Kako tumaŁiti Sveto pismo - Adventisti Hrvatska · Velika piramida bila je tisuÊama godina najviπa gra evina na svijetu. Arheolozi se i danas dive umijeÊu gradnje i veliËini

PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (2/2020) • 1

Kako tumaËitiSveto pismo

Frank M. Hasel i Michael G. Hasel

Pouke iz Biblije — PriruËnik za uËitelje

Travanj, svibanj i lipanj 2020.

2 • PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (2/2020)

POUKE IZ BIBLIJE — PriruËnik za uËitelje — 2/2020.

Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb,Hrvatska • Odgovorni urednik: Neven KlaËmer • Urednik: Mario ©ijan •Prijevod: Dragana Todoran • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura: Lji-

ljana –idara • Tiskano u uredu nakladnika

www.znaci-vremena.com • www.adventisti.hr

Sadræaj

1. Jedinstvenost Biblije

2. Podrijetlo i narav Biblije

3. Kako su Isus i apostoli gledali na Bibliju

4. Biblija — vjerodostojni izvor naπe teologije

5. Samo Pismo

6. Zaπto je potrebno tumaËenje?

7. Jezik, tekst i kontekst

8. Stvaranje: Postanak kao temelj (1)

9. Stvaranje: Postanak kao temelj (2)

10. Biblija kao povijest

11. Biblija i proroπtvo

12. Teπko razumljiva mjesta

13. Æivljenje po Boæjoj rijeËi


Kako tumaËiti Sveto pismo

Kao adventisti sedmoga dana mi smo protestanti, πto znaËi da vje-rujemo u naËelo sola Scriptura — “samo Biblija” kao jedini vjerodostoj-ni temelj naπe vjere i uËenja. To Êe biti posebno bitno u posljednjimdanima kada Êe, prema pisanju Ellen G. White, Bog “na Zemlji imatinarod koji Êe Ëuvati Bibliju i samo Bibliju kao mjerilo svih uËenja iosnovu svih reformi” (Velika borba, str. 468; u izvorniku 595).

Naravno, mi nismo jedini meu protestantima koji se pozivamo nanaËelo “samo Biblija” kao na osnovu svoje vjere, premda mnogi koji toisto tvrde, prihvaÊaju i takva vjerovanja kao πto su nedjelja kao novoza-vjetna zamjena za sedmi dan subotu, besmrtnost duπe, vjeËno muËenjeu paklu za izgubljene, pa Ëak i “tajno uznesenje” kada Isus, navodno,tiho i potajno dolazi na Zemlju i odvodi spaπene, dok se svi ostali pitajukako su ti ljudi mogli nestati. Drugim rijeËima, jedno je imati Bibliju itvrditi da u nju vjerujemo, koliko god to bilo vaæno. Ali, kao πto pokazujeπirenje laænih uËenja (koja su navodno sva izvedena iz Pisma), moramoje znati i ispravno tumaËiti.

Zato je tema Pouka iz Biblije za ovo tromjeseËje “Kako tumaËitiPismo”. U njoj polazimo od pretpostavke da je Sveto pismo, kao BoæjarijeË, “nepogreπiva objava Njegove volje”, a takoer i “mjerilo karaktera,provjera iskustva, autoritativni tumaË doktrina i pouzdana biljeπka oBoæjim djelima u povijesti” (©to adventisti vjeruju... str. 4; u izvorniku11). Ukratko, Sveto pismo je osnovni izvor istina u koje vjerujemo i kojeobjavljujemo svijetu. Ili kao πto Biblija sama kaæe: “Sve je Pismo Bogomnadahnuto i korisno za uËenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanjeu pravednosti.” (2. Timoteju 3,16 — ©ariÊ) “Sve Pismo”, naravno, podra-zumijeva cjelokupno Pismo — Ëak i one dijelove koji nam se moæda nesviaju, koji nas osobno pogaaju, kao i one — da se posluæimo suvre-menim rjeËnikom — koji nisu “politiËki korektni”.

S te polazne toËke istraæit Êemo na koji nas naËin Biblija sama uËikako da je tumaËimo. To jest, umjesto da najprije potraæimo izvanbiblij-ske izvore kao πto su znanost, filozofija i povijest (koji, kad se pravilnokoriste, mogu biti pravi blagoslov), mi nastojimo unutar samih biblij-skih tekstova pronaÊi kljuËeve koji otkrivaju velike istine na njezinimsvetim stranicama. “NauËeni od Svetoga Duha govoriπe sveti Boæji ljudi.”(2. Petrova 1,21 — DK) I mi vjerujemo da se u onome πto “govoriπe svetiBoæji ljudi” nalaze kljuËevi koji nam mogu pomoÊi u tumaËenju BoæjerijeËi.


Na primjer, kako su Pavao i ostali novozavjetni pisci tumaËili Starizavjet? Ako je ono πto su pisali bilo od Boga nadahnuto, onda je naËinna koji su oni Ëitali i tumaËili Pismo primjer nama. Kako je sâm Isusupotrebljavao i tumaËio Pismo? NeÊemo naÊi bolji uzor od Isusa kadaje rijeË o tome kako treba Ëitati Bibliju.

Istodobno Êemo razmotriti vlastite pretpostavke vodeÊi raËuna okontekstu, jeziku, kulturi, povijesti i o njihovom utjecaju na naπe Ëita-nje i razumijevanje Boæje rijeËi. Kako trebamo tumaËiti usporedbe, pro-roËanstva, svetu povijest, opomene, hvalospjeve, proroËka vienja i sno-ve — Ëitav spektar nadahnutih spisa koje nalazimo u Svetom pismu?

Ovog tromjeseËja potraæit Êemo odgovor na sva ta i mnoga drugapitanja, jer — kao πto nam pokazuju doktrine o vjeËnim mukama i sve-tosti nedjelje — vjerovanje u Bibliju samo po sebi nije dovoljno. MoramonauËiti i kako da je tumaËimo.

Dr. Frank M. Hasel suradnik je direktora Instituta za izuËavanjeBiblije pri Generalnoj konferenciji adventista sedmoga dana. Dr. Micha-el G. Hasel profesor je religije na Southern Adventist University, direktorInstituta za arheologiju i ravnatelj Arheoloπkog muzeja “Lynn H. Wood”.


Pouka 1 28. oæujka—4. travnja 2020.

Jedinstvenost BiblijeKljuËni tekstovi: Ponovljeni zakon 32,45-47; Postanak 49,8-12; Izaija

53,3-7; 1. KorinÊanima 15,3-5.51-55; Rimljanima 12,2.

PRVI DIO: OpÊi pregledU svijetu preoptereÊenom medijskim vijestima, sve viπe smo zasuti

idejama koje se meusobno nadmeÊu za naπu pozornost i upravljajunaπim æivotom. U ovakvom okruæenju stalnih izazova postalo je teπkopronaÊi trenutke tiπine koje moæemo provesti s Boæjom rijeËju. Pojedincise Ëak mogu zapitati ima li Biblija ikakvu vrijednost u danaπnjem svijetuu kojem se sve brzo odvija. Trebamo se prisjetiti naloga: “Prestanite iznajte da sam ja Bog” (Psalam 46,11), kako bismo shvatili da je Biblijajoπ uvijek Boæji najveÊi dar u kojem se otkriva Njegov plan otkupljenja.Ne postoji nijedna sliËna knjiga na svijetu.

Biblija je po mnogim stvarima jedinstvena u odnosu na druge vjerskeknjige. Posebno se izdvajaju Ëetiri Ëimbenika i u velikoj su suprotnostis filozofskim i ezoteriËnim mislima Konfucija, Kurana i hinduistiËkihsvetih spisa: 1) Biblija se sastoji od 30 posto proroËanstava i proroËkeliterature; 2) Biblija sadræi i povijest, ona govori o Bogu koji djeluje upovijesti; 3) biblijski su dogaaji smjeπteni u prostornu dimenziju iodvijaju se na stvarnim geografskim mjestima; 4) Biblija ima snagu mi-jenjati æivote zato πto se Bog obraÊa ljudima preko svoje æive RijeËi. Jeli onda Ëudno πto je stoljeÊima nadahnjivala najveÊa glazbena, umjetni-Ëka i knjiæevna djela? Ovog Êemo tjedna prouËavati o tome zaπto jeBiblija jedinstvena i neusporediva unatoË brzom razvoju tehnologije iznanja u 21. stoljeÊu.

DRUGI DIO: KomentarIlustracija

Nedaleko suvremenog grada Kaira uzdiæu se Ëuvene egipatske pira-mide. Iskopavanjima je otkriveno da su izgraene u vrijeme Starog kra-ljevstva uz pomoÊ precizne tehnologije i graditeljskog znanja koje obu-hvaÊa matematiku i astronomiju, za koje se smatralo da nisu postojaleprije Grka. Dok u Parizu nije bio sagraen Eiffelov toranj 1889. godine,


Velika piramida bila je tisuÊama godina najviπa graevina na svijetu.Arheolozi se i danas dive umijeÊu gradnje i veliËini ovog postignuÊa.Mojsije je doπao u stari Egipat stotinama godina nakon πto je podignutaVelika piramida i obrazovan za buduÊeg faraona ovog najveÊeg kraljev-stva. Ipak, “vjerom Mojsije, kad odraste, odbi da ga nazivaju sinomfaraonove kÊeri” (Hebrejima 11,24).

PismoPosljednje rijeËi koje je Mojsije uputio narodu kojeg je poveo u

ObeÊanu Zemlju glasile su: “U srca svoja usadite sve rijeËi koje danasuzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih dræevrπeÊi sve rijeËi ovoga Zakona.” (Ponovljeni zakon 32,46) Izraz “u srcasvoja usadite” u Bibliji opisuje usvajanje i Ëuvanje Boæje rijeËi u srcu.Mojsije naglaπava ovu misao kada kaæe da djeci posebno treba naloæitida slijede Boæje upute ili Zakon. Ovaj Zakon je vaæniji od svega drugogjer je “vaπ æivot” (Ponovljeni zakon 32,47).

Razgovarajte u razredu o tome kako se Ëlanovi bore sa svim onimπto odvlaËi njihovu pozornost i kako odræavaju æivu zajednicu s Kristompreko Njegove RijeËi. Zamolite Ëlanove razreda da procijene koliko vre-mena troπe na odreene aktivnosti svakoga dana (na dopisivanje putemelektroniËke poπte, pisanje SMS poruka, druπtvene mreæe, televiziju,posao, obitelj, prouËavanje). Zapazite da su nam te aktivnosti kojimaposveÊujemo najviπe vremena Ëesto najvaænije u æivotu. Koje korakeËlanovi vaπeg razreda Ëine da bi svoje krπÊansko iskustvo prenijeli svojojdjeci? Zaπto je u vremenu u kojem æivimo to æivo naslijee toliko vaæno?

PismoU Bibliji su zabiljeæena mnoga mjesta na kojima se Bog otkrio.

Meu najËuvenijim su mjestima brdo u pokrajini Moriji na kojem jeAbraham trebao ærtvovati Izaka (Postanak 22,2), grm koji ne sagorijevana Horebu na gori Sinaju (Izlazak 3,1-4), Crveno more koje su Izraelcipreπli po suhom tlu (Izlazak 14,1-30), Kafarnaum u kojem je Isus uËiniomnoga Ëuda ozdravljenja. Takvo ukljuËivanja prostorne dimenzije u opi-sane dogaaje odvaja Bibliju od veÊine drugih svetih spisa (cijeli Kuran,na primjer, sadræi manje geografskih imena nego πto moæemo pronaÊisamo u Postanku 1—20).

Biblija upuÊuje na stotine gradova i zemalja, ukljuËujuÊi i odreeneplanine, rijeke, jezera i mora, pustinje i divljine, pokrajine i dræave. Imaizvjeπtaja u kojima je mjesto kljuËan element koji daje dodatno znaËe-nje i razmjere odreenom dogaaju.


Betlehem je jedan od primjera koji pokazuje koliko je biblijskageografija vaæna za razumijevanje biblijske povijesti. Na hebrejskomjeziku Betlehem znaËi “kuÊa kruha”. Ruta i Boaz upoznali su se i vjen-Ëali upravo u Betlehemu. U tom su mjestu dobili sina i nadjenuli muime Obed, koji je imao sina po imenu Jiπaj. Jiπaj je bio Davidov otac,koji je poslije osnovao kraljevsku dinastiju koji Êe stotinama godinavladati u Jeruzalemu, sve do uniπtenja Hrama (Ruta 4,13-17; Matej 1,5.6).Kada je Samuel poπao pomazati novoga kralja, doπao je u Betlehemkamo ga je Bog uputio da pomaæe Davida. Zatim, sedam stotina godinaprije Isusovog roenja, u Miheju 5,2 proreËeno je da Êe se Mesija roditiu Betlehemu koji se nalazi u Judeji. Dakle, ne treba nas iznenaditi πtoBog Ëini da se Isus, “Kruh æivota” (Ivan 6,33-51), raa u Betlehemu,“kuÊi kruha”. ZaËet po Duhu Svetome u utrobi Marije, Isus donosi puninuEvanelja svijetu kojim Êe On jednoga dana zauvijek vladati kao Kraljnad kraljevima.

Pitajte razred koje joπ znaËajne pouke moæemo steÊi iz razumijeva-nja geografije i naziva mjesta povezanih s povijesnim dogaajima u Bi-bliji. Na primjer, kakav je odnos vladao izmeu Abrahamovog susreta sBogom na brdu u pokrajini Moriji i Kristove smrti u istom podruËjuskoro dvije tisuÊe godine poslije?

IlustracijaJose je odrastao u siromaπnom dijelu Detroita u Michiganu. U jeda-

naestoj godini veÊ je bio Ëlan lokalne bande u kojoj je bio vrlo aktivan.Roditelji su bili zabrinuti i pitali se kamo ide njegov æivot. Jednog danavidjeli su reklamu za vegetarijansku πkolu kuhanja. BuduÊi da je Joseovotac bio kuhar u obliænjem restoranu, poËeo je pohaati πkolu sa svojomsuprugom. Na jednom sastanku najavljen je biblijski teËaj na koji jepoπao Jose sa svojim sestrama. On dotada nije mnogo Ëuo o Bibliji.Posebno mu je bio zanimljiv izvjeπtaj o Joπui i osvajanju Kanaana podBoæjim vodstvom. Saznao je da je to silni Bog koji moæe pobijeditineprijatelje svojega naroda. ÆeleÊi saznati viπe, poËeo je Ëitati Bibliju.Ubrzo se pridruæio mjesnom klubu izviaËa. Njegovi roditelji primijetilisu velike promjene. Promijenio se Joseov naËin govora. Promijenio senjegov naËin odijevanja. Promijenio se Ëak i naËin na koji je hodao. ©estmjeseci poslije Jose je izrazio æelju da se krsti. Njegova obitelj bila jezadivljena promjenom u njegovom æivotu. I sami su æeljeli doæivjeti onoπto je iskusio Jose. Nakon zajedniËkog prouËavanja Biblije s pastorom,krstila se cijela obitelj jednog subotnjeg jutra. Sila Boæje rijeËi promije-nila je njihov æivot.


PismoHoπea je imao osam godina kada je postao judejski kralj. Biblija

kaæe da je njegov djed Manaπe sluæio kanaanskim bogovima baveÊi sezazivanjem duhova i spolnim razvratom, kao i astrologijom. Manaπe jeËak ærtvovao svojega sina. Odveo je narod u veliko otpadniπtvo; “Manaπeih je zaveo, te su radili joπ gore nego narodi πto ih je Jahve iskorijeniopred Izraelovim sinovima” (2. o kraljevima 21,9).

Na osnovi Hoπeinih gena i odgoja, mogli bismo oËekivati da ÊeJudeja biti osuena na istu sudbinu koja ih je snaπla u vrijeme vlada-vine kralja Manaπea, ali umjesto toga, Biblija kaæe da je Hoπea “Ëinio πtoje pravo u Jahvinim oËima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida,ne skreÊuÊi ni desno ni lijevo.” (2. o kraljevima 22,2) ©to je unijelopromjenu? Pronalaæenje i Ëitanje Boæje rijeËi, Hoπeino duboko pokaja-nje, njegovi napori da vrati Izrael ispravnoj sluæbi Bogu.

Tijekom iskopavanja u Izraelu, u kojima je obuhvaÊeno to vremen-sko razdoblje, otkriven je hram u Aradu s dva ærtvenika i uspravnopostavljenim kamenovima u Svetinji nad svetinjama koji su predstavljaliviπe bogova. Ovaj Hram bio je uniπten, πto mnogi uËenjaci pripisujuHoπeinom djelovanju. ZahvaljujuÊi ovoj velikoj obnovi, Bog je odreenovrijeme poπtedio Judeju i Jeruzalem i odloæio svoj sud za trideset petgodina. Bog je obeÊao: ”... da ne vidiπ svojim oËima svu nesreÊu koju Êusvaliti na ovo mjesto.” (2. o kraljevima 22,20)

Nakon Ëitanja izvjeπtaja u 2. o kraljevima 21,2-9 upitajte razredkako ovaj opis Judeje podsjeÊa na izazove zla u danaπnjem svijetu.Kako Pismo moæe promijeniti naπ æivot tako da i mi moæemo izvojevatipobjedu?

TRE∆I DIO: PrimjenaBiblija je Boæja nadahnuta rijeË za sva vremena. Nije ograniËena na

odreeno vrijeme ili kulturu u kojoj je pisana. Prema tome, i dalje imasilu koja mijenja æivote. Dok se pripremate za ovu pouku u odreenojkulturi, razmiπljajte o utjecaju koji Biblija danas vrπi u vaπem dijelusvijeta. Zamolite Ëlanove razreda da iznesu svoja iskustva kada su bilipromijenjeni pod utjecajem Boæje rijeËi i kada su prepoznali njezinusilu koja mijenja æivot. Slijede odreena pitanja koja se odnose na ovutemu.

1. Kako nam biblijska proroËanstva pruæaju nadu za buduÊnost,Ëak i u okviru dogaaja posljednjih dana? Na koje nam naËine ovaproroËanstva daju sigurnost u Boæja obeÊanja i Boæju sposobnost daostvari svoje planove do kraja?


2. Iznesite iskustvo iz svojeg æivota ili æivota svojeg prijatelja kojesvjedoËi o sili Boæje rijeËi koja mijenja æivot. Kako su se te promjenedogodile i kako su drugi vidjeli silu Duha Svetoga na djelu?

3. Na koje naËine moæete biti trajni svjedok Boæje sile koja mijenjavaπu obitelj, vaπe susjedstvo ili mjesto u kojem æivite? Kako moæetenavijeπtati Boæju rijeË izazivajuÊi promjenu i pripremajuÊi druge da sesusretnu s Isusom kada doe? Ne zaboravite da smo mi Njegove ruke inoge i ono πto iznosimo svojim djelima i rijeËima, odrazit Êe se nastvaranje predodæbe drugih o Bogu.


Pouka 2 4.—11. travnja 2020.

Podrijetlo i narav Biblije

KljuËni tekstovi: 2. Timoteju 3,16; 2. Petrova 1,19-21; 1. Solunjanima2,13; 1. KorinÊanima 2,9.10; Rimljanima 15,4; Djela 1,16.

PRVI DIO: OpÊi pregledNaπe razumijevanje podrijetla i naravi Pisma znaËajno utjeËe na

naËin na koji ga Ëitamo i kako se odnosimo prema njemu. Da je Biblijaljudska knjiga, napisana kao i svaka druga, od strane pogreπivih ljud-skih biÊa, ne bismo joj mogli vjerovati. U takvim okolnostima sigurnone bi imala boæansku potvrdu. Da bismo bili poπteni prema Bibliji, tre-bamo dopustiti da njezini pisci osobno opiπu i objasne πto misle osvojim spisima i tako dopustimo da nam Biblija sama pokaæe kako seprema njoj treba ophoditi. Pisci Biblije tvrde da njihovu poruku nijeuputio Ëovjek. Bibliju je objavio i njezin sadræaj nadahnuo Bog.

Razumijevanje procesa objave i nadahnuÊa kljuËno je za naπ pri-stup Boæjoj rijeËi. BuduÊi da se Bog koristi jezikom kao sredstvomkomunikacije s ljudskim biÊima, boæansko otkrivenje moæe biti zapisa-no. Duh Sveti osposobljava pisce Biblije da vjerno i pouzdano zapiπuono πto im je On otkrio. Ovo boæansko nadahnuÊe daje Bibliji boæanskupotvrdu i jamËi jedinstvo koje zapaæamo od Postanka do Otkrivenja.Iako su je zabiljeæili ljudi, Biblija je ipak Boæja pisana rijeË. U ovojboæansko-ljudskoj suradnji postoji odreena paralela izmeu Isusa Kri-sta, Boæje RijeËi koja je postala tijelo, i pisane Boæje rijeËi, Biblije. MishvaÊamo i uvaæavamo ovu stvarnost samo vjerom.

