UNIVERZITET U BIHAĆUEKONOMSKI FAKULTETBIHAĆSMJER: 4+1

SEMINARSKI RADIZ PREDMETA: FINANSIJE

TEMA: Mjesto i uloga javnog duga u zemljama tržišne ekonomije

April, 2011.

Sadržaj:

Uvod 3

1. Mjesto i uloga javnog duga u zemljama tržišne ekonomije 4

1.1. Pojam i karakteristike javnog duga 4

2. Uloga i značaj javnog duga u zemljama tržišne ekonomije 5

2.1. Djelovanje javnog duga 7

2.2. Uticaj visine javnog duga na razvoj zemalja tržišne ekonomije 8

2.2.1. Granice zaduženja država 10

3. Prednosti i nedostaci javnog duga 11

3.1. Javni dug u zemljama članicama EU i zemljama u tranziciji 13

Zaključak 16

Literatura 17

2

Uvod

U ovom seminarskom radu obradila sam slijedeću temu: Mjesto i uloga javnog duga u zemljama tržišne ekonomije. Koristeći se raznovrsnom literaturom, knjigama raznih autora, člancima te izvorima sa interneta nastojala sam objasniti važnu ulogu i značaj koji ima javni dug u savremenim uvjetima, kako u našoj zemlji gdje po mom mišljenju samo formalno postoji mehanizam tržišne privrede, tako i u zemljama Europske unije. U prvom djelu seminarskog rada objasnla sam osnovne karakteristike javnog duga kako bi se ostali djelovi seminarskog rada bolje razumjeli, između ostalog navela sam neke od definicija javnog duga među kojima po meni najjednostavnija i koja najbolje objašnjava samu suštinu javnog duga, a to je definicija citirana iz Leksikona ekonomije i informatike: „Javni dug je dug centralne i lokalne državne vlasti prema vanjskim i unutrašnjim vjerovnicima, odnosno ovisno o tome duguju li spomenute jedinice centralne i lokalne državne vlasti vjerovnicima u zemlji ili inozemstvu, razlikujemo domaći i inozemni javni dug.“

U drugom djelu seminarskog rada objasnila sam važnu ulogu javnog duga u zemljama tržišne ekonomije naglašavajući da je javni dug snažno i djelotvorno sredstvo državne intervencije u privredi, a sve u cilju postizanja pune zaposlenosti i stabilnosti privrednog sistema. U ovom djelu također sam objasnila zašto se sredstva namaknuta javim dugom prvenstveno koriste, te kakve koristi od toga imaju sadašnje i buduće generacije. U okviri ovog djela razradila sam između ostalog monetarno, inflacijsko i antiinflacijsko djelovanje javnog duga te djelovanje javnog duga na preraspodjelu nacionalnog dohodka.

U trećem djelu seminarskog rada obradila sam uticaj visine javnog duga na privredu, te granicu zaduživanja država i kakav uticaj javni dug ima na sam ekonomski rast i BDP zemalja tržišne privrede. Četvrti dio rada sadrži objašnjenja o prednostima i nedostacima javnog duga, gdje po mom mišljenju javni dug ima više prednosti ukoliko se sredstva javnog duga ulože u produktivne svrhe, dok nedostaci i posljedice neefikasnog korištenja javnog duga mogu biti katstrofalne po stanovništvo i privredu jedne zemlje.

Na kraju seminarskog rada određenu pažnju sam posvetila javnom dugu zemalja u razvoju te zemalja članica Europske unije, smatram da je to bio neizostavan dio ovog seminarskog rada budući da živimo u zemlji koja se kreće ka ulasku u Europsku uniju, a ujedno je i zemlja u razvoju.

