Microsoft Word - DIPLOMSKI.docKnjinine usluge za osobe s invaliditetom u visokoškolskim knjinicama na Sveuilištu u Rijeci
Vogrinc, Krešimir
2015
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences / Sveuilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:113240
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
Repository of the University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences - FHSSRI Repository
Krešimir Vogrinc
na Sveuilištu u Rijeci
Odsjek za kroatistiku
Knjinine usluge za osobe s invaliditetom u visokoškolskim knjinicama
na Sveuilištu u Rijeci DIPLOMSKI RAD
Diplomski studij: Hrvatski jezik i knjievnost – smjer knjiniarstvo Mentor: prof. dr. sc. Milorad Stojevi Komentorica: Dejana Golenko
Rijeka, 10. srpnja 2015.
3.1. Meunarodno zakonodavstvo .................................................................. ??
3.2. Hrvatsko zakonodavstvo .......................................................................... ??
4.1. Smjernice za rad s osobama s invaliditetom ............................................ ??
5. Uvodno istraivanje o knjininim uslugama za studente s invaliditetom u visokoškolskim knjinicama Sveuilišta u Rijeci ............... ??
5.1. Opis istraivakog problema .................................................................... ??
5.3. Metodologija istraivanja ......................................................................... ??
6.4. Filozofski fakultet .................................................................................... ??
6.5. Graevinski fakultet ................................................................................. ??
6.6. Medicinski fakultet .................................................................................. ??
6.7. Pomorski fakultet ..................................................................................... ??
6.8. Pravni fakultet .......................................................................................... ??
6.9. Tehniki fakultet ...................................................................................... ??
informacijama na raspolaganju su svim lanovima društvene zajednice.
Visokoškolske knjinice pruaju usluge koje su podloga neometanom
provoenju znanstvene i nastavne djelatnosti akademske zajednice. Suština je
knjiniarskog poslovanja zadovoljavanje potreba korisnika, stoga je nuna
organizacija adekvatne usluge za posebne skupine korisnika. Ovim radom emo
analizom sadraja mrenih stranica visokoškolskih ustanova Sveuilišta u Rijeci
te anketom putem interneta provedenom meu navedenim ustanovama istraiti
usluge koje knjinice pruaju studentima s invaliditetom, odnosno koliko im
svojim uslugama pomau te kolika je zaista njihova uloga mjesta koje svojim
uslugama doprinosi uklanjanju tehnikih, pravnih i drugih prepreka za
uinkovito sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu temeljenom na znanju.
Sveuilišta su duna, a time i knjinice kao njihov sastavni dio, osigurati
uvjete za ostvarivanje naela jednakosti i pravednosti, slobode mišljenja i
izraavanja, transparentnosti i povjerljivosti. Bitna sastavnica sveuilišnog
djelovanja je i konstantno usavršavanje te sve vanije cjeloivotno uenje.
Pojavom i sve veim razvojem informacijske tehnologije otvaraju se nove
mogunosti za razvoj knjiniarske struke, ali i lakše i kvalitetnije
zadovoljavanje potreba studenata s posebnim potrebama.
6
2. Definicija osoba s invaliditetom
Pojam invalid dolazi od latinskog naziva invalidus, što znai nejak, slab.1
U suvremenom demokratskom društvu zasnovanom na naelima slobode i
jednakosti ovaj pojam je sasvim neprimjeren jer stigmatizira osobe s drugaijim
potrebama podrazumijevajui njihove nedostatke osobinom njihove linosti.
Pošto u Hrvatskoj danas još nema jedinstvenog termina za ono što
podrazumijevamo pod pojmom invaliditeta, razni sustavi upotrebljavaju razliite
definicije. Tako se sustav socijalne skrbi koristi terminom tjelesno ili mentalno
ošteene osobe, sustav školstva usvojio je termine djeca i mlade s teškoama u
razvoju i djeca s posebnim obrazovnim potrebama, dok je sustav mirovinskog
osiguranja i zapošljavanja još uvijek zadrao termin osobe s invaliditetom.2
Takoer, postoji trend sve ešeg korištenja pojma osobe s posebnim
potrebama, no javlja se problem kod diferenciranja jer pojam posebne potrebe
podrazumijeva i nadarene uenike, ime se problematika dodatno uslojava.
Ovdje je potrebno razjasniti još jednu dilemu radi što boljeg definiranja
pojma osoba s invaliditetom. Invaliditet nije bolest ve stanje proisteklo iz
bolesti ili ošteenja.3 Praksa je modernih zakonodavstava to stanje proisteklo iz
bolesti ili ošteenja promatrati u širem kontekstu te uzeti u obzir i osobine
ovjeka (interese, motivaciju, preostale sposobnosti), te kontekstualne znaajke
poput sustava potpore, stavove okoline, samoaktivnosti pojedinca. Takav pristup
definiranju invalidnosti je kvalitativan za razliku od kvantitativnog koji polazi
od veliine ošteenja ili opsega gubitka neke sposobnosti. 4 Invaliditet nije
obiljeje osobe, nego niz initelja od kojih neka stvara i društveno okruenje.
                                                                                                                1 Klai, B., Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2001. 2 ali, I., Knjinine slube i usluge za studente s invaliditetom u visokoškolskim knjinicama Sveuilišta u Zagrebu, diplomski rad, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2014., str. 2. 3 Raki, J., Teorija profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom, Fakultet za defektologiju u Zagrebu, Zagreb, 1997. 4 Ibid.
7
Stoga je potrebno aktivno društveno djelovati kako bi došlo do promjena koje bi
omoguile puno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim aspektima društva.5
Hrvatsko zakonodavstvo prihvatilo je 2007. godine UN-ovu Konvenciju o
pravima osoba s invaliditetom koja osobe s invaliditetom definira kao „one
osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna
ošteenja, koja u meudjelovanju s razliitim preprekama mogu spreavati
njihovo puno i uinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s
drugima.”6 Upravo tu definiciju preporua Sekcija za knjinine usluge za osobe
s posebnim potrebama Hrvatskog knjiniarskog društva u svojem Pojmovniku
strunih izraza i definicija koji obrauje sve pojmove obuhvaene temom
studenata s invaliditetom. Pojmovnik UN-ovu definiciju osoba s invaliditetom
kao osoba koje imaju fizika, osjetilna ili mentalna ošteenja nadopunjava
razlikom izmeu naziva „osoba s ošteenjima”, „osoba s teškoama” i
„hendikepirani”, uz sljedeu napomenu:
• teškoe su abnormalnosti ili gubitak fiziološke, psihološke ili anatomske
strukture ili funkcije; to su poremeaji na organskoj razini (npr. sljepoa,
gluhoa, paraliza);
• ošteenje je ogranienje ili nedostatak sposobnosti izvoenja aktivnosti na
nain ili u rasponu koji se smatra normalnim za ovjeka (npr. ogranienje
u vidu, sluhu, kretanju);
• hendikep je nepovoljan poloaj kao rezultat ošteenja; prisutan je u
kontekstu socioekonomskih uloga te stavlja osobe s ošteenjima u
nepovoljan poloaj u usporedbi s osobama bez ošteenja (npr.
nemogunost korištenja javnog prijevoza, društvene izolacije, vezanost uz
krevet).7
8
3.1. Meunarodno zakonodavstvo
Kontinuiranim i uinkovitim djelovanjem samih osoba s invaliditetom na
lokalnoj, ali i globalnoj razini, došlo je do izglasavanja najvanijeg dokumenta
na polju prava osoba s invaliditetom – Konvencije o pravima osoba s
invaliditetom Ujedinjenih Naroda. Konvencija je prije svega znaajna zbog
prepoznavanja i izjednaavanja potreba ove široko zastupljene skupine u
društvu.8 „Svrha ove Konvencije je unapreivanje, zaštita i osiguranje punog i
ravnopravnog uivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom
i unapreenje njihovog uroenog dostojanstva.”9
Što se tie Europske unije, najznaajniji dokument za prava osoba s
invaliditetom svakako je Akcijski plan Vijea Europe za promicanje prava i
potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete
ivota osoba s invaliditetom u Europi 2006. – 2015. Temeljno naelo Akcijskog
plana je obaveza društva da osigura „svim graanima da u najmanjoj moguoj
mjeri osjete posljedice invaliditeta putem aktivne podrške zdravom nainu
ivota, primjerene zdravstvene skrbi, rehabilitacije, sigurnijeg okruenja i
zajednice koja je spremna na pruanje podrške. Kako bi ovo naelo bilo mogue
primjenjivati, potrebno je osigurati pruanje kvalitetnih i inovativnih usluga te
osnaivanje mjera koje se ve provode, a definirane su nacionalnim strategijama
i politikama s ciljem poboljšanja kvalitete ivota osoba s invaliditetom.”10
                                                                                                                8 ali, I., op. cit., str. 4. 9 Konvencija o pravima osoba s invaliditetom: fakultativni protokol uz Konvenciju, Povjerenstvo Vlade RH za osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, Zagreb, 2006. 10 Akcijski plan Vijea Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete ivota osoba s invaliditetom u Europi 2006. – 2015., Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, Zagreb, 2006.
