LIČNOST OVISNIKALIČNOST OVISNIKA

Sanja Maroević, prof. psiholog

Psihijatrijska bolnica VrapčeSvibanj 2008.

LL II ČČ NN OO SS TT

• Svaki čovjek je u nekim aspektima:

• JA - KAO I SVI DRUGI LJUDI: Psihologija ličnosti se bavi onim temeljnim mehanizmima i zakonitostima ličnosti koji vrijede za čitavu ljudsku vrstu

• JA - KAO NEKI DRUGI: Psihologija ličnosti se uglavnom bavi tim aspektima ličnosti, tj. interindividualnim razlikama

• JA - KAO NITKO DRUGI: Ovi aspekti ličnosti nisu toliko bitni za psihologiju ličnosti, već se njima prvenstvno bavi klinička psihologija.

Kluchhohn i Murray, 1953.

• Postoje određene karakteristike koje su jedinstvene za cijelu ljudsku vrstu, ali postoje i velike individualne razlike.

• Psihologija ličnosti se bavi i sličnostima i razlikama.• Klinički pristup je drugačiji i uži – svatko od nas je

neponovljiv i jedinstven, dok sličnosti među ljudima za kliničku praksu nisu bitne.

• Već je Hipokrat postavio jednu tipologiju ličnosti (460.pr. Kr. – 380. pr. Kr.)

• KOLERIK: agresivan, impulzivan, optimističan

• SANGVINIK: ležeran, socijalan, pristupačan

• FLEGMATIK: suzdržan, pažljiv, miran

• MELANKOLIK: pesimističan, nedruštven, krut

• Ova tipologija ima zajedničkog sa suvremenicima. Prema Hipokratovoj teoriji ljudi se razlikuju po temperamentu i emocionalnosti i te razlike su uzrokovane različitom zastupljenošću pojedinih tjelesnih sokova, koji su: krv, crna žuč, žuta žuč i flegma. Povezano sa tim sokovima je i zdravlje odnosno bolest. Kad su ti sokovi ravnomjerno zastupljeni, tada je čovjek zdrav, a bolest nastupa kada se ta ravnoteža poremeti. Ta se teorija danas naravno sagledava samo sa podsmjehom, ali ni danas se zapravo ne zna ništa o uzroku pojedinih osobina. No, Hipokratu se priznaje dobra percepcija ponašanja.

DEFINIRANJE LIČNOSTI: Što je to ličnost?

• Nema opće prihvaćene definicije.• Razlike u određenju ličnosti ovise od polazne teorijske osnove i s njom

povezanog konstrukta ličnosti i pristupa istraživanju. • Pokušaji nekih okvirnih definicija ličnosti, koji se ne zasnivaju na nekoj

posebnoj teoriji ličnosti, uključuju neka manje-više zajednička i prihvaćena značenja ovog pojma: ličnost predstavlja sveobuhvatnu cjelinu, integraciju osobina pojedinca u relativno stabilnu i jedinstvenu organizaciju koja determinira njegovu aktivnost u promjenjivoj okolini i oblikuje se i mijenja pod utjecajem aktivnosti.

• Osim temperamenta (način na koji osoba pokazuje i doživljava svoja raspoloženja i promjene tih raspoloženja) i karaktera (emocionalno-motivacijske karakteristike; stavovi; moralne osobine i postupci), ličnost uključuje i druge kognitivne, afektivne i konativne osobine – sposobnosti, uvjerenja, interese, stavove, vrijednosti i motive.

• Pojam ličnosti obuhvaća one karakteristike neke osobe koje su uglavnom stabilne; ličnost neke osobe se iskazuje u njenom ponašanju koje je dosljedno u vremenu i različitim situacijama, a različito ponašanje ljudi u istim situacijama može se pripisati njihovoj različitoj ličnosti.

Različiti teoretičari = različite definicije

• Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizičkih sustava koji određuju njegove specifične prilagodbe okolini" - Allport.