3

1. Mjesto i uloga javnog duga u zemljama tržišne ekonomije

U vođenju ukupne ekonomske politike veoma je bitno određenu pažnju posvetiti politici javnog duga. Naime, osim što se koristi za financiranje deficita državnog budžeta, javni dug je i instrument ekonomske politike koji ima svoju fiskalnu i monetarnu funkciju i kao takav ima i određeni uticaj na privredni razvoj.1 U praksi postoji nekoliko definicija javnog duga tako Leksikon ekonomije definira javni dug kao dug centralne i lokalne državne vlasti prema vanjskim i unutrašnjim vjerovnicima, odnosno ovisno o tome duguju li spomenute jedinice centralne i lokalne državne vlasti vjerovnicima u zemlji ili inozemstvu, razlikujemo domaći i inozemni javni dug.2

1.1. Pojam i karakteristike javnog duga

Javni dug u savremenim tržišnim uvjetima je najznačajniji nefiskalni prihod države. Temelji se na ugovornom odnosu između zajmodavca-raznih fizičkih i pravnih osoba i države kao zajmoprimca. Zajmodavac, odnosno zajmodavci predaju u vlasništvo državi kao zjamoprimcu određenu količinu zamjenjivih, potrošnih stvari najčešće novca, a ova se obavezuje po isteku ugovorenog vremena ili kad država to želi (rentni zajmovi) vratiti istu količinu zamjenjivih, potrošnih stvari uz uredno plaćanje kamata.3 Većina tradicionalnih ekonomskih teoretičara se negativno izjašnjavala o državnim zajmovima. Smatrali su ih društvenim i političkim zlom koji može ugroziti egzistenciju i opstanak same države. Poznata je u tom smislu maksima D. Humea: „Ili će narod uništiti državne dugove ili će državni dugovi unišiti narod“.4

Država se, posebno u međunarodnim ekonomskim odnosima, može javljati i kao zajmodavac, te tada javni dug predstavlja oblik rashoda. Međutim, to se ne događa često, s obzirom da u većini slučajeva i međunarodne državne dugove odobravaju strane fizičke i pravne osobe državama zajmoprimaocima. Javni dug ne treba izjednačavati sa sa javnim zajmom. Javni dug je znatno širi financijsko-pravni fenomen i u sebi pored iznosa javnih zajmova sadrži i mnoge druge državne-financijske obveze, nastale po raznim pravnim osnovama, kao što na primjer mogu biti: obveze države po osnovu nacionalizacije, po osnovu naknade šteta, po osnovu reparacije i druge obveze.5

U slučajevima kada za podmirenje svih predviđenih javnih troškova nisu dovoljni raspoloživi javni prihodi država je suočena sa problemom da pronađe rješenje za situaciju koja je nastala zbog vremenske i kvantitativne nepodudarnosti prihoda i rashoda. Za rješenje ovog problema država ima nekoliko mogućnosti:

1.) Povećati porezno opterećenje (uvođenjem novih poreza, povećanjem poreznih stopa za postojeće poreze, smanjiti porezne olakšice, proširiti porezne osnovice, kao i izvršiti njihovo sniženje).

2.) Smanjiti javne rashode do nivo prihoda 1 Smilaj D.: Javni dug i privredni razvoj, Zagreb 2004., str. 334.2 Dragičević A., Dragičević D.:Leksikon ekonomije i informatike, Informator, Zagreb 1999., str. 251.3 Konjhodžić H., Šantić Ž.:Fiskalne finansije, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 1998.str. 123.4 Konjhodžić H., Muratović H.: Fiskalna znanost,Univerzitet u Mostaru, Pravni fakultet Mostar, 2009., str. 133.5 Konjhodžić H., Šantić Ž. op. cit. str. 123.

4

3.) Obezbjediti nužna sredstva iz drugih izvora od kojih je na prvom mjestu javni dug.

Važno je istaći da pri rješavanju vremenskih nepodudarnosti pritjecanja prihoda kojima se može finansirati u tom vremenu planirana javna potrošnja, država najčešće koristi sve navedene mogućnosti. U uvjetima tržišne ekonomije upotreba mjera pod jedan i dva najčešće nije dovoljna da se prebrode teškoće vezane uz manjak sredstava za zadovoljavanje javne potrošnje, pa država pribjegava da zaduživanjem u zemlji i inostranstvu obezbjedi potrebna sredstva.6

Javni dug možemo smatrati i vanrednim prihodom države, koji se koristi kao jedan od izvora financiranja njezinih funkcija. Iako osnovni cilj zaduživanja države jest prikupljanje sredstava za državne potrebe, ono se koristi i za provođenje mjera ekonomske politike te izravnanja poreznog opterćenja u određenom vremenu.7