9
3.2. Hrvatsko zakonodavstvo
Nakon što je 2007. godine potpisala UN-ovu Konvenciju o pravima osoba
s invaliditetom, Vlada Republike Hrvatske obvezala se ozakoniti Konvenciju te
ju ukljuiti u svakodnevnu praksu i saivljavanje sa svijesti pojedinca kao opeg
dobra. S obzirom na temu našeg prouavanja posebno se osvremo na dva
znaajna lanka Zakona o Konvenciji11 – lanak 21. koji se odnosi na pristup
informacijama i lanak 24. koji govori o obrazovanju. U lanku 21. istie se
sljedee: „Drave stranke e poduzeti sve odgovarajue mjere kako bi osobama
s invaliditetom osigurale ravnopravno ostvarenje prava na slobodu izraavanja i
mišljenja, ukljuujui i slobodu traenja, primanja i prenošenja informacija i
ideja na ravnopravnoj osnovi s drugima, te prava na sve dostupne naine
komuniciranja, prema vlastitu izboru.”12 lanak 24. odnosi se na pravo osoba s
invaliditetom na obrazovanje te napominje da je djelovanje drave stranki
usmjereno na „pruanje djelotvornih individualiziranih mjera potpore u
okruenjima koja najviše pridonose akademskom i socijalnom razvoju.”13
Ulaskom Republike Hrvatske kao ravnopravne lanice u Europsku uniju
nuno dolazi i do prilagodbe našeg zakonodavstva europskim zakonodavnim
tekovinama. Republika Hrvatska ratificirala je spomenuti Akcijski plan Vijea
Europe, a temeljne odrednice ugradila u svoje zakonodavstvo. Tako se istim
naelom Akcijskog plana vodi i Ustav Republike Hrvatske koji u lanku 58.
jami posveenost drave skrbi i zaštiti osoba s invaliditetom i njihovom
ukljuivanju u društveni ivot, dok lanak 66. osigurava dostupnost obrazovanja
pod jednakim uvjetima, u skladu s njihovim sposobnostima.
Vlada Republike Hrvatske izradila je i Nacionalnu strategiju
izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine,
                                                                                                                11 Zakon o potvrivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, Narodne novine 6/2007. 12 Ibid. 13 Ibid.
10
• osigurati nediskriminirajue zakonodavstvo,
• osigurati dostupnost redovnog odgojno-obrazovnog sustava na svim
razinama,
zajedniko djelovanje specijaliziranih ustanova,
obrazovnom planiranju fleksibilnim organizacijskim modelima,
• osigurati trajni profesionalni razvoj odgojno-obrazovnih djelatnika na
svim razinama stjecanja kompetencija za rad s djecom s teškoama u
razvoju i osobama s invaliditetom,
• osigurati sadraje u studentskim programima koji pridonose
kompetencijama odgajateljskih i nastavnikih zanimanja za rad s djecom s
teškoama u razvoju i osobama s invaliditetom,
• osigurati planiranje obrazovanja i osposobljavanja djece s teškoama u
razvoju i osobama s invaliditetom sukladno njihovim mogunostima i
zahtjevima trišta rada,
zajednnicom, civilnim sektorom i trištem rada.14
U Republici Hrvatskoj donešeno je preko 200 zakonskih i podzakonskih
akata koji se tiu, obuhvaaju ili dotiu odgojno-obrazovnih prava i obaveza
osoba s invaliditetom, što moe stvoriti praktine probleme u razumijevanju
primjene odreenog zakonskog akta, a u brojnim zakonima zbog razliite
                                                                                                                14 Nacionalna strategija izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine, Narodne novine 36/2007.
11
terminologije u definiranju osoba s invaliditetom mogu nastati problemi u
samom ostvarivanju njihovih prava.15
Znaajan dokument koji se u potpunosti odnosi na visoko obrazovanje, a
temelji se na pruanju jednakih mogunosti svima na svim razinama
obrazovanja su Minimalni standardi pristupanosti visokog obrazovanja za
studente s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. „Svrha je ovog dokumenta
pridonijeti razvoju pristupanosti visokog obrazovanja studentima s
invaliditetom u Republici Hrvatskoj definirajui jedinstvene standarde
pristupanosti te dajui smjernice za osiguravanje jednakih mogunosti u
sustavu visokog obrazovanja na podruju cijele Republike Hrvatske.”16 Ovaj
dokument studentima s invaliditetom smatra studente sa:
• ošteenjima vida i sluha (bilo koji stupanj gubitka sluha),
• motorikim poremeajima (tjelesni invaliditet),
• psihikim bolestima i poremeajima.
akademskog okruenja potrebama i mogunostima svih spomenutih skupina
studenata. Jedan od naina je i pronalaenje kreativnih naina za ispunjavanje
zahtjeva akademskih standarda. Naime, obaveza je svih nastavnika omoguiti
studentima stjecanje jednakih ishoda uenja bez obzira na njihove eventualne
                                                                                                                15 Neki od tih dokumenata su: Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi; Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi; Zakon o udbenicima za osnovnu i srednju školu; Zakon o strukovnom obrazovanju; Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju; Pravilnik o upisu djece u osnovnu školu; Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju uenika s teškoama u razvoju; Pravilnik o srednjoškolskom obrazovanju uenika s teškoama i veim teškoama u razvoju; Pravilnik o nainima, postupcima i elementima vrednovanja uenika u osnovnoj i srednjoj školi; Dravni standard predškolskog odgoja i naobrazbe; Dravni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja; Dravni pedagoški standard srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja; Pravilnik o sadraju i obliku svjedodbi i drugih javnih isprava te pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji u školskim ustanovama; Pravilnik o obveznim udbenicima i pripadajuim dopunskim nastavnim sredstvima; Pravilnik o dodjeli besplatnih udbenika; Hrvatski nacionalni obrazovni standard. 16 Osiguravanje minimalnih standarda pristupanosti visokog obrazovanja za studente s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 2013., URL: http://www.unizg.hr/uredssi/images/datoteke/nacionalni_dokument.pdf (4. 6. 2015.)
12
„Zakonske pretpostavke za osiguravanje jednakih mogunosti, odnosno
pristupanosti visokog obrazovanja osobama s invaliditetom u Republici
Hrvatskoj postoje. Ono što ne prati vaee propise su konkretne mjere nadlenih
institucija kako bi se jednake mogunosti definirane u propisima zaista i
primijenile u praksi.”17
Knjinice osobama s invaliditetom mogu pomoi u razvijanju potrebnih
znanja i vještina kako doi do relevantne informacije, ali i kako pronai
slubenu informaciju u prihvatljivim oblicima i tehnologijama, uzimajui u
obzir potrebe koje proizlaze iz razliitih oblika ošteenja (primjerice Brailleovo
pismo, audio vrpce ili lako itljive verzije tekstova) te organizirati naobrazbu i
poduzeti druge mjere kao poticaj osobama s invaliditetom za korištenje
informacijskih i komunikacijskih tehnologija. IFLA18 je u samim poecima
svoga djelovanja oformila Sekciju za knjinine usluge za osobe s posebnim
potrebama, ija je uloga promicanje strunih knjininih usluga za osobe koje iz
bilo kojeg razloga ne mogu koristiti konvencionalne knjinice, materijale i
usluge.19 Danas, kada nam nove tehnologije omoguavaju i uvelike olakšavaju
razvoj takvih usluga te pristup sve veem broju informacija koje su nam
dostupne putem raznih medija, knjinine usluge za osobe s posebnim
potrebama trebale bi biti sastavnim dijelom svake suvremene knjinice. To se
odnosi na prilagodbu samog pristupa knjinici, kao i njenog unutarnjeg prostora,
na promoviranje demokratskog prava svake osobe na slobodan pristup
informacijama, korištenje tehnologije u podruju obrazovanja i cjeloivotnog
uenja i kulture, sudjelovanje knjinica u projektima i programima koji
pridonose i omoguavaju pristup informacijama svim vrstama korisnika,
razvijanje potrebnih znanja i vještina kako bi osobama s invaliditetom
omoguile i pruile odgovarajuu pomo.
Kada je rije o Hrvatskoj, moemo konstatirati da nema sustavnog
rješavanja problema pruanja knjininih usluga osobama s posebnim
potrebama. Iako postoji Nacionalna stretegija jedinstvene politike za osobe s                                                                                                                 18 International Federation of Library Associations and Institutions. 19 Šehi, S., Osobe sa senzorikim ošteenjima: informacijske potrebe i knjinine usluge, završni rad, Filozofski fakultet u Osijeku, Osijek, 2010., str. 5.
14
invaliditetom ona ne ukljuuje nikakve programe ili edukacije kojima bi se
poboljšala kvaliteta knjininih usluga specifinim kategorijama korisnika.
Prihvatimo li injenicu da je „itanje neophodno za naše kulturno i znanstveno
naslijee te za promicanje meunarodnog razumijevanja i izgradnju demokracije
u vlastitoj sredini” 20 moemo shvatiti i vanost Hrvatskog knjiniarskog
društva koje je, rukovodei se svojim zadacima kao naše krovne knjiniarske
organizacije, tijekom svojeg djelovanja došlo do zakljuka da postoji potreba
osnivanja strunog tijela iji rad bi bio usmjeren uspostavljanju sustavne brige o
knjininim korisnicima s posebnim potrebama. Stoga je na svojoj 32. Skupštini
usvojilo prijedlog o osnivanju Radne grupe za knjinine usluge za osobe s
posebnim potrebama za koju su 2001. godine utvrena lanstva, izabran
predsjednik i definirani ciljevi i zadaci. Krajem 2002. godine Radna grupa
prerasla je u Komisiju za knjinine usluge za osobe s posebnim potrebama.
Neki od glavnih ciljeva i zadataka Komisije su:
• rad na potpunom osamostaljivanju i socijalnoj ukljuenosti osoba s
posebnim potrebama u društvenu zajednicu,
• poboljšavanje kvalitete pruanja knjininih usluga u narodnim, školskim
i visokoškolskim knjinicama,
• uspostavljanje trajne suradnje s razliitim udrugama za osobe s posebnim
potrebama u organiziranju strunih skupova i seminara sa svrhom
pruanja što kvalitetnijih knjininih usluga,
• suradnja s bolnicama, domovima umirovljenika i kaznenim ustanovama u
pruanju strune pomoi za nabavu knjine grae, organiziranje
stacionara, vlastite knjinice i sl.,
• suradnja s ustanovama, udrugama i organizacijama s podruja
knjiniarstva, kulture, obrazovanja i nakladništva u Hrvatskoj,
                                                                                                                20 eli-Tica, V., Gabriel, D. M., Knjinine usluge za osobe s posebnim potrebama kao dio Nacionalne stretegije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. Godine, u: Vjesnik bibliotekara Hrvatske, god. 49, br. 1, 2006., str. 40.
