Listek br. 15

Poštovani čitatelji!

U ovom broju Listeka malo smo promijenili dosadašnji grafički izgled zbog lakšeg čitanja i ljepšeg izgleda. Sadr-žaj ostaje uglavnom isti sa već unaprijed zadanim temama: projekti udruge, aktivnosti, zakonske novosti, tekstovi koji afirmiraju osobe s invaliditetom...

Branko Baksa

Izdavač:Udruga tjelesnih invalida Međimurja

Perivoj Zrinskih 140 000 ČakovecTel./fax: 040/391-070

web: www.utim.hre-mail: [email protected]

Urednik:Branko Baksa

Lektor:Sanja Vrbanec, prof.

Grafička priprema i tisak:ACT Printlab d.o.o.

Tiskanje ove publikacije omogućeno je financijskom podrškom Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost autora i nužno ne izražava stajalište Nacionalne zaklade

SADRŽAJ

Predstavljanje volontiranja u Karlovcu ...............

Program “Zajedno u zajednici”..............................

Zajedničko putovanje s novim prijateljima ........

Mogućnosti fizioterapije kod osoba stjelesnim invaliditetom .........................................

Zajednički susret članova .....................................

Čovjek koji pomiče granice ...................................

Plivanje i kineziterapija osoba s invaliditetom .........

Obilježili smo Međunarodni dan osobas invaliditetom .......................................................

Sarah Jalušić - najvolonterka Međimurske županije 2012. ...................................

2

4

6

8

11

13

18

19

20

2

Zahvaljujući projektu „Veni, Vidi, Voluntarius Fio / Dođoh, Vidjeh, Postajem volonter“ Udru-ga tjelesnih invalida Međimurja zajedno sa svojim gostima posjetila je 14. prosinca 2012. godine grad Karlovac. Naši domaćini u Kar-lovcu bili su Karlovačka županija i Savez udru-ga osoba s invaliditetom Karlovačke županije.

Udruga tjelesnih invalida Međimurja zajed-no s volonterima te predstavnicima Udru-ge Zora i Volonterskog ureda Međimurja (VUM-a) organizirala je posjet Karlovcu. Svrha posjeta bila je predstavljanje projek-ta i rezultata projekta „Veni, Vidi, Volunta-rius Fio / Dođoh, Vidjeh, Postajem volonter“ koji financijski podupire Nacionalna zakla-da za razvoj civilnog društva. Ovim posje-tom omogućeno je predstavljanje Udruge tjelesnih invalida i naših volontera, volon-terskog rada u Međimurju kroz primjere rada volonterskog programa Udruge Zora i Volonterskog ureda Međimurja te dru-ženja i razmjena iskustava s volonterima i organizatorima volontiranja iz Karlovačke županije. Uz domaćine, u Karlovcu su nas dočekali: Grupa Kreatori, Zdravstveni am-basadori kroz projekt Zdrava djeca u zdra-vim obiteljima, predstavnici Udruge osoba s invaliditetom Karlovačke županije te Sa-vez osoba s invaliditetom Karlovačke župa-nije kao i Udruga sveta Veronika.

Susret je otvorio Branko Baksa, predsjednik Udruge tjelesnih invalida Međimurja koji je prisutnima govorio o radu Udruge i nje-zinom volonterskom programu. Osvrnuo se

na projekt koji se trenutno provodi, a to je „Veni, Vidi, Voluntarius Fio / Dođoh, Vidjeh, Postajem volonter“ putem kojeg su educira-ni i u volonterski rad uključeni mnogi volon-teri iz Međimurja. Napomenuo je i važnost obrazovanja volontera koji se priključuju Udruzi zbog specifičnih uvjeta volontiranja i rada s osobama s invaliditetom.

Nakon njega predstavile su se Filipa Blažon i Clemence Bell. Filipa Blažon ispričala je o volonterskom programu Udruge Zora koja je 2011. bila nagrađena Državnom nagradom za volontiranje. Također, predstavljena je i Europska volonterska služba (EVS) za koju je Zora akreditirana 2011. te mogućnosti vo-lontiranja u europskim zemljama. Mladim volonterima koji se odluče postati EVS vo-lonteri omogućeno je volontiranje, stjecanje novih iskustava, učenje stranih jezika i bo-ravak od nekoliko mjeseci do godine dana u nekoj europskoj zemlji. Clemence Bell je volonterka Udruge Zora, Francuskinja, koja je putem EVS programa odlučila provesti 9 mjeseci u Hrvatskoj, točnije u Čakovcu. Ona je prezentirala svoja iskustva volontiranja i aktivnosti koje provodi u okviru svog pro-jekta „Obilježi moj dan“.

Ana Mikulić, voditeljica Volonterskog ureda Međimurja predstavila je rad VUM-a, načine njegova osnivanja i projekt „City Volunteers“ zahvaljujući kojem je VUM i osnovan, što je po-sebno zanimljivo bilo domaćinima iz Karlovca s obzirom da oni nemaju sličan ured.