2. Uloga i značaj javnog duga u zemljama tržišne ekonomije

Savremena finansijska teorija daje danas novu ulogu i funkciju javnim dugovima. Oni su danas dobili ulogu instrumenata ekonomske i socijalne politike u okviru tzv. funkcionalnih finansija. Državna intervencija u sva područja života društva dodjeljuju dugovima ulogu dinamičnog faktora kojemu nije zadatak samo podmirenje takozvanih rentabilnih troškova, već se njime uspješno obavljaju razne druge intervencije, kojima je krajnji cilj ekonomska ravnoteža, puna zaposlenost i ekonomski razvoj. Prema tome, to su ciljevi zbog kojih se budžetska ravnoteža podređuje budžetkom deficitu (deficitarno finansiranje) kako bi se postigla ekonomska ravnoteža. Iz navedenog slijedi da su državni dugovi metod ili sredstvo kojim se tokom dužeg vremena, teret vanrednih troškova raspoređuje na više generacija koja je porezni obveznik.

Izmjenjene političko-ekonomske i socijalne pretpostavke, potpuno novo gledanje na mjesto i ulogu javnog duga, kao i njegove posljedice rezultirale su činjenicom da se države tržišne ekonomije sve više u ispunjenju svojih funkcija oslanjaju na sredstva javnog duga. Dakle, uloga javnog duga nije više ratno-potrošačka, već socioekonomska, aktivna i funkcionalna. Javni dug je snažno i djelotvorno sredstvo državne intervencije u privredi, a sve u cilju podizanja pune zaposlenosti i stabilnosti privrednog sistema. Javni dug nije nužno zlo kako su smatrali klasičari liberalisti, već vrlo značajno sredstvo ekonomske-fiskalne politike.8

Jedan od temeljnih problema javnog duga jest pitanje koja generacija treba snositi teret javnog duga, sadašnja ili buduća, te koje je optimalno rješenje raspodjele tereta. Uz ovo pitanje često se postavlja pitanje je li pravednije zaduživati se i time prevaljivati plaćanje sadašnjih rashoda na buduće generacije ili povećati poreze i tako opteretiti sadašnje generacije? Odgovor na to pitanje uveliko ovisi o tome za koje su potrebe utrošeni javni rashodi. Kad se razmatra problem raspodjele tereta javnog duga među generacijama, po mišljenju većine ekonomista najprije je potrebno voditi računa o tome za što se sredstva

6 Alijagić M., Kumalić J.: Javne finansije i fiskalna politika, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 2004., str. 142.7 Alijagić M., Kumalić J. Op. Cit. str.144.8 Konjhodžić H., Šantić Ž.:Fiskalne finansije, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 1998.str. 127.

5

namaknuta javnim dugom koriste. Naime, ako su rashodi nastali zbog ulaganja u razvojne programe od kojih će i buduće generacije imati koristi, kao na primjer u izgradnju autocesta, onda je pravednije da se država zaduži i obvezom vraćanja duga ravnomjerno optereti sadašnje i buduće generacije, nego da poveća poreze i time optereti samo jednu generaciju. Pri zaduživanju, odnosno kreiranju javnog duga potrebno je prosuditi može li domaća privreda u dugom roku podnijeti teret otplate duga. Kako bi javni dug imao što je moguće manje negativnih i što više pozitivnih efekata, potrebno je fiskalnu politiku uskladiti s monetarnom. Isto tako, sredstva namaknuta zaduživanjem treba uložiti u projekte koji imaju razvojno djelovanje, jer je u protivnom politika javnog duga faktor rizika koji može ugroziti budući privredni razvoj razvoj.9

Uloga javnog duga se u savremenoj privredi sve više posmatra kao instrument financijske i razvojne politike, što je nesporno, a time se iz osnove izmjenila i uloga i funkcija javnog duga. Javni dug gubi privatno, a dobija javno-pravni karakter. Potrebu nastajanja i razvoja javnog duga savremne finansijska teorija izvodi iz sljedećeg razloga:

1.) Države tržišne ekonomije bez sredstava javnog duga ne bi mogle uspješno obavljati svoje funkcije, jer je javi dug sastavni element privrednog sistema i razvojne politike (monetrane, fiskalne, formiranje akumulacija).