• "Ličnost predstavlja jedan sustav relativno trajnih dispozicija da se doživljavaju, razlikuju ili manipuliraju stvarni ili percipirani aspekti okoline pojedinca, uključujući i njega samog" - Bronfenbrenner.

• "Ličnost je ono što dozvoljava predviđanje nečeg što će neka osoba učiniti u danoj situaciji ; ličnost se odnosi na cjelokupno ponašanje pojedinca kako javno tako i ono ispod kože" - Cattel.

• "Ličnost je više ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizičke konstitucije neke osobe koja određuje njegovu osobitu prilagodbu svojoj okolini" - Eysencek.

• "... relativno trajan obrazac ponovljivih međupersonalnih situacija koje obilježavaju ljudski život" - Sullivan.

• "... ukupan zbroj obilježja pojedinca i načina ponašanja koji po svojoj organizaciji ili obrascu opisuju jedinstveni način prilagođavanja tog pojedinca njegovoj okolini" - Hilgard.

• Kako na području ličnosti postoje različite teorije koje koriste različite pojmove za objašnjavanje ponašanja i doživljavanja ljudi, teoretske pristupe dijelimo u 4 skupine prema njihovim osnovnom karakteristikama:

Osnovni pristupi unutar ličnosti

• 1.Osobinski pristup: ljudi se razlikuju po svojim crtama ili osobinama ličnosti koje određuju kako će se neka osoba vjerojatno ponašati; pretpostavlja da svaki pojedinac ima stabilne osobine ili crte ličnosti; razvijanje instrumenata za mjerenje pojedinih osobina koje se pokušavaju smanjiti na manji broj širokih dimenzija ličnosti – određene osobine ličnosti “idu zajedno” – npr. oni koji su aktivni, češće imaju izraženu osobinu druželjubivosti i sklonosti riziku.

• Psihoanalitički pristup: pretpostavlja da su ljudi motivirani nesvjesnim emocionalnim konfliktima koji imaju porijeklo u djetinjstvu: pokušavaju shvatiti nesvjesno preko proučavanja snova, slobodnih asocijacija i kreativnih produkata.

• Ovaj pristup se u najvećoj mjeri veže uz bečkog neurologa Sigmunda Freuda koji je razlikovao tri razine svjesnosti kod pojedinca: svjesno (sve informacije, misli i doživljaji kojih smo u određenom trenutku svjesni);

predsvjesno (ono čega u određenom trenutku nismo svjesni, ali to možemo lako učiniti svjesnim) i

nesvjesno (ono što nam nije dostupno).

Prema Freudu, struktura ličnosti se sastoji od tri dijela:

• id (nalazi se u nesvjesnom dijelu ličnosti i sastoji se od bioloških nagona; on je iracionalan, sebičan i traži neposredno zadovoljenje nagona neovisno o posljedicama; funkcionira po načelu ugode)

• ego (omogućuje da se nagoni ida zadovolje na društveno prihvatljiv način; omogućuje odgađanje zadovoljenja nagona dok se ne stvore uvjeti za njegovo zadovoljenje; funkcionira po načelu realnosti; javlja se oko 2. god. I nastavlja se razvijati kroz cijeli život; nalazi se u i u nesvjesnom i u predsvjesnom i svjesnom dijelu ličnosti)

• i superego (odlučuje da li je neko ponašanje dobro ili loše; sadrži moralna pravila i vrijednosti; može biti smješten i u nesvjesnom, predsvjesnom i svjesnom dijelu ličnosti).

• Pristup socijalnog učenja: najviše se veže uz američkog psihologa Alberta Banduru.

• Njegova teorija ličnosti se veže uz teorije učenja i naglašava važnost naučenog ponašanja. Bandura kaže da između ponašanja pojedinca, njegovih karakteristika i okoline postoji uzajaman odnos – čovjek reagira na podražaje iz okoline (nagrada i kazna), ali može i mijenjati okolinu svojim ponašanjem

• Humanistički pristup: u prvom redu se bavi time kako pojedinci opažaju i tumače događaje u svojoj okolini – dakle u središtu su čovjekovi subjektivni osjećaji i doživljaji.

