ZAGREB, listopad 2017.

MIDNIGHT

Copyright © 2017 by Nenad Jalšenjak

Sva prava pridržana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristitiu bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektroničkim ili mehaničkim,

uključujući fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatičkimsustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavača.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalnei sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000972873.

ISBN: 978-953-252-206-8

SADRŽA J :Prolog: Bilo je i jest .............................................. str. 7

I. Poglavlje prvo: Nasmiješeni starac ............................................ str. 23

II. Poglavlje drugo: Već viđeno ......................................................... str. 55

III. Poglavlje treće: Zabranjena šuma .............................................. str. 69

IV. Poglavlje četvrto: Posljednja bitka ................................................. str. 93

V. Poglavlje peto: Tri male vještice ................................................ sstr. 118

VI. Poglavlje šesto: U boju neustrašiv, u pobjedi milostiv,na prijestolju pravedan ..................................... str. 130

VII. Poglavlje sedmo: Zver ................................................................... str. 149

VIII. Poglavlje osmo: Pravovjerni, prošle zime ................................... str. 165

IX. Poglavlje deveto: Eliot ................................................................... str. 183

X. Poglavlje deseto: Neokrunjeni kralj .............................................. str. 198

XI. Poglavlje jedanaesto: Plavetnilo .......................................................... str. 215

XII. Poglavlje dvanaesto: Tromeđa ............................................................ str. 230

XIII. Poglavlje trinaesto: Mjesečina .......................................................... str. 249

XIV. Poglavlje četrnaesto: Jutro poslije ...................................................... str. 260

XV. Poglavlje petnaesto: Plemićke kuće ................................................... str. 281

XVI. Poglavlje šesnaesto: Krunidba ............................................................ str. 300

XVII. Poglavlje sedamnaesto: Arene juga ......................................................... str. 320

XVIII. Poglavlje osamnaesto: Spoznaja ............................................................ str. 326

XIX. Poglavlje devetnaesto: Što je bilo i što jest ........................................... str. 346

Prolog: Bilo je i jest

dam je mrzio samog sebe što je i opet pokleknuo, ali morao juje vidjeti. Po posljednji put. Skriven u šumi promatrao je Evudok je prala rublje s drugim djevojkama na Modrom jezeru.

Bio je stariji od nje. Imao je obitelj, ugled i poštovanje ljudi oko sebe.Čak i Njegovu milost. A Eva, ona je bila tek procvala mladica. Ne-dirnuta i neokaljana. Mirisna i sočna. Zabranjeno voće. I koliko godbi si puta ponovio da za njom ne smije posegnuti, sve bi zaboravljaou njezinu zagrljaju. Nitko ga nije volio tako čisto i iskreno kao ona.Dan je bio topao i sunčan, kao uostalom i svi dosadašnji. Pogleda svi-jet oko sebe i za tren mu se učini nevjerojatnim da ga sutra više nećebiti. Niti svijeta, niti Eve. Noćas odlaze zauvijek, u nadi da će preživ-jeti. Već je prije nekoliko dana na brod odveo svojih sedmero oda-branika. Suprugu, troje djece, brata i njegovu mladu ženu sa sinom.Roditelje je morao ostaviti. Nije im rekao ništa. Nije se niti pozdra-vio s njima, ne mogavši im pogledati u oči i reći da ih ostavlja namilost i nemilost Njegova bijesa. Suze mu krenu. Zamahne rukom daih otare, a ruka mu zapne za jednu mladu nisku granu. Trzaj graneprepadne neku pticu i ona se uz graktanje naglo vine put neba. Njezinpreplašen pjev dopre do Eve koja digne glavu i ugleda ga kako stojis druge strane jezera. Odmah utiša žamor i smijeh drugih djevojaka,koje su ga također ugledale, i potrči prema njemu.

Morao bih ići, ne smijem više s njom razgovarati, moram ići, po-kušavao se pokrenuti, ali je samo stajao i opčinjen gledao kako trčiprema njemu.

Duga crna kosa letjela joj je u ritmu bokova. Ispod prozirne bijelehaljine nadimale su se grudi, plešući u istom ritmu. Njezino bijelo li-ce i osmijeh bolno su mu šibali dušu.

7

A

omanjeg dvorca za običnu večeru (ako mu je bila ukusna) i vjerojatnobi već odavno ostali bez svojeg blaga da se, isto tako davno, nije do-godio jedan značajan susret: “Brunhilda iliti kako smo naučili trgo-vati” bio je naziv priče koju su patuljci roditelji često znali pričatisvojoj dječici, kad god bi rastrošne mališane pokušavali naučiti osno-vama prave trgovine. Istini za volju, patuljci su još i dandanas ostalipodosta rastrošni, ali su se barem njihovi trgovci naučili zanatu.

Prije puno stoljeća u gradu Astraharu, prijestolnici Carstva Shiri inajvećem ljudskom gradu na svijetu (ili ipak drugom, odmah izaStonwalla, po slavi i debljini obrambenih zidina), patuljak imenomBilldergard Gatesburum je kao i svakog dana otvorio svoju trgovinui pregledao popise narudžbi (što zapravo i nije trebao jer ih je sveznao napamet, ali je to radio zato što su ljudski trgovci često neštopremetali po svojim papirima, pa se nije želio razlikovati od njih). Usvijetu patuljaka, Billde (ili Onaj Što Zna Trgovati, kako su ga zvali),slovio je za možda i najboljeg trgovca, iako je zapravo samo uspijevaomalo manje rasipati dragocjenosti svoga rudnika od drugih trgovaca.Dok je tako, po tko zna koji put, preslagivao hrpu papira, razmišljao jekako bi mu dobro došao neki pomoćnik. Tog je dana morao otići u na-bavku svježe ribe, a morao je i čekati trgovca s dalekog istoka koji jetrebao stići svakog trena. Istini za volju, taj je trgovac trebao doći jošprije tjedan dana, ali se Billde svesrdno nadao da mu se ništa nije do-godilo na putu i da će svaki tren pristići s naručenom robom.

I sad bi mi baš trebao netko da ostane u dućanu, razmišljao je.Mnogi su njegovi kolege patuljci u svojim trgovinama imali zapo-

slene ljude, ali on je to izbjegavao. Vrijednim i radišnim patuljcimaljudi su se doimali… pa, najblaže rečeno, lijenima. Osim toga, čestobi potkradali svoje gazde, a krađa je u svijetu patuljaka bila naprostonezamisliva.

Čemu krasti? To patuljcima nikako nije bilo jasno. Uzmeš krampu ruke i na posao.

Ili, kako bi to patuljci rekli: “Vrijednim rukama zlato se samo ba-ca pred kramp.”

Nikada je više neću vidjeti. Sama ta pomisao užasne ga toliko daga bol gotovo presavine na tlo. Nikada je više neću vidjeti, kao da jetek sada postao svjestan punog značenja te misli i njezine neumitno-sti.

Eva mu je dotrčala raširenih ruku i uletjela u zagrljaj. Nevina i na-smijana, kao i svaki put kad bi ga ugledala.

I sad je moram ostaviti, gorko se podsjeti.₪

Ljudi, općenito, nisu vjerovali u postojanje patuljaka. Osim pričakoje bi bake pripovijedale svojim unucima, ljudski rod nije imaodrugih sjećanja o njima. I bilo je to zato što su sami patuljci takohtjeli. Imali su svoje razloge i uvijek su strogo pazili da se ne otkrijupred ljudima. Ipak, ponekad su morali imati posla sa svojim preve-likim rođacima i tada bi si patuljci, koristeći se svojim moćima, po-većavali malena tijela i pretvarali se u ljude. Kako su često i po šes-naest sati dnevno kopali u svojim rudnicima, a ostatak vremenaprovodili mlateći se po krčmama ili spavajući (“ono kad stvarno višene mo’š na noge stat”, kako bi sami govorili), to su patuljci odavnoimali problema s nabavkom hrane, kućanskih potrepština i svega dru-gog što sami nisu proizvodili. U lov (ili potragu za gljivama, naročitotartufima) bi se još ponekad i krenulo, ali sve ostalo baš im i nije bilodrago. I zato su morali razviti široku mrežu vlastitih trgovina u svije-tu ljudi i tako nabavljati sve ono što bi im nedostajalo. Svaki je rud-nik imao svog glavnog trgovca (kojeg su svi sažalijevali jer patuljci-ma doista nije bilo jasno kako bilo tko može provoditi svoj život napovršini bez imalo kopanja) i njemu bi jednom mjesečno davali diosvojih dragocjenosti i naručivali sve što im je bilo potrebno (ili onošto bi im njihova malena srca poželjela). Ovdje treba odmah objasni-ti da su patuljci kroz duga stoljeća trgovine s ljudima malo toga nau-čili o pravom trgovanju. Koliko god patuljci vrijedno skupljali “plo-dove zemlje” (kako su sami nazivali dijamante, safire, rubine, zlato,platinu i sve ostalo blago koje bi iskopali), toliko su ih rado i trošili. Pa-tuljku nikada nije bio problem dati dijamant vrijedan barem polovicu

8 9

“Ja sam,” nezaustavljivo je sipao muškarac ispred nje, “ovaj, Bill-de. Zapravo Billdergard Gatesburum, ali svi me ovaj, je l’ te, zovuBillde.”

Čudno ime. Možda je sa sjevera, zainteresira se Brunhilda.“Što biste, da tako kažem, izvolijevali?” odmah nastavi muškarac.Brunhilda prođe pogledom po radnji i ponada se u sebi: Čini se

da je sam ovdje.“Trebate li kakvu pomoć u trgovini? Ja mogu sve raditi”, dometne

brzo.Uzeo bih ja tebe i da ništa ne znaš, nasmije se Billde, ali se odmah

uozbilji. Pa ne mo’š se ovak’ ponašat. Gdje ti je pamet?Zagleda se u ženku i osjeti neku pritajenu bol.Nešto je muči.Posegne Silom prema njezinim sjećanjima (pažljivo i nježno da je

ne ozlijedi) i otkrije cijelu njezinu životnu priču. I svu njezinu bol.Oduvijek su joj se rugali i ponižavali je zbog izgleda. Čak je niti vla-stiti otac nije želio pogledati. Provodila je život u osami i poniženjusve dok nije pobjegla od kuće, a tada joj je postalo još i gore. Završilaje u nekoj putujućoj družini zabavljača i preživljavala sva poniženja,smijeh i uvrede koje su joj ljudi upućivali dok bi pred njima plesala,pjevala ili radila što bi joj već gazda naredio. Billde nije bio nitisvjestan kako mu se lice grči od srdžbe dok je pregledavao njezinasjećanja. A nije bio svjestan niti toga da se Brunhilda lagano povlačilaod njega, bojeći se bijesa na njegovu licu.

Nastavio je promatrati njezinu životnu priču sve do dana kada juje gazda natjerao na nešto nezamislivo. Jer uzeti ženu protiv njezinevolje bilo je naprosto neshvatljivo u svijetu patuljaka (na stranu to štoje bilo i neizvedivo jer su patuljčice često bile i ratobornije od muš-kih pripadnika svoje vrste). Billde duboko uzdahne pokušavajući ugu-šiti svoj bijes i tek tada shvati kako ženka već tjednima nije poštenojela (a zadnjih par dana baš ništa) i kako se povlači prema izlazu.

“Oprostite,” zbunjeno vikne, “nešto sam se zamislio.”Brunhilda nesigurno zastane, ni sama ne znajući što će.

I dok je on tako razmišljao kako biti na dva mjesta u isto vrijeme,otvore se vrata njegove radnje i u nju bojažljivo uđe neka patuljčica.Billde je od iznenađenja hitro posegao rukom prema tjemenu (u željida baci svoju crvenu kapicu u zrak, što je bila pradavna gesta patulja-ka kad god bi čuli neku sretnu vijest ili pak sreli neku dragu osobu),ali odmah shvati dvije stvari. Prvo, da mu kapica (naravno) nije naglavi jer ljudi u Astraharu baš i nisu nosili crvene kapice. Doduše,viđao je neke ljude s bijelim kapicama, čak je ponekad i trgovao s nji-ma, ali je odavno odbacio ideju da im se pridruži.

Patuljak nosi crvenu kapicu ili je ne nosi, tako je to bilo od davnina.Drugo što je shvatio bilo je to da pred njim ne stoji patuljčica, već

ipak neka ljudska ženka. U svijetu ljudi ženka je zaista bila patuljač-kog rasta, ali u svijetu patuljaka još bi uvijek bila barem glavu i polviša od svih. Njezine tvrde, grube crte lica (gotovo muške), kvrgavnos (a možda čak i slomljen, nije bio sasvim siguran) i crne dlačiceiznad usana i po bradi, u ljudskim su očima bili sve samo ne lijep pri-zor, ali u svijetu patuljaka ona je bila prava krasotica. Billde nagloustane i široko se osmjehne, zamuckujući pritom.

“Izvolite, molim, ovaj da… Mislim, ako tako želite, nemojte mis-liti da vas silim, ali ako bi vam bilo po volji… Možda biste mogli…”Billde shvati da blebeće pa samo puhne, “sjesti.”

I pokaže na stolicu ispred svojeg stola. Žena ga je sumnjičavo pro-matrala i oprezno prišla stolici, ali nije sjela.

Kad je previsok za nju, glupi stolac, prekori se Billde u sebi.Pa kako nemam nikakav prikladan? To je prvo što moram nabavi-

ti. Pa nisu niti svi ljudi baš ko žirafe.“Ja sam Brunhilda”, tiho se predstavi i htjede zapitati…Ali muškarac ispred nje se ponovo uzmuca.“Kakvo prekrasno, ovaj, ime nosite... Pa nema ljepšeg na ovom...

cijelom svijetu.”Već mi se počeo rugati, zlovoljno pomisli Brunhilda, ali ništa ne

reče. Već je i tako navikla na porugu.

10 11

Bruna, kako ju je uskoro počeo zvati – skraćivanje imena oduvi-jek je bio znak stvaranja prisnosti među patuljcima, je bila istinskimarljiva. Trgovina je zasjala pod njezinim vrijednim rukama i malo--pomalo (nije prošlo ni tjedan dana) Billde se pitao kako je uopće beznje vodio posao. No pravo otkriće svih njezinih sposobnosti zbilo sekad je jednom prilikom morao hitno otići nekim poslom (patuljci iznjegovih rudnika su bili nešto nezadovoljni zadnjom pošiljkom pa jetrebalo vidjeti što se događa), a radnja je ostala Brunhildi na čuvanje.Billde joj je ostavio par dijamanta i hrpu zlatnika da njima plati po-šiljku svile i drugih tkanina koje su mu trebale stići. Dugo joj je i op-širno objašnjavao što i kako mora napraviti, bojeći se u sebi da je neprevare (pa joj je za svaki slučaj ostavio par dijamanata više) i otišaoje svojima pun briga i strahova (ne zbog mogućeg gubitka dijama-nata, već da trgovci ne naprave Bruni štogod nažao). Brzo je obaviosa svojima i još se brže vratio. Srce mu je lupalo kao ludo dok se žu-rio ulicama Astrahara do trgovine. On se, naravno, koristio Silom ivratio međuprostorom, ali nije mogao samo banuti u radnju usred bi-jela dana, već je iz međuprostora izašao u jednoj mračnoj uličici, kojuje često koristio u takve svrhe. Na kraju je trčeći ušao u radnju i ostao– skamenjen.

“O, već ste stigli”, nasmije mu se Bruna s vrha stolice na kojoj jestajala i brojala bale svile koje su bile posložene po cijelom dućanu.Već na prvi pogled Billde je procijenio da se u trgovini nalazi baremčetiri puta više robe no što je on naručio.

“Što je ovo?” jedva promuca.“Ne brinite,” uozbilji se Bruna, “nije to sve, nego nije više stalo u

skladište. Sve je nakrcano robom.” “Ali kako?”Nije valjda ispraznila cijeli sef, zabrine se i posegne Silom prema

jednom velikom ormaru iza kojeg je u zidu bio skriven sef s dijaman-tima.

Ali on je bio nedirnut i neotvaran. Bruna skoči sa stolice pa po-segne rukom u džep i vrati mu punu vrećicu sa zlatnicima, a drugom

“Molim vas, nemojte ići. Ja sam baš razmišljao kako mi je po-moćnik stvarno neophodan i eto, valjda vas je sam Veliki kramp po-slao”, zaboravio je da ljudi obično zazivaju svoje bogove, a ne neka-kav Veliki kramp kao patuljci. “A eto, baš sam se i sam spremao zaručak”, iako je prošlo jedva sat vremena otkako je ujutro otvorio rad-nju, “pa vas pozivam da uz zalogaj-dva dogovorimo vaše dužnosti.”

Brunhilda ga je sumnjičavo promatrala, ali nije više imala snage.Jedva stojim na nogama. Ako mi da barem malo hrane, neka radi

što ga je volja, preda se nemoćno.Billde ju odvede do najbolje krčme Astrahara i naruči jelo, ali i

zatraži da im odmah nešto iznesu na stol. “Onako, da gricnemo dokčekamo”, reče vlasniku.

Dobili su kruha i sušena mesa i Billde se nije mogao nagledati ka-ko ženka milo jede. Zapravo, Brunhilda se nimalo dostojanstveno ba-cila na meso, utrpavši zamalo sve s tanjura u usta i dugo ga pokuša-vala prožvakati, ali patuljku je to bilo posve normalno. Iako su se pa-tuljčice silno trudile svoje muževe, sinove, braću, nećake, rođake, pri-jatelje, goste, poznanike i zapravo svakog predstavnika muške vrstenaučiti pristojnosti za stolom, to im nikako nije polazilo za rukom.Patuljci su bili pobornici slobodnog stila prehranjivanja (čitaj, baca-nja na hranu ko da ti je zadnja u životu) i žestoko su se opirali svimnametnutim uzusima za stolom. I tako, kad je konačno stigao i ručak,Billde i Brunhilda su junački nasrnuli na jelo. I smazali pola prasetau tren oka.

Kakva ženka, uskliknuo je u sebi dok ju je promatrao kako iza le-đa odbacuje debelu, savršeno oglodanu, butnu kost.

Dani su brzo prolazili i Billde je na svoje veliko oduševljenje ot-krio kako je njegova zaposlenica doista puno sličnija patuljčicama ne-go ljudima.

A možda je ona stvarno potomak nekog od nas, nije jednom pomi-slio.

12 13

robu i po deseterostruko nižim cijenama (što je automatski trenutnopovećalo njihove narudžbe), a osnovao je i Školu za trgovanje u svo-jim rudnicima i tu podučavao buduće trgovce njihovu poslu. I zaistabi uživao u svom novom životu, da ga nije mučila jedna stvar. Ljubav.Jer, kako je vrijeme prolazilo, Billde se sve teže susprezao da ne zagr-li Brunu i otkrije joj svoje pravo ja. Znao je iz priča da su postojaleveze između ljudi i patuljaka, ali neke su od njih i loše završavale. Aon nikako nije želio ostati bez svoje Brune. I trebalo mu je vremenadok konačno nije prelomio.

Pokazat ću joj se, a ako pođe po zlu, uvijek joj mogu izbrisati sje-ćanja.

I jedne večeri Billde pozove Brunu u svoju sobu, pokrene svojumoć i pred njom se vrati u svoj pravi, patuljački lik.

“Bio si ti meni odavno sumnjiv”, uzviknula je Bruna i prišla zbi-jenom, čvrstom i jakom patuljku. Lagano je prošla rukom njegovimgrubim licem. Toliko sličnim njezinu.

“Znaš,” šapne mu, “ja tebe volim i onakvog.”“Zapravo, voljela bih te u bilo kojem obliku jer si dobar i pošten,”

Billde se zacrveni u licu, “ali ovakvog te volim…” spusti pogled kaoda se srami, “još i više”.

I dva se tijela zagrle. I obje duše pronađoše svoj par. A Škola zatrgovanje dobije najbolju nastavnicu u svojoj višestoljetnoj povijesti.

₪Otkad je znala za sebe, Aonu su zanimali ljudi. Znala ih je proma-

trati iz gustiša njihova riječnog otoka dok bi dovodili konje da piju izrijeke ili dok su se njihova djeca igrala na livadi s druge strane. Otokju je s godinama sve više stezao. Željela je otkriti svijet ljudi. Svijetkoji je nekada pripadao i njima. Svijet u koji više nisu odlazili.

“Mi ne idemo u ljudski svijet, niti ljudi dolaze u naš”, tisuću putajoj je ponovio An. “Takav je dogovor.”

Jednom je vidjela kako neki ljudi u čamcu pokušavaju prijećirijeku do njih. Znala je da nemaju šanse svladati njihovu zaštitu, alise svejedno nadala da će nekako uspjeti. Bodrila ih je u sebi dok su

izvadi i dijamante koje joj je ostavio. Vratila mu ih je sve, osim jed-nog, shvati kad ih primi u ruke.

“Ja, ne razumijem…” zbunjeno ju pogleda.“Znam,” posrami se Bruna, “malo sam preplatila, ali ova je svila

stvarno vrhunska. Probajte je pod prstima.”Billde tako i napravi (i složi se s njom), ali i dalje nije mogao doći

k sebi.Ona je sve to kupila jednim dijamantom, pokušavao je shvatiti.Kupila je barem deset puta više robe i platila je… pokuša izraču-

nati koliko puta manje, ali nije bio u stanju (matematika baš i nije bilanaročito razvijena u svijetu patuljaka).

“Vidite,” reče mu Bruna, “sad sve ovo možemo prodati trgovcimau Kraljevstvu po…” zastane računajući, “barem četverostruko većojcijeni.”

“Ali… meni treba dio toga”, zamuca Billde. “Imam već stalnogkupca”, dometne brzo, misleći naravno na svoj rudnik.

“Nema problema,” veselo uzvikne Bruna, “odvojit ćemo već na-ručeni dio, a višak prodati dalje.”

I tako je to krenulo. Bruna je vodila trgovinu, a Billdergard Gates-burum je postao najbogatiji patuljak na svijetu. Odnosno, bio bi topostao da nije trošio ogromne količine svoga bogatstva pomažući glad-ne i oboljele, otvarajući ubožnice po cijelom svijetu i općenito poma-žući ljudima kako god je mogao. Jer patuljku naprosto nije bilo priro-đeno imati toliko bogatstvo, a ne steći ga marljivim radom u rudniku.Shvatio je da se ljudski trgovci bogate upravo tako kako mu je to Bru-na pokazala, ali on sam se osjećao kao da ih je opljačkao. Bruna je tobrzo shvatila i zato mu je i predložila dobrotvorni rad.

“To ti je kao da si uzeo od bogatih i dio njihovog bogatstva daosiromašnima. Oni to sami nikada ne bi napravili”, blago mu je objas-nila.

I Billde je pronašao duševni mir u pomaganju onima kojima je tobilo potrebno. Ipak, nije zaboravio na svoj rod. Njima je prodavao

14 15

propast drevne zemlje. Užasi razaranja, krici umirućih i smrad smrtišto dopre preko mora zastravi im srca i oni prekriše oči i uši da negledaju i ne čuju propast zemlje. No tad doleti Stvoritelj i reče im dagledaju i pamte i više nikada da ljudi zlo ne čine. Reče im: Vi ste ču-vari, očevi i majke novih ljudi. I tako im da breme.”

“Ne razumijem, kakvo im je breme dao?” ponovo se začudi pla-vokosi dječak.

Njegova baka digne pogled sa starog primjerka “Stvoriteljeve pje-sme” (koju je svaka poštena kuća morala imati, iako je ogromna veći-na puka bila nepismena), pa se nasmije.

“E, moj Archie, uvijek me to pitaš i uvijek ti isto odgovaram. Daoim je breme odgovornosti da čuvaju i brinu o cijelom ljudskom rodu,o svojim sinovima i kćerima jer svi i jesu njihova djeca. S druge stra-ne, dao im je i moći i vječni život. I tako su njih pedesetšestero postalianđeli, čuvari ljudi.”

Dječak kimne glavom, a onda se nervozno promeškolji na bakinukrevetu.

“A onda su stigli u novu zemlju i ugledali zmajeve”, reče s punonade.

Baka se opet nasmije pa pogladi unuka po kosi.“Nestrpljivo moje, samo zmajevi i zmajevi, ali se još puno toga

dogodilo prije njih.”“Ma znam,” nestrpljivo će unuk, “nakon 777 dana stigli su u novu

zemlju i tek je tada Stvoritelj primijetio da se na brodu nalazi pedesetsedma putnica. Bila je to Eva, koju je Adam od plemena Er–isah poveona brod bez znanja Stvoritelja. Onda se on naljutio i protjerao Adama iEvu i cijelo njegovo pleme daleko u pustinju i naredio svima drugimada nemaju posla s njima. Tako su oni postali Nedodirljivi. Preostalihšest plemena se proširilo cijelim novim svijetom i osnovalo sva danaspoznata kraljevstva i carstva ljudi. I to je bilo to”, zadovoljno reče.

“Samo mi nije jasno”, zamisli se Archie, “što je Stvoritelj radio nabrodu 777 dana da je tek tada otkrio skrivenu Evu? Ako je Stvoriteljsvemoguć, onda je trebao znati da će je Adam povesti čak i prije nego

snažno veslali prema otoku, ali onda ih je na sredini rijeke uhvatilastruja zaštite i odnijela daleko niz rijeku. Godine su prolazile, a nje-zina je želja rasla zajedno s porastom njene vlastite moći, sve dok nijenaučila kako može svladati zaštitu. Prvi put je prošla kroz zaštitu višesrećom nego umijećem. Čim je stala na travu, svijest joj se za tren za-mračila i Aoni se učinilo da dio nje izlazi iz njezina tijela. Ipak, brzose pribrala i njezinoj sreći nije bilo kraja kad je shvatila da se našlana drugoj strani rijeke. Bila je noć i ona je napravila svoje prve ko-rake u svijetu ljudi. Njezino malo zdepasto tijelo s kratkim crnim no-žicama neodoljivo je podsjećalo na praščića i nije bilo baš pogodnoza velike šetnje. Odlučila se vratiti na otok i bolje pripremiti za slje-deći put. Nekoliko mjeseci kasnije bila je spremna. Prošla je kroz zaš-titu na drugoj strani otoka i našla se u šumi. Šume su im oduvijek biledraže od otvorenih prostora. Zatim je zamislila lik jedne ljudske ženekoji joj se dopao jer nije bila previše visoka (ljudi su općenito biliprevisoki za njihov ukus), a pritom je bila izuzetno mršava – čistikontrast spram njihovih debeljuškastih tijela. Aona pažljivo pokrenemoć i preobrazi svoje tijelo u lik zamišljene žene. Tren kasnije veseloje trčala šumom kroz noć, uživajući u svojim novim ljudskim noga-ma. Konačno je mogla upoznati svijet.