2.) Zajmovi upotrebljeni za proizvodne investicije i sami stvaraju sredstva za otplatu zajma, a ovi jačaju ukupni potencijal države.

3.) Sredstva javnog duga se sve više koriste za proizvodne svrhe, dovodeći do jačanja materijalne snage zemlje.

4.) Dugovi ne mogu u kratkom roku bezbolno prikupiti mnogo veća novčana sredstva nego s porezima, posebno u uslovima kad je zemlja dostigla gornju granicu oporezivanja (iskoristila svoj porezni kapacitet).

5.) Dugovi stvoreni u inozemstvu povećavaju nacionalnu akumulaciju, pri čemu je osnovno kako i u koje svrhe se troše ova sredstva.

6.) Najveći dio javog duga pokriva generacija koja ga stvara, uglavnom iz svog nacionalnog dohodka, a malim djelom to je teret budućih generacija (jer se radi o kratkoročnim oblicima dugova).10

2.1. Djelovanje javnog duga

9 Jurković P.:Javne financije, Masmedia, Zagreb 2002., str.134.10 Kapić H., Sefić H.: Finansije, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 1998. str. 112.

6

Djelovanje javnog duga u jednoj zemlji možemo posmatrati sa slijedećih aspekata:

1.) Monetarno djelovanje javnog duga zavisi od toga kako je javni dug nastao. Sa tog aspekta imamo:1. Javi dug nastao na osnovu već postojeće štednje2. Javni dug koji je nastao na osnovu čiste emisije primarnog novca centralne banke

Kad se javni dug, u prvom slučaju, formirana bazi postojeće štednje, tada se povlači jedan dio novčanih sredstava iz privrede čime se smanjuje raspoloživa kupovna snaga. Tako se kroz smanjenje novčane mase u zemlji ograničava potrošnja odnosno agregatna tražnja. S druge strane otplatom (amortizacijom) javnog duga doći će do porasta naovčane mase, a time i do povećanja potrošnje. U drugom slučaju javni dug koji je nastao na osnovu primarne emisije novca centralne banke dovodi do inflacije zbog porasta novčane mase, a time i do povećanja potrošnje (veća tražnja od ponude) jer je ovakav javni dug nastao na osnovu emisije novca. Međutim, inflacioni efekti u ovom slučaju će nastati samo pod uslovom da u privredi postoji puna zaposlenost proizvodnih kapaciteta. U suprotnom, do inflacije neće doći.

2.) Razvojno-konjukturno djelovanje javnog duga-preovladavaekonomsko mišljenje da javni dug djeluje pozitivno na ekonomski razvoj odnosno na privrednu konjukturu. To znači da država putem javnog duga kao za instrumneta za pribavljanje finansijskih sredstava za podsticanje privrednog razvoja djeluje razvojno. Koristeći javi dug kao instrument ekonomske politike, država može snižavanjem poreznih stopa da smanji i dio svojih budžetkih prihoda, ali će zato time podstaknuti i povećati ukupnu potrošnju poreskih obveznika, što će na kraju djelovati ekonomsko-razvojno. Treba istaći da javni dug koji je formiran na onovu već postojećeg dohodka (štednje) ima snažnije anticikličko djleovanje u odnosu na javni dug na bazi emisije novca centralne banke.U savremenim zemljama visoko tržišne ekonomije javni dug država stvara na bazi izdavanja državnih vrijednosnih papira- najčešće državnih obveznica. Emisijom obveznica država obezbjeđuje finansijska sredstva koja može da ekonomski koristi za stimulaciju ekonomskog razvoja.11

3.) Inflacijsko i antiinflacijko djelovanje javnog duga- javni dug sa aspekta inflacijskog i antiinflacijskog djelovanja mogu se podjeliti na:1. Javne dugove na osnovu štednje2. Javne dugove na osnovu emisije novca centralne banke

Javni dugovi na osnovu štednje deflacijski djeluju na način što oduzimaju jedan dio raspoloživog dohodka koji bi se inače pojavio na tržištu u obliku novčane tražnje. Ovako formiran javni dug smanjuje potrošnju i tražnju. Radi se o preraspodjeli postojeće štednje odnosno akumulacije.