Predstavljanje volontiranjau Karlovcu

3Sljedeća je bila Sarah Jalušić koja je govorila o tome što je potiče na volontiranje, o projektima u koje je bila uključena i o nagradi koju je ne-davno primila. Sara je volonterka Udruge tjele-snih invalida Međimurja na koju smo jako po-nosni, a koja je proglašena „Najvolonterkom“ 2012. godine od strane Međimurske županije.

S Karlovačke stane, Grupa Kreatori promovirala je svoj Volonterski dnevnik i predstavili su gru-pu volontera koja je bila uključena u Inicijativu mladih. Nedeljka Mužak predstavila je obuku i aktivnosti volontera, zdravstvenih ambasado-ra kroz internacionalni projekt „Zdrava djeca u zdravim obiteljima“. Gordana Jurčević, pred-sjednica Udruge osoba s invaliditetom Karlo-vačke županije, održala je predavanje o važnosti volontera u udrugama osoba s invaliditetom te se je posebno osvrnula na Zakon o volonterstvu iz 2007. godine. Kao dopuna izlaganju Gordane Jurčević, Veronika Lendler osvrnula se je na ra-spravu o dopunama i izmjenama Zakona o vo-

lonterstvu koje su trenutno u tijeku te objasnila kako Zakon diskriminira osobe lišene radne sposobnosti onemogućujući im da volontiraju, što je potrebno mijenjati. Pozvala je sve udruge osoba s invaliditetom da se zajedničkim snaga-ma zalažu za promjenu tog Zakona. Susret je završio govorom Nade Beljan iz Udruge sveta Veronika kojim je predstavila volonterski rad s djecom u bolničkom okruženju.

Nakon formalnog dijela programa slijedilo je druženje volontera, razmjena promotiv-nih materijala i iskustava.

U Karlovcu smo bili srdačno primljeni, dru-žili smo se s onima koji rade posao sličan na-šem, saznali smo o njihovima poteškoćama i pobjedama što nam je bilo veliko ohrabrenje.

Margareta Mihalic

Predstavljanje volontiranja u Karlovcu

4

Predstavljanje volontiranja u Karlovcu

PROGRAM “ZAJEDNO u ZAJEDNICI” HSUTI je uz financijsku potporu Ministar-stva socijalne politike i mladih, a u suradnji s Down sindrom centrom Pula i Centrom za socijalnu skrb Pula, u lipnju 2011. godine započeo s provedbom programa „Zajedno u zajednici“. Tim se programom nastoji ubr-zati proces razvoja prioritetnih izvaninsti-tucionalnih usluga socijalne skrbi i spri-ječiti institucionalizacija odraslih osoba s invaliditetom radi veće kvalitete života.

Program uključuje sljedeće aktivnosti:

•edukacije za roditelje, članove obitelji osoba s invaliditetom (OSI) i korisnike Programa o poticanju neovisnosti i socijal-nog uključivanja OSI u društvenu zajedni-cu te sprečavanje institucionalizacije

•edukacije voditelja lokalnih udruga OSI u njihovu doprinosu, mogućnostima i važ-

5

PROGRAM “ZAJEDNO u ZAJEDNICI”

nosti razvoja mreže i izvaninstitucional-nih oblika skrbi za OSI s ciljem integraci-je u zajednicu

•provođenje aktivnosti Ljetnog kampa za OSI i njihovo poticanje na neovisno življe-nje, socijalno uključivanje i razvoj samo-pouzdanja

•organizaciju Simpozija za voditelje lokal-nih udruga OSI, članica HSUTI – a

•evaluacija prve godine provedbe programa i sastavljanje izvješća

Ljetni kamp pruža mogućnost kvalitetnog provođenja slobodnog vremena, razvijanje samopouzdanja i neovisnosti te socijalnih kontakata OSI, dok članovima njihovih obi-telji omogućuje korištenje godišnjeg odmora.

Aktivnosti Ljetnog kampa za OSI namijenje-ne su mlađim i starijim osobama s invalidi-tetom (od 21 do 55 godina starosti). Provodili smo ih u stambenim zajednicama za organi-zirano stanovanje u DSC Pula u trajanju od 5 tjedana.

Boravak u Ljetnom kampu za korisnike traje šest dana, od nedjelje do petka, a uključuje ra-zne terapijske, rekreativne, likovne i kulturne aktivnosti. Također, tijekom svog boravka u Kampu korisnici su imali stalni liječnički nad-zor dvaju liječnika specijalista i svakodnevne usluge fizioterapije i kineziterapije.

S obzirom da je Programom predviđena cje-lodnevna skrb korisnika Kampa, članovi va-ših udruga koje nominirate ne mogu povesti osobnu pratnju.