₪

“Drevna je zemlja razrušena bijesom Stvoritelja u jednom danu.Tlo se rastvorilo njegovom voljom, a vode podzemlja digle se do ne-besa s kojih se u svome bijesu sjurio sam Stvoritelj. I On krene svo-jom voljom šibati Sat–ana–sa i sve njegove sluge. U svojoj srdžbiStvoritelj zatvori Sat–ana–sa u vječnu tamnicu da grijehe svoje opla-kuje do kraja vremena, a njegova sina Mor–gho–da i sva bića koja jestvorio da mu služe potjera u veliko ništavilo. Od ljudi, svatko tko seogriješio bijaše ubijen smrću bez uskrsnuća i njihove duše bijahuizgubljene zauvijek. Samo je sedam pravednika dobilo Njegovu mi-lost i dopuštenje da povedu po sedam članova od svoga plemena pre-ma novoj zemlji. Oni napraviše brod i pobjegoše tek da u daljini vide

16 17

Sluge vjere, kako su sami sebe nazivali, spalili bi Eliota zbog sa-me pomisli da je njihova sveta knjiga zapravo gruba krađa puno sta-rijih vjerovanja, ali Eliot je sada u rukama držao i živi dokaz svojeguvjerenja, prastaru knjigu pisanu drevnim jezikom Erisa. “Pjesme sud-njih dana” bilo je ispisano vatrenim slovima na prastaroj koži i već suprve stranice potvrdile Eliotove pretpostavke – “Stvoriteljeve pjes-me” nisu bile ništa drugo nego manje-više doslovan prijevod starijegoriginala, uz tek neke prepravke. I upravo su te prepravke bile ono štoje Eliot zapravo tražio. Nakon više od dvadeset godina lutanja, pre-šavši gotovo polovicu poznatog svijeta, konačno ju je imao u rukama,a jedini stvarni problem bio je taj što vjerojatno neće preživjeti do-voljno dugo da je odnese u Kraljevstvo. Zapravo, po svemu sudeći bitće mrtav za par minuta.

Moram požuriti, podsjeti se i nastavi pregledavati knjigu. Pogle-dom je prelazio preko svake stranice ne čitajući njezin sadržaj već jepamteći u cjelini. Poslije će je (ako čudom preživi) kroz sjećanja paž-ljivo pročitati. Ipak, i u ovoj brzini primijeti jedan citat.

“Glave osam plemena dobiše...”Kako osam, treba biti sedam, iznenadi se.Bio je na dijelu gdje se opisuje kako su obitelji sedam pravedni-

ka dobile šansu da pobjegnu uništenju drevne zemlje, samo što se ov-dje spominjalo njih osam. Eliot brzo prođe pogledom dalje tekstomdo dijela gdje bi trebao biti popis spašenih obitelji. Brzo ga je našaoi pregledao imena. Četvrtog nije bilo u prijevodu.

“A–eris–nianis”, polako pročita.“Aeriniani”, zamalo uzvikne.Znači, ipak ima istine u njihovim tvrdnjama da im žilama teče drev-

na krv. Želio je dalje čitati, ali se othrva porivu i nastavi pregledavatii pamtiti stranice.

“Stigli su”, dopre do njega polušapat.Eliot pogleda prema vratima odakle mu je goli Andrew pokazivao

da moraju krenuti. Ponovo se strese ugledavši njegovu metalnim plo-čicama prekrivenu glavu. Činilo se kao da bi se ta ćelava glava raspukla

ju je uopće doveo na brod. Ili Stvoritelj nije svemoguć, ili nešto nevalja s tom tvojom pričom.”

To je gotovo heretička misao, zabrine se baka, moram ga naučitida tako nešto nikada ne kaže pred drugim ljudima. Samo bi nam tre-balo da to čuju sluge vjere.

₪

Hagaz nikada nije vjerovao u plemenitost vlastite smrti, niti smrtisvojih sljedbenika. Većina njegova naroda već je odavno napustilaovaj svijet, pomirena sa sudbinom vlastita iščeznuća, ali on nije biojedan od njih. On je jasno znao tko je kriv za njihov slom i što trebaučiniti da ih se riješi.

“Ubija nas ljudsko zlo”, nebrojeno je puta ponovio kroz proteklemilenije svima koji su ga još htjeli ili mogli slušati.

“Ljudi su poput najgore pošasti, poput bolesti ili vatre što guta svepred sobom. Ako ih uklonimo, uklonit ćemo i vlastitu propast i oba-sjati svijet drevnim sjajem aridske moći. Naše moći!” uzviknuo bi.

Iako ga je strah od čuvara sprječavao da ih pobije, nije ga zaus-tavljao u pomaganju ljudima da se sami međusobno pobiju. Radio jeto i prije, ali sada se činilo da bi konačno moglo uroditi plodom.Ljudsko zlo se opet počelo buditi. Jačalo je i oblikovalo se. Ono istozlo koje nagriza i samog Hagaza sada će dovoljno ojačati da ukloničak i vlastite tvorce. Hagaz zatvori oči i svojim osjetilima obuhvatisvijet. Zadrhti od užasa koji se naslućivao iz beskrajnih dubina niš-tavila. Jedna misao zadovoljno prostruji njegovim umom.

More se bude.₪

“Drevna je zemlja razrušena bijesom Bor–go–da u jednom danu.Tlo se rastvorilo njegovom voljom, a vode podzemlja digle se do ne-besa...” Dobro, to je to, pomisli Eliot pa brzo pogledom prijeđe prekonarednih par stranica prašnjave knjige za koju je čvrsto vjerovao daje originalna verzija “Stvoriteljeve pjesme” – svete knjige sljedbeni-ka Stvoritelja.

18 19

Eliot zatvori oči i pruži ruku prema nadolazećim plamenovima. Umislima dozva Silu u sebi pa drhtavim prstom povuče kroz zrak odoz-go prema dolje. Otvori oči i na svoje iznenađenje ugleda otvoreni me-đuprostor.

Nevjerojatno, uspjelo je.Eliot uđe u međuprostor i nestane. Trenutak kasnije prvi je sardur

zbunjeno gledao u prazan, bakljom obasjan zid. Dok su i ostali prišli,već je ljutito urlao na njih tražeći krivca za neuspješno hvatanje lopo-va koji se drznuo oskvrnuti stari hram naroda Eris. Neki grubi dubo-ki glas ga prekine u urlanju, a goli Andrew razmakne sardure i priđevođi s gađenjem na licu. Nešto mu reče, a ovaj pokuša zamahnutisvojom sarkijom. Bilo je to zadnje što je napravio. Tren poslije već jeležao na podu dok mu je život, zajedno s utrobom, istjecao na praš-njavi pod. Goli se naglo okrene i u par zamaha pobije sardure okosebe. S njegova dugog teškog mača Kraljevstva kapala je krv. U dru-goj je ruci čvrsto držao “Pjesme sudnjih dana”.

₪

Ponovo ga je vidjela u snovima. Dječak bez oca, dječak-ratnik. Onajkoji dolazi. Mač osvete.

Kolika imena će mu dati, a neće pogoditi njegovo pravo ime.Smrt ljudi, zaurla neki glas kroz viziju i starica se probudi. Pridig-

la se s ležaja i prišla vatri.Uskoro će krenuti na put, prostruji joj umom, a neka ledena slut-

nja joj potvrdi istinitost spoznaje. Njene zelene oči zagledaju se uvatru kao da traže potvrdu, ali vatre nisu oruđe pretkazanja. One sa-mo svjetlucaju i otupljuju pažnju. Ili nude lažna priviđenja. Skrenepogled pa, pričekavši tren da joj se oči priviknu na mrak, pogleda dužšpilje. Drevni narod Erisa spavao je skriven u svom kamenom domu.

Što će postati? Gospodar ili sluga? Što će nam donijeti? Staruslavu ili novo prokletstvo, život ili smrt. Najgore od svega jest štoću ja morati odlučiti. Ponekad nam bogovi stvarno natovare preteš-ko breme.

da nije okovana metalom. Ustane od oronula kamenog stola, a ondaipak podigne knjigu i čvrsto ju primivši krene prema Andrewu. Zvuciborbe već su počeli dopirati izvana.

“Nećete moći bježati s njom, preteška je za vas”, reče goli poka-zujući mu da krene hodnikom desno.

Eliot ga začuđeno pogleda, ali i sam opazi da se više ne može pu-tem kojim su došli. Cijela četa sardura već je probila njihovu obranu(gomilu plaćenika) u dvorištu i sad su napredovali prema ulazu u hram.

“Dajte da ja nosim,” poviče goli, “bit ćemo brži.”Nevoljko, Eliot mu preda knjigu. Iza njih sarduri su upali u hram

i već su se penjali prema njima.Prokleti plaćenici, kolike sam im novce dao. Kad ih slušaš, svi su

najopakiji i najjači, a kad dođe do borbe, izginu u trenu, ozlovolji seEliot.

Iz stubišta na drugom kraju hodnika istrči prvi od sardura i uz ur-lik jurne prema Eliotu. “Bježite!” zaurla goli i pokaže mu prema ula-zu u kulu. Dok je goli sjekao nadolazeće sardure, Eliot pobjegne pre-ma mračnom prolazu. Uletio je u potpuni mrak i zamalo pao prekostuba. Trčao je prema dolje, osjećajući kako ga sustižu. Neki dugihodnik odzvanjao je od udara njegovih nogu o kamen, a onda je uda-rio glavom u zid. Udar ga baci na tlo, dok mu je krv šikljala iz razbi-jena nosa. Ustane i rukama pokuša pronaći bilo kakav prolaz, ali gane nađe. Bio je u klopci. Krene natrag kroz mrak, kad ugleda bakljukako mu se približava s druge strane hodnika. Uskoro joj se pridruži-še još tri baklje, neumoljivo mu se primičući. Plam vatre ocrtavao jegruba lica sardura i Eliot je znao da nema više kud.

Kako mi je malo nedostajalo, rastuži se, a onda mu jedna misaorazbudi ono malo preostale nade.

Nekad si bio putnik. Tako su te i zvali, Eliot Putnik. Ali to je bilodavno, nemam više niti hrabrosti, niti dovoljno Sile u sebi.

Baklje su se nastavile približavati. Uskoro će ga obasjati njihovosvjetlo i Eliot će biti u dosegu sardurskih sarkija.

Mogu bar pokušati, i tako je sad svejedno.20 21

Poglavlje prvo: Nasmiješeni starac

Stara kraljevska cesta bila je slika i prilika stanja u Kraljevstvu,zapuštena i na dijelovima uništena do nestanka. Tu i tamo uzcestu bi se naišlo na opustošena sela i spaljene dvorce. Kosti

davno nastradalih ljudi i životinja, ali i leševi onih odnedavna bili sučesta slika, češća no susret s nekim živim, što je zapravo bila sreća jersu takvi susreti obično donosili smrt. Razbojnici, vojnici pobjegli sbojnog polja - razni ološ vrebao je na svakom koraku. Zakon jačegabio je jedini zakon, a poriv za preživljavanjem jedino što je ljude tje-ralo da izdrže do sljedećeg dana. Generacije su se rađale i umirale neupoznavši ništa drugo do patnje, boli i stradanja. Rat je bio okvir nji-hova kratkotrajna postojanja. Kraljevstvo je već gotovo stotinu godi-na ratovalo samo sa sobom. Kad je stari kralj Balthazar IV. od kućeWard preminuo bez muškog nasljednika, glave dvadeset četiri velikeplemićke kuće nikako se nisu mogle dogovoriti oko novoga kralja.Pokušaj kraljice udove Ann da prijestolje pripadne njenoj najstarijojkćeri samo je pogoršao stanje, a svirepi pokolj udovice i njezinih kće-ri gurnuo je Kraljevstvo u tminu.

Tijekom stoljeća ratovanja Kraljevstvo je izgubilo više od trećinesvojeg područja, što zbog navale divljih Adara s istoka, što zbog šire-nja Carstva Shiri na jugu, i gotovo polovicu stanovništva – dvije epi-demije crnog prišta pripomogle su smrti da značajno poveća broj pri-kupljenih duša. Ovisno o ratnoj sreći na prijestolje bi se penjali (i jošbrže s njega bili svrgavani) razni plemići, čije bi kuće gotovo redovi-to po njihovu svrgavanju bile zatrte. U pozadini ovog svjetovnog ratavodio se i drugi, znatno dugovječniji i tajniji, ali zato ništa manjesurov. Sljedbenici Sile već su stoljećima tajno ratovali s vješticama i

Starica zatvori oči i dozove u sjećanja prijašnje vizije. Uskoro za-padne u trans. Ljudi su se pomalo budili kraj svojih ognjišta. Malo--pomalo špilja se napunila žamorom probuđenoga naroda. Obitelji sudoručkovale kraj vatri, a djeca jurcala po špilji kao i svaki dan. Sveje bilo kao i tisućama godina prije i činilo se da će tako biti i sljedećihtisuća. Ali neće. Jedna zelenooka starica dobro je znala da neće.

₪

To nije postojalo. Bilo je okruženo ništavilom i samo je bilo ništa.Pa ipak, bilo je dozivano. Bol čovječanstva uporno i neumoljivo vuk-la ga je natrag. Ništavilo se svijalo i mreškalo, zgušnjavalo i obliko-valo u ritmu patnje, sve dok zov ne bje prejak i To se kroz bolnu ago-niju stvaranja pojavi u svijetu ljudi. Njegova bijela, gotovo prozirnakoža tek je trebala očvrsnuti. Tek oformljene kandže nisu bile niti sje-na onoga što će postati, a njegovi očnjaci još su bolno izbijali u če-ljusti. Polako se vukao po lišćem prekrivenu tlu. Šuma je bila gusta imračna i štitila ga je od slabe svjetlosti mjeseca. Bio je slijep i slab igladan, tisućama godina gladan. Njegove slabašne noge jačale su sva-kim trenom, svakim korakom dok se vukao do ruba šume. Iz malestraćare pored šume dopirao je sladak miris ljudske ženke i njezinamladunčeta. Onjuši zrak i osjeti još jedan miris. Vonj starog mužjakanije mu bio toliko privlačan, ali i njega će pojesti. Trebao je meso,ljudsko meso. Šuljao se oko drvene kućice tražeći ulaz. Njegove očikonačno zažariše crvenim sjajem i podariše mu vid. Ugleda vrata, anjegova tek probuđena svijest spozna da se kroz njih može najlakšeući. Sladak miris ženke iza vrata napregne njegova osjetila do bola ion se zaleti na vrata. Krš razlomljena drveta pomiješa se s kricimaljudi.

22 23

“Ma daj, mama”, pobuni se mali, ali ga majka ošinu pogledom.“Zar ti stvarno misliš da je ta jadnica neka opaka vještica? Zašto

se onda ne oslobodi i pobije sve one koji je tamo gledaju?”“Ne znam”, reče dječak skrušena pogleda.“Zato što je to obična žena, kao ja, samo što će zbog nečijeg zla

umrijeti u mukama većim nego što ih ti možeš i zamisliti. Utuvi toveć jednom u tu svoju glavu”, pa vidjevši da je gledaju, tiše izusti:“Sad je dosta, idemo kući.”

“Da, majko”, tiho reče dječak.“Možda ima i sina sličnog tebi kojeg više nikad neće zagrliti”, šap-

ne žena dok su joj suze navirale.Dječak je naglo zagrli. “Oprosti, neću više nikad…” pa i sam za-

plače.Sabravši se, žena pomiluje sina po kosi.“Smiri se,” reče, “bit će sve dobro.”

Dok su izlazili iz mjesta, sunce je već dobrano zašlo put zapada.Moramo požuriti, pomisli žena, brzo će mrak.

Jutrom je sa sinom krenula u mjesto u nadi da će vrč kozjeg mli-jeka trampiti za barem malo mesa, ali ništa nije dobila. Većina ionakonije imala niti za sebe, a oni koji su i imali (kao gostioničar) čuvali suto. Sjeti se gostioničara, pa zadrhti. Debeli Barthol, svi su ga takozvali. Već sama činjenica da je bio debeo ukazivala je na njegovo bo-gatstvo. Žena mu je davno umrla, a sinovi su ponosno otišli u rat, tra-žeći slavu. Dao bi on njoj mesa, dobro je to znala.

“Kad bi mi ti dala ono što čuvaš među nogama”, nije joj jednomtako rekao.

Svinja prokleta, gadilo joj se i misliti o njemu.Otkad su joj čovjeka odvukli u rat, debeli se ohrabrio i stalno je

pokušavao uvući u postelju.“Ira, zašto ne dođeš kod mene?” znao je reći. “Hranit ću vas obo-

je. Sve ovo može biti tvoje”, govorio bi pokazujući krčmu, “za samomalo tvoje dobre volje.”

čarobnjacima. Kad je Aleksandar, veliki meštar vjere, javno prozvaovještice i čarobnjake odgovornima za izazivanje rata, sile su se udru-žile s vjerom i krenule u završni obračun. Iako mnogobrojniji, čarob-njaci i njihove sestre vještice nisu imali mnogo izgleda protiv udruže-nog napada svih triju akademija Sile. Napadnuti i od svjetovnih voj-ski (mnogi su se plemići obvezali dati vjeri dio svojih snaga) i odobičnog puka (koji ih je rado prokazivao silama za srebrnjak ili dva)ubrzo su gotovo zbrisani iz Kraljevstva. Tek je nekoliko manjih gru-pica opstalo na rubnim dijelovima Kraljevstva ili su se pak pojedinač-no skrivali, obično na teško dostupnim mjestima. Njihove škole surazrušene, njihovi domovi spaljeni, a tko bi im pomogao na bilo kojinačin, brzo bi bio kažnjen – kako je to znao reći veliki meštar vjereAleksandar: “Zanimljivo je kako jedna odrubljena glava opamećujebar desetak onih još vratu pripojenih.”

Pa iako najavljen kao čin iskupljenja (veliki meštri od vjere su uvi-jek znali s riječima), pokolj nije donio mir Kraljevstvu. No ojačao jepoložaj vjere i Aleksandar nikako nije htio ispustiti iz ruku novodo-biveni utjecaj.

“Strah rađa pokornost”, često je govorio. Uskoro je organiziraoprijeki sud (gdje su sluge vjere pod izgovorom dobivanja priznanjazadovoljavali svoje putene i ine nastranosti) i javno spaljivanje vješti-ca – zabavu za puk koji je s neskrivenim zadovoljstvom gledao kakomlade gole žene (koje u pravilu nisu imale nikakve veze s vještica-ma, ali su se zato nekome zamjerile) gore na lomačama. Njihovi uža-sni krici miješali bi se s oduševljenjem okupljenih kojima je činjenicada ima i onih kojima je lošije nego njima davala barem tren olakšanjai bijega pred stvarnošću (pogled na gola ženska tijela također bi pri-pomagao, barem muškom dijelu publike).

“Vidi, spaljuju vješticu”, poviče crnokosi dječak vukući svoju ma-ter za rukav. “‘Ajmo vidjet”, pa potrči prema gomili.

“Aarone, smjesta natrag”, ljutito poviče mlada žena. “Koliko samti puta rekla da je to zločin?”

24 25

“Bjež, beštijo jedna”, začu glas.Vuk se okrenu iskesivši zube krene prema starcu, ali njega to ne

zaustavi. Gledajući ga ravno u oči, starac se približavao vuku.“Što je, beštijo? Gladan si? Znam ja to, ali ovdje nema hrane za

tebe.”Vuk mu se i dalje približavao, ali sve sporije i sporije, dok na kon-

cu nije stao.“’Ajde, traži hranu drugdje”, reče starac, neumoljivo ga gledajući.

“Bježi sad”, poviče, a vuk naglo ustukne i pobjegne u šumu.Aaron od radosti zavrišti i počne skakati. “Vi ste sigurno čarob-

njak,” vikne, “je l’ da da jeste?!”Ira ga smiri, pa oprezno pogledavši starca, zahvali mu na pomoći.

Starac se nasmiješi najtoplijim osmijehom koji je ikad vidjela.“Nemojte se brinuti,” reče, “ja sam samo putujući zabavljač.”Istog se trena ispravi. “Odnosno, nekad sam davno to bio. Sad još

znam samo poneki trik, a i njih već sve lošije izvodim”, reče pogle-davši svoje oprljene ruke. “Nekad su te praskalice bile pouzdanije”,promrmlja više za sebe.

“Malo ste i bradu”, pokaže mu Ira.“A, baš fino,” veselo uzvikne starac, “još ću se jednog dana i spa-

lit.”“Jeste krenuli u selo? Hoćete tamo izvoditi magiju?” nezaustavlji-

vo je sipao dječak.“Smiri se više, pusti ga na miru”, ukori ga mater.“Zapravo,” kroz smiješak reče stari, “htio sam danas stići do Bar-

bury Castlea, ali noge mi više nisu hitre kao nekada.”“Castle vam je predaleko”, odgovori Ira, “do njega ima još barem

tri sata hoda.”“Da, tako sam i mislio, a i noć pada.”“Možete kod nas prespavati, mi nismo dale…”, snažan majčin sti-

sak ruke zaustavi dječaka.“Pa što sam sad napravio?” poviče kroz suze.“Mi nemamo baš prostora,” s nelagodom reče Ira, “ni hrane.”

“Hoćemo kroz šumu ili ćemo okolo?” začuje sinovljev glas.Shvatila je da su već stigli na rub šumarka. Stara kraljevska cesta

je vodila kroz šumu, ali ju je ona izbjegavala kad god je mogla. Moglisu nastaviti livadom i zaobići šumu, ali to bi trajalo duže. Pogledasunce koje se već hvatalo ruba brijega u daljini.

Kasno je, pomisli, kog smo se vraga toliko zadržali?“Možemo potrčati,” reče Aaron, “nije to baš tolika šuma.”Još je tren razmišljala, a onda naglo potrči. “Tko zadnji, maga-

rac”, poviče kroz smijeh.Aaron ju je brzo sustigao, pa su trčali zajedno. No Ira nije mogla

dugo trčati. Već godinama nije pojela pošten obrok, odvajajući za si-na ono malo hrane što bi skupili. Nastavili su korakom.

“Mislim da smo prešli pola puta”, veselo reče Aaron. “Još malo,pa…”

Šum nekakva gibanja u šumi dopre do njih.“Što je to?” zapita dječak majku.“Ne znam, možda vjetar. Moramo požuriti”, zabrine se Ira.Nisu daleko stigli, a šuštanje lišća i krckanje grančica odjednom

se čulo svuda oko njih. U blizini protrči siva silueta.“Vukovi”, šapne Aaron i izvadi očev nož.Ubrzo su začuli režanje. Na cesti ispred njih stajao je velik vuk is-

kešenih očnjaka. Nisu imali kud, svuda oko njih čopor je stezao ob-ruč. Ira privuče sina bliže sebi. Vođa čopora priđe još bliže, a Ira gapokuša uplašiti vikom.

Previše su gladni da bi ih to zaplašilo, shvati užasnuta.Čopor se nastavi približavati, sve glasnije režeći na njih. Aaron

zamahne nožem prema najbližem, ali mu je bio izvan dohvata. Irapočne vikati iz sveg glasa u ludoj nadi da će je netko čuti. Kad se vukpredvodnik zaletio prema njima, kroz šumu se prolomi zaglušujućiprasak. Vukovi se razbježaše, ali ne zadugo. Ponovo su se počeli skup-ljati, ali sad na većoj udaljenosti, iščekujući što će predvodnik napra-viti. Prasak je zaustavio predvodnika, ali on nije pobjegao u šumu, jošje uvijek stajao u blizini ogledavajući se uokolo. Tek je sad Ira primi-jetila nekog starca kako im se primiče cestom.

26 27

“Moj je otac volio pompozna imena, ali, hvala Stvoritelju, svi meveć odavno zovu Stari, pa sam to prihvatio kao svoje ime.”

Aaron je uzeo zdjelu s ostacima jutarnje kaše, sjeo za stol prekoputa Starog, pa nevoljko počeo prebirati po njoj.

“Kaša, svaki dan kaša”, mrmljao je.“Čekaj malo,” prekine ga Stari, “pokazat ću ti još jedan trik. Što

bi htio jesti?”“Mmm, neko meso”, poviče dječak.“Dobro, pazi sad”, reče Stari i ustane. “Ćiribu, ćiriba, nek’ se stvo-

ri slanina”, pa, zakrilivši plaštem dječakov pogled, iz vreće izvučekomad slanine. Kad je povukao plašt, dječak ju ugleda na stolu.

“Mama, mama, dođi vidjeti, stvorio je meso.”Ira je izašla iz male pokrajnje sobe i ugledala slaninu na stolu.

Njezin miris već je ispunio zrak. “Mogla bih se najesti samo miri-šući”, reče. “Odakle vam? Ovo vrijedi cijelo bogatstvo.”

“Gospodar kod kojeg sam svratio prije tri dana bio je zadovoljanpredstavom, pa mi je osim večere, vina i prenoćišta dao malo i zaput”, odgovori Stari.

“Sjednite”, reče Iri, “da večeramo”, pa izvadi i komad kruha izvreće.

“Nije od jučer, već od prekjučer,” nasmiješi se, “ali će ga slaninapopraviti.”

“Ovo je prava gozba”, ciknu Aaron i uzme prvi narezani komad.

Te večeri malu potleušicu ispuni radost i toplina kakvu Ira nijeosjetila još od dana dok je John bio s njima. Noć je već odmakla kadje sina poljubila za laku noć.

“Ne znam,” nesigurno reče starcu koji je otpuhivao dim iz malelule, “u sobici ima sijena, samo što je tamo i naša koza,” zastane, “mi-slila sam da tamo spavate, ja sam sama…”

Stari joj se nasmiješi: “Nisi sama, Aaron je s tobom. On je dobari hrabar dječak, a osim toga, kad čovjek dođe u moje godine više baši ne razmišlja… o nekim stvarima.”

Smiješak nije silazio sa starčeva lica. “Ništa onda, je li to selo da-leko?”

“Nekih pola sata, možete prespavati kod Debelog Barthola u gos-tionici”, odgovori Ira.

“Debeli je lopov, opljačkat će ga”, poviče Aaron.Ira ga ljutito pogleda, ali se dječak ovaj put nije dao smesti. “I ti

uvijek govoriš da je lopov i hulja i svinja debela i da se obogatio pljač-kajući putnike. A sad mu hoćeš poslat…” zastane ne znajući kako daoslovi starca, “gospodina da i njega opljačka,” reče ljutito, pa spustiglas “a gospodin nas je spasio”.

Ovo posrami Iru. “Oprostite,” reče starcu, “ali mi stvarno nema-mo hrane, a živimo sami”, pa spusti pogled.