15
osobama s posebnim potrebama,
• praenje zbivanja s podruja narodnog i školskog knjiniarstva u svijetu,
prezentacija stanja i inovacija domaim strunjacima te predstavljanje
naših rezultata i iskustava u svijetu,
• prijevod na hrvatski jezik meunarodnih standarda i smjernica za knjini-
ne usluge za osobe s posebnim potrebama.21
Stoga Komisija ini kljuno knjiniarsko tijelo u Hrvatskoj odgovorno za
informiranje knjinica o potrebama te slubama i uslugama za osobe s posebnim
potrebama. Organiziranjem meunarodnih skupova vezanih za knjinine
usluge za razliite skupine osoba s posebnim potrebama, Komisija omoguava
dolazak strunjaka iz inozemstva koji prenose knjiniarima u Hrvatskoj svoje
dugogodišnje radno iskustvo s tim posebnim skupinama korisnika. Osim toga,
Komisija redovito potie i organizira prevoenje na hrvatski jezik meunarodnih
publikacija (smjernica i uputa) za knjinine usluge za osobe s posebnim
potrebama, a lanovi Komisije kontinuirano sudjeluju u odravanju predavanja i
radionica za edukaciju knjiniara u Centru za stalno struno usavršavanje
knjiniara u Republici Hrvatskoj.22
Komisijom za knjinine usluge za osobe s posebnim potrebama, Hrvatskom
udrugom za disleksiju i Hrvatskim zavodom za knjiniarstvo Nacionalne i
sveuilišne knjinice u Zagrebu 2004. godine pokrenula trogodišnji projekt pod
nazivom Knjinine usluge za osobe s posebnim ptorebama – utvrivanje
problema itanja i pisanja kod osoba s poremeajem u ponašanju i izreenim
odgojnim mjerama u Republici Hrvatskoj.23
                                                                                                                21 Frajtag, S., Gabriel, D. M., Komisija za knjinine usluge za osobe s posebnim potrebama: deset godina djelovanja (2000. – 2010.), u: Vjesnik bibliotekara hrvatske, god. 53, br. 2, 2010., str. 4. 22 Ibid., str. 5. 23 Ibid., str. 7.
16
Pregledom dosadašnjeg rada HKD-ove Komisije za knjinine usluge za
osobe s posebnim potrebama moe se zakljuiti da je organiziranjem skupova,
predavanja i radionica za razmjenu ideja i iskustava o projektima namijenjenim
poboljšanju uinkovitosti knjininih i informacijskih usluga nastojala
unaprijediti knjinine usluge za osobe s posebnim potrebama te da sustavno
radi na promoviranju suradnje na izradi prilagoenih knjininih programa na
nacionalnoj i meunarodnoj razini.24
Da bi potaknula razvoj knjininih usluga za osobe s invaliditetom, IFLA
je donijela niz smjernica kojima daje konkretna uputstva knjinicama i
njihovom osoblju za specifian rad s navedenom skupinom korisnika. Te su
smjernice izraene posebno za sve vrste invaliditeta:
• smjernice za grau laganu za itanje,
• smjernice za razvoj slubi i usluga za slijepe,
• smjernice za knjinine slube i usluge za gluhe,
• smjernice za knjinine usluge za bolnike pacijente, starije osobe i osobe
s posebnim potrebama u ustanovama za trajnu skrb i smještaj,
• smjernice za knjinine usluge za zatvorenike,
• smjernice za knjinine usluge za osobe s demencijom,
• smjernice za knjinine slube i usluge za osobe s disleksijom.
4.1. Smjernice za rad s osobama s invaliditetom
U Smjernicama za grau laganu za itanje navodi se da su sastavljene
zbog tri osnovna cilja: 1. opisati prirodu grae lagane zaitanje i potrebu za tom
vrstom grae te odrediti glavne ciljne skupine; 2. ponuditi naputke nakladnicima
grae lagane za itanje i organizacijama i uredima koji pomau osobama s
                                                                                                                24 Ibid., str. 8.
17
teškoama u itanju te 3. ponuditi prijedloge nakladnicima grae lagane za
itanje te organizacijama i agencijama koje pruaju podršku osobama s
teškoama u itanju.25
Nadalje, definira se znaenje sintagme lagano za itanje te navodi dvije
definicije: onu koja podrazumijeva takvu jezinu prilagodbu teksta kojom je
olakšano njegovo itanje, a tekst postaje dostupniji od prosjenog teksta, no to
ne olakšava njegovo razumijevanje i onu koja podrazumijeva prilagodbu koja
istodobno olakšava itanje i razumijevanje.26
Istie se da je „demokratsko pravo svakoga da u razumljivom obliku ima
pristup kulturi, literaturi i informacijama”27 ime se osigurava informiranost
graana o dogaajima u društvu, na temelju ega oni mogu biti sposobni
donositi odluke, tj. imati nadzor nad vlastitim ivotima. Takoer, na taj se nain
ljudima omoguava bolja kvaliteta ivota jer kroz itanje mogu razmjenjivati
zamisli i iskustva te se tako razvijati.28
Ciljne skupine ovih smjernica podijeljene su na dvije osnovne skupine:
osobe s teškoama i itatelje s nedostatnim jezinim vještinama, a te dvije
skupine dodatno su prema dobi podijeljene na odrasle, mlade i djecu. U skupinu
osoba s ošteenjima spadaju: osobe s disleksijom29 i ostalim teškoama itanja,
osobe s intelektualnim teškoama, osobe s neuropsihijatrijskim poteškoama
(ADHD, autizam, Aspergerov, Touretteov sindrom itd.), „prelingvalno” gluhe
osobe30, gluhoslijepe osobe, osobe s afazijom31 i osobe s demencijom32. U
                                                                                                                25 Smjernice za grau laganu za itanje, Hrvatsko knjiniarsko društvo, Zagreb, 2011., str. 7. 26 Ibid., str. 8. 27 Ibid., str. 9. 28 Ibid., str. 9. 29 Disleksija – neurološki poremeaj koji ometa uenje i obradu jezika i oituje se u pro- blemima s itanjem, spellingom, pisanjem, govorom i/ili slušanjem; nemogunost svladavanja itanja i pisanja unato urednoj inteligenciji i dostatnom trudu. (Pojmovnik strunih izraza i definicija Sekcije za knjinine usluge za osobe s posebnim potrebama, Hrvatsko knjiniarsko društvo, Zagreb, 2013.) 30 Prelingvalni – ošteenje sluha koje je kongenitalno ili steeno prije razvoja govora i je- zika, obino u dobi do etiri godine. (Pojmovnik strunih izraza i definicija) 31 Afazija – ošteenje ili gubitak sposobnosti izraavanja putem govora ili pisanja, ili ošteenje/gubitak sposobnosti za shvaanje govorenog ili pisanog jezika uslijed oboljenja ili ošteenja modanih centara. (Pojmovnik strunih izraza i definicija)
18
skupini itatelja s nedostatnim jezinim vještinama nalaze se novi useljenici i
drugi neizvorni govornici jezika, loši itai te djeca.
Upuuje se i na to da nije mogue, barem ne u potpunosti, ujediniti
potrebe razliitih skupina jer iako neke publikacije lagane za itanje mogu
koristiti osobe s razliitim teškoama itanja, nee sve odgovarati svim
itateljima iz svih ciljnih skupina. Stoga je vano svakog itatelja upoznati s
odgovarajuom publikacijom laganom za itanje.33
Smjernice se obraaju i nakladnicima, dajui im preporuke za uredniku
djelatnost (ciljevi raznih vrsta publikacija, jezik i sadraj, literarni radovi, rad s
novinama, informacije o društvu), ilustracije, oblikovanje i prijelom te razine
teine. Navode se i razliite vrste anrova i medija (tiskani i elektroniki) kao
izvora informacija te se preporua korištenja svega dostupnog.
Istie se i uloga knjinica koje imaju kljunu ulogu u sektoru grae lagane
za itanje, pošto se veina te grae prodaje upravo njima, što znai da uspjeh
knjiga laganih za itanje i njihovo dopiranje do itatelja uvelike ovise o
knjinicama i to onima koje promoviraju grau laganu za itanje i osiguravaju
smjernice osobama s teškoama u itanju.34 Navodi se da knjinice uglavnom
nisu bliske itateljima grae lagane za itanje te da moraju sudjelovati u
pokušajima dopiranja do ovih skupina korisnika te da uspjeh knjinica u ovom
podruju ovisi o etiri imbenika:
• sposobnosti knjinica za rad s ciljnim skupinama,
• poznavanju posebnih potreba itatelja kroz pouku,
• znanju i vještinama pri odabiru grae lagane za itanje i
• lakoi pristupa grai laganoj za itanje.35
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          32 Demencija – skupni naziv za modane poremeaje koji ometaju pamenje, razmišljanje, ponašanje i osjeaje. Demenciju obiljeava pad umnih sposobnosti s promjenama u osobnosti i ponašanju. (Pojmovnik strunih izraza i definicija) 33 Ibid., str. 16. 34 Ibid., str. 27. 35 Ibid., str. 28.
19
Naglašava se da bi knjinino osoblje trebalo biti odgovorno za
dostupnost informacija o knjinoj grai te osposobljeno za pruanje pomoi
svim korisnicima, ukljuujui i osobe s teškoama, kao što bi moglo osigurati i
programe opismenjavanja za one koji ele nauiti itati ili ih uputiti na druge
usluge opismenjavanja.36
IFLA-ine smjernice naslovljene Knjinice za slijepe u informacijsko doba:
smjernice za razvoj slubi i usluga donose saeti pregled svih aspekata
knjininih usluga za slijepe osobe, od povijesnog razvoja te zakonskih i
strateških okvira o kojima takve usluge neposredno ovise do korisnika, osoblja
te razvoja i upravljanja zbirkama i uslugama. Uvodno se istie da su knjinice za
slijepe nedovoljno razvijene ak i u naprednim zemljama te da ne postoji
dovoljna svjesnost zajednice o potrebi slijepih i slabovidnih osoba za
informacijama i knjininim uslugama kao jednim od temeljnih ljudskih prava.