• Najpoznatije teorije su Abrahama Maslowa i Carla Rogersa - ljudi imaju urođenu tendenciju da razviju svoje potencijale čovjek je usmjeren prema razvoju vlastitih mogućnosti i teži samoaktualizaciji; pokušavaju se opisati takvi uspješni i kreativni ljudi i shvatiti koji socijalni uvjeti potiču takav osobni rast

• Na području psihologije ličnosti, često se koriste izrazi:

• Osobina ličnosti ili crta: relativno trajna karakteristika osobe kojom se može objasniti opažena pravilnost i dosljednost njezina ponašanja.

• Temperament: način na koji neka osoba pokazuje i doživljava svoja raspoloženja i promjene tih raspoloženja (stabilan i naslijeđen aspekt ličnosti).

METODOLOGIJA U PSIHOLOGIJI LIČNOSTI

• Metodologija psihologije ličnosti je ista kao i u psihologiji općenito. Razlikujemo dva pristupa u istraživanjima, koja se razlikuju po logici zaključivanja i koriste različite statističke postupke.

• Prvi se temelji na INDIVIDUALNIM RAZLIKAMA: Individualne razlike = su kontinuirane varijacije među ljudima. Te se varijacije najbolje mogu opisati varijancom (V). Razmatraju se neke centralne tendencije.(To su korelacijska istraživanja i sva multivarijatna istraživanja - kovarijanca, faktorska analiza i sl.).

• Drugi se temelji na GRUPNIM RAZLIKAMA, te se osniva na indikatorima prosjeka grupe, tj. gledaju se razlike među grupama (t-test i razni oblici analize varijance)

PROCJENA LIČNOSTI

Uobičajena klinička procjena uključuje:

- intervju

- primjenu tzv. objektivnih testova ličnosti

- projektivne tehnike

- Korištenjem objektivnih testova:• nastoji se utvrditi koliko ispitanik odstupa od opće

populacije u nekoj osobini • tj.utvrditi koliko se ispitanik razlikuje od populacije

po ispitivanoj osobini

- Služimo se testovima ličnosti • omogućuju nam usporedbu pojedinca s drugim

ljudima po osobinama ličnosti, pri čemu se usporedba čini standardiziranim načinom

MMPI

• najčešće upotrebljavani upitnik / inventar ličnosti u kliničkoj praksi, psihijatrijskim i medicinskim istraživanjima

• služi za utvrđivanje niza poremećaja ličnosti i emocionalnih poremećaja

• S. R. Hathaway i J. C. McKinley, 1942.

• MMPI-2, Butcher i sur., 1989.

• Skraćena verzija: MMPI – 201 (Biro)

• -forma upitnika standardizirana na našoj populaciji • -modifikacija primjerenija našoj populaciji nego originalni instrument

Temeljne ili standardne ljestvice:

• HIPOHONDRIJA – Hs• DEPRESIJA - D• HISTERIJA – Hy• PSIHOPATSKA DEVIJACIJA – Pd• PARANOJA – Pa• PSIHASTENIJA – Pt• SHIZOFRENIJA – Sc• HIPOMANIJA – Ma

Najčešći profili kod ovisnika:

• D-Pd (-Pt)- (depresija-psihopatska devijacija-psihastenija) profil koji se najčešće dobiva kod kroničnih alkoholičara

• Ličnost: anksiozna, pasivno-agresivna ličnost; dominira osjećaj inferiornosti, osjećaj krivnje, i kronificirano depresivno raspoloženje.

• Česti su konflikti na planu obiteljskog funkcioniranja, a prisutni su i problemi u okviru profesionalnog i stručnog funkcioniranja.