DRUGI DIO: KomentarZamislite knjigu koja je iskljuËivo ljudsko djelo, koju je napisalo

mnoπtvo razliËitih pisaca u razdoblju od nekoliko stotina godina. Za-mislite da ovi razliËiti pisci u svojim spisima razmiπljaju o Bogu i svojemvjerskom iskustvu. S obzirom na osobne stavove, njihova razliËita gledi-πta pruæila bi spisima slabu vjerodostojnost. Posjedovali bi samo odre-eni ljudski autoritet ako bi ga uopÊe posjedovali. Meutim, Biblija nijetakva. Ona tvrdi da je njezin vrhovni pisac Bog. Bog preko Duha Svetogastupa u dodir s piscima Biblije otkrivajuÊi im sadræaj koji On smatra da


je za nas vaæan. Biblijski Bog govori. On je stvorio ljudska biÊa sasposobnoπÊu da govore i shvate izgovorenu poruku. Prema tome, On sekoristi jezikom kako bi komunicirao s ljudskim rodom. Ove boæanskeporuke nisu dane na nepoznatom nebeskom jeziku koji samo anelirazumiju. Dane su na jeziku pisaca Biblije. Takoer su dane iz praktiË-nih razloga, da Boæji narod “bude savrπen — opremljen za svako djeloljubavi” (2. Timoteju 3,17). Zato se sve biblijske knjige prikladno nazi-vaju “Sveta pisma” (Rimljanima 1,2; 2. Timoteju 3,15).

Prema tome, autoritet Pisma drugi je naziv za autoritet Boga, kojigovori u Pismu i preko njega. Da bi Biblija odigrala ulogu koju joj je Bognamijenio u neËijem æivotu, kao i u æivotu Crkve, moramo ozbiljnoshvatiti njezinu tvrdnju o boæanskom podrijetlu. To takoer znaËi damoramo sluπati cijelo Pismo, kao πto je napisano.

Ako odbacimo pojedine dijelove Pisma kao navodno nenadahnute iprema tome iskljuËivo ljudske, onda nam ostaje samo ograniËena vjero-dostojnost Biblije. Umjesto da postavljamo sebe iznad Pisma i da musudimo, trebamo postaviti Pismo iznad sebe da ono sudi nama.

U 1. Solunjanima 2,13 saznajemo neπto vaæno o stavu s kojim suvjernici u Solunu primili Boæju rijeË. ProËitajte 1. Solunjaninma 2,13 irazmiπljajte o tome kako su vjernici u Solunu primili Boæju rijeË. ©tonam njihovo prihvaÊanje Pisma govori o tome kako trebamo primitibiblijsku vijest kada je Ëitamo ili sluπamo?

PismoBoæje najuzviπenije i najjasnije otkrivenje vidimo u utjelovljenju

Njegovog Sina Isusa Krista. Osim toga, najuspjeπniji i u velikoj mjerikoriπten oblik boæanskog otkrivenja jest boæansko obraÊanje. U BiblijiBog govori na viπe mjesta. Njegova RijeË dana je Njegovim predstavnici-ma prorocima. O tome svjedoËe brojni izrazi kao πto su “rijeË Gospod-nja”, “tako kaæe Gospodin” ili “rijeË koju reËe Gospodin”. Prigodomboæanskog obraÊanja iznosi se RijeË Gospodnja koja se na kraju utje-lovljuje u pisanom dokumentu. Zapisivanje Boæje rijeËi takoer je rezul-tat Boæje inicijative (vidi Izlazak 17,14; 24,4; Joπua 24,26 itd.)

©to je svrha Boæjeg pisanog otkrivenja? Ono je trajno mjerilo zaNjegov narod. Osposobljava Boæji narod da bude posluπan i da Ëini πtoono nalaæe (vidi Ponovljeni zakon 30,9.10). Pisani dokument moæe sebolje i sigurnije saËuvati od usmene poruke. Pisani tekst traje duæe odusmeno izgovorene rijeËi. Pisani dokument moæe se umnoæiti i takouËiniti dostupnim veÊem broju ljudi na razliËitim mjestima, πto se us-menom porukom nikada ne moæe postiÊi. On je takoer dostupan bez


obzira na vrijeme i moæe biti blagoslov Ëitateljima i sluπateljima tijekommnogo naraπtaja. Kao trajni pisani izvjeπtaj, biblijska istinita porukaostaje kroz stoljeÊa.

Iako je toËno da Bog nadahnjuje misli biblijskih pisaca, mi ne bi-smo znali niπta o tim mislima da nisu prenesene rijeËima, odnosnoljudskim jezikom. Samo rijeËi omoguÊuju pristup mislima. Stoga procesnadahnuÊa obuhvaÊa i misli i krajnji proizvod tih misli: pisane rijeËi uPismu. “Treba li nadahnuÊe pripisati nadahnutim piscima ili Pismu kojesu napisali, u velikoj je mjeri bespotrebna nedoumica. Jasno je da jeprimarno mjesto nadahnuÊe u ljudima. Duh Sveti pokrenuo je ljude dagovore ili piπu; ono πto su govorili ili pisali bila je nadahnuta BoæjarijeË.” (Peter M. van Bemmelen, “Revelation and Inspiration” u Hand-book of Seventh-day Adventist Theology Raoula Dederena, Hagerstown,MD: Review and Herald, 2000., str. 39) Prema tome, apostol Pavao mo-gao je napisati: “Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku,za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti.” (2. Timoteju 3,16)

IlustracijaPostoji zanimljiva paralela izmeu Boæje RijeËi koja je postala tijelo

(Isusa Krista) i pisane Boæje rijeËi (Biblije). Kao πto je Isus na natpriro-dni naËin bio zaËet od strane Duha Svetoga, pa ipak Ga je na ovaj svijetdonijela æena, tako je Duh Sveti pravi autor Biblije iako su je napisaliljudi.

Isus Krist postao je tijelo u odreenom trenutku i na odreenommjestu (bio je roen u Betlehemu, ne u New Yorku, Tokyju ili Nairobiju;krπten je u rijeci Jordanu, ne u Mississippiju, Nilu ili Gangesu). Ipak,ove svojstvenosti nisu poniπtile Njegovo boæanstvo niti su Ga uËinilevaænim samo u odreenom povijesnom trenutku. On je jedini Otkupiteljsvih ljudi, πirom svijeta, u svim vremenima. Na sliËan naËin biblijskeknjige napisane su u odreeno vrijeme i u odreenoj kulturi. Ali kao iu Isusovom sluËaju, to Bibliju ne Ëini iskljuËivo vremenski uvjetovanomili relativnom. Biblija je Boæja rijeË upuÊena svim ljudima, u cijelomsvijetu, do svrπetka vremena.

Isus je postao Ëovjek i æivio je kao ljudsko biÊe sa svim znacimaljudske slabosti. Ipak, On je bio bez grijeha. SliËno tome, jezik Biblijeljudski je jezik sa svim svojim ograniËenjima; to nije savrπeni nebeskijezik. Ipak, ono πto Biblija govori pouzdano je i sigurno.

Kada je Isus æivio ovdje na Zemlji, æelio je biti prihvaÊen kao BoæjiSin, πto je i bio. Na sliËan naËin Bog ne æeli da se Biblija Ëita kao svakadruga knjiga. Æeli da bude prihvaÊena kao pisana Boæja rijeË, πto onadoista jest. Kao takva Biblija ima unutarnji autoritet koji nadilazi svaku


ljudsku mudrost. Ovo odreuje Bibliju kao jedino Boæje mjerilo za svedoktrine i svako vjersko iskustvo.

Naravno, Isus Krist i Biblija nisu isto. Postoje znaËajne razlike.Biblija nije Boæje utjelovljenje. Bog nije postao knjiga. Mi ne oboæavamoknjigu. Mi se klanjamo Spasitelju koji je objavljen u Bibliji. Meutim,bez Biblije ne bismo mnogo znali o Isusu. Bibliji bez Isusa nedostajalabi najvaænija poruka. Meutim, bez Biblije ne bismo znali da je IsusobeÊani Mesija. Ne bismo Ga mogli prihvatiti kao Spasitelja. Bili bismoizgubljeni. Prema tome, Biblija je bitna za naπu vjeru.

PismoPismo ne samo da je temelj naπe vjere, veÊ mu takoer trebamo

pristupiti vjerom ako se æelimo na ispravan naËin postaviti prema njezinojboæanskoj naravi. U Hebrejima 11,6 (©ariÊ) Ëitamo da “bez vjere nijemoguÊe ugoditi Bogu”. Biblijska poruka koja mijenja æivot ne moæe sesagledati na odgovarajuÊi naËin s odreene udaljenosti, veÊ mora bitiprihvaÊena vjerom i mora joj se biti posluπan iz ljubavi.

TRE∆I DIO: PrimjenaSpoznaja da Biblija ima boæansku potvrdu pokreÊe nas da se prema

njoj ophodimo s poπtovanjem i ljubavlju. Kada neπto volimo, o tomeneÊemo govoriti neozbiljno. NaËin na koji govorimo o Bibliji treba otkri-ti da duboko cijenimo Boæju rijeË. To Êe postati vidljivo ne samo ponaËinu na koji nosimo i dræimo Bibliju, veÊ, πto je joπ vaænije, kakoslijedimo i primjenjujemo njezin nauk u svojem æivotu. Trebamo njego-vati stav zahvalnosti i vjernosti. Biti vjeran pisanoj Boæjoj rijeËi ne znaËioboæavati knjigu. U pitanju je izraz naπe ljubavi prema Trojedinom Boguo kojem govori ova knjiga. “Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: davrπimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teπke.” (1. Ivanova5,3) Biblija nas upoznaje sa æivim Bogom i pomaæe nam da postanemosliËniji Isusu.

Kako izgleda stav zahvalnosti i vjernosti prema Pismu? Kako seautoritet Pisma razlikuje od autoriteta drugih knjiga? Na kojem stepolju bili u napasti da ne slijedite Bibliju zbog vlastitih iskustava iosjeÊaja koji su vas vodili u drugom smjeru? Kako moæete steÊi povjere-nje u Bibliju?

Biti vjeran Pismu nije isto πto i biti vjeran svojim omiljenim misli-ma o Bibliji. U drugom sluËaju bio bih vjeran samo sebi. Meutim,vjernost Pismu poziva nas da dopustimo Bibliji da oblikuje i mijenjanaπe misli i djela.



Kako su Isus i apostoli gledalina Bibliju

KljuËni tekstovi: Matej 4,1-11; Matej 22,37-40; Luka 24,13-35.44.45;Luka 4,25-27; Djela 4,24-26.

PRVI DIO: OpÊi pregledPoziv reformacije glasio je ad fonts — “vratiti se izvorima”. U svje-

tlu prosvjetiteljstva ovaj moto znaËio je da se reformatori vraÊaju Pismukao iskonskom izvoru da bi na pravi naËin shvatili narav krπÊanstva iduænosti krπÊana. Reformatori su odbili temeljiti svoje razumijevanjePisma na predajama i zloupotrebama koje su obiljeæavale srednjovjekov-nu crkvu. Suvremene pretpostavke koje potjeËu od svjetovnog pogledana svijet umanjuju vrijednost Biblije Ëije navodno pogreπne i primitivneideje treba ili prilagoditi ili odbaciti. Prema tome, krπÊani se takoermoraju “vratiti izvorima”.

Isus Krist je najveÊi uzor koji trebamo slijediti. Kako je On gledaona Pismo? Je li izraæavao sumnju u odreene dijelove Pisma? Ili jenavodio tekstove iz Biblije (Stari zavjet u Njegovo vrijeme) kao autoritetza sva podruËja u æivotu? U ovo suvremeno, znanstveno doba smatra seda Bog ne postoji. U najboljem sluËaju tvrdi se da se Bog ne mijeπa uljudsku povijest. Umjesto da slijedimo takve pretpostavke, zar ne bismotrebali ispitati svaku takvu tvrdnju onim πto Pismo kaæe da je IsusnauËavao i u πto je vjerovao? ©to je s Njegovim uËenicima, apostolima,koji su napisali velik dio Novog zavjeta? Zar nisu i oni slijedili Njegovprimjer? Ovog Êemo se tjedna osvrnuti na Isusa i apostole da bismovidjeli kako su oni koristili i tumaËili Pismo. Smatramo da njihove metodetumaËenja i primjene i dalje sluæe kao pouzdan vodiË i nadahnuÊe zanas danas.


Godine 1521. rimski car pozvao je Martina Luthera u Worms uNjemaËkoj u kojem je Ëekao suenje. Bio je to presudni trenutak za


reformaciju. HoÊe li Luther odbaciti svoje spise koji su uzdrmali cijeluEuropu? Ili Êe se dræati naËela sola Scriptura, “samo Pismo”, kao svo-jeg mjerila? Luther je stao pred cara i najviπe graanske i crkvene vlasti.Na djelu umjetnika Lucasa Cranacha nastalo te iste godine prikazane sujasne Lutherove crte lica koje odraæavaju snagu i odluËnost. Kada jedoπao trenutak, progovorio je otvoreno i iskreno: “BuduÊi da Vaπe Veli-Ëanstvo i vaπa visoËanstva zahtijevaju od mene jasan, jednostavan iprecizan odgovor, dat Êu vam ga. Ja ne mogu pokoriti svoju vjeru ni papini saborima, jer je jasno kao dan da su Ëesto grijeπili ili se protivili jednidrugima. Ako, prema tome, ne budem osvjedoËen dokazima iz Pisma ilivrlo jasnim razlozima, ako ne budem uvjeren uz pomoÊ tekstova kojesam naveo i ako na taj naËin moja savjest ne bude vezana BoæjomrijeËju, ja se ne mogu i neÊu odreÊi jer nije sigurno za krπÊanina dagovori protivno svojoj savjesti. ... Tako mi Bog pomogao! Amen!” (Hein-rich Boehmer, Martin Luther: Road to Reformation [New York: MeridianBooks, 1957.], str. 415)

PismoKljuËni trenutak u zemaljskoj povijesti nastupio je kada je Sotona

kuπao Isusa nakon Njegovog krπtenja i iskustva u pustinji. Samo Ëetr-deset dana prije, Otac je izjavio prigodom Isusovog krπtenja: “Ovo je Sinmoj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (Matej 3,17) Sotona je sadadovodio u sumnju Njegov poloæaj. Je li Isus bio ono πto je Otac rekaoo Njemu? Pitanje se ticalo pouzdanosti Boæje rijeËi. U svojem prvomodgovoru Isus navodi redak iz Ponovljenog zakona 8,3: “Da ti pokaæekako Ëovjek ne æivi samo o kruhu, nego da Ëovjek æivi o svemu πto izlaziiz usta Jahvinih.” Ovaj redak govori o Boæjoj skrbi o Izraelcima dok sulutali po pustinji Ëetrdeset godina. Bog ih je uËinio poniznima i hranioih da bi se u potpunosti oslonili na Njega. NavodeÊi ovaj tekst iz Pisma,Isus kaæe: “Moj Otac koji je skrbio o Izraelu Ëetrdeset godina, skrbit Êei o meni. Vjerujem samo u Njegovu rijeË jer znam da On nije samo izvorhrane, veÊ izvor æivota.” Ovdje se javlja i dublja poruka. Isus se pokora-va svojem Ocu kao πto se stari Izrael trebao pokoravati Boæjoj rijeËi.Isus se ne oslanja na svoj autoritet, veÊ na autoritet Pisma, premaMojsijevim rijeËima. Poruka iz Ponovljenog zakona glasi: BuduÊi da seBog brinuo o Izraelcima i saËuvao ih kao svoj narod da bi uπli u ObeÊanuZemlju, oni trebaju “dræati zapovijedi Jahve, Boga svoga hodeÊi putovi-ma njegovim i bojeÊi se njega” (Ponovljeni zakon 8,6).

“Isus se suoËio sa Sotonom rijeËima iz Pisma. ‘Pisano je’, rekao jeOn. U svakoj kuπnji oruæje Njegove borbe bila je Boæja rijeË. Sotona jetraæio od Krista neko Ëudo kao znak Njegove boæanske naravi. Meutim,


ono πto je veÊe od svih Ëuda, Ëvrsto pouzdanje u ‘Ovako govori JahveGospod’ bio je znak koji se nije mogao pobiti. Dokle god je Krist stajaona tom uporiπtu, kuπaË nije mogao ostvariti prednost.” (Ellen G. White,Isusov æivot, str. 84; u izvorniku 120) Kako mi danas pristupamo ku-πnji? Je li Pismo pohranjeno u naπem srcu da se moæemo pozvati nanjega i odgovoriti kuπaËu? Nikada ne moæemo biti prisiljeni pokoritisvoju volju kuπaËu jer imamo isti izvor kao i Isus — Njegovu RijeË.

IlustracijaDvadeset treÊeg listopada 1844. godine vladala je velika tuga i ra-

zoËaranje kada su adventistiËki vjernici shvatili da se Isus nije vratiokao πto su oËekivali. Prodali su svoje domove i imovinu. Dali su sve zaobjavljivanje vijesti da Êe Isus doÊi toga dana. Sada je njihova najveÊanada bila sruπena. Neki vjernici napustili su vjeru. Mnogi su se suoËilis ismijavanjem skeptika koji su cijelo vrijeme sumnjali. ©to je poπlonaopako? Je li sve πto su saznali prouËavanjem proroËanstava bilo uza-ludno?

Meutim, kada su se vratili Pismu, shvatili su da datum nije biopogreπan; pogreπno su razumjeli znaËenje izraza “ËiπÊenje Svetiπta”.»iπÊenje Svetiπta nije bilo uniπtenje Zemlje, veÊ Kristov prelazak u Sve-tinju nad Svetinjama da bi zapoËeo sljedeÊu fazu svojega djela pomire-nja. AdventistiËki vjernici shvatili su proroËanstvo iz Otkrivenja 10,9.10— dragu poruku knjige koja je postala veliko razoËaranje. Ovo razoËa-ranje nije bilo novo iskustvo za vjernike. I prije su ga doæivljavali.

PismoUËenici nisu razumjeli Kristovu smrt na kriæu. Vjerovali su zajedno

s ostalim Æidovima da Êe Mesija uspostaviti zemaljsko kraljevstvo i daÊe ih osloboditi od tlaËiteljske rimske sile. Sada kada je Isus bio mrtavi pokopan, bili su skrhani. Odgovor na njihovo razoËaranje bio je istikao i odgovor ranim adventistiËkim vjernicima. Trebali su se vratiti Pismu.Isus im je pokazao put. “I poËe od Mojsija te, slijedeÊi sve proroke,protumaËi im πto se na njega odnosilo u svim Pismima.” (Luka 24,27)To je bilo potrebno kako bi uËenici mogli uvidjeti da se sve πto jenapisano o Njemu “u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima” trebaizvrπiti (Luka 24,44). U ovom retku jasno se upuÊuje na podjelu Starogzavjeta na tri dijela koji obuhvaÊaju “sva Pisma”.

Isus se molio za svoje uËenike: “Posveti ih istinom; tvoja je rijeËistina.” (Ivan 17,17) Isus je smatrao da je cijelo Pismo vjerodostojno.Ono je bilo temelj Njegovog autoriteta, sluæbe i poslanja.


UËenici su primili Isusov nauk u srce i uËinili ga srcem evaneljai poslanica upuÊenih crkvama. Matej je u velikoj mjeri navodio tekstoveiz starozavjetnih proroËanstava. Luka je zapoËeo svoje evanelje rodo-slovljem pokazujuÊi da je Isus Mesija. Pavao potvruje da je “svakoPismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanjei odgajanje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen zasvako djelo ljubavi.” (2. Timoteju 3,16.17) U Hebrejima 11 Pavao navodimnoge muπkarce i æene kao junake vjere prihvaÊajuÊi njihova iskustvai prilike iz Starog zavjeta kao istinite. Nikada nijedan novozavjetni pisacnije sumnjao u vjerodostojnost, povijesne Ëinjenice, proroËanstva ilinauk Biblije. Izvjeπtaje iz Pisma oni prihvaÊaju kao iskljuËivo vjero-dostojne. Primjeri Isusa i apostola daju nam najjasniji dokaz o tomekako pristupiti Pismu. Oni su Pismo tumaËili Pismom. Oslanjali su sena Pismo kao na svoju obranu u vrijeme kuπnji i traæili jasno “tako kaæeGospodin” u najjednostavnijem razumijevanju biblijskog teksta i njego-voj primjeni.

TRE∆I DIO: PrimjenaDevedesetih godina dvadesetog stoljeÊa meu krπÊanima je postao

popularan pokret ©BIU. Mladi su nosili narukvice s akronimom ©BIU,“©to bi Isus uËinio?” Ovo pitanje takoer je prikladno kada razmiπljamoo tome kako pristupiti Bibliji. Moæemo izmijeniti akronim u ©BIR, ili:“©to bi Isus rekao?” ©to bi Isus rekao o suvremenim tumaËenjima kojaodbacuju povijesnu istinitost vaænih dogaaja u Starom zavjetu? ©to biIsus rekao o tvrdnjama da Stari zavjet iznosi drugaËije poruke od Novogzavjeta i da njegova vrijednost treba biti suæena i vjerodostojnost uma-njena? ©to bi Isus rekao osobi u crkvi koja uporno tvrdi da su odreenitekstovi iz Novog zavjeta primjenjivi samo na crkvu (iz Efeza ili Korinta,na primjer) kojoj je odreena poslanica upuÊena? Bi li Isus ograniËiovjerodostojnost Biblije? Kako se kao Kristovi uËenici moæemo ugledatina Njegov pristup Pismu? HoÊemo li pokuπati tumaËiti rijeËi i izokretatiih kao πto su to Ëinili farizeji i saduceji u namjeri da Isusu postavezamku?

