kao što je spomenuto, ostaju u maslinovom ulju. Tako, maslinovo ulje osim energetike u prehrani ima i ostale ne manje vaţne posredne i neposredne biološkonutritivne funkcije. Tako na primjer, preko njega u organizam se unose esencijalne masne kiseline, provitamin A. D, i E vitamina, lecitina (grada staniĉnih stijenki), prostaglandini (kontrakcije mišića) itd. MeĊutim, maslinovo ulje zbog "kompleksnijeg" sastava je podloţnije kvarenju. Kod nas najuĉestalije vrste kvarenja maslinovog ulja su kiselost i uţeglost, a pospješuje ih prisustvo taloga, vode, teških metala, kisika (zraka), svjetlosti i povišene temperature.

Kvaliteta ulja prvenstveno se postiţe u tehnološki optimalnoj berbi zdravih i neoštećenih plodova, dobro saĉuvanim plodovima, do momenta berbe i pravilnim ĉuvanjem ulja, tj. uklanjanjem prije spomenutih faktora koji ga kvare. Zaštiti maslina treba posvetiti posebnu paţnju, jer se jedino od zdravog ploda moţe dobiti u preradi kvalitetno ulje. Prema analizama dr. Branka Škarice, u prirodnim uzgoj-nim uvjetima na podruĉju Srednje Dalmacije (Makarsko primorje) meĊusobni odnosi (voda : ulja : kiselinski stupanj) u odreĊenom intervalu uzorkovanja kreću se kako prikazuje slijedeća tablica:

Datum uzorkovanja

Postotak vode Postotak ulja Kiselinski stupanj

15. VIII. 47,50 6,64 30,24

20. IX. 40,00 9,72 26,43

10. X. 47,20 14,60 0,68

25. X. 50,60 16,66 0,57

10. XI. 50,70 20,05 0,70

25. XI. 54,80 21,43 0,73

10. XII. 37,55 24,55 0,95

Kako se iz gornjih podataka vidi, kiselinski stupanj ulja u periodu od 20. IX. do 10. X. naglo pada. Ovaj proces ide paralelno s fazom intenzivnijeg formiranja triglicerida, odnosno akumuliranja ulja u plodovima, a povezan je sa karakterom metabolizma ulja u stanicama plodova. Ovaj vremenski period nije strogo fiksiran, već ovisi o klimatskim uvjetima i svojstvima tla, odnosno o uvjetima razvoja vegetacije. Na temelju višegodišnjih ispitivanja moţe se zakljuĉiti da je npr. u uvjetima makarskog podruĉja optimalna tehnološka zrelost plodova. maslina koncem mjeseca studenog, pa bi tek u tom periodu trebalo poĉeti berbom. Kod nas se prerada plodova maslina u ulje provodi u pogonima za hidrauliĉkim presama visoka pritiska, a u zadnje vrijeme se uvode najsuvremenije linije tipa prerade ekstrakcijom toplom vodom, odnosno duplom separacijom. Budući proizvedeno ulje ipak nije potpuno ĉisto, zbog ĉega mogu poĉeti procesi kvarenja, treba ga ĉuvati u slijedećim uvjetima: - ambalaţa ĉuvanja ne smije utjecati na ulje i treba ga štititi, što znaĉi da ne moţe biti od teških metala (bakar. ţeljezo, cink i sl.) nego od stakla tamne boje, zasjenjenog stakla, plastike. (za ţiveţne namirnice) i kamena. - ambalaţa treba biti besprijekorno ĉista. Prije upotrebe treba je oprati deterdţentima, te dobro isprati ĉistom vodom, - zatvaranje ambalaţe ĉuvanja treba biti hermetiĉko radi otklanjanja prisustva zraka i stranih mirisa. - prostorije ĉuvanja (skladišta) trebaju biti zasjenjene, prozraĉne i ujednaĉene godišnje temperature. Ukoliko se ulje ţeli uskladištiti duţe vrijeme, treba ga tokom proljeća obavezno pretoĉiti s taloga i sloja vode. Neizbistreno ulje nakon prvog pretakanja treba u jesen još jednom pretoĉiti s taloga. Iskustveno se zna da su maslinova ulja boljeg kvaliteta mutnija i kao takva teţe se bistre. U suvremenim pogonima postoje odgovarajući filtri koji odstranjuju i najmanje organske i mehaniĉke primjese, te ulju daju potpunu bistroću, pa potpuno ĉisto ulje teţe podlijeţe procesima kvarenja. Proizvodnja maslina za jelo

U našoj zemlji proizvodnja maslina za jelo je deficitarna, pa se za podmirenje trţišta uvozi 1000 do 1300 tona maslina godišnje.

