Kako povećati motivaciju?

Podsjetimo se…što sve povoljno djeluje na motivaciju?

Optimalna obilježja motivacije za učenje:

Intrinzična motivacija: potrebe, interesi, radoznalost učenika

Učenje kao cilj: osobno zadovoljstvo učenika u učenju, rješavanju problema, vlastitom napretku Učenici s takvim ciljem odabiru umjereno teške i

izazovne zadatke

Orijentacija na zadatak: nastojanje da se riješi zadatak ili problem

Podsjetimo se…što sve povoljno djeluje na motivaciju?

Optimalna obilježja motivacije za učenje:

Motivacija za postignućem: orijentacija da se ovlada sadržajem, područjem, vještinom

Atribucija uspjeha: uspjeh i neuspjeh pripisuju se faktorima koji se mogu kontrolirati – uloženom trudu i vremenu, vještini

Vjerovanja o vlastitim sposobnostima: vjerovanje da se vlastite sposobnosti mogu poboljšati ulaganjem napora, učenjem i vježbanjem

Podsjetimo se…što sve nepovoljno djeluje na motivaciju?

Faktori koji smanjuju motivaciju za učenje:

Ekstrinzična motivacija: vanjski faktori – nagrade, pritisak okoline, kazne

Dojam uspjeha kao cilj: želja za odobravanjem od drugih, želja da se bude bolji, da se ostavi dojam uspješnosti, da se dokaže Biraju se ili vrlo lagani ili vrlo teški ciljevi

Orijentacija na sebe: učenici su orijentirani na to kako ih drugi vide

Podsjetimo se…što sve nepovoljno djeluje na motivaciju?

Faktori koji smanjuju motivaciju za učenje:

Motivacija da se izbjegne neuspjeh: sklonost anksioznosti, strahu od neuspjeha

Atribucije uspjeha: uspjeh i neuspjeh pripisuju se uzrocima koji se ne mogu kontrolirati npr. “imala sam sreće”, “ne mogu to naučiti”, “profesor me ne voli”

Vjerovanja o vlastitim sposobnostima: vjerovanje da su sposobnosti stabilne, da ih se ne može poboljšati vlastitim trudom

Programi poboljšanja motivacije

Razvijeni brojni programi koji pokušavaju poboljšati motivaciju za učenje

Npr. program Carol Ames – TARGETT Navodi šest područja u kojima nastavnici

mogu utjecati:

1. Zadaci koje učenici dobivaju2. Autonomija učenika

3. Grupiranje učenika4. Vrednovanje učeničkih postignuća5. Vrijeme u razredu6. Očekivanja nastavnika

Za svako od ovih područja – konkretne preporuke i strategije

Cilj nastavnika je: Učiniti zadatke intrinzično motivirajućima Učiniti učenje smislenim

Moguće strategije: Povezati nastavu s iskustvom i životom učenika Izbjeći materijalne nagrade (novčane ili dr.) za

ulaganje truda i postignuća u školi Poticati samostalno postavljanje ciljeva i

samoregulaciju – praćenje vlastitog učenja

Kakvi zadaci?

Vrijednost zadatka je važna:

Vrijednost uspjeha – koliko nam je važno da na zadatku postignemo uspjeh

Intrinzična vrijednost – interes i užitak koji imamo rješavajući zadatak

Korisnost (ekstrinzična vrijednost) – koliko nam pomaže da postignemo kratkoročne ili dugoročne ciljeve

Autentični (stvarni) zadaci – povezani sa stvarnim problemima i situacijama u životu učenika

Učenje kroz rješavanje problema (problem based learning)

Primjer korištenja autentičnih zadataka Zadaci koji su stvarni problemi, nemaju jasnih

uputa ni jednoznačnih rješenja Nastavnici usmjeravaju, daju podršku, više su

“mentori” Zadaci koji nisu vezani usko za jedan predmet,

problem se sagledava iz više perspektiva

Kako utjecati na vrijednost aktivnosti učenja?

Nastavnici mogu koristiti intrinzične i ekstrinzične motivacijske strategije

Strategije za povećanje ekstrinzične vrijednosti aktivnosti:

Kod mlađih učenika – zadatke za koje nisu osobito motivirani kombinirati s aktivnostima koje vole: Npr. nakon 15 minuta rješavanja određenog tipa

zadataka dati im 5 minuta da rade nešto što žele nešto stariji učenici – kognitivno dovoljno zreli da

povežu sadašnje učenje s vlastitom budućnosti – upućivati ih na korisnost za budućnost

Kako utjecati na vrijednost aktivnosti učenja?

Strategije za povećanje intrinzične vrijednosti aktivnosti:

Povezivanje aktivnosti u razredu s učeničkim interesima

Koristiti različite strategije i načine rada Potaknuti radoznalost, učiniti zadatke

zabavnima

Kako utjecati na vrijednost aktivnosti učenja?