Emisijom novca centralne banke može se pokrivati deficit državnog budžeta ili finansirati javni rashodi. U oba slučaja javni dug djeluje inflacijski, jer se pretjeranom

11 Alijagić M., Kumalić J.: Javne finansije i fiskalna politika, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 2004. str. 143.

7

ekspanzijom novčane mase povećava efektivna tražnja u odnosu na raspoloživu ponudu, čime na bazi zakona ponude i tražnje dolazi do općeg porasta cijena-inflacije.

4.) Djelovanje javnog duga na preraspodjelu nacionalnog dohodka-djelovanje javnog duga na preraspodjelu nacionalnog dohodka ili njegovu redistribuciju putem javnog duga može sa aspekta efekta posmatrati kroz dva oblika:

1. Prema subjektu koji upisuje javni dug 2. Kako se i kome vrši isplata javnog duga

Redistribucijko djelovanje javnog duga najviše dolazi do izražaja putem plaćanja kamata na javni dug. Plaćanje kamate smanjuje djelovanje progresivnog oporezivanja, a pojačava neadekvatnu raspodjelu nacionalnog dohodka.12

2.2. Uticaj visine javnog duga na razvoj zemalja tržišne ekonomije

U savremenim državama javni dug je postao instrument državne konjukturne politike, koji se primjenjuje u skladu sa konkretnom situacijom, a najčašće kao dio budžetke anticikličke politike, što znači one kojoj je cilj suprostaviti se sa konjukturnim kolebanjima.Javni dug kao instrument ekonomske politike ima fiskalnu i monetarnu funkciju. Fiskalna uloga javnog duga očituje se u financiranju stvorenog budžetskog deficita. Njegova je monetarna uloga različita i ovisna o načinu zaduživanja. Ovisno o tome radi li se o zaduživanju države u domaćoj ili stranoj valuti, financijskom ili nefinancijskom sektoru, javni dug direktno utiče na monetarno-kreditne agregate u zemlji, količinu novca u opticaju i vrijednost nacionalne valute.

Potrebno je spomenuti kako se na javnom dugu, odnosno na kupovini i prodaji državnih vrijednosnih papira temelji najvažniji instrument monetarne politike, a to su operacije na otvorenom tržištu. Upravo su operacije na otvorenom tržištu, odnosno politika otvorenog tržišta, najvažniji monetarni instrument kojim se služe centralne banke razvijenih zemalja pri reguliranju količine novca u opticaju. Intenzitet spomenute operacije u pojedinim ekonomijama ovisi prvenstveno o stupnju razvijenosti financijskog tržišta određene zemlje.13

Javni dug, posebno njegova domaća komponenta i tržište državnih vrijednosnih papira koje nastaje temeljem javnog duga važan su instrument ukupne privredne i financijske politike zbog njegovog uticaja na privredna kretanja i stabilnost ekonomije. Ukoliko centralna banka koristi državne vrijednosne papire u okviru politike otvorenog tržišta, ona je u mogućnosti provoditi monetarnu politiku bez radikalnih ekspanzivnih ili restriktivnih mjera.

Naime, ukoliko dođe do povećane količine novca koja cirkulira u privredi, Ministarstvo financija može emitirati tuzemne državne obveznice, odnosno ponuditi ih za kupnju na financijskom tržištu i na taj način povući višak novčanih sredstava iz opticaja i spriječiti rast inflacije. Bitno je napomenuti kako se upravo na segmentu javnog duga najbolje ogledaju veze između monetarne i fiskalne politike, pa je tako danas politika javnog duga u razvijenim zemljama tržišne ekonomije vrlo važan dio ukupnoga financijskog tržišta i najvažnije područje koncipiranja i provođenja monetarne politike. Međutim, ukoliko na

12 Komazec S. Ristić Ž. Monetarne i javne finansije, Viša poslovna škola Beograd, 2001., str. 66913 Smilaj D.: Javni dug i privredni razvoj, Zagreb 2004., str. 336.

