Upload
emil-spago
View
208
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
PONUDA UKRASNOG DRVEĆA I GRMOVA
ZA
2008 / 2009
Zlatka Balokovića 7, 31540 Donji Miholjac, tel/fax: 031-631-959, gsm:098-339-887
WWW.RASADNIK-MILIC.HR
2
Acer campestre - Javor
Javor je do 35 metara visoko šumsko drvo, srednje,
zapadne i južne Europe, Kavkaza i sjevernog dijela
Male Azije. Dolazi uglavnom u planinskim područjima.
Krošnja mu je široko zaobljena. Deblo može doseći i
debljinu preko 1 metar, obično je kratko i obraslo
crvenkasto smeđom korom koja se ljušti pločasto.
Listovi su 8-16 cm dugi i isto toliko široki, petolapi,
odozgo tamnozeleni, odozdo nešto svjetliji. Peteljka je
zelena, katkad crvena, duga kao plojka ili još duža.
Cvjetovi su žućkastozeleni, u kratkim visećim
metlicama. Cvjeta desetak dana nakon listanja, u
svibnju. Gorski javor je karakteristična vrsta bukovih
šuma, a javlja se u svim tipovima bukovih i mješovitih
šuma, izvan poplavnih područja, indicirajući u njima
vlažnija mjesta. Odgovaraju mu mineralima bogata, srednje vlažna, na trajno mokra, rahla i
humusna tla.
Koelreuteria paniculata - Kelrajterija
Ukrasno drvo parkova. List je neparno perast. Cvat
je na vrhu grančica metličasta, sa žutim cvjetovima.
Cvate u lipnju i srpnju. Vrlo je medonosna. U velikim
mjehurastim plodovima nalaze se sjemenke.
3
Albizia julbrissin - Albicija
Albicijia je vrlo
neobično,egzotično,listop
adno drvce čija najveća
ljepota dolazi do izražaja
prilikom cvatnje sredinom
ljeta. Cvjetovi su oko 5 cm
veliki u promjeru,
izraženih prašnika i
pojavljuju se u kiticama
ružičaste boje, lagano
mirišu i u povoljnim
uvjetima prekriju čitavu
krošnju. U kasnu jesen
donosi plodove u obliku mahune do 15 cm duge. Naraste 10 do 15 metara visine, široke je
krošnje u obliku kišobrana. Listovi su zeleni, dvostruko perasti s neobičnim obilježjem: noću i
kad je oblačno se skupljaju (spavaju).
Odgovara joj sunčani ili polusjenovit položaj, dobro podnosi sušna razdoblja i nije zahtjevna
u pogledu kvalitete tla, iako joj dobro propusno, rastresito tlo odgovara više od vlažnih teških
i glinastih. Često se sadi ispred terasa zbog dekorativnih vrijednosti i ugodnog hlada koju
daje široka krošnja tijekom ljetnih mjeseci ili kao soliter na gradskim trgovima zbog iznimne
ljepote. Korijenje joj nije prejako pa nema straha od dizanja popločenih staza.
Odlično podnosi orezivanje pa se može održavati kao omanje stabalce. Orezivanje se vrši
krajem zime uklanjanjem oštećenih i neželjenih grana!
Uspijeva u klimatskim USDA zonama 6-9.
U hladnijim klimatskim zonama sadnja mladog stabalca preporuča se u proljeće kako bi
imalo dovoljno vremena za ukorijeniti se do prve zime. Prvih godinu-dvije, dok ne ojača,
preporuča se zimska zaštita jutenim vrećama i nagrtanjem debljeg sloja malča u podnožju
stabalca, obzirom da mlada biljka ne podnosi temperature ispod -15. Najbolje mjesto za
sadnju je uz južni zid, kako bi je zaštitili od hladnih sjevernih vjetrova!
4
Catalpa bignonioides - Cigaraš .
Listopadno drvo, vrlo dekorativno i često
korišteno u hortikulturnom uređenju parkova,
pješačkih staza i aleja.