Strategije za povećanje instrumentalne vrijednosti zadatka: Povezivati ono što se radi u školi s budućim

životom i obrazovanjem Koristiti sustav nagrada i poticaja za učenje – ali

ne za ono što ih već interesira! Povezati ono što uče sa njihovim stvarnim životom

– koristiti različite probleme i autentične zadatke

Podržavanje autonomije

Istraživanja pokazuju – autonomija u učenju najvažnija je da bi učenici nastavili uspješno učiti tijekom čitavog života

U školi obično učenici imaju vrlo malo izbora Izbori – poželjni, ali ne bez cilja i strukture Učenici postaju anksiozni ako im se prepusti da na

satu odaberu raditi što god hoće nered, “raspad sistema”

Optimalno – dati učenicima da odaberu između nekoliko različitih zadataka

Mogu birati i između nekoliko različitih načina povratnih informacija

Nagrađivanje postignuća

Važno koristiti pohvale, ali vrlo umjereno – neumjerene pohvale se mogu pogrešno protumačiti

Učenicima treba vrednovati napredak, ulaganje napora, ustrajnost, odabir težih zadataka, a ne to što su bolji od drugih

Najefikasniji način vrednovanja – ciljani, specifični komentari rada učenika, a ne općenite pohvale ili ocjene kao nagrade

Grupiranje

Kad zadatak zahtijeva složene vještine učenja i rješavanja problema, suradnja među učenicima dovodi do boljeg uspjeha nego natjecanje

Naročito povoljno za učenike slabijeg uspjeha

Suradničko učenje učenicima pomaže da se užive u perspektivu drugih, spremniji su pomoći i bolje prihvaćaju drugačije od sebe

Postaju tolerantniji, nauče pregovarati

Vrednovanje

Što se više naglasak stavlja na natjecanje među učenicima i ocjene - više će biti orijentirani na postizanje uspjeha, a manje na učenje

Važno naglasiti učenje i razumijevanje kao cilj, a ne ocjene i učenje za test

Učenike naučiti da postavljaju ciljeve i sami vrednuju vlastiti napredak

Često im davati povratne informacije, ne samo o uspjehu, nego i o načinu na koji uče, rješavaju zadatke i sl.

Korištenje vremena

Često nedostaje vremena za pojedine aktivnosti u školi – djeluje demotivirajuće

Teško razviti ustrajnost i osjećaj samoefikasnosti ako učenici nemaju dovoljno vremena da ustraju u aktivnosti

Nastojati učenicima osigurati dovoljno vremena za rješavanje zadatka

Radije manje zadataka, a više vremena!

Očekivanja nastavnika

Rosenthal i Jacobson (1968) – istraživali utjecaj nastavničkih očekivanja na uspjeh učenika

Dvije skupine učenika podjednakih sposobnosti – za jedne nastavnicima rečeno da su natprosječni, a za druge da su prosječni

Samo vjerovanje nastavnika o učeničkim “natprosječnim” sposobnostima dovelo do boljeg uspjeha učenika u odnosu na “prosječne” – tzv. “Rosenthal efekt”

Dva tipa vjerovanja nastavnika: Proročanstvo koje se samo ispunjava

(Rosenthalovo istraživanje) – ako vjerujemo da su učenici (ne)sposobni, tako ćemo se prema njima i ponašati

Efekt nepromijenjenih očekivanja – premda učenici pokazuju bolji napredak od očekivanog, nastavnik ne mijenja očekivanja

učenici ne napreduju

Očekivanja se očituju u interakcijama s učenicima Npr. učenici za koje se vjeruje da su “pametniji”:

Češće ih se pita, teža pitanja Daje im se više vremena da razmisle Dobivaju više kvalitetnih povratnih informacija Više ih se potiče i više im se pomaže da dobro

odgovore Dobivaju više autonomije u odabiru zadataka Dobivaju više odobravanja i neverbalnih znakova

naklonosti od nastavnika (osmjeh, odobravanje glavom)

Učenici koji su “slabijih” sposobnosti:

Imaju manje autonomije Manje vremena i prilike da razmišljaju i

analiziraju Nastavnici im se manje obraćaju Imaju manje prilike odgovarati, manje vremena

za odgovor Dobivaju manje pohvala

Kako izbjeći negativne učinke vlastitih očekivanja na učenike?

1. Vrlo pažljivo koristiti informacije o uspjehu učenika da se ne bi stvorila pogrešna očekivanja

2. Fleksibilno koristiti strategije grupiranja

3. Svakom učeniku dati primjereni izazov – širok niz problema i zadataka

4. Pažljivo uključivati i slabije učenike

5. Pravedno vrednovati rad učenika i održavati red u razredu na dosljedan način

6. Svim učenicima prenijeti očekivanje da mogu uspješno učiti

7. Sve učenike uključiti u zadatke učenja

8. Pratiti vlastita neverbalna ponašanja (boja glasa, osmjeh, blizina)

1. Na motivaciju za učenje povoljno djeluje želja da se bude bolji od drugih i dobije odobravanje nastavnika T N

2. Da bismo ih motivirali, učenicima treba dati da slobodno i bez ograničenja biraju koje zadatke žele raditi na nastavi T N

3. Važno je učenicima postaviti jasan cilj učenja i stalno ih usmjeravati u onome što rade da bi razvili vještine učenja. T N

4. Ako zadatak nije učenicima zanimljiv, nema načina da ih motiviramo da ga savladaju. T N

5. Učenicima je važno naglašavati korisnost učenja za njihov budući život. T N

6. “Rosenthal efekt” je pojava da nastavnik ne mijenja svoja očekivanja prema učenicima, premda su oni postigli bolji uspjeh od planiranog. T N