6

Potrebno je naglasiti da je program „Zajed-no u zajednici“ pilot - program, no nadamo se da ćemo nakon tri godine provedbe, us-luge Ljetnog kampa moći pružiti većem bro-ju korisnika. U provođenju aktivnosti Pro-grama uključene su volonterke - izviđačice

Udruga tjelesnih invalida iz Čakovca orga-nizirala je putovanje u Pulu. Na njihov po-ziv prihvatio sam putovanje. Sastali smo se u Varaždinu gdje sam se sreo s prijateljem Rajkom, kasnije sam upoznao Vinku, šofera Toma, Brankicu i Snježanu. Na putovanje smo krenuli 1. srpnja 2012. autom i kombi-jem koji je organizirao Savez. Put je trajao četiri sata, s pauzom od pola sata, a svima nam je ostala u sjećanju jedna smiješna zgo-da. Naime, naši su sendviči i piće postali topli, a nitko se nije sjetio da se kraj klime mogu i ugrijati. Kad smo stigli u Pulu, od-mah smo bili smješteni u Rehabilitacijskom centru za osobe s posebnim potrebama. Naš doček uveličali su doktor i doktorica, djeca sa sindromom Down i volonterke iz Belgije (Fanny, Adele i Lory). Potom smo se svi upo-znali, te su slijedile riječi dobrodošlice koje je držala doktorica i naša šefica iz Saveza tje-lesnih invalida. Primili smo na znanje gdje se nalazimo i čemu rehabilitacijski centar služi. Prije svega, služi rehabilitaciji i druže-nju te socijalizaciji osoba s invaliditetom.

U Rehabilitacijskom centru sadržaje provo-de fizioterapeuti, doktori te volonteri koji su zaduženi za pomoć i socijalizaciju svakoga prisutnog u Centru. Dan smo proveli u dru-ženju, a završili smo ga ukusnom večerom.

Raspored je bio raznolik i zabavan. Družili smo se svaki dan najprije za doručkom, zatim kroz zajedničko vježbanje, pa kupanje do ruč-ka koje je bilo svakodnevno popraćeno moti-vacijom i vježbom u vodi koju je predvodio fizioterapeut. Potom smo malo odmarali, a popodne smo se rekreirali slobodnim kupa-njem sve do večere.

Razgledavali smo pulsku Arenu, pulske pla-že i ostale znamenitosti grada Pule. Jedne ve-čeri plesali smo s volonterkama, kratili smo vrijeme izrađujući razne figure od papira i bojanjem kamenja.

Posjetili smo pulski kafić u kojem rade djeca sa sindromom Down. Njihov trud nagradili smo napojnicom što je njima puno značilo.

iz Belgije koje svu svoju pažnju posvećuju korisnicima Ljetnog kampa. Svaki tjedan u aktivnostima Kampa sudjelovalo je 10 osoba s invaliditetom iz različitih županija RH te članovi lokalnih udruga u sastavu HSUTI-a.

PROGRAM “ZAJEDNO u ZAJEDNICI”

ZAJEDNIČKO PUTOVANJE S NOVIM PRIJATELJIMA

7

Tih pet dana zaista je brzo prošlo. Bilo mi je lijepo i nezaboravno. Svi su bili odlični, puni razumijevanja te izrazito senzibilizirani.

Jako mi nedostaju! Bilo bi mi veoma drago da ih ponovno vidim! Stoga se nadam po-novljenom druženju.

Srdačan pozdrav!Dragan Turk

Zabavne društvene igre i vještine

ZAJEDNIČKO PUTOVANJE S NOVIM PRIJATELJIMA

8

Fizioterapija je zdravstvena profesija usre-dotočena na mogućnosti ljudskog pokre-tanja te maksimalno koristi taj potencijal u svrhu unaprjeđenja i očuvanja zdravlja, kao i sprječavanja i umanjivanja štetnih posljedica nastalih ozljedama i bolestima. Fizioterapija, osim što se koristi osobinama fizikalnih čimbenika koje nalazimo u pri-rodi (uzgon i otpor vode, gravitacija, elek-tricitet, toplina, poluga, pritisak, ljekovita svojstva mineralnih voda, blata i pijeska...), najviše se fokusira na normalan pokret kao sredstvo i cilj. Kvalitetna i zadovoljavajuća ljudska pokretljivost za fizioterapiju je oko-snica zdravlja i kvalitete života pojedinca. Važna je u promociji zdravlja, prevenciji bo-lesti i ozlijeda te tretmanu i rehabilitaciji.

Fizioterapeut je zdravstveni stručnjak koji upravlja fizioterapijskim procesom, tj. liječnik koji liječi fizioterapijom. Gotovo da nema gra-ne medicine u kojoj fizioterapija ne doprinosi zdravlju i borbi protiv bolesti i njezinih štetnih posljedica. Fizioterapeuti su važan dio medi-cinskih i rehabilitacijskih timova u ortopediji, kirurgiji, neurologiji, kardiologiji, pulmologi-ji, pedijatriji, gerijatriji, ginekologiji i porod-ništvu, onkologiji i ostalim granama medicine. Njihov rad proteže se od jedinica intenzivne skrbi, bolničkih odjela, klinika i toplica, preko domova zdravlja, domova umirovljenika, usta-nova za djecu i odrasle s razvojnim poteško-ćama, pa sve do sportskih klubova i wellness centara. Fizioterapijski proces sveobuhvatan

je i sastoji se od procjene i dijagnoze funkci-oniranja, plana i intervencije te evaluacije, dokumentacije i istraživanja. Vjerujem da ste mnogi od vas imali prilike u nekom trenutku života susresti se s fizioterapijom i možda vam štošta od ovoga zvuči znanstveno-fantastično i idealistički, no to je fizioterapija u svojoj viziji, smjeru i potencijalu, a takva se trudi postati i biti i u Hrvatskoj.