Naraste do 20-ak metara, a odlikuje se velikim,
tamno zelenim i srcolikim listovima koji u jesen
poprimaju zlatno žutu boju (poput sušenog lista
duhana). Listovi pored toga djeluju i repelentno
na insekte ( odbijaju ih).Cvate od srpnja do
kolovoza vrlo mirisnim cvjetovima bijele boje koji
su nakupljeni u grozdove, a nakon toga nastaju
plodovi u obliku cigara ili mahuna odakle mu i narodni naziv ( Cigaraš ). Raste vrlo brzo,
cvate u sedmoj ili osmoj godini, a živi do 150 godina. Voli osunčana područja sa vlažnijim
tlom. Korijenje nije površinsko niti jako te je pogodna za sadnju neposredno uz objekte ili
terase. Drvo daje velike listove čime je i čišćenje lišća olakšano, no tijekom zime odbacuje
plodove oblika cigara koji se, međutim, isto lako sakupljaju. Podnosi drastično orezivanje.
Drvo koje daje vrlo mirnu i prozračnu hladovinu uljepšanu mirisom cvijetova od petog do
sedmog mjeseca.
Zelkova serrata - Zelkova
Drvo koje raste u visinu do 9 m. Listovi su zelene
boje a u jesen poprimaju boju od žućkaste do
crveno-smeđe. Vrlo je otporna na bolesti i insekte.
Karakteristično za Zelkovu je mali kut rasta grana
što ju, uz otpornost prema onečišćenju čini
idealnom vrstom za gradske uvjete. Pogodna i za
pojedinačnu također vrlo popularna i kao bonsai.
5
Tamarix tetrandra – Tamaris
Tamaris je grm ili manje drvo do 5 m visine,
idealno je za sadnju u mediteranskom klimatu
no pogodno je i za uzgoja na kontinentu.
Najčešće se koristi za zaštitu od vjetra i
posolice. Krajem proljeća cvate svojom
karakterističnom razo-ljubičastom bojom. Da bi
potakli rast dugih cvijetnih grana, najbolje je
Tamaris orezati početkom zime. Kod sadnje
traba izabrati bolje osunčan položaj.
Sophora japonica – Japanska sofora
Japanska sofora je listopadno drvo
maksimalne visine 20 m.
Okruglasta krošnja, promjera do 14
m, je na kratkom deblu, dosta
dobro podnosi orezivanje tj. lagano
se održava željeni oblik. List je
svijetlo zelene boje. Sophora obilno
cvate početkom rujna, cvijet je
bijelo-žute boje, ovalnog oblika i
ugodnog mirisa. Sophora je zbog
minimalnih zahtjeva za održavanje
i zbog atraktivnosti idealna vrsta za sadnju na gradskim površinama.
6
Chaenomeles japonica - Ukrasna dunja
U rod ukrasnih dunja spadaju
otporni, listopadni, sporo rastući,
često trnoviti grmovi ili ponekad mala
drvca koja rastu u visinu 40 cm do 6
m. Domovina su im planinske šume
Kine i Japana. Uzgajamo ih zbog
njihove rane cvatnje i prekrasnih
cvjetova koji mogu biti jednostavni ili
dvostruki. Cvjetovi stoje na
grančicama pojedinačno ili u
skupinama, a boja im može biti
bijela, svijetloružičasta, tamnoružičasta, narančasta i u svim nijansama crvene boje. Gornja
strana listova je tamnozelena a donja svijetlozelene boje. U jesen se na grmovima u obliku
jabuke pojave žutozeleni do crveno-zeleni plodovi, neki su jestivi i vrlo aromatični (ukusni su i
kuhani).Za rast joj je potrebna plodna, dobro propusna zemlja, te sunčan ili polusjenovit
položaj. Može rasti i u sjeni, ali bolje cvate i donosi plodove na sunčanim položajima. U tlu
podnosi vapnenac, no može postati klorotična na vrlo alkalnom tlu. Pogodna je za sadnju u
kamenjarima, cvjetnim posudama i na otvorenom gdje se može saditi pojedinačno ili za
formiranje obruba. Otporna je na industrijska zagađenja.