Postoji više naĉina proizvodnje stolnih maslina crnih i zelenih od tradicionalnih naĉina, pa do više suvremenih industrijskih naĉina. Tradicionalni naĉini upotrebljavaju se u domaćinstvima sa manjim rokovima trajanja maslina. Konzerviranje zelenih maslina

TakoĊer ima više naĉina konzerviranja zelenih maslina za jelo. Prema mr. Mirku Gugić berba plodova obavlja se ruĉno u fazi kada plodovi dobiju ţućkasto zelenu boju. Zatim se plodovi odlaţu u letvarice ili plastiĉne gajbice nakon ĉega se uklanjaju sitni plodovi i druge primjese. U prvoj fazi prerade vrši se odgorĉavanje plodova tj. hidrolitiĉko cijepanje oleuropeina kemijskim ili enzimskim putem. Trajanje procesa odgorĉavanja ovisi o pojedinim sortama, koncentracije otopine natrijevog hidroksida, veliĉini plodova, teksturi plodova, temperaturi otopine i dubini penetriranja otopine u pumpi. Nakon odgorĉavanja vrši se ispiranje plodova ĉistom vodom od ostataka luţine i produkata hidrolitiĉkog cijepanja. Zatim se plodovi stavljaju u salamuru koja sadrţi 6 do 10 posto natrijeva klorida. U novije vrijeme vrši se ispitivanje mogućnosti hidrolize oleuropeina (odgorĉavanje) u plodovima maslina djelovanjem enzima. Po dovršetku procesa dorade vrši se prebiranje i kalibriranje plodova. Tako pripremljeni plodovi stavljaju se u plastiĉne baĉve, koji se nadolijevaju salamurom i konfekciraju se prema zahtjevima trţišta u odgovarajuću ambalaţu. Konzerviranje crnih maslina

Berba plodova obavlja se na isti naĉin u fazi pune zrelosti. Zatim se plodovi peru i odlaţu u kipuću vodu nekoliko minuta. Nakon toga se plodovi ohlade sa hladnom vodom, osuše i spremaju u plastiĉne baĉve, kojima se dodaje salamura sadrţaja oko 10 posto natrijeva klorida. Nakon odgorĉavanja odstranjuje se salamura i nadolijeva se nova salamura koja sadrţi oko 12 posto natrijevog klorida prethodno prokuhanog. U narednim postupcima postupa se kao kod konzerviranja zelenih maslina.

KALENDAR RADOVA

prema dipl. inţ. Dobroslavu Elezoviću

Mjesec Radovi

I. Rez na pomlaĊivanje stabla iz panja ili iz guke. Prstenovanje stabla koje će biti pomlaĊeno u slijedećoj godini. Zaštita od paunova oka - po potrebi. Zaštita od štitastih ušiju.

II. Zaštita od ĉaĊavice. Gnojidba s NPK 17:8:9 s plitkom obradom tla. Sadnja novih stabala. Rez na pomlaĊivanje stabla iz panja ili iz guke.

III. Rezidba na rod i pomlaĊivanje stabla iz debla ili iz grana. Prstenovanje grana na rod. Ostavljanje snopića grana na stablu kao mamca za potkornjaka. Zaštita od paunova oka. Gnojidba s NPK 17:8:9 s plitkom obradom tla, za one koji to nisu uĉinili u veljaĉi.

IV. Pregled mamaca za potkornjaka, a krajem mjeseca njihovo uklanjanje i spaljivanje. Uništavanje korova herbicidima. Ovršna gnojidba KAN-om.

V. Zaštita od maslininog moljca prije cvatnje. Navrtanje maslina.

VI. Zaštita od maslininog moljca (zaštita ploda). Uništavanje korova herbicidima.

VII. Zaštita od maslinine mušice otrovnim mamcima.

VIII. Uklanjanje izdanaka. Ljetni rez masline (obrana od suše). Priprema tla za sadnju maslina.

IX. Zaštita od maslinine mušice otrovnim mamcima. Zaštita od paunova oka. Gnojidba s NPK 8:16:22 i duboka obrada tla.

X. Postupna berba plodova za jelo.

XI. Berba plodova za jelo i ulje. Zaštita od paunova oka - po potrebi.

XII. Rez na pomlaĊivanje iz panja ili iz guke. Za one koji nisu obavili gnojidbu i obradu: gnojidba s kompleksnim gnojivom bez dušika i obrada tla. Berba plodova za ulje.