Fizioterapija ima štošta za reći (i poduzeti) u vezi tjelesnog invaliditeta. Smanjena i ne-zadovoljavajuća pokretljivost i mobilnost glavni su problemi s kojima se fizioterapija pokušava uhvatiti u koštac kako bi svojim utjecajem doprinijela boljem funkcionira-nju i time smanjenju fizičkog, psihičkog, radnog i socijalnog hendikepa osobe. To će se truditi činiti na svim razinama:

•unapređenjem zdravlja i prevencijom kroz eduakciju o fizičkoj aktivnosti i zdravom načinu života

•uklanjanjem i sprečavanjem daljnjeg ra-zvoja čimbenika koji dovode do tjelesnog oštećenja

•suzbijanjem razvoja i utjecaja tjelesnog oštećenja

•smanjenjem efekata trajnoga tjelesnog oštećenja na pokretljivost, mobilnost, spo-sobnost i zdravlje kroz rehabilitaciju, edu-kaciju i trening.

MOGUĆNOSTI FIZIOTERAPIJE KOD OSOBA S TJELESNIM INVALIDITETOM

9Fizioterapiju u kontekstu tjelesnog invalidite-ta najčešće susrećemo kao sastavnicu rehabili-tacije kod osoba s amputacijama udova, osoba s ozljedama i bolestima leđne moždine (para-plegija i tetraplegija, dječja paraliza, spina bi-fida...), osoba s cerebralnom paralizom, osoba nakon moždanog udara i ozljeda glave čije po-sljedice nose određeni pad tjelesne funkcije, osoba s multiplom sklerozom i mišićnom dis-trofijom te osoba u uznapredovalim stadijima reumatskih bolesti (reumatoidni artritis, an-kilozantni spondilitis...). Svi konkretni ciljevi fizioterapije prilagođeni su pojedincu i jedin-stvenosti njegova invaliditeta, a idu u smjeru održanja i unapređenja kvalitete života kroz maksimalnu pokretljivost te korištenje i ra-zvoj svih tjelesnih resursa za optimalno funk-cioniranje. Profesor Jules Rothstein dobro je izrekao tu ideju: „Krećemo se u tom smjeru i nadamo se da će nas se i ubuduće doživljavati kao profesionalce koji se ne bave samo pato-logijama i oštećenjima, već i onesposobljava-

jućim posljedicama bolesti, ozljeda i razvojnih anomalija. Mi smo, kao fizioterapeuti, prepo-znatljiva skupina ne isključivo prema masaža-ma, vježbama, toplinskim i elektroterapijskim procedurama, već prema tome što odabiremo stjecati znanja i razvijati kliničke pristupe koji su usredotočeni na uklanjanje nesposobnosti i vraćanje svrhovitog funkcioniranja u živote onih koji traže naše usluge.“

Osobama kojima je amputirana ruka ili noga važno je naučiti što normalnije funkcionirati i osposobiti se za život i rad s protezom. Fizio-terapeut u tome pomaže već nakon same ope-racije: edukacijom kako pripremiti bataljak za protezu (bandažiranje, njega, održavanje flek-sibilnosti), osnaživanjem mišića i pravilnom prilagodbom posture kroz vježbe, učenjem pravilnog hoda na štakama, provođenjem kroz školu hoda (priprema za funkcionalno kreta-nje s protezom), funkcionalnim zadacima za prilagodbu na ručnu protezu i slično.


10

Osobe s paraplegijom i tetraplegijom fiziote-rapeut pokušava osposobiti za maksimalnu moguću mobilnost te spriječiti negativne po-sljedice nepokretnosti. Vježbama istezanja i manualnim tehnikama pokušava se održati fleksibilnost mišića i zglobova, a masažom i adaptivnim sredstvima dekubitusi (ošteće-nja kože i tkiva zbog dugotrajnog pritiska). Fizioterapeut također uči osobu prebaciva-nju s kreveta u kolica i sl. te vježbama za odr-žavanje posture i snage pokretnih dijelova tijela. Također, u svrhu sprečavanja lokalne osteoporoze zbog nepokretnosti, fiziotera-peut provodi i antigravitacijske vježbe s ot-porom. To se danas učinkovito provodi kroz funkcionalnu električnu stimulaciju.

Nakon moždanog udara i ozljeda glave mogu se javiti ispadi funkcije za koje je zahvaćeni dio mozga zadužen. To se često očituje kao hemipareza i hemiplegija (djelomična ili pot-puna oduzetost lijeve ili desne strane tijela) kroz nenormalan mišićni tonus te nenormal-ne i nefunkcionalne pokrete. Fizioterapeut u takvim slučajevima koristi tehnike neurora-zvojne facilitacije (vođenja i aktiviranja nor-malnog pokreta) kako bi osoba ponovno isku-stveno naučila pokrete i položaje potrebne za normalnu posturu, kretanje i funkcioniranje.