Cotinus cpggygria - Rujevina
Visoki listopadni grm. Može se formirati i kao
malo drvo. Listovi okruglasti, u jesen crveni.
Postoje forme sa uvijek crvenim listovima.
Cvjeta leti. Cvjetovi prekriveni dugim
ružičastim dlačicama. Kao domaća vrsta
dobro podnosi klimatske uvjete. Sadi se
pojedinačno na travnjacima, duž aleja i na
drugim mjestima kao detalj.
7
Deutzia gracilis
Litopadni grm srednje
visine, brzog rasta. Dosta je
otporna vrsta.
Uspravne, zelene grane
rastu u gustom sklopu,
cvijeta prije listanja.
Forsythia x intermedia - Forzicija
Forzicije su popularne kao
rano cvjetajući grmovi u
vrtovima i parkovima. Dvije
se uglavnom uzgajaju za
ukras, Forsythia ×
intermedia i Forsythia
suspensa. Obje cvjetaju u
rano proljeće sa žutim
cvjetovima. Uzgajaju se i
zbog otpornosti. Češće
uzgajana forsythia ×
intermedia je manja, raste
uspravnije i ima jako
obojane cvjetove.
8
Spirrea vanhoutei-Surucica
Suručica je višegodišnji
cvatući grm cvatova
sastavljenih od bijelih,
grimiznih ili ružičastih cvjetića.
Vole hranjivo, propusno tlo,
na osunčanom ili
polusjenovitom položaju.
koliko kupite gotove sadnice
možete ih posaditi tokom
cijele godine jer su otporne na
hladnoću i vrućinu. To je
listopadna biljka koja naraste i
preko 2 metra visine.
Uglavnom se koristi na neformalne živice u ladanjskim vrtovima. Orezuje se nakon cvatnje,
prikraćivanjem izboja koji su cvali iznad grananja, a kako bi se potaklo novo grananje. Starije
izboje koji nisu cvali prikratite do polovice, a mlade savitljive izboje ostavite netaknutima.
Potrebno je i blago prorijediti središta grma.
Symhoricarpos albus - Bijeli biserak
Bijeli Biserak je dekorativna
vrsta, često uzgajana u
hortikulturi. To je uspravan
listopadni grm visok do 1,5 m ,
cvjetovi su crvenkasto
bijeli. Plodovi su u vršnim
grozdovima, okrugli, snježno-
bijeli, dugi 6-12 mm,
jako spužvasti. Ostaju na
granama preko cijele zime čak i
nakon opadanja listova.
9
Ligustrum ovalifolium – Kalina
Listopadni grm, brzoga rasta , naraste 3-4
m. List sitan, ovalan, tamnozelene
boje.Uglavnom se sadi kao živa ograda.
Mahonia aquifolium - Mahonija
Zimzelen grm s bodljikavim složenim
listovima tamnozelene boje koji preko
zime postaju crveni. Cvjeta u travnju
cvjetovi su žute boje. Plodovi su
plave bobice, koje ostaju na granama
tokom cijele zime. Raste dosta sporo.
Pogodna je za sadnju na kosinama.
10
Parthenocissus quinquefolia - Lozica
Parthenocisus je listopadna penjačica,
zbog svojih svojstava česta je iu našim
krajevima. Razgrana se i do 20
metara, a njezini listovi jednostavnog
oblika u jesen, prije opadanja poprime
prekrasnu crvenkastu boju.Ukoliko
želite brzo postići efekt i pokriti
neugledne vizure u što kraćem roku,
pravi izbor su lozice (Parthenocisus
sp.). Te listopadne vrste s tri ili pet liski na listu imaju brz i neobuzdan rast i prekrivaju u
kratkom roku zidove, ograde i sl. Penju se i učvršćuju pomoću vitica. U lipnju cvatu
zelenkasto bijelim cvatovima, a u rujnu se javljaju okruglasti tamnoplavi plodovi. Dobro
uspijevaju i u sjeni stabala, a prekrasnom narančasto-crvenom bojom lista uveseljavaju
tmurne jesenje dane.