8

domaćem tržištu ne postoji višak novčanih sredstva koji prijeti rastom razine cijena, a država se zadužuje kreditima kod centralne banke i poslovnih banaka, tada je situacija potpuno drugačija i taj način zaduživanja države ima potpuno drugačiji uticaj na cjelokupnu privredu te može rezultirati rastom inflacije.14

Financiranje države na domaćem tržištu ima jedan bitan nedostatak u odnosu na inozemno financiranje, a to je da dolazi do crowding out efekta, odnosno istiskivanja privatnih investicija. Naime, ako dođe do velikog rasta domaće komponente javnog duga, samim time dolazi do povećane potražnje za kreditima te do porasta kamatnih stopa. Viša kamatna stopa nadalje dovodi do pada cijena vrijednosnih papira, što rezultira smanjenjem privatnih investicija. Ukoliko se država zadužuje kod sektora kućanstva ili poduzeća, osim spomenutog efekta istiskivanja privatnih investicija, neće biti značajnijeg utjecaja na razinu cijena ili količinu novca u opticaju.15

Uzime li država kredite kod centralne banke, dolazi do povećanja primarnog novca, što preko novčanog multiplikatora povećava ukupnu ponudu novca. Prema monetarističkoj teoriji, ukoliko dođe do povećanja novca u opticaju, a uz nepromijenjenu potražnju za novcem, to dovodi do povećanja razine cijena, odnosno do inflacije. Inflacija nadalje povlači smanjenje izvoza koji uzrokuje porast deficita platne bilance i porast tečajeva. S druge strane, zaduživanjem države kod poslovnih banaka nije prisutan značajniji uticaj na monetarnu politiku. Naime, poslovne banke raspolažu s ograničenom količinom novca, pa će u tom slučaju doći jedino do preraspodjele sredstava u portfoliju banaka na način da će banke manje kreditirati stanovništvo i poduzeća, a novac namijenjen njima preusmjerit će u kredit državi.

Uticaj javnog duga na privredu, odnosno na ostale makroekonomske varijable, uveliko ovisi i o tome za što se sredstva namaknuta zaduženjem upotrebljavaju. Iako se dio javnog duga koristi za investicijske projekte, često se u komponenti javnog duga ogleda i povećana razina državne potrošnje jer samo dopuštanje javnog duga skida i ograničenje s rasta javnih rashoda. Ukoliko dođe do rasta javnih rashoda, znači da dolazi i do povećanja državnepotrošnje kao komponente BDP-a, a samim time i do porasta BDP-a. 16

Međutim, privredni rast i razvoj nisu sinonimi. Rastom BDP-a mjerimo rast privrede, a razvoj možemo posmatrati kao kvalitativnu kategoriju rasta, odnosno kroz rast svih makroekonomskih agregata, razvoj industrije, prijelaz iz sekundarnih u tercijarne djelatnosti i konačno, kroz povećanje standarda stanovništva kao jedne od najznačajnijih mjera razvoja.prema tome možemo zaključiti da javni dug može dovesti i do povećanja razine cijena, te istiskivanja privatnih investicija koje su također jedna od komponenti BDP-a, a one tada utiče na smanjenje BDP-a. Prema prethodno navedenom zaključujemo da javni dug nikako ne može biti instrument poticanja privrednog rasta.

14 Perišin I., Šokman A., Lovrinović I.: Monetarna politika, Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković", Pula, 2001., str. 208.15 Samuelson P., Nordhaus D.: Ekonomija, Zagreb, Mate 2000. str. 63316 Perišin I., Šokman A., Lovrinović I. Op. Cit. str. 208.

9

Iz iznesenog moguće je zaključiti kako se ne može uspostaviti čvrsta pozitivna ili negativna korelacija između javnog duga i razvoja. Javni dug može biti opravdan u uvjetima kada se sredstva namaknuta zaduživanjem koriste za investicije i poticanje razvoja infrastrukture ili u okolnostima izuzetnih potreba za javnim izdacima. Isto tako, javni dug može poslužiti i u stabilizacijske svrhe, ali kao mjera razvojne politike nije uspješan, pa čak može i usporiti privredni rast. Međutim, potrebno je spomenuti kako postoji dosta razvijenih industrijskih zemalja koje imaju visok udio javnog duga u BDP-u.17