Kod djece i osoba s cerebralnom paralizom fi-zioterapija ima svoje mjesto od najranijih po-

četaka. Najviše pomaže sprečavanju štetnih posljedica oštećenja mozga u djetetovoj prvoj godini, kad je tjelesni razvoj u punom zamahu, jer fizioterapeut poznaje faze normalnoga fi-zičkog razvoja djeteta te tako može ispravljati nepravilnosti prije nego one postanu naučene i negativno utječu na daljnji razvoj, što također čini tehnikama facilitacije normalnog pokreta. Kroz daljnji život i razvoj fizioterapeut može po-moći tehnikama i vježbama za prilagodbu po-sture, za sjedenje u kolicima, u školi i sl. i tako spriječiti štetne posljedice koje loša posturalna prilagodba ostavlja na sustav za pokretanje (ko-sti, zglobove i mišiće).

Mateja Magdalenić


11

Uz teškoće (financijske) održano je naše tradicionalno druženje koje je u planu rada Udruge na važnom mjestu.

Lijepo je kad se sretnu stari prijatelji i upo-znaju jedni druge s novostima u svojim ži-votima osoba s invaliditetom.

Sportska natjecanja su i dalje puna adrenalina i želje za pobjedom, ali samo najbolji dobivaju priznanje što je i cilj natjecanja. Treba se potru-diti i dati sve od sebe.


ZAJEDNIČKI SUSRET ČLANOVA

12

PIKADO:Muški: 1. Vlado Šimunić 2. Dragan Turk 3. Dragutin Tot

Žene:1. Danica Vabec2. Marija Kelemenić3. Danica Baksa

VISEĆA KUGLANA:Muški: 1. Lovro Žganec 2. Blaž Herman 3. Dragutin Posavec

Žene:1. Danica Vabec2. Agata Posavec3. Marija Kedmenec

ZAJEDNIČKI SUSRET ČLANOVA

13

Prije četiri godine nekoliko mojih prijate-lja putovalo je Balkanom. Naravno, vratili su se puni dojmova koji su se u našim kru-govima prepričavali još dugo. Dio tih doj-mova bio je i jedan mladić kojeg su imali prilike čuti u Novom Sadu. „Nevjerojatan lik! Rođen je bez ruku i nogu, a tako je pun optimizma i humora. Mislim, kad ti netko takav govori na čemu je sve zahvalan, bude te sram zbog čega sve kukaš...“ Od tad sam čula još mnogo dobroga o Nicku Vujičiću kako po čitavom svijetu govori i nadahnjuje mnoge za aktivan i ispunjen život u zahval-nosti i nadi. Prema mom skromnom mi-šljenju, nije razočarao ni kad je ove godine prvi put posjetio Hrvatsku i održao govore u Zagrebu i Rijeci 23. i 24. rujna. Prepune dvorane Doma sportova i Zameta pokaza-le su koliko je poruka vjere, nade i zdrave perspektive koju Nick prenosi potrebna

ljudima usred ove sveopće krize gospodar-stva, ali i morala i ljudskih vrijednosti. Ovaj opušteni australski motivacijski govornik i evangelizator s lakoćom drži publiku bud-nom vještim balansiranjem humora, aneg-dota, životnih priča i dubine koja potiče na promjenu. Njegovo povjerenje u Boga „koji mu nije dao čudo ruku i nogu, ali mu je dao da bude čudo za druge“ provlači se kao nit vodilja svega što govori i radi.

Nick Vujičić, punim imenom Nicholas James Vujčić, rođen je prije 28 godina u Melbourneu. Roditeljima je bio strašan šok kad je njihov sin došao na svijet s tetrame-lijom, urođenim nedostatkom udova, jer za vrijeme trudnoće nisu postojale nikakve naznake da s djetetom nešto nije u redu. Nakon početne tuge, razočaranja, revolta i straha odlučili su vjerovati Bogu i dati svoje najbolje godine Nicku. On za njih ima samo riječi hvale: „Iako sam na ovu zemlju stigao, kao što moja majka kaže: „bez nekoliko di-jelova i dijelića,“ na mnoge sam načine bla-goslovljen. Moji su roditelji uvijek bili tu za mene. Nisu me mazili. Disciplinirali su me kad je to bilo potrebno i dali mi prostora da griješim. Oni su, prije svega, divni uzori.“

Odustali su od svojih pokušaja da shvate za-što im je Bog dao takvo dijete. Umjesto toga, prepustili su se njegovu planu i odgajali Nicka kako su najbolje znali, dan po dan u njega usi-pavajući svu svoju ljubav. No, čak i kraj takve podrške morao je proći mnogo crnih razdo-blja, prepunih osjećaja bezvrijednosti i gorkih pitanja, kako bi danas bio ono što jest. Ključan trenutak za njega bio je onaj kad je odlučio vje-rovati Bogu da može napraviti nešto dobro od

ČOVJEK KOJI POMIČE GRANICE

14

svog života. Milijuni ljudi koji su ga čuli diljem svijeta i koje je ohrabrio nevjerojatno su očito-vanje toga.

