METAFORA FILOZOFSKI ASPEKTI

Izborni kolegij, zimski semestar ak god. 2012./2013., 4 sata tjedno: 2P/2S, 5 ects.

Doc. dr. sc. Ante Peria, Odsjek za hrvatski jezik i knjievnost

Definicija metafore

Metafora je prijenos naziva s predmeta koji oznaava na neki drugi, i to ili s roda na vrstu, ili s vrste na rod, ili s vrste na vrstu, ili po analogiji. (Aristotel, Poetika, 1457, b8-9)

- iroka definicija, koja odgovara dananjem pojmu stilske figure (ukljuuje i metonimiju i sinegdohu)

Dananjem pojmu metafore u uem smislu od ove definicije odgovara samo ovo posljednje (4.)

(Aristotel je smatra najvanijom.)

Analogija - proporcionalnost:

Kao to se starost odnosi prema ivotu, tako se veer odnosi prema danu. Onda se, dakle, veer naziva 'starost dana' a starost 'veer ivota'. Ili: Dioniz : aa = Ares : tit

- Tvoriti dobre metafore (vidjeti slinost izmeu neslinih stvari) jest intelektualno umijee, talent (dar), ingenium (genijalnost)

Latinski autori translatio. CICERON grku rije prevodi 'similitudo' i prema Retorici metaforu definira: Similitudinisest ad verbum unum contracta brevitas (Ona je usporedba zbijena u jednu jedinu rije).

QUINTILIAN (1.st., antiki retoriar).

- Vidi univerzalno znaenje fenomena m.: paene iam quidquidloquimur figura est (gotovo sve, to govorimo, jest slikovito).

- Za metaforu u uem smislu primjer lava ini kolskim primjerom i definira: In totum autem m. brevior est similitudo (U cjelini metafora je zapravo skraena usporedba).

G. Vico (1668-1744.) Generalmente la M. fa il maggiorcorpo delle lingue appo tutte le nazioni.

Funkcija metafore

1) Ukras stilska figura koja slui kao ukras (pjesnikog/retorikog) govora, tj. ona je neto akcidentalno u jeziku, luksuz bez ega se moe!

2) Katahreza nunost kad u jeziku ne postoji rije za neki fenomen; leksika/semantika rupa. (npr. sijanje Sunce, Aristotel; noga stola, list papira, list pile, grlo boce, zubi pile, ue rijeke, glava/-ica kupusa)

ANALOGIJA, Aristotel

1) a. proportionalitatis (B : A = D : C)

2) a. proportionis (attributionis) (B, C, D : A)

Analogija prema razmjernosti (a. proportionalitatis)

O analognom govorim onda kad se drugo prema prvome odnosi jednako kao etvrto prema treemu; onda se umjesto drugoga kae etvrto ili umjesto etvrtoga drugo. I prigodimice se (izriito) dodaje za to je to postavljeno i na to se odnosi. (Aristotel)

- Proporcija u matematikom smislu (b:a = d:c).

Pomou takve proporcije mogu se meusobno usporeivati stvari i nazivati ih se kata to analogon koje po svojoj biti nemaju nita zajedniko (usp. sijati, Sunce , - Aristotel).

- Ona omoguava usporedbu odnosa ovdje i tamo. Aristotel : Mislim time, na primjer, da se jednako odnosi aa (b) prema Dionisu (a) kao tit (d) prema Aresu (c); stoga e pjesnik nazvati au (b) titom (d) Dionizovim i tit (d) aom (b) Aresovom. Ili isto tako kao to se starost odnosi prema ivotu tako se veer odnosi prema danu; stoga e pjesnik nazvati veer starou dana ili (onako kao Empedoklo), a starost veeri ivota ili zapadom (zalazom) ivota

Analogija po slinosti (a. attributionis)

Rasprava o kategorijama

- homonyma/equivoce (npr. kosa),

- synonyma/univoce (npr. ovjek, ivo bie),

- paronyma/=analogno (zdrav // - uzrono; razliite veliine razliito se odnose prema neemu zajednikom/unum)

Ako se u analogia proportionalitatis a odnosi prema b kao to se c odnosi prema d (a:b = c:d), onda se u analogiaattributionis b i c i d na razliite naine odnose prema a, za koje se sve ono (a) onda moe zajedniki rei (a i b i c : a).