Da je bar John tu, pomisli, ali se onda predomisli. “Ako vam nesmeta spavati na podu, pođite s nama”, odlučno reče.

Aaron je od sreće ciknuo i čvrsto zagrlio majku. “Hoćete mi pu-tem pokazati koji trik?” zapita veselo.

“Evo odmah jedan”, odgovori starac pa izvuče tanki štap i važnovrteći prstima oko vrha štapa, izgovori: “Ćiribu, ćiriba, neka budesvjetla.”

Vrh štapa se zapali osvijetlivši sretno dječakovo lice. “Stvarno stečarobnjak”, poviče maleni pa ponosno pogleda majku. “Znao sam”,reče.

“Morali bismo krenuti,” zabrinuto će Ira, “noć je već pala.”₪

“Baš sam gladan, što ćemo večerati?” zapita Aaron dok je Ira pa-lila voštanicu.

“Pojedi onu kašu od jutra, ja idem pripremiti sijeno za ležaj…Oprostite, a kako se vi zapravo zovete?” zapita starca koji je upravosjeo za stol i nešto tražio u svojoj vreći.

“Aristostratoskorsos”, odgovori stari pa izbuljivši oči pogleda za-čuđenog dječaka.

“Je, i meni samom je smiješno”, reče mu dok se dječak smijuljio.

28 29

Pogleda prema kutu gdje je Stari ležao, no kako je soba bila u pot-punom mraku, ništa nije vidjela. Prodrma sina.

“Aarone, probudi se”, glasno reče i nastavi ga tresti.“Što je, mama?” bunovno uzvikne Aaron.Tresak rascijepanih vrata pomiješa se s Irinim vriskom, a neka si-

lueta uleti u sobu. Aaron je stigao vidjeti samo užarene crvene očikako se primiču kad je stvor skočio prema njima.

“Ne!” zaurla Aaron kroz vrisak svoje majke.No umjesto da ih dohvati, stvor udari u nešto i padne na pod. Soba

se obasja svjetlošću starčeva štapa i Ira ugleda Starog kako stoji krajnečeg čudovišnog.

“Budite mirni”, reče im.Stvor se polako poče dizati i osvrtati oko sebe. “Mene gledaj”, za-

čuje se odrješit glas Starog koji je netremice promatrao nakazu.Stvor se digne na stražnje noge i zaurla krikom koji se na zemlji

nije čuo tisućljećima. Iskesivši očnjake, krene na Staroga, a onda sebez ikakva vidljiva razloga njegovo tijelo prepolovi i tupo padne napod.

“Gotovo je”, reče Stari i pomogne Iri ustati. Aaron krene premastvoru, ali ga Ira povuče sebi. “Što je to?” zaprepašteno zapita.

“Tko zna”, mirno odgovori Stari. “Neka napaćena duša.”“Pa ne može to biti čovjek”, zgrozi se Ira gledajući raspolovljeno

truplo. Stvor je nalikovao križancu vuka i čovjeka.“Ponekad se rađaju ljudi drugačiji od drugih”, reče Stari. “Nakaze

koje obično umru pri rođenju, iako ponekad prežive i duže.”“U svakom slučaju,” nasmiješi se, “sad je gotovo. Pomozite mi da

ga iznesemo van. Treba ga spaliti da njegovo truplo ne privuče vuko-ve.”

S gađenjem, Ira pomogne Starom, ne dozvolivši sinu da ga dira.“Sjedi tu i miruj”, odrješito mu reče. “Da se nisi mrdnuo, ili ću te na-mlatiti kao nikad prije.”

Uskoro je vatra gutala lešinu. “Pođi u kuću i probajte odspavati,ima još malo do zore”, reče Stari.

Ira se zacrveni: “Oprostite glupači, vi ste toliko dobri prema nama,a ja…” Pogleda ga s isprikom u očima pa se okrene i otrči u sobicu.

Uskoro se vratila sa sijenom, koje je rasprostrla na pod, i nekomstarom dekom. “Ovo je sve što imam”, žalosno reče.

“Ovo je kraljevski krevet”, ozareno će Stari. “Pođi leći, i ja ću čimzavršim s lulom.”

Ira ugasi voštanicu, legne pokraj sina, i čvrsto ga zagrlivši, šapne:“Laku noć i neka nas anđeli čuvaju.”

“Oni vas uvijek čuvaju”, dobaci joj Stari. Osim ako nemaju dru-gog posla, ipak zadrži misao za sebe.

Malo poslije, i uz krckanje u kostima, legne i Stari. “Stare kosti,bog da prosti”, prošapće i uskoro je sobica odzvanjala od njegova hr-kanja.

Ira još dugo nije mogla zaspati. Slike vukova neprestano su joj sevrtjele pred očima, a i Stari je strugao sve u šesnaest, kako je to davnogovorio njen djed.

Već sam navikla spavati u tišini, pomisli, a suza se otkotrlja nizobraz, toliko je prošlo od Johnova odlaska. I on je tako hrkao, ali zanju je taj zvuk bio kao najljepša muzika.

I kao da ju je čuo, Stari pojača. Trebala sam ga ipak smjestiti kodkoze, nasmije se u sebi.

Nešto je udarilo u drveni zid podalje nje, ali Ira od hrkanja niječula. Malo kasnije, sad bliže njoj, opet se začuje zvuk kao da nečijekandže stružu po drvetu. Začuvši zvuk, Ira se smiri, ali više ništa niječula.

Prokleti vukovi, sad ću ih još i sanjati.No tad se zvuk ponovi s druge strane sobe. Ira se ukočila i napeto

osluškivala. Stari je začudo prestao hrkati. Uskoro se opet začu stru-ganje, praćeno tihim režanjem.

Možda su ipak vukovi došli za nama.Sjedne u krevetu i nastavi osluškivati. Svako malo začula bi struga-

nje iz različitih smjerova, kao da se nešto vrtjelo oko kuće tražeći ulaz.“Stari,” polušapatom će, “jeste budni?” Ali nitko joj ne odgovori.

30 31

“U polju, mislim po jutarnjem poslu. A, konačno su legla”, zado-voljno će Stari pa povuče par puta vrata. “Ko nova.”

Ira se digne i na stolu ugleda narezanu slaninu, kruh i vrč pun mli-jeka.

“Aaron je bio vrijedan jutros”, reče joj Stari. “Ovo je sve on na-pravio.”

“Odakle toliko mlijeka?” začudi se Ira.“A, to sam je ja malko nagovorio da nam jutros da više. Koze su

razumne, kao uostalom i većina životinja.”“O, evo nam i vrijednice”, reče Stari propustivši Aarona u kuću.

On mu se nasmije, pa spazi da je i majka budna.“Jesi vidjela što smo sve napravili?” oduševljeno vikne.“Jesam”, nasmiješi se Ira i poljubi sina.Pogleda prepun stol obasjan suncem i učini joj se kao da je juče-

rašnji dan bio samo neki loš san, neka mučna noćna mora. Sjeli su zastol i jeli u tišini, kao da nitko ne želi pokvariti trenutak.

“Kako ste vi zapravo ubili ono stvorenje?” zapita Aaron boreći ses prevelikim komadom slanine u ustima.

Irin spokoj trenutno nestane na spomen stvora, ali i nju je to za-nimalo. Stari pričeka da prožvače, pa polako reče: “Ti si ga načeo, jasam samo dovršio.”

“Ja?” začudi se Aaron. “Ja nisam ništa napravio, a nisam vidio nitivas da nešto radite.”

Stari se nasmiješi: “Nisi bio svjestan što radiš, ali si napravio štit.”“Što sam napravio? Štit?”Ira se sad već zabrinula: “Molim vas, objasnite, ja više ništa ne

razumijem.”“Niti ja”, spremno potvrdi dječak gutajući naredni komad.Stari kimne glavom: “Jeste li čuli za sile ili sljedbenike Sile?”“Pa oni bi trebali biti nešto slično vješticama, samo drugačiji”, ne-

sigurno će Ira. “Ali to su samo priče, pa ni vještice ne postoje.”“Nisu to samo priče”, odmahne Stari. “Kad je Stvoritelj stvarao ovaj

svijet i sve živo na njemu, On je samo zamislio što je htio i to bi

“Što ću s vratima?” zapita Ira. “Ne mogu zatvoriti kuću.”“Ja ću stražariti, dosta sam spavao. Nama starcima je često do-

voljno vrlo malo sna. Pođi unutra i odmori se”, blago joj reče.Ira krene, a onda se vrati. Priđe starcu i poljubi ga u obraz. “Ovo

nisam doživio”, veselo će Stari, “još od… od nekad, više se niti nesjećam.”

“Ne znam tko ste,” reče Ira, “ali za mene ste anđeo”, pa otrči ukuću.

Stari je još tren gledao za njom, a onda izvadi lulu i zapali. Pogle-da u plamen i ubaci još granja.

I što sad? Uvijek postoji razlog zašto se stvari događaju. Šteta štosam izgubio toliko vremena. Baran se mora uključiti, ili bi moglo bitiprekasno. A što s njima?

Stari se zadubi u sjećanja. Opet pogleda kako stvor pada nakonudara u štit Sile.

Mali je podigao štit. Slab, ali lijepo oblikovan štit, koji je okružioi njega i majku. Mnogi ga niti nakon godina vježbanja ne uspijevajutako oblikovati. U njemu nema puno Sile, ali je fina, kvalitetna. Nemogu ih tu ostaviti, naročito ne nakon ovog. Morat će poći sa mnom.

Stari pogleda u stvorove dogorjele ostatke.Srećom, tek se materijalizirala. Znao je on dobro što gleda, no krio

je to od Ire i malog.More se bude.

₪

Ira se trgnula iz sna i naglo sjela. Još bunovna, ugleda Starog kakonamješta vrata na ulazu. On joj se nasmiješi.

“Nisam te htio probuditi, ali imao sam manjih poteškoća s vrati-ma.”

“Kad ste to stigli popraviti, i kako?” zapita ga, još ne vjerujućivlastitim očima. Na vratima nije bilo niti traga da su sinoć rastrganana komadiće.

“Moji mali trikovi”, nasmiješi se Stari.“Gdje je Aaron?” uplašeno vikne Ira.

32 33

kao široki kamen koji baciš na napadače. Takav udar, ako si dovoljnojak, može ubiti sve one koji se nađu u njegovom dohvatu. Kako stevi sinoć bili u blizini stvora, ja ga nisam mogao tako udariti jer bistei vi stradali. Zato sam udar oblikovao kao tanku oštricu koja je pro-letjela kroz stvora i raspolovila ga.”

“To znači”, tiho reče Ira, “da ste i vi sila.”“Dosta slaba sila,” ispravi je Stari, “ali eto, imam i ja svojih svjet-

lijih trenutaka.”“A što još mogu raditi Sile?” nestrpljivo će dječak.“Mnogo toga, ali sad nemamo više vremena, moramo se dogovo-

riti druge stvari.”“Vi sigurno želite Aarona nekamo odvesti da postane Sila”, tiho

izusti Ira, jedva zadržavajući suze.“Da, tako sam mislio, to je za njegovo dobro. Naravno, ako vi do-

puštate.”“Ne, ne dopuštam”, odlučno reče Ira. “On je sve što mi je ostalo.”Aaron je čas gledao majku, čas starca. “Ne razumijem,” jedva pro-

muca, “kuda bih to trebao ići?”“Na Akademiju”, odgovori Stari. “U cijelom Kraljevstvu postoje

tri škole u kojima sile i buduće sile vježbaju. Najveća je Kraljevskaškola koja uglavnom vježba borbene sile koje služe kralju, zatim Ston-wallska akademija koja većinom sprema sile za savjetničke i sličneposlove, te najstarija od njih – Akademija, koja je daleko najmanja pobroju sila, ali je zato i najkvalitetnija. Ja poznajem velikog meštraAkademije i mislim da bi tebi bilo najbolje kod njih.”

“Moj sin neće nikuda ići”, poviče Ira, naglo ustavši od stola, alije Stari zaustavi. “Išli biste zajedno”, reče.

“Mi ne možemo nikuda ići, John se može svakog dana vratiti”, Irase okrenu sinu. “Moramo ostati zbog oca.”

“Nažalost, ovdje više nije sigurno niti za vas, niti za malog”, rečeStari.

“Zašto?” upita dječak.

nastalo. Sve oko nas stvoreno je i prožeto Njegovom mišlju. Ljudi todanas nazivaju magijom ili Silom. Poneki, vrlo rijetki ljudi mogu čutieho Njegove misli, mogu koristiti tu Silu. Vještice i čarobnjaci magi-ju mogu koristiti jedino kroz neki predmet, na primjer uz pomoć ča-robnih štapića, kako ih nazivaju, ali se pritom moraju koristiti čarob-njačkim jezikom. Taj jezik je oruđe koje im omogućuje da djeluju Si-lom. Čarobni štapić je kao guščje pero, a jezik kao tinta. Umočiš perou tintu i pišeš.”

“Ja ne znam pisati,” žalosno reče Aaron, “ali volio bih naučiti.”Stari se zadovoljno nasmiješi: “Želja za učenjem je postala vrlo ri-

jetka osobina, ali ako stvarno želiš učiti, mislim da bi ti se želja vrloskoro mogla ispuniti.”

Irin zabrinut izraz lica nije promaknuo starcu, ali je nastavio ob-jašnjavati.

“S druge strane postoji i izuzetno mali broj ljudi koji magiju mo-gu koristiti bez upotrebe jezika i čarobnih štapića. Oni naprosto za-misle što žele i to naprave. Njih zovemo sile. Najčešće se prvi izbojSile kod takvih ljudi dogodi u djetinjstvu i dogodi se posve nesvjes-no. Kad se buduća sila nađe u nekoj opasnosti ili pak kad spava, dođedo nesvjesnog izboja Sile. To je ono što se tebi dogodilo.”

Stari pogleda dječaka: “Bio si u opasnosti i potpuno nesvjesno sipodigao štit Sile koji vas je oboje zaštitio.”

“Ali ja nisam vidio nikakav štit”, pobuni se Aaron.“Naravno da nisi, djelovanje Sile je gotovo nevidljivo, ali s godi-

nama vježbanja naučit ćeš kako vidjeti Silu.”“Znači, kad je stvor pao, on je udario u taj… štit?” zabrinuto zapi-

ta Ira.“Tako je”, veselo odgovori Stari. “I, bogme, dobro je natukao tu

svoju odurnu glavu.”Dječak se nasmije: “Lupio sam ga po glavurdi.”“A kako ste ga vi onda ubili?” ponovo upita.“Nečim što se zove udar Sile”, odgovori Stari. “Udar se može obli-

kovati na razne načine. Ako te napadne puno ljudi, onda ga oblikuješ

34 35

“Taj trik uvijek upali”, zadovoljno uzvikne Stari. “Obično me po-slije predstave posjednu za stol da se pridružim jelu. Kad mi donesuprvo jelo, obično juhu, uvijek uzviknem: ‘Kako to divno miriše, evomi zubi sami poletješe jesti.’ Kad okupljeni vide zubalo koje pada ujuhu, uvijek bude cike i smijeha.”

“Mislim”, reče ozbiljnije, “da bismo sad morali krenuti.”“Sad, mislite odmah? Pa imam sto stvari za uzeti,” uskomeša se

Ira, “ne možemo odmah.”“Uzmite samo odjeću i nešto hrane, više vam ne treba.”Stari je zapalio lulu dok su se Ira i Aaron smušeno motali po sobi,

tražeći što da ponesu. U jednom trenu Ira je zastala i počela plakati.“Ne mogu ja to…”

Aaron ju zagrli. “Sve će biti dobro”, tiho je šaptao.Moram ovo brzo obaviti, shvati Stari, inače nikad neće otići.“Idemo”, reče odlučno pa, uz neprekidne Irine upadice što još tre-

ba ponijeti, izgura oboje iz kućice. “Primite se za moje ruke, i bezstraha”, reče.

“A koza?” poviče Ira.“Jao, koza, ne možemo ju ostaviti, uginut će bez nas”, zavapi dje-

čak.Stari duboko udahne, pa veselo reče dječaku: “Hajde, dovedi i nju”.Dječak se brzo vratio, vukući kozu špagom. Stari stane između

njih: “Primite me svaki za jednu ruku. Ti čvrsto drži tu špagu”, rečedječaku. “Imam osjećaj da će pred poštovanog Barana, velikog meš-tra Akademije, ubrzo banuti cirkus.”

Stari rastvori prostor pred njima. “Samo hrabro,” reče, “svi korakunutra.”

Troje ljudi i jedna koza uđoše u rastvorenu bjelinu i nestadoše.

₪

Ira se naglo trgne iz sna i pogleda prema susjednom ležaju. Aaronje još spavao. Kroz prozor je dopirala slabašna svijetlost tek probuđe-na dana. Sve će biti dobro, ohrabri se. Prošlo je sedam dana otkako ih

“Stvor od sinoć tek je prvi od mnogih koji bi mogli doći”, mirnoodgovori Stari.

Ira ga je promatrala s nevjericom. “To sad izmišljate”, reče nesi-gurno, “samo da nas odvučete.”

“Nažalost ne, ne izmišljam.”“Kako će nas John naći ako odemo? Osim toga, što bih ja tamo

radila, na toj Akademiji?”“Pomagala bi u kuhinji, čistila, prala, radila gotovo isto što i ov-

dje”, odgovori Stari. “Znaš, i sile trebaju jesti i negdje spavati. I bilabi sa sinom”, podsjeti je.

“A John, što ako se vrati i nikog ne nađe?”“Obećavam ti da ću redovno provjeravati je li se vratio.”“Kako biste to mogli? Bit ćete daleko.”“Postoji način, zove se rastvaranje prostora, pomoću kojeg pone-

ke sile mogu proći velike udaljenosti u trenutku. Nisam još posve si-guran, ali vrlo je moguće da će i Aaron ubrzo moći tako putovati.”

Ira je umorno sjela. “Ne znam”, reče. “Sve je postalo čudno. Vješ-tice, sile, stvorenja, kao da sam u nekom snu.”

Aaron zagrli majku. “Sve će biti dobro, vidjet ćeš”, reče. “Akokaže da moramo ići, ja mu vjerujem, pa vidjela si stvora.”

“Ti bi želio ići?”“Vrlo rado”, odgovori dječak. “Mogu naučiti tu silu, pa se više

nikoga nećemo bojati. Možemo i Debelog Barthola namlatiti”, veselocikne.

Sjaj u sinovljevim očima razvedri Iru. “Hoćete sigurno dolazitiovamo radi Johna?” molećivo pogleda starca.

“Svečano obećajem, neki mi ispadnu zubi ako lažem”, kroz smi-ješak objavi Stari.

Istog trena starčevi zubi izlete i padnu ravno u dječakov dlan.“Što je…?” poviče mali, a onda se nasmije ugledavši Starog kako

mu pokazuje zube u svojim ustima.“To su lažni zubi”, uzvikne i pokaže majci: “Pogledaj, izgledaju

ko pravi.”

36 37

još i sam bio učenik, koji je imao svojeg starijeg brata, i novu dužnostje rado obavljao.

“Od danas nema više kašnjenja”, važno mu reče.Aaron je od prvog susreta zavolio svog brata. Mali je bio tri go-

dine stariji od njega, ali i za glavu niži. Bio je uvijek u pokretu, bes-krajno znatiželjan (o Aaronu je u prvih pet minuta saznao više negoje on sam znao o sebi) i uvijek je bio nasmijan.

“Hajde jedi, uskoro počinje rad.”Dok je Aro jeo, Mali mu je objašnjavao kako poslije doručka mo-

ra otići kod starog Razima.“Svi na početku moraju učiti o povijesti Sile i slične stvari, nije

baš zabavno, ali takav ti je prvi tjedan u Akademiji.”“Požuri”, naglo prekine ugledavši profesora kako ustaje od stola.

“Razo odlazi do svoje sobe, nemoj da te čeka.”Aro je utrpao ostatak kruha u usta i praćen detaljnim objašnjenjem

kako doći do Razimove sobe, izjurio iz blagovaonice.Kad je ušao u sobu, stari Razim je sjedio zatvorenih očiju. Aaronu

se u prvi tren učini da spava. Nervozno se ogledavao oko sebe, po-stajući polako svjestan da ga boli glava. Pokušao se nakašljati, u nadida će probuditi starca, ali ga glava zaboli još jače.

“Dobro i još bolje”, začuje tihi glas svojeg učitelja. “Vidim da tije Stari objasnio neke stvari oko Sile, što je dobro, a još je bolje štose tvoj um prirodno protivi čitanju, zato te i zaboljela glava.”

Dječak shvati da je glavobolja odjednom nestala.“Štit koji si podigao one noći bio je vrlo lijep.”Razim je promatrao iznenađenje na dječakovu licu: “A sad se pi-

taš kako ja to sve znam?”Dječak potvrdno kimne glavom.“Jesi li ikada vidio ovako nešto?” pokaza rukom na zid iza dječa-

kovih leđa.Aaron se zagleda u dva zlatom izrađena trokuta koja su se spajala

u jednom vrhu. Unutar gornjeg trokuta, čija je baza bila okrenuta pre-ma gore, a vrh prema dolje, nalazila se figura žene, a unutar donjeg

je Stari doveo u Akademiju i Ira nije mogla reći niti jednu ružnu riječo novom domu. Svi su bili ljubazni prema njima. Radila je u kuhinjii čistila spavaonicu učenika. Nije to bio nikakav težak posao, zapra-vo manje je radila i bolje se hranila nego ikad prije. Aaron se naoči-gled debljao. Čak je i koza živnula. Pustili su je da slobodno brsti pounutrašnjem parku (što je ona nemilice iskorištavala), a učenici su jevoljeli maziti kad bi imali slobodnog vremena.

Zašto se ne mogu smiriti? Previše brinem.Od danas će njezin sin postati punopravni učenik Akademije i pre-

selit će u zajedničku spavaonicu.Sve drugo će ostati isto. Ne odlazi na kraj svijeta (spavaonica se

nalazila u susjednom hodniku) i opet ću ga viđati svaki dan. Stvarnose brinem bez razloga.

Ira se brzo odjene i probudi Aarona. “Buđenje”, tiho mu reče uzpoljubac. “’Ajde ustaj.”

Nije mu trebala dva puta reći. Aaron je trenutno ustao, previše uz-buđen da bi primijetio majčinu brigu. Nespretno se oblačio neumornopričajući kako postaje pravi učenik i da će postati sila, a onda će pro-naći tatu… “I svi ćemo živjeti sretni i…” Ira ga je samo slušala, po-kušavajući upiti njegovu sreću.

“Moram ići”, užurbano zaključi Aaron.Ira ga poljubi. “Budi dobar i slušaj što ti govore”, jedva je stigla

viknuti za njim.Sve će biti dobro, utješi se, moram i ja krenuti.

Kad je Aaron ušao u blagovaonicu, već su svi jeli. Pogledao jeprema stolu s učiteljima, ali nitko ga nije ukorio zbog kašnjenja. On-da spazi ruku u zraku i ode do praznog mjesta. Mali je već gotovo po-jeo svoj doručak kad je Aaron sjeo ispred svog tanjura.

“Znaš, Aro,” tako ga je Mali prozvao, “još tren i pojeo bih i tvo-je”, nasmiješi mu se.

Mali je bio njegov stariji “brat” – bila je tradicija u Akademiji dasvaki novi učenik dobije nekog starijeg koji bi mu pomagao. Mali je

38 39

Razim se lagano osmjehne: “Znatiželja je dobra za učenika, alinestrpljivost može biti pogubna, a kad se te dvije osobine spoje, dobi-vaš širok put za prerani kraj”, ozbiljno reče. “Osim toga, zar si zabo-ravio onu o mački i znatiželji? I kako je to završilo.”

“Oprostite”, pokunji se Aaron, no učitelj samo mirno nastavi. “Sta-ri ti je već rekao da su prije među ljudima samo vještice i čarobnjacikoristili Silu, i tako je bilo sve do pojave Erasmusa. Prije malo višeod tisuću godina jedan je čarobnjak…” zastane pa pogleda dječaka,iščekujući.

“Erasmus”, odgovori Aaron, a učitelj kimne glavom i nastavi: “…otkrio način da se Sila koristi samo putem misli i tako je postao prvasila.”

“A kako je on to…?” dječak naglo zašuti, sjetivši se da je već bioopomenut.

“Prema legendi,” nastavi učitelj, “Erasmus je dugo proučavao sta-re priče i zapise o plemenitima i kako su oni Silu koristili samo mis-lima. Prema pričama, ljudi Silu nisu mogli tako koristiti, pa su ih ple-meniti naučili koristiti je kroz predmete. Tako su nastali prvi čarob-njaci.

Bilo kako bilo, Erasmus je napisao šest knjiga u kojima je opisaosve danas poznate tehnike korištenja Sile putem misli. U početku jeErasmus mislio kako svaki čarobnjak može pomoću njegovih vježbipostati sila, ali se pokazalo da to nije točno. Tek je mali broj čarobnja-ka to uspijevao, što je dovelo do sumnji u njegove postupke. S drugestrane, oni koji su uspjeli uzdigli su Erasmusa gotovo do statusa bo-žanstva, a sebe su proglasili novim plemenitima. Iako ih je bilo jakomalo (stare knjige navode tek petoricu sila koje su pratile Erasmusa),njihova je moć silno porasla i to je dovelo da sukoba s ostalim čarob-njacima. Što zbog neznanja i neprihvaćanja novih ideja, a što zbogvlastitih interesa, neki su od velikih čarobnjaka toga vremena počelioptuživati Erasmusa za upotrebu crne magije. To je dovelo do prvihsukoba između sila i ostatka čarobnjačkog svijeta.

trokuta, spojenog u vrhu s gornjim, nalazio se prikaz muškarca. Krajlijevog kuta baze gornjeg, ženskog trokuta, pisalo je “ovladavanjeumom”, a kraj desnog “ovladavanje vremenom”. Njima nasuprot, nakutovima baze donjeg, muškog trokuta, pisalo je “ovladavanje bor-bom” i “ovladavanje prostorom”. Kraj vrha u kojem su se spajali tro-kuti pisalo je “ovladavanje mislima”.

“To je silar”, nastavi starac. “On prikazuje odnos čovjeka i Sile.Sila se kod ljudi očituje na različite načine ili, bilo bi bolje reći, čo-vjek može kontrolirati i koristiti Silu na više načina. Iako ne moranužno biti tako, muškarci i žene Silu češće koriste na način kako toprikazuje silar. Žene će većinom moći ovladati vremenom, odnosnoproricati budućnost, kako se to uobičajeno kaže, ili će pak moći ovla-dati tuđim umom – čitati nečije misli i zaposjesti nečiji um. S drugestrane, muškarci će češće ovladati borbom – dizati obrambene štito-ve, kao što si to ti napravio, ili pak slati udare Sile ili ovladavati pro-storom – rastvarajući tunele u prostoru mogu putovati s bilo kojegmjesta na bilo koje drugo. Bacanje udara i rastvaranje prostora si većvidio kod Starog. Na kraju, u sredini je ovladavanje mislima, odnos-no slanje misli na daljinu. Sile, gotovo podjednako i muškarci i žene,mogu međusobno razgovarati slanjem misli.”