1. Zamolite Ëlanove razreda da ispriËaju iskustva u kojima su im naum doπli odreeni dijelovi Pisma kada su bili u kuπnji da napuste Isusa.Kakve blagoslove primamo kada napamet uËimo biblijske retke i Ëuva-mo ih u srcu? Koliko ste Boæjih obeÊanja saËuvali za vrijeme kadamoæda viπe ne budete imali Bibliju?

2. Razmislite o drugim primjerima kada su Isus i Njegovi uËenicitemeljili svoje tvrdnje na Pismu. Koliko su uspjeπne bile te tvrdnje?



Biblija — vjerodostojni izvornaπe teologije

KljuËni tekstovi: Izaija 8,20; Marko 7,1-13; 1. KorinÊanima 11,2; 2.Solunjanima 3,6; Rimljanima 2,4; Titu 3,4.5; 1. Ivanova 2,15-17; 2. Ko-rinÊanima 10,5.6; Izreke 1,7; Izreke 9,10; Ivan 5,46-48; Ivan 7,38.

PRVI DIO: OpÊi pregled»esto nismo svjesni utjecaja drugih izvora na naπe razmiπljanje i

naπ nauk. »ak i ako æelimo æivjeti samo po Pismu, naπe razumijevanjePisma u velikoj mjeri oblikuju brojni Ëimbenici i pod njihovim jeutjecajem: predaje i obiËaji na koje smo navikli i u kojima smo odrasli,naËin na koji smo nauËeni razmiπljati, naËin na koji svojim razumomobjaπnjavamo odreene stvari, naπe iskustvo s odreenim ljudima iidejama, kultura koja nas okruæuje i oblikuje. Prednost koju dajemonekom izvoru ili izvorima ima znaËajan utjecaj na naπ nauk; na krajuÊe odrediti smjer cjelokupne teologije. U RimokatoliËkoj i Pravoslavnojcrkvi predaja Ëesto ima vaænu i odluËujuÊu ulogu. U Karizmatskoj iPentekostnoj crkvi, iskustvo se Ëesto smatra najviπim autoritetom. Uliberalnoj teologiji ljudski razum Ëesto ima posljednju rijeË u odluËiva-nju πto je prihvatljivo a πto nije. Zatim na svaku crkvu u odreenoj mjeriutjeËe zaviËajna kultura. A nijedna crkva ne postoji bez Biblije. Ne æeli-mo vjeru koja je liπena svakog iskustva i u kojoj ne razmiπljamo — vjerukoja je nerazumna i koja ne odobrava pozitivne predaje. Vaæno je bitisvjestan svih tih utjecaja i shvatiti pozitivan doprinos koji svaki izvorima na naπu vjeru. Meutim, iznimno je vaæno da jasno uoËimo ogra-niËenja svakog izvora. Postavlja se presudno pitanje: Kojem izvoru daje-mo prednost kada je rijeË o vjeri i praksi?

DRUGI DIO: KomentarPredaja

Predaja je Ëesto na loπem glasu. Povezuje se s odreenim uskimpogledima koji se ropski dræe strogih ponavljanja i izvoenja odreenihobreda i obiËaja. Meutim, nije sva predaja loπa.


Sjetite se nekih pozitivnih strana koje ima svaka predaja. Stvaraodreenu strukturu i pruæa postojanost. Povezuje nas s naπom proπloπ-Êu, a moæda Ëak i s naπim podrijetlom. Prenosi vrijednosti koje su namvaæne. Pomaæe nam da odræimo sjeÊanje na znaËajne dogaaje i stvari.Sve ove odlike su dobre.

Problem nastaje kada ta predaja postane zasebna cjelina i na krajupostane vaænija od onoga πto je u poËetku pokuπala saËuvati. Predaja setakoer s vremenom πiri i dodaje aspekte koji premaπuju ono zahvalju-juÊi Ëemu je nastala.

U GalaÊanima 1,9 Pavao opominje vjernike da ne propovijedaju dru-go Evanelje od onoga koje su primili. Prema tome, postoji predaja kojuje Bog uveo, ali postoje i ljudske predaje i obiËaji koji nisu dio iskon-skog Boæjeg plana ili Boæje rijeËi.

IskustvoLjudska biÊa stvorena su sa sposobnoπÊu da doæive ljubav. Mi mo-

æemo iskusiti ljepotu, sklad, glazbu i umjetnost i ophoditi se premastvarima i pojavama na naËin koji je daleko viπe od razumskog. Iskustvoje dio naπeg æivota i stvara znaËajan dio naπeg duhovnog æivota s Bogom.

Razmislite o stranama svoje vjere u kojima su iskustvo radosti,opraπtanja, Ëiste savjesti i djela ljubaznosti i ljubavi pozitivno utjecalina vaπ odnos s Bogom i drugim vjernicima.

U kojem su smislu odbacivanje, predrasude, mrænja, sumnje, zavisti ljubomora negativno utjecali na vaπ odnos i spoznaju Boga? »emu nasto uËi o naπoj odgovornosti da budemo æive Kristove poslanice (2. Ko-rinÊanima 3,2.3) koje drugi ljudi mogu Ëitati kada æele nauËiti neπto oBogu?

IlustracijaIskustvo koje stjeËemo kao ljudi je snaæno, ali nas takoer moæe

zavarati i povesti u pogreπnom smjeru. ©to biste rekli kad bi vam kari-zmatiËna krπÊanka rekla da joj je Bog rekao da proslavlja Boga u nedje-lju iako Biblija jasno kaæe da je sedmi dan subota sveti dan odmora?©to trebamo Ëiniti ako jedan poseban duhovni dar uËinimo mjerilomæivota ispunjenog Duhom?

KulturaRijeË “kultura” potjeËe od latinske rijeËi koja znaËi “uzgajati”. Kul-

tura obuhvaÊa, izmeu ostalog, niz obiËaja, vrijednosti, druπtveno pona-πanje i pravila koja pronalazimo u ljudskom druπtvu. Bog nam je dao


sposobnost da oblikujemo kulturu, ali smo u isto vrijeme ipak svi mipod utjecajem kulture u kojoj æivimo.

Biblija je nastala u posebnoj kulturi. Korisno je poznavati kulturuPisma da bismo bolje shvatili ono πto je u njoj zabiljeæeno. Kultura ukojoj je Pismo nastalo ne Ëini Pismo jednakim kulturi. Uostalom, Pismoje objavljena Boæja rijeË. Kao takva, Biblija moæe imati pozitivan utjecajna ljudsku kulturu i uzdiÊi bilo koje druπtvo.

Nijedna kultura nije savrπena. Svaka kultura pogoena je grijehom.Stoga nije sve u kulturi pozitivno. Pojedine kulturoloπke pojave moguimati negativan utjecaj na naπu vjeru ili moæda Ëak mogu imati demon-sko podrijetlo. Kako moæemo razlikovati pozitivne i negativne aspektenaπe kulture? Kako moæemo izbjeÊi utjecaj kulture na bogosluæje? Za-πto moramo biti u kulturoloπkom smislu osjetljivi da bismo doprli dodrugih ljudi? Kako Biblija moæe postati najviπe mjerilo u tom nastojanju?

RazumBog nas je stvorio sa sposobnoπÊu da mislimo. Velik dio Biblije

poziva nas da razmiπljamo o onome πto je napisano u Pismu. Pitanjekoje se ponavlja: “©to mislite?” (Matej 17,25; 18,12; 21,28; 22,17; 22,42;26,66 itd.), ili pitanje koje se nadovezuje na prethodno: “Zar niste Ëitali?”(Matej 12,3.5; 19,4; 21,16; 21,42; 22,31 itd.) pokazuju da Bog æeli dakoristimo svoj um da bismo razumjeli Njega i Njegovu RijeË. Iako Bogamoæemo spoznati toËno i ispravno, moramo priznati da nikada neÊemou potpunosti shvatiti sve u vezi s Njim. Uostalom, mi smo stvorena biÊa.Mi nismo Bog! Naπe razmiπljanje pomraËeno je i pod utjecajem grijeha.Prema tome, Ëak i svoje misli trebamo dovesti u “pokornost Kristu” (2.KorinÊanima 10,5). Ako nismo spremni pokoriti svoje misli viπem au-toritetu Pisma, brzo Êemo poËeti suditi sve veÊem broju biblijskih tek-stova u skladu s onim πto smatramo da je razumno i istinito, ËineÊitako naπ razum mjerilom onoga πto moæemo ili ne moæemo prihvatiti.Ovakav stav odbacit Êe Ëuda u Bibliji i utjecat Êe na biblijske istine kaoπto su nauk o Bogu i Njegovoj trojedinoj naravi, Kristovoj boæanskojnaravi, Duhu Svetome, uskrsnuÊu u tijelu ili odnosu izmeu ljudskeslobodne volje i Boæje vrhovne vlasti, da navedemo samo nekoliko dok-trina. Na kraju zakljuËimo da “kritiËka metoda mora doæivjeti propastzato πto ju je u biti nemoguÊe upotrijebiti. Jer uzajamni odnos i je-dinstvenu cjelinu s objavom ne stvara kritika, veÊ posluπnost; ne radise o ispravcima ... veÊ o tome da ja moram biti promijenjen.” (GerhardMaier, The End of the Historical-Critical Method [St. Louis: Concordia,1977.], str. 23)


BiblijaBiblija je naπ najviπi i konaËni autoritet u svim pitanjima vjere i

æivota zato πto vjerujemo da je Duh Sveti nadahnuo pisce Biblije da napouzdan i vjerodostojan naËin zapiπu ono πto Bog æeli prenijeti prekonjih. Isus i apostoli odnosili su se prema Pismu imajuÊi ovo na umu.Prema Isusu, Boæja rijeË je istina (Ivan 17,17). Ako ne vjerujemo Moj-siju, neÊemo vjerovati ni Njegovim rijeËima, kaæe On (Ivan 5,46.47). ZaIsusa je Pismo mjerilo naπe vjere: “Tko vjeruje u mene, kao πto PismoreËe, iz njegove Êe utrobe poteÊi rijeke vode æive.” (Ivan 7,38 — Vara-ædinska Biblija) Na sliËan naËin i apostoli stalno upuÊuju na Pismo kaomjerilo svojeg nauka (Djela 17,11; Rimljanima 10,11) i vjeruju da “sveπto je nekoÊ napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivoπÊu iutjehom, koje daje Pismo, trajno imamo nadu” (Rimljanima 15,4). Nemoæemo biti u veÊoj mjeri apostoli u svojem odnosu prema Pismu negoπto su bili sami apostoli, i ne moæemo biti veÊi krπÊani od Krista. Onje naπ primjer. Mi Ëinimo dobro ako Ga slijedimo u tome kako se sluæioPismom i upuÊivao na njega kao odluËujuÊe mjerilo za svoju vjeru.

TRE∆I DIO: PrimjenaKada volimo drugu osobu, primjenjujemo nekoliko Ëimbenika o

kojima smo razgovarali ovoga tjedna. U ljubavi doæivljavamo snaæne os-jeÊaje. Ipak, ljubav je viπe od osjeÊaja. Kada volimo drugu osobu, miobiËno imamo dobre razloge zaπto je naπa ljubav prema toj osobi stvar-na i zaπto druga osoba voli nas. Ipak, nije mudro da naπu ljubav temelji-mo samo na razumu.

Kada stupimo u vezu, skloni smo uspostavljanju nekih zajedniËkihobiËaja koji nas podsjeÊaju na znaËajne zajedniËke trenutke. Meutim,kada ti obiËaji postanu vaæniji od samog odnosa, znaËi da smo krenulipogreπnim putem i da smo izgubili ono bitno. Kada pokazujemo svojuljubav prema drugoj osobi, obiËno to Ëinimo u skladu s obiËajima ipravilima naπe kulture. Meutim, ako dopustimo da samo kultura od-reuje kako treba pokazivati ljubav, moæemo biti brzo navedeni da uËi-nimo stvari koje su jasno zabranjene u Pismu. Zato nam je potrebanizvor koji Êe voditi i upuÊivati naπu ljubav i naπ æivot, a koji nije samoljudskog podrijetla. Treba nam pouzdan izvor koji ide dublje od onogaπto osjeÊamo, koji je viπi od onog πto mislimo i znaËajniji od svakeljudske predaje, obiËaja i kulture. Hvala Bogu za Njegovu trajnu i pouz-danu RijeË koju nalazimo u Bibliji.


Pouka 5 25. travnja—2. svibnja 2020.

Samo PismoKljuËni tekstovi: Hebrejima 4,12; 1. KorinÊanima 4,6; Izaija 8,20;

Titu 1,9; 2. Timoteju 1,13; Luka 24,27.44.45.

PRVI DIO: OpÊi pregledBiblija i protestantizam isprepleteni su u zajedniËkoj proπlosti. Mo-

gli bismo reÊi da je povijest krπÊanstva u odreenom smislu povijesttumaËenja Biblije. NaËelo sola Scriptura — “samo Pismo” — bio je bojnipokliË protestantske reformacije. Sola Scriptura uzdigao je ulogu PismauËinivπi ga jedinim mjerilom i pouzdanim izvorom teologije. Osim toga,naËelo sola Scriptura bilo je orue kritike struktura crkvene moÊi idugogodiπnje crkvene predaje i obiËaja. Ovo naËelo predalo je Bibliju uruke obiËnog naroda. Kao takvo, sola Scriptura je naËelo koje upuÊujekritiku i vodi, koje usmjerava æivot Crkve. Ukazuje na uvjerenje da jeBiblija, i samo Biblija, jedini kriterij krπÊanske vjere i æivota. Ono Ëegase dræimo kad je u pitanju vjera istinito je jedino ako naπa vjerovanjaodgovaraju svjedoËanstvu cijelog Pisma (tota Scriptura). Ovakav nauknaglaπava jedinstvo Pisma i tvrdnju da je Biblija dovoljno jasna knjiga.

Prema tome, sola Scriptura mnogo je viπe od lozinke reformacije.Bez Biblije reformacija ne bi mogla uËiniti ono πto je uËinila. SolaScriptura takoer ukazuje na brojna naËela tumaËenja Pisma koja suusko povezana s ovim naËelom. Ovog Êemo tjedna opπirnije prouËitineka od ovih naËela tumaËenja.

DRUGI DIO: KomentarKada potvrdimo da je naËelo sola Scriptura vaæno za naπu vjeru,

priznajemo jedinstvenu boæansku potvrdu Biblije u odnosu na sve drugeizvore koji mogu utjecati na naπa uËenja. Sola Scriptura ne znaËi soloScriptura (“Pismo bez pratnje”). Postoje i drugi izvori koji su neizbjeænodio naπih vjerovanja. Meutim, samo je Pismo vladajuÊe mjerilo i kona-Ëan autoritet u odnosu na svaki drugi izvor kada je rijeË o vjeri i praksi.Pismo se izdiæe iznad svakog nauka crkve. Pismo nije podreeno suduznanosti ili glasu veÊine, niti bilo kakvoj predaji, razumu ili iskustvu.Ellen G. White kaæe: “Ali Bog Êe na Zemlji imati narod koji Êe ËuvatiBibliju i samo Bibliju kao mjerilo svih uËenja i osnovu svih reformi. Ni


miπljenja uËenih ljudi, ni zakljuËci znanosti, ni vjerske dogme ili odlukecrkvenih sabora, toliko brojnih i suprotnih kao πto su Crkve koje zastu-paju, niti glas veÊine — nijedno od ovoga niti sve zajedno ne trebasmatrati dokazom za ili protiv ma koje toËke vjerovanja. Prije prihvaÊa-nja bilo kojeg uËenja ili propisa trebamo zahtijevati da bude podræanojasnim ‘Tako kaæe Gospod’.” (Velika borba, str. 468; u izvorniku 595)

Biblija ima ovu autoritativnu ulogu zbog svojega boæanskog podrije-tla i utjecaja. Prema tome, ne trebamo reÊi manje od onoga πto Pismotvrdi. Niti trebamo dodavati rijeËima Pisma i iÊi preko njegovog jasnognauka. Na kraju posljednje biblijske knjige Ëitamo sljedeÊe upozorenjekoje se moæe primijeniti na cijelo Pismo: “Ja svakomu koji Ëuje pro-roËanske rijeËi ove knjige izjavljujem: Tko ovomu πto nadoda, Bog Êemu dodati zla opisana u ovoj knjizi; a ako πto oduzme od rijeËi oveproroËke knjige Bog Êe mu oduzeti njegov dio na stablo æivota i na Svetigrad, opisane u ovoj knjizi.” (Otkrivenje 22,18.19)

©to mislite, zaπto je vaæno da ne dodajemo i ne oduzimamo odrijeËi Pisma? ©to bi se dogodilo kad bismo neπto dodali njezinim istina-ma ili oduzeli od njih? ©to bi takvo dodavanje ili oduzimanje znaËilo zavjerodostojnost Pisma? ©to nam ovaj odgovor govori o vjerodostojnostiosobe koja dodaje ili oduzima dijelove Biblije?

Samo je Pismo vladajuÊe mjerilo naπe vjere. Ovo pravilo upuÊuje nabrojne druge zakljuËke i naËela.

Jedinstvo PismaPismo moæe imati ulogu teoloπkog vodiËa i mjerila samo zahvalju-

juÊi svojem unutarnjem jedinstvu. Ovo jedinstvo rezultat je boæanskognadahnuÊa. Jedinstvo nije nametnuto Pismu, veÊ proizlazi iz njegovogboæanskog podrijetla. Sama Biblija svjedoËi o ovom jedinstvu Ëinjeni-com da novozavjetni pisci navode tekstove iz skoro cijelog Starog zavje-ta (Pisma njihovog vremena); Isusove rijeËi i novozavjetni spisi odlikujuse istom vjerodostojnoπÊu kao i Stari zavjet (vidi Luka 10,16; 2. Petrova3,16). Dakle, nijedan dio Pisma nije vjerodostojniji od nekog drugog.Novi zavjet nije vaæniji od Starog zavjeta; Stari zavjet otkriva se u Novo-me.

Da nema boæanskog nadahnuÊa, ne bi bilo jedinstva u Pismu. BezBoæjeg nadahnuÊa imali bismo samo neskladne i nespojive biblijskespise. Bez jedinstva Pisma ne bismo mogli razviti sveobuhvatnu biblijskuteologiju. Mogli bismo razgovarati samo o razliËitim i nedosljednim uËe-njima razliËitih biblijskih pisaca. Samo nam jedinstvo Svetoga pismaomoguÊuje da usporeujemo Pismo s Pismom. Bez jedinstva Pisma tone bismo mogli Ëiniti. Ne bismo se viπe osvrtali na Pismo u nastojanju


da odgovorimo na odreena pitanja. Jedinstvo Pisma ima dalekoseæneposljedice za naπe doktrine. Bez jedinstva Pisma ne bismo mogli raz-likovati istinu od zablude. Ne bismo se mogli suprotstaviti teoloπkimkrivovjerjima. Bez jedinstva Pisma imali bismo mnoπtvo razliËitihvjerovanja koja bi bila puna proturjeËnosti i nedosljednosti. Prema to-me, Biblija sigurno ne bi mogla biti mjerilo i vodiË za naπu vjeru i nebi mogla donijeti teoloπko jedinstvo meu vjernicima.

PrimjenaPojedinci danas tvrde da Novi zavjet ima veÊi autoritet od Staroga.

Izjavljuju da Stari zavjet uËi o gnjevu, osveti i spasenju koje se temeljina naπim djelima, dok u Novom zavjetu nalazimo ljubav i milost, opra-πtanje i milosre. Prema tome, smatraju da ne postoji jedinstvo misli.Zato se Novome zavjetu, a osobito Isusovim rijeËima, daje prednost uodnosu na rijeËi iz Staroga zavjeta. Kako biste odgovorili na takav stav?Kakve probleme uoËavate u ovakvom pristupu? Kakve posljedice ovakvoglediπte vrπi na vjerodostojnost Biblije?

JasnoÊa PismaKad se pozivamo samo na Pismo, posredno izraæavamo svoje uvje-

renje da je ono πto Pismo tvrdi dovoljno jasno, da se moæe shvatiti iprimijeniti u praksi. Najteæi tekstovi u Bibliji moæda nisu oni koji namstvaraju poteπkoÊe zbog naπeg ograniËenog razumijevanja. Najteæi mogubiti oni koje jasno razumijemo, ali ih ne slijedimo. Bibliju podjednakojasno mogu razumjeti i djeca i odrasli. Ipak, postoji beskrajan rasponbiblijskih istina izvan onoga πto znamo. Prema tome, Ëak i najobrazova-niji umovi imaju dovoljno prostora da napreduju u dubljem razumijeva-nju i znanju.