Zatim se govori o svrsi uspostavljanja knjininih usluga za slijepe, vanosti
standarda i interoperabilnosti kako bi se smanjili troškovi i vrijeme potrebno za
prireivanje grae u potrebnom obliku te se donosi kratki povijesni pregled
knjinica za slijepe i IFLA-ine Sekcije za knjinine slube i usluge za slijepe.
Dalje se govori o zakonskom okviru, ukljuujui zakone o knjinicama,
autorska prava te nacionalne strategije, s obzirom da zakoni moraju definirati
odgovornosti za oblikovanje i pruanje usluga za slijepe na odgovarajuoj
razini. Nakon toga rije je o korisnicima razliitih dobnih skupina te se opisuje
briga za korisnike i zadovoljavanje njihovih potreba. Naglašava se i potreba za
suradnjom i povezivanjem s drugim knjinicama te ustanovama za slijepe kako
bi njihov rad bio što uspješniji. Govori se i o razvoju zbirki, od planiranja
razvoja, kriterija odabira grae i izgradnje zbirki, oslobaanja od autorskih
prava, do organizacije, katalogizacije, odravanja i zaštite zbirki. Na to se
nastavlja pristup uslugama i zbirkama – koja je osnovna oprema potrebna za                                                                                                                 36 Ibid., str. 29.
20
telefon, mrene usluge). Objašnjavaju se i zamjenski formati: zvuna graa,
brajina graa i uveani tisak, te se naglašava vanost DAISY37 formata –
meunarodnog standarda i softvera za digitalnu proizvodnju zvunih knjiga.
Na kraju se navode smjernice za poslovanje i upravljanje slubama i
uslugama, ukljuujui osposobljavanje osoblja, etinost, strateško i financijsko
planiranje, upravljanje promjenama sustava i tehnologije te smjernice za
promidbu, gdje se istie vanost kontrole kvalitete i analize uspješnosti slubi i
usluga.38
Danas u Hrvatskoj imamo pozitivne pomake vezane za osnivanje odjela
odnosno uvoenje usluga za slijepe i slabovidne. Uvoenjem knjininih usluga
za slijepe i slabovidne u Knjinicu i itaonicu „Fran Galovi” u Koprivnici
došlo je do znatnih promjena stavova i senzibilizacije. Nakon vlastite edukacije
njihovi knjiniari su proveli niz radionica iji je „osnovni cilj bio omoguiti
slijepima i slabovidnima socijalizaciju i integraciju u društvo sudjelovanjem u
njima prilagoenim aktivnostima, zajedno s osobama zdravog vida”. 39 Pri
komunikaciji sa slijepom osobom moramo dobro verbalizirati i ne smijemo
zaboravljati na injenicu da su zvuk i dodir vani elementi orjentacije slijepih te
se uvijek obraati direktno korisnicima bez obzira na njihovu eventualnu
pratnju. Ukljuivanjem opreme i grae za slijepe i slabovidne u sve odjele
Knjinice i itaonice „Fran Galovi” otvorila se mogunost posudbe zvunih
knjiga i korištenje tehnike opreme, no još je vanija injenica da se otvorila
mogunost socijalne inkluzije lanova društva koji su godinama bili
marginalizirani.40
                                                                                                                37 Digital Accessible Information System (Sustav digitalno dostupnih informacija) – pristupano multimedijsko prikazivanje koje je vrlo korisno osobama s teškoama u itanju i razumijevanju. Tehnologiju je razvio i odrava je kao meunarodni standard za digitalne knjige Konzorcij DAISY. (Pojmovnik strunih izraza i definicija) 38 Knjinice za slijepe u informacijsko doba: smjernice za razvoj slubi i usluga, Hrvatsko knjiniarsko društvo, Zagreb, 2006. 39 Ujlaki, K., Strmeki, J., Obrazovanje i komunikacija u usluzi za slijepe i slabovidne osobe u knjinici i itaonici „Fran Galovi” Koprivnica, u: Vjesnik bibliotekara Hrvatske, god. 53, br. 2, 2010., str. 98. 40 Ibid., str. 101.
21
Smjernice za knjinine slube i usluge za gluhe nastale su kao produkt
iskazane potrebe za meunarodnim smjernicama na konferenciji o knjininim
slubama i uslugama za gluhe osobe u Australiji 1988. godine, a nakon što su
sastavljene i izraene, IFLA ih je i formalno prihvatila te objavila 1991. godine.
Osnovna im je namjena informiranje knjinica, odnosno knjininog osoblja o
potrebama gluhih osoba u informacijskom kontekstu. Za gluhou se kao
kuriozitet navodi da se „uobiajenim promatranjem ne moe primijetiti da je
osoba gluha, te se gluhe osobe na neki nain stapaju sa širom zajednicom” pa se
gluhoa moe oznaiti kao „nevidljivi hendikep”.41
Treba spomenuti i veliku heterogenost ove populacije koja samim time
zahtijeva i razliite alternative u edukaciji i pruanju informacija. Knjiniar
koji e valjano komunicirati s osobom ošteenog sluha mora znati prima li
osoba govor dominantno slušanjem ili vidom. To e znatno olakšati
komunikaciju. Što je vee ošteenje sluha i što se ono ranije desilo, bit e i vee
poteškoe u komunikaciji. „Govor rano oglušjelih osoba esto je teško razumljiv
široj okolini, a uz to vrlo slabo vladaju jezikom okoline te sukladno tome imaju
teškoa i u razumijevanju proitanog. (...) Osobe koje su stekle ošteenje sluha
nakon što su usvojile jezik i razvile govor, imaju, nasuprot tome, razumljiv
govor, jezik im je standardno usvojen te nemaju teškoa s itanjem i pisanjem,
ali im je razumijevanje tueg govora oteano ili nemogue.”42 Što je ošteenje
tee vid ima znaajniju ulogu. ita li gluha osoba s usana moramo joj to i
omoguiti, priati sporije, raditi pauze iza loginih cjelina, biti joj konstantno
okrenuti i ne udaljavati se na više od metar i pol. Danas se u svijetu sve eše
osobama ošteenog sluha pristupa tzv. socio-kulturološkim modelom. To bi
znailo da se gluhe i nagluhe osobe koje se slue znakovnim jezikom tretira kao
pripadnike jezine manjine, a ne invalide.                                                                                                                 41 Smjernice za knjinine slube i usluge za gluhe, Hrvatsko knjiniarsko društvo, Zagreb, 2004. 42 Bradari-Joni, S., Mohr, R., Uvod u problematiku ošteenja sluha, u: Vjesnik bibliotekara Hrvatske, god. 53, br. 2, 2010., str. 57.
22
Zadaa knjinica je uiniti svoje zbirke i usluge dostupnima i vidljivima,
kako bi njihovi gluhi korisnici bili svjesni onoga što im knjinice pruaju.
Temeljni problem u tom kontekstu je komunikacija, koja od knjininog osoblja
zahtijeva dodatan napor, znanja kao i pomagala ne bi li svojim korisnicima
pruili potrebnu i kvalitetnu uslugu. Korisnike takvih usluga ove smjernice
razvrstavaju u nekoliko skupina: izvorni govornici znakovnog jezika, dvojezine
osobe koje su izvorni govornici znakovnog jezika, a slue se i pisanim jezikom
svoje šire zajednice, oralne gluhe osobe, odrasle osobe koje su kasnije oglušile,
starije osobe ošteena sluha, osobe koje se u vrlo maloj mjeri slue i znakovnim
i govornim jezikom, nagluhe osobe, ujui lanovi obitelji gluhih osoba.43
Posebno se istie da odgovornost za razvoj, primjenu i openito
djelovanje knjininih slubi i usluga za gluhe korisnike mora biti povjerena
strunoj, kvalificiranoj osobi, knjiniaru s posebnim obrazovanjem i
osposobljenošu na tom polju. Osoblje knjinice, dakle, mora biti posebno
educirano o pitanjima vezanima za slube i usluge za gluhe korisnike, što znai
da bi za takve poslove knjinice trebale zapošljavati osobe koje ve imaju
iskustva s tom skupinom korisnika, koje ih poznaju i ve uivaju odreeno
povjerenje te skupine ili bi bile sposobne stei ga. Stoga bi obrazovne ustanove
trebale u sklopu obrazovanja knjiniara osposobljavati ih za pruanje usluga
gluhim korisnicima, kako u sklopu redovnog obrazovanja, tako i u programima
strunog usavršavanja za sve stupnjeve knjiniarskog zanimanja. Takoer, sve
knjinice na nacionalnoj ili regionalnoj razini trebale bi osnovati ured ili odjel za
savjetovanje knjinica na niim razinama svog nadlenog podruja, dok bi sva
nacionalna knjiniarska društva trebala ustrojiti skupine lanova koji se bave
pruanjem usluga gluhim korisnicima.
predlau sljedee: obrazovanje i osposobljavanje knjininog osoblja za
uinkovitu komunikaciju s gluhim korisnicima; dostupnost tekstualnog telefona                                                                                                                 43 Smjernice za knjinine slube i usluge za gluhe, op. cit.