“Ako je tako, kako ste vi onda ušli u moj um?” začudi se Aaron.“Vi ste muškarac.”

“Već sam ti rekao, u većini slučajeva je tako. Ipak, postoje iznim-ke pa neki muškarci mogu, kao ja, ovladavati ženskim moćima, da ihtako nazovemo, dok neke žene Silu koriste na muški način.”

“A zašto?”“To ne znamo, ali možda zato što su i muškarci i žene dio misli

Stvoritelja. Ipak, ono što znamo jest da nitko ne može Silu koristiti naoba načina: ili koristiš samo muški trokut ili samo ženski. Nitko nika-da nije mogao križati sposobnosti. Ako možeš podići štit, nećeš moćiproricati budućnost ili čitati nečije misli, i obrnuto.”

“A zašto?”

40 41

zapita dječaka, ali, niti ne očekujući odgovor, odmah nastavi. “Ovla-davanje borbom dijelimo na obrambeno podizanje štita i napadačkobacanje udara iako se i jedno i drugo, naravno, koristi i u napadu i uobrani. Kao i kod svih drugih djelovanja, prilikom primjene Sile naj-važnije je kolika ti je snaga i kakvu si tehniku stekao vježbom. Što ječovjek jači, to može podići i jači štit. Pritom nemoj brkati jačinu štitas njegovom veličinom. Neke sile su u stanju podići mali štit koji sa-mo njih čuva, ali snaga tog štita može biti ogromna. S druge strane,neki štitom mogu obuhvatiti i prostoriju veličine ove moje sobe iličak i veću, ali im taj štit može biti jako slab. Sve ovisi od sile do sile.Ti si, recimo, podigao veliki štit, dovoljan da obuhvati i tebe i majku,što je stvarno izniman uspjeh kad se uzme u obzir da je to bilo tvojeprvo, nesvjesno podizanje, ali je on bio dosta slab. Srećom, mora jebila tek nedavno materijalizirana, pa vas je štit ipak zaštitio.”

“Što je to mora?” začuđeno ga prekine dječak.E, pregrizo jezik, razljuti se Razim na samog sebe, što stariji, to

veća budala, zaboravio sam da im Stari o tome nije ništa želio govo-riti.

Učitelj hitro uđe u dječakov um i izbriše mu zadnje sjećanje. Dje-čak se na tren primi za glavu, a onda zbunjeno reče: “Jeste li vi toopet ušli u mene?”

“Jesam,” prizna starac, “morao sam... nešto provjeriti.”“Gdje smo stali?” upita dječaka, pomno ga promatrajući.“Rekli ste da je moj štit bio dosta slab. Ali ipak je onaj stvor na

njemu razbio glavu”, ponosno se pohvali dječak, a Razim se uvjeri daje izbrisao more iz njegovih sjećanja.

“Tako je”, zadovoljno potvrdi. “Znači da ćeš morati vježbati višesnagu nego tehniku, ona ti je prirođena. O udarima Sile ti je već neštopričao i Stari, pa ih možemo sad preskočiti. Udare ćeš također vrlobrzo početi vježbati.

Ovladavanje prostorom je drugi ‘muški’ vid korištenja Sile i većsi ga iskusio dolazeći ovamo. Kod ovog djelovanja najteže je postićisamo otvaranje prostora. Za to je potrebno dosta vježbati prije nego

U pokušaju da primiri situaciju, tadašnji veliki čarobnjak Zososazvao je u Whichillu opći sabor vještica i čarobnjaka kojem su pri-sustvovali i Erasmus i njegove sile. Nažalost, sabor je samo produbiojaz između dviju strana i na kraju se pretvorio u krvoproliće. Nitkoviše ne zna tko je tada prvi napao jer svaka strana optužuje drugu zanapad, ali na kraju su u ruševinama Whichilla ostala tijela triju sila igotovo stotinu čarobnjaka. Erasmus je na kraju, duboko povrijeđenzbog smrti svojih učenika, javno prokleo čarobnjački svijet i zaprije-tio im uništenjem. Prema predaji, nekoliko godina kasnije Erasmus jena samrtnoj postelji povukao kletvu uz iskreno kajanje i naredio svo-jim sljedbenicima da uspostave mir. Nažalost, tada je već bilo prekas-no. Rat čarobnjaka i sila se već razmahao i ništa ga nije više moglozaustaviti. Kroz naredna stoljeća sile su jačale i okrenule ratnu srećuna svoju stranu, tako da smo od progonjenih danas postali progonite-lji, a čarobnjaci su gotovo istrijebljeni.”

“Ipak, moraš shvatiti”, značajno reče učitelj, “da to nije u redu ida smo svi mi, bili sljedbenici Sile ili magije zapravo braća i sestrekoji samo osluškuju eho misli Stvoritelja. Pred sam kraj svog životaErasmus je ustanovio i prvu školu za uvježbavanje budućih sila. Mo-žeš li pogoditi kako se zove ta škola?”

“Akademija, ova naša akademija”, ozareno poviče Aaron.“Točno, brzo misliš.”Učitelju nije promaklo kako je dječak brzo prihvatio Akademiju

kao svoju. Dobar je to znak, pomisli.“I upravo zato je došlo vrijeme da ispunimo zadnju Erasmusovu

želju, a to je uspostava trajnog i poštenog mira za sve nas. Kada zavr-šiš svoje naukovanje i postaneš sila, to će biti i tvoj zadatak.”

“A sad dosta povijesti i prihvatimo se malo Erasmusove klasifi-kacije djelovanja Sile”, činilo se da je i učitelju dosadilo baviti se proš-lošću.

“Kao što si vidio, na silaru postoji pet kategorija ovladavanja Si-lom i svaka se dalje račva u dva smjera. Hoćemo li prvo muške?”

42 43

ćeš da je to strašnije i od same smrti. Čak i obični ljudi imaju iskus-tva s takvim silama i dali su im ime, pogodi koje.”

Aaron ga je samo začuđeno promatrao: “Nemam pojma što bi tobilo.”

“Duhovi,” odgovori Razim, “to su ti duhovi. Ponekad sila dok sebori da izađe iz međuprostora svojom snagom savine prostor pa je semože uočiti kao neku bijelu sablast.”

“Nikad ne bih pomislio, moja mama je uvijek govorila da nemaduhova.”

“Nažalost, ima ih.”“A zašto zarobljena sila ne bi naprosto zamislila neko drugo mje-

sto, otišla do njega, i tako se izvukla iz međuprostora?” uzvikne Aaron.“E, to bi se novo mjesto moralo nalaziti točno na putanji već ot-

vorenog tunela”, zamisli se Razim, “jer ne možeš dodatno rastvaratiprostor kad si već u međuprostoru. Možda bi se i moglo, ali koliko jaznam, to još nikomu nije uspjelo.” Učitelj se još tren zamisli pa brzonastavi: “Najveći stupanj putovanja jest mogućnost prebacivanja idrugih ljudi kroz otvor u prostoru.”

“Kao što je Stari prebacio nas”, zadivljeno cikne Aaron.“Upravo tako”, potvrdi Razim. “Ali moraš znati da se za prebaci-

vanje drugih ljudi troši još i više energije nego kada samostalno idešmeđuprostorom. Čak i najveći putnici teško prebacuju više od tri-če-tiri osobe. Računajući, naravno, i samog sebe.”

Mama, ja i koza, podsjeti se dječak, proizlazi da Stari i nije baštako slaba sila kako nam je rekao.

“Možemo sad prijeći na ‘ženske’ moći”, prekine ga učiteljev glas.“Ovladavanje umom na svojoj nižoj razini omogućuje sili da čita ne-čije misli i sjećanja. Oni koji svladaju i višu razinu ovladavanja umommogu u potpunosti ovladati drugim čovjekom. Čovjek će raditi samoono što mu naredi sila i neće imati nikakvu svoju slobodnu volju.Ukoliko mu sila tako naredi, ubit će i samog sebe. Protiv ovladavanjaumom mogu se donekle boriti čak i obični ljudi, ako su svjesni da ne-tko pokušava njima ovladati, što u većini slučajeva nisu. Ipak, ponekad

što se uspije izvesti. Ako to svladaju, sile uče kako proći kroz otvorenprostor i potom izaći na drugoj strani. U prvoj fazi vježba se samoprolazak kroz manji prostor, na primjer od jednog kraja prostorije dodrugog. Potom se izlazi na otvoreno i vježba na većim udaljenostima,sve dok se ne uspije stići do horizonta – najdalje točke koju vidišsvojim očima. Naravno, ako se popneš na planinu, možeš popriličnodaleko otići jer ti je i horizont dalek. Za mnoge sile tu prestaje njiho-vo umijeće ovladavanja prostorom. Oni najbolji prelaze na višu razi-nu i vježbaju kako doći do bilo koje točke koje se sami mogu sjetiti.Znači, takva sila mora barem jednom biti na nekom mjestu, dobro gazapamtiti, i onda se na to mjesto može trenutno vratiti, pa makar bilai na drugom kraju svijeta. Na primjer, ako bi ti svladao drugu razinu,mogao bi sad otići do svoje kuće i vidjeti što tamo ima.”

Spomen kuće za tren rastuži Aarona, ali se brzo oporavi.“To bih jako volio naučiti”, reče.“Znam,” blago mu odgovori učitelj, “ali moraš biti spreman i na

mogućnost da to nikada nećeš moći.”“Pokušat ću svom snagom, pa što bude.”Puno je odlučnosti u malom, uvjeri se Razim, mogao bi daleko

dospjeti.“Malo je velikih putnika, kako ih mi nazivamo,” dometne učitelj,

“a putovanje je povezano i s određenim rizicima.Najgora stvar koja se sili može dogoditi dok prolazi međuprosto-

rom jest da ne pronađe izlaz. To se obično događa ako se krene premamjestu koje se slabo pamti. Dok prolazi hodnikom rastvorenog pros-tora, sila cijelo vrijeme mora imati jasnu sliku mjesta na koje ide, uprotivnom neće pronaći izlaz. Ukoliko se to dogodi, jedino što mupreostaje jest da se okrene i brzo vrati na početnu točku, prije no štose zatvori ulaz. Rastvoreni prostor se sam po sebi vrlo brzo zatvara,kao rana na čovjekovom tijelu, samo puno brže. Otvorena je samo ne-ko vrijeme i zarasta sve dok ne ostane samo mali ožiljak ili čak ni to.Ukoliko sila ne uspije izaći dovoljno brzo, ostaje trajno zarobljena umeđuprostoru, vječno tražeći izlaz. Ako si to možeš zamisliti, vidjet

44 45

“To znači”, zamišljeno reče Aaron, “da bi bilo dobro kad bi sileuvijek išle u paru, jedna muška i jedna ženska.”

Mali brzo misli. “Upravo tako se najčešće i radi.”Razim je pustio dječaka da na trenutak sredi svoje misli, pa nas-

tavi: “Kod obrane od ovladavanja, odnosno obrane vlastite volje, po-stoji još jedna mogućnost, a to je stvaranje čahure. Čahura je zapra-vo malena zgusnuta magla koja brani samo maleni dio mozga koji seonda može koristiti za razmišljanje i naravno, za pokretanje borbenihakcija, čak i kada ti je ostatak uma već obuzet. Čahure mogu stvaratisamo ženske sile, ali ih mogu stvoriti i u ‘muškim’ silama i tako ihosnažiti u borbi protiv ovladavanja. Kada dvije sile - muška i ženska- imaju dovoljno povjerenja jedna u drugu, tada ženska sila možestvoriti jednu ili više čahura u mozgu muške sile, koju onda oni mogukoristiti u borbi. Ako takvu mušku silu nakon toga napadne neka žen-ska sila i obuzme ga, on svejedno može povući udar iz čahure i svla-dati napadača. Naravno, s druge strane, jake ženske sile mogu prona-ći takve čahure i uništiti ih, čime zapravo u potpunosti ovladaju svo-jom žrtvom.”

“Svaka brava ima svoj ključ”, odsutno reče dječak.“Upravo tako”, potvrdi Razim, pa nastavi. “No čahura se može na-

praviti i na još jedan način, a to je da se napravi ‘smrtna’ čahura. Uko-liko netko probije takvu čahuru, nositelj čahure umire prije no što na-padač uspije vidjeti što se u čahuri nalazi. Zato se u takve čahure pos-premaju samo izuzetno važna sjećanja, ona za koje osoba ni po cijenuvlastitog života ne želi da ih drugi vide.”

“To je kao da čovjek samog sebe osudi na smrt”, šapne dječak.“To ne bih volio imati u svojoj glavi.”

Razim mu se nasmiješi: “Niti ne moraš.”Barem ne za sada, smrkne se u sebi, a onda brzo promijeni temu.

“Drugi osnovni ženski vid Sile je ovladavanje vremenom ili, kako seto obično kaže, proricanje. Ono se zasniva na vizijama koje pojediniljudi ‘vide’ u svom umu. Vizije se najčešće javljaju kad je čovjek unesvjesnom stanju ili u snu, ali mogu bljesnuti i kad je čovjek budan

se znaju snažno boriti, što ponajprije ovisi o čvrstoći njihova karak-tera. No čak će i najjači običan čovjek podleći ovladavanju koje pro-vodi dovoljno jaka i uvježbana sila.

S druge strane, uvježbana sila može se othrvati napadu druge silei sačuvati se od čitanja ili ovladavanja ukoliko je naučila tehniku po-dizanja magle. U takvom slučaju sve ovisi o međusobnoj snazi i teh-nici napadača i branitelja. Pritom moraš znati da podizanje obrambe-nog štita sili ne pomaže jer se svakim može ovladati, neovisno o tomeima li štit Sile oko sebe ili ne. Magla prodire kroz štit jednako kao ida ga nema. Ako malo razmisliš, uvidjet ćeš da je ovladavanje umomzapravo najjače oružje koje sile posjeduju. Zamisli sukob jake bor-bene sile i jakog čitača. Borbena sila se jedino može nadati da će stićiudarom uništiti čitača prije nego mu ovaj ovlada umom jer ukoliko tone uspije, čitač će ovladati njime i može s njim raditi što god poželi.”

Dječak se strese od pomisli da netko upravlja njime. “To znači”,reče, “da se ja neću moći obraniti od toga.”

“Da i ne”, odgovori učitelj. “Već sam ti rekao, svatko se do nekemjere može braniti od ovladavanja. Svaka sila uči tehnike zatvaranjauma, odnosno podizanja magle. Čak bi i obični ljudi donekle moglisvladati te tehnike, iako samo čitači imaju mogućnost naučiti u pot-punosti maglama zatvoriti svoj um. Na kraju, kao i u svakoj borbi,sve ovisi o odnosu snage napadača i napadnutoga. Ti, na primjer, imašveć urođenu, prirodnu sklonost obrani od ovladavanja i vježbom ćešmoći dosta napredovati. S malo sreće može se dogoditi da te, osimstvarno vrhunskog čitača, nitko neće moći staviti pod svoj utjecaj.

No postoji još jedan način borbe protiv ovladavanja, a to je da teneki drugi čitač štiti. Jake ženske sile mogu svojim maglama branitine samo svoj um već i tuđe umove, isto kao kad neka sila podigneborbeni štit dovoljno velik da obuhvati jednu ili više osoba i na tajnačin ih štiti od udara Sile. Kao što si ti svojim borbenim štitom bra-nio majku, tako bih i ja mogao dići maglu oko tvog uma i braniti teod napada nekog čitača, odnosno ‘ženske’ sile. U tom bi slučaju tajčitač prvo morao svladati mene, ili me napasti dovoljno jako da jamoram povući maglu s tebe, pa bi tek tada mogao napasti tebe.”

46 47

Dječak je kimao glavom. “To je stvarno zanimljivo. Šteta što samja muška sila pa neću moći gledati u prošlost ili budućnost.”

Razimu je bilo simpatično kako se mali već vidi kao silu, ali muništa ne reče.

Daleko si ti još od sile, ali bi mogao postati jednog dana.“Drago mi je da shvaćaš važnost ovladavanja vremenom, bilo proš-

lim, bilo budućim, no isto tako moraš biti svjestan da je krajnji oprezpotreban kod tumačenja vizija. Mi naprosto premalo znamo, a da bisa sigurnošću mogli reći što je stvarno istinito predviđanje, a što obič-ne izmišljotine ‘proročica’ koje za bakrenjak plemkinjama proriču oljubavi ili pak nebulozna trabunjanja dokonih starica koje uvijek ne-što vide u snovima.

Mislim da je to, za sada, dovoljno”, reče učitelj. “Na kraju nam jeostao zadnji vid korištenja Sile, a to je ovladavanje mislima. Ako po-gledaš silar, vidiš da se radi o nečemu što je zajedničko za oba troku-ta, pa ga samim time mogu koristiti i ‘muške’ i ‘ženske’ sile. Na os-novnoj razini ovaj oblik korištenja se odnosi na razmjenu misli izme-đu sila. Sile mogu međusobno razgovarati jednostavnom razmjenommisli. Sad ću ti odmah pokazati kako to djeluje. Ja ću nešto reći u svo-jim mislima, a ti ćeš to čuti.”

Dobar dan, kako si? začuje dječak u svojoj glavi.Iznenađenje na dječakovu licu pokazalo je da je čuo Razimov po-

zdrav.“Nevjerojatno,” reče ushićeno, “pa ja vas čujem, ali nije kao ono

prije kad me boljela glava.”“Naravno,” odgovori učitelj, “ovo je potpuno drugačija tehnika od

ovladavanja umom. Pokušaj ti meni nešto reći mislima.”Dječak se naprezao i pokušavao, ali ništa ne dopre do učitelja.“Jeste što čuli?”“Ne, ali nije niti važno, tek trebaš naučiti kako poslati misli. U na-

čelu, ovo je najjednostavnija tehnika korištenja Sile i gotovo je sve si-le nauče, iako ima i izuzetaka. Prema legendi, to je prvo što je Eras-mus naučio svoje učenike. Viša razina ove tehnike je puno zahtjevnija

i potpuno svjestan. Ovo je najteži i najnesigurniji način upotrebe Sile,a istovremeno najpoznatiji. Čak i obični ljudi često tvrde da moguproricati ili vidjeti buduće događaje i, što je najzanimljivije, ponekadi budu u pravu. Iako postoje određene tehnike kojima se sile služe pri-likom proricanja, mora se priznati da čak i one same često sa sum-njom gledaju na proroke. Osnova te sumnje je zapravo naše nerazu-mijevanje samih osnova proricanja. Kako bi uopće netko mogao znatišto će se sutra dogoditi? Zašto se proročanstva nekad ostvare, a nekadne? Zašto su nejasna i podložna različitim tumačenjima? Čak je i samErasmus bio dosta kritičan prema gledanju u budućnost i često je upo-zoravao na oprez prilikom tumačenja proročanstava. Da ne ulazimopreviše u detalje,” što bi Razim zapravo vrlo rado učinio jer je i sambio prorok, “ono što moraš o tome znati bilo bi ukratko ovo – prorocisu ljudi koji osluškujući eho misli Stvoritelja i mogu shvatiti i Njego-ve namjere. Mogu ‘čuti’ Njegove misli i time saznati što će se dogo-diti u budućnosti, ali i otkriti što se događalo u prošlosti.

Znaš, često se ljudi zanimaju samo za budućnost, ali otkrivanjeprošlosti je zapravo jednako važno, ako ne i važnije. Sve što se nekaddogodilo ima direktne posljedice i na budućnost. Da nije propala prvazemlja, zadnji ljudi vjerojatno nikada ne bi stigli u novu zemlju. Dase tvoji roditelji nisu rodili, ne bi bilo niti tebe. Da Stari nije na vrije-me naišao u šumarak, ti i majka ne biste sad bili ovdje.”

“Pojeli bi nas vukovi”, zgroženo reče Aaron.“A zašto je Stari baš tada onuda prošao? I je li to bilo slučajno ili

namjerno? A što ako je bilo namjerno? Što to Stari zna da vas je kre-nuo spašavati? Je li mu neka proročica rekla da te mora spasiti? Amožda nije zbog tebe, možda je spašavao tvoju majku? Vidiš, nebro-jeno je pitanja koja bi čovjek mogao postaviti i na koja bi bilo važnoznati odgovor kad bismo samo znali što se sve u prošlosti događalo.”

Aaron je zadivljeno promatrao Razima.“Nikada nisam pomislio kako je prošlost važna.” “Bez poznavanja prošlosti, možemo li uopće i pokušati saznati što

će biti u budućnosti?” zapita se učitelj.

48 49

Nije ju zaustavio niti snažan udarac koji je primila ravno posredlica. Zapravo, tek ju je to dodatno motiviralo za borbu. Brzo se okre-nula i silovitim udarcem u bradu poslala i četvrtog na pod.

“To se Zig–zag vratila”, poviče netko i hrabro se baci na nju. Nonije ju stigao niti dohvatiti, a već se našao na podu.

Zagaria je čak i za skromna patuljačka mjerila bila niska, ali je za-to sve nadoknađivala čvrstom, zbijenom građom i velikom srčanoš-ću. Oduvijek je bila prva u tučnjavama i neredima, što joj je priskr-bilo slavu i poštovanje među mlađarijom, ali i zadavalo silne brige iglavobolje njenim roditeljima. Nju se naprosto nije dalo kontrolirati.

“Stvarno se vratila”, zaurla neki drugi mladi patuljak i ozaren sekrene probijati prema središtu bitke, dovikujući nekomu iza sebe:“Eno ga, Zag se vratila.”

“Ne mo’š vjerovat”, uzvikne njezina majka Obershloos Stooden-berg (Majka One Što Mlati Sve Oko Sebe, kako su je sve češće počelinazivati) čim je začula da netko izgovara ime njezine kćeri. Brzo us-tane, ali je muž (uvaženi Dargobrum, Onaj Što Teško Sklapa RiječiAl Mlati Sve U Sedamnaest) zaustavi.

“Ja ću”, podvikne ljutito i zaleti se prema gomili patuljaka koji suse žestoko mlatili na sredini svečane dvorane.

Proslava Zagarijine punoljetnosti bila je na vrhuncu i kao što suto nalagali tradicija i običaji u patuljaka, proslava je završavala op-ćom tučnjavom – makljažom. Na sveopće zadovoljstvo. Dok si je Dar-gobrum krčio put kroz raspojasanu gomilu, zastavši samo toliko daizmijeni par udaraca sa svojim bratom i vođom njihova klana, Veli-kim Brandabadom (Onaj S Ljevicom Prejakom A desnicom Još Ja-čom), Zig–zag se našla na podu ispod dvojice mladića koji su je doh-vatili s leđa i puni ponosa tražili da se preda.

“Ma mo’š si to za kapicu djenut”, zaurla Zag pa snažnim udarcemlaktom razbije nos prvom, a kad se on strovalio s nje, odmah se okre-ne na leđa, zamahne nogom, i pogodi drugog tamo gdje sve muškarcenajviše boli (neovisno o tome radi li se o ljudima, patuljcima ili vile-njacima). Dok se nesretnik držao za bolno mjesto, Zag ustane i baš

i malo je onih koji je mogu koristiti, a odnosi se na otkrivanje prisut-nosti Sile kod drugih ljudi ili maskiranje vlastite Sile. Ponekad je po-trebno da sila ne dozvoli nekoj drugoj sili da je otkrije. Na primjer,susretnem nekog sumnjivog stranca i ne želim da taj zna kako sam jasila, tada mogu sakriti tragove svoje Sile. Taj stranac može biti drugasila koju zanima jesam li ja običan čovjek ili sljedbenik Sile ili moždačarobnjak. Ako sam dobro naučio tehnike maskiranja, onda će onajdrugi biti uvjeren da sam ja samo običan čovjek bez ikakve prisutnos-ti Sile u sebi. Naravno, može se dogoditi da je stranac još vještiji odmene i da me razotkrije. Znači, prikrivanje je nešto kao obrana, a ot-krivanje prisutnosti Sile je slično napadu. Otkrivanje se najčešće ko-risti kada se među djecom običnih ljudi (iako može i kod odraslih)traže kandidati za buduće sile. Erasmus i njegovi nasljednici su upra-vo otkrivanjem i vježbanjem budućih sila najviše povećali broj svo-jih sljedbenika. Danas svaka akademija ima nekoliko sila koje međudjecom pučana i plemića traže buduće sile. Mislim da bi za danas bilodosta, imaš li kakvo pitanje?”

Aaron je imao barem stotinu pitanja, ali mu se učini da je Razimumoran pa samo zapita: “Je li Stari isto član naše Akademije?”

Dobro pitanje! “Ne, nije”, odgovori Razim.Netko pažljiviji bi iz tona kojim mu je odgovoreno shvatio da Ra-

zim ne želi razgovarati o Starome, ali Aaron nije pripadao grupi sup-tilnih ljudi.

“A tko je onda on?” zapita.To bih i ja volio znati.“On je samo jedan nasmiješeni starac”, odgovori Razim i rukom

pokaže dječaku da ode.₪

“Kijajii”, zaurla Zagaria Stoodenberg (Zig–zag za prijatelje ili,kako su je još zvali, Ona Koja Mlati Sve Oko Sebe) i iz međuprostorase baci ravno u središte gužve. Odmah je pokosila prvu trojicu snaž-nim direktima, urlajući iz sve snage.

“Zig–zag, ljevica, finta, desnica, finta, centralno.”

50 51

(Ona druga patuljčica je konačno shvatila što joj ona prva poru-čuje mislima, pa je i sama poslala svoje: Mislim da ga pretjeruješ, Za-gica je samo malko živahna.)

“Zig–zag,” svečano reče majka pokušavajući prikriti ljutnju u gla-su, “ti prvo moraš razmislit o svem’ š’o si čula i uvježbat prolaz krozmeđuprostor, a tek onda…”

“A š’o misliš kak’ sam se vrnula tak’ brzo, neg’ međuprostorom?”prekine je Zag. “Pa nis’ blesava. Mo’š mislit mudrosti, rasparaš pros-tor i ideš.”

(Ti si oduvijek bila previše blaga prema djeci, pojača svoje misliprva, možda su zato i izrasli u takve… Ti želiš reći da su moje srećiceneodgojene? zaurla druga, i postalo je očigledno da se situacija za su-sjednim stolom sve više gužvala.)

“Sa’ mi te dost’”, zaurla Dargobrum. “Ideš u kaznu”, široko za-mahne rukom i pokaže joj da ode.