Nick svojim primjerom želi pokazati kako je moguće živjeti ispunjenim i normalnim živo-tom, čak i ako nemaš osnovne stvari kao što su ruke i noge. „Čitav život molio sam se za čudo, da mi narastu ruke i noge. Kupio sam i čuvam u ormaru par cipela, ne gubeći vjeru i nadu da se to čudo može dogoditi. No, svje-stan sam da to nije ključ da živim zadovolj-no. Dugo sam mislio da ću biti sretan ako budem imao ruke i noge. Je li doista tako? Gledam sve vas koji me slušate – vi imate ruke i noge. Jeste li doista sretni?“

Njegova poruka ima određenu težinu jer stoji pred ljudima kao živa slika onoga što se čini nemogućim. No, njegova retorika ni-kako se ne zaustavlja samo na „ako mogu ja koji nemam ruke i noge, onda sigurno možeš i ti“. Njegove knjige i govori prepu-ni su nevjerojatnih i kreativnih priča ljudi za čije situacije sam priznaje da su mnogo teže od njegove, koji se nisu beznadno pre-pustili sudbini, već krenuli u akciju s onim što su imali. Njegova poruka ne sastoji se samo od pukog prepričavanja vlastitog ži-vota i iskustva. Nick je svjestan da njegova priča nije univerzalni odgovor na bilo čiju patnju. Nick kaže: „Nitko me ne bi trebao sažalijevati i nitko ne bi trebao umanjivati svoje izazove uspoređujući ih s mojima. Svi imamo probleme i brige. Uspoređivanje va-ših s mojima može biti od pomoći, ali prava perspektiva koju trebate prihvatiti je da je Bog veći od svakog problema koji bilo tko od nas može imati.“

Koliko je zapravo jedan običan, nesavršen čovjek sa svojim manama i borbama, Nick bez ustezanja pokazuje u svojoj novoj knjizi „Nezaustavljiv“. Iskreno govori o svojim naj-mračnijim trenucima, autodestruktivnim mi-slima i pokušaju samoubojstva dok je još bio tinejdžer: „Na toj najnižoj točki, nisam mo-gao vidjeti svrhu mojega života. Ako se nisam mogao sam uzdržavati i nisam bio dostojan ljubavi neke žene, čemu sam služio? Straho-vao sam da ću lebdjeti kroz život sam kao te-ret svojoj obitelji. Moj je mladenački očaj bio ukorijenjen u nedostatku vjere u sebe, u svoju svrhu i svog Stvoritelja. Nisam mogao vidjeti svoj put i stoga nisam vjerovao da mogu imati svrhovit i ispunjen život. Budući da Bog nije odgovorio na moju molitvu za čudom koje bi mi dalo ruke i noge, izgubio sam vjeru i u nje-ga.“ Još kao desetogodišnjak pokušao se uto-piti u kadi, no u zadnjem trenutku odustao je zbog pomisli na bol koju bi nanio svojoj obite-lji. Svoje tinejdžerske godine proveo je bolno svjestan koliko je drukčiji, što su neugodna zadirkivanja vršnjaka samo podcrtavala. Ve-liku podršku dobivao je od svojih roditelja koji su ga ustrajno ohrabrivali da se ne zama-ra time što je drukčiji i da se usudi svojim vrš-njacima pokazati kakav je doista, ne skriva-jući se iza svog nedostatka udova. Nije se sve dogodilo preko noći, ali kroz godine je počeo uviđati i vjerovati da Bog ima dobar plan za njegov život. Kad se odvažio biti svoj, shvatio je da ga prihvaćaju i da su zadivljeni načinom kako se on nosi sa svojim invaliditetom. Rano je dobio prilike govoriti studentima i crkve-nim grupama o svom doživljaju života unatoč poteškoćama, a njihove pozitivne reakcije otvorile su mu oči: „Tijekom vremena, shva-tio sam da je jedna od mojih svrha nadahnuti ljude da nadiđu vlastite izazove i da ih, ako to žele, približim Bogu.“


15

Ne ustručava se iskreno dijeliti i svoje krize novijeg datuma. Prije dvije godine zbog fi-nancijske krize njegova je udruga negativ-no poslovala i zbog toga su morali otkazati čak sedamnaest projekata koje su započeli kako bi opstali. „Depresija je počela,“ - Nick opisuje, „Nisam htio izaći iz kreveta. Iako se uopće nisam osjećao sposobno nekome nuditi motivaciju ili nadahnuće, morao sam govoriti na nekoliko mjesta. Nikada neću zaboraviti ta gostovanja jer sam kroz njih prošao isključivo zbog Božje milosti. Neposredno prije jednog motivacijskog se-minara, u očaju sam plakao dva sata. Dok sam plakao, sa mnom je bio prijatelj koji je kasnije bio i na seminaru. Rekao je da je to