Najozbiljnija posljedica visokog javnog duga je da on izvlači nacionalni kapital, posljedica je usporen ritam ekonomskog rasta i pad budućeg životnog standarda. Kojim to mehanizmom dug utiče na kapital? Ljudi prikupljaju imetak zbog raznih razloga kao što su mirovina, obrazovanje ili stanovanje, ljudi štede na različite načine: kupuju kuće, dionice, obveznice korporacija, ulažu na štedne račune i u državne obveznice. Sredstva možemo podjeliti na 1. javni dug i 2. Sredstva koja u konačnici predstavljaju vlasništvo nad privatnim kapitalom i drugim trajnim dobrima. Učinak javnog duga je sljedeći: s porastom javnog duga ljudi će umjesto privatnog kapitala, akumulirati javni dug i privatni dionički kapital u zemlji zamjenjivat će se javnim dugom.18

2.2.1. Granice zaduženja države

Svaki novi javni dug koji država sklapa, povećava njezin ukupni dug. Ukupno višegodišnje zaduživanje javnim dugom sastoji se od zbira svih neto javnih dugova, pri čemu neto javni dug označava iznos javnih dugova zaključenih tokom jedne budžetske godine. Kad država do sredstava potrebnih za podmirenje javnih rashoda dolazi putem javnih dugova, ona mora voditi računa o posljedicama koje iz tog zaduživanja proizilaze. Dakle, sredstva javnog duga u momentu njihovog integriranja sa drugim sredstvima za finansiranje javnih rashoda za državu-dužnika imat će karakter prihoda. Međutim, u momentu dospijeća javnog duga kada ga država zajmoprimateljica treba vratiti javni dug postaje njezin rashod. Prilikom razmatranja javnog duga u savremenim tržišnim uvjetima čest je slučaj da političari u potrazi za glasovima birača iskoristi takozvanu dužničku iluziju, kako bi im ˝poklonili dugovim financirane darove˝ 19

Već odavno se financijsko-pravna nauka počela baviti problematikom određivanja optimalnih granica zaduživanja. Pri čemu treba različito posmatrati vanjsko zaduženje, s obzirom da se vanjsko zaduženje otplaćuje u devizama. U određivanju optimalnih granica unutrašnjeg duga se u financijskoj literaturi sa dva dosta suprotna shvaćanja. Po prvom shvaćanju, unutrašnje zaduženje je ukoliko se sredstva duga koriste u produktivne i rentabilne svrhe, praktično neograničeno. Ključno je dakle da se sredstva javnog duga koriste u produktivne i rentabilne svrhe-izgradnja privrednih objekata, jer će se nakon završetka izgradnje ostvariti dohodak znatno veći nego ranije iz kojeg će se putem oporezivanja moći prikupiti dodatna sredstva za pravovremenu i urednu otplatu javnih dugova.20 Po mom

17 Smilaj D.: Javni dug i privredni razvoj, Zagreb 2004., str. 339.18 Omerdić M.: Uvod u makroekonomiju, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 2005., str. 241.19 Alijagić M., Kumalić J.: Javne finansije i fiskalna politika, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 2004. Str. 163.20 Konjhodžić H., Šantić Ž.:Fiskalne finansije, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 1998.str. 139.

10

mišljenju ovakav je pristup i više nego ispravan jer u suprotnom slučaju, ako bi se sredstva javnog duga koristila u neproduktivne svrhe kao na primjer financiranje državne administracije koja je neproduktivna (misli se u smislu da ne stvaraju novi prozvod ili uslugu) koji bi omogućili priliv prihoda sa kojim bi se financirala otplata javnog duga.

Po drugom shvaćanju, unutrašnje zaduženje države je ograničenig limitiranog iznosa i zavisi od mnoštva faktora, a to su razvijenost novčanog i financijkog tržišta, namjena trošenje zajma, iznosa zaduženja države po glavi stanovnika, zaduženost u odnosu na visinu državne imovine, kriterij koji je nakad bio osnovni faktor, jer je državna imaovina bila relan zalog da će zajam vjerovniku biti vraćen. Svi navedeni faktori su od izuzetnog značaja za određivanja optimalne