Katarina Aladrović, znanstvena novakinja Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

INTEGRACIJA UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA U

NASTAVU HRVATSKOGA JEZIKA

3. Međunarodni kongres studenata Rehabilitacije

Zagreb, travanj 2008.

UČENIK S POSEBNIM POTREBAMA

svako dijete koje ime teškoće u učenju, potrebna mu je posebna odgojno-obrazovna podrška

ima opće i specifične potrebe, individualne crte ličnosti (psihologiji upitna?)

postoji važeća orijentacijska lista teškoća u razvoju (Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju)

LISTA TEŠKOĆA U RAZVOJU

Oštećenje vida Oštećenje sluha Govorni poremećaj Tjelesni invaliditet Mentalna retardacija Poremećaji u

ponašanju Autizam Postojanje više vrsta i

stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju

INTEGRACIJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA

u mnogim europskim državama od 1969. godine (Norveška), 1972. (Danska), 1976. (Engleska i Wels), 1971. (Italija), 1973. (Njemačka), 1975. (SAD) započinje integracija učenika s posebnim potrebama u redovnu nastavu

ta integracija propisuje se Zakonom o obrazovanju ili različitim preporukama

ideja jest – ostvarenje socijalnoga kontakta

INTEGRACIJA UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA

smještaj djece u posebne ustanove i razrede nastoji se izbjeći

u školama se počinju stvarati uvjeti koji bi omogućili smještaj takve djece u normalne razrede

U RH to se započinje ostvarivati 1980. godine, a Zakon o osnovnome školstvu iz 1990. g. pokazuje da se u RH poštuju suvremena stajališta u odnosu na učenike s posebnim potrebama

INTEGRACIJA UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA

postoji: potpuna i djelomična integracija POTPUNA: primjerena djeci kojoj je uz

primjerenu individualiziranu pomoć i rehabilitacijski program moguće osigurati napredovanje u zajedništvu s vršnjacima

DJELOMIČNA: djeca dio programa ostvaruju bez teškoća, a dio programa u kojima pokazuju velike nedostatke, ostvaruju u posebnim odgojno-obrazovnim skupinama

INTEGRACIJA UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA

suvremena osnovna škola pretpostavlja integraciju djece s posebnim potrebama

dokumenti: Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006.; Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece 2006.-2012.) - niz mjera u području integracije: stručno usavršavanje učitelja, suradnja s civilnim sektorom, osuvremenjivanje NPiP-a, mobilne službe podrške, itd., itd.

INTEGRACIJA UČENIKA S POSEBNIM POTREBAMA

Konvencija o pravima djeteta – potpun i dostojanstven život djece s posebnim obrazovnim potrebama

razredni odjeli – do tri učenika (28 djece – 1 učenika, 26 djece – 2 učenika, 24 djece – 3 učenika)

HNOS preporučuje izradbu Individualiziranih odgojno-obrazovnih programa

programi imaju: sadržaj, ciljeve, metode, rokove, vrjednovanje i osobe zadužene za provedbu

PRVI RAZRED – PRILAGOĐENI PROGRAM

1. razred: A) Priprema za početno

čitanje i pisanje (ispitivanje predznanja, senzomotorne vježbe, vizualna i akustična analiza rečenice na riječi, predvježba za čitanje, predvježba za pisanje, globalno čitanje, obrada pojedinoga glasa)

B) Početno čitanje i pisanje (količina i redsolijed ovise o učeniku)

ISTRAŽIVANJA U RH

u RH provedeno je nekoliko akcijskih istraživanja Prebeg-Vilke (1991), Stančić -Ljubešić (1994), Vicić - Mustać (1984., 1996.), Pavličević-Franić (2005)

ISTRAŽIVANJA POKAZUJU: a) učenici u usvajanju materinskoga jezika

više vremena troše na učenje teorije jezika (lingvistička komp.), a puno manje na uporabu (komunikacijska komp.)

b) učenicima s posebnim potrebama potreban je posebni pristup u usvajanju materinskoga jezika, osobito gramatike (apstraktna)