• Skloni su agresivnim ispadima, a posebno u alkoholiziranom stanju, iako su u trijeznom stanju te osobe su uglavnom socijalizirane i neagresivne.

• Osim što alkohol reducira tenziju i djeluje anksiolitično, oslobađa i nagomilanu agresiju.

• Postoji mogućnost suicidalnog rizika. • U heteroseksualnim odnosima i braku pokazuju nerijetko ovisnost,

emotivnu glad i krajnju nezrelost. • Ukoliko nisu hospitalizirani zbog alkoholizma, bivaju primljeni zbog

depresivnih i anksioznih simptoma

• Mogući je i profil Hs-D-Hy-Pd – (hipohondrija-depresija-histerija-psihopatska devijacija)

• Ličnost: prisutna je manifestna agresivnost, kombinirana s neurotskim komponentama i mogućim somato-vegetativnim simptomima.

• Profil Pd-Sc (psihopatska devijacija-shizofrenija), može biti karakteristično i opijanje i uporaba droga

• Ličnost: ne uklapaju se dobro u društvenu okolinu; drugi ih vide čudnima, neobičnima i nekonformnima; ne prihvaćaju autoritete; ponašaju se hirovito, nepredvidivo; mogu prihvaćati neobična politička ili religiozna stajališta; imaju problema s kontrolom impulsa; povlače se u maštu i napadaju druge kako bi se zaštitili; imaju antisocijalne ispade; moguća delinkvencija; povučeni; nepovjerljivi; nedostatak empatije i temeljnih socijalnih vještina; loša slika o vlastitom ja; nesigurnost; teško prihvaćaju odgovornost za vlastito ponašanje.

• Profil Pa-Ma- (paranoja-hipomanija), moguć alkoholizam

• Ličnost: prezir prema socijalnim standardima i vrijednostima; antisocijalno ponašanje, promjenjive etičke vrijednosti, slabo razvijena savjest; moguće tučnjave, seksualni ispadi; sebični, impulzivni, ugađaju sami sebi; ne mogu odgoditi gratifikaciju impulsa; loše prosuđuju; ne uče iz negativnih iskustava; niska tolerancija na frustraciju; intenzivni osjećaji srdžbe i hostilnosti; puni energije, nemirni u potrazi za emocionalnom stimulacijom i uzbuđenjem; narcisoidni i nesposobni za dublje emocionalne odnose; nezreli, nesigurni, ovisni; imaju problema sa zakonom, na poslu i u odnosima; ne prihvaćaju odgovornost za vlastito ponašanje

PSIHOLOŠKE VARIJABLE I UPORABA

PSIHOAKTIVNIH TVARI

Dvije vrste varijabli koje se mogu promatrati:

• a) učinci psihoaktivnih tvari na raspoloženje

• b) osobine ličnosti koje povećavaju vjerojatnost da će neki ljudi prekomjerno uzimati neke psihoaktivne tvari

• a) mnoge studije sugeriraju da je glavni razlog uporabe psihoaktivnih tvari - promjena raspoloženja.

• Dakle, uporaba droge/alkohola potkrepljuje se ili izazivanjem pozitivnog raspoloženja ili smanjivanjem negativnog stanja (smatra se da alkohol, marihuana, nikotin i kofein smanjuju anksioznost i patnju, te opuštaju, dok stimulansi i narkotici potiču pozitivne osjećaje.

• Neka istraživanja su pokazala da ljudi konzumiraju alkohol nakon stresa ne zato što on direktno umanjuje neugodu, već zato što očekuju da će im smanjiti napetost npr. Stacy, Newcomb i Bentler (1991.) su pokazali da pozitivno očekivanje o učincima omogućuje opću predikciju uporabe psihoaktivnih tvari; ljudi koji očekuju da će alkohol smanjiti stres i anksioznost, vjerojatno će i biti češći potrošaći).