23
(TTY) na glavnim mjestima za pruanje usluga u svakoj knjinici; prisutnost
knjinica i njenih usluga na internetu treba biti potpuno dostupna gluhim
korisnicima; korištenje najmodernijih tehnoloških dostignua koja su se
pokazala korisnima gluhim korisnicima, poput raznih sustava slušnih pomagala,
opreme za titlovanje izlaganja uivo ili opreme za pisanje biljeaka gluhim
korisnicima pomou raunala; postavljanje jasnih upozorenja gluhima za
sluajeve opasnosti ili odreenih problema.44
Kada je rije o zbirkama, knjinice bi trebale sakupljati grau koja se
odnosi na gluhou i kulturu gluhih, 45 ali koja e jednako zanimati gluhe
korisnike kao i one koji to nisu. Potrebno je nepristrano sakupljati, uvati i
nuditi informacije o razliitim pristupima školovanju gluhih, referentnim
centrima i programima za gluhe. Knjinice trebaju objediniti i omoguiti pristup
zbirkama koje su gluhima od posebnog interesa, koje ne zahtijevaju visoku
razinu vještine itanja. Sastavni dio svake knjinine zbirke treba biti vizualna,
netiskana graa, nabavljena za podršku uslugama gluhim korisnicima. Takoer,
treba objediniti i odravati zbirku video-vrpci i/ili filmova na znakovnom jeziku
te dati na upotrebu opremu koja je potrebna za njihovo konzumiranje.46
Konano, što se samih usluga i slubi tie, smjernice kao najbitnije istiu
to da sve knjinine zbirke, slube, usluge i programi budu stavljeni na
raspolaganje zajednici gluhih osoba te da sami korisnici koji su lanovi
zajednice gluhih trebaju biti ukljueni ne samo u osmišljavanje i razvoj
knjininih slubi, usluga i zbirki koje su njima namijenjene, ve i u osnivanje
savjetodavnih tijela te organizaciju slubi i mrea. Nadalje, knjinice trebaju
ponuditi programe na znakovnom jeziku, organizirati radionice na temu gluhoe
i ošteenja sluha, radionice znakovnog jezika, kao i pruiti informacije o
lokalnim programima za opismenjavanje gluhih osoba, pošto brojne gluhe osobe
                                                                                                                44 Ibid. 45 Kultura gluhih – openito, pojam koji se odnosi na društveni pokret koji gluhou ne poima kao ošteenje, ve kao razliitost u ljudskom iskustvu. (Pojmovnik strunih izraza i definicija) 46 Smjernice za knjinine slube i usluge za gluhe, op. cit.
24
imaju poteškoe u itanju. Sve to trebaju ukljuiti u svoje informacije na
internetu i u odgovarajuu bazu podataka te osmisliti prodoran marketing za sve
programe i usluge namijenjene zajednici gluhih osoba.47
U Smjernicama za knjinine slube i usluge za osobe s disleksijom
openito se objašnjava pojam disleksije,48 pravni aspekti priznavanja prava na
jednaki pristup grai i informacijama, pogotovo osobama s invaliditetom te se
posebno osvre na probleme vezane za osobe s disleksijom i njihova rješenja.
Navodi se da je od iznimne vanosti još na fakultetu obrazovati budue
knjiniare o problemima i potrebama osoba s disleksijom, ali ne samo njih ve
i aktualno knjinino osoblje educirati o toj problematici te im pruiti
kontinuirano, dugorono usavršavanje.
Vezano za same korisnike, vano je pruiti im dobrodošlicu i osigurati
atmosferu u kojoj e se osjeati ugodno te im se posebno dodatno posvetiti.
Preporula se da svaki korisnik s disleksijom ima svog osobnog knjiniara koji
je struan za podruje disleksije, koji poznaje probleme vezane za teškoe u
itanju te grau primjerenu takvim korisnicima. Posebno dobro upoznati s tom
problematikom moraju biti knjiniari na djejim odjelima, a neizostavni dio
zbirke za djecu trebale bi sainjavati knjige lagane za itanje, bogato ilustrirane i
zvune knjige.49
U ovim smjernicama istie se i vanost ugodnog prostora, poput
postavljanja orijentacijskih oznaka koje vode do relevantne grae, prostora za
itanje s CD-playerom, raunalima i mjestima za sjedenje. Kao što je ve
reeno, graa za osobe s teškoama u itanju odnosi se na grau laganu za
itanje, zvune knjige, novine (posebice u elektronikoj verziji koja ima
                                                                                                                47 Ibid. 48 Disleksija - neurološki poremeaj koji ometa uenje i obradu jezika i oituje se u problemima s itanjem, spellingom, pisanjem, govorom i/ili slušanjem; nemogunost svladavanja itanja i pisanja unato urednoj inteligenciji i dostatnom trudu. (Pojmovnik strunih izraza i definicija) 49 Smjernice za knjinine slube i usluge za osobe s disleksijom, Hrvatsko knjiniarsko društvo, Zagreb, 2004., str. 9.
25
mogunost prilagodbe teksta), asopise (npr. zvuni asopisi dostupni putem
knjinica za slijepe). Poeljna bi bila usluga itanja korisnicima, a od velike
pomoi su video-trake s titlovima laganima za itanje i raunalni programi koji
su posebno namijenjeni osobama s disleksijom. Preporua se i posebna zbirka za
korisnike s teškoama u itanju te redovno obavještavanje korisnika o
postojeim uslugama knjinica.
Dobar primjer iz domae prakse u kojem se primjenjuje naelo
pristupanosti svima projekt je Knjinica širom otvorenih vrata, u provedbi
Knjinica grada Zagreba. Nizom radionica, priaonica i kulturnih dogaanja
širom su otvorili vrata mlaoj populaciji osoba s posebnim potrebama (gluhima,
slijepima i slabovidnima, mentalno i tjelesno invalidnoj djeci te onoj s
teškoama u itanju i pisanju). Na taj nain ne samo da zadovoljavaju kreativne
i italake potrebe ove populacije ve, što je daleko znaajnije, podiu njihovo
samopoštovanje i vlastitu svijest o sebi kao punopravnim lanovima društvene
zajednice, suraujui s nezakinutim vršnjacima. Naroito valja istaknuti
radionice taktilnih slikovnica koje su nastale iz potrebe za takvim materijalom, a
svjetska je produkcija itekako manjkava. Pritom dolazi i do senzibilizacije svih
polaznika radionice za probleme slijepih i slabovidnih osoba.50
Dokument koji je IFLA donijela pod nazivom Pristup knjinicama za
osobe s invaliditetom: lista za (samo)procjenu 51 detaljno i opseno opisuje
kakve bi sve uvjete knjinice trebale zadovoljiti kako bi bile potpuno
prilagoene potrebama osoba s invaliditetom. To je lista praktinih savjeta i
konkretnih naputaka razvrstanih po raznim kategorijama, koje knjinicama daju
                                                                                                                50 iko, H., Projekt Knjinica širom orvorenih vrata, u: Vjesnik bibliotekara Hrvatske, god. 53, br. 2, 2010., str. 10-14. 51 Pristup knjinicama za osobe s invaliditetom: lista za (samo)procjenu, Hrvatsko knjiniarsko društvo, Zagreb, 2008.
26
vrlo jasna uputstva za prilagodbu navedenim korisnicima. Upute su podijeljene
u tri glavne kategorije: fiziki pristup, vrste medija te usluga i komunikacija.
U poglavlju o fizikom pristupu uvodno se navodi da bi u svakoj zemlji
svatko trebao imati pristup knjinici te da bi svi prostori oko i unutar knjinice
trebali biti pristupani osobama s razliitim vrstama invaliditeta.52 Takoer, vrlo
detaljno je opisano na koji nain bi takvim korisnicima trebao biti omoguen
pristup samoj knjininoj grai te njenim uslugama – preko fizikog prostora,
toaletnog prostora, pulta za zaduivanje i razduivanje grae, informacijskog
pulta do odreenih odjela, poput djejeg ili specijaliziranog odjela za osobe s
teškoama pri itanju, ošteenjima sluha i drugim ošteenjima.
Nadalje, daju se naputci na koji bi nain knjinice trebale svim svojim
korisnicima osigurati dostupnost sve svoje grae te se nabrajaju razne vrste
medija koje su pogodne za osobe s invaliditetom. To su:
• zvune knjige, zvune novine i zvuna periodika graa,
• knjige u uveanom tisku,
• knjige lagane za itanje,
• elektronike knjige i
• taktilne slikovnice.53
Sukladno navedenome, potrebno je osigurati i raunala te dodatnu opremu, kao i
brzu i pouzdanu tehniku potporu, uz redovno knjinino osoblje koje, naravno,
mora biti obrazovano za pomo osobama s poteškoama.
U treem dijelu dokumenta govori se o nainima i uvjetima osiguravanja
usluga i programa koji zadovoljavaju potrebe posebnih skupina korisnika,
potrebi jasne i saete komunikacije s njima te stvaranju ugodnog ambijenta da bi
se korisnici osjeali dobrodošlima i ponovno dolazili. Knjinino osoblje mora
                                                                                                                52 Ibid., str. 5. 53 Ibid., str. 9.
27
biti posebno senzibilizirano i svjesno sloenosti problema osoba s invaliditetom,
koji uz sve fizike prepreke esto moraju savladavati i psihološke zapreke za
dolazak u knjinicu i izraavanje svojih potreba.54 Stoga bi knjinice trebale
direktno suraivati s udrugama osoba s invaliditetom i organizacijama koje ih
podravaju, a njihovo osoblje trebalo bi biti pravilno obrazovano i osposobljeno
za rad s tim korisnicima. Takoer bi trebale osmisliti i uspostaviti posebne
usluge za takve korisnike, a informacije o pristupu, uslugama, grai i
programima pruiti im na adekvatan nain, u alternativnim oblicima, posebno za
svaku vrstu invaliditeta (za osobe s ošteenjima vida, gluhe osobe ili osobe s
ošteenjima sluha, osobe s teškoama pri itanju, osobe s motorikim
poremeajima i za osobe sa snienim intelektualnim sposobnostima). Te
informacije trebaju biti lako razumljive pa se i u tom smislu daju smjernice za
informacije na tiskanim materijalima ili one na mrenim stranicama. Kada je
rije o mrenim stranicama, one, kao i katalog, moraju biti prilagoene pomou
programa za poveanje i itanje ekrana, programa za prevoenje teksta u
sintetizirani govor i brajinog displeja. Treba koristiti jasno i logino
oblikovanje koje ukljuuje pisana objašnjena za vizualni i audio sadraj te
osigurati da tekst i grafika budu razumljivi bez korištenja boje.55 Navodi se i
konkretan izvor gdje se mogu nai informacije o pristupanim mrenim
stranicama (Web Accessibility Initiative of the World Wide Web Consortium).