Pismo stalno ponavlja da je ono dovoljno jasno da ga mogu razumjetisvi koji ga Ëitaju i sluπaju (vidi Nehemija 8,8.12; Efeæanima 3,4; Matej21,42; 12,3.5; 19,4, 22,31; Marko 12,10.26; Luka 6,3). BuduÊi da je Pismodovoljno jasno, mi smo odgovorni za ono πto Ëinimo ili ne Ëinimo kadaga shvatimo.

Kakvo bi dobro Pismo donijelo da je neshvatljivo i nejasno? Bi litada djelovalo kao mjerilo i vodiË? Objasnite.

Pismo tumaËi PismoZbog svojeg unutarnjeg jedinstva Biblija je sama svoj tumaË. Jedan

dio Pisma moæe rasvijetliti druge dijelove. Prema tome, trebamo pozor-no razmatrati povijesne i knjiæevne okvire biblijskih zapisa, a ne jedno-


stavno gomilati tekstove u kojima se javlja ista rijeË. Kada Pismu damopriliku da rasvijetli druge dijelove Pisma u kojima se javlja ista misaoili rijeË, trebamo uzeti u obzir sve πto Pismo kaæe o odreenoj temi.Usporeivanje i prouËavanje Pisma treba imati prednost u odnosu nadruga tumaËenja ili pisce koji piπu o biblijskim temama ili tumaËe Pi-smo. »ak ni spisi Ellen G. White ne trebaju biti zamjena za pozornoprouËavanje Biblije. Iako iz njezinih komentara moæemo steÊi dragocje-ne uvide, ona ne moæe zamijeniti osobno temeljito istraæivanje Biblije.

TRE∆I DIO: PrimjenaPismo nam ne trebaju tumaËiti sveÊenici, crkvena tijela ili drugi

autoriteti. Postoji sveÊenstvo svih vjernika. Ipak, mudrost poËiva u kolek-tivnom znanju onih koji prouËavaju Bibliju. Bog isto tako vodi i drugevjernike, a novo svjetlo podnijet Êe ispit najbriæljivijeg istraæivanja odstrane onih koji takoer cijene biblijsku poruku. Prema rijeËima EllenG. White, “Bog nije zaobiπao svoj narod izabravπi jednog pojedinca ovdjei drugog pojedinca tamo kao jedino dostojne da im povjeri svoju istinu;On ne daje jednom Ëovjeku novo svjetlo suprotno utemeljenoj vjeri Cr-kve kao cjeline. ... Neka se nitko ne oslanja na sebe kao da mu je Bogdao posebno svjetlo, veÊe od onoga koje je dao njegovoj braÊi. ... Netkoprihvati neku novu i posebnu misao koja se naizgled ne sukobljava sistinom. On ... se bavi njome sve dok mu ne poËne izgledati posebnoprivlaËna i vrlo znaËajna, jer joj je Sotona sposoban dati taj laæni izgled.KonaËno mu to postaje srediπnja tema koja istiskuje sve ostale, najvaæ-nija toËka oko koje se sve okreÊe, a istina se iskorjenjuje iz srca. ... Javas opominjem da se Ëuvate tih sporednih pitanja Ëiji je cilj da umodvrate od istine. Zabluda nikada nije bezopasna. Ona nikada ne po-sveÊuje, veÊ uvijek unosi pomutnju i neslogu.” (Last Day Events, str.90,91)

Na koje ste naËine u opasnosti da postanete toliko zaokupljeni“novim svjetlom” da stvorite zabunu i unesete razdor? Zaπto je mudrosavjetovati se s drugima? Kakva opasnost leæi u prihvaÊanju “novogsvjetla nasuprot utvrenoj vjeri Kristovog tijela”?


Pouka 6 2.—9. svibnja 2020.

Zaπto je potrebno tumaËenje?KljuËni tekstovi: Hebrejima 11,6; Luka 24,44.45; 1. KorinÊanima

12,10; 1. KorinÊanima 14,26; Ivan 1,41; Ivan 9,7; Djela 9,36; Luka 24,27;Djela 17,22-26; Ivan 9,39-41; Ivan 12,42.43; Nehemija 8,1-3.8.

PRVI DIO: OpÊi pregledNeki ljudi kaæu da shvaÊaju Bibliju upravo onako kako glasi i da je

nema potrebe tumaËiti. Iako je pohvalno da Bibliju ozbiljno shvatimo ida budemo spremni slijediti njezine naloge, nitko ne pristupa Biblijipraznog uma. Naπe misli i razumijevanje pod utjecajem su obrazovanja,obitelji, kulture u kojoj rastemo i osobnog iskustva. Svi mi imamo odre-ene pretpostavke s kojima pristupamo tekstu. »itanje i prouËavanjebiblijskih izvjeπtaja neizbjeæno ukljuËuje odreeno tumaËenje.

Biblija je napisana na jezicima (grËkom, hebrejskom i aramejskom)s kojima mnogi od nas nemaju nikakvog dodira ili moæda poznaju samoosnove. I kao πto zna svaki prevoditelj, svaki prijevod na drugi jezikukljuËuje odreeni oblik tumaËenja. Morate jako dobro poznavati jezikda biste razumjeli istanËane pojedinosti ili da biste prepoznali ironiju.Osim toga, naπe misli pomraËene su grijehom i zato nisu neutralnekada se radi o duhovnim pitanjima. Sama Ëinjenica da postoje razliËitecrkve i vjerske zajednice, iako sve one tvrde da æive po Bibliji, pokazujeda smo svi skloni odreenom obliku tumaËenja. Ipak, prouËavamo istuKnjigu i moæemo donijeti zakljuËke koji nas ujedinjuju usprkos svimrazlikama. TumaËenje je bitno za razumijevanje i ovog Êemo tjedna prou-Ëavati metode tumaËenja koje Êe nas voditi u istraæivanju Biblije.

DRUGI DIO: KomentarZnaËenje reËenice ne odreuju samo pojedine rijeËi, veÊ i πira cje-

lina u kojoj se te rijeËi koriste. Ako ne uzmemo u obzir uæu i πiruknjiæevnu cjelinu i naËin na koji se rijeËi koriste u tom primjeru, brzoÊemo donijeti pogreπne zakljuËke. SliËno tome, trebamo uzeti u obzir ipovijesnu pozadinu izvjeπtaja. To nam pomaæe da ga smjestimo u odre-eni okvir. Svaki tekst bez konteksta brzo postaje izgovor za vlastitomiπljenje. Ako zanemarimo cjelinu, ubrzo Êemo u tekstu proËitati neπtoπto pisac uopÊe nije rekao. To nazivamo eisegezom. Umjesto da u tekstu


Ëitamo ono πto ne postoji, trebamo uraditi temeljitu egzegezu, πto znaËida u tekstu trebamo Ëitati ono πto on kaæe. AdventistiËki krπÊani æeleslijediti samo Pismo. Mi nemamo papu ili predaju koja odreuje znaËe-nje Pisma. Prema tome, ozbiljno i zdravo tumaËenje Biblije vaæno je zanaπ nauk i misiju. Ono oblikuje naπ teoloπki identitet i vjerovanja.

Pretpostavke i pogledi na svijetSvaka osoba dræi se brojnih vjerovanja za koja svjesno ili nesvjesno

pretpostavlja da su ispravna. Pretpostavljamo da su toËna iako ih nemoæemo dokazati. Ova najosnovnija uvjerenja o svijetu i naπim vrijedno-stima nazivaju se pogledom na svijet. Naπ pogled na svijet odreuje πtoje za nas vaæno, a πto nije. On filtrira naπa opaæanja i tumaËenja stvar-nosti i pruæa sliku svijeta koja nas vodi u æivotu. Naπ pogled na svijetobuhvaÊa naπe razumijevanje Boga, ljudske naravi, moralnosti i istine.Pogled na svijet naËinjen je od vjerovanja i odgovora na pitanja u ovimpodruËjima.

Na naπ pogled na svijet utjeËu naπi roditelji, naobrazba, vrπnjaci,iskustvo, mediji, kultura i religija. Mi svakog dana koristimo svoj pogledna svijet i promatramo i tumaËimo stvarnost kroz njega. On utjeËe nanaπe razmiπljanje, kao i na naπa djela i ponaπanje.

Razmislite:Prisjetite se razliËitih primjera kada naπ pogled na svijet utjeËe na

naπe razmiπljanje i ponaπanje. Podijelite s Ëlanovima razreda izazovekoji nastaju kada se sukobe dva razliËita pogleda na svijet.

Dok god smo spremni primati pouke, naπ pogled na svijet se razvija.Kada uËenje i rast korjenito izmijene naπa vjerovanja ili kada doæivimoiskustvo obraÊenja, naπ pogled na svijet moæe se promijeniti. Ova pro-mjena obiËno se dogaa kada se utvrdi da je prethodni pogled na svijetbio pogreπan. Nakon takve promjene osoba Êe se nastaviti usuglaπavatii pokuπati uskladiti druga uvjerenja s ostatkom svojih vjerovanja. Ob-raÊenje Isusu ne briπe automatski godine prethodnog obrazovanja. Me-utim, ukljuËuje promjenu pogleda na svijet i usklaivanje svih vjero-vanja s Biblijom.

Razmislite:ProËitajte Luka 24,36-49. Kako je doæivljaj uskrslog Krista i Njegovo

objaπnjenje Pisma utjecalo na Njegove uËenike da drugaËije sagledajustvarnost? IspriËajte kako je vaπe iskustvo obraÊenja utjecalo na vaπerazumijevanje Biblije. Ako smo i mi postupno uskladili sva naπa pretho-


dna vjerovanja s Pismom, πto nam to govori o tome kako se trebamoophoditi prema onima Ëije razumijevanje postupno napreduje?

Prijevod i tumaËenjeAko æelite ispravno tumaËiti Bibliju, bilo bi je korisno prouËavati na

jeziku na kojem je napisana. Ako to nije moguÊe, koristite prijevod kojije vjeran izvornim jezicima. Doslovni prijevod teæi za postizanjem jed-nakosti rijeË-za-rijeË i daje toËniji i doslovniji prijevod biblijskih jezika.Kada prouËavamo i usporeujemo kako biblijski pisci koriste odreenerijeËi u razliËitim cjelinama, Biblija sama moæe otkriti njihovo znaËenje.Iako doslovni prijevod omoguÊuje odliËno prouËavanje Biblije, tekstovimogu biti kruti. Za razliku od doslovnih prijevoda, dinamiËni prijevodinaglaπavaju znaËenje-za-znaËenje umjesto rijeË-za-rijeË. U ovom sluËajuprijevod je tako prilagoen da prenosi odgovarajuÊu misao ili znaËenjeu jeziku primatelju. Dok su takvi prijevodi laki za Ëitanje, tumaËenjemoæe biti zbunjujuÊe i pogreπno. KonaËno, postoje parafrazirani prije-vodi. Oni su daleko slobodniji od dinamiËnih prijevoda. Poπto je parafra-za viπe tumaËenje nego prijevod, takav oblik prijevoda nije pogodan zaozbiljno prouËavanje Biblije.

Razmislite:Ako su na vaπem jeziku dostupni razliËiti prijevodi Biblije, pokaæite

ih u subotnjoπkolskom razredu i navedite primjere razliËitih prijevodabiblijskih izvjeπtaja. UËinite to na takav naËin da sluπatelji budu osna-æeni u svojoj vjeri i ohrabreni da ozbiljnije prouËavaju Bibliju. PreporuËiteim za prouËavanje pouzdan prijevod Biblije na vaπem jeziku.

Neke vjerske zajednice izdaju svoje autorizirane prijevode. KrπÊan-ska adventistiËka crkva to nije uËinila, ali koristi utvrene prijevodekoji su dostupni preko biblijskih druπtava. Pojedini adventisti radili suu biblijskim druπtvima kako bi pomogli da Biblija postane dostupnaonima koji je nemaju i dali znaËajan doprinos u razliËitim prijevodimaBiblije. Razmislite o tome kako moæete pomoÊi u predstavljanju, πirenjui prouËavanju Biblije.

Biblija i kulturaPoznavanje bliskoistoËne kulture moæe biti od koristi za razumije-

vanje odreenih biblijskih tekstova. Danaπnji bibliËari i kritiËari smatra-ju da je Biblija kulturoloπki uvjetovana, da odræava kulturu u kojoj jenastala i da je njezina vjerodostojnost ograniËena odreenim kulturolo-πkim okvirom. Iako je Biblija stvarno napisana u odreenoj kulturi,


“biblijski pisci tvrde da teoloπka poruka Pisma nije kulturoloπkiograniËena, primjenjiva samo za odreene ljude u odreeno vrijeme, veÊtrajna i opÊe primjenjiva”. (Richard M. Davidson, “Biblical Interpretati-on”, Handbook of Seventh-day Adventist Theplogy, [Hagerstown, MD:Review and Herald, 2000.], str. 85) Iako se Isus rodio u odreenoj kul-turi, On ipak nije Spasitelj samo ljudi svojeg vremena. On je Spasiteljsvijeta. To πto se pojavio u odreenoj kulturi ne Ëini Ga povezanimiskljuËivo s tom kulturom, veÊ Mu daje znaËenje koje nadilazi sve kulture.

Razmislite:Pojedinci se usredotoËuju na ono πto se razlikuje od kulture do

kulture i tako gube iz vida ono πto je zajedniËko, πto je karakteristiËnoza sve ljude u svim kulturama. Koji su osnovni aspekti ljudskog posto-janja i ljudskih æelja prisutni u svim kulturama? Kako Boæji duhovniodgovor na ove aspekte nadmaπuje pojedinu kulturu i obraÊa se svimljudima? Kako biblijsku poruku moæete pribliæiti ljudima u vaπoj kulturi?Kada kultura moæe postati prepreka za prihvaÊanje biblijske poruke?

Naπa greπna, pala narav i tumaËenje BiblijePokraj svih prethodno spomenutih aspekata koji pokazuju zaπto je

tumaËenje nuæno, postoji joπ jedan Ëimbenik koji se Ëesto previa. Onje povezan s posljedicama naπe greπne, pale naravi. ProËitajte Efeæani-ma 4,17.18 i razmiπljajte o Pavlovim rijeËima u ovim redcima. Pavaoovdje opisuje odreene posljedice zbog sljepoÊe naπeg srca i uniπtenoguma. Katkad je Ëak i naπe razumijevanje i tumaËenje Pisma iskvarenoi zamagljeno zbog naπeg grijeha. Katkad ne slijedimo rijeËi iz Biblije jerse plaπimo pritiska vrπnjaka ili prijezira rodbine i prijatelja. Zato namje potrebna pomoÊ Duha Svetoga da prosvijetli naπ um i uËini nas sprem-nima da slijedimo ono πto smo otkrili.

TRE∆I DIO: PrimjenaMoæe se dogoditi da neka osoba Ëuje biblijsku istinu i da joj Ëitanje

Pisma pomogne da uvidi da je Bog stvaran i æiv i da je vrijedno æivjetiu skladu s biblijskom porukom. Meutim, kada neke molitve ne buduusliπane kako se nada i djetetovo se zdravlje nae u opasnosti, ovaosoba pribjegava tradicionalnim izvorima iscjeljenja koji su uobiËajeniu njezinoj kulturi. Ove tradicionalne naËine izljeËenja vrπe moÊni vra-Ëevi u zajednici.

Razmislite o sliËnim sklonostima i kuπnjama s kojima se suoËavatekada je vaπa biblijska vjera pred odreenim izazovom. U kojim ste se


podruËjima naπli u kuπnji da se oslonite na steËeno obrazovanje iliroditeljski odgoj ili vlastito iskustvo viπe nego na biblijsku istinu?

Neki ljudi koji su odgajani u skladu sa zapadnom filozofijom ikritiËkim razmiπljanjem vjeruju da ne postoji natprirodno biÊe kojedjeluje u povijesti ili Ëini Ëuda. Njihov zatvoreni pogled na svijet spre-Ëava ih da mnoge biblijske izvjeπtaje koji govore o natprirodnom prihva-te kao stvarne. Kako vaπ pogled na svijet utjeËe na vaπe tumaËenjePisma?

Osoba mlada u vjeri æeli prouËavati Bibliju. Koji biste joj prijevodBiblije mogli preporuËiti?

Zaπto je vjera vaæna za ispravno razumijevanje Pisma? Kakva jeuloga vjere u procesu tumaËenja?



Jezik, tekst i kontekstKljuËni tekstovi: Ponovljeni zakon 32,46.47; 1. o kraljevima 3,6;

Brojevi 6,24-26; Postanak 1,26.27; Postanak 2,15-23; Postanak 15,1-5.

PRVI DIO: OpÊi pregledRijeËi imaju silu. One mogu podiÊi narod iz ropstva u æivot oslobo-

enja i vjere. Joπua je pozvao narod: “Izaberite sebi danas komu Êetesluæiti: hoÊete li bogovima kojima su oci vaπi sluæili dok bijahu s onustranu Rijeke ili pak bogovima Amorejaca u Ëijoj zemlji ti prebivaπ? Alija i moj dom sluæit Êemo Gospodu.” (Joπua 24,15 — Varaædinska Biblija)RijeËi takoer mogu biti razorne i prijevarne. Kada je Sotona kuπao Evuu Edenskom vrtu, posijao je sumnju: “Zar vam je Bog rekao da ne smijetejesti ni s jednog drveta u vrtu?” (Postanak 3,1) RijeËi mogu biti optuæi-vaËke i osuivaËke, ali i utjeπne i ljubazne, mogu donijeti iscjeljenjeduπi.

Bog je odluËio objaviti svijetu preko proroka i pisaca povijest spa-senja, pad, plan otkupljenja, obeÊanje o obnovljenju i drugi dolazak.Pisali su na hebrejskom, aramejskom i grËkom — jezicima koji se priliËnorazlikuju od jezika koje smo uËili u djetinjstvu. Cijela Biblija prevedenaje na najmanje 636 jezika, a Novi zavjet na joπ 3223 jezika ili viπe, takoda 95 posto stanovnika Zemlje moæe Ëitati Boæju rijeË. U poukama zaovaj tjedan razgovarat Êemo o tome kako nam tumaËenje rijeËi, izrazai tematskih cjelina iz Pisma unutar njihovog izvornog konteksta poma-æe da potpunije razumijemo Boæju poruku upuÊenu nama danas.

DRUGI DIO: KomentarPismo

Vaæno je shvatiti da znaËenje potjeËe od najmanjih jeziËnih dijelo-va, rijeËi, i πiri se na reËenicu, tematsku cjelinu i na kraju knjigu. RijeËdabar na hebrejskom ima mnoπtvo znaËenja jer moæe znaËiti “rijeË”,“stvar”, Ëak i “proroËanstvo”. Zato je vaæno da prouËavamo πiru cjelinurijeËi i kako se one mogu upotrijebiti u Bibliji. Hebrejska rijeË chesed(milost) i πalom (mir) primjeri su rijeËi koje imaju πirok opseg znaËenjai mogu se shvatiti mnogo bolje ako se prouËavaju u okviru Ëitave cjeline


Pisma. U drugim sluËajevima odreene biblijske doktrine ili misli najbo-lje se shvate prouËavanjem rijeËi sa sliËnim znaËenjem koje zajednopruæaju πiroki spektar znaËenja. Pojam ostatka jedna je takva doktrinana koju se ovakav pristup odnosi biblijski.

IlustracijaCrkva adventista sedmoga dana smatra se Crkvom ostatka iz bib-

lijskog proroËanstva. Ona je pozvana da kao pokret u ovo posljednjevrijeme jasno objavi trostruku aneosku vijest. Crkva ostatka smatrasubotu peËatom po kojem Êe se poznati narod koji dræi Boæje zapovijedii ima vjeru Isusovu (Otkrivenje 14,12). Njihovo dræanje zapovijedi moæese ostvariti samo zahvaljujuÊi Kristovim zaslugama i Njegovoj sili, kaoπto je On pokazao svojim primjerom kada je pobijedio i naslijedio vije-nac æivota (Ivan 16,32.33; 1. Ivanova 4,4; 1. 5,4.5; Otkrivenje 2,7.11.17.26;3,5.12.21). Meutim, ova tvrdnja Crkve da je ona ostatak Ëini se priliËnoiskljuËivom i oholom u naπe suvremeno doba. Kako znamo da Bog imaostatak?

