Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za arheologiju

KULTURA POLJA SA ŽARAMA

SEMINAR – RIJEKE: KOMUNIKACIJE U PRAPOVIJESTI

ORLJAVA

Ožujak – lipanj 2015.

1

Komunikacijski su putovi za čovjeka oduvijek bili važni, a isto vrijedi i za razdoblje

prapovijesti, u našemu primjeru, za kasno željezno doba, vrijeme od otprilike 1300. do 700.

godine prije Krista. Tema seminara su rijeke kao komunikacijski putovi, a ovdje će biti

predstavljena rijeka Orljava, najveća rijeka u Požeškoj kotlini.

Požeška kotlina se nalazi u središnjoj Slavoniji te je okružena četirima planinama i jednom

gorom: Psunjem, Papukom, Krndijom, Diljem te Požeškom gorom. Rijeka Orljava izvire na

nešto više od 800 mnv. podno najviše planine Slavonije, Psunja, kojem je vrh na 984 mnv.

Rijeka Orljava prima u svoj tok sve tekućice požeškoga gorja. U Požegi se u Orljavu ulijeva

Veličanka, najveći papučki potok te najveći potok Požeške gore, Vučjak. Nedaleko Pleternice

u Orljavu se ulijeva Londža. Rijeka Orljava s tokom dugim 89 km ulijeva se u Savu između

Pričca i Slavonskog Kobaša.

Zbog ovakvog bogatstva voda na ovome su području formirane veće ili manje zajednice već u

najranijoj prapovijesti. Metalni nalazi kasnog brončanog doba u Požeškoj kotlini poznati su iz

više od 15 lokaliteta. Nažalost, većina ovih nalaza su slučajnog karaktera, a mnogima nije

poznato mjesto niti vrijeme nalaza.

Povijest istraživanja ovoga prostora, odnosno toka rijeke Orljave i nalazišta koji gravitiraju

tom području započinje još u 19. stoljeću. Najzaslužnije osobe u začecima arheologije bili su

kutjevački vlastelin Milan Turković koji je vršio i amaterska arheološka istraživanja te Julije

Kempf, osnivač Gradskog muzeja u Požegi. Dio svojih nalaza Turković je darovao

Arheološkom muzeju u Zagrebu, no većinu je zadržao u privatnoj zbirci koja je uništena u

požaru 1918. g. Treba istaknuti i muzejske povjerenike koji su skupljali starine i o tome

izvještavali Arheološki muzej, tada Narodni muzej.

Prvo sustavno iskopavanje poduzeto je 1952. g. na nalazištu Plana kod Brodskog Drenovca, a

1961. se istraživalo u Klasju i Babišnjači kod Gradca. 1970- ih se istraživalo u Jakšiću, a od

1965. – 1975. uz prekide je trajalo istraživanje željeznodobnih tumula u Kaptolu. U novije

vrijeme, istraživao se srednjobrončani lokalitet na položaju Lipje u Alilovcima. Istraživanja u

okolici Kaptola traju do danas i najistraživaniji lokalitet u Požeštini.

Uz rijeku Orljavu u Požeškoj kotlini u razdoblju kasnog brončanog doba važni su: dvije

ostave, Vučjak Kamenski i Draga kod Velike te nekoliko slučajnih nalaza iz Gradca, Malog

Bilača, Pasikovaca, Pleternice, Požege i Šnjegavića. U neposrednoj blizini obronaka

požeškoga gorja su ostave iz Brodskog Varoša, Gornje Vrbe, Poljanaca, Pričca te malo dalje

iz Mačkovca.

2

Na položaju Ciglana u Požegi tadašnji muzej Požeške kotline vršio je manja sondažna

istraživanja prilikom kojih je pronađeno 16 grobova s urnama. Urne bile crne, smeđe i crvene

boje, grobovi u jednom redu, orijentirani u smjeru sjever-jug. U grobnim jamama pronađeni

su ostaci kostiju i pepela te je sve bilo poklopljeno urnom okrenutom dnom prema gore i

zatrpano zemljom. Metalni nalazi nisu pronađeni. Prema D. Sokač-Štimac, urne su slične

onima grupe Gređani koje se datiraju u II. fazu kulture polja sa žarama prema K. Vinski-

Gasparini (Br D, Ha A1; 1230. – 1100. pr. Kr.).