vrijeme govorim drugima. Bio sam školski primjer nekoga čija je vjera nestala kad je trebala djelovati. Moja su me krivnja i sram zbog problema s novcem natjerali da preis-pitujem svoju vrijednost, svrhu i put. Nisam sumnjao u Božju savršenost, samo nisam

bio najbolji govor koji sam ikad održao! Ni-sam mu vjerovao dok kasnije nisam vidio snimku. Nisam djelovao po vlastitoj moći. Bog je snažno radio te večeri. Preživio sam to gostovanje, ali sljedeći me dan očaj opet preplavio. Nisam mogao jesti. Nisam mogao spavati. Tjeskobe su me napadale dan i noć. Bilo je to ludo razdoblje...“ Kad je smogao snage stati s tim pred svoju obitelj, uvjeren da ih je iznevjerio i da će ga morati uzdrža-vati, utješili su ga koristeći njegovu vlastitu poruku kojom je on ohrabtivao ljude po svi-jetu. „Bilo je nevjerojatno slušati kako net-ko meni citira moje vlastite riječi kako bi me oraspoložio. Ali, bili su u pravu. Trebao sam se samo podsjetiti na stvari koje cijelo

mogao doprijeti do svog sustava uvjerenja zbog očaja u kojem sam se nalazio.“

Mnogo je toga što je Nick govorio i što je o njemu govoreno i pisano, a što nećete naći u ovom članku, već drugdje, u njegovim


16

knjigama i na internetu. Ovdje sam htjela približiti čovjeka koji nije imun na vlastiti hendikep, ali se bori svaki dan da gleda na ono što ima umjesto na ono što mu nedo-staje. Nadam se da će i svakome od vas he-roja svakodnevice, koji se borite s vlastitim hendikepima, Nickova priča biti poticaj da ne odustajete od svojih unikatnih pobjeda koje su pred vama, koliko god one bile sitne. Ostavljam vas s njegovim riječima i potica-jem za kraj:

„Ne možete očekivati da će svaki dan imati smi-sla. Nekad su vaši dani jednostavno komični. Drugi su dani tragični. Ali u dobru i zlu, u bo-lesti i zdravlju, jednostavno je smiješno to što

smo živi i dišemo, nije li? Život je sam po sebi čudo. Vi i ja dobivamo samo jednu vožnju na onome što Shakespeare naziva „ovim zemalj-skim mukama,“ što ćete vi učiniti na svojoj vo-žnji? Hoćete li dopustiti lošem zdravlju, ozlje-dama ili nedostacima da vam oduzmu i jednu kap radosti iz vaše jedine prilike na ovom živo-tu? Umjesto toga, savjetujem da se popnete na uzlaznu spiralu. Ako vas zdravstveni problemi bace na leđa ili vas onesposobljenost uspori, iskoristite tu mogućnost kako biste preispita-li svoje prioritete, kako biste onima koji se za vas brinu rekli da ih volite i kako biste ojačali svoju vjeru.“

Mateja Magdalenić


17

SREĆA

nije stvar bogatstva ili ispunjenih želja.

Sreća nam neće ni doletjeti.

Nju nećemo naći u budućnosti.

Osjećaj sreće je pitanje otvorenosti moga srca, stanje moga duha.

Kako se djeca mogu radovati i biti sretna zbog nekog kukca u travi,

Citirano iz knjige „Nezaustavljiv“ Nicka Vujičića, u izdanju kuće Bonorecords, 2012.

cvijeta na rubu puta,leptira pod sunčanim zrakama...

Sreća dolazi iznutra.

To je pitanje moga nazora.

I moje osobne odluke:

Samo o meni ovisi hoću li danas biti sretan ili nesretan.- Georg Popp


18

„Vitae“, udruga za sportsku rekreaciju u su-radnji s Udrugom tjelesnih invalida Međimur-ja i ove godine provodi plivanje i kinezitera-piju djece s posebnim potrebama i teškoćama u razvoju s područja Međimurske županije u okviru projekta Udruge tjelesnih invalida Me-đimurja Sigurni koraci k očuvanju zdravlja koji financijski podupire Ministarstvo zdrav-lja Republike Hrvatske.

Plivanje za djecu s posebnim potrebama i teškoćama u razvoju podrazumijeva obuku neplivača koja se odnosi na učenje, ponav-ljanje i usavršavanje sljedećih elemenata obuke neplivača:

•kineziološki operatori privikavanja na vodu (rad na suhom sa i bez pomagala, rad uz rub bazena sa i bez pomagala, rad uz rub baze-na u kretanju sa i bez pomagala, uranjanje glave u vodu, gledanje pod vodom, disanje, plutanje, klizanje, skokovi na noge)

•kineziološki operatori za sigurnost, snalažlji-vost i osamostaljivanje u vodi (osnovne kretne strukture i vježbe hodanja u vodi u različitim MOOR, hodanje niskog intenziteta od 2 do 4 minute s promjenama smjera i OCTT u poligo-nu prepreka u vodi, vježbe škole trčanja u vodi, trčanje s promjenama ritma u vodi, prebaciva-nje predmeta u vodu i iz vode u paru sa i bez pridržavanja za pomagala, učenje pomaganja i međusobne suradnje parova u vodi kroz igru, štafetne igre sa i bez pomagala u vodi, elemen-tarne igre sa i bez pomagala u vodi)