JEZIČNE KOMPETENCIJE

KOMPETENCIJA – sposobnost pojedinca da obavlja nekakav rad

8 ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje: PRVA – komuniciranje na materinskome jeziku

JEZIČNE KOMPETENCIJE: lingvistička (teorijsko znanje) i komunikacijska (uporabno znanje)

CILJEVI I HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

Ispitati postoji li statistički značajna razlika:

a) u postignutim rezultatima između lingvističke i komunikacijske kompetencije

b) između lingvističke i komunikacijske kompetencije općenito i s obzirom na pojedine sadržaje hrvatskoga jezika (veliko i malo slovo, glasovi, rečenice, tekst, rječnik, rečenični znakovi)

c) u ocjenjivanju učenika iz hrvatskoga jezika d) u rezultatima s obzirom na sredinu u kojoj se učenici

nalaze (seoska, mali grad, prigradska, veliki grad)e) u rezultatima s obzirom na postojanje/nepostojanje

stručnoga suradnika u školi (defektologa, pedagoga, psihologa)

METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

ISPITANICI – učenici 1. razreda 8 osnovnih škola u RH

u istraživanju zastupljeno 25 učenika s posebnim potrebama

ŠKOLE podijeljene na četiri kategorije: seoska (Brodski Drenovac, Gradac, Sulkovci); mali grad (Pleternica, Kutjevo, Brestovac); prigradska (Vidovci, Sveti Ivan Zelina, Sesvete); veliki grad (Zagreb)

INSTRUMENTI

a) test komunikacijske kompetencije (10 pitanja),

moguće ostvariti 32 boda

a) test lingvističke kompetencije (10 pitanja), moguće ostvariti 32 boda

METODE ISTRAŽIVANJA:METODE ISTRAŽIVANJA:

T – test – utvrđivanje statističke značajnosti među uzorcima

Analiza varijance – utvrđivanje statističke značajnosti između nekoliko uzoraka

REZULTATI

Rezultati su podijeljeni prema ciljevima istraživanja i postavljenim hipotezama:

1. očekuje se statistički značajna razlika u između lingvističke i komunikacijske kompetencije općenito i s obzirom na pojedine sadržaje hrvatskoga jezika;

2. očekuje se statistički značajna razlika između škola koje imaju zaposlenu stručnu osobu i onih koje nemaju te u odnosu na sredinu;

3. očekuje se značajna razlika u odnosu na ocjene učitelja i dobivene ocjene prema rezultatima testa.