(Ima Dargo skroz pravo, da si i ti svoje tu i tamo malko fliskom…)Zig–zag ga zgranuto pogleda: “Ne mo’š me danas kaznit,” zava-

pi, “pa slavim dvije...” (Pa ne’š mi ti valjda govorit kako sam ja svoje srećice trebala od-

gajat.)“Mogu”, prekine je otac, “jer si, kako se reče, bezrazumna. I da

znaš, ne’š ti men’ na put sve dok se ne opametiš.”(Patuljci koji su sjedili pored starica polako ustadoše i počeše se

udaljavati od stola, čisto da im daju dovoljno prostora za nastavakrasprave.)

Zagaria ljutito ustane: “Sad sam odrasla i mogu ići…”(A da ti nisi one svoje toliko gnjavila, sad bi s nama ovdje kopali,

a ne što su se dali u krojače. Mo’š mislit posla – šivanje krpica. Je l’to poso za patuljka?)

“Tako mi Velikog krampa, o’š ti više prestat? Ni riječ više da nis’čuo”, zaurla Dargobrum.

(U istom trenutku kad je susjedni stol odletio preko pola dvorane,a one se dvije patuljčice počele mlatiti ko pomahnitale.)

htjede krenuti dalje kad je netko iza leđa primi svom snagom, podig-ne s poda, i iznese iz gužve.

“Sa’ mi te dost’“, začuje bijesan očev glas i odmah se prestane ri-tati nogama. “Je l’ ti stvarno nemaš ni kamičak, kako se reče, sebe-kontrole?” urlao je i dalje na nju.

“Ali, oče,” pokuša mu objasniti, “pa ovo je proslava men’ u čast.”

Dargobrum je donese do svečanog stola i spusti na njezino mjestopored majke.

“Tek si dobila Spoznaju,” oštro joj reče, “ne bi l’ trebala i malkorazmislit o njoj? A ne se odma’ ko divljak mlatit po dvorani.”

“Pa š’o imam mislit?” uzvikne Zag. “Mi smo patuljci i moramoodržati našu obvez…”

Jesi l’ ti nenormalna? istovremeno zagrmiše misli njenih rodite-lja i Zagaria istog trena zašuti.

Odmah je spazila par dječice koja su je promatrala širom raširenihočiju, spremna saznati što se to zbiva kad slavljenik ode u DvoranuSpoznaje. Bila je to najveća tajna među mladim patuljcima i jedina okojoj baš ništa nikada nisu uspjeli saznati. Što je stvarno bilo čudno,uzevši u obzir da se među patuljcima uvijek sve doznalo.

“Ups,” izleti Zagariji, “skoro se izlanuh.”Pogleda oca i majku i njihovi je ljuti pogledi konačno natjeraju da

spusti glavu. “Oprostite, malko sam se zanijela.”Obera je nježno pogladi po kosi. “Zag,” tiho reče, “ti si sad odras-

la i moraš se malko smirit. Kako se ono reče, uozbiljit.”(Dakle ta naša Zagica, zbiljam ne misli vlastitom glavom, začuju

se misli jedne postarije patuljčice za susjednim stolom. No kako stari-ca baš više i nije najbolje čula, to je i misli slala previše glasno. Nerazmem, kaj pripovedaš? uzvrati joj jednako nagluha prijateljica.)

“Pa niš’ nis’ napravila”, uzvikne Zag. “Sam’ sam se ćela još zaba-vit. Svi se mogu makljat, a men’ ne date. Nije pošteno.”

52 53

Poglavlje drugo: Već viđeno

Zima je prohujala u vježbi i učenju. Podizanje štita mu je već us-pijevalo bez ikakvih napora, ali je s bacanjem udara imao po-teškoća. Kao i štit, udare bi lijepo oblikovao, ali su bili jako

slabi, još slabiji od štita. Mali ga je često tješio da će biti bolje, aliAaron je počeo sumnjati. S druge strane, vježbe otvaranja prostorapokazale su da bi Aaron mogao postati putnik, možda čak i veliki put-nik, kako ga je pohvalio učitelj Vladimir.

“Još sam daleko od toga da bih mogao otići kući, ali možda većdruge zime uspijem”, s puno bi nade pričao majci.

Ona bi ga pogladila po kosi i u mislima zahvaljivala Starom štoih je doveo na Akademiju. Jedino bi noću ostajala sama sa svojimstrahovima. Često je sanjala svog Johna i što ga je češće sanjala, to seviše bojala da ga više nikada neće vidjeti.

“Aro, jesi li tu? Moram ti nešto reći o... Dobar dan, gospođo Ira,oprostite što upadam.”

Mali je po svom običaju banuo u Irinu sobu tražeći Aarona, ali seiznenadio kad je i nju zatekao tu (obično je u to doba bila u kuhinji).Ira se nasmije i krene prema kuhinji: “Ništa, i tako moramo završitvečeru.”

Čim je izašla, Mali priđe Aaronu i tiho mu šapne: “Ovo što ću tisad reći ne smiješ otkriti nikome drugome. Nikome. Je l’ jasno?”

Aaron zbunjeno kimne glavom, a Mali se okrene kao da se želiuvjeriti da su doista sami u sobi, pa još spusti glas.

“Baran i Tara i još nekoliko učitelja odlaze u veliku bitku. Boritće se s Aerinianom i njegovim sinovima protiv kralja Edwarda.”

Aaron ga je netremice promatrao ne znajući bi li prije zapitaoMalog kako je to saznao ili tko su ti Aeriniani i zašto se bore protiv

Zagaria pogleda majku, pa opet oca, a onda ljutito rastvori među-prostor i ode do njihova boravka.

“Š’o je teška”, reče Dargobrum i sjedne pored žene. I s tugom po-gleda one dvije staričice što su se tako dobro zabavljale makljajućijedna drugu.

“Ono za odlazak”, Obera nježno pogleda muža, “nis’ mislio za oz-biljno?”

“Jesam. Ak’ se ne počne ponašat ko odrasla, tako mi krampa, nećeić.”

Dargobrum zašuti i ispije rog pun medovine. To ga malo opusti,ali je i dalje bio napet.

“Znaš š’o?” reče Obera pogledavajući prema mjestu gdje je jošdonedavno stajao susjedni stol. “’Ajmo se i mi malko proveselit.”

Dargobrum je začuđeno pogleda: “Misliš da se malko…?”“Naravno”, nasmije mu se široko i ustane.Dargobrum je veselo poljubi, a onda se oboje zalete u gužvu i iz-

gube u sveopćoj makljaži.

54 55

sarduri, nego da vječno ostane zarobljen u međuprostoru. Bila je tosudbina koju ne bi poželio ni najgoremu neprijatelju, a kamoli sebi.Ipak, ona tanka nit Sile preostala u njemu napregla se do pucanja iprebacila ga preko pola svijeta u njegovu dječju sobu – bilo je tojedino sjećanje za koje je sa sigurnošću znao da mu neće izblijedjetitijekom prolaska kroz međuprostor. Eliot pokuša duboko udahnuti,ali mu propadanje vlastita tijela izbije zrak iz pluća. Kratak krik izletiiz njegova grla, a onda ga snažan bol u lijevoj nozi presiječe i on sezabije licem u zemlju. Trebalo mu je par trenutaka da shvati kako jepao. Polako se okrene na leđa i kroz visoku travu ugleda nebo. Zbu-njeno se osvrne oko sebe pa tek onda shvati što je protok vremena (aočito i ponešto pljačkaša) učinio utvrdi njegove obitelji. Cijeli se katurušio, zajedno s njegovom dječjom sobom i krovom. Ostali su samovanjski zidovi. Očito je odavno pokradeno sve što je vrijedilo, a utvr-da je ostavljena prirodi da je ukrasi travom i šipražjem. Sjećanja muse vrate naglo i obuzmu ga prejako. Obitelj Willie–Sache nikada nijebila velika ili moćna, ali je bila stara i prilično omiljena, barem međuvlastitim podanicima (ili se njemu tako činilo). Koliko je Eliot znao,svi njegovi prethodnici oduvijek su živjeli u utvrdi Ston–on–the–hilli bili vazali lordu Richu iz Stonwalla. Nisu bili bogati, ali su živjelilijepo i sigurno. Čak ih je i stoljetni rat poštedio. Njihovi gospodariRichevi nisu pripadali kasti borbenih plemića, već su svoje ciljeve uvi-jek lakše postizali vlastitim bogatstvom (koje je bilo daleko najvećeu Kraljevstvu). Ipak, i u onim rijetkim trenutcima kada su morali kre-nuti na bojna polja, Richevi su radije ostavljali Sacheove da paze napolja i usjeve nego da ih vuku u svoje borbene snage. A onda se mla-đahni lord Augustin Rich odlučio znatnije vojno angažirati, pa je po-veo Eliotova oca i njegova brata u rat. Bila je to krajnje kratka i po-ražavajuća vojna avantura iz koje je Augustin mnogo korisnoga nau-čio, ali je istovremeno bila i kraj sretnih dana Eliotove obitelji. Nje-gov otac i stric nisu se vratili i ostavili su dvije žene same s trojedjece. Eliot je bio najstariji, ali vjerojatno i najnespremniji da postanenasljednik kuće. Njega su oduvijek zanimali povijest i putovanja. I

kralja. Aaron je uvijek zamišljao da je kralj dobar, a oni oko njegaloši, ali se činilo da Mali ne dijeli njegova uvjerenja.

“Edward je loš i zao kralj i vrijeme je da ga netko makne”, rečeMali.

“A tko su ti Aeri... oni drugi koje si rekao?”“Misliš Aeriniani? Nije valjda da nisi za njih čuo?” začudi se Mali.Aaron tužno kimne glavom.“Kažu da su oni direktni potomci zadnjih ljudi i da u njima teče

drevna krv.”“Zar nismo svi mi potomci zadnjih ljudi?” zbuni se Aaron.Mali ga već htjede prekoriti, ali odmah shvati da je Aro zapravo

u pravu.“Pa jesmo,” zamucne, “ali su oni…” ni sam nije znao što.“A valjda to nekako drugačije ide”, razljuti se. “U svakom sluča-

ju, oni bi bili pravi kraljevi.”Mali je potpuno nesvjesno podizao glas.“Zamisli, Erin Aerinian je podigao vojsku da se drevna krv Kra-

ljevstva vrati na prijestolje, a naši učitelji će mu u tome pomoći. I jaću biti tamo.”

Njegovo se lice ozari dok mu je pred očima iskrsavala slika dvijuvojski koje se poput nemani bore na ravnicama ispred Dvora, a onzajedno s Baranom i ostalim silama Akademije udarima krči put krozkraljevu vojsku. Za tren je vidio sebe kako mu sam Erin zahvaljujena pomoći.

“Kamo ćeš ti ići?” vrisne Aaron i razbije sliku.“Ššš, ne deri se toliko”, stiša ga Mali. “Ići ću s njima”, prošapće.“Ali kako? Pa učitelji ti to neće dozvoliti.”“Naravno da neće, ali imam ja plan. Samo nikome ne smiješ ništa

reći. Obećavaš?”Aaron zabrinuto kimne glavom.

₪Eliot je iz međuprostora izletio doslovno u zadnjem trenutku. Još

samo tren prije bio je uvjeren kako bi bilo bolje da su ga sasjekli

56 57

Stonwalla. Iako su tada zauzeli južne pokrajine Kraljevstva, njihovaodluka da krenu prema Stonwallu, umjesto da su samo nastavili rav-no prema Kraljevim Dvorima, zapravo je spasila Kraljevstvo. Nitkopri zdravoj pameti ne može vjerovati da se Stonwall može zauzetijednim, pa ma kako jakim udarom. Južnjačka se vojska razlila ravni-com ispred Stonwalla i razbila na njegovim zidinama poput mora oobalu. Kad su se povukli, ostavili su za sobom mrtve, kao što morepovlačeći se ostavi pjenu na pijesku. Jedni od onih koji se nisu stigliskloniti iza zidina velebnoga grada bili su i Sacheovi. Eliot ih je na-šao pobijene nasred Stonwallskoga polja. Očito su prekasno čuli zadolazak južnjačke vojske. Sam Ston–on–the–hill (kako je to vidio po-slije pogreba) nije pretrpio nikakva oštećenja. Utvrda njegove obiteljise nalazila na vrhu brežuljka, povučena od glavnog puta prema Ston-wallu, i očito se južnjacima nije doimala dovoljno važnom ili boga-tom da je napadnu. Činjenica koja je na kraju Eliota proganjala cijeliživot – nikako se nije mogao oteti dojmu da su mogli preživjeti, samoda su ostali u utvrdi na brijegu. Stojeći pored obiteljskoga groba, Eli-ot je shvatio da je jedino za što bi još želio živjeti ispunjenje dječač-kih snova – putovanja i potraga za blagom. A upravo to mu je omo-gućila Akademija, jer ono malo Sile što je posjedovao, najlakše je ko-ristio upravo za ono što je i najviše volio – putovanja. Putovanje me-đuprostorom nudilo mu je svijet na dlanu i on ga je želio zgrabiti.Vratio se na Akademiju samo još toliko da sa sigurnošću svlada puto-vanje međuprostorom, a onda se uputio u pustolovine. Barem je tadatako mislio. Bol u lijevoj nozi vrati ga iz prošlosti. S mukom sjedne is naporom skine čizmu. Zglob mu je vidno oticao, ali se činilo da ne-ma prijeloma. Uspije ustati i skakućući na jednoj nozi dođe do izlaza.Kroz razvaljena vrata pružao se pogled na Stonwall i ravnicu i Eliotuse ote tihi uzvik iznenađenja. Čak i njemu, odraslomu u sjeni legen-darnoga grada, pogled na njega opet izazove ushit. Sam grad smjes-tio se na mjestu gdje se poluotok spajao s kopnom i zapravo se sasto-jao iz dva dijela međusobno odvojena brijegom. Okrenut sjeveru, nakraju Stonwallskoga kanala smjestio se Mali Stonwall (ili naprosto

potrage za izgubljenim blagom - ako je išta u životu želio, to je biloda upravo on pronađe neko veliko, davno izgubljeno blago. No sve jeto u trenu nestalo i odjednom se trebao prihvatiti vođenja kuće i pos-jeda. Nije dugo trebalo da svi, čak i njegova majka, shvate da je pot-puno nesposoban za takvu zadaću. Ubrzo je došlo i do prvih trvenjaizmeđu njegove majke i strine koja je, vjerojatno opravdano, tvrdilakako je njezin dvije godine mlađi sin Robert daleko sposobniji za vo-đenje poslova od Eliota. Na kraju su jednog poslijepodneva do utvrdedošle dvije sile iz Stonwallske akademije i zamolile ga da im dopustiprovjeru svojih podanika. Tražile su nove učenike za Akademiju. Eli-ot im je to drage volje dopustio, čak im je i pomogao da lakše obiđunjegove posjede. Na svoju žalost, sile nisu imale sreće, baš nitko nijeimao niti zrnce Sile u sebi, i već su se spremale poći dalje, kad se jed-na od njih zagleda u Eliota. Lagana bol u njegovoj glavi namrštila muje lice i sila ga upita što mu je.

“Nešto me glava zaboljela”, odgovori joj, a onda osjeti kako ganešto obuzima. Nikada prije nije osjetio tako nešto, bilo je to kao daje druga osoba ušla u njegovo tijelo i zarobila ga. Ispostavilo se da jeupravo on onaj kojega traže. Nije imao pretjerano mnogo Sile u sebi,ali opet dovoljno da ga se isplatilo izvježbati. Kad je na svoje olakša-nje obavijestio majku i ostale da odlazi u Stonwallsku akademiju iprepušta Robertu vođenje posjeda sve dok njegov mlađi brat Brad neodraste, olakšanje se vidjelo na svim licima. Eliotu nije bilo loše naAkademiji, nije bio među boljima (daleko od toga), ali je svejednomalo-pomalo napredovao. Majka ga je često posjećivala i pričala muo tome kako im je dobro i kako se Robert pokazao stvarno vještim u po-slu i činilo se (hvala Stvoritelju) da se stvari konačno vraćaju na staro.

No Stvoritelj je očito imao druge planove, čim je dopustio napadCarstva Shiri na Kraljevstvo. Bilo je to zadnje širenje Carstva na ra-čun Kraljevstva. Napad je bio brz i neočekivan. Vojska tadašnjeg kra-lja upravo je ratovala na sjeveru protiv pobunjeničkih snaga, i dok jeKraljevstvo shvatilo što se događa, južnjaci su već bili pod zidinama

58 59

Oštrac na kojoj je izgrađena zadnja od stonwallskih kula. Hrid je sazapadne strane bila povezana jednim niskim lukobranom tako da se uluku oduvijek ulazilo s istočne strane hridi. No nakon Marvinova gra-diteljskog zahvata luka je potpuno zatvorena. U nju se moglo ući sa-mo kroz jedan prolaz ostavljen na istočnoj strani. Prolaz je bio zatvo-ren s dva ogromna lanca koja su se spuštala samo na zapovijed lučko-ga zapovjednika, koji je za svaki propušteni brod odgovarao izravnokraljevu savjetniku. Otvor je također bio branjen s više desetaka to-pova smještenih na Oštrac-kuli. Netko bi mogao pomisliti kako je up-ravo taj otvor najslabija karika obrane grada, i gadno bi pogriješio jersu dodatne zidine odvajale luku od grada. Prateći liniju obale, u lucisu se spajale na istočne, odnosno zapadne bedeme. Na ovaj se načinveliki grad branio od upada s mora. Neprijatelj se u najboljem slučajumogao iskrcati na uzak kameni dok i dalje ne bi imao kuda. Za to vri-jeme branitelji bi ga satirali sa zidina koje su okruživale cijeli taj pro-stor. Koliko god stonwallske zidine bile poznate, toliko su bile poz-nate i Kamene dveri – glavni ulaz u Veliki Stonwall koji je bio smješ-ten prema istoku i velikoj ravnici koja se s jugoistoka pružala premagradu. Dveri su bile načinjene od dvije kamene stijene koje bi se zat-vorile tolikom preciznošću da se niti najtanji nož nije mogao uvući uprocijep između dva kamena bloka. Način na koji su se vrata otvara-la i zatvarala bio je tajna koju je stoljećima čuvao Red od vrata. Redje utemeljen nedugo nakon što su prvi ljudi ušli u napušteni Stonwall,a članovi su mu dolazili iz sedam najuglednijih stonwallskih obitelji.Svaki prvorođeni sin u tim obiteljima bio je predodređen da postanečuvar vrata. Kada bi neki od postojećih članova reda preminuo, dje-čak bi odlazio od kuće i pristupao redu. Služba je bila doživotna, apogreške su se plaćale životom. Ipak, nikada se nije dogodilo da biijedan član odao tajnu moći pokretanja vrata.

Ogromna kamena vrata glavnoga stonwallskog ulaza bila su otvo-rena i kroz njih je kuljala konjica u dugoj koloni. Eliotu sjećanja za-iskre pred očima i ponovo je bio šesnaestogodišnji mladić koji je smajkom promatrao kako se otac i stric zajedno sa svojim konjanicima

Mali grad, kako su ga zvali) iznad kojeg se, djelomično ukopana ubrijeg, nalazila rezidencija obitelji Rich. S druge strane brijega, okre-nut prema jugu, širio se Veliki grad koji se također uspinjao do trećinevisine brijega. Oba su grada bila branjena istovjetnim peterokatnimzidinama koje su na svakom svojem kutu imale po jednu kulu. Nokoliko god zidine gradova bile veličanstvene, pravo divljenje su iza-zivale spojne zidine koje su se uspinjale preko brijega i s istočne i za-padne strane spajale dva grada. Na taj je način veći dio Stonwallskogbrda bio opasan zidinama. Po samom vrhu brda protezale su se dodat-ne zidine koje su spajale istočni sa zapadnim krakom zidina. Na ovajnačin se omogućavala obrana jednog grada čak i u slučaju da druginekim čudom padne u ruke neprijatelju. Na najvišem vrhu brda, ne-gdje po sredini spojnih zidina, nalazila se najviše kula – Oči od Ston-walla, s koje su branitelji mogli kontrolirati cijeli poluotok i kopnenozaleđe zajedno s morem. Prema legendi, zidine su gradili crnonogi(čije su kuće zapravo utemeljile Mali Stonwall) na zamolbu samihplemenitih, koji su ovdje i stolovali. Poslije, kad su plemeniti napus-tili svijet, grad je postao prijestolnica ljudskih kraljeva. Tijekom na-rednih stoljeća i ljudi su željeli doprinijeti slavi stonwallskih zidinapa su ih produžili i na sjever i na jug. Kako su na samom plitkomkraju Stonwallskog kanala smještene najveće solane Kraljevstva, toih je kralj John II. odlučio dodatno braniti, obuhvativši ih zidom kojije s istočne strane pratio polukružnu obalu kraja kanala, a sa zapadneje naprosto provukao zidine preko plitkoga zaljeva i spojio ga s istoč-nim polukrugom. Duž cijeloga zida ispod površine mora ostavljeni sumnogobrojni četvrtasti otvori da bi se polja solane mogla normalnoplaviti morem. Pored svakog otvora nalazio se poklopac od nehrđaju-ćega željeza kojim se otvor mogao zatvoriti i tako, prema potrebi,onemogućiti ulazak mora. U svakoj generaciji bi po petorica seljananaučila plivati i roniti te bi bili zaduženi (i plaćeni) za zatvaranje iliotvaranje otvora. S južne je strane dvjesto godina kasnije kralj Mar-vin I. završio izgradnju zidina koje su u potpunosti zatvorile ston-wallsku luku. Dva velika bedema-lukobrana spajala su se na hridi

60 61

“Samo se ti vrati”, prošapće sestra, a u sebi zamoli Stvoritelja daovo ne bude zadnji put da ga je vidjela. A onda i sama protrne, bojećise da takvim mislima nekako ne dozove zlu sudbinu.

Fuj, fuj, crne misli, bježite od mene, zazove riječi koje je još njenabaka znala govoriti kad bi tjerala zlu kob od sebe.

“Pokret!” vikne William i baci brz pogled prema ženi i kćeri.Čvrsto ih pogleda, kao da im želi dati snage ili se možda još jednomopravdati za sve ovo. Dobro je znao što njegova žena misli o svemu,ali dao je riječ. Onomu koji mu je obećao da će ovo biti zadnja bitkaKraljevstva. Dao je riječ, a on nije bio čovjek koji bi svoju riječ po-gazio. Jer što preostaje čovjeku ako ne drži do vlastite riječi? Akozablati svoj obraz? Kruto se nasmiješi Katharini i brzo skrene pogledsamo zato da ona ne primijeti brigu na njegovu licu. Sanjao je noćasda je nema. Da je nestala u bjelini ništavila. Obuhvati ga studen slut-nje i on snažno podvikne na konja.

Dugo je trebalo dok vojska kuće Locke nije napustila svoje dvorei još su duže dvije žene stajale u blatu dvorišta gledajući za njima.Držeći čvrsto jedna drugu za ruku, mogle su se samo nadati da im mo-litve neće biti uzaludne.

₪

Mladi Jasper od kuće Weyard iskrao se iz očeva dvora čim je noćzatamnila svijet. Njegov štitonoša je već spremio konja i izveo ga izdvorca. Jasper se provuče kroz odškrinuta vrata zidina, šapnuvši pri-tom jednom od stražara da neće dugo izbivati. Postariji, bradati stra-žar se samo lagano nasmiješi i pomisli kako će i opet do jutra moratičekati svoga mladog gospodara. Ali nije mu to bilo teško.

Kad će, ako neće sad, podrži ga u mislima. Osim toga, ona malaBeatrice je stvarno lijepa. Šteta samo što im nije suđeno.

Znao je on dobro koga je Jasperu njegov otac, lord Arthur, nami-jenio. Ponekad je nama običnima stvarno bolje. Ja sam svoju Rosusam odabrao, nasmije se u sebi, ali se brzo smrkne, i pravo mi bilo.

polako spuštaju nizbrdo prema ravnici gdje će se sastati s vojskomkoja je milila iz Stonwalla. “Već viđeno”, šapne Eliot. Iako ga deset-ljećima nije bilo u Kraljevstvu, odmah je shvatio da se u njemu ništanije promijenilo.

Čini se da plemstvu Kraljevstva ratovanje nikada ne dosadi. Mož-da će ovog puta i stonwallski gospodari platiti cijenu svojih vojnihavanturica, gotovo je Stvoritelja želio zamoliti za to.

₪

“Molim te, čuvaj se”, šapne gospa Constance svojem sinu Dunca-nu. Pokušavala je sakriti suze pred oštrim pogledom svoga muža, lor-da Williama od kuće Locke, ali nije uspijevala.

“Ne brini”, nasmiješi joj se sin.Na njegovu bezbrižnu veselu licu dao se naslutiti ponos. Ponos

mladića koji se upravo sprema poći, rame uz rame sa svojim ocem,dohvatiti slavu i čast na bojnome polju. Upravo onako kako su to većcijelo stoljeće sinovi i očevi Kraljevstva neumorno radili. I dok bi oniginuli po raznim zakutcima Kraljevstva, njihove žene i majke, sestreili djevojke šutke bi kopnjele u iščekivanju njihova povratka, ili bi setiho molile Stvoritelju za njihov spas. I samo je Stvoritelj znao koliki-ma od njih molitve nije uslišio.

“Braco moj”, zajeca Katharina i baci mu se u zagrljaj.Prisloni svoja usta na njegovo uho i tiho šapne: “Budi pametan,

ne moraš baš biti u prvim redovima.”“Ne brini,” nehajno odgovori Duncan i zajaše konja, “pa znam se

ja čuvati.”Njegova se sestra odmakne i rukom obriše suze. “Kad se vratiš,”

reče mu s osmijehom, “moramo završiti partiju. Cijeli si rat izmisliosamo da se izvučeš iz poraza. Ali ja ću čuvati sve figure na svojimmjestima. Za tri poteza ti slijedi šah-mat.”

“E, moja Kate, to ćemo još vidjeti”, nasmije se mladić. “Već ću janešto smisliti dok se vratim.”

62 63

Nije se ona nikada ljutila na mlade. Zapravo, ne bi ona to nikadapriznala, ali mladi ju je Jasper podsjećao na jednog drugog mladića.Jednoga koji je prije više od četrdeset godina otišao u rat i nikada se ni-je vratio. Iako je svečano obećao da će doći po nju i na bijelome je konjuodvesti u njihov dom. Odavno je isplakala sve suze i nikada nije saz-nala što je s njime bilo. Ponekad se čak tješila da je možda i preživio inašao neku drugu, pa sad s njom sretno živi. Jer joj je čak i pomisao daju je ostavio i zaboravio bila manje bolna od pomisli da je poginuo.