Kao što je ve reeno, da bi se ostvarile uspješne i vjerodostojne
knjinine slube, usluge i programi vrlo je vana direktna interakcija s
udrugama osoba s invaliditetom ili samim pojedincima. Stoga se na kraju daju
prijedlozi na koje se naine moe ostvariti takva suradnja. Predlae se sljedee:
• formalni poziv za suradnju na razliitim projektima,
• zajedniki sastanak za razmjenu ideja,
• planirane aktivnosti u knjinici,
28
• redoviti sastanci s udrugama i /ili pojedincima o buduem djelovanju,
• upute za korisnike s invaliditetom kako koristiti knjinicu, raunala i
drugu
29
5. Uvodno istraivanje o knjininim uslugama za studente s invaliditetom u visokoškolskim knjinicama na Sveuilištu u Rijeci
5.1. Opis istraivakog problema
U istraivakom dijelu ovoga rada provjerili smo koliko su knjinine
usluge visokoškolskih knjinica na Sveuilištu u Rijeci prilagoene studentima s
invaliditetom. Analizom sadraja njihovih internetskih stranica i provedbom
internetske ankete pokušali smo utvrditi doseu li standarde i prate li smjernice
koje smo dosada u ovome radu predstavili i opisali.
Kada govorimo o informacijama u današnje vrijeme moramo istaknuti da
je razvojem tehnologija došlo do strelovitog rasta broja informacija, a samim
time i do jednake potrebe za pristupom njima. Stoga se knjinice kao jedne od
najvanijih informacijskih ustanova moraju tim trendovima isto tako brzo
prilagoavati, ne bi li odrale korak s vremenom i vlastitim korisnicima. Njihovi
zahtjevi za što brim, lakšim i efikasnijim pristupom informacijama, u realnom
vremenu i 24 sata dnevno, primorale su knjinice da promijene, prilagode i
razvijaju svoje usluge i slube. Sve analogno postaje digitalno i sve postaje
ponueno online. U tom kontekstu mreni sadraji postaju izuzetno bitni,
ponekad i kljuni. Mrenim uslugama knjinice svojim korisnicima ine
dostupnima svoje materijale, dok putem mrenih slubi korisnicima
omoguavaju direktno komuniciranje sa svojim osobljem. Dok se slube
uglavnom svode na blogove ili uslugu Pitajte knjiniara, usluge su ipak
razvijenije te obuhvaaju dostupnost online kataloga, mogunost downloada
digitalizirane grae, online narudbu grae, preslušavanje i pregledavanje
zvune, odnosno video grae te razne informativne usluge.
Proširimo li ovaj segment na osobe s invaliditetom, stvari postaju
mnogostruko sloenije i zahtjevnije. Da bi mrene stranice knjinica, na kojima
30
e se nuditi mrene slube i usluge, bile pristupane i osobama s invaliditetom
potrebno ih je i njih same posebno prilagoditi. U tom kontekstu kljuan je
dokument konzorcija W3C 57 pod nazivom Smjernice za osiguravanje
pristupanosti mrenih sadraja 1.0, koji daje naputke kako mreni sadraj
uiniti pristupanim osobama s posebnim potrebama. Temeljni cilj smjernica je
promicanje pristupanosti mrenih sadraja, a usklaivanje sa smjernicama
uinit e mreni sadraj pristupanijim za sve korisnike neovisno o vrsti suelja
koji koriste ili o radnim uvjetima te e svima pomoi u brem pronalaenju
informacija na internetu. 58 Navodei konkretna uputstva za osiguravanje
pristupanosti mrenih sadraja, Smjernice kau da treba osigurati
jednakovrijedne alternative auditivnom i vizualnom sadraju, ne oslanjati se
samo na boju, pravilno upotrebljavati oznaavanja i stilske predloške, odrediti
koji e se prirodni jezik koristiti, oblikovati tablice za prikladan prikaz,
omoguiti prikladan prikaz stranica koje koriste nove tehnologije, omoguiti
korisniku nadzor nad animiranim promjenama sadraja, osigurati izravan pristup
uloenim korisnikim sueljima, oblikovati stranice neovisne o ureaju pristupa,
koristiti pristupana rješenja, koristiti W3C tehnologiju i smjernice, osigurati
informacije o kontekstu i orijentaciji, osigurati jasne navigacijske mehanizme te
se pobrinuti da dokumenti budi jasni i jednostavni.59
5.2. Cilj i svrha istraivanja
Cilj ovoga rada je ustanoviti istraivanjem kakve su knjinine usluge za
studente s invaliditetom u visokoškolskim knjinicama Sveuilišta u Rijeci, a
njegova je svrha utvrditi stupanj implementacije meunarodnih i hrvatskih
zakona te knjiniarskih smjernica koje se tiu toga sektora, odnosno ukazati na
                                                                                                                57 World Wide Web Consortium – organizacija koja se bavi standardizacijom tehnologija korištenih na webu. 58 Smjernice za osiguravanje pristupanosti mrenih sadraja 1.0, URL: http://www.ffzg.hr/infoz/dzs/smjer/ (10. 6. 2015.) 59 Ibid.
31
knjininih slubi za osobe s invaliditetom, u nadi poticanja postavljanja
smjernica o potrebama i najprimjerenijim uslugama za takve korisnike, kao i
poticanja navedenih visokoškolskih ustanova na pokušaj ispravljanja
eventualnih nedostataka i unapreivanja svojih usluga u tom sektoru, ne bi li
postale vidljivije i uinkovitije.
visokoškolskih knjinica na Sveuilištu u Rijeci te anketni upitnik putem
interneta, dostavljen navedenim knjinicama. Na temelju dobivenih rezultata
istraivanja pokušali smo ustanoviti koliko i na koji nain svojim uslugama
knjinice zadovoljavaju potrebe studenata s invaliditetom, odnosno ispitati
stajališta i iskustva visokoškolskih knjiniara  o njihovoj zastupljenosti. Iako je
u sastavu Sveuilišta u Rijeci 11 visokoškolskih ustanova, njih tri nemaju
vlastitu knjinicu (Akademija primijenjenih umjetnosti, Fakultet zdravstvenih
studija i Uiteljski fakultet). Stoga je istraivanjem obuhvaeno 8
visokoškolskih knjinica te podrunica Sveuilišne knjinice (smještena na
sveuilišnom kampusu), dakle sveukupno 9 knjinica.
5.3.1. Metode u istraivanju
Za potrebe istraivanja u sklopu ovoga rada odabrali smo dvije metode
prikupljanja podataka: analizu sadraja kao kvalitativnu metodu i anketu kao
kvantitativnu metodu.
Analiza sadraja, metoda je prikupljanja primarnih podataka iz
informacijskih materijala i tekstova, a posebno je zastupljena u analizi masovne
komunikacije.60 Analiza sadraja moe se provoditi na temelju raznih izvora
informacija (pisanih, vizualnih, audio), ali bitno je da ti izvori uvijek budu
pristupani istraivau te da sadre neposredne, iscrpne i pouzdane podatke.
Postoje dvije vrste analize sadraja: nefrekvencijska (kvalitativna) i
frekvencijska (kvantitativna), od kojih smo u ovom sluaju koristili
frekvencijsku, pošto ona osim utvrivanja i biljeenja nekog sadraja
kvantitativno iskazuje njegovu frekvenciju i obujam. Pojednostavljeno reeno,
ta vrsta analize sadraja odgovara na istraivaka pitanja što?, kako? i koliko? te
moe dati najpotpunije rezultate.61 Kljuni elementi analize sadraja, koje treba
utvrditi prije provoenja same analize su: izvori analize, kategorije analize,
uzorak analize i jedinice analize. U sluaju ovog istraivanja o visokoškolskim
knjininim uslugama za osobe s invaliditetom kao izvor analize sadraja
odabrali smo internetske stranice visokoškolskih ustanova u sastavu Sveuilišta
u Rijeci, odnosno njihovih knjinica; kategorijom analize sadraja odredili smo
nain ostvarivanja ciljeva i skupine kojima su informacije namijenjene; uzorak
analize odreen je sektorom knjininih usluga, dok su jedinice analize sadraja
bili odjeljci koji govore o knjininim uslugama za osobe s invaliditetom.
5.3.1.2. Anketa
Druga korištena metoda je anketa, jedna od vrsta metode ispitivanja.
Anketa je openito najraširenija i najkorištenija metoda prikupljanja podataka u
društvenim istraivanjima, osobito pogodna za opisna i uzrona istraivanja. To
je nain prikupljanja podataka u kojemu se koristi postavljanje pitanja, naješe
pismenim putem, pomou upitnika. Upitnik je formular koji sadri pitanja                                                                                                                 60 Tkalac Veri, A., Sini ori, D., Pološki Voki, N., Prirunik za metodologiju istraivakoga rada: kako osmisliti, provesti i opisati znanstveno i struno istraivanje, M.E.P., Zagreb, 2010., str. 91. 61 Ibid., str. 92.