Opći cilj projekta je zaštita, očuvanje i unapre-đenje zdravlja djece s teškoćama u razvoju koji se ostvaruje kroz program plivanja za djecu s posebnim potrebama i teškoćama u razvoju. Radi se na poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom kroz sportsko rekreativne sa-držaje kako bi se utjecalo na socijalizaciju, in-tegraciju i medijsku popraćenost života osoba s invaliditetom. Specifični ciljevi programa plivanja i kineziterapije djece s posebnim po-trebama i teškoćama u razvoju su:

•učenje plivanja

•utjecaj na hipokineziju kroz kineziterapiju

•povećanje broja rekreativaca i sportaša osoba s invaliditetom

•utjecaj programiranog tjelesnog vježbanja na sportsko fiziološke karakteristike osoba s invaliditetom (sudjelovanje u sportsko rekre-acijskim aktivnostima ubrzava posttraumat-sko liječenje, unapređenje kardiopulmonal-nih sposobnosti paraplegičnih pacijenata, poboljšanje aerobnih sposobnosti plivačkim programom, izdržljivost, povećanje radne produktivnosti osoba s invaliditetom, sma-njenje problema pretilosti)

•utjecaj tjelesnog vježbanja na psihički status osoba s invaliditetom (pozitivan utjecaj sportskih aktivnosti u poboljšanju slike o sebi „self –concept“), samoprihvat-ljivost vlastitog fizičkog statusa osobe s invaliditetom

PLIVANJE I KINEZITERAPIJA OSOBA S INVALIDITETOM

•razvoj važnih kvaliteta kao što su pažnja, točnost, upornost, disciplina. Formiraju se pozitivne crte karaktera, izgrađuje se snaga volje, razvija se logičko razmišlja-nje, pamćenje, navikavanje na samostal-nu aktivnost

•učenje i usvajanje osnovnih higijenskih na-vika koje su neophodne u daljnjem životu.

U program plivanja uključena su djeca s po-sebnim potrebama koja u pratnji roditelja po-laze program obuke neplivača. S korisnicima programa radi Kristina Horvat, profesorica kineziologije s primjenom u kineziterapiji.

Tomislav Horvat

PLIVANJE I KINEZITERAPIJA OSOBA S INVALIDITETOM

U ponedjeljak, 3. prosinca 2012. godine, na Međunarodni dan osoba s invaliditetom or-ganizirali smo javnu akciju na Trgu Repu-blike u Čakovcu. Postavili smo štand, izložili časopis „Listek“ koji smo zajedno s informa-

tivnim lecima dijelili prolaznicima i kroz raz-govor smo osvještavali o prisutnosti osoba s invaliditetom u našoj zajednici, o njihovim pravima i problemima s kojima su svakod-nevno suočeni. Na Trgu su nam se pridružili

Obilježili smo Međunarodni dan osoba s invaliditetom

19

20

i naši članovi koji su svojim dolaskom dali potporu obilježavanju Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Javna akcija organizi-rana je u okviru projekta „Sigurni koraci k očuvanju zdravlja“ koji financijski podupire Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske, a koji traje do lipnja iduće godine.

Međunarodni dan osoba s invaliditetom obi-lježava se svakog 3. prosinca od 1992. godine. Glavna skupština UN-a usvojila rezoluciju kojom se pozivaju sve zemlje na obilježava-

nje tog dana s ciljem da se osobama s invali-ditetom omogući jednako uživanje ljudskih prava i ravnopravno sudjelovanje u društve-nom životu te da se građane podsjeti kako u njihovu susjedstvu žive osobe s posebnim potrebama.

Osobe s invaliditetom su i dalje najsiromašni-ja, najisključenija i najdiskriminiranija grupa građana koja se suočava s nizom prepreka.

Margareta Mihalic

Obilježili smo Međunarodni dan osoba s invaliditetom

Sarah Jalušić rođena je 1994. godine u Čakov-cu. Godine 2008. postala je prva dobitnica Go-dišnje nagrade Luka Ritz za promicanje tole-rancije i škole bez nasilja. Volontira već 4 godi-ne i to na različitim projektima i volonterskim akcijama u Udruzi Zora, na Odjelu pedijatrije Županijske bolnice Čakovec, u Caritasovom dječjem domu „Dr. Antun Bogdan“ i u Udruzi tjelesnih invalida Međimurja. U protekloj go-dini sakupila je 140 volonterskih sati. Učenica je čakovečke Gimnazije Josip Slavenski, a želja joj je upisati Edukacijsko- rehabilita-cijski fakultet. Međimurska županija dodi-jelila joj je Županijsku nagradu „Najvolon-ter“ za individualni volonterski doprinos ra-zvoju zajednice i poboljšanju kvalitete života na području Međimurja.

Sarah Jalušić-najvolonterka Međimurske županije 2012.

Documents

Listek br. 15