Metaforika struktura jezika i miljenja

1) bitak bitak-za-nas(prijelaz)

2) bitak-za-nas jezik u cjelini

3) pojedinane metafore

Friedrich Nietzsche (1844-1900.)

- u godinama od 1869-1874. N. dri predavanja o antikoj retorici i literaturi.

ZS 1872/73. Prikaz antike retorike - Sredinje misli N. preuzima (djelomino doslovno) iz raznih

izvora, meu ostalim iz: Gustav Gerber, Die sprache als Kunst1871.

Tropoloki izvor jezika: Sve rijei od poetka po sebi su tropi (pjesnike slike) s

obzirom na svoje znaenje. (II.4, 426) Strogo razlikovanje izmeu doslovnog, obinog naina

govora s jedne strane i prenesenog, figurativnog naina govora s druge strane, vie nije mogue.

O istini i lai u izvanmoralnom smislu (1873.)

Metaforiki izvor jezika

ivani podraaj najprije preveden u sliku! Prva metafora. Slika ponovno preoblikovana u glasu! Druga metafora. I svaki put potpuno preskakanje sfere, ravno posred posve druge i nove. (WL 879; str. 11. hrv. izd.)

- Nastanak jezika nije neki proces usmjeren na spoznaju zbilje, nego potpuno preskakanja raznih psiho-fizikih podruja. Istodobno pojam metafore istie fundamentalni jezini karakter ovih procesa.

Nastanak pojmova (trea metafora)

- Rije ne slui kao znak za prisjeanje za neki individualni pra-doivljaj (usp. Herder), nego time odmah postaje pojam tako da mora biti prikladna za bezbrojne vie ili manje slino, tj. strogo uzeto nikada jednake sluajeve. Svaki pojam nastaje ujednaenjem nejednakog. ( str. 11. hrv. izd.)

- Ovo postavljenja je aktivni, nasilni proces.

- Priroda ne poznaje pojmove ili rodove; ona je za nas nedostupni i neodredivi X (12 hrv. izd.)

. to je dakle istina?

Pokretna vojska metafora, metonimija, antropomorfizma. Ukratko: zbroj ljudskih odnosa, koji bivaju poetski i retoriki stupnjevani, prevedeni, ukraeni, te se nakon duge uporabe narodu ine vrstima, kanoninnima i obvezatnima. Istine su iluzije za koje se zaboravilo da su to, metafore koje su postale istroene i osjetilno slabe, kovanice koje su izgubile sliku na sebi te sad u obzir dolaze samo kao kovina, a ne vie kao kovanice. (880f, str. 12 hr.izd.) - usp. Derrida

Uzroci nastanka metafore (Stama)

1. Nepostojanje imena za novonastali objekt

2. Antropomorfno poimanje zbilje

3. Afektivno bojenje doivljaja svijeta

4. Sinestetiko poimanje zbilje (intersenzornapercepcija: gorka istina)

5. Tabuiranje (pogibeljnih) sila

6. Nemogunost izdravanja u racionalnom diskursu

Paradigme metafora

Supstitucijska teorija

Komparacijska teorija

Interakcijska teorija

Konceptualna teorija (kognitivna t.)

Supstitucijska t.

Teorija zamjene ili supstitucije smatra da se metaforiki izraz rabi umjesto kakvog doslovnog izraza. (In absentia)

Razlozi:

1) katahreza, - kad u dotinom jeziku ne postoji doslovna jednakovrijednica (Aristotel: sijanje, itd.)

2) stilistiki razlozi (ukras, retorika)

Komparacijska/poredbena t.

Aristotel, Ciceron, Quintilian (brevior similitudo)

Metafora se sastoji u prikazu podrazumijevane analogije (a.proportionalitatis/prema razmjernosti) ili slinosti (a. attributionis), tj. kad se usporeuju dva prisutna objekta (in praesentia)

Interakcijska t. (Richards/Black)

- kreativno meudjelovanje dviju znaenjskih sfera

Jedna sfera djeluje na drugu.