33
sastavljena po odreenim kriterijima i poredana odreenim redoslijedom (ovisno
o temi, potrebama i ciljevima istraivanja). Analiza podataka prikupljenih
anketom naješe je kvantitativna i provodi se razliitim statistikim
postupcima, ali pitanja u anketi mogu biti i otvorenog tipa, ija je obrada onda
kvalitativna.62 Naini provoenja ankete razvrstavaju se u sljedee kategorije:
anketa putem interneta, poštanska anketa, „podijeli pa skupi”, telefonska anketa
i strukturirani intervju, dok se pretpostavke za njihovu primjenu karakteriziraju
prema sljedeim parametrima: osobine populacije koja se istrauje, pitanje
pouzdanosti i pristranosti u odgovorima ispitanika, veliina uzorka, oekivana
stopa odgovora, preporuljiva duljina, prikladsnost pitanja, vremensko trajanje,
troškovi, uloga ispitivaa, kontrola rada ispitivaa i unos podataka.63 Za potrebe
ovoga rada koristili smo anketu putem interneta, zbog toga što su obuhvaeni
ispitanici visokoobrazovani i informatiki pismeni, a navedena vrsta ankete
pretpostavlja visoku pouzdanost da e anketu ispuniti ciljane osobe i nisku
pristranost u njihovim odgovorima te ju u vrlo kratkom roku moe ispuniti
veliki broj ispitanika. Budui da smo prethodno sve planirane ispitanike
kontaktirali i telefonski te im objasnili o emu se radi, oekivana stopa odgovora
bila je iznimno visoka.
Anketa je obuhvatila 8 visokoškolskih knjinica na Sveuilištu u Rijeci te
podrunicu Sveuilišne knjinice u Rijeci, a sadraj anketnog upitnika
formuliran je na temelju IFLA-inog dokumenta Pristup knjinicama za osobe s
invaliditetom: lista za (samo)procjenu. Upitnik kroz 11 pitanja istrauje sljedee
segmente: zastupljenost studenata s invaliditetom na visokoškolskim
ustanovama Sveuilišta, fiziku pristupanost fakultetskih zgrada i njihovih
knjinica takvim studentima, prikladnu ureenost i opremljenost visokoškolskih
knjinica te posjedovanje posebnih ureaja i vrsta grae, prilagoenost
internetskih stranica knjinica osobama s invaliditetom i dostupnost
                                                                                                                62 Ibid, str. 103. 63 Ibid., str. 104.
34
digitalizirane grae, stupanj edukacije knjininog osoblja za rad s osobama s
invaliditetom, pruanje informacija u njima prilagoenim oblicima te suradnju
visokoškolskih knjinica s udrugama osoba s invaliditetom. Anketni upitnik
nalazi se u prilogu ovome radu.
35
U Republici Hrvatskoj neka sveuilišta pri dodatnoj provjeri znanja i
sposobnosti prilikom upisa osiguravaju i individualizirano prilagoeni nain
provjere za sve pristupnike kod kojih postoji takva potreba i koji o tome dostave
odgovarajuu potvrdu. Takav je sluaj i sa Sveuilištem u Rijeci na kojemu
kandidati s invaliditetom imaju pravo na prednost pri upisu na studij. Sve
informacije vane za donošenje odluke o izboru studija te informacije vane
sadašnjim studentima s invaliditetom moraju se redovito objavljivati preko lako
dostupnih izvora (internetskih stranica slubi potpore za studente s
invaliditetom, kao i internetskih stranica visokih uilišta), što Sveuilište u
Rijeci ostvaruje putem internetskih stranica svoga Ureda za studente s
invaliditetom. No, oigledan problem veine sveuilišta javlja se kod
dostupnosti pomone tehnologije za studente s invaliditetom te kod adekvatnog
pruanja informacija dostupnih u alternativnim digitalnim i drugim formatima.64
Na rijekom sveuilištu dio primarno knjininih usluga preuzima
spomenuti Ured za studente s invaliditetom65 koji u sklopu informacija i usluga
koje prua ciljanoj skupini studenata provodi digitalizaciju i prilagodbu
nastavne, odnosno ispitne literature za takve studente, a njihovi koordinatori na
fakultetima posreduju i pomau u radu s asistentima studenata s invaliditetom
koji studentima pomau u savladavanju problema i prepreka u svakodnevnom
studentskom radu, poput nabave literature ili samog pristupa knjinicama,
budui da neki rijeki fakulteti, a samim time i njihove knjinice, nemaju
prilagoen pristup za osobe s invaliditetom.
                                                                                                                64 Osiguravanje minimalnih standarda pristupanosti visokog obrazovanja za studente s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 2013., URL: http://www.unizg.hr/uredssi/images/datoteke/nacionalni_dokument.pdf (4. 6. 2015.) 65 Sveuilišni savjetovališni centar Sveuilišta u Rijeci URL: http://www.ssc.uniri.hr/hr/ured-za-studente-s-invaliditetom.html (10. 6. 2015.)
36
stranica visokoškolskih knjinica i anketom putem interneta provedenom meu
navedenim knjinicama Sveuilišta u Rijeci.
Istraivanjem internetskih stranica visokoškolskih ustanova Sveuilišta u
Rijeci uvidjeli smo da gotovo nijedna od visokoškolskih knjinica nema
prikazane usluge za osobe s invaliditetom. Samo je na stranicama Pravnog
fakulteta dostupna informacija o uslugama za studente s ošteenjima vida i to
tek kada se odabere mogunost pregledavanja stranica na engleskom jeziku. S
druge strane, istraivanje o knjininim uslugama putem ankete pokazalo je da
na gotovo svim visokoškolskim ustanovama Sveuilišta studiraju studenti s
invaliditetom te da im je pristup fekultetu i knjinici u veini sluajeva
omoguen. Knjinice uglavnom nemaju vlastite sanitarne prostorije za takve
osobe, ali sami fakulteti preteno imaju. U vezi posebnog prostornog ureenja,
tj. prilagoenosti i opremljenosti knjinica za osobe s invaliditetom, moe se
konstatirati da se navedeno svodi na minimun, ponajviše u vidu prilagoenih
stolica ili stolova te prostora izmeu polica. Situacija s posebnim ureajima i
graom još je nešto lošija, svodei se uglavnom na minimalnu dostupnost
elektronikih knjiga. Najbolje pokriven segment je raspoloivost digitalne
grae, koju sve obuhvaene knjinice posjeduju, a ta se graa prvenstveno svodi
na kataloge i baze podataka. Internetske stranice knjinica nisu prilagoene
osobama s invaliditetom, a knjinice uglavnom ne pruaju informacije o
pristupu, uslugama, grai i programima za tu skupinu korisnika. Osoblje niti
jedne knjinice nije polazilo neki oblik edukacije o radu s osobama s
invaliditetom, a situacija je gotovo identina kada je rije o suradnji knjinica s
udrugama navedenih korisnika u zajednici. U nastavku donosimo statistiki
prikaz rezultata ankete.
Slika 1. Zastupljenost studenata s invaliditetom na visokoškolskim ustanovama Sveuilišta u Rijeci
Na temelju rezultata prvog anketnog pitanja moemo vidjeti da 6 od 9
ispitanih knjinica ima kao korisnike osobe s invaliditetom, dok ih 2 nemaju, a 1
nije znala dati odgovor na to pitanje.
38
Slika 2. Prilagodba pristupa studentima s invaliditetom na visokoškolskim ustanovama Sveuilišta u Rijeci
Na pitanje je li studentima s invaliditetom omoguen pristup
visokoškolskim ustanovama, odnosno samoj zgradi u kojoj se nalazi knjinica, 7
od 9 ispitanih odgovorilo je potvrdno, dok u 2 sluaja pristup zgradi invalidima
nije prilagoen.
Slika 3. Prilagodba pristupa studentima s invaliditetom visokoškolskim knjinicama Sveuilišta u Rijeci
Što se samog pristupa knjinicama tie, u 4 od 9 knjinica pristup je
potpuno prilagoen i mogu, za 2 knjinice pristup je djelomino prilagoen, a u
3 knjinice pristup osobama s invaliditetom nije omoguen.
40
Slika 4. Prisutnost toaleta za osobe s invaliditetom na visokoškolskim ustanovama Sveuilišta u Rijeci
Kao što je vidljivo iz rezultata, na 5 visokoškolskih ustanova postoje
posebni toaleti za osobe s invaliditetom, dok na njih 4 prilagoene sanitarije ne
postoje.
41
Slika 5. Ureenost i opremljenost visokoškolskih knjinica Sveuilišta u Rijeci za studente s invaliditetom
Na temelju dobivenih podataka o prikladnoj ureenosti i opremljenosti
saznali smo da 45% knjinica nije nimalo ureeno i opremljeno, 33% ih je
minimalno ureeno i opremljeno, a 22% djelomino, s manje od polovice
ponuenih stavaka. Drugaije reeno, od 9 ispitanih knjinica, njih 4 nije navelo
ništa od ponuenog ureenja i opremljenosti (s tim da u jednoj knjinici
korisnici uope nemaju pristup fondu), 1 knjinica oznaila je 1 stavku, a po 2
knjinice navele su 2, odnosno 3 stavke od ponuenih 8. Od ponuenog
42
ureenja i opreme najviše knjinica posjeduje prilagoene stolice (3), a nakon
toga police dosezljive iz kolica (2), nesmetan prolaz izmeu polica (2) te vidljivi
i ujni poarni alarm (2), a minimalno ih ima prilagoene stolove (1) i
mogunost samorazduivanja (1).
43
Slika 6. Prisutnost posebnih ureaja i vrsta grae u visokoškolskim knjinicama Sveuilišta u Rijeci
44
O posjedovanju posebnih ureaja i vrste grae dobili smo podatke koji
govore da 33% knjinica nema ništa od ponuenoga, 56% posjeduje 1 ponuenu
vrstu grae, a 11% ih raspolae s 5 posebnih ureaja i vrsta grae. Dakle, od 9
knjinica 3 ne posjeduju nikakve posebne ureaje niti grau, 5 knjinica
zadovoljava minimum od jedne posebne vrste grae, a 1 knjinica posjeduje
više od polovice ponuenoga.
Od ponuenih ureaja i vrsta grae najviše knjinica posjeduje
elektronike knjige (6), dok su knjige na brajici (1), A/V ureaji (1), poveala
(1) i prilagoena raunala (1) minimalno zastupljeni.
45
Slika 7. Zastupljenost digitalizirane grae i online izvora u visokoškolskim knjinicama Sveuilišta u Rijeci
Kao što moemo vidjeti, svih devet knjinica u anketi je potvrdilo da
raspolau raznim oblicima digitalizirane grae i online izvorima.