• b) individualne razlike u uporabi psihoaktivnih tvari ne mogu potpuno objasniti niti sociokulturane teorije niti teorije o promjeni raspoloženja (niti su svi pripadnici određene kulture teški korisnici, niti svatko tko doživi stres povećava uporabu psihoaktivnih tvari). Te individualne razlike u uporabi psihoaktivnih tvari, pokušavaju objasniti varijable ličnosti.

• Često se bilježi povezanost kriminaliteta, zloporabe droge i antisocijalnog poremećaja ličnosti.

• Neka istraživanja koja su pratila odnos između ličnosti i uporabe droge zabilježila su nekoliko osobina ličnosti koje su uočene kod korisnika psihoaktivnih tvari:

• - hiperaktivnost u djetinjstvu kao prediktor kasnije zloporabe alkohola (Hechtman, Weiss i Perlman; 1984; studija praćenja je trajala 10 god.)

• - antisocijalno ponašanje (Jones, 1968.; Cadoret i sur. 1986. – antisocijalne ličnosti dovedene u vezu sa sličnim obrascima u ponašanju bioloških roditelja – predviđa probleme zloporabe droga).

• Hiperaktivnost i antisocijalno ponašanje su uzajamno visoko korelirani, te postoje pokazatelji da antisocijalno ponašanje daje veću mogućnost predviđanja ishoda u odrasloj dobi.

• - longitudinalna studija (Shadler i Block, 1990.) koja je pratila godine od predškolske dobi pa do 18. god, ispitivala je osobine ličnosti koje predviđaju učestalu uporabu marihuane. U usporedbi s onima koji su samo eksperimentirali s drogom, prekomjerni korisnici su u dobi od 7 godina opisani na sljedeći način: ne slaže se dobro s drugima, ne vodi računa o moralnim pitanjima (npr. pravednost), pokazuje fizičke simptome stresa, neodlučan, nepouzdan ili mu se ne može vjerovati, nesposoban da prizna negativne osjećaje, nedostaje mu pouzdanja i samopoštovanje. U dobi od 11 god, pojavile su se sljedeće razlike: emocionalno vrlo nestabilan, nepažljiv i nesposoban da se koncentrira, nedostaje mu angažiranje u aktivnostima, tvrdoglav, odstupa od vršnjaka.

• - Reading, 1972. iznosi da alkoholičari od općenitih crta ličnosti posebno očituju potrebu za ovisnošću, nisku toleranciju na frustracije, osjećaj inferiornosti i sumnju u samog sebe; rezistentni su na dublje psihološke uvide, skloni uspostavljanju površnih socijalnih relacija, često se osjećaju depresivno, isprazno i

osamljeno.

Poremećaji ličnosti i ponašanja odraslih (F 60-F 69)

prema MKB -10 (Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja; Klinički opisi i dijagnostičke

smjernice;Deseta revizija)

• Specifični poremećaji ličnosti, mješoviti i drugi poremećaji ličnosti i trajne promjene ličnosti F 60-F 62

• U ova stanja su uključeni duboko ukorijenjeni i trajni obrasci ponašanja, koji se očituju kao nefleksibilno reagiranje u različitim osobnim i socijalnim situacijama. Predstavljaju ili ekstremne ili značajne devijacije od onoga kako prosječna osoba percipira, misli, osjeća i kako se odnosi prema drugima.

• Poremećaji ličnosti su razvojna stanja koja se pojavljuju u djetinjstvu ili adolescenciji i nastavljaju se u odrasloj dobi; nisu posljedica drugog mentalnog poremećaja ili moždane bolesti, iako mogu prethoditi drugim poremećajima ili biti udruženi s njima.

• Nasuprot njih, promjene ličnosti, su stečene obično tijekom odrasle dobi, a nastavljaju se na teške ili prolongirane stresove, ekstremnu deprivaciju okoliša, ozbiljni psihijatrijski poremećaj, bolest ili ozljedu mozga.

Česti specifični poremećaji ličnosti koji se susreću kod korisnika psihoaktivnih tvari (prema MKB 10)

• Dissocijalni poremećaj ličnosti (F 60.2)• Poremećaj ličnosti koji obično izaziva pažnju zbog uočljivog nerazmjera

između ponašanja dotične osobe i općeprihvaćenih društvenih normi, a obilježja su ova:

• a) grubo zanemarivanje osjećaja drugih osoba• b) naglašen i permanentan manjak odgovornosti i nepoštivanja socijalnih

normi, pravila i obveza• c) nemogućnost održavanja trajnih veza, iako ne postoje teškoće u njihovu

uspostavljanju • d) vrlo niska tolerancija frustracije i nizak prag za očitovanje agresije,

uključujući i nasilje• e) nepostojanje osjećaja krivnje ili nemogućnost učenja na iskustvu,

poglavito kazni• f) izražena sklonost okrivljavanju drugih ili sklonost uvjerljivim

racionalizacijama za ponašanje, koje je bolesnika dovelo u konflikt s društvom

• Također može postojati i trajna razdražljivost, kao popratno obilježje. Poremećaj ponašanja za vrijeme djetinjstva ili adolescencije, iako nije uvijek prisutan, dodatna je potvrda dijagnoze.

• Uključuje: amoralnu, antisocijalnu, asocijalnu, psihopatsku i sociopatsku ličnost (poremećaj ličnosti)

• Isključuje: poremećaje ophođenja; emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti

• Granični tip (F60.31)• Prisutno je nekoliko obilježja emocionalne nestabilnosti; uz to su bolesnikova predodžba

o sebi, ciljevi i osobne sklonosti (uključujući i seksualne) često nejasni i poremećeni. Obično postoji kronični osjećaj praznine. Sklonost uključivanju u intenzivne i nestabilne odnose može uzrokovati ponavljanje emocionalne krize i može biti povezana s naglašenim nastojanjima da se izbjegne odbacivanje, kao i sa serijom suicidalnih prijetnji, pokušaja ili samoozljeđivanja (iako se ovi mogu pojaviti i bez očitog poticaja).

• Uključuje: graničnu ličnost (poremećaj ličnost)

• Ovisni poremećaj ličnosti (F 60.7)

• Značajke ovog poremećaja ličnosti su sljedeće:• a) poticanje ili dopuštanje drugima da donose većinu važnih životnih odluka

umjesto njega ili nje• b) podređivanje vlastitih potreba potrebama onih o kojima je osoba ovisna i

pretjerano udovoljavanje njihovim željama• c) nespremnost da se postave, čak i razumni, zahtjevi osobama o kojima se

ovisi• d) doživljaj neugodnosti ili bespomoćnosti kada je osoba sama, zbog

preuveličane bojazni da je nesposoban brinuti se o sebi• e) zaokupljenost strahovima da će biti napušten od osobe s kojom je u

bliskom odnosu i ostavljen da se sam brine o sebi• f) ograničena sposobnost donošenja svakodnevnih odluka bez brojnih

savjeta i uvjeravanja od drugih• Popratna obilježja mogu uključiti doživljavanje sebe kao bespomoćnog,

nekompetentnog i neizdržljivog.

• Uključuje: asteničnu, neadekvatnu, pasivnu, samoporažavajuću ličnost (poremećaj ličnosti).

• Literatura:

1. Fulgosi Ante: Psihologija ličnosti, teorija istraživanja, Školska knjiga - Zagreb, 1997. 2. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders 4th edition (DSM-IV) 3. Petz Boris: Psihologijski riječnik, Prosvjeta, Zagreb, 1992. 4.James N. Butcher, Carolyn L. Williams: Bitne odrednice interpretacija MMPI-2 I MMPI-A inventara, Naklada Slap, 1999. 5. MKB 10 Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, Medicinska naklada, Zagreb, 1999. 6. Tija Žarković Palijan i Dražen Kovačević: Ličnost alkoholičara, Socijalna psihijatrija, 29 (2001)