Okvir (frame) i arite (focus)

Kritika: Naa se misao o lavu ne mijenja time to hrabra ovjeka nazovemo lavom. Vrijedi samo obratno: usporedbom s lavom mijenja se naa predodba o pomiljenu hrabru ovjeku.

Konceptualna teorija metaforeGeorge Lakoff (lingvist) i Mark Johnson (filozof )

Metaphors we live by, Chicago, 1980.

Na konceptualni/pojmovni sustav, prema kojemu i mislimo i djelujemo, u svojoj jezgri je bitno metaforian. (L/J 11)

Kognitivna motiviranost metaforikih prijenosa: projekcija zamisli neke poznate ishodine sheme na manje poznatu ciljnu shemu.

Ciljna je domena (target domain) u pravilu podruje apstraktnih i sloenijih stanja tvari, dok je ishodina domena (source domain) iz podruja konkretnog ivotnog iskustva)

Prenoenje iz nekog dobro poznatog podruja (izvorina domena/sourcedomain) na manje poznato podruje (ciljnu domenu/target domain)

Npr. starohebr. nefe = krv ivot;

iruah = vjetar duh; (usp. hrv. od disati, dah duh)

- istie se ubikvitet, posvudanjost metafora

Povezivanje dvaju koncepata/opih pojmova/univerzalije (tipovi tokeni)

L/J metaforu istrauju iz perspektive koncepta, miljenja, razumijevanja i kognicije. Glavni zahtjev koji ovdje postavljamo jest da metafora nije samo stvar jezika, tj. stvar pukih rijei. (L/J 6)

Metafora nije samo dekorativna stilska figura, tj. derivat jezika, nego temelj naeg jezika, tj. jezik je u cjelini metaforiki:Metafora nije samo u ovim rijeima koje rabimo ona je u itavom naem konceptu argumentacije. Jezik argumentacije nije poetiki, fantastian ili retorian, on je doslovan. O argumentima govori na taj nain zato to ih tako zamiljamo i djelujemo u skladu s nainom kako zamiljamo stvari. (L/J 5)

(- usp. Wittgenstein: Nae je miljenje i djelovanje snano obiljeeno slikama. Stjecanje jezika odvija se paralelno sa stjecanjem neke odreene, neupitne slike svijeta. Naa percepcija svijeta oko nas obiljeena je slikama koje rabimo. -vidjeti kao i djelovati)

Npr. konceptualna metafora

VRIJEME JE NOVAC manifestira se u konkretnim izriajima poput:

1. Troi moje vrijeme.

2. Vrijedni razgovori

3. Ne rasporeuje dobro svoje vrijeme.

4. Ovaj lanak stajao/kotao me dva sata rada.

5. Mogu vam naalost dati samo 10 minuta.

6. On je u mene investirao tako puno vremena.

7. Ovim alatom utedjet ete barem dva sata.

8. Izgubio sam puno vremena, kad sam bio bolestan.

9. Zahvaljujem da ste uzeli malo vremena za posjetu.

10.Ovih par minuta poklonit emo studentima.

Bazini koncepti i orijentacijske metafore

Svijet je sistematiziran na koncepte. No, odakle potjeu ovi prvi koncepti? L/J smatraju - od prostorne orijentacije. Npr. GORE/DOLJE.

Takve metaforike orijentacije nisu proizvoljne. One se baziraju na naem fizikom i kulturalnom iskustvu. Iako su ove suprotne metafore gore-dolje, unutar-vani itd. fizike prirode, orijentacijske metafore koje se na njima baziraju ipak mogu varirati od kulture do kulture.

Temelj bazinih koncepata je temeljno ovjekovo iskustvo. Temeljna iskustva (basic experiences) ljudi od poetka postojanja imali s tijelom u ophoenju s okolinom (L/J 61). Temeljno iskustvo ovjeka u okolini je prostorna orijentacija.