E, moj Alfonso, koliko je puta pomislila svih proteklih godina.Debela guvernanta samo tiho uzdahne, spremna i opet, sama na

tvrdom kamenu, dočekati zoru (sve za ljubav svoje štićenice).

“Obećaj mi da ćeš se vratiti”, plakala je Beatrice na Jasperovimgrudima dok je tek blago rumenilo zore nagoviještalo novi dan.

“Znaš da hoću”, uvjeravao ju je grleći je i ljubeći. “Nema te silena svijetu koja će me odvojiti od tebe”, odlučno reče.

“Čak ni otac?”“Niti on. Kad se vratimo, sve ću mu reći. Baš me briga za njegove

dogovore. Ja hoću samo tebe.”“I ja tebe”, jedva prozbori djevojka.Poljubili su se još jednom. Beatrice se otrgne iz njegova zagrljaja.“Moram ići”, žurno reče. Okrene se i krene prema rubu šume, a

onda se naglo zatrči natrag prema njemu. “Nemoj poginuti,” jecala muje u zagrljaju, “samo nemoj poginuti.”

“Smiri se, što ti je? Pa nisam blesav da ovakvu ljepotu prepustimdrugome”, nasmije se mladić.

“Ti znaš”, smrkne se djevojka, “da nema, niti će ikada biti nekogdrugog.” Suze joj krenuše kapati po licu. “Samo ti.”

“Pst”, začuje se dozivanje guvernante. “Vragovi, pa gdje ste? Mo-ramo se vratiti.”

“Idem”, reče djevojka. “Evo, dolazim”, povuče se korak-dva una-zad, još uvijek mu držeći ruke, a onda samo ustima bez glasa reče:“Vrati se”, i pobjegne iz šume.

Ubrzo se začuje potmuli tutanj konjskih kopita i stražar se nasloniuz kameni zid, zaželjevši svomu mladom gospodaru slatku noć.

Sutra se i tako kreće i tko zna kada će je opet vidjeti. I hoće li jeviše ikada vidjeti.

Jasper je jurio kroz noć. Kako ide ona stara pjesma? pokuša sesjetiti.

Dug je put, dug je put, požurite konji moji, zapjeva u sebi dok muje srce lupalo sve jače. Dug je put, brže još brže, o brže jurite kroznoć.

Mjesečina ga je pratila dok je jurio ravnicom i osvjetljavala muput kroz šumu. Konačno je stigao do kraja šumarka iz kojega je udaljini mogao vidjeti dvore Beatricine obitelji. Hitro sjaše i kroz tamuje ugleda kako trči prema njemu.

“Stani, vraže, ne mogu tako brzo”, začuje tiho mumljanje njezinedebele guvernante.

Beatrice mu uleti u zagrljaj i on je podigne s tla i poče se vrtjetioko sebe. Beatrice veselo cikne i poljubi ga.

“No”, zastane debela Eleonora boreći se za dah, “kakvo je to po-našanje jedne mlade dame?”

Jasper spusti djevojku i priđe guvernanti. “Nemojte se ljutiti, sa-mo smo se poljubili.”

“Ja, jawohl, misliš da je ne znam kuda to vodi?” i dalje je puhaladebela.

“Moram sjesti”, potraži kamen na kojem je uvijek sjedila.“Gdje je sad? A, evo ga”, otpuhne. “’Ajdete vi, ali da niste daleko

otišli. I Bea, “ozbiljno uzvikne, “pamet u glavu. Ti znaš kako se pravedame moraju ponašati. Osim toga, ja sve čujem. Ja, ja.”

“Ne brini”, veselo uzvikne djevojka, a njezina se duga crna kosaprospe u guvernantino krilo dok se saginjala prema njoj i ljubila je udebeli obraz.

“Hvala ti”, prošapće.“Ja, ja”, samo odmahne rukom debela.

64 65

“Kako je krenula,” šapne netko, “još će sama cijelu planinu izbu-šit.”

Kući (zapravo širokim udubinama u stijeni koje su patuljci tradi-cionalno zvali boravkom) se vratila natmurena i smrknuta.

“O, stigla si”, pozdravi je majka.Htjede je zagrliti, ali je zaustavi mrk kćerin pogled. “Dobro, Zag,

daj se više prestani duriti. Evo ima fine veprovine za večeru.”“Nije mi do jela”, promrmlja Zag i ode u svoju udubinu.Obera duboko uzdahne i krene za njom. “Slušaj me, ak’ želiš da

ti se otac predomisli i makne kaznu, moraš se i sama potrudit.”Zag je sjedila na svojem krevetiću i nervozno mahala nogama

(patuljački kreveti su bili niski, ali kako je već rečeno, Zag doista nijespadala u visoke patuljčice).

“Pa niš’ nis’ napravila”, tiho reče. “Sam’ sam se htjela zabavit. Visvi mislite da ja nisam Spoznaju shvatila ozbiljno. Jesam. Ali ne mo-ram zato provest život u brizi oko onog što će doć. Osim toga”, žus-tro uzvikne, “ja se Morgha i njegovih mora ne bojim.”

To i jest tvoj problem, pomisli Obera, pažljivo skrivajući svoje mi-sli da ih Zag ne čuje. Ti se ničega ne bojiš.

“Kad ih se do’vatim,” sipala je i dalje Zag, “sve ću ih razbucati.”“Naravno da hoćeš,” povladi joj majka, “ali malo opreza ne b’

škodilo. Je l’ bi ti mogla majci obećat da ćeš bar pokušat bit malko”,zastane tražeći riječi, “razumnija?”

Zag pogleda zabrinuto lice svoje majke. Znala je ona da je rodi-telji vole iznad svega. Čak i otac. Samo je malo krut, ko balvan, i pre-više se brine, pomisli za sebe.

“Obećajem”, konačno reče i izmami osmijeh na majčinu licu.“Dobro, to je dobro”, pohvali je Obera. “A što si danas bila toliko

ljuta? Čula sam da si pola planine odvalila.”Eto, to je to kod nas, razljuti se Zag u sebi, ne mo’š ni prdnut, a

da to cijeli rudnici odmah ne saznaju. “Ma ništa”, promrmlja neuvjer-ljivo.

“Čekaj me, vratit ću se”, vikne za njom čvrsto i odlučno, s uvje-renjem mladosti koja u svome neznanju misli da je gospodar vlastitesudbine.

₪

Bila je ljuta. Ali onako, baš jako ljuta. Ne samo što su je roditeljipotjerali s proslave vlastite punoljetnosti nego su joj još i zabraniliodlaske u “Hodnik odmora i zabave”. Bio je to najširi hodnik njiho-vih rudnika, koji se prostirao između ulaza i svečane dvorane, i u nje-mu se smjestilo desetak krčmi, po općoj ocjeni najboljih u cijeloj bli-žoj, a vjerojatno i široj okolici, u kojima bi patuljci navečer poslijecjelodnevnog kopanja tražili odmor (aktivan), vino (pivo ili nešto žeš-će), nešto za prigristi (bar se pedesetak veprova vrtjelo svaku večerispred krčmi) i, naravno, zabavu (čitaj, priliku da svoje šake umorneod kopanja promasiraju snažnim udarcima po glavama drugih patu-ljaka).

Patuljcima ništa nije bilo ljepše od malene, do vrha popunjene krč-me, tople i vlažne od isparavanja alkohola i znoja svih prisutnih. Tubi se oni osjećali baš onako “domaćinski”. Natisnuli bi se svi u guž-vu, pjevali, jeli, pili i prepričavali dogodovštine. Smijali se i galamili,dok bi se mlađi ljubili i štipkali u gužvi, i neprekidno se međusobnopodbadali i šalili na svoj i tuđi račun. I završili večer dobrom maklja-žom. To je bio raj kako su ga patuljci zamišljali. I sad su joj roditeljii to zabranili.

“Stvarno nisu u redu”, promrmlja Zig–Zag i žestoko udari u stije-nu ispred sebe.

A onda se sjeti kako je načula da se mlađarija dogovara oko ne-kakve velike tučnjave u najpoznatijoj krčmi, jednostavnog imena “Mak-ljaža” (o čijem vlasniku, Grimble Crumbleu, su čak i pjesme bile spje-vane) i ljutnja je još više razdraži. Svom snagom krene lupati kram-pom po stijeni, potpuno nesvjesna kako su se ostali patuljci malo-po-malo odmaknuli od nje i nastavili s kopanjem podalje. Nikome se bašnije mililo slučajno je dodatno razbjesniti. Samo bi se pogledavali i sli-jegali ramenima kao da kažu – a što se tu može.

66 67

Poglavlje treće: Zabranjena šuma

rchie, Archieee”, dozivala je mršava žena penjući se brije-gom. “Tog malog nikad nema na vidiku”, reče zadihana, aonda se namršti.

Ako je opet na zidu, tako mi Stvoritelja, tužit ću ga ocu.“Archie!” ponovo viknu i začuje lavež psa. Popela se na vrh bre-

žuljka dovoljno brzo da u daljini vidi svoga sina kako skače s niska,gotovo u travu zarasla kamenoga zida. Iza zida se nalazila gusta šumapravilno oblikovana u krug. Tanak sloj trave oko nje završavao je kodzida.

“Smjesta da si ovdje!” vikne.Pas je prvi stigao. Radosno je skočio na gazdaricu, ali ga ona od-

makne.“Obećao si da više nikad nećeš na zid”, s gorčinom reče dječaku

dubokih plavih očiju i kose svijetle kao što je i njezina bila.“Samo sam pogledao, nešto se čulo… Nisam htio, stvarno nisam

htio,” ubrzano se poče opravdavati, “ali nešto se čulo iz šume.”“Obećao si mi”, strogo reče Ela. “Reci mi što smo se dogovorili.”“Da nikad više neću na zid”, tiho reče dječak.“A zašto?” zapita Ela.“Jer ako padnem s druge strane zida, mogu završiti u šumi”, još

tiše odgovori.“A zašto se ne smije u šumu?”“Jer je to zabranjena šuma i tko jednom u nju uđe, više nikada ne

može iz nje izaći. Ali majko, ja ne bih otišao u šumu, stvarno ne bih.”Ela duboko udahne. “Isto kao što se više nikada nisi popeo na zid.

Ti mene ili ne želiš razumjeti, ili me ne želiš slušati. Možda ćeš ocabolje poslušati.”

Obera je samo pogleda i Zag ne izdrži: “Čula sam da će bit vel’-ka makljaža kod ‘Makljaže’. Svi idu večeras tam’. Sam’ ću ja čamitdoma.”

Ne mo’š ti s njom, ponovi u sebi Obera ono što je znala još od Za-gina rođenja, ali ju molećiv kćerkin pogled razoruža: “Dobro, otiđitamo, ali da si do ponoći nazad. Otac ima neki važan sastanak s vođa-ma klana i neće se vratiti prije.”

Ako se uopće i vrati do jutra, pomisli za sebe, dobro znajući kakose ti “važni” sastanci uvijek pretvore u zabave sve do zore.

“Je l’ stvarno mogu?” ozari se Zag.Obera kimne glavom i istog se trena nađe u čvrstu kćerkinu zagr-

ljaju. “A što kad otac sazna?” (A saznat će, jer je to naprosto tako upatuljaka.)

“To prepusti meni”, odgovori Obera i već je u mislima pregleda-vala koju bi seksi spavaćicu mogla obući za njegov povratak.

“Ti si najbolja”, uzvikne Zag i hitro se krene spremati za odlazak.Zagnjuri glavu u ormar, pa počne prekapati po gomili.

Obera ju je samo promatrala, a kćerkino oduševljenje izmami jojosmijeh na licu: Malena moja. Srećica moja najveća.

Jer ništa na ovom svijetu ne može više razveseliti jednu majku (makojoj vrsti pripadala) od sreće na licu njezina djeteta.

Zag je iz međuprostora izašla tik do ulaza u krčmu i odmah začulakrš i lom što je dopirao iznutra. Hitro otvori vrata i uz urlik “Kijajiii!”i blaženi osmijeh na licu baci se u gomilu. Krampa mu velikog, pomi-sli, ima l’ veće sreće od ovog?

68 69

‟A

Will uzdahne: “Baš neće slušati, možda bih ga trebao malo…” pazamahne rukom, “za njegovo dobro.”

Tren su šutjeli, kad Will naglo sjedne.“Moramo smisliti nešto drugo”, reče. “Nikada ga nisam tukao i

neću, uvijek se sjetim Trevora.”Ela ga zagrli. Dok su još bili djeca, Will i Trevor su se potukli oko

tko zna čega, kao što se seoska djeca uvijek oko nečega tuku. Već ta-da je Will bio bar za glavu viši i duplo širi od ostale djece. Trevor jeskakutao oko Willa, koristeći svoju brzinu i izbjegavajući Willove ši-roke, nezgrapne zamahe. No u jednom trenu ga je Will pogodio ravnou glavu i Trevor je pao kao pokošen. Od tog dana, kako su to svi pri-mijetili, Trevor više i nije bio baš svoj.

“Znam što ćemo”, dosjeti se Will. “Djeca se često ne brinu za sa-me sebe, to je naprosto tako, zato i upadaju u razne nevolje. Ali, mo-gu jako brinuti za one koje vole. A koga Archie voli više od svega?”

“Psa”, istovremeno izgovore.“Samo ne znam što s njim”, razočarano reče Will.“Reći ćemo da…” započne Ela pa odlučno nastavi: “Ne, ti ćeš mu

reći, danas ga ti moraš kazniti,” dometne, “da ćeš uzeti psa i otjeratiga u zabranjenu šumu i da ga više nikada neće vidjeti.”

“To je dobro, ako to ne posluša, onda ću ga stvarno izmlatit.”Dok su ustajali, Will brzo poljubi Elu.“Moram ići nazad, nećemo stići završiti potkove. Mislim da se opet

sprema neka velika bitka jer je lord samo od mene naručio tisuću pot-kova i stotine noževa, kaciga i ostalog, a čuo sam i da svi kovači Bad-wooda također rade svom snagom.”

“Zovi nas za večeru”, reče Will i krupnim koracima odjuri u ko-vačnicu. Čim je ušao iz kovačnice dopre zveket metala. Ela otresetravu s haljine, popravi kosu, i krene u kuću.

₪

Archie je uletio u sobu i u kutu sjeo na pod. Onda se sjeti da nijepozdravio, pa vikne: “Dobra večer, bako.”

Archie otvori usta, ali ga majčin pogled zaustavi.“Svečano si mi obećao,” reče Ela, “je li tako?”“Je”, tiho odgovori.Pas je prvi uletio u dvorište i nestao iza kuće. Ela posla sina u kuću.“Sjedi u kut i ne mrdaj dok se ne vratim”, reče sinu, a sama pro-

duži do male kovačnice na kraju dvorišta.Unutra je bilo vruće i bučno. Will je s još dva pomoćnika užurba-

no radio da završi narudžbu potkova za lorda Badwooda. Kad je ugle-dao ženu, spusti malj i široko se osmjehne.

“Ma gdje si, ljepotice moja”, zabrunda svojim dubokim glasom papodigne Elu uhvativši je oko struka i strastveno ju poljubi.

Elinu ljutnju na sina istog trena zamijeni ljubav prema njegovu ocu.“Daj, stani malo, gledaju nas”, reče Ela dok su ih pomoćnici pro-

matrali. “’Ajmo izaći na tren”, šapne.Will se nasmije: “Možemo i na dva, ako si pri volji”, pa uhvati že-

nu za stražnjicu dok je ona uz vrisku bježala prema izlazu.Kad su izašli, Will je ponovo uhvati i počne ljubiti.“Čekaj malo”, reče Ela. “Moramo razgovarati.”Ali Will se nije dao smesti, ponovo je uhvati i uz njeno “negodo-

vanje” odnese iza kovačnice. Nježno je položi na travu, a rukom kre-ne duž bedra, zadižući joj haljinu. Ušao je u nju polako, uvijek je takoradio, pazeći da je ne povrijedi, a onda bi svakim trzajem pojačavaoprodor. Bio je to njen čovjek, njezin medvjed, kako ga je zvala. Mo-gao je prelomiti odrasla čovjeka ili udarcem šake oboriti vola – što jejednom za okladu i napravio, ali je prema Eli uvijek bio pažljiv. Valtopline prostruji njenim tijelom i ona čvrsto zagrli svog čovjeka, tihostenjući pri svakom trzaju. Dva tijela spojena u jedno ritmično su tit-rala sve dok se boje svijeta ne stopiše u prasak.

“O čemu si htjela razgovarati prije no što sam te se do’vatio?”kroz smiješak zabrunda Will.

Ela ga pogleda i po tko zna koji put se zapita kako je moguće datolika ljudina ima takav dječački osmijeh, ali se uozbilji.

“Archie je opet bio na zidu”, tiho reče.

70 71

Njezin se smiješak pretvori u bolnu grimasu. “Daj mi pomozi danekako sjednem na taj stolac.”

Archie ustane, jednom rukom primi tronožac, dok se baka držalaza njegovu drugu ruku. Podmetne tronožac iza starice, pa je polakoposjedne na njega.

“Ha, još uvijek mogu sjediti na njemu.”“Kad su prije puno, puno godina, toliko puno da im se ni broja ne

zna, posljednji ljudi pristali u novu zemlju, tu su pronašli razne živo-tinje i čudnovata bića. Prvi koje su upoznali bili su plemeniti. Visoki,plavokosi i plavooki, baš ko ti”, nasmiješi se starica.

“Ali ja nisam visok”, prekine je unuk.“Bit ćeš”, reče baka i nastavi.“Ti plemeniti su bili dobri i mudri i dozvolili su ljudima da se na-

sele u njihovoj zemlji. Na početku su pomagali i učili ljude raznimvještinama. Tako se ljudski rod pomalo oporavio od propasti starezemlje. No u novoj zemlji živjeli su i crnonogi, niska stvorenja sličnapraščićima i s nogama crnim do koljena. Crnonogi nisu željeli da seljudi nasele u njihove krajeve, vjerojatno i zato što su se ljudi rugalinjihovom izgledu i smatrali ih nižim bićima, a crnonogi su zapravobili vrsta čak i starija od plemenitih.”

“A zmajevi?” nestrpljivo će Archie.“Da, bili su tu i zmajevi. Ogromni, strašni zmajevi. Stariji i moć-

niji od svih drugih. Gospodari zemlje, mora i neba. Letjeli su do sun-ca i zaranjali u bezdane mora. Pred njihovim krikom bježalo je sveživo. Svojom vatrom mogli su i najtvrđu stijenu rastopiti, a njihovasnaga bila je ravna bogovima. Ipak, i zmajevi su imali svoju slabost.Zbog svoje moći postali su bahati prema svima, pa čak i jedni premadrugima. Dva zmaja nikako nisu mogla živjeti jedan blizu drugomu.Njihovi međusobni susreti su često završavali ljutitom borbom i smr-ću slabijega. Kroz tisućljeća se njihov broj sve više smanjivao. Dovremena kad su ljudi stigli, ostalo ih je samo sedam – četiri mužjakai tri ženke. Najjači od svih zmajeva…”

U drugom kutu sobe, na prastaru krevetu, sjedila je njegova baka.“Dobra večer, srećo moja”, odgovori hrapav glas. “Jesi se opet pe-

njo na zid?” uvijek bi to pitala kad bi ga vidjela da sjedi u kutu.Nije joj odgovorio.Iz drugoga kuta sobe dopre neko meškoljenje. Baka je dohvatila

svoj mali tronožni stolčić (na kojem je još kao dijete sjedila) i, gura-jući ga ispred sebe, krenula prema unuku.

“Kuda ćeš, bako?” zapita Archie, ali nije smio ustati i pomoći.Samo bi mi danas još trebalo da me mater ne zatekne u kutu, po-

misli.“Ako unuk ne smije baki, može baka unuku”, uz napor odgovori.Starica se s mukom približavala Archieju. Gornji dio njezina tijela

bio je svinut u odnosu na noge gotovo pod pravim kutom. Jedini na-čin da hoda bio je da se rukama nasloni na tronožac, koji bi gurnulamalo ispred sebe, a zatim bi polako primakla i noge. Konačno je stig-la, pa jednom rukom pogladi unuka po kosi, dok se drugom čvrsto dr-žala stolčića.

“Plavokoso moje”, prošapće.Iz dubine njenih upalih očiju još se mogao nazrijeti plavi odsjaj.

“Reci baki, što je bilo?”“Samo sam htio vidjeti što se to čuje iz šume”, odvrati.“Prokleta je ta šuma,” reče baka, “zove ljude k sebi, ali ih onda

više ne pušta van.”“Ne razumijem kako?” reče Archie. “Ne može šuma zvati ili ne-

kog zadržati, mora biti netko unutra.”“Tko to zna”, odgovori baka. “Neki govore da se u središtu šume

skupljaju vještice, drugi da se noću mogu vidjeti vile kako plešu iz-među stabala, lijepe, ali zle. Neki opet pričaju da se u njoj još otpočet-ka svijeta krije neka bezimena neman koja čuva veliko blago, a drugida se u njoj krije posljednji zmaj, ljut na ljude što su mu pobili braćui sestre.”

“Zmajevi,” šapne Archie, “pričaj mi o zmajevima.”Starica se nasmiješi. “Oduvijek si volio priče o zmajevima.”

72 73

sa štitova i poletješe prema selu. Crna slutnja nesreće obuze dječaka,htjede vikati, otrčati do sela da upozori oca i majku, ali mu noge i ru-ke bijahu kao sputane nevidljivim lancima. Gledao je kako zmajevidolijeću do sela, a onda se sve pretvorilo u plamen. Zmajevi su rigalisvoje vatre, spalivši sve kuće. Konjanici su stigli upravo na vrijemeda pobiju ono malo ljudi što su istrčavali iz svojih domova, često i sa-mi u plamenu. Archie ugleda svog oca kako ruši konjanike oko sebe.Razgrtao ih je svojim maljem, rušio konje, razbijao oklope vitezovi-ma. Odjednom se visoko s neba na njega sjuri zmaj i spali ga ogrom-nim plamenom.

“Ne,” vrisne dječak, “neeee…”“Archie, probudi se, sve je dobro. To je samo san, Archie”, dopi-

ralo je do dječaka.S mukom je otvorio oči dok se rukama još borio protiv lanaca sna.“Smiri se”, zagrli ga majka.“Zmajevi su nas napali,” bunovno reče dječak, “spalili su cijelo

selo.”“Sve je dobro, samo si sanjao”, ponavljala je Ela lagano ga njišući

u naručju, kao onda dok je bio još beba. Archie se smiri.“Morao bi znati da zmajevi ne postoje”, začuje dubok očev glas.

“To su samo priče.”Otac ga pomiluje po kosi: “Jesi bolje?”Archie potvrdno kimne.“Trebaš odspavati, još je noć”, reče mu majka, pa ga poljubi.Dok su mu se oči sklapale, čuo je kako otac i majka odlaze do ko-

vačnice, a onda se u kući sve smirilo. U kutu sobe starica je otvorenihočiju gledala u mrak. Crna slutnja nije joj davala da zaspi. Isti san, po-misli, isti smo san sanjali. Samo da nije pretkazanje. Starica se streseod jeze, pa uputi molitvu Stvoritelju.

Zveket metala, škripa kola, lavež psa i graja mnoštva što je dopi-rala iz dvorišta probudili su Archieja. Naglo je ustao i počeo se obla-čiti.

“Koliko sam vas puta molila”, začu se glas s vrata, “da mu pre-stanete puniti glavu pričama o zmajevima i drugim glupostima.”

Ela se žurno zaputi do starice.“Osim toga, Archie je u kazni, dajte da vas vratim na krevet.”Ela je čvrsto primi, a starica s mukom ustane. “Dobar je on”, reče

Eli.“Dobar, samo neće slušati ništa što mu ja govorim, jedino ove

vaše priče.”“Rekla sam ocu,” zagleda se u sina pa dometne, “bio je jako ljut.”Archie se pokunji. “Nisam htio”, tiho reče.Ali u mislima je letio sa zmajevima.

₪Te noći dječak je sanjao kako se iskrada iz kuće.Nikog nisam probudio.Osim, naravno, psa koji je veselo dotrčao do njega. “Pst”, prošap-

će pa pomiluje vjerno pseto. “Dođi, idemo.”Izašli su iz dvorišta i potrčali prema brdu. Debeo, pun mjesec oba-

sjavao je noć i dvije se prilike popeše na vrh. U daljini, šuma se la-gano njihala, a njezin šapat dopirao je do dječaka.

Možda to šuma pjeva neku staru pjesmu.Pas je mirno sjedio kraj njega, kad odjednom tiho zareži. Dječak

ga primi rukom.“Što je?” šapne, ali odmah potom i on ugleda isto.Šuma se njihala sve više i jače, a onda se pred njegovim očima

pretvorila u konjanike. Nepregledna vojska konjanika preskakala jezid i jurišala prema brdu. Htio je bježati, ali se nije mogao pomaknuti.Nemoćno je gledao kako mu se konjanici približavaju. Na čelu konjicedječak spazi viteza bez kacige. Njegova duga crvena kosa plamtjelaje kao vatra u noći. Uskoro je s pratnjom stigao na vrh brežuljka i bezzastajkivanja produžio prema selu. Dječak i pas stajali su okruženi ko-njanicima koji su u galopu prolazili pored njih kao da ih nema. Svakivitez nosio je štit s nacrtanim zmajem i kako bi prolazili pored dječa-ka, tako su ga zmajeve oči promatrale. A onda se zmajevi oslobodiše

74 75

“Iako,” zlobno pogledavši Elu, a potom i Archieja, “možda njego-vo gospodstvo ima svoje razloge.”

Mišići na Willovim rukama počeše divljački podrhtavati. “Molimte,” prošapće Ela, “pusti budalu.”

John je netremice zurio u Willa, izazivajući ga pogledom. “Je l’ bise tuko?”

“’Ajde. Vidi se koliki si, sigurno me jednim udarcem možeš ubiti.‘Ajde budi muško.”

Will je stajao napet kao struna.“Tuko bi se on,” poviče jedan od vojnika, “al’ mu ženica ne da.”Vojnici prasnuše u smijeh.“Pusti ih, pusti”, neprekidno je šaptala Ela.“Niš’ od tog,” začuje se Johnov glas, “ ’ajmo, pokret.”Dok su vojnici odlazili, Archie je dotrčao do roditelja.“Zašto ga puštaš, ukrao ti je dva srebrna”, reče ocu.Ovaj ga pogleda i bez riječi ode u kovačnicu. Archie pogleda majku.“Ne gnjavi oca”, tiho mu reče. “Ne možemo mi protiv gospode.”“Jesi pojeo što?” nadoda.“Ne”, odmahne mali.“Otiđi u kuću, sad ću ja.”Archie je gledao kako majka odlazi za ocem, a onda se okrene i

polako krene u kuću. Ela je našla muža kako pomoćnicima daje posrebrnjak.