REZULTATI: opći

ARTIMETIČKA SREDINA

STANDARDNA DEVIJACIJA

BROJ ISPITANIKA

T-TEST

LINGVISTIČKA KOMPETENCIJA

11,5400 4,05689 25

t=-4,785

p = 0,05

df = 24

KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA

8,1000 4,05411 25

REZULTATI: glasovi

ARTIMETIČKA SREDINA

STANDARDNA DEVIJACIJA

BROJ ISPITANIKA

T-TEST

LINGVISTIČKA KOMPETENCIJA

2,16 0,97 25

t=-1,914

p = 0,05

df = 24

KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA

1,68 1,21 25

RAZLIKA: veliko i malo slovo

ARTIMETIČKA SREDINA

STANDARDNA DEVIJACIJA

BROJ ISPITANIKA

T-TEST

LINGVISTIČKA KOMPETENCIJA

0,40 0,76 25

t=-2,863

p = 0,05

df = 24

KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA

1,02 0,83 25

REZULTATI: rečenični znakovi

ARTIMETIČKA SREDINA

STANDARDNA DEVIJACIJA

BROJ ISPITANIKA

T-TEST

LINGVISTIČKA KOMPETENCIJA

0,04 0,13 25

t=3,00

p = 0,05

df = 24

KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA

0,34 0,49 25

REZULTATI: rječnik

ARTIMETIČKA SREDINA

STANDARDNA DEVIJACIJA

BROJ ISPITANIKA

T-TEST

LINGVISTIČKA KOMPETENCIJA

1,88 0,48 25

t=-2,82

p = 0,05

df = 24

KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA

1,48 0,71 25

REZULTATI: rečenica

ARTIMETIČKA SREDINA

STANDARDNA DEVIJACIJA

BROJ ISPITANIKA

T-TEST

LINGVISTIČKA KOMPETENCIJA

0,24 0,43 25

t=0,00

p = 0,05

df = 24

KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA

0,24 0,50 25

REZULTATI: tekst

ARTIMETIČKA SREDINA

STANDARDNA DEVIJACIJA

BROJ ISPITANIKA

T-TEST

LINGVISTIČKA KOMPETENCIJA

0,28 0,54 25

t=7,58

p = 0,05

df = 24

KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA

1,12 0,52 25

REZULTATI: ocjene

Raspodjela ocjena: učitelji i kriterij testa

0

2

4

6

8

10

12

14

nedovoljan dovoljan dobar vrlo dobar

ocjene

isp

itan

ici

kriterij-sniženi

učitelji

REZULTATI: ocjene

t-test pokazuje vrijednost 0.23 što znači da ne postoji statistički značajna razlika između ocjena koje su dali učitelji i koje su učenici zaslužili testom

najviše je dovoljnih i dobrih ocjena koje učitelji zaključuju učenicima

REZULTATI S OBZIROM NA SREDINU

SREDINA

SEOSKA ŠKOLAŠKOLA U MALOM

GRADUPRIGRADSKA ŠKOLA

MIN:18,5MAX:27

AS:22,42

ŠKOLA U VELIKOM GRADU

MIN: 0,00MAX: 28.50AS: 18,00

MIN:17,00MAX:31,00AS:22,00

MIN:15,50MAX:19,50AS:17,50

REZULTATI: sredina

0

5

10

15

20

25

seoska škola

škola umalom gradu

prigradskaškola

škola uvelikomegradu

F-test pokazuje rezultat 2,42 na testu komunikacijske kompetencije

F-test pokazuje rezultat 2,16 na testu lingvističke kompetencije

ne postoji statistički značajna razlika u odnosu na sredinu

REZULTATI: defektolog defektologa imaju

škola u velikome gradu i prigradske škole

postoji statistički značajna razlika u ukupnim rezultatima između maloga grada i velikoga grada (defektolog) – t=2,75

ZAKLJUČAK

potrebna je prilagodba programa, osposobljavanje kadrova, planiranje ciljeva, metoda, praćenje učenika i njegovih postignuća (traženje njegovih “jačih strana”)

u hrvatskome jeziku, osobito u 1.r., potrebno je poticati razvoj komunikacijske kompetencije

učitelj treba omogućiti svakom učeniku da bude uspješan, treba u nastavu unositi ciljeve humanističke edukacije i pozitivne psihologije

potrebno je: opremanje škola potrebnim didaktičkim i rehabilitacijskim sredstvima i pomagalima

ZAKLJUČAK za uspjeh učenika s posebnim

potrebama i njegovu uspješnu integraciju potrebna je povezanost subjekata koji posredno ili neposredno sudjeluju u nastavi:

a) odgajatelji i učitelji,b) ravnatelji škola, c) ostali učenici i njihovi roditelji,d) njihovi roditelji,e) stručni suradnici: logopedi, defektolozi,

pedagozi.

ZAKLJUČAK

Uspješna integracija uključuje: individualizaciju rada primjerenost i prilagođenost nastavnoga

programa provođenje pricncipa zornosti, sistematičnosti i

postpnosti u nastavnome procesu povezivanje nastavnih sadržaja sa stvarnim

situacijama (bliskim učenicima) osiguravanje uvjeta za razvoje perceptivnih i

motoričkih sposobnosti (osnove za razvoj spoznajnih funkcija i uspješnoga učenja)

motivacija i stimulacija učenja u radu

KRAJ

HVALA NA POZORNOSTI!