Slika 1. Urna iz kasnog brončanog doba s lokaliteta Ciglana, položaja „Bajer“ u Požegi, E.

Geber et al., 1977, 48

Ostava u Cigleniku (tab. 126 A; K. Vinski-Gasparini: KPŽ), nađena je 1884. g. u vinogradu

na rijeci Orljavi. Veći dio ostave bio je uništen, a sačuvana su samo 3 komada bronce:

narukvice i šuplja sjekira. Datacija ostave se smješta u V. fazu kulture polja sa žarama (Ha B2

i uglavnom Ha B3, sredina 9. – 8. st. pr. r.). Čuva se u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

3

Slika 2. Dio inventara ostave iz Ciglenika u Požeškoj kotlini, K. Vinski-Gasparini, 1973.,

Tab. 126

Predmeti iz ostave u Vučjaku Kamenskom su pronađeni u usjeku šumskog potoka Velinac te

darovani požeškome muzeju 1969. g. Sačuvane su dvije brončane narukvice, tri ulomka

jednog torkvesa i ulomci oštrica mačeva. Torkves je ukrašen motivom jelovih grančica te ima

spiralni završetak. Sličan torkves s takvim ukrasom i završetkom iz ostave Poljanci I datiran

je prema pronađenom bodežu u II fazu KPŽ-a (kasna Br D i rani Ha A).

4

Slika 3. Ulomci torkvesa i oštrica mačeva iz vjerojatne ostave kod Vučjaka Kamenskog,

Ložnjak-Dizdar, D., Potrebica, H., 2004, 23

5

Okolnosti pronalaska nalaza ostave iz Drage kod Velike su nepoznate, većim dijelom

raznesena i izgubljena. Sačuvane su tri šuplje sjekire i jedne sjekira sa zaliscima, kao i tri srpa.

Nalazi se danas čuvaju u požeškom muzeju i u Dijecezanskom muzeju u Velikoj. Jedna

sjekira ima zadebljani rub i vodoravno rebro ispod ruba iz kojega izlaze dvostruke kose linije.

Druga sjekira ima ušicu sa strane i zadebljani rub ispod kojega se nalazi ukras od triju

vodoravnih rebara. Ispod tog ukrasa nalazi se ukras u obliku triju okomitih rebara. Sjekire

slične prvoj pronađene su u ostavi Otok-Privlaka i ostavi Bizovac i datiraju se u Ha A. Sjekira

slična drugoj sjekiri iz Velike pronađena je u ostavi Kapelna i datira se u Ha B1 (IV. faza

ostava). Ukras koji sadrži vodoravna i okomita rebra svoje početke ima već u II. fazi ostava

(nalaz iz Budinšćine), a razvoj doživljava u III. fazi, Ha A2. Treća šuplja sjekira dimenzijama

je manja od prethodnih, ukrašena je trima kanelurama. Ima ušicu sa strane. Sjekira sa

zaliscima italskog je tipa i analogije ima u ostavama iz Brodskog Varoša i Bizovca te se datira

u Ha A. Jedan od pronađenih srpova ima jezičasti izdanak, drugi ima jezičasti produžetak i

dva rebra koja završavaju u obliku lastavičjeg repa. Treći srp ima dugmetasti izdanak i tri

okomita rebra na dršci. Slični srpovi pronađeni su u ostavi Tenja, a datiraju se u Ha A.

6

Slika 4. Sjekire i srpovi iz ostave u Dragi kod Velike, Ložnjak-Dizdar, D., Potrebica, H.,

2004, 22

Od slučajnih nalaza treba izdvojiti nalaze iz šume Klenovac kod Velike u kojoj su pronađene

dvije brončane narukvice okruglog presjeka od kojih je jedna ukrašena motivom jelove

grančice, a druga nizom okomitih ureza. Datiraju se u II. fazu KPŽ-a prema usporedbi s

drugim narukvicama.

7

Slika 5. Narukvice iz Velike okruglog presjeka i ukrašene motivom jelove grančice i nizom

okomitih ureza, Balen, J., Potrebica, H., 1999, 61

8

Ulomak koplja kojemu nedostaje vršak pronađen u selu Šnjegavić pri dnu tuljca ukrašen je

motivom jelove grančice. Koplje ispod lista ima dvije rupice za nasad. Tri ovakva primjerka

koplja pronađena su u ostavi Otok – Privlaka. Dvama također nedostaje vršak. Datiraju se u

Ha A1.