“Ne može tako, majstore,” reče mlađi, “vama će ostati samo je-dan, a trebali ste dobiti tri. Nije pošteno, dajte i vi nama manje.”

Will ga odlučno pogleda. “Rekao sam svakom po srebrni i srebrnićete dobiti. Ako su gospoda lopovi, ja nisam.”

Mlađi je pokušao još nešto reći, ali ga Will zaustavi. “Pođite sada,zvat ću vas kada bude trebalo.”

Pomoćnici prođoše pokraj Ele. “Stvoritelj s vama, gospođo”, tihoreče mlađi.

“I s vama”, odgovori Ela.“Ubit ću tog gada, kunem se, ovim ću ga maljem zatući”, bijesno

zaurla Will čim su ostali sami.

“I tebe su probudili”, začuo je glas bake koja je sjedila na svomekrevetu.

“Tko je došao?” upita baku.“Lordovi ljudi uzimaju one svoje drangulije”, prijezirno otpuhne

starica.Archie je izletio iz kuće i skoro se zabio u nekog vojnika.“Ti, mali, što se tu motaš?” otjera ga vojnik.Dječak se odmakne pa pogleda po dvorištu koje je bilo prepuno

ljudi. Nekoliko lordovih vojnika okruživalo je kola u središtu dvoriš-ta. Kraj njih je na konju sjedio glavni lordov nadglednik John i uglav-nom urlao na sve oko sebe. Vidio je oca kako s pomoćnicima iz ko-vačnice nosi šljemove, noževe i drugu opremu. Prije no što bi ih uba-cili na kola, lordov meštar od računa bi sve prebrojio i zapisao u maluknjižicu.

“Brže to, nemamo cijeli dan”, začuje strogi glas nadglednika.“To je sve”, reče Will nadgledniku.“Nešto je to malo”, podviknu ovaj pa pogleda u meštra.Meštar je upravo završavao sa zbrajanjem, pa potvrdno kimne gla-

vom.“Sve je na broju”, reče.“Dobro, evo ti za trud”, reče John bacivši tri novčića prema Willu.On ih pokupi. “Njegovo gospodstvo je obećalo pet srebrnjaka”, ti-

ho reče.Nadglednik ga prijezirno pogleda “Pet si i dobio.”Will je stiskao tri novčića kao da ih želi slomiti.“Oprostite mom mužu,” začuje se Elin glas, “on je kovač, ne zna

on dobro brojati.”Archie je promatrao kako majka čvrsto s obje ruke drži oca za des-

nicu. Will pogleda ženu, pa se opusti.“Tako je, zahvaljujem gospodaru na milosti”, reče.“I trebaš biti zahvalan. Da se mene pita, odavno bi ti meni bio na

bojnom polju”, reče John. “Ovoliki grmalj, a skriva se iza ženine suk-nje.” Vojnici se zacerekaše. “Stvarno mi nije jasno zašto te lord Bad-wood već odavno nije poslao u borbu.”

76 77

“Za obranu Badwood Castlea. Gospodar je oprezan pa je ostavioznatne snage u dvorcu, za slučaj da netko nešto pokuša.”

“A koliko dugujemo mlinaru?” zapita Ela.“Ja bi reko skoro četiri bakrena. Možda bi bilo bolje da odem do

njega i vidim koliko bi nam još brašna dao do srebrnog.”“Taj šugavac mi duguje dva bakrenjaka,” začuje se baka iz kuta,

“reci mu da mi vrati.”Will se nasmiješi. “Majko, vratio ti je bakrenjake ima tome valjda

već i pedeset godina.”“To on može tebi pričati,” nije se dala starica, “ali meni nije ništa

vratio. Lopina stara”, dometne pa nastavi nešto mumljati sebi u bradu.“Archie,” reče Will, “ ’ajd ti do mlinara kad pojedeš, pa mu reci da

imam srebrnog kojim mu mogu vratiti dug i da me zanima koliko bijoš brašna mogli dobiti za razliku. Reci mu da ću sutra navratit donjega,” zastane na tren, “ne, reci mu da ću doći ako mi bude odgova-rala ponuda.”

“Uvijek na koncu pristanem na sve što mi nudi”, okrene se premaEli, “e, sad neću. Nek’ mi da pošteno.”

Ela je dobro znala da ni ovaj put neće biti drugačije, ali je davnoodustala od prigovaranja mužu. To bi ga ražalostilo, a tako nije bilokoristi. Koliko god bio velik i jak, Will je imao još i veće srce, a onoza posao nikada nije bilo dobar savjetnik.

“Pa da, a možda još i bude sajma sutra, pa vidimo što je bolje”,reče Ela.

“Dobro, ja ću sad natrag u kovačnicu, imam još posla. Mislim daću si moći barem dva nova čekića napravit od onog što sam mrkno,”nasmije se Eli, “nisam ni ja baš zadnja budala na svijetu.”

Ela mu se osmjehne, ali nije željela niti pomisliti što bi bilo da gaje John otkrio, no onda se sjeti ona dva srebrnjaka, pa samo reče:“Pravo mu bilo.”

Dok je Archie završio s doručkom i obavio sve svoje poslove,sunce je već bilo visoko na nebu. “Je l’ mogu krenut do mlinara?”zapita majku.

Ela se zaleti i zagrli muža. “Molim te, smiri se. Već će njega stićiStvoriteljev bijes.”

“Stići će njega moj malj.”“I što ćemo onda kad ga ubiješ? Reci mi. Hoćemo ko zvijeri

bježati pred gospodarevim psima? Moraš misliti na nas, na Archieja.”Willovo se lice namršti. “Na Archieja”, zamišljeno ponovi.Ela ga pogleda. “Ne, molim te, nemoj opet,” zavapi, “kunem se da

ništa nije bilo.”Obje ruke čvrsto pritisne na obraze grmalja, netremice ga gleda-

jući.“Wille, zaklela sam ti se i prije, zaklinjem ti se i opet, sve su to la-

ži. Nikada nisam imala ništa s gospodarom. John me htio, ali sam gaotjerala, i sad izmišlja samo da nas povrijedi. Kunem ti se, sve je tonjegova pakost.”

Will je promatrao oči svoje žene. Duboke, plave oči žene za kojubi učinio sve na svijetu. Grč na njegovu licu polako popusti. Pomiluježenu po kosi pa je poljubi.

“’Ajmo nešto pojesti”, reče i krene prema izlazu.Ela otare suze iz očiju i krene za mužem.Da se Stvoritelju prohtje, pa da pobije svu prokletu gospodu na

svijetu, ponada se u sebi.

Dok su jeli, Will je gruntao nešto u sebi.“Ne znam”, napokon reče, “je l’ nam pametnije da kupimo još

brašna koliko možemo, ili da odem kod lopine Roba i vidim što imau spremištu? Čuo sam da bi mogao imati masti iz gospodarevih pod-ruma.”

“A da odemo na sajam?” predloži Ela. “Možda bismo našli kak-vog praščića.”

“Bojim se da ništa od sajma neće biti. Prema svemu što sam jutrosčuo, čini se da je gospodar već prošli tjedan krenuo s vojskom. Akoje tako, grad je zatvoren i ništa od sajma.”

“Ako je gospodar otišao, za koga su onda ovi šljemovi i oružje štosi ti radio?” uplete se Archie.

78 79

“Naravno, nije bilo problema, osim jednog ogromnog...”Archie protrne.“A dim?” zapita promukli.Crvenokosi se nasmije: “Malo smo potkurili seljobere.”“Drake, budalo glupa,” poviče promukli, “kako sad misliš da će-

mo prići neopaženi? Već sad vjerojatno neki glasnik juri za lordomBadwoodom da mu javi o napadu.”

Crvenokosi se zbuni za tren: “Ali nije ni važno, oče, do večeri smokod Badwooda…”

Promukli ga prekine: “Sad ćeš istog trena vojsku potjerati galo-pom. Badwood Castle mora biti zauzet još noćas ako ga poslije mis-limo braniti. Ne zanimaju me žrtve, mrtvi idu tebi na dušu, tebi i tvo-joj gluposti.”

“Da, oče”, reče crvenokosi i odjuri prema vojsci u daljini.“Pokret”, bijesno uzvikne promukli i njegova pratnja krene za njim.Archie je još dugo promatrao vitezove, sve dok se nisu pretvorili

u točkice u daljini. Konačno ustane.“Idemo”, reče psu, a strašna slutnja prođe mu tijelom.

Kuće su još dogorijevale kad su dječak i pas stigli. Posvuda mrtviseljani, muškarci, žene i djeca, njegovi prijatelji. Svakog je znao i svisu bili mrtvi. Pas je uletio u dvorište i počeo cviliti kraj velikog trup-la. Archie ugleda oca kako leži rasječena trbuha i raskoljene glave.Još je uvijek držao u ruci malj, a oko njega leševi vojnika koje je za-tukao. Iza kuće je pronašao majku. Njezina odjeća je bila razderana,a oči su joj mrtvo gledale u nebo. U kutu svoje dječačke svijesti Ar-chie je naslućivao što su joj radili. Kleknuo je pored nje, pokušava-jući razderanom odjećom prekriti njenu golotinju, i tiho plakao. Pasje zavijao sve jače i jače.

₪

Trebala mu je cijela noć da iza kuće iskopa dvije rake. Pred zorupriđe mrtvu tijelu svoje majke. Suze su mu maglile vid, a bol razum.Sagne se i primi je za ruke pa je stade povlačiti do prve rake. A onda

“Čekaj,” reče mu, “evo ti malo kruha, i zapamti, ravno do mlinarai ravno natrag. Da nisi slučajno gdje skrenuo, je l’ jasno. Ako ugledaškakve vojnike ili bilo koga nepoznatog…”

“Skrivam se dok ne prođu i pazim da pas ne laje”, završi Archie.Majka ga pogladi po kosi i čvrsto zagrli: “’Ajd sad.”Čim je izašao iz dvorišta, pas je dojurio. Archie ga pogladi pa ve-

selo zapjeva: “Idemo sad mi, tra-la tra-la tra-li, idemo do mlinara, ve-seli smo svi.”

“Mislim da otac neće biti zadovoljan”, reče Archie psu. Sjedili suu hladu širokoga starog hrasta koji je usamljeno stajao usred ravnicei žvakali kruh. “Vreća i pol je malo”, nastavi dječak dok ga je pas paž-ljivo slušao ili se samo nadao još kojem zalogaju. “Moramo krenut,sunce je već dosta nisko”, pogladi psa, ali tad spazi dim što se dizaoprema suncu. Neka hladnoća prođe mu tijelom.

Što je to?Pas zareži. Gotovo istovremeno i zdesna i slijeva u daljini ugleda

konjanike. Archie brzo zalegne iza hrasta, povukavši psa sa sobom.Nije se usudio ni disati. Pas zacvili, a Archie mu strogo šapne: “Tiho,budi tiho.”

Ona grupa s desne strane već je pristigla do hrasta. S lijeve straneje neprekidno, kao bujica, tekla velika vojska, ali je promijenila smjeri krenula dalje od njih. Samo se jedan konjanik galopom približavaohrastu. Archie pogleda desno. Bilo je tu desetak vitezova. Dvojicastjegonoša ponosno su razvila zastave na kojima su bili iscrtani zma-jevi. Na svakoj po dva zmaja, raširenih krila i kandži, okrenuti jedanprema drugome. Tek sad Archie vidje da se ista slika nalazi i na šti-tovima vitezova. Konjanik slijeva stane ispred grupe i skine kacigu.

Archie protrne: To je onaj iz sna.Duga crvena kosa razli se iz kacige, a konjanik se lagano nakloni.

“Poštovani oče,” reče, “u selu nije bilo Badwoodovih izvidnika, a akoih je i bilo, više ih nema.”

“Pazio si da nitko ne pobjegne?” začuje se promukao glas prvogiz grupe.

80 81

“O, gospodičić se naljutio. Pa što se ljutiš? A, istina boli”, rečeviše za sebe. “Vidio sam ih”, zasmijulji se ponovo. “Elu i gospodara.Zajedno.”

“Zašuti više”, zaprijeti Archie lagano mu se primičući, ali seoskaluda nije prestajala.

“Vidio sam je kako širi svoje kurvanjske noge da primi debelugospodsku karin…”

“Ah”, bolno zaurla Trevor dok je Archie zabijao nož u njega. Tre-nutak kasnije i pas ga je čvrsto ugrizao za vrat.

“Prestani lagati”, vikao je dječak kroz Trevorovo krkljanje i pot-mulo režanje psa. “Prestani”, zabije i ponovo nož u njega.

“Prestani”, pa opet, i opet nastavi zabijati nož. Sve dok nije pres-tao.

Archie ustane i zagleda se u krvavo truplo ispred sebe. “Nisamhtio”, zamuca.

Baci nož i počne trčati. Što dalje od krvi i smrti. Što dalje od sve-ga. Čak i od istine.

₪

Noć je prekrila izgorjele ostatke kuća i ljudi kao da želi vratiti mirmeđu mrtve. Hladan noćni vjetar prijeđe preko mrtva Trevorova ob-raza i pomiluje Willovo krupno truplo, pa nastavi i skrene iza kuće.A onda se dio noći rastvori i iz međuprostora izađe jedna zelenookastarica. Priđe mrtvomu tijelu i pokrene Silu u sebi. Lagano takne Eli-ne mrtve oči, a one trepnuše. Tijelo se zgrči pod navalom probuđenesvijesti i Gava osjeti buđenje usnule duše. Osjeti i kako je Sila pro-strujala mrtvim tijelom. Rana na Elinu vratu počne zacjeljivati, a sa-mo tren poslije stane se zatvarati i ona na njezinu trbuhu. Ela ustane.Skine vlastite razderane dronjke i ponovo pokrene Silu u svojem ti-jelu. Gava pričeka dok se ne završi pretvorba.

Konačno je gotovo, začuje njezine misli i zadovoljno joj se os-mjehne dok joj se tijelo i lice lagano mijenjalo u nešto nestvarno lijepo.

Vilena, dobro došla natrag, pozdravi je starica svojim mislima, papomisli samo za sebe: Lijepa kao i uvijek. Ona naprosto svijetli.

više nije mogao. Nije je mogao baciti u crnilo zemlje. Kao da bi tektada bila stvarno mrtva.

“Mama”, zavapi i zagrli je.Kroz vlastitu bol jedva je začuo režanje psa.“… posvuda leže mrtva dječica, pa šta? Glavno da nisam ja. Hej.”Vesela pjesma dopre iz dvorišta i Archie razazna Trevorov glas.

Pas je već šmugnuo prema dvorištu i Archie krene za njim.“A koga to moje oči vide?” nasmije se Trevor skakućući s noge

na nogu i plešući oko mrtva Willova tijela.“Da ti nije netko glavu razbio?” urlao je sagibajući se preko trup-

la. “Je l’ boljelo? Ha? Sad vidiš kako je meni bilo.”Trevor zamahne nogom i udari truplo u glavu. “Veliki Will”, cik-

ne Trevor. “Sad više nisi baš tako velik.”“Miči se”, zaurla Archie trčeći prema njemu.Pas je svom snagom lajao i režao na Trevora, nesiguran bi li ga na-

pao ili ne.“Miči tu džukelu od mene ili ću ga…” Trevor izvuče nož i zamah-

ne prema psu, ali ga ovaj ugrize za ruku.Trevor krikne i ispusti nož. Archie potrči prema njima dok su se pas

i Trevor valjali po blatu. Dječak podigne nož i zaurla na psa: “Stani!”Ovaj prestane napadati, ali svejedno nije skidao pogled s Trevora.“Smeće malo, pogledaj što mi je učinio”, urlao je Trevor pokazu-

jući krvavu ruku. “Trebali su i tebe ubiti”, procijedi. “Svi ste vi is-ti…” Trevor naglo zastane pa se počne smijuljiti.

“Mladog su gospodičića ostavili živog. Neće gospoda na gospodu.”“Što pričaš?” zgrane se Archie.“Znali su oni da si ti gospodarevo kopile”, nastavi Trevor. “Neće

vrana vrani oči kopati.”“Prestani”, uzvikne dječak, ali se Trevor samo smijao.“Sad možeš u Badwood Castle javiti ocu da si se vratio”, nije pre-

stajao Trevor.“Prestani”, zaurla dječak čvrsto držeći Trevorov nož u ruci. Priđe

mu korak i podigne nož. “Ili ću te…”

82 83

majke. Ispred svih njih stajao je glavni nadglednik John, koji brzo ba-ci svoj mač i klekne pred njega.

“Milost, gospodaru”, uzvikne John.Drake s neskrivenim zadovoljstvom promotri ovčice spremne za

klanje. “Ugodna li prizora”, reče gledajući svoj krvavi mač.Priđe Johnu i laganim trzajem prereže mu vrat. Vrisak žena i djece

utopi se u njihovoj krvi. Drake obriše mač provukavši ga kroz duguplavu kosu djevojčice. Zagleda se u nju.

Ovo se dalo i drugačije iskoristiti, a možda još i nije prekasno.₪

“Ipak je istina”, reče Alfred, “mladi zmaj je zauzeo Badwood Cas-tle i pobio cijelu lordovu obitelj.” Mladić sjedne pored vatre i šapneokupljenima: “Priča se da mu je na kraju silovao mrtvu kćer.”

Četvorica mladića se bez riječi međusobno pogledaju. Onaj petimuškarac kod vatre nije ni trepnuo.

“Mahniti Drake stvarno nije pri zdravoj pameti,” reče Gerard, “alidat će Stvoritelj da sutra naleti na Zver. To bih volio vidjeti.”

“Zver će ga satrti jednim udarcem”, složi se Alfred.“Ne bih se baš dao kladiti”, otpovrne Gunter. “Drake jest slabiji,

ali je i brži. Osim toga, njegova ga ludost čini neustrašivim.”“Ma ne pričaj”, umiješa se četvrti kraljev vojnik. “Zver će ga po-

jesti za doručak. I to sirovog. Neće se niti snaći, a već ga neće biti.”“Što ti kažeš?” mladić se okrene prema muškarcu srednjih godi-

na na rubu skupine. Duga crna kosa uokvirila mu je usko lice. Njego-ve sive, pomalo kose oči i mala, stisnuta usta davali su njegovu licunotu pakosti i potvrđivali da nije rođen u Kraljevstvu.

Zapravo, kraljevi vojnici su se čudili, međusobno razgovarajućikad ih došljak nije mogao čuti, kako to da nije raspoređen pod ko-mandu Zvera, sa svim drugim plaćenicima, ali ga se nisu usudili pita-ti. Kao što se nisu usudili pitati ga kako se zove. Istini za volju, mladiAlfred ga je to pitao još kada im se prije par dana pridružio, ali stra-nac mu nije odgovorio. I tako je ostalo. Muškarac je nastavio šutjetii narednih dana, a mladi kraljevi vojnici nikako nisu uspjeli saznati

Vilena ju smrknuto pogleda dok je njezino golo tijelo sjajilo neze-maljskom ljepotom.

Ja ne svijetlim, ja sijevam, začuju se Vilenine misli. “Bilo je i vri-jeme”, nastavi tiho, a onda se ražesti. “Sve u meni smrdi”, namršti ses gađenjem. “Trebat će mi vremena da se riješim ljudskog smrada.Stvarno ne znam, Gava, kako ti to podnosiš?”

“A,” odmahne starica, “naučiš se. Osim toga, neke se žrtve mora-ju podnijeti za opće dobro.”

“Da”, promrmlja Vilena i hitro rastvori prostor. Gava uđe za njom.Nadam se, začuje Vilenine misli, da Hagaz i ti znate što radite.

Jer meni je već pomalo dosta tih vaših igrica. Može se to sve i bržeriješiti.

Gava joj ne odgovori, već samo prikrije vlastite misli. Mladost jeuvijek brzopleta. Upravo toliko koliko je i lijepa.

₪Badwood Castle grcao je u samrtnom grču. Preko njegovih zidi-

na, poput mora koje se prelijeva preko stijena, provaljivali su vojnicilorda Dragonwilla. Ulazna vrata bila su probijena i vojska napadača jenezaustavljivo kuljala unutar zidina. Drake Dragonwill je već odavnobacio svoju kacigu i njegova se crvena kosa vijorila na vjetru u ritmupokreta tijela. Neumorno je kosio sve pred sobom, rastvarajući putonima iza sebe. Drake je naprosto uživao u klanju. Osjet nadmoći nadprotivnikom bio je njegov pokretač i izvor snage, a krv posječenihkoja bi prskala njegovo lice imala je okus najslađega vina. MahnitiDrake, kako su ga ispod glasa zvali svi koji bi ga vidjeli kako ubija(ili pak oni koji bi čuli priče o njemu), nije se zaustavljao niti kad bise neprijatelj već predao – on nije uzimao zarobljenike. Dok su nje-govi momci klali preostale Badwoodove snage u dvorištu, Drake seprobijao dvorcem, tražeći još krvi za svoj mač. Uletio je u dvoranu, aprizor razgali njegovo srce. Na sredini dvorane, okružena s par slu-žinčadi, stajala je gospa Badwood, obuhvaćajući svojim rukama trojedjece. Najstarija od njih bila je trinaestogodišnja djevojčica uplašenapogleda, dok su dva manja dečkića (očito blizanci) stajala ispred

84 85

obrušavao se na svoje protivnike nezaustavljivo. Priče o njegovimpothvatima već su odavno postale sastavni dio pučkoga folklora, akad bi ga se vidjelo na bojnom polju, malo tko bi mogao posumnjatiu njihovu istinitost.

“Priča se”, pažljivo izgovori Alfred (valjda u strahu da ga grmaljne čuje), “da je neko vrijeme proveo s golijima. Oni su ga naučili sveo borbi, ali, barem tako kažu, on se spetljao s nekom njihovom čla-nicom i s njom pobjegao od njih. Poslije su ih goliji pronašli i napali.Zver ih je sve pobio, ali bilo je prekasno. Njegova je draga već bilasmrtno ranjena. Mislim da mu je tada noga stradala.”

“Ja sam čuo”, značajno šapne Gunter, “da mu je nogu ranio samlord Lance kod opsade Saltwatera.”

“Ma ne,” otpovrne Alfred, “pa oni su tada zajedno branili Saltwa-ter.”

“Jesu,” nije se dao Gunter, “ali je došlo do nekog sukoba izmeđunjih dvojice. Zver ga je sasjekao, ali mu je ovaj ipak barem nogu sre-dio.”

“Ja sam čuo”, uključi se Gerard, “da mu je nogu zgnječila odro-njena stijena kad je prelazio Velebnu planinu. Pričaju da ga je spasi-la neka vještica i osposobila mu nogu barem toliko da može hodati.Kažu, da nije bilo nje, ne bi niti njega više bilo.”

“Koje vi gluposti meljete”, nasmije se crnokosi stranac.Čak mu i osmijeh izgleda mrtvački, iznenadi se Alfred.“Zar nikada niste čuli za nestalu vojsku Kraljevstva?” izazivački

ih upita.“Pretpostavljam da je to priča koju ovdje baš i ne pričate rado”,

nastavi muškarac, uživajući u njihovoj neugodi.“Znamo mi te priče,” hrabro mu uzvrati Gerard, “ali kakve to ima

veze sa Zverom?”“Pa upravo je on predvodio tadašnju vojsku Kraljevstva”, nasmi-

je se stranac. “Neki je vaš suludi kralj pomislio kako može iznenadi-ti Carstvo Shiri tako da mu bane iza leđa. Poslao ih je da se prekopustinje Auri provuku do Carstva. Kakva kolosalna budaletina!” uz-vikne muškarac.

tko ga je i zašto stavio u njihovu četu. Muškarac se zagleda u Alfreda.Dugo, netremice, i Alfred skrene pogled.

Kao da me sama smrt gleda kroz te njegove oči, protrne mladić.“Mislim”, odjednom ravnodušno progovori muškarac, “da previ-

še nade polažete u tog vašeg Zvera.”Zvuk njegova glasa je bio toliko hladan da se vojnici više iznena-

diše glasu nego činjenici da je konačno nešto rekao. Ili pak onome štoje rekao.

Gunter se prvi pribere: “Kako to misliš da previše vjerujemo uZvera? U cijelom Kraljevstvu, ma na cijelom svijetu, ne postoji netkotakav. Taj je sposoban sam pobiti…”

“Bla-bla-bla”, ismije ga muškarac. “Taj vaš Zver ne bi ni dan pre-živio da se nađe tamo gdje sam ja odrastao”, reče muškarac, a trunkaponosa na samog sebe proviri kroz ton njegova glasa.

“A gdje je to?” zapita Alfred, no muškarac ga samo prostrijeli oči-ma i mladić i opet spusti pogled.

Oko vatre nastane tišina. Uokolo su se čuli samo zvuci kraljevevojske što se natisnula na ravnici da dočeka jutro. I još jednu bitkuKraljevstva.

“Eno ga”, prošapće Gerard i pokaže ispred sebe.Mladići se okrenuše i u sutonu ugledaše ogromnu pognutu figuru

kako prolazi između logorskih vatri prema kraljevu šatoru. Kako biprolazio, pogledi su ga pratili s iznenađenjem i strahopoštovanjem.Grmalj, pogrbljen u gornjem dijelu leđa, još je uvijek bio za glavuviši od većine ljudi. Njegova ramena, i pored toga što su bila savije-na u luku prema naprijed, još su uvijek bila šira od ramena bilo kojegčovjeka.

Kolika bi samo bila da ih može u potpunosti ispraviti? nije se je-danput zapitao Alfred.

Zapravo, koliko se Alfred mogao sjetiti, samo je lord BarnabyHill-Gore bio viši od Zvera, ali čak je i on, uza svu svoju snagu, u ra-menima bio uži od njega. Zver je šepao na desnu nogu i to mu je do-sta usporavalo kretanje, ali je njegov hod bio odlučan i neumoljiv. I

86 87

Iako je Adela bila ‘muška’ sila i nije mogla podizati mentalnemagle za obranu vlastita uma, njena joj je neuravnoteženost davaladovoljno snage da se može oduprijeti čak i ovladavanju. Glava ju po-če žestoko boljeti od napora volje, ali bol je bio njezin prijatelj i samojoj je davao dodatnu snagu. Manfred je morao pojačati svoje magledo krajnosti. Malo-pomalo joj je slamao otpor i konačno zauzeo um.Sad bi bilo dosta, zaurla u njezinu umu. I da se nisi usudila posegnutiu čahuru.