Sretan je GORE (up, high). Gore je bazini ljudski koncept. To bi se moglo tumaiti npr.: Budui da biti gore u ovjekovom ivotu (osobito u vremenu kad je konstruiran jezik) veinom znai dobro (majmun koji sjedi na stablu je siguran; visoka nastamba je suha, dakle dobra itd.), onda se dobro etablira kao implikacija koncepta GORE.

SRETNO KAO GORE ALOSNO KAO DOLJE SVJESNO KAO GORE NESVJESNO KAO DOLJE ZDRAVLJE I IVOT GORE BOLEST I SMRT DOLJE VISOKA POZICIJA KAO GORE NIA KAO DOLJE DOBRO KAO GORE LOE DOLJE MORALNO GORE NEMORALNO DOLJE RAZUM KAO GORE EMOCIJE KAO DOLJE (L/J 1980:15 ff.)

Ontoloke m.

Ontoloka metafora naa iskustva u svijetu razumijemo kao objekte ili supstance. Tada ih moemo karakterizirati, referirati, sistematizirati i organizirati. Tek se pomou ontolokih metafora mogu shvaati naa iskustva. Time nam ontoloka metafora prua instrument koji nam omoguuje konkretizaciju vie-manje apstraktnih predodaba.

Najvaniji izvor ontolokih metafora je nae tijelo. Tako ontoloka metafora moe znaiti da dogaaje, radnje, emocije, ideje i td. razumijemo kao dio naeg vlastitog tijela Strah mi se uvukao pod kou, Bolest ga je na koncu sustigla i sl.

Strukturalne m.

Strukturalne metafore uglavnom se bave sustavnim korelacijama unutar naih iskustava.

Pomau nam da pomou jednoga ve dobro strukturiranog i definiranoga koncepta strukturiramo neki drugi koncept. Npr. ARGUMENTIRANJE JE RAT.

Mogue relacije metafora

Implikacije

Implikacije su ono to se uobiajeno moe zakljuiti iz neke reenice, rijei ili teksta. One su inferentne tekstu.

Implikacije koncepta LAV: snaan, hrabar, agresivan, ali i: prljav, lijen

Implikacije su uvjetovane:

1) individualno

2) kulturoloki

3) povijesno

Individualno

Implikacije su kao prvo individualne, jer ovise o znanju dotinih producenata i recipijenata. Zoolog bi mogao navesti puno vie implikacija koncepta LAV od matematiara ili studenta lingvistike.

Kulturoloki, npr. ZMAJ

Kinezi/Kitajci se rado nazivaju potomci zmaja dok se npr. u hrvatskom odmah misli na runu, agresivnu ivotinju koja riga vatru, protiv koje su se borili heroji Ova raznolikost interpretacije izrie se u implikacijama ove fiktivne ivotinje u hrvatskoj i u kineskoj/kitajskoj kulturi, to potjee iz starih pria i legendi, a moe se saeti ovako nekako:

Povijesno uvjetovane implikacije

- Npr. implikacija rijei Helmut Kohl 1990. (nakon sjedinjenja Njemake) bila je kancelar ujedinjenja, a godine 1998. ve debeljko, koji nikad nee otii.

Implikacije su jako vane za znaenje tekstova i rijei. Implikacije nisu statine veliine, nego promjenjive i nalaze se u stalnom dinamikom pomaku.

Implikacije su jako vane za konceptualnu metaforu. Prvo, konceptualna metafora je (novi) koncept. Drugo, ona je rezultat projekcije jednog koncepta na drugi, pri emu se prenose implikacije jednog koncepta na drugi.

Predrasude/pretpostavke o metafori

Klasina teorija metafore (redovito u gotovo svim rjenicima) podrazumijeva sljedee:

1. Metafora je jedan trop, preneseni nain govora, koji se odnosi na imenovanje;

2. ona je protegnutost imenovanja udaljavanjem od pravog smisla;3. u metafori razlog za udaljavanje je slinost; 4. na slinosti se bazira supstitucija nekog izraza, koji bi se mogao

doslovno upotrijebiti, drugom rijeju koja je rabljena u prenesenom smislu;

5. supstituirano znaenje ne sadri semantiku novost; tako se neka metafora takoer moe prevesti, tj. slikoviti izraz moe se restituirati pravom rijeju;

6. budui da metafora ne tvori nita novo, pomou nje ne doznajemo nita novo o zbilji; ona je puki ukras govora i tu ima emotivnu funkciju.