LITERATURA

1. Bakarić P. - Postupak obnove stabala maslina nakon, poţara. Dubrovnik. 1984. g. 2. Bakarić P. - Za visoke urode maslina, Dubrovnik. 1984. g. 3. Bertolami A. - Olivi Catalog Generale. 1988. 4. Brnetić D. - Naĉela integralne zaštite masline. Glasnik zaštite bilja - Zagreb - Maslinina muha. Zagreb 1980. 5. Elezović D. - Praktiĉno maslinarstvo. Split. 1980. 6. Bulić S. - GraĊa za dalmatinsku elajografiju, Šibenik 1921. 7. Giperborejski B. - Marković T. - Dendrologija, Sarajevo 1952. 8. Gugić M. - Konzerviranje zelenih plodova masline domaće sorte oblice -

magistarski rad, Zagreb. 1984. 9. Horvat I. - Nauka o biljnim zajednicama. Zagreb. 1949. 10. Institut za jadranske kulture i melioracije krša, Split

- Prirodni uvjeti i perspektive poljoprivrede općine Omiš. Split. 1964. 11. INA Kutina - Gnojidba poljoprivrednih kultura. Ivanić Grad. 1986. 12. Jelavić A. - Tla na kvartalnim kršincima u Primorju i na otocima Dalmacije.

Zagreb. 1962. 13. Kišpatić-Maceljski - Zaštita voćaka i vinove loze. Zagreb 1984. 14. Kovaĉević Ţ. - Primijenjena entomologija. Zagreb. 1961. 15. Kirigin – Marin - Archaologischer fuhrer durch mitteldalmatien, Split, 1989. 16. Magdefrau - Ehrendorfer - Botanika, sistematika, evolucija. i geobotanika, Zagreb, 1988. 17. Miljković I. - Praktiĉno voćarstvo, Zagreb, 1979. - Postojbina i kultura masline na Sredozemlju 18. Mimica A. - Dobar i loš primjer organizacije zaštite maslina na podruĉju

Omiša. Zagreb 1961. 19. Mladar N. - Katalog sadnog materijala za podruĉje Dalmacije, Split, 1982. 20. Mladar - Vlašić - Uzgoj voćaka u kraškim poljima, Split, 1982. 21. Modun E. - Agrotehniĉki praktikum za masline, Zagreb, 1983. 22. Novak G. - Prethistorijski Hvar. Zagreb. 1955. 23. Oţanić S. - Voćarstvo. Zagreb 24. Piškorić O. - Pošumljavanje krša. Split. 1950. 25. Tomiĉić A. - Bolesti masline i njeni štetnici. Split, 1958. 26.Una grande industria nel progresso dell irrigazione - (Catolog).

Redd Irigation Systeme, Roma, 1979. 27. Vlašić A. - Morfološki, citološki i fiziološki steriliteti sorata maslina, Split, 1980. 28. Vitolović V. - Specijalno voćarstvo, Zagreb, 1949. 29. Ţuţić-Ciglar - Usmjerena i integralna zaštita maslina. Samobor, 1987. 30. Grupa autora - Proizvodnje i prerade ulja u uljarama FAO, Roma, 1956. 31. Mimica A. - Ĉovjek i maslina. Split, 1991.

KAZALO

UVOD SELIDBE MASLINA GOSPODARSKI ZNAĈAJ UZGOJA MASLINA Uzgoj maslina u svijetu Uzgoj maslina u Hrvatskoj PODRIJETLO MASLINE BOTANIĈKA PRIPADNOST SORTE MASLINA Domaće dominantne sorte Intraducirane sorte BOTANIĈKA SVOJSTVA Morfološka svojstva Fiziološka svojstva Ţivotni vijek i rodnost masline EKOLOGIJA Klimatski uvjeti Poloţaj tlo RAZMNOŢAVANJE MASLINA PODIZANJE NASADA I UZGOJ MASLINA AGROTEHNIĈKE MJERE Obrada tla Gnojidba Navodnjavanje 7.aštita od vjetra REZIDBA MASLINA Zaštita maslina BERBA I PRERADA MASLINA KALENDAR RADOVA LITERATURA