Adela ga s mržnjom pogleda, a onda se nasmije: “Dobar si ti, mojManfrede, ali ako mi još jednom staneš na put…”

Predstojnik nije skidao pogled s nje. “Ti i Reynard ćete čuvati kra-lja,” oprezno joj reče, “a s Baranom ćeš se obračunati poslije bitke.Kako god ona završila”, naglasi. “To ti obećavam.”

Adela se malo smiri. “Poslije, kažeš.”Manfred kimne glavom. “Vrlo brzo”, potvrdi joj, “obračunat će-

mo se s njima i ti ćeš voditi napad.”Adela zadovoljno kimne glavom. Ali, ako me prevariš…I nije morala završiti svoje misli, znao je Manfred vrlo dobro da

se Adelu nije moglo zaustaviti. Jednom kada bi odlučila nekoga ubiti.Ili ljubiti.

Pogrešnu je ženu Baran odbio.₪

Hindenbrud Stonbrood mirno je šetao šumom i gledao svoja po-sla. Kao što je to i uvijek radio. Isto kao što su to od pamtivijeka i sviod njegove vrste uvijek radili. Maloprije mu se po treći put urušio tu-nel kojim je namjeravao spojiti Magleno gorje s Masivnim gorjem ijoš je uvijek nešto zemlje prekrivalo njegovo tjeme.

Moram dublje kopati, prekori se u sebi. Ovdje je zemlja sva ne-kako labava, rastresita. Kako uopće raste ovo drveće na njoj? Morambolje isplanirati sljedeći tunel.

Sa svojih 198 godina (zapravo 198 i pol, kako se često znao tješi-ti) u ljudskom bi svijetu bio nezamislivo star, ali njegovu je vrstukrasila dugovječnost i Hindenbrud nije bio ništa više od golobradog

To je bilo u doba vladavine Petera III., podsjeti se Gunter. “I štoje bilo?” zapita mladić.

“A što bi bilo? Vaši su nesretni vitezovi naletjeli na narod Erisa i,ako ima jedna stvar na svijetu koju oni ne dozvoljavaju, onda je to daim stranci koračaju po svetom pijesku pustinje Auri. Nedodirljivi suih razbucali kao što pustinjski vjetrovi pokrenu dine i raznose ih po-svuda. Samo se taj vaš Zver spasio. I to jedva. Šepajući. Ima momaksreće, to mu se mora priznati.”

Alfred smrknuto pogleda lica svojih sudrugova. Priča o nestalojvojsci bila je jedna od onih koje vojnici Kraljevstva baš i nisu voljelipričati. Pogotovo ne na dan prije nove bitke. Tišina ponovo prekriječetvoricu mladih kraljevih vojnika jednako teško kao i noć što se umeđuvremenu spustila nad njihov logor. Samo im se odsjaj vatre ig-rao na licima, ali nije mogao osvijetliti tminu njihovih misli.

₪Luda Adela je i opet divljala po šatoru Kraljevske akademije sila.

Njezina duga, razbarušena crna kosa njihala se u ritmu nervoznih po-kreta njezina tijela.

“Mene hoće ostaviti da čuvam kralja”, urlala je dovoljno jako dasu je čuli i izvan šatora. “Mene? Što si on zamišlja?”

“Da si ti jedina za to sposobna”, prekine je glas samog predstojni-ka Kraljevske akademije Manfreda.

Adela se naglo okrene i bijesnim pogledom prostrijeli starijeg muš-karca (kojem se i ne bi baš mogle pogoditi godine). “Neka ga čuvaBoris, kao uvijek”, zaurla.

“Ne”, odsječe predstojnik. “Kralj ima neke druge ideje za njega.”“Baš me briga što si je kralj zamislio, Baran je moj”, podvikne

Adela, “i nitko me neće spriječiti…”“Ja ću te spriječiti”, oštro je prekine Manfred.Adela trenutno podigne štit Sile oko sebe i povuče Silu za udar,

ali je snaga Manfredove magle zaustavi.Manfrede, nemoj me izazivati, pošalje mu svoje misli dok se nje-

zina volja suprotstavljala njegovoj.

88 89

Zadubljen u misli nije primijetio dva užarena oka koja su ga pro-matrala iz šumske tmine. Glasno krckanje neke grane mu skrene pog-led, ali ga ne zaustavi. On je uvijek gledao svoja posla i doista nijebilo razloga da sada učini nešto neuobičajeno. Iako, primijetio je dru-gi par crvenih očiju koje su ga promatrale sa strane.

Ove zime su se medeki nešto rano probudili, začudi se u sebi.Dok je mirno nastavljao svojim putem pravednim (kako je to li-

jepo običavao reći otac njegova oca), tri su mu se prilike sve više pri-bližavale, malo-pomalo ga potpuno okruživši. Jedna stane na par me-tara ispred njega i iskesi se, pokazujući svoje očnjake.

“No, no, medo dražesni,” pokuša je smiriti, “ja ti samo idem nat-rag do Masivne gore i neću vam više remetiti san. Ako biste bili lju-bazni, dragi medo, da se pomaknete, pa da prođem.”

Istini za volju, primijetio je da ovi medeki baš i ne izgledaju kaooni koje je prije viđao, ali nikoga se ne smije suditi po izgledu, kakomu je to majka uvijek govorila. Hindenbrud je znao da su medvjedi(za razliku od ljudi) razumne životinje i nikada s njima nije imao pro-blema. Zapravo, pomisli, vjerojatno je on sam kriv zbog njihova bu-đenja.

Sigurno ih je probudilo urušavanje tunela.“Molim lijepo, primite moje najdublje isprike. Više se nikada ne-

će dogoditi”, reče pa se nakloni prema onom koji je stajao ispred njega.Tri more istovremeno skočiše na njega širom raširenih čeljusti i

kandži spremnih da ga razderu u trenu. Tri razularena bića tame uda-riše svom snagom o upravo podignut štit Sile, a njihove glave se ras-koliše u trenu. Tijela im bespomoćno padoše na snijegom prekrivenotlo obojivši ga u crveno.

“O, jadni medeki, da su bar pričekali da im objasnim”, rastuži seHindenbrud.

Stvarno moram više paziti s tim tunelom. Pa nitko baš ne voli kadga neka buka naglo probudi. Vjerojatno su tek zaspali pa nisu nitiznali što rade.

91

mladića koji se trsio postati odrastao. Još mu ni brada nije počelarasti, što ga je iskreno brinulo. Naravno da je pokušavao (kada ga ni-tko ne bi gledao) vlastitom Silom natjerati dlake na rast, ali čim biprekinuo djelovanje Sile, ona tri jedva vidljiva busenčića mlitavo bispala s njegova lica. A tako je htio uzgojiti pravu, mušku bradu, paprošetati ispred Edengarden. Sjećanje na njeno skladno tijelo, pre-krasno lice i predivne brčiće iznad punih usana još ga više oneraspo-loži.

Nikad me neće ni pogledati, rastuži se.Hindenbrud je od svog života želio samo tri stvari. Prvo, da isko-

pa taj nesretni tunel prije svoga dvjestotog rođendana pa da ponosnoprovede cijelu obitelj njime do nikada istraženog Maglenog gorja.Često je sanjario da će ga povijest zapamtiti kao Onog Koji Se ProbioDo Maglenog gorja.

Drugo što je silno želio bilo je da uzgoji bradu (što je oduvijek bi-la želja svakog normalnog patuljka), pa makar i samo trećinu onogačime se ponosio otac njegova oca, Thordorbrad Stonbrood ili, kakosu ga svi zvali, Dugobradi Deset Puta Obmotani. Bio je prava legen-da u svijetu patuljaka. Ne samo što je bio najstariji živući patuljak ivođa svih patuljačkih klanova dalekog istoka, već je posjedovao inajdužu poznatu bradu u patuljačkoj povijesti. Njegova je brada seza-la do poda i to nakon što bi je deset puta obmotao oko vrata.

Treća i najveća, dobro skrivena želja (što je značilo da svi u bli-žoj, a bogme i daljnjoj okolici znaju za nju) bila je prekrasna Eden-garden Brunhudraw ili naprosto Lijepa Eden, kako su je svi zvali. Iako je postojala ikakva šansa da zadobije njenu naklonost, onda je tomogao postići jedino tunelom. Tunel do mitskog Maglenog gorja ukojem nikada niti jedan patuljak nije kopao. To je bio njegov plan injegova opsesija. Kolike je noći sanjao kako ga svi slijede kroz za-vršen tunel i kako mu sama Eden leti u zagrljaj nakon što njoj predasvoj kramp da njime prva udari u legendarnu stijenu.

Puste sanje, i ponovo se rastuži.

90

Poglavlje četvrto: Posljednja bitka

Jutarnja magla lijeno se vukla šumom Dobre nade, razrjeđujući sena spoju drveća i kosine koja se spuštala u prostranu ravnicu. Ju-tarnje sunce ljeskalo se na moru metala – mačeva, kopalja, štito-

va, oklopljenih konja i brojnih zastava plemića Kraljevstva. Na uzvi-sinu pored šume dostojanstveno se uspeše trojica jahača. U srediniponosni Erin Aerinian, slijeva njegov mlađi sin Kieron, zdesna prvo-rođeni Earwin. Svatko tko je makar i jednom vidio plemenite Aerini-ane čudio se koliko djeca nalikuju svojim roditeljima. Kieron je sasvojom crnom, gustom i kovrčavom kosom, crnim očima iznad blije-dih obraza i blagim crtama lica bio slika i prilika svoje majke, gospeBeatrice. Earwin je pak bio mlađa verzija svoga oca. Duga, gotovobijela kosa, duboko plave oči i lice jakih, izraženih linija. Trojku supratili predstavnici devet plemićkih kuća, osobna garda i goli David.Na kraju, prekrivene jednostavnim bijelim haljama, stigoše i sile. Krozredove vojske prostruji lagani nemir. Nečija dugokosa glava za treniskoči iz gomile.

“Jesu to sile? Oni u bijelom?” zapita dugokosi najbližega do sebe.Bez riječi, momak tek jedva stariji od prvog, kimne potvrdno.“Znaš, nikada ih nisam vidio, samo slušao priče. Doduše, kod nas

ih baš i nema, ima nešto vještica i čarobnjaka, ali sila nema”, nastavidugokosi.

“A ja sam mislio da vještica više nema”, začuđeno će drugi. “Zarih sile nisu davno pobile?”

“Kod nas nisu”, otpovrne dugokosi.Baš je htio još nešto zaustiti, kad se začuje Erinov glas.“Prijatelji, braćo moja, svanuo je dan, veliki dan”, njegov glas umi-

ri komešanje vojske.

93

Hindenbrud ponovo pokrene Silu i napravi tri lijepe grobne hum-ke iznad mrtvih bića.

Posjećivat ću ih svake godine na ovaj dan, čvrsto odluči, to je naj-manje što mogu uraditi za njih.

Umirivši vlastitu savjest, jedan mladi patuljak nastavi kročiti svo-jim putem pravednim.

92

Lord William od kuće Locke lagano se nakloni Erinu i odjaše nasam desni kraj vojske. Njegov sin Duncan s ponosom ga je promatraodok im je prilazio. Ipak, nije mu bilo drago što ga gomila oko njih baši ne pozdravlja s toliko entuzijazma kao druge.

Otac se kasno odlučio koga će podržati, shvati u sebi.“Naša snaga,” povika Erin, “lord Barnaby Hill–Gore”, ogroman

vitez na vjerojatno najvećem konju Kraljevstva polako otpozdravigromoglasnim poklicima i razmaknuvši gomilu krene do svojih.

Erin podiže ruku i primirivši vojsku reče: “Svi znate tko je preos-tao, moji najvjerniji prijatelji i saveznici moje kuće od samog početka– stijena sa sjevera – Stanwick Nord.” Godine ratova ostavile su tragana licu starine, no njegovo je tijelo još uvijek bilo žilavo, a duh ne-salomljiv.

“I njegova četvorka”, Erin pokaza na četiri uzdignuta mača Stan-wickovih sinova postrojenih ispred prve linije dok ih je gomila odu-ševljeno pozdravljala.

“Lord Arthur Weyard”, dalje uzvikne Erin, a odrješit muškaracsrednjih godina, ponosna držanja, kasom krene prema svojima. Nje-gov sin, mladi Jasper, još je samo trenutak prije razmišljao o svojojvoljenoj Beatrice, ali mu brige brzo nestadoše pred silinom odušev-ljenih pozdrava gomile. Preplavi ga ponos na vlastita oca i on se usebi zakune da neće razočarati niti njega niti sve ove ljude koji su ihtako toplo pozdravili. Uzbuđenje bitke već je snažno strujalo njego-vim žilama, a razbuktala mladost je maštala o podvizima kojima ćese proslaviti na bojnome polju.

“Zapovjednik konjice,” vikne Erin kroz uzvike gomile, “lord AlexDober.”

Podeblji brko, tvrd u razmišljanju, ali silovita udarca kopljem, na-smije se Erinu i žestoko digne desnicu na pozdrav, a onda je naglo spusti.

Idiote, prekori se u sebi. Već bi i kreten zapamtio da je izgubiodesnicu.

Za tren je zbunjeno gledao u Erina, kao da mu se želi ispričati, aonda se pribere i nasmije.

95

“Gotovo stotinu godina vaši očevi i djedovi i oni prije njih ratova-še za današnji dan. Za dan konačne pobjede!” Začu se klicanje mno-štva.

“Kucnuo je čas da mi, svi mi koji smo ovdje”, Erin polako rukomobuhvati vojsku, “konačno završimo ovaj rat i vratimo mir.”

“I znam da je pobjeda naša, jer ispred sebe vidim odlučne, pra-vedne muževe. Vidim neustrašivog sir Iana od kuće Blackwater” mla-dić energično izjaše iz pratnje, podigne mač i praćen klicanjem odjašedo svojih postrojbi.

Erin ga isprati pogledom pa nastavi: “Tu je hrabri sir Derek Wright”,Erin zastane da vitez zauzme svoje mjesto dok ga je gomila pozdrav-ljala.

“S nama je branitelj puka i krune, nepobjedivi sir John Hood”, ši-roka osmijeha John se nakloni i priključi se vojsci uz gromoglasanpozdrav mnoštva.

“Naši novi saveznici”, uzvikne Erin, “kuća Dragonwill i njihovprvi mač, sir Sebastian.”

Dok je visok, namršten vitez u tišini kretao da zauzme svoje mje-sto, Erin se i opet zapitao je li trebao sklapati savez s njegovim ocem.Nikada mu se ta ideja nije sviđala, ali rat je oduvijek tražio razna sa-vezništva, pa makar i sa samim vragom. Erin se namršti, sjetivši seglasina koje su jučer prispjele.

Lord Badwood doista nije zaslužio da mu se dogodi takva trage-dija. Badwoodi su prastara kuća, možda i starija od nas, a njihovajedina pogreška je što su vjerovali da treba podržati kralja.

Erinovo se lice još više namršti kao da podnosi neku bol.Prokleti Drake. Stari je zmaj imao dovoljno pameti da mi pošalje

svoga drugog sina jer da je Drake tu…Morao se smiriti i odagnati misli u kojima zabija svoj mač u mah-

nitog Drakea. Njegov stariji brat Sebastian se konačno pridružio zma-jevim trupama i Erin odlučno pokaže prema snažnome muškarcu uranim četrdesetim.

“S nama je i kuća Locke.”

94

branio cijeli kraljev šator, ali su zaboravili na poslužitelje. Kraljevosobni poslužitelj je uvijek, pa i na vojnim vijećanjima, bio uz kralja,ali je tijekom noći spavao izvan kraljeva šatora i izvan zaštitne magle.Tara je bez ikakvih problema prodrla u njegov um i saznala sve o ras-poredu kraljeve vojske i njihovu planu bitke.

Nadam se da su sve vijesti točne, pomisli Erin pa u sebi ponoviraspored snaga. Na lijevom krilu Weyard, Dragonwill i Wright idu nasnage kuće Castelly kojima pomaže dio snaga lorda Badwooda, tustojimo dobro, zaključi.

Desno: Nord, Hood, Locke i Blackwater trebaju zadržavati snagukuće Shiri i plaćenike koje predvodi Zver, tu smo loši, morat ćemo po-jačavati snage tijekom bitke. U sredini Hill–Gore, Dober i moje sna-ge protiv preostalih snaga Badwooda, Richevih trupa i kraljeve voj-ske, u najmanju ruku smo izjednačeni. Najveći problem je nedostataksila. Baran jest moćan (zato ga tako i zovu), ali kralj je uspio dovućitrostruko više sila od nas.

Sve ovisi o vješticama, i opet shvati Erin, ako njihovo vatreno ka-menje ne razbije štitove protivničkih sila, bit će... Nije želio misliti otome.

Ponovo se sjeti jučerašnjeg ratnog vijeća. Tara je saznala da ćekralj većinu svojih sila razmjestiti u prvi red duž cijele vojske. Njihovplan bio je da u trenutku dolaska Erinovih konjanika kraljevske sileistovremeno dignu svoje štitove i tako stvore zid od Sile.

“Na njemu bi nam mogla izginuti cjelokupna konjica”, rekao jeErin.

“Ništa ne može zaustaviti odlučnog viteza u punom galopu s kop-ljem spremnim na udar, pa ni štit Sile”, srčano izjavi lord Dober.

Erin ga pogleda: “U pravu si, ne sumnjam ja u tvoju hrabrost nihrabrost tvojih vitezova. Znam da biste probili štitove, ali biste pri-tom i sami poginuli, a mi si to ne možemo priuštiti.”

Zatim stavi ruku na njegovo rame i tiho reče: “Osim toga, ja svojenajodanije ljude i prijatelje neću slati u sigurnu smrt.”

97

“Ovo sam čekao godinama,” a onda odglumi da se mršti, “nadamse da si spremio dovoljno hrane za proslavu? Nemoj da navečer sla-vimo uz prazne stolove.”

“Ne brini”, nasmije se Erin iako ga je i samog zaboljela činjenicada se više ne može pozdraviti onako kako su to njih dvojica oduvijekradili (čvrsto se dohvatiti desnicama i pokušavati jedan drugome iz-vrnuti ruku). “Tri prasca čekaju u mojem šatoru”, odgovori mu.

“Nije loše, jedino ne znam što ćete vi jesti?” odgovori Alex pa po-tjera konja prema svojima.

Erin ga isprati pogledom pa ponovo uzvikne: “Na kraju…”“Tu su i Brookeovi”, prekinu ga netko iz gomile.Erin se nasmiješi: “Da, i Dramondi i Tookovi i desetci drugih, ali

ne mogu vas sve nabrojiti jer do večeri nećemo krenuti u boj”, uzsmijeh gomile odgovori Erin.

“A ne možemo ni očekivati da će protivnik krepat od dosade”,uzvikne isti glas, a smijeh se prolomi zrakom.

Erin ponovo digne ruku i reče: “Na kraju, s nama su i sile”, po-kaže na sedmero u bijelom pa vikne: “I njihov vođa Baran Moćni,najjača sila u Kraljevstvu”, a mnoštvo mu odgovori oduševljenjem.

“Smrt lažnom kralju”, povika Erin.“Smrt”, odgovori mnoštvo.I neka nam se sunce nasmiješi, ponada se sebe.

Dok je vojska polako kretala, Erin pogleda svoga mlađeg sina.“Pazi na sebe,” reče mu, “ne moraš jurišati kao tvoj brat.” Njegov

prvorođeni je već odjahao prema njihovim postrojbama.Dok je gledao sinove kako se pridružuju vojsci, Erin se sjeti pro-

šle noći. Brinulo ga je što su u zadnji tren morali promijeniti rasporedsvoje vojske. Sila Tara uspjela je prodrijeti u um jednog od kraljevihosobnih poslužitelja i pročitati njegova sjećanja na kraljeva ratna vi-jeća. Bila je to uistinu genijalna Baranova zamisao. Naravno da je bi-lo nemoguće prodrijeti u umove kralja i ostalih zapovjednika jer sukraljevske sile stalno držale magle oko njihovih umova, a štit Sile je

96

odglumiti napad i isprovocirati kraljeve sile da podignu štitove. Stre-ličari će tada na sile ispaliti strijele s kamenjem. To bi barem na ne-kim mjestima trebalo osloboditi prolaz za konjicu i pješadiju.

Sve ovisi o vješticama, ponovo pomisli Erin.

Na posjedima Aeriniana nekoliko je vještica pronašlo utočište predsilama. Možda zbog svoje drevne krvi, a možda (kako se znalo vrlotiho šaputati) i zato što je sama gospa Beatrice bila vještica, Aerinianisu oduvijek bili, ako ne u prijateljskima, a ono barem u snošljivim od-nosima s čarobnjacima. Dopuštali su im boravak na svojim posjedi-ma i skrivanje u svojim šumama. Neposredno prije kretanja na Dvo-re, tri su vještice ponudile svoju pomoć Erinu. Prva od njih, Ena, po-nudila je vještičje kamenje za borbu protiv kraljevskih sila. U prvomsu trenu njegove sile, naročito Tara, bile sumnjičave i protivile su sesavezništvu s vješticama. Tara je insistirala da prvo treba provjeritivještice, ali su se one tomu žestoko opirale.

“Ako mislimo završiti ovaj rat, onda moramo početi vjerovati jed-ni drugima”, žestoko je Erin prekinuo raspravu. “Ja nemam nikakvihmoći i svi vi možete sa mnom raditi što god vas je volja. Pa ipak, javam vjerujem i želim da smo tu s istim ciljem – završiti rat u Kraljev-stvu.”

Njegova iskrenost i odlučnost je na kraju prevagnula. Sile i vješti-ce (barem one prisutne) sklopile su međusobni mir. Tara je još jed-nom predložila da bi trebalo provjeriti vještice, ali ju je Erin preki-nuo: “Povjerenje, to je sve što nam treba, međusobno povjerenje.”

Vještice su predale popriličan broj svojeg kamenja Erinovim sna-gama, ali nisu željele sudjelovati u samoj bitki.

“Mislim”, rekla je Ena, “da vam naša prisutnost ne može puno po-moći tijekom borbe, a mnogima bi mogla smetati.”

Erin je dobro znao da i u vlastitim redovima ima popriličan brojljudi koji su mu zamjerili zbog šurovanja s vješticama. Kad su jučernakon zadnjeg vojnog vijeća odlazile, vještice su ga upozorile da jenjegov život u opasnosti.

99

“Vaše veličanstvo,” tiho reče vještica Ena, “moramo iskoristitivatreno kamenje, ono može razbiti štitove većine sila”, pa za potvrdupogleda Barana.

“Moj ne može,” odlučno će Baran, “ali istina je da većina sila nemože održati štit dovoljno jak za udar jednog ili dva kamena. To pro-kleto kamenje i jest jedini razlog što još postojite”, obrecne se Baran.

Ena se prkosno postavi pred Barana i htjede nešto zaustiti, ali jeErin odlučno prekine.

“Mir, dogovorili smo mir, je li tako?”Još su se trenutak Ena i Baran odmjeravali, a onda napetost po-

pusti.“Moramo naći način da kamenje bacimo na sile iz daljine,” reče

Ena, “previše je opasno da ga damo konjanicima. Vitezovi nisu uv-ježbani da u punom galopu bacaju kamenje.”

“Pa nismo djeca da se kamenjem gađamo”, frkne lord Dober.“Osim toga”, podignuvši glas nastavi Ena, “za siguran bi se pogo-

dak morali previše približiti silama, što znači da bi i sami poginuli prieksploziji štitova.”

“Da, prevelik je to rizik,” složi se Erin.“Rješenje je jednostavno”, začuje se iz kuta šatora.Iz polusjene izađe goli David i nastavi: “Kamenje treba privezati

za strijele, na taj način streličari mogu iz pozadine gađati sile.”“Možda bi i moglo, ali kamen će otežati strijele i skratiti im let”,

odgovori vođa streličara.“Donekle hoće,” složi se Ena, “ali kamenje zapravo i nije naročito

teško, pogotovo zato što to i nije kamen”, zadovoljno se nasmiješi, paizvadi jedan iz džepa i preda ga streličaru.

Ovaj ga isproba u ruci. “Stvarno je lagan”, reče.Ubrzo je plan napada bio gotov. Konjica će se laganim kasom pri-

micati kraljevoj vojsci dok će iza njih trkom nastupati streličari dužcijele crte napada, i iza njih pješadija. Baran će razmjestiti sile, onomalo što ih imaju, između streličara da ih brane od napada protiv-nikovih strelica. Kad se dovoljno približe protivniku, konjica mora

98

“Svakome tko se nađe na bojnom polju život je u opasnosti”, od-govorio im je, ali mu se sad učini da to nije bilo ono na što su ga upo-zorile.

Čovjek nikada ne zna što sile ili čarobnjaci smjeraju, pomisli. Je-dino se može nadati da su na njegovoj strani, drugo mu niti ne pre-ostaje.

“Počinje”, golijev glas vrati Erina u sadašnjost. Gledao je kako sedvije vojske kao dvije ogromne nemani približavaju jedna drugoj.

“Vrijeme je da krenem”, reče Baran.“Čekaj”, zaustavi ga Erin. “Kada razbijete štitove, premjesti se do

mojih sinova i čuvaj ih u borbi. Naročito Kierona, on nije…” zastaneza tren, “dovoljno iskusan za ovakvu bitku.”

“Ne morate brinuti”, odgovori Baran. “Sila Ivan je već uz Kiero-na, a ja ću osobno paziti na Earwina.”

Erin zadovoljno kimne glavom, a Baran otvori prostor i nestane.Erin pogleda oko sebe. Petorica osobnih gardista okružila su ga sprem-na u svakom trenutku poginuti u obrani svoga gospodara. Ispred njihnjegov goli – zapovjednik garde i trener. Osobno je odabrao i istreni-rao svakoga iz garde. Naposljetku, malo sa strane, buduća sila Mali.Golobradi mladac, tek učenik Akademije s malo nagovještaja Sile usebi, na prijevaru je pobjegao za Baranom. Kad ga je Baran konačnootkrio u redovima vojske, samo ga je činjenica da je Mali već naučioslati misli zaustavila da ga ne nauči pameti i vrati na Akademiju. Ma-log su ostavili kod Erina da silama na bojnom polju mislima prenosiErinove zapovijedi.

Mogao bi on još i biti od koristi, za razliku od mene, ogorčeno po-misli Erin.

Prošle zime udar Sile mu je odvojio desnu ruku od ramena. Rezravniji od bilo kojeg mača. Jedva su zaustavili krvarenje. Sad bitkemože samo nemoćno promatrati iz daljine. “Prokletstvo”, po tko znakoji put opsova Erin. Pogleda gardu, pa golija.

Šestorica najboljih boraca koje imam, umjesto da sijeku protiv-nike na bojnom polju, zapeli su tu sa mnom i vjerojatno me proklinju.100