Sorbus aucuparia - Jarebika
Jarebika je do 15 - 20 m visoko listopadno drvo. Ima rijetku, okruglastu krošnju, vitko tanko
deblo i dobro razvijen, ali plitak korijenom sustav. Doživi starost do 100 godina. Jarebika je
vrlo skromna i
prilagodljiva vrsta.
Najbolje raste na
svježim i
dubokim tlima, ali
nalazi se i na suhim.
Dobro podnosi sušu,
niske temperature i
mraz. Jako je otporna
na
onečišćeni zraka pa
se sadi u parkovima i
drvoredima.
11
Kora jarebike u mladosti je srebrnosiva, glatka, sjajna, a kasnije uzdužno je ispucala i
potamni. Lišće je 10 - 20 cm dugo, neparno perasto sastavljeno od 9 do 19 liski, koje su usko
eliptične 1 do 2.5 cm duge, oštro napiljenog ruba, s gornje strane tamnozelene, s donje
svijetlozelene, a u jesen narančasto-crvene boje. Cvate u svibnju ili lipnju. Plodovi su
okruglasti, mesnati, do 1 cm debeli, narančasto-crvene boje. Sirovi su opori, gorki i trpki, u
velikoj količini mogu biti i otrovni. Postaju jestivi prerađeni s vrelom vodom ili 10 sati
namočeni u razrijeđenom octu. Nakon prvih mrazeva sadrže više šećera (do 7%).
Dozrijevaju krajem kolovoza i početkom rujna. Plodovi ostaju na stablu do dugo u jesen ili
cijelu zimu.
Nakon prerade, služe za spremanje miješanih marmelada, želea, kompota, kaša, sokova,
sirupa, mošta, vina i vitaminskih koncentrata. U Njemačkoj se pripremaju miješane
marmelade od plodova
jarebike, jabuke, kruške, šipka i
drugog voća dodavajući do 50% šećera. U
slavenskim zemljama priprema se rakija, koja ulazi
u sastav nekih vrsta votke. Od plodova se priprema
i ocat, osušeni služe kao zamjena za ruski čaj. U
pučkoj medicini smatra se, da povoljno djeluju
protiv dijabetesa,
promuklosti, kašlja, reume, bolesti žuči i za
izlučivanje kamenaca. Smanjuju
količinu kolesterola u krvi, a posjeduju i jako
antimikrobno djelovanje. Zreli plodovi sadrže oko
72% vode, 6% šećera
(fruktoze, glukoze, sorboze i saharoze), 1%
dušičnih tvari, 2% organskih kiselina, oko 100 mg% vitamina C i dosta vitamina E. Plodovi su
vrlo bogati i vitaminom A. Prisutan je i alkohol sorbit, koji nastaje fermentacijom šećera
sorboze. Sjemenke jarebike sadrže male količine glikozida cijanovodične kiseline,
amigadalina. Drvo jarebike upotrebljavalo se u kotlarstvu i rezbarstvu.
12
Hippopaphea rhamnoides - Vucji trn
Jedna od drvenastih vrsta izvrsnih mogućnosti, koja je neopravdano zapostavljena. Lijep je
grm i koristi se u hortikulturi, posebno za živice. Medonosna je, a u novije vrijeme i
perspektivna voćna vrsta. Vučji trn je trnoviti,
listopadni grm plitkog korijena, koji naraste u visinu i
širinu do 6 m. Podnosi praktično bilo koja tla, ako nisu
trajno močvarna, previše slana ili duže vremena
plavljena. Dobro podnosi mraz i zagađenost zraka i
ne strada od bolesti i štetočina. U nas ga ima na
sprudovima Dunava i Drave. Vučji trn ima uske,
duguljaste listove s kratkim peteljkama, koji su odozgo
sivo-zeleni, a odozdo srebrnastobijeli. Cvjeta u ožujku
i travnju. mirisni su i privlače pčele. Plodovi sazrijevaju
od kolovoza do rujna i ostaju na granama dugo
tijekom zime, a često izdrže do proljeća. Zbog ljepote
plodova grančice se mogu rezati umjesto cvijeća.