U Pasikovcima je pronađena šuplja sjekira zadebljanog ruba ispod kojeg je ukrašena

četverostrukim V-motivom. Na tijelu ima dvije rupice za nasad. Takve sjekire zabilježene su

u ostavi Podcrkavlje i u novije vrijeme u ostavi Poljane unutar naselja u Podravini.

Slika 6. Sjekire i ulomak koplja iz Pasikovaca, Ložnjak-Dizdar, D., Potrebica, H., 2004, 24

9

U selu Bilač kod Pleternice pronađeni su ulomci mača koje radi stupnja oštećenja nije moguće

preciznije kronološki i tipološki odrediti.

Slika 7. Ostaci mača iz Bilača kod Pleternice, Balen, J., Potrebica, H., 1999, 37

10

U Pleternici su pronađeni ulomak narukvice i dva dugmeta koji se ne mogu pobliže datirati

unutar faza KPŽ-a.

Slika 8. Ulomak narukvice i dva dugmeta iz Pleternice, Balen, J., Potrebica, H., 1999, 60

11

Međurječje Save i Drave kroz čitavu je prapovijest i povijest bilo naseljeno. U razdoblju

kasnog brončanog doba, došlo je do očiglednog razvoja koje je otvorilo put željeznodobnom

"boom-u" koji još uvijek ne možemo precizno vremenski datirati. Najveći problem

arheologije ovoga dijela Slavonije jest kroničan nedostatak istraženosti. Kasno brončano doba

u Požeštini poznato nam je na svega nekoliko lokaliteta, a oni koji leže na rijeci Orljavi još su

malobrojniji. Treba uzeti u obzir da je rijeka kroz stoljeća zasigurno mijenjala svoj tok,

međutim nedovoljan broj lokaliteta za donošenje ključnih zaključaka izostaje. Znamo da je

prostor Požeške kotline u kasnom željeznom dobu bio prostor susreta dvaju grupa: virovitičke

i grupe Barice-Gređani, ali jasnu vezu i granicu na ovome prostoru ne možemo uočiti. Ona je

vidljivija na prostoru izvan kotline. Ostave brončanog doba polagane su na važnim

komunikacijskim pravcima i u blizini bogatih prirodnih resursa. Taj je kriterij zadovoljen na

barem jednom lokalitetu, Vučjaku Kamenskom, gdje se nalazi šumski potok. Moje je

mišljenje da se ne može isključiti uloga Požeške gore i Dilja u razvoju prapovijesnih

zajednica, prvenstveno zbog izvrsnog geografskog položaja kojim kontrolirate prometne

pravce uz Savu. Geografski smještaj Požeške gore i Dilja je u širem smislu daleko značajniji

jer kontrolira prostor izvan Kotline. Ukoliko promatramo željeznodobni Kaptol kao lokalitet

sada već svjetskog značaja, a on geografski kontrolira prostor unutar kotline, tada bih se

usudio reći da trebamo tražiti lokalitet na južnim obroncima Požeške gore i Dilja koji bi

kontrolirao prostor izvan kotline. Je li on postojao i ako jest, u kojem vremenu, ostavljam za

neku drugu priliku. Smatram da je u Ha A vremenu rijeka Orljava odigrala važnu ulogu u

Požeštini iz razloga što je najveća i jedina rijeka koja teče iz zapadnog dijela kotline te se

ulijeva u Savu. Prema sadašnjem stupnju istraživanja, čini se kako je Londža u tom vremenu

imala značajniju ulogu zbog pronađenih ostava na Dilj gori. Vjerujem kako će se u budućnosti

slika prošlosti ovoga kraja izmijeniti jer će na površinu zasigurno isplivati rezultati

istraživanja zasada nepoznatih lokaliteta.

12

Literatura:

Balen, J., Potrebica, H.: Prapovijesni nalazi iz Požeške kotline u Arheološkom muzeju u

Zagrebu, Zlatna dolina, Vol. 5, Br. 1, Požega, 1999, 7 – 61

Ložnjak-Dizdar, D., Potrebica, H.: Metalni nalazi kasnoga brončanog doba na prostoru

Požeške kotline, 2004

Sokač-Štimac, D.: Arheološka iskapanja Muzeja Požeške kotline, Vjesnik Muzeja Požeške

kotline, Br. 1, Požega, 1977, 43 – 54

13