Misao o ostatku nalazimo u cijelom Pismu. Jedna od rijeËi za“ostatak”, she’ar, u razliËitim se izvedenicama javlja 226 puta u Staromzavjetu. Oblik imenice she’ar oznaËava “ostatak” Izraelov (Izaija 10,20)ili ostatak “naroda svojega” (Izaija 11,11.16; 28,5). U ovom sluËaju tekstpokazuje da je u pitanju ostatak koji je Bog izabrao. Ulomci u Izaiji 4,2-6; 6,13 i dalje opisuju ostatak koji je proπao kroz oganj oËiπÊenja bo-æanskog suda i izlazi kao sveti narod. Mogu se prouËavati i druge he-brejske rijeËi koje opisuju ostatak kao πto su palat, malat, yathar,sarid i ’aharît. Ovi izrazi takoer se moraju prouËavati u okviru njihovogkonteksta. To moæe uËiniti svatko tko ima dobru konkordanciju. OvakvoprouËavanje otkriva da Biblija opisuje pojam “ostatka” na nekoliko na-Ëina: 1) “povijesni ostatak” odnosi se na one iz Izaije 1,4-9 koji supreæivjeli katastrofu; 2) “vjerni ostatak” ostaje vjeran Bogu i nosi svaobeÊanja Boæjeg naroda; 3) konaËno, “eshatoloπki ostatak” prolazi kroznevolje posljednjeg vremena i pojavljuje se kao pobjednik u veliki danGospodnji. U Otkrivenju Zmaj se gnjevi na Æenu i kreÊe u rat “protivostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi iËuvaju Isusovo svjedoËanstvo” (Otkrivenje 12,17). Bogato znaËenje sva-kog od ovih izraza u kontekstu u kojem se javljaju doprinosi razumi-jevanju ostalih, sve dok unutar Ëitavog biblijskog konteksta taj pojamne postane jasan i uËenik ne poËne shvaÊati cjelokupnu ideju “ostatka”.(Gerhard F. Hasel, Understanding the Living Word of God [MountainView, Calif.: Pacific Press, 1980.], str. 113—116)

˘


IlustracijaDva otkriÊa ili pronalaska u posljednje vrijeme pomogla su nam da

shvatimo podrijetlo Biblije. Egipatski jezik, koji ima hijeroglifsko pi-smo, deπifrirao je Jean Champollion 1822. godine. Ovo otkriÊe rasvijetliloje davno izgubljene tajne jedne od najstarijih civilizacija i omoguÊilonam da usporedimo stare egipatske tekstove s biblijskim zapisima. Tije-kom vremena utvreno je nekoliko zanimljivih pojedinosti: 1) Mnogageografska mjesta spomenuta u Bibliji zabiljeæili su EgipÊani koji suredovno iπli u pohode u Kanaan ili trgovali s tamoπnjim stanovniπtvom.Pronaene su mnoge podudarnosti i slaganja izmeu imena i mjestaspomenutih u Egiptu i Bibliji. 2) Brojne egipatske posuenice pronae-ne su posebno u prvih pet Mojsijevih knjiga, Petoknjiæju. UËenjaci supronaπli mnoge posuenice, kao πto je rijeË tevah, “kovËeg”, koja jeizvedena iz egipatske rijeËi koja znaËi “kutija”, “sanduk” ili “πkrinja”.Ova je rijeË upotrijebljena i za Noinu korablju i za koπaru u koju jeMojsije stavljen kao novoroenËe. Za Egipat se u Bibliji koristi imeMisrajim. Ovo ime je dualna rijeË u hebrejskom i potjeËe od egipatskerijeËi msr, koja znaËi Egipat. Dualni zavrπetak ukazuje na “dvije zem-lje”, Gornji i Donji Egipat. Koriπteni su i egipatski idiomi. Izraz “ispru-æena ruka”, koji opisuje Boæju zaπtitu, uobiËajeno je egipatsko izraæava-nje snage. Pisac je takoer koristio egipatske titule, kao i naËine iobiËaje govora. Na kraju, pojavljuju se brojna egipatska osobna imena.Sve ove spoznaje upuÊuju na zakljuËak da su prve biblijske knjige na-pisane u vrijeme naraπtaja koji je doæivio izlazak i da je pisac bio bliskoupoznat s Egiptom, njegovim obiËajima i proπloπÊu. Mojsije je sigurnoimao takvu naobrazbu i podrijetlo da je mogao napisati Petoknjiæje,kako Biblija Ëesto tvrdi.

Drugo otkriÊe odnosi se na pisanje Petoknjiæja od strane Mojsija.Alfabet, pismo koje je izvedeno iz egipatskih hijeroglifa, izumljen je naSinajskom poluotoku otprilike jedno stoljeÊe prije izlaska iz Egipta.Ovaj veliki napredak u komunikaciji pojednostavio je pisanje i pisme-nost uËinio dostupnom obiËnom narodu. Mojsije je tako mogao pisatipojednostavljenim protokanaanskim alfabetom koji Êe se na kraju razvi-ti u hebrejski, a ne sloæenim egipatskim hijeroglifima. Boæje odreivanjevremena uvijek je savrπeno kad je u pitanju povjeravanje Njegove porukeNjegovom narodu.

PismoDrugi pojmovi i rijeËi u Bibliji potpuno su jedinstveni. U izvjeπtaju

o stvaranju viπe se naglaπava stvaranje Ëovjeka nego bilo kojeg drugog


elementa ili stvorenja. Stvaranje ljudskog roda vrhunac je stvaranja.Ono je djelo Trojedinog Boæanstva koje objavljuje svoju namjeru: “NaËi-nimo Ëovjeka na svoju sliku.” (Postanak 1,26) Jedinstveno trostrukonaglaπavanje glagola bara’, “stvoriti”, u ovom retku ponavlja Boæju na-mjeru da na jedinstven naËin stvori muπkarca i æenu na svoju sliku. Uæacjelina Postanka pokazuje da su u stvaranje ukljuËeni Elohim, “Bog” usvojoj veliËanstvenoj mnoæini, i ruach Elohim, “Boæji Duh” (Postanak1,1.2). Ulomak u Ivanu 1,1-3 jasno kaæe da je Isus sudjelovao u stvaranjujer “RijeË bijaπe Bog. Ona u poËetku bijaπe kod Boga. Sve je po njojpostalo i niπta πto je postalo nije bez nje postalo.” Kada dopustimopunini Pisma da tumaËi sebe, saznajemo da “mi” u Postanku 1,26 uklju-Ëuje sve tri Osobe Boæanstva. Ljudski rod je na ovaj naËin bio stvorenu odnosu i za odnos: “… plodite se i mnoæite i napunite zemlju.” (Posta-nak 1,28) Ljudi su stvoreni da razgovaraju s Bogom u subotu koju jestvorio za njih (Postanak 2,1-3; Izlazak 20,8-11). Boæja je namjera daprebiva meu svojim narodom kroz svu vjeËnost.

TRE∆I DIO: PrimjenaDakle, kako moæemo duboko prouËavati Bibliju ako ne razumijemo

izvorne biblijske jezike? Imamo odreena pomoÊna sredstva, poput ra-zliËitih konkordancija u digitalnom ili u tiskanom izdanju, koje su da-nas mnogo dostupnije nego prije. Moæemo prouËavati kako se rijeËikoriste u reËenicama, knjigama i u cijeloj Bibliji. OsnivaËi naπe Crkvenisu imali sva pomoÊna sredstva koja su dostupna nama danas. Imali suBiblije i konkordancije. Strogim dræanjem protestantskih naËela biblij-skog tumaËenja i pod nadahnuÊem Duha Svetoga, upoznali Boæji planspasenja i istine kojima su ih uËili proroci i Isus. Slijede pitanja kojimamoæete zapoËeti razgovor u svojem razredu:

1) Kako nam spoznaja da je Mojsije napisao prvih pet knjiga uBibliji pomaæe da prihvatimo Pismo kao pouzdan izvor? Podsjetite po-novno svoj razred na rijeËi opomene koje je Mojsije uputio narodu predsvoju smrt (Ponovljeni zakon 32,46.47). Razgovarajte o tome kako mo-æemo primijeniti ovo naËelo u svojoj obitelji.

2) ©to znaËi dopustiti Pismu da tumaËi Pismo? Zaπto je vaænije dashvatimo ono πto Pismo samo kaæe nego da unosimo svoje misli uPismo?

3) Kako nam razumijevanje rijeËi i dubine njihovog znaËenja pomaæeda uvidimo Boæju namjeru za naπ æivot? Kakvu silu imaju odreenerijeËi u Starom zavjetu (na primjer pravda, milost ili nada)? Kako overijeËi utjeËu na naπe znanje o Boæjem karakteru?



Stvaranje: Postanak kao temelj (1)KljuËni tekstovi: Postanak 1,3-5; Ivan 1,1-3; Izlazak 20,8-11; Otkri-

venje 14,7; Matej 19,3-6; Rimljanima 5,12.

PRVI DIO: OpÊi pregledIsus je jednom prigodom rekao: “Svatko tko sluπa ove moje rijeËi

i izvrπava ih moæe se usporediti s mudrim Ëovjekom koji svoju kuÊusagradi na litici. Udari pljusak, navaliπe potoci, dunuπe vjetrovi i jurnuπena kuÊu, ali se ona ne sruπi, jer je sagraena na litici.” (Matej 7,24.25)Ako Kristovo otkrivenje, Njegova RijeË Biblija, treba biti temelj naπegæivota, na kojem je temelju izgraeno cijelo Sveto pismo? Odgovor leæiu Postanku, prvoj biblijskoj knjizi, u kojoj se nalazi izvor glavnih dok-trina.

U njoj nalazimo temeljni nauk o stvaranju i Bogu Stvoritelju. Sobzirom na vaænost ovog temelja, je li sluËajno πto se u suvremeno dobavrπe neËuveni napadi na biblijski nauk o stvaranju? Je li sluËajno Crkviposljednjeg vremena naloæeno da objavljuje vijest o Isusu kao Stvorite-lju, koji naglaπava ovu svoju odliku? U uvodnom dijelu poruke upuÊenelaodicejskoj crkvi (posljednjoj od sedam crkava u 2. i 3. poglavlju Otkri-venja), Isus kaæe da je On “Amen, Vjerni i Istiniti Svjedok, PoËetakBoæjega stvorenja” (Otkrivenje 3,14). Poruka trojice anela zapoËinjevijeπÊu prvog anela: “Bojte se Boga, i zahvalite mu, jer je doπao Ëasnjegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!”(Otkrivenje 14,7) SljedeÊa dva tjedna prouËavat Êemo o tome zaπto jenauk o stvaranju temelj poruke i poslanja Boæjeg naroda posljednjegvremena i kako izvjeπtaj o stvaranju treba tumaËiti.

DRUGI DIO: KomentarPismo

Jeste li se ikada pitali kako smo postali? Odakle sam doπao? Zaπtosam ovdje? Koji je smisao æivota? Tko sam ja? »uveni filozofi stotinamagodina razmiπljaju o ovim pitanjima. Ova osnovna pitanja nalaze se usræi izvjeπtaja o stvaranju i na njih je odgovoreno u prva dva poglavljaPostanka. Ova poglavlja pruæaju ljudskom rodu dostojanstvo, smisao i


svrhu. Nadahnula su najveÊe umove da istraæe svijet oko sebe i otkrijuËuda Boæjeg stvaranja.

U jednostavnoj prvoj reËenici Biblije, u Postanku 1,1, nalazi seodgovor na najdublja Ëovjekova pitanja. U poËetku, prije nego πto smobili stvoreni, postojao je Bog. On je stvorio okruæenje za nas, savrπenoprebivaliπte za æivot na Zemlji za svoja nova stvorenja. Naπa Zemljanalazi se na toËno odreenoj udaljenosti od Sunca — ni predaleko nipreblizu. Sunce ima savrπenu veliËinu tako da ne stvara previπe energijekoja bi zaprijetila uniπtenjem æivota. Na Zemlji ima obilje vode. Njezinaatmosfera omoguÊava disanje. VeliËina Mjeseca je upravo takva da moæeutjecati na plimu i oseku. Magnetsko polje je dobro usklaeno i spreËa-va da dobijemo opekline od Sunca. Ne iznenauje πto nakon svake fazestvaranja Bog zakljuËuje da je sve dobro (tôv; Postanak 1,4.10.18.21.25),a nakon stvaranja tôv me’od, da je sve “veoma dobro” (Postanak 1,31).Izraz “dobro” u hebrejskom moæe znaËiti i izvanjsku ljepotu i etiËkeaspekte jer stvaranje potjeËe od Boga koji je ljubav (1. Ivanova 4,8).

IlustracijaU Psalmu 139,14 David prepoznaje sloæenost tijela kada kaæe: “Hva-

lit Êu te πto sam strahovito Ëudesno sazdan.” (Varaædinska Biblija) Da-nas znamo mnogo viπe od Davidovih suvremenika o sloæenosti najmanjeËestice ljudskog tijela — stanice. Ljudska stanica sastoji se od najsitni-jih mehanizama koji, da bi funkcionirali, moraju imati sve svoje dijelo-ve. To je sliËno miπolovki: ako uklonite jedan dio, naprava viπe ne radi.Svaka stanica sadræi DNK osobe. RaËunalo se zasniva na binarnom koduznamenki 0 i 1. DNK se sastoji iz kvaternarnog koda (A, C, G i T), kojije mnogo sloæeniji od binarnog koda. S DNK, koja ima oko tri milijardebaza, moæe se usporediti cjelokupni jezik s gramatikom i sintaksom.©toviπe, ta DNK moæe se dijeliti, i to Ëini unutar skoro Ëetrdeset milijar-di stanica u ljudskom tijelu. Svaka od dvije stotine vrsta stanica uljudskom tijelu ima drugaËiju funkciju. One su bitna sastavnica æivotai rade skladno vrπeÊi osnovne funkcije kako bi Ëovjek preæivio. Mi smodoista divno sazdani. Ova sloæenost i zajedniËke osobine meu svimljudskim biÊima i æivim stvorenjima ukazuju na Stvoritelja koji je stvo-rio æivot. Meutim, mi nismo strojevi. Darovan nam je kreativan um,savjest i sposobnost da doæivimo ljubav, nadu i sreÊu. Savjest i slobodu,pomoÊu kojih odluËujemo i stvaramo, nemoguÊe je objasniti s evolu-cijskog glediπta. Puno je lakπe povjerovati u Stvoritelja koji nas je stvo-rio na svoju sliku (Postanak 1,27).

˘


PismoNakon πto je stvorilo okruæenje za æivot i ispunilo ga ribama, ptica-

ma i kopnenim æivotinjama, sjedinjeno Boæanstvo stvorilo je Ëovjekakao vrhunac stvaranja da takoer æivi u zajednici. “NaËinimo Ëovjeka nasvoju sliku. … Na svoju sliku stvori Bog Ëovjeka, na sliku Boæju on gastvori, muπko i æensko stvori ih.” (Postanak 1,26.27) Ljudski rod trebaoje æivjeti u zajednici s Bogom i jedni s drugima. Bog je stvorio muπkarcai æenu kao par u bioloπkom, fiziËkom i emocionalnom smislu. Stvorenisu da upotpunjuju jedno drugo. Bili su “savrπen par” jedno za drugo,tako da je Adam, kada je Eva bila stvorena od njegovog rebra, mogaouskliknuti: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!”(Postanak 2,23) Dakle, Adam je naziva “æenom”. Brak zahtijeva da “Ëo-vjek ostavi oca i majku da prione uza svoju æenu i bit Êe njih dvojejedno tijelo” (Postanak 2,24).

Osnova kulture i civilizacije na Zemlji bila je zajednica muæa i æenei djece roene iz ovog odnosa. Zato Biblija u tolikoj mjeri naglaπavaobiteljsku jedinicu. Ovo naglaπavanje obiteljske jedinice istaknuto je iu Deset zapovijedi. Prve Ëetiri zapovijedi ureuju Ëovjekov odnos premaBogu, koji doæivljava vrhunac u sedmom danu, suboti, koja iz tjedna utjedan uËvrπÊuje posluπnost i Ëast koja se ukazuje Bogu posebnim od-nosom. Zapazite da se nakon zapovijedi o suboti peta zapovijed usre-dotoËuje na obitelj jer je Boæji karakter trebao biti prenesen na nju zabuduÊe naraπtaje: “Poπtuj oca svoga i majku svoju, da imadneπ dugæivot na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.” (Izlazak 20,12) Svijet ispunjenobiteljima u kojima se njeguje ljubav, u kojima je Bog vrhovni vladar,koje uzdiæu Njegov karakter u svojem æivotu i podiæu svoju djecu uponiznosti i posluπnosti, bio je prvobitni Boæji cilj prigodom stvaranja.

Sotonin pokuπaj da uniπti Boæji plan padom u grijeh naruπio jeodnose izmeu Boga i ljudskog roda, a zatim izmeu Adama i Eve.Odvajanje Eve od Adama pruæilo je slobodan prolaz Sotoni. U trenutkuneopreznosti, Eva je radoznalo priπla zabranjenom stablu spoznaje do-bra i zla. UnoseÊi sumnju u Boæju rijeË, Sotona je uspio izopaËiti ipokvariti Boæji plan zaπtite. Posljedice koje su uslijedile bile su straπne.Nakon πto su Adam i Eva okusili plod sa stabla, osjeÊaj odvajanja ikrivnje udaljio je prvi par od zajednice s Bogom. Sada su postali svjesnida su goli. Kada ih je Bog u svojoj ljubavi potraæio, krivili su jednodrugo i Boga produbljujuÊi jaz koji se stvorio. VeÊ u sljedeÊem, 4. po-glavlju Postanka, uoËavamo potpune posljedice grijeha u obliku uboj-stva sina i brata. Neposluπnost Boæjoj rijeËi donijela je konaËan rod uobliku uniπtenja Boæjih djela stvaranja.


Sumnja koju je Sotona ulio na poËetku: “Je li Bog doista rekao dane smijete jesti ni s jednoga drveta u vrtu?” (Postanak 3,1 — Varaædin-ska Biblija) i danas se pojavljuje meu nama preko teorije o evoluciji.Boæja rijeË jasno svjedoËi da je rijeËju stvorio nebo i Zemlju i da je “svepo njoj [Kristu] postalo i niπta πto je postalo nije bez [Krista] postalo.”(Ivan 1,3) Ako sumnjamo u Boæju rijeË u vezi s Njegovim stvaranjem, zaronda i mi ne slijedimo laæ kao πto su to uËinili naπi praroditelji napoËetku zemaljske povijesti?

Krist je doπao obnoviti svijet i djela stvaranja za sebe i svojega Oca.Kad je rekao: “Prije nego je Abraham bio, Ja Jesam” (Ivan 8,58), Isus jepotvrdio da je samopostojeÊi Bog svemira. Sluπaju Ga vjetar i more jerih je stvorio. Uskrisio je Jairovu kÊer iz mrtvih jer “u njoj [Njemu] bijaπeÆivot, i æivot bijaπe svjetlo ljudima” (Ivan 1,4). KonaËno, ponovno stva-ranje koje Krist obeÊava o svojem drugom dolasku moguÊe je samo akoje On bio naπ Stvoritelj na poËetku.

TRE∆I DIO: PrimjenaBog je æelio da obitelj bude osnovna jedinica ljudskog æivota. Kakve

su posljedice kada je temelj neke graevine oπteÊen? Kako izopaËenovjerovanje u stvaranje utjeËe na ostale strukture u druπtvu? Kako teo-rija o evoluciji utjeËe na smisao naπeg postojanja? ©to ovoga tjednasvjedoËi o Boæjem planu u vaπem æivotu?

“Isus je podsjetio svoje sluπatelje na ustanovu braka, utemeljenupri stvaranju. ... Odatle potjeËu brak i subota, dvije ustanove stvorenena slavu Bogu i blagoslov ËovjeËanstvu. Kad je Stvoritelj braËnim zavje-tom sjedinio ruke svetoga para rekavπi: ’Stoga Êe Ëovjek ostaviti oca imajku da prione uza svoju æenu, i bit Êe njih dvoje jedno tijelo’ (Posta-nak 2,24), proglasio je zakon o braku za svu Adamovu djecu do krajavremena. Ono πto je sâm vjeËni Otac proglasio dobrim, bio je zakon kojije ljudima trebao donijeti najuzviπeniji blagoslov i omoguÊiti im najviπirazvitak.” (Ellen G. White, Misli s Gore blaæenstava, str. 58; u izvorniku63,64)



Stvaranje: Postanak kao temelj (2)KljuËni tekstovi: Job 26,7-10; Postanak 1—2; Postanak 5; Postanak

11; 1. Ljetopisa 1,18-27; Matej 19,4.5; Ivan 1,1-3.

PRVI DIO: OpÊi pregledDok je 1872. godine pregledavao podrum Britanskog muzeja, Geor-

ge Smith preveo je staru babilonsku ploËu na kojoj se spominjao Utna-piπtim, preæivjeli u potopu svjetskih razmjera, i Gilgameπ, koji je odnjega pokuπavao dobiti tajnu o vjeËnom æivotu. Novine πirom svijetaizvjeπtavale su o zadivljujuÊem otkriÊu Epa o Gilgameπu i prvo spomi-njanje potopa izvan Pisma. Otada znanstvenici otkrivaju izvjeπtaje opotopu iz kultura πirom svijeta. Pronaeni su i izvjeπtaji o stvaranju.Poπto su nova arheoloπka otkriÊa u posljednjih 150 godina pronaπlatakav dokaz, javila su se nova pitanja o podrijetlu i pouzdanosti biblijskihizvjeπtaja o stvaranju i potopu. Je li biblijski izvjeπtaj u Postanku 1—11 jednostavno posuen iz nekog starog bliskoistoËnog knjiæevnogizvora? Sadræi li mitske elemente zajedniËke drugim zapisima? Ako seizvjeπtaj iz Postanka na neki naËin oslanja na starije zapise iz Mezopo-tamije i Egipta, kakve su povijesne i teoloπke posljedice? Kako objaπ-njavamo sliËnosti i razlike koje pronalazimo u razliËitim izvjeπtajima?©to ovi izvjeπtaji govore o podrijetlu i strukturi svemira? Treba li i Bib-liju smatrati mitoloπkim djelom poput mezopotamskih i egipatskih za-pisa? Ova i druga pitanja bit Êe tema prouËavanja ovoga tjedna dokbudemo istraæivali Bibliju nasuprot njezinom bliskoistoËnom i egipat-skom okruæenju.