Plodovi su jajoliki , narančasto žute boje, sjajni, mirisni, sočni i kisela okusa.Hranjivi su i lako
probavljivi, nešto bolji kada izmrznu. Sadrže: vode 80%, masti 9%, glukoze 2% , kiselina
2%, fruktoze 1%, celuloze 0,5%, tanina 0,1% i mineralnih tvari 0,05%. Imaju visok sadržaj
vitamina C, čak 10 do 15 puta više nego limun sadrže provitamin A, vitamin B1, B2, B6, E i
F. Plodovi služe i za ljudsku prehranu ali samo u prerađenom obliku: za marmeladu, pekmez,
žele (bez sjemenki), vitaminski koncentrat, sok,
dodatak različitim jelima i drugo. U Rusiji se iz
plodova dobija ulje, u kome ima mnogo provitamina
A i vitamina E i F. Primjenjuje se za liječenje rana,
smrzotina,kožnih i ulkusnih bolesti. Vučji trn je
izvrsna biljka za divljač. Gusti, trnoviti grmovi svagdje
pružaju zaklon, posebno sitnoj divljači, zaštitu za
legla, a pticama daju plodove za hranu. Veći broj
ptica dolijeće među te grmove u jesen, a zadržavaju
se tu i ptice selice. Grupna sadnja vučjeg trna moguća je u vjetrozaštitnim pojasevima, na
šumskim rubovima, čistinama, uz ceste i kanale.
13
Sorbus domestica – Oskoruša
Oskoruša (sinonimi: Skorš, Oskorš, Skurš, Skruš, Skoruša) – latinskog imena (Sorbus
domestica), kod nas je vrlo rijetko drvo, izvanredno tvrda i žilava, pa su ga naši preci
upotrebljavali za izradu raznih kotača i
zupčanika za vodene mlinove, za izradu
okretnih osi tzv. svijeće kamenih utega
preša za grožđe te zbog lijepog
dekorativnog drveta upotrebljivanog u
stolarstvu. Nekada je bilo poželjno da je
stablo oskoruše uspijevalo na svakom
domaćinstvu, jer ljekovitost plodova,
posebno sušenih, koji su se kuhali za
ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje
se je dodavalo u kruh, kompot od suhih plodova oskoruše, miješan sa drugim voćem je
posebnog okusa.
Oskoruša je prilagodljiva za različita podnebja, prilagođava se na zapuštena i suha zemljišta;
jedino je važno da ima dovoljno svjetlosti, a otporna je na sušu i niske temperature. Deblo joj
je ravno i prekriveno sa tankom sivo-smeđom korom; koja je raspucana i vrlo slična deblu
kruške. Krošnja oskoruše je okruglasta ili piramidasta oblika, razgranata, glavne grane su
snažno uspravne, a sa strane na krajevima su više vodoravne. Listovi su neparni (pernati) i
sastavljeni od 13 do 21 streličastih dlakavih listića. Pupovi i cvjetni i lisni su poludugi,
zašiljeni, ljepljivi, te pokriveni sa nježnim dlačicama, lišče i stablo je lijepo i dekorativno i
može nam služiti kao voćno i ukrasnu drvo. Stabla oskoruša su rasla na svakom seoskom
dvorištu i bila su hrana i lijek, naših predaka, jer u staroj Austro-Ugarskoj državi je vladarica
Marija Terezija imala zapovijest da se mora zasadivat oskoruša, tepka i jabuke bobovac,
carjevič, kanada, mošancel i druge, zbog gladi i zdravije prehrane dijece i pučanstva.
Oskorušia je jako cijenjena u Francuskoj i Njemačkoj, gdje je vrlo tražena u prehrambenoj
industriji, te se uzgaja u nasadima, a upotrebljava seza izradu voćnog vina i soka. Naši preci
su također sok od oskoruša dodavali voćnom moštu, posebno od tepke i vinske mosnjače
(moštnice) jer se je tako jako poboljšalo njegovu čistoću i postojanost.