46
Slika 8. Edukacija knjininog osoblja Sveuilišta u Rijeci za rad s osobama s invaliditetom
Suprotno prethodnom pitanju, rezultati o edukaciji knjininog osoblja za
rad s osobama s invaliditetom pokazuju da niti u jednoj ispitanoj knjinici
osoblje nije polazilo neki oblik takve edukacije.
47
Slika 9. Pruanje potrebnih informacija za studente s invaliditetom o knjininim uslugama u visokoškolskim knjinicama Sveuilišta u Rijeci
Iz rezultata na pitanje pruaju li knjinice informacije o pristupu,
uslugama, grai i programima za studente s invaliditetom u alternativnim
oblicima vidljivo je da 2 knjinice to ine, 1 knjinica takve informacije prua
samo u standardnim oblicima, a 6 od 9 knjinica takve informacije uope ne
prua.
48
Internetske stranice knjinica u 8 od 9 sluajeva nisu prilagoene
osobama s invaliditetom, dok 1 knjinica ima djelomino prilagoene stranice.
49
Slika 11. Suradnja visokoškolskih knjinica Sveuilišta u Rijeci s udrugama osoba s invaliditetom
U zadnjem pitanju provedene ankete dobili smo podatak da 7 od 9
ispitanih knjinica ne surauje s udrugama osoba s invaliditetom, dok 2
knjinice tu suradnju ostvaruju.
Nakon analize ankete na temelju pitanja koja je sadravala i statistikog
prikaza njenih rezultata, u nastavku emo rezultate cjelokupnog istraivanja
prikazati na razini svake od obuhvaenih visokoškolskih knjinica.
50
6.1. Sveuilišna knjinica
Sveuilišna knjinica u Rijeci ima podrunicu koja se nalazi na rijekom
sveuilišnom kampusu, a za potrebe ovog istraivanja smo po preporuci
Razvojno-matine slube Sveuilišne knjinice obuhvatili samo Podrunicu.
Ona posjeduje vlastite internetske stranice na kojima su vidljive usluge e-
posudbe, skeniranja grae, informacijske i edukacijske usluge, korištenje
itaonice te bibliometrijske usluge. Mogui su i pristupi online katalozima,
bazama podataka te nekim zbirkama. Od usluga za osobe s invaliditetom na
mrenim stranicama nije vidljivo ništa.
Iz anketnog upitnika dostavljenog Podrunici saznali smo da imaju
korisnike s invaliditetom, kojima je pristup zgradi knjinice prilagoen, a
prostorijama knjinice djelomino prilagoen, uz postojei sanitarni vor za
invalide. Od posebnog prostornog ureenja i opreme knjinice ne posjeduje
ništa, kao ni od posebnih ureaja, a posebne vrste grae svode se na
elektroniku grau, odnosno ve spomenute digitalne baze i kataloge.
Knjinino osoblje nije posebno educirano za rad s osobama s invaliditetom, a
internetske stranice knjinice nisu prilagoene takvim korisnicima. Informacije
o svojoj grai i uslugama knjinica prua u alternativnim oblicima, a ostvaruje i
suradnju s udrugama osoba s invaliditetom.
6.2. Ekonomski fakultet
Na internetskim stranicama knjinice Ekonomskog fakulteta vidljive su
usluge e-posudbe, itaonice, meuknjinine posudbe te pristupi online
katalozima i bazama podataka, a povremeno su mogui probni online pristupi
stranim asopisima i e-izdanjima. Od usluga za osobe s invaliditetom na
mrenim stranicama nije vidljivo ništa.
51
Anketa pokazuje da fakultet ima studente s invaliditetom, da im je pristup
zgradi, kao i knjinici omoguen te da na fakultetu postoje posebne sanitarne
prostorije za njih. Posebno prostorno ureenje i oprema knjinice ne postoji, a
od posebnih ureaja i vrste grae navedene su samo elektronike knjige.
Knjinica osim digitalnom katalogu i bazama podataka prua pristup i
digitaliziranom repozitoriju diplomskih radova. Knjinino osoblje nije posebno
educirano o radu s osobama s invaliditetom, knjinica ne prua nikakve
informacije o svojoj grai i uslugama za takve osobe, internetske stranice
knjinice nisu prilagoene takvim korisnicima, a ne ostvaruje se ni suradnja s
udrugama osoba s invaliditetom.
Na internetskim stranicama knjinice Fakulteta za menadment u turizmu
i ugostiteljstvu postoje informacije o pristupu online katalozima i bazama
podataka, a vidljiva je i mogunost online pristupa nekim stranim e-knjigama.
Od usluga za osobe s invaliditetom na mrenim stranicama nije vidljivo ništa.
Iz ankete saznajemo da fakultet ima studente s invaliditetom, ali im
pristup zgradi nije prilagoen, dok je pristup knjinici djelomino omoguen te
na fakultetu ne postoje posebne sanitarne prostorije za invalide. Od prostornog
ureenja i opreme knjinice navedene su police koje se mogu dosegnuti iz
invalidskih kolica i stolice s vrstim naslonima za ruke, a posebni ureaji i vrsta
grae ne postoje. Knjinica prua pristup digitalnom katalogu i bazama
podataka. Osoblje nije posebno educirano o radu s osobama s invaliditetom,
knjinica ne prua nikakve informacije o svojoj grai i uslugama za takve osobe,
internetske stranice knjinice nisu prilagoene takvim korisnicima, a ne
ostvaruje se ni suradnja s udrugama osoba s invaliditetom.
52
informacije o posudbi, te pristupima online katalogu, elektronikim izvorima i
bazama podataka. Od usluga za osobe s invaliditetom na mrenim stranicama
nije vidljivo ništa.
Rezultati ankete govore da fakultet ima studente s invaliditetom, da im je
pristup zgradi, kao i knjinici omoguen te da na fakultetu postoje posebne
sanitarne prostorije za njih. Prikladno prostorno ureenje oituje se u policama
koje se mogu dosegnuti iz invalidskih kolica, vidljivom i ujnom poarnom
alarmu te knjigomatu za razduivanje knjiga. Od posebnih ureaja i vrste grae
navedene su samo elektronike knjige. Knjinica prua pristup digitalnom
katalogu i bazama podataka. Knjinino osoblje nije posebno educirano o radu s
osobama s invaliditetom, a knjinica informacije o svojoj grai i uslugama za
takve osobe prua u standardnim oblicima. Internetske stranice knjinice nisu
prilagoene korisnicima s posebnim potrebama, a suradnja s udrugama osoba s
invaliditetom se ne ostvaruje.
informacije o posudbi, raznim informacijama, itaonici, fotokopiranju grae,
meuknjininoj posudbi te pristupu katalozima, izvorima, bazama podataka i
repozitorijima. Od usluga za osobe s invaliditetom na mrenim stranicama nije
vidljivo ništa.
Iz ankete doznajemo da zaposlenici knjinice ne znaju postoje li na
fakultetu studenti s invaliditetom, ali takvim osobama pristup zgradi fakulteta je
prilagoen, kao i pristup knjinici te postoje i posebne sanitarne prostorije za
osobe s invaliditetom na fakultetu. Od prostornog ureenja i opreme knjinice
53
naveden je prolaz izmeu polica bez prepreka te vidljiv i ujan poarni alarm, a
posebni ureaji i vrste grae ne postoje. Knjinica prua pristup digitalnim
katalozima, e-izvorima, online bazama podataka te agregatoru hrvatskih
repozitorija i arhiva. Knjinino osoblje nije posebno educirano o radu s
osobama s invaliditetom, knjinica ne prua nikakve informacije o svojoj grai i
uslugama za takve osobe, internetske stranice knjinice nisu prilagoene takvim
korisnicima, a ne ostvaruje se ni suradnja s udrugama osoba s invaliditetom.
6.6. Medicinski fakultet
Uvidom u internetske stranice knjinice Medicinskog fakulteta dolazimo
do informacija o posudbi, itaonici, raznim informacijama, meuknjininoj
posudbi, pretraivanju baza podataka i raznih izvora. Od usluga za osobe s
invaliditetom na mrenim stranicama nije vidljivo ništa.
Rezultati ankete govore da fakultet nema studente s invaliditetom, da
takvim osobama nije omoguen pristup samom fakultetu ni knjinici te da na
fakultetu ne postoje posebne sanitarne prostorije za njih. Prikladno prostorno
ureenje i oprema ne postoje, a od posebnih ureaja i vrsta grae navedene su
elektronike knjige. Knjinica prua pristup digitalnim asopisima, knjigama i
bazama podataka. Knjinino osoblje nije posebno educirano o radu s osobama
s invaliditetom, a knjinica ne prua nikakve informacije o svojoj grai i
uslugama za takve osobe. Internetske stranice knjinice nisu prilagoene
korisnicima s posebnim potrebama, a suradnja s udrugama osoba s invaliditetom
se ne ostvaruje.
6.7. Pomorski fakultet
informacije o posudbi, pristupu katalozima, zbirkama, bazama podataka i
54
statistikama, o korištenju itaonice, meuknjininoj posudbi te mogunostima
printanja, fotokopiranja i skeniranja, kao i raznim informacijama. Od usluga za
osobe s invaliditetom na mrenim stranicama nije vidljivo ništa.
Iz ankete doznajemo da na fakultetu ne studiraju osobe s invaliditetom, da
im je pristup fakultetskoj zgradi prilagoen, ali pristup knjinici nije te da na
fakultetu ne postoje posebne sanitarne prostorije za invalide. Od prostornog
ureenja i opreme knjinice nije ništa navedeno, a posebni ureaji i vrste grae
svode se na elektronike knjige. Knjinica prua pristup digitalnim katalozima,
bazama podataka, statistikim izvorima te zbirci diplomskih, magistarskih i
doktorskih radova. Knjinino osoblje nije posebno educirano o radu s osobama
s invaliditetom, knjinic