Galileo Galilei zakljuËio je da je Sunce srediπte sustava u kojem seZemlja i drugi planeti okreÊu oko Sunca (heliocentriËni pogled na svi-jet). Meutim, pripadnici RimokatoliËke crkve uËili su da je srediπtesvemira Zemlja (geocentriËni pogled na svijet). To je dovelo do sudaInkvizicije na kojem je Galileo bio prisiljen odreÊi se svojeg stava istavljen u kuÊni pritvor sve do smrti 1642. Njegov sluËaj Ëesto se navodikao primjer kako Biblija unazauje znanost. Meutim, javlja se neko-


liko pitanja. Je li tumaËenje crkve, na osnovi kojeg je Galileo osuen,doista biblijsko? Je li se Galileo suprotstavljao Bibliji u korist znano-sti? RimokatoliËka crkva preuzela je tumaËenje svemira koje se zasnivana filozofiji grËkog filozofa Aristotela i Ptolomejevoj matematici, koje jeu to vrijeme pokuπala braniti na osnovi Biblije. Galileo je branio svojetumaËenje takoer na osnovi Biblije.

Prvo, on je tvrdio da je Bog Stvoritelj prirode i Biblije. Ako se dobroshvate, one nisu u proturjeËju. Drugo, Galileo je istaknuo da postojimoguÊnost da su kasniji tumaËi u zabludi. Zatim je izjavio da je biblij-ski jezik prilagoen obiËnom Ëovjeku i da ga ne treba uvijek shvatiti nadoslovan naËin. KonaËno, borio se protiv doslovnog Ëitanja Joπuine tvrd-nje da Sunce stoji nad Gibeonom (Joπua 10,12) u svjetlu vladajuÊegptolomejskog glediπta da se Zemlja nikad ne kreÊe i da stoji u srediπtusvemira, jer bi u tom sluËaju dan bio kraÊi, a ne duæi (Richard J. Black-well, Galileo, Bellarmine, and the Bible [South Bend, IN: Notre DameUniversity Press, 1991.], str. 68.69) Danas nema sumnje Ëije je tuma-Ëenje bilo toËno.

Meutim, RimokatoliËkoj crkvi bilo je potrebno viπe od 350 godinada Galilea oslobodi optuæbe, πto se dogodilo 1992. godine.

Pouka za nas je da tumaËi Biblije ne smiju Ëitati Bibliju kroz prizmukozmologije starog Bliskog istoka, Egipta, GrËke ili posljednjih suvre-menih pogleda na svijet. Kada postoje poteπkoÊe u razumijevanju, tre-bamo pozorno razmotriti πiru cjelinu, jezik i znaËenje biblijskog teksta.

PismoSadræi li Biblija zastarjelo glediπte o svemiru? StoljeÊima su kritiËki

raspoloæeni znanstvenici mislili da 1. poglavlje Postanka odraæava po-glede starih Babilonaca. Tvrdili su da je izraz tehôm, “bezdan”, izvedeniz imena Tiamat, boæice starog oceanskog svijeta u epu Enuma Eliπ. Epopisuje babilonskog boga Marduka koji je pogubio Tiamata u smrtnojborbi. Danas se zna da je tehôm jednostavno izraz za veliku vodenupovrπinu koja nema nikakvu mitsku konotaciju. “NemoguÊe je zakljuËitida je ‘ocean’ tehôm izveden iz rijeËi Tiamat.” (David Toshio Tsumura,“Genesis and Ancient Near Eastern Stories of Genesis and the Flood: AnIntroduction”, Studied Inscriptions From Before the Flood: Ancient NearEastern, Literary, and Linguistic Approaches to Genesis 1-11, ed. Rich-ard S. Hess, David Toshio Tsumura [Winona Lake, IN: Eisenbrauns,1994.], str. 31) Tvrditi da Postanak odraæava pogansku borbu izmeubogova znaËi u izvjeπtaju Ëitati ono protiv Ëega se izvjeπtaj zapravo bori.Opis pasivnog, nemoÊnog i bezobliËnog “bezdana” u Postanku 1,2 otkri-va da je izraz nemitski po sadræaju i protumitski po svrsi.

˘

˘

˘


Izraz raqîa katkad se prevodi kao “svod” prema Vulgati, latinskomprijevodu Staroga zavjeta, koji daje dojam da je nebo Ëvrst metalni svod.Meutim, izraz raqîa bolje je prevesti kao “nebo”, kao πto vidimo unekim prijevodima sljedeÊih tekstova: Psalam 19,3 i Daniel 12,3. SliËnotome, dolazi li kiπa doslovno iz “ustava nebeskih” (Postanak 7,11; 8,2)?U drugim tekstovima jeËam (2. o kraljevima 7,1.2), nevolja i strahota(Izaija 24,18.19) ili blagoslovi (Malahija 3,10) potjeËu iz “ustava nebeskih”.Jasno je da ovi izrazi nisu doslovni i da sluæe kao metafore. Ako seBiblija Ëita i tumaËi njezinim izrazima, obiËno nije teπko uoËiti i pre-poznati takav jezik. Pokuπaji da se u Pismu pronae neka vrsta trosloj-nog svemira s metalnim svodom koji ima okna na stupovima i podzemnisvijet zapravo je nastojanje da se doslovno tumaËi ono πto nema doslov-no znaËenje u okviru πire cjeline. Biblijski pisci namjerno su odbacilitakve mitske predodæbe prema kojima su se mijeπali bogovi i ljudi. Ovunamjeru moæemo nazvati polemiËkim pristupom mitovima starog Bli-skog istoka i Egipta.

Stvaranje RijeËju. “I reËe Bog: Neka bude svjetlost! I bi svjetlost.”(Postanak 1,3) Ovaj oblik stvaranja u izravnoj je suprotnosti sa starimmitovima. U epu Enuma Eliπ, Marduk stvara tako πto je na straπan naËinraspolovio Tiamata. U Epu o Atrahasisu ljudski rod stvoren je od tijelai krvi ubijenog boga i gline. U Egiptu, stvaranje Ëovjeka posljedica jesamostvaranja ili emanacije bogova. Meutim, u Postanku nema nago-vjeπtaja da se boæanstvo nalazi u samom Ëovjeku. Ljudi su drugaËijabiÊa od Boga.

Morska stvorenja. Petog dana stvaranja (Postanak 1,20-23) Bog jestvorio “kitove velike” ili “morske nemani”, kako se hebrejski izrazprevodi u novijim prijevodima. U ugaritskim tekstovima srodni izrazjavlja se kao personificirano Ëudoviπte, ili zmaj, kojeg je pobijedila boæi-ca Anat, stvoriteljica. Meutim, Boæje stvaranje ovih velikih vodenihstvorenja bez imalo napora, πto je izraæeno glagolom “stvoriti”, naglaπavastvaranje bez napora i pruæa svjestan dokaz protiv mitske predodæbe ostvaranju putem borbe ili bitke.

Tjedan. “I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo koje uËini. I poËinuu sedmi dan od svega djela koje uËini.” (Postanak 2,2) U egipatskojkozmologiji stvaranje nije okonËano. Krug ponovnog stvaranja boga suncaAmon-Raa svakodnevno se obnavlja. Ovaj koncept æivota i smrti tolikoje svojstven egipatskom naËinu razmiπljanja da se smrt smatra dijelomnormalnog poretka stvaranja. Na pogrebnom papirusu 21. dinastije prika-


zana je krilata zmija uz natpis “Smrt, veliki bog koji je stvorio bogovei ljude” — “πto je personifikacija smrti kao boga stvoritelja i dojmljivivizualni prikaz ideje da je smrt neodvojivi dio stvorenog svijeta”. (ErikHornung, Conception of God in Ancient Egypt, [Ithica, NY: Cornell Uni-versity Press, 1982.], str. 81)

U srediπtu izvjeπtaja o stvaranju u Postanku nalazi se transcedentniBog koji, kao vrhovni i jedinstveni Stvoritelj, stvara svijet rijeËju. Sredi-πte sveg stvaranja je Ëovjek, muπkarac i æena. Kozmologija Postanka nanajsveobuhvatniji naËin otkriva temelje na kojima poËiva biblijska stvar-nost ovoga svijeta i biblijski pogled na svijet. Knjiga Postanka pruæacjelokupnu sliku koja odreuje Ëitav smjer ostatka Pisma. Pismo moæegovoriti o dogaajima posljednjih dana jer je Onaj koji je na poËetku svestvorio joπ uvijek vrhovni Vladar svojih djela stvaranja (za daljnje prou-Ëavanje vidi: Gerhard F. Hasel, Michael G. Hasel, “The Unique Cosmol-ogy of Genesis 1 against Ancient Near Eastern and Egyptian Parallels”,The Genesis Creation Account and Its Reverberations in the Old Testa-ment, ed. Gerald A. Klingbell [Berrien Springs, MI: Andrews UniversityPress, 2015.], str. 9—29)

TRE∆I DIO: PrimjenaU danaπnjoj kulturi prevladava misao da je Biblija stara knjiga koja

ima malo znaËenje kad je rijeË o glavnim pitanjima u dvadeset prvomstoljeÊu. Evolucijski pogled na svijet potjeËe velikim dijelom iz mitskeideje da ne postoji jasna granica izmeu ljudi, prirodnog svijeta i boæan-skog svijeta. Oni su jedno. U hinduizmu mi evoluiramo putem reinkar-nacije u novi oblik æivota kada umremo. Bog je u svemu i sve. Premahinduizmu postoji trideset tri milijuna bogova personificiranih u prirodi.Ova misao dopire do starog Egipta gdje je postojalo dvadeset dvije tisuÊebogova i gdje su æivot i smrt smatrani dijelom velikog kruga æivota.

1. Zaπto je vaæno da mi krπÊani shvatimo da smo stvoreni u savr-πenom, bezgreπnom stanju u vrijeme kada smrt nije postojala? Zaπto jevaæan izbor, kako je opisano u Postanku 3? Kako je pogreπan izborËovjeka Adama ispravio izbor Sina »ovjeËjeg, Isusa Krista?

2. Kako teorija o evoluciji, koja govori o milijunima godina smrti iumiranju jedne vrste za drugom, pruæa nadu za buduÊnost? Ako je smrtuvijek bila druga strana æivota u svemiru, je li æivot ikada mogao posto-jati bez smrti?

3. Kako se biblijski nauk o æivotu i smrti potpuno razlikuje oduËenja drugih glavnih svjetskih religija? Na koji naËin Kristova smrt itjelesno uskrsnuÊe unose promjene u svijet? Zaπto danas imate nadu uobeÊanja koja nalazite u Pismu?


Pouka 10 30. svibnja—6. lipnja 2020.

Biblija kao povijestKljuËni tekstovi: 1. Samuelova 17; Daniel 1; Daniel 5; Izaija 36,1-3;

Izaija 37,14-38; Matej 26,57-67; Hebrejima 11,1-40.

PRVI DIO: OpÊi pregledPovijest je vaæna jer je sav æivot ukorijenjen u povijesti. Nema ljud-

skog postojanja izvan povijesti. Povijest je tkanina æivota. Bog nas jeodluËio smjestiti u povijest i u njoj se otkriti. BuduÊi da je Biblijaprotkana povijeπÊu, povijest je “mjesto” na kojem nam Bog daje prilikuda ispitujemo i potvrujemo istinitost Njegove RijeËi. To je razlog zaπtose u povijesti i povijesnim Ëinjenicama najviπe propitkuje pouzdanostBiblije i Boæje rijeËi i gdje kritika najËeπÊe prvo zapoËinje. Pavao se baviupravo ovim pitanjem u korintskoj crkvi kada govori o pojedincima ucrkvi koji preispituju svjedoËanstvo apostola: “Ali, ako se propovijedada je Krist uskrsnuo od mrtvih, s kojim pravom neki meu vama tvrdeda nema uskrsnuÊa mrtvih? Ako li nema uskrsnuÊa mrtvih, onda niKrist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovanonaπe propovijedanje, neosnovana je i vaπa vjera.” (1. KorinÊanima 15,12-14) Pavao je tvrdio da je pouzdanost povijesnog dogaaja, Kristovogtjelesnog uskrsnuÊa, temelj krπÊanske vjere. Ako se to nije dogodilo,onda se naπa vjera temelji na prijevari, a ne na stvarnosti. Biblijska vjeratemelji se na povijesnim Ëinjenicama. Temelji se na Bogu koji djeluje upovijesti, a biblijska povijest tema je koju Êemo prouËavati ovoga tjedna.


Starozavjetni teolog Walter Dietrich nedavno je napisao: “U suvre-meno doba povijest se mora shvatiti i opisati etsi deus non daretur(“kao da Bog ne postoji’).” Meutim, on priznaje da je to teπko kada seocjenjuje biblijska povijest. U Bibliji “Bog ima aktivnu ulogu. ... Bog jeosobno ukljuËen. ... On πalje proroke. ... On upravlja dogaajima”. DietrichzakljuËuje: “Koja prosvijeÊena osoba moæe prihvatiti sve ovo kao povije-sne izvjeπtaje?” (The Early Monarchy in Israel: The Tenth Century B. C.E. [Atlanta: Society of Biblical Literature, 2007.], str. 102,103) »itav niz


kritiËkih metoda odbacio je okvir Biblije i njezinog nauka, odbacivπi isame dogaaje kojima Bog potvruje svoju prisutnost u æivotu svojegnaroda. Tijekom posljednja dva stoljeÊa ove metode Ëesto su se koristileza opovrgavanje jasnih biblijskih doktrina. Historijski kriticizam dovodiu pitanje dogaaje, Ëak i Ëitava razdoblja u Bibliji i svodi ih na mit, sagu,priËu ili jednostavno teologiju koja se zasniva na ljudskoj maπti. Ovarazdoblja obuhvaÊaju stvaranje, potop, vrijeme patrijarha, boravak u Egip-tu, izlazak i osvajanje, ujedinjeno kraljevstvo itd. KoristeÊi se ovim me-todama, struËnjaci za Novi zavjet raπËlanjivali su Isusove izjave da biodredili, kako tvrde, πto je On doista rekao, a πto su Mu drugi (pogreπno)pripisali. Mnogi naπi mladi suoËavaju se s ovim kritiËkim pristupimakada se upiπu na svjetovna sveuËiliπta. To pokreÊe neka vaæna pitanjaza ozbiljne biblijske prouËavatelje. Je li povijest doista vaæna za vjeru?Kako mogu vjerovati kada suvremena i postmodernistiËka misao pred tuvjeru stavlja izazov? Kako Biblija kao Boæja nadahnuta RijeË otvaramoje oËi i πiri moje vidike?

PismoKao ozbiljni istraæivaËi Biblije, moramo postaviti pitanje treba li

Bibliju ocjenjivati na osnovi vanjskih pretpostavki i mjerila modernizmai postmodernizma ili na osnovi nje same. Unutarnje svjedoËanstvo Pi-sma pokazuje da se Bog obraÊao svojem narodu preko proroka, a kat-kad i izravno. Govorio im je i u vremenu i u prostoru. Djelovao je ustvarnom vremenu (dogaajima) meu stvarnim ljudima na stvarnim mje-stima.

Ljudi. Arheoloπka i povijesna istraæivanja potvruju postojanjenajmanje stotinu biblijskih osoba ukljuËujuÊi kraljeve, sluge, knjiæevnikei upravitelje. U posljednja dva desetljeÊa ovoj listi dodan je velik brojljudi otkriÊem peËata, otisaka peËata, kratkih natpisa ili monumentalnihnatpisa. Slijedi nekoliko primjera.

Baalis. Godine 1984. u mjestu Tell el-Umeiri u Jordanu, arheolozisa SveuËiliπta Andrews otkrili su glineni otisak peËata na kojem senalazilo ime “Milkom’ur ... sluga Baalyasha”, πto se nesumnjivo odnosina Baalisa, amonskog kralja, koji se spominje u Jeremiji 40,14. Za ovognepoznatog kralja reËeno je da je kovao urotu protiv Jude neposrednoprije uniπtenja od strane Babilona (Randall W. Younker, “Israel, Judah,and Ammon and the Motifs on the Baalis Seal from Tell el-Umeiri”,Biblical Archaeologist 48/3, 1985., str. 173—180)

Prorok Izaija. U iskopavanjima u Jeruzalemu 2009. godine otkrivenje otisak peËata na kojem se nalazi natpis “Izaija, prorok”. Arheolog


Eilat Mazar vjeruje da je to otisak peËata proroka Izaije. Pronaen je namanje od tri metra od otiska peËata “Ezekije, sina Ahazova, kralja Judina”(“Is This the Prophet Isaiah’s Signature?”, Biblical Archaeology Review44/2&3 2018., 64—73, 92). Godine 2014., studenti sa Southern Adven-tist University otkrili su dva otiska peËata Elijakima u gradu Lakiπu.Prema Izaiji 37,1.2, sve tri osobe — Ezekija, Elijakim i Izaija — bili suu Jeruzalemu tijekom Sanheribovog pohoda na Judeju.

Herod Veliki. Godine 1996. studenti koji su radili s Ehudom Netse-rom u Masadi, Herodovoj utvrdi u pustinji, otkrili su dio vinske amfore(vrËa). Na tom dijelu nalazio se natpis: regi Herodi Iudaico, “za Heroda,kralja judejskog”. Bilo je to prvo spominjanje titule Heroda Velikog iz-van Novoga zavjeta i spisa Josipa Flavija. (“Pottery With a Pedigree:Herod Inscription Surface at Masada”, Biblical Archaeology Review 22/6, studeni—prosinac 1996., str. 27)

Gradovi. Na Bliskom istoku iskopani su deseci gradova. Oni otkri-vaju svoje tajne i potvruju postojanje naprednih kultura opisanih uBibliji. Iskopavanja u Babilonu otkrila su raznobojne zidove od opekeprekrivene slikama lavova, grifona i bikova. Ruπevine Hasora, Megida iGezera bile su okruæene masivnim dvostrukim zidovima i vratima, πtoje pripisano Salomonovim graditeljskim aktivnostima (1. o kraljevima9,15).

Filistejski gradovi Aπkelon, Aπdod, Ekron i Gat u velikoj su mjeriiskopani otkrivajuÊi visoko razvijenu kulturu, arhitekturu, umjetnost itehnologiju. Godine 1996., otkriven je natpis u Ekronu koji otkriva dina-stiju pet kraljeva ukljuËujuÊi Akiπa, sina Padijevog, koji je vladao uEkronu do uniπtenja grada od strane Nabukodonozora (Seymor Gitin,Trude Dothan, and Joseph Naveh, “A Royal Dedicatory Inscription fromEkron”, Israel Exploration Journal 47/1-2, 1997., str. 9—16). UkraπenalonËarija u egejskom stilu i tehnologija ovih gradova otkriva da su Fili-stejci bili elita u starom Kanaanu. Ovoj kratkoj listi mogli bismo dodatidesetke drugih mjesta kao πto su Jerihon, Jeruzalem, Akon, Dan, Abel,Azeka i Libna, koji se trenutaËno iskopavaju na Bliskom istoku.

Dogaaji. Sanheribov napad na Judeju 701. g. pr. Kr. jedan je odnajpotkrepljenijih dogaaja u Bibliji, kao πto je zabiljeæeno u sljedeÊimtekstovima: Izaija 36; 37; 2. o kraljevima 18; 19; 2. Ljetopisa 32. Zahva-ljujuÊi iskopavanjima u Ninivi u danaπnjem Iraku, otkriveni su ljetopisikralja Sanheriba koji opπirno opisuje svoj napad na Judeju: “©to se tiËeEzekije Judejca, koji se nije pokorio mojem jarmu, zatvorio sam ga unjegov kraljevski grad kao pticu u krletku.” Izrezbareni reljefi u srediπ-


njoj dvorani njegove palaËe prikazuju asirski napad na grad Lakiπ, nje-gov poraz i provoenje zatvorenika pred kralja koji sjedi na prijestolju.Nedavna iskopavanja u razdoblju od 2013. do 2017. godine u organiza-ciji Southern Adventist University i Æidovskog sveuËiliπta iz Jeruzalemaukazala su na veliko uniπtenje Lakiπa u Izraelu. Meu ruπevinama kojeje za sobom ostavila asirska vojska pronaeno je na desetke strelica,kamenova za praÊku i oklopa u obliku krljuπti. Ipak, Jeruzalem je biopoπteen, πto je æivo svjedoËanstvo o toËnosti biblijskog izvjeπtaja uvezi s ovim dogaajem.

Arheologija je nakon dvije stotine godina jedva zagrebla po povrπinionoga πto bi se moglo pronaÊi. Danas je pronaen samo mali dio odstotina mjesta koja su nekada postojala. Samo je mali dio tih mjestaiskopan. Samo je mali dio tih nalaziπta iskopan u znaËajnijoj mjeri(Ëesto manje od pet posto). Samo je mali dio rezultata tih iskopavanjaobjavljen. I samo mali dio tih objavljenih rezultata iskopavanja nepo-sredno doprinosi razumijevanju ljudi i dogaaja iz Biblije. Zato ne tre-bamo biti iznenaeni πto mnoge ljude, mjesta i dogaaje tek treba ot-kriti. Kako stotine arheologa, volontera i drugih struËnjaka otkrivajuove stare ostatke, prikuplja se sve viπe dokaza koji potvruju povijesniokvir Biblije ukazujuÊi na detalje kako su ljudi tih starih kultura radili,æivjeli i meusobno komunicirali.

TRE∆I DIO: PrimjenaPovijest nije samo dosadni predmet koji se uËi u πkoli i na fakul-

tetu ili se o njoj razgovara u razredu. To je naπ izvjeπtaj i “Njegovizvjeπtaj”. Ako je Bog djelovao u povijesti ovoga svijeta, vjerujete li daje i dalje aktivan u vaπem æivotu u danaπnje vrijeme? Doæivljavamo li idalje Ëudesna izbavljenja od neprijatelja, bolesti ili nevolja? »esto Ëita-mo o Ëudima u Bibliji i pitamo se dogaaju li se i danas takva Ëuda. Kadbismo æeljeli prikupiti izvjeπtaje o stvarnim Ëudima Boæjeg iscjeljenja, osnovima koje je dao i Njegovom djelovanju u naπem æivotu i æivotucrkvene obitelji πirom svijeta, zar ne bismo mogli napisati cijelu knjigu?

1. IspriËajte u razredu kako je Bog djelovao u vaπem æivotu. ©to jeuËinio za vas, Ëlana vaπe obitelji ili prijatelja? Postavite ovo pitanje usvojem razredu. Kakva svjedoËanstva mogu iznijeti prisutni?

2. Mladi adventist poËinje pohaati nastavu na dræavnom sveuËili-πtu i suoËava se s profesorom koji na prvom predavanju tvrdi da Êepojedini studenti, iako su moæda odrasli u crkvama i sinagogama, sadana fakultetu nauËiti πto se doista dogodilo u proπlosti. Kako bi se stu-dent trebao postaviti u takvoj situaciji?


Pouka 11 6.—13. lipnja 2020.

Biblija kao proroπtvoKljuËni tekstovi: Daniel 2,27-45; Ivan 14,29; Brojevi 14,34; Daniel

7,1-25; Daniel 8,14; 1. KorinÊanima 10,1-13.

PRVI DIO: OpÊi pregledProtestantska reformacija pojavila se kao neposredna posljedica

prouËavanja burnih proroËanstava iz knjiga Daniela i Otkrivenja i po-novnog utvrivanja historicistiËke metode tumaËenja, izvedene iz naËelasola Scriptura. NaËin na koji su Daniel i Ivan tumaËili proroËanstvapostao je kljuË za protestantsko prouËavanje Biblije. Prema historicis-tiËkoj metodi proroËanstvo se progresivno i neprekidno ispunjava tije-kom vremena. Ovakvo glediπte potaknulo je ljude kao πto su Wycllife,Luther, Zwingli, Knox i drugi da poistovjete mali rog iz 7. i 8. poglavljaDaniela i Zvijer koja izlazi iz mora, opisanu u 13. poglavlju Otkrivenja,s RimokatoliËkom crkvom i papinskom silom. Naglo πirenje reformacijeimalo je snaæan utjecaj u Europi i ljudi su iziπli iz mraËnog doba. Ovoπirenje bilo je praÊeno Inkvizicijom i velikim progonstvom. Mnogi re-formatori pobjegli su na mirne obale Novoga svijeta, gdje su mogli slu-æiti Bogu duhom i istinom (vidi Otkrivenje 12,13-17).

Biblija je i danas jedinstvena u usporedbi s drugom vjerskom lite-raturom u svijetu, jer trideset posto njezinog sadræaja Ëine proroËanstva.Biblijska proroËanstva Ëine unutarnji i vanjski mehanizam kojim sepotvruje toËnost Boæje rijeËi. ProroËanstva koja ukazuju na dolazakMesije pomaæu Crkvi da u iπËekivanju gleda naprijed. Pruæaju osjeÊajæurnosti njezinog poslanja jer ako Isus ubrzo dolazi, poziva vjernike dapripreme svijet za Njegov veliki dolazak. Ovog Êemo tjedna prouËavati ostupovima historicistiËkog tumaËenja proroËanstava koji daju identitetCrkvi adventista sedmoga dana i odreuju njezinu misiju.


Daleko od inkvizitora u Europi, ameriËki protestanti osnovali suprva sveuËiliπta — Harvard, Yale i Princeton — za obrazovanje svojihpastora. Viπe od stotinu pedeset godina rektori i profesori ovih ustanova


stvarali su vaæna djela o knjigama Danielu i Otkrivenju iz historicistiËkeperspektive. Meutim, Rim nije sjedio prekriæenih ruku. RimokatoliËkiuËenjaci reagirali su protureformacijom na uËenja protestanata i iznijelinova tumaËenja koja su skrenula pozornost s papinstva.

Preterizam je razvio πpanjolski isusovac Luis de Alcazar (1554.—1613.), koji je tumaËio proroËanstva u Bibliji kao dogaaje koji su seodigrali u proπlosti. Pristaπe preterizma u velikoj su mjeri odbacivalimoguÊnost da se proroËanstvo ispuni u buduÊnosti. De Alcazar je an-tikrista smjestio u proπlost poistovjeÊujuÊi ga s rimskim carem Nero-nom.

Drugi πpanjolski isusovac Francisco Ribera (1537.—1591.), objavioje tumaËenje Otkrivenja na pet stotina stranica, uËeÊi da se veÊina pro-roËanstava treba ispuniti na samom svrπetku vremena u kratkom razdo-blju od tri i po godine. Futurizam se kreÊe u suprotnom smjeru oduËenja Alcazara, smjeπtajuÊi proroËanstvo daleko u buduÊnost i ostav-ljajuÊi papinsku crkvu iz Srednjeg vijeka izvan proroËkog vremenskogokvira.

Nijedno od ovih glediπta nije imalo mnogo pristaπa na poËetku. Ovupovoljnu Ëinjenicu promijenila su dva dogaaja. Povijesno-kritiËki pri-stup Pismu u 18. stoljeÊu otklonio je kao moguÊnost ispunjenje proro-Ëanstva u buduÊnosti usvajajuÊi odreena naËela preterizma. Ovo gledi-πte sada prevladava i zastupaju ga u velikoj mjeri uËenjaci naklonjenikriticizmu iz rimokatoliËkog i protestantskog kruga. KonzervativnijikrπÊani bili su u meuvremenu pod snaænim utjecajem Scofieldove Bib-lije (1906.), navevπi veliko mnoπtvo da prihvati futuristiËko (dispenzio-nistiËko) glediπte koje zagovara tajno uznesenje, ponovnu izgradnju hra-ma u Jeruzalemu i milenij prije drugog Kristovog dolaska. AdventistiËkikrπÊani jedini su ostatak meu protestantima koji se dræe historicistiË-ke metode. Kako su proroci iz Pisma primjenjivali ovu metodu?

PismoDaniel je tumaËio kip iz Nabukodonozorovog sna iz 2. poglavlja i

simbole iz 7. i 8. poglavlja kao kraljevstva koja se javljaju jedno zadrugim u neprekidnom nizu. On je posebno naglasio Nabukodonozoruda je on, kao predstavnik Babilona, zlatna glava (Daniel 2,38). SljedeÊatri kraljevstva smjenjuju se kao meusobno povezani dijelovi tijela. Tidijelovi sastavljeni su od razliËitih metala, po Ëemu se meusobno ra-zlikuju, ali su povezani u tijelu kipa i niæu se odozgo prema dolje.Drugo i treÊe kraljevstvo nakon Babilona posebno je oznaËio aneoGabriel kao “kraljeve Medije i Perzije” (Daniel 8,20) i “kralja GrËke”(Daniel 8,21). Jasno je da se noge od æeljeza koje slijede, poistovjeÊuju


s Rimom, kao πto je pokazao tijek povijesti. Pruæanje æeljeza do prstiju,premda pomijeπanog s glinom, ukazuje na nastavak rimske sile. SvakosljedeÊe vienje proπireno je detaljima onoga πto Êe se dogoditi “nasvrπetku danâ” (Daniel 2,28). Sedmo i osmo poglavlje sve viπe naglaπa-vaju silu malog roga. Ponavljanje, proπirivanje i dodavanje pojedinostinastavlja se u 11. poglavlju Daniela, u kojem je preteæno papinstvo usrediπtu pozornosti. Ova usredotoËenost na papinstvo opravdana je ka-da vidimo da glavna sila u proroËanstvu o tisuÊu dvjesto i πezdesetdana/godina moæe biti jedino papinstvo, sve do zadobivanja smrtne rane1798. godine, a i poslije. Ovo tumaËenje povezuje nas sa silama o koji-ma Ivan govori u proroËkom smislu u 12., 13. i 17. poglavlju Otkrivenja.

U Otkrivenju 13, Zvijer koja se uzdiæe iz mora odraæava djela malogroga iz Daniela 7 i 8. Ona vlada u istom razdoblju od Ëetrdeset dvamjeseca (Otkrivenje 13,5) ili tisuÊu dvjesto i πezdeset godina. Huli naBoæje ime i Njegovu kuÊu (Otkrivenje 13,6). Ubija maËem i polazi u ratprotiv svetih (Otkrivenje 13,10). Svi Êe joj se pokloniti (Otkrivenje 13,8).Ovi opisi ispunjeni su u papinstvu. Meutim, Bog je zaπtitio Æenu, svojuCrkvu, od Zvijeri iz mora i sile koju je primila od Zmaja, i zemlja “progu-ta rijeku” (Otkrivenje 12,16).

Preterizam smjeπta proroka Daniela u drugo stoljeÊe, nakon pojaveBabilona, Medo-Perzije i GrËke. Preterizam tumaËi da mali rog prikazujekralja iz loze SeleukoviÊa Antioha IV. Epifana. (Futurizam je takoersklon tumaËenju da je mali rog Antioh IV., ali smatra i da je u pitanjubuduÊi antikrist koji Êe se pojaviti na svrπetku vremena.) Meutim, ovopoistovjeÊivanje nije ispravno iz nekoliko razloga. 1) Podrijetlo malogroga. Mali rog iziπao je “iz jednoga od njih” (Daniel 8,9). Preteristi tvrdeda je mali rog iziπao iz jednog od Ëetiri roga (vojskovoe Lizimah, Ka-sandar, Ptolemej i Seleuk i njihovi nasljednici kao voe Ëetiriju make-donskih kraljevstava na koje se podijelilo Aleksandrovo carstvo). Meu-tim, gramatiËki, kontekstualni i sintaktiËki dokazi upuÊuju na zaklju-Ëak da je mali rog iziπao iz jednog od “Ëetiri vjetra” ili strane svijeta. 2)Progresija sile u kraljevstvima. Medo-perzijski ovan “osili” (Daniel 8,4),grËki jarac “osili veoma” (Daniel 8,8), mali rog “poraste sve do Zapo-vjednika Vojske” (Daniel 8,10.11). Meutim, ovo stjecanje sve veÊe silene moæe se pripisati slabom vladaru kao πto je Antioh IV. 3) Redoslijed.Antioh IV. vladao je u sredini dinastije SeleukoviÊa, sedmi u nizu od 27kraljeva. Sila malog roga javlja se “potkraj njihova kraljevanja” (Daniel8,23). Rim se javlja nakon pada grËkog kraljevstva, ali ne i Antioh IV. 4)Smjer osvajanja. Mali rog osvajao je prema istoku, jugu i prema “premanajkrasnijoj od zemalja” (Daniel 8,9 — ©ariÊ), odnosno sa zapada. Me-utim, Antioh IV. bio je odgovoran za gubitak Judeje, “Krasne Zemlje”,


a ne za njezino osvajanje, i imao je samo ograniËeni uspjeh na jugu(Egipat). 5) Grozota pustoπi. UËenjaci smatraju da je Antioh IV. izazvaouniπtenje Svetiπta, ali Isus u svoje vrijeme, navodeÊi rijeËi iz Knjigeproroka Daniela, govori da Êe se ovo uniπtenje zbiti u buduÊnosti (Matej24,15), a Antioh IV. veÊ dva stoljeÊa nije bio meu æivima. 6) VeËeri ijutra. Dvije tisuÊe i tri stotine veËeri i jutara tumaËi se kao razdobljekad se nisu prinosile ærtve jer je Antioh IV. oskvrnuo hram. Dakle, dabi se tumaËenje vezano za Antioha prilagodilo, broj je smanjen na tisuÊustotinu i pedeset doslovnih dana. Meutim, izraz ’ereb boqer vrlo jesliËan nazivu kojim se u Postanku 1 ukazuje na dvadestËetverosatnidan. Jutarnje i veËernje ærtve povezane sa zemaljskim Svetiπtem spomi-nju se drugaËijim redoslijedom; prema tome, pustoπ spomenuta u Dani-elu 8,13 ne odnosi se na prekid sluæbe u zemaljskom Svetiπtu u vrijemeAntioha. 7) Uska povezanost proroËanstava. Uska povezanost izmeu2. i 7. poglavlja Knjige proroka Daniela ukazuje na slavni zavrπetak.Meutim, ako je Juda Makabejac, Æidov, porazio Antioha IV., kako Judamoæe doÊi na nebeskim oblacima kao Sin »ovjeËji (Daniel 7,13), i kakonjegovo kraljevstvo moæe biti vjeËno (Daniel 7,14)? (Norman R. Gulley,Systematic Theology: The Church and the Last Things [Berrien Springs,MI: Andrews University Press, 2016.], str. 713—717) Ni tumaËenje pre-terista ni futurista ne odgovara podacima u tekstu ili u Isusovom svje-doËanstvu. Prema tome, zbog ovih i drugih razloga tumaËenje 8. poglav-lja Knjige proroka Daniela prema kojem se ukazuje na Antioha neodr-æivo je. Jedino historicistiËko tumaËenje proroËanstva ispravno prepo-znaje posljednjih dvije tisuÊe i πest stotina godina povijesti u proroËkojperspektivi.

TRE∆I DIO: PrimjenaZaπto su nama u 21. stoljeÊu ove pojedinosti vaæne? IspitujuÊi neke

izazove upuÊene historicistiËkom modelu tumaËenja proroËanstava, kadaPismom tumaËimo Pismo i dopuπtamo prorocima Danielu i Ivanu dagovore o ovom pitanju, donosimo zakljuËak zajedno s reformatorima daje sila malog roga iziπla iz Ëetvrte zvijeri (Daniel 7), sa zapada, od Ëetirivjetra (Daniel 8) i da je vladala tisuÊu dvjesto i πezdeset godina,neposredno prije Kristovog ulaska u Svetinju nad Svetinjama. Ivan govorio ovoj istoj sili kao o Zvijeri koja se uzdiæe iz mora (Otkrivenje 13,1-10).Postoji samo jedna sila koja odgovara kriterijima Pisma i povijesti:papinski Rim. Takoer moramo uvidjeti da druge dvije metode tumaËenja— preterizam i futurizam — vode podrijetlo iz Rima s primarnim ciljemda se u vrijeme protureformacije odbace protestantska tumaËenja. OvaËinjenica pokreÊe ozbiljna pitanja o sadaπnjem stavu protestantskih


crkava koje su usvojile ove rimokatoliËke modele. Takvo stanje sigurnoupuÊuje na naπe poslanje da objavljujemo vijest trojice anela poziva-juÊi Boæji narod da izie iz babilonske zbrke dok joπ ima vremena upovijesti Zemlje. Postavite razredu sljedeÊa pitanja:

1. Kako su se protestantske crkve danas promijenile? Na koje ihnaËine historicistiËki stav πtiti od zabluda RimokatoliËke crkve i kakoje ta zaπtita uspjeπno uklonjena?

2. Na koje naËine moæete navijestiti “vjeËno Evanelje” u oblikuvijesti trojice anela “svakom narodu i plemenu i jeziku i puku” (Otkri-venje 14,6.7)?


Pouka 12 13.—20. lipnja 2020.

Teπko razumljiva mjestaKljuËni tekstovi: 2. Petrova 3,15.16; 2. Timoteju 2,15; 1. Timoteju

4,16; 1. Ljetopisa 29,17; Izreke 2,7; Jakov 4,6; GalaÊanima 6,9.

PRVI DIO: OpÊi pregledSvaki prouËavatelj Biblije u odreenom trenutku susreo se s teπko

razumljivim mjestima u Pismu. Ova poteπkoÊa ne treba nas iznenaditi.Svatko tko se suoËava s drugom kulturom i pogledom na svijet zna daneÊe odmah sve razumjeti jer su nam pojedine stvari strane. Isto vrijedii za razumijevanje Pisma. Ako sve u Pismu razumijemo, ne bismo trebalistjecati jasnije razumijevanje i ne bi bilo toliko poticajno rasti u duhov-nom znanju. NaËin na koji pristupamo teπkim tekstovima ne samo damnogo otkriva o naπem stavu prema Svetome pismu, veÊ pokazuje ikoliko smo ozbiljni u traganju za odgovorima. KoliËina vremena i umnesnage koju ulaæemo u rjeπavanje poteπkoÊa pokuπavajuÊi pronaÊi od-govore koji su u skladu s Pismom, otkriva koliko nam je vaæno Svetopismo, kao i pronalaæenje odgovora.

Teπki tekstovi ne stavljaju samo izazov pred nas, veÊ pruæaju je-dinstvenu priliku da dublje istraæujemo i revnije prouËavamo Pismo dabismo potpunije razumjeli biblijske pisce i Boæju poruku. Ne trebamose plaπiti suoËavanja s pitanjima u Pismu koja ne razumijemo. Naprotiv,moæemo biti zahvalni Ëak i za izazovna i teπka mjesta u Bibliji jer nampruæaju priliku da produbljujemo svoje razumijevanje. Postoje odreenivaæni stavovi koji Êe utjecati na to hoÊe li te poteπkoÊe postati za nasblagoslov ili prokletstvo.

DRUGI DIO: KomentarMoguÊi razlozi za poteπkoÊe i upadljive proturjeËnosti

Mnogi uËenjaci koji ne vjeruju u boæansko nadahnuÊe Svetoga pi-sma smatraju da je Pismo neusklaeno i puno pogreπaka jer premanjihovom miπljenju svaki Ëovjek grijeπi i nitko nije savrπen. Iako jetoËno da ljudi grijeπe i da se ne dræe uvijek istine, Ëinjenica je da su Ëaki pogreπiva ljudska biÊa potpuno sposobna proniknuti u istinu i govoritio njoj. Ako su Ëak i pogreπiva biÊa sposobna vjerno objavljivati istinu,


koliko viπe trebamo oËekivati da Êe Bog, koji ne laæe (Hebrejima 6,18),utjecati na biblijske pisce da nas svojim rijeËima ne odvedu u zabludu.

Kada ljudi pristupaju Bibliji s metodoloπkom sumnjom, prihvatit Êeda je ona istinita samo kada postoji siguran dokaz u prilog njezinojtoËnosti. Umjesto da daju Pismu prednost nad sumnjom kad im nisudostupne sve informacije, mnogi kritiËari prihvaÊaju samo one tekstovekao vjerodostojne i istinite Ëiju je toËnost potvrdio ljudski razum ili akovanjski dokaz jasno pokazuje da je Pismo u skladu s arheoloπkim iznanstvenim otkriÊima. Ako samo vanjski kriteriji pokazuju πto je pri-hvatljivo, a Pismo katkad nije u skladu s njima, ti tumaËi smatraju dasu pronaπli odreene proturjeËnosti.

Kada se bavimo biblijskim izvjeπtajima, ne trebamo zaboraviti da subiblijski pisci odreene stvari Ëesto opisivali nestruËnim, obiËnim,svakidaπnjim jezikom. Na primjer, govorili su o izlasku sunca (Brojevi2,3; Joπua 19,12) i njegovom zalasku (Ponovljeni zakon 11,30; Daniel6,14), koristili su se, dakle, opisnim, a ne znanstvenim jezikom. Tako-er ne smijemo mijeπati druπtvenu opÊu suglasnost sa znanstvenompotvrdom. Potreba za struËnom preciznoπÊu ovisi o okolnostima u koji-ma je neπto reËeno. Prema tome, nepreciznost nije isto πto i neistinitost.

Odreena neslaganja mogu se pojaviti zbog manjih razlika i greπakakoje su naËinili prepisivaËi i prevoditelji Biblije. VeÊina greπaka koje suse na taj naËin prenosile nenamjerne su promjene nastale u trenutkukada su prepisivaËi zamijenili sliËna slova ili kada su prepisujuÊi sluËaj-no “preskoËili dio teksta doπavπi do rijeËi ili reda koji zapoËinju istimslovom ili rijeËju. To se dogaa kada izmeu rijeËi nema razmaka iliznakova interpunkcije, kao πto je bilo u grËkim i hebrejskim tekstovima.”(Paul D. Wegner, A Student’s Guide to Textual Criticism of the Bible[Downers Grove, IL: InterVarsity Press, 2006.], str. 46) Katkad se javljaobrnuti redoslijed dvaju slova ili rijeËi. Na primjer, u Ivanu 1,42 ime“Ivan” (Ioannou), kako je zabiljeæeno u nekoliko knjiga, u drugim jespisima “Jona” [Iona] (ove i sliËne primjere vidi u: Wegner, A Student’sGuide to Textual Criticism of the Bible, str. 48). Ovakvi primjeri netrebaju nas uznemiravati. Kao prvo, biblijski spisi daleko su najpouzda-niji i najsaËuvaniji spisi Starog svijeta. Nijedna druga knjiga nije tolikoumnoæena i tako briæno prepisivana u skladu s izvornim sadræajem kaoπto su biblijski spisi. Drugo, te male promjene mogu se ispraviti usvjetlu drugih dostupnih dokaza. One ne utjeËu ni na jednu vaænu bib-lijsku doktrinu. Iako su prepisivaËi i prevoditelji opÊenito bili iznimnopaæljivi u svojem radu, oni nisu bili nadahnuti kao biblijski pisci. EllenG. White bila je svjesna da “postoji moguÊnost da su prepisivaËi iliprevoditelji naËinili odreene greπke”. Meutim, ona smatra da sve te


“greπke neÊe stvoriti poteπkoÊe nijednoj duπi niti utjecati da se neËijestopalo spotakne, da neÊe stvoriti teπkoÊe jasno otkrivenim istinama”(Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1., str. 16).

Teπka pitanja treba razmotriti iskreno i pozornoBog voli iskrenost (1. Ljetopisa 29,17). Ako iskreno traæimo istinu,

pronaÊi Êemo je. Iskrenost Êe odnijeti pobjedu na duæe staze. IskrenosuoËavanje s poteπkoÊama znaËi da ih ne nijeËemo, da ne iskrivljujemodokaze, veÊ se njima bavimo nepristrano. Mnogo je bolje iskreno pri-znati da nemamo zadovoljavajuÊi odgovor na teπko pitanje nego da is-krivljujemo Ëinjenice da bismo ih uËinili prihvatljivijim. Plitki odgovorineÊe izdræati ispit pomnog ispitivanja i bacit Êe sjenku na naπu vjero-dostojnost. Vjerska laæ je moæda najrazornija od svih laæi jer baca tam-nu sjenku na Boæji karakter i Njegovu RijeË i dovest Êe u pitanje Ëak inaπe poπtenje. Ako zanemarujemo iskrenost u traæenju odgovora, umr-tvit Êemo svoju savjest i ugroziti duhovni æivot. Na kraju Êemo se naÊiu opasnosti da uopÊe ne cijenimo istinu. Moæda Ëak neÊemo moÊi ra-zlikovati istinu od laæi. Meutim, iskrenost donosi blagoslov — gradipovjerenje upravo u odnosu s onim ljudima koje æelimo zadobiti zabiblijsku istinu. Iskrenost je temelj svih zdravih odnosa. Iskrena osobamoæe Ëekati i neÊe donositi brze zakljuËke koji se temelje na ograniËe-nim podacima. Ona Êe uËiniti sve πto je potrebno kako bi pomno pro-cijenila dostupne dokaze.

Moæete li se sjetiti primjera neiskrenih odgovora o Bibliji i (dugo-roËno) negativnog utjecaja koji su ti odgovori imali na druge? Moæete lise sjetiti sluËajeva kada su iskreni odgovori na biblijska pitanja imali(dugoroËno) pozitivan utjecaj na one koji su ih Ëuli?

Teπkim pitanjima treba pristupiti poniznoPoniznost je suprotna oholosti. Oholost nas spreËava da cijenimo

miπljenje i postignuÊa drugih. Ohola osoba ne osjeÊa potrebu da uËi jersmatra da sve veÊ zna. Ponizna, s druge strane, priznaje da istina nijenastala sama od sebe, veÊ da je Bogom nadahnuta (vidi 2. Timoteju3,16). Ponizni ljudi imaju pouËljiv duh i ne tvrde da znaju sve odgovore.Spremni su πiriti svoje znanje o Boæjoj rijeËi na naËin na koji oholi iponosni ljudi ne mogu. BuduÊi da je oholost toliko duboko ukorijenjenau svima nama, a poniznost nije svojstvena naπoj kulturi i druπtvu, po-niznost je moæda stav koji se najteæe usvaja. Razmislite o sljedeÊojizjavi Ellen G. White: “Oni koji vole sumnjati, imaju za to dovoljnoprostora. Bog nije obeÊao da Êe ukloniti sve prilike za sumnju. On dajedokaz koji treba ispitati pomno, ponizna uma i pouËljiva duha i svi


trebaju odluËivati na osnovi dokaza.” (SvjedoËanstva za Crkvu, sv. 3,str. 224; u izvorniku 255)

Bavite se teπkim pitanjima odluËno i strpljivoNa pojedina teπka pitanja ne moæemo dati lake i brze odgovore. Ona

zahtijevaju odluËnost i strpljenje. UËenjake je stoljeÊima zbunjivalo je-dno od najsloæenijih neslaganja u Svetome pismu: nejednak broj izrael-skih kraljeva u Starome zavjetu. Biblija pruæa mnogo podataka o ovimkraljevima, ali kada se pojedinosti spoje, Ëini se da su neusklaene.AdventistiËki struËnjak Edwin Thiele lako je mogao prihvatiti ovo neri-jeπeno neslaganje. Meutim, buduÊi da je vjerovao u istinitost i pouz-danost Pisma, nije odustajao. Godinama je prouËavao sve Ëinjenice.Pozornim prouËavanjem biblijskih podataka i usporeivanjem s nebib-lijskim izvorima, konaËno je mogao objasniti da su u vrijeme vladavineizraelskih kraljeva koriπteni razliËiti naËini brojenja godina. Njegovo serjeπenje slaæe s biblijskim izvjeπtajem i izvjeπtajima drugih naroda Sta-rog svijeta. Njegova knjiga The Mysterious Numbers of the Hebrew Kings(Tajanstveni brojevi izraelskih kraljeva) (Grand Rapids, MI: ZondervanPublishing House, 1983.) postala je nezaobilazno djelo πiroko prihvaÊenou znanstvenim krugovima, daleko izvan granica Crkve adventista sed-moga dana.

TRE∆I DIO: PrimjenaMnoge takozvane pogreπke nisu posljedica Boæjeg otkrivenja, veÊ

naπeg pogreπnog tumaËenja. One ne nastaju zbog nejasnoÊe Biblije, veÊneznanja i predrasuda tumaËa. Ipak, postoje odreena teπka pitanja uBibliji na koja se ne moæe brzo odgovoriti. Teπka su za razumijevanje,Ëak i za najiskrenije i najupornije. Meutim, samo zato πto nismo pro-naπli rjeπenje odreenog problema ne znaËi da rjeπenje ne postoji. Vrloje vjerojatno da su se drugi prouËavatelji Pisma borili s istim poteπko-Êama mnogo prije nas i da vjerojatno postoji odgovor, Ëak i ako ganismo svjesni. Meutim, mi takoer moæemo iskusiti isto πto i Danielkada se suoËio s biblijskim tekstovima koje nije razumio (vidi Daniel8,27; 9,20-23). On se tada molio (vidi Daniel 9,1-19). Kada smo nakoljenima, moæemo steÊi potpuno nov uvid u odreena teπka pitanja.

Kako je molitva unijela promjenu u vaπ æivot kada ste se bavilinekim teπkim pitanjima? IspriËajte svoje iskustvo drugima.

Daljnja naËela i posebne primjere o tome kako se suoËiti s teπkimmjestima, moæete potraæiti u knjizi: Gerhard Pfand, Interpreting Scrip-ture: Bible Questions and Answers, Biblical Research Institute Studies2 (Silver Spring, MD: Biblical Research Institute, 2010.).


Pouka 13 20.—27. lipnja 2020.

Æivljenje po Boæjoj rijeËiKljuËni tekstovi: Jakov 1,22; Luka 4,4.8.10-12; Ivan 5,46.47; 1.

KorinÊanima 2,12-14; Filipljanima 2,13; Psalam 46,11; Psalam 62,2.3.6;Psalam 119,11.

PRVI DIO: OpÊi pregledU ovom tromjeseËju prouËavali smo o razliËitim naËelima tumaËe-

nja Biblije. Meutim, ni najbolja hermeneutiËka naËela neÊe niπta zna-Ëiti ako ne dovedu do radosnog primjenjivanja biblijske poruke. Obja-πnjenje Pisma nije samo umna vjeæba. Stjecanja znanja nije jedini ciljprouËavanja Biblije. Ako se prouËava na pravi naËin, doÊi Êe do poslu-πnosti srca. Ta posluπnost je dublja i znaËajnija od obiËnog slaganja sneËim. Povest Êe nas k radosnom i vjernom ispunjavanju Boæje volje.Istine Svetoga pisma treba primijeniti u æivotu, a ne samo vjerovati unjih. Takav odnos prema biblijskoj poruci moguÊ je samo zahvaljujuÊipreobraæavajuÊem djelovanju Duha Svetoga koji unosi novi æivot u rijeËiSvetoga pisma. On u nama pokreÊe æelju da prihvatimo istine Pisma i daih srcem i umom slijedimo. Najbolji primjer ovakvog odnosa prema Pi-smu nalazimo u Isusu Kristu, koji nam je pokazao kako se trebamoodnositi prema Boæjoj rijeËi i primjenjivati je u svojem æivotu. Isusnikada nije odbacio Bibliju, veÊ je neprestano ukazivao na nju kao pouz-dano mjerilo Ëak i Njegovih rijeËi. Isus nam je takoer ostavio primjerkako sami trebamo provoditi vrijeme u tiπini s Boæjom rijeËju. U ovomuæurbanom svijetu trebamo uloæiti odreene napore da bismo steklitakvu naviku. Korisno je biblijske tekstove uËiti napamet. Pjevanje bib-lijskih odlomaka Ëvrsto Êe usaditi te rijeËi u naπ um i srce i razveselitinas.

DRUGI DIO: KomentarÆiva Boæja rijeË i Duh Sveti

Biblija jasno kaæe da je Ëovjek u svojoj greπnoj i paloj naravi duhov-no slijep i da ne prihvaÊa istine koje dolaze od Boga jer ih smatraludoπÊu. On ih ne moæe shvatiti jer se moraju duhovno prosuivati (1.KorinÊanima 2,14). »ak i ako shvaÊamo jasno znaËenje rijeËi iz Pisma,


neÊemo ih imati æelju slijediti bez preobraæavajuÊeg djelovanja DuhaSvetoga na naπe srce. Duh Sveti nadahnuo je biblijske pisce da zapiπuistinu koju im je Bog otkrio (vidi 2. Petrova 1,19-21; 2. Timoteju 3,16).Meutim, imati nadahnutu Boæju rijeË nije dovoljno. RijeË se mora pri-hvatiti i primijeniti u æivotu. Bez Duha Svetoga neÊemo cijeniti boæan-sku poruku niti Êemo je imati æelju posluπati. Bez Duha Svetoga neÊe-mo pokazati ni vjeru, ni nadu, ni ljubav kao odgovor na Boæju rijeË. DuhSveti osposobljava nas da uoËimo duhovno i æivotno znaËenje biblijskerijeËi za naπ æivot (vidi 1. KorinÊanima 2,12.14.15; Efeæanima 1,17-19;Psalam 119,8).

Duh Sveti i danas govori ljudima preko Biblije oæivljavajuÊi pisanuBoæju rijeË. Prema tome, mrtvo slovo biblijske knjige postaje æiva BoæjarijeË koja je oπtrija od dvosjeklog maËa (Hebrejima 4,12), koja prolazikroz najskrovitiji dio naπeg biÊa mijenjajuÊi naπ æivot u svjetlu Pisma.Nekoliko biblijskih tekstova pokazuje da Duh Sveti stavlja Isusa Kristau srediπte, uzdiæuÊi Boæjeg Sina i ono πto je On uËinio za nas (vidi Ivan15,26; 1. Ivanova 4,2.3).

Kada ste doæivjeli pomoÊ Duha Svetog koji vas je potaknuo da ra-dosno posluπate rijeËi Pisma u svojem æivotu?

UËiti od IsusaKada Pismo prihvatimo kao pouzdanu i istinitu RijeË, Duh nas vodi

da prihvatimo æivu Boæju RijeË, Isusa Krista, kao svojega Spasitelja iGospodina, i kao najuzviπeniji primjer na koji se trebamo ugledati. Mno-go moæemo nauËiti iz naËina na koji se Isus koristio Pismom. BuduÊida je dobro poznavao Bibliju, mogao je toËno navesti rijeËi iz Pisma kadGa je avao kuπao (Matej 4,4.7.10). Poznavanje Svetoga pisma saËuvaloGa je da ne bude zaveden proizvoljnom upotrebom biblijskih tekstova.On je poznavao cijelo Pismo i smatrao je da se ono ne moæe pokvariti(Ivan 10,35). Cijelo Pismo bilo je za Njega sveto. Isus je neprestanoupuÊivao na Bibliju i ono πto je u njoj zapisano (vidi Luka 24,45.46;Matej 11,10; Ivan 6,45; 7,38).

Na koji vas naËin Isusov primjer nadahnjuje da bolje shvatite rijeËiPisma? Kako moæete bolje upoznati Bibliju? U kojim podruËjima Biblijatreba postati mjerilo vaπeg æivota?

Isus protiv Pisma?Danas Ëesto Ëujemo da postoji navodno razilaæenje izmeu “Evan-

elja i doktrine”. Moæe zvuËati neobiËno ako ukazujemo na proturjeËjeizmeu Isusa i Biblije. Meutim, u crkvenoj povijesti bilo je viπe poku-


πaja da se Krist usmjeri protiv Pisma i da se Krist kao mjerilo tumaËe-nja uzdigne iznad onoga πto kaæe Biblija. Neki Ëak koriste Krista kakobi sudili Pismu, obezvrijedili ga i poniπtili. Moæda je najpoznatiji primjerËuveno naËelo Martina Luthera kojim je sudio Pismu: “Sve prave sveteknjige slaæu se u tome πto propovijedaju i pouËavaju (treiben) o Kristu.Pravi ispit prema kojem treba suditi svim knjigama jest pouËavaju li oKristu ili ne.” (Martin Luther, Luther’s Works, sv. 35: Word and Sacra-ment I, Preface to the New Testament, eds. E. Theodore Bachmann andHelmut T. Lehmann, sv. 35 [Philadelphia: Fortress Press, 1976.], str.396)

Prema tome, Pismo se mora tumaËiti u korist Krista, a ne protivNjega. Prema Lutherovom glediπtu, Krist i Pismo mogu se suprotstavitijedno drugom jer je Luther postavio RijeË u obliku Osobe (Krista) nadizgovorenom rijeËju (Evaneljem) i pisanom RijeËju (Pismom). Prematom pristupu, iako je Biblija kraljica, Krist je kralj Ëak i njoj. Ako jebiblijski tekst u sukobu s Lutherovim razumijevanjem Krista, njegovokristocentriËno tumaËenje postaje evaneoskocentriËna kritika Pisma,u kojoj se sadræaj Pisma kritizira u Kristovo ime. Dakle, Lutherovakristoloπka metoda postala je orue teoloπke kritike Pisma. Ovakvorazumijevanje i tumaËenje dovodi do stvaranja kanona unutar kanona,u kojemu Krist postaje kljuË i mjerilo za tumaËenje Biblije, ali i odba-civanja nekih dijelova Biblije, Ëak i cijelih knjiga, kao πto je Poslanicaapostola Jakova, kao nevaænih i bezvrijednih, jer se smatra da ne uka-zuju na Krista.

SljedeÊi Lutherov citat koji ilustrira ovo prijeporno tumaËenje po-sebno je vaæan jer se bavi pitanjem subote:

“Ukratko reËeno, Krist je Gospodin, ne sluga, Gospodar subote,Zakona i svega drugog. Pisma se moraju tumaËiti u korist Krista, neprotiv Njega. Zato ona ili ukazuju na Njega ili se ne mogu smatratipravim Pismima. ... Prema tome, ako protivnici usmjere Pisma protivKrista, mi istiËemo Krista nasuprot Pismima. Mi imamo Gospodina, onisluge; mi imamo Glavu, oni stopala ili udove, nad kojima Glava bezuvjetnovlada i ima prednost. Ako trebamo odbaciti Krista ili Zakon, odbacitÊemo Zakon, a ne Krista. Ako imamo Krista, lako moæemo uspostavitizakone i svemu Êemo pravo suditi. Da, naËinit Êemo nove zapovijedi,kao πto Pavao Ëini u svim poslanicama, i Petar, ali prije svega je Kristu Evanelju. I ove zapovijedi jasnije su od Mojsijevih, kao πto je Kristo-vo lice sjajnije od Mojsijevog (2. KorinÊanima 3,7-11). (Martin Luther,Luther’s Works, sv. 34: Career of the Reformer IV, eds. Hilton C. Oswaldand Helmut T. Lehmann, sv. 34 [Philadelphia: Fortress Press, 1999.], str.112,113).


Usporedite ovaj navod s tekstom u Ivanu 7,38 gdje Isus upuÊuje naPismo, a ne na sebe kao na mjerilo ispravnog vjerovanja.

Vrijeme provedeno s Boæjom rijeËju i uËenje biblijskihredaka napamet

Isus je cijeli dan bio zauzet lijeËenjem ljudi i propovijedanjem Ra-dosne vijesti. Meutim, On je svoju duhovnu snagu crpio iz vremenaprovedenog u samoÊi, molitvi (Marko 1,35) i sjeÊanju na obeÊanja izPisma. U naπem uæurbanom æivotu punom obveza moramo odreditivrijeme koje Êemo u miru i nesmetano provesti s Bogom, kada Êemomirno moÊi razmiπljati o Boæjoj rijeËi i moliti se. Takvi mirni trenuci datÊe nam snagu i duhovnu vitalnost koju niπta drugo ne moæe pruæiti.Nemojte Ëitati Pismo samo iz razonode, veÊ da uvidite πto je vaæno zavaπ duhovni æivot. Kada vaπe misli poËnu lutati i baviti se nevaænimtemama, usmjerite svoju pozornost na ono πto je Bog uËinio za vas i uduhovnom se smislu usredotoËite na Boæju rijeË. Katkad pjevanjeduhovne pjesme ili hvalospjeva pomaæe da usredotoËimo svoje misli,Ëak i da lakπe nauËimo i zapamtimo biblijske tekstove.

Koje vam je doba dana najmirnije? ©to vam pomaæe da se usredo-toËite na Boæju rijeË i provedete korisne i mirne trenutke s Isusom? Ukakvim vam okolnostima pjevanje pomaæe da zapamtite biblijske retke?Koje su prednosti uËenja dijelova Pisma i kako to moæete iskoristiti nablagoslov drugima?

TRE∆I DIO: PrimjenaNeki ljudi kaæu: “Dræanje biblijskog zakona da se ne jede neËista

hrana nije vaæno za spasenje dok god vjerujete u Krista.” Govore i ovo:“Ako dvoje æive zajedno premda nisu u braku, to nije presudno za njihkao krπÊane dok god ljube Isusa.” Kakva opasnost leæi u ovakvim tvrd-njama? Zaπto nije sigurno iÊi nasuprot jasnim izjavama Pisma, Ëak ikada se neπto Ëini u Isusovo ime?

Ellen G. White u vezi s tim je izjavila: “Duh Sveti nije dan, niti Êeikada biti dan, da zamijeni Bibliju, jer Sveto pismo izriËito kaæe kako jeBoæja rijeË mjerilo kojim se mora ispitati svako uËenje i iskustvo.”(Velika borba, str. 9)

U svjetlu onoga πto smo prouËavali u ovom tromjeseËju, πto mislitezaπto je ovo naËelo vaæno? ©to moæete nauËiti iz Isusovog poznavanjaPisma i naËina na koji je slijedio Boæju rijeË? Kako Pismo moæe postatisastavni dio vaπeg æivota i utjecati na odluke koje donosite?


www.adventisti.hrwww.znaci-vremena.com

Kao adventisti sedmoga dana mi smo protestanti, πto

znaËi da vjerujemo u naËelo sola Scriptura — “samo Biblija”

kao jedini vjerodostojni temelj naπe vjere i uËenja.

Jedno je imati Bibliju i tvrditi da u nju vjerujemo, koliko

god to bilo vaæno. Ali, kao πto pokazuje πirenje laænih uËenja

(koja su navodno sva izvedena iz Pisma), moramo je znati

i ispravno tumaËiti.

Sveto pismo je osnovni izvor istina u koje vjerujemo i

koje objavljujemo svijetu.

Kako je sâm Isus upotrebljavao i tumaËio Pismo? Ne-

Êemo naÊi bolji uzor od Isusa kada je rijeË o tome kako

treba Ëitati Bibliju.

Vjerovanje u Bibliju samo po sebi nije dovoljno. Moramo

nauËiti i kako da je tumaËimo.

Documents

Kako tumaŁiti Sveto pismo - Adventisti Hrvatska · Velika piramida bila je tisuÊama godina najviπa gra evina na svijetu. Arheolozi se i danas dive umijeÊu gradnje i veliËini