Problematinost tih pretpostavka (prema P. Ricoeuru)

1. Metafora spada u semantiku reenice, jo prije nego to dohvati semantiku rijei; metafora ima smisao samo unutar nekog iskaza; ona sama je fenomen predikacije. Ne smije se govoriti o rijeima koje se rabe slikovito, nego o metaforikim iskazima.Metafora proizlazi iz napetosti izmeu svih termina metaforinog iskaza.

2. Ova prva teza u sebi ukljuuje drugu. Dakle, prvi fenomen nije udaljavanje od smisla rijei, nego funkcioniranje predikacije na razini itavog iskaza. Strategija govora, po kojoj metaforiki iskaz dobiva svoj smisao, jest semantika nepodnoljivost apsurdnosti; ova se apsurdnost objavljuje u doslovnom izlaganju.

Tako metafora ne postoji u sebi samoj, nego unutar izlaganja/tumaenja; metaforiko tumaenje pretpostavlja doslovno tumaenje koje samo sebe razara; metaforiko tumaenje sastoji se u tomu da neko protusmislenoproturjeje preoblikuje u neko smisleno proturjeje. Ovo preoblikovanje donosi rije u neku vrst izvrtanja (twist); rijei se mora dati novo znaenje, proirenje smisla koja joj doputa da dade smisao tamo, gdje doslovno tumaenje uzima smisao.

3. Igru slinosti treba traiti i tamo gdje je udaljavanje umanjeno i gdje se dogaa zbliavanje. U metaforikom iskazu zbilja se radi o tomu da se omogui pojava srodnosti tamo gdje uobiajeno gledanje ne moe utvrditi uzajamna podudarnost. Metafora ovdje djeluje posve slino kao ono to je Gilbert Rylenazvao category mistake; radi se o semantikom nesporazumu, o jednoj uraunatoj zabludi.

Aristotel je imao pravo kad je rekao je stvaranje metafora gledanje istoga, ali to gledanje je istovremeno injenje. Jer dobre metafore su one koje stvaraju slinost, a ne da je opisuju.

4. Ovo stvaranje slinosti u metaforinom iskazu rezultira novom suprotnou prema isto retorikom shvaanju metafore.

Za retoriku trop je bio puka supstitucija jedne rijei drugom; supstituiranje je sterilni in (tj. B:A = D:C, pa se dijelovi mogu supstituirati jedni drugima. No, moe li se u metafori uvijek supstituirati sadraj neim drugim?)

Napetost izmeu rijei i napetost izmeu dvaju tumaenja doslovnog i metaforikog za itavu reenicu proizvodi istinsko stvaranje-smisla, iji retorika promatra samo konani rezultat, naime proirenje smisla rijei. U teoriji napetosti, koja se moe suprotstaviti teoriji supstitucije, pojavljuje se novo znaenje koje se tie itave reenice. U tom odnosu metafora je stvaranju koje ivi samo u trenutku, semantika novost koja nema status u fiksiranom jeziku i sastoji se samo u nekonzistentnoj atribuciji jednog neobinog predikata. U rjeniku nema metafora.

5. Iz ove analize proizlaze dvije konsekvence. Te su dvije konsekvence u suprotnosti prema onima koje izvlaimo iz retorikog modela. Prva, prave metafore se ne mogu prevesti. To to ih se ne moe prevesti, ne znai da ih se ne moe opisivati, ali opisivanje je beskonano i nikad ne iscrpljuje ovo uvoenje smisla.

6. Druga konsekvenca: Metafora nije ukras govora; ona nema samo emotivno obiljeje, nego sa sobom donosi i novu informaciju. Zaista, po 'category mistake' otvaraju se nova podruja pomou pribliavanja, tj. metafora govori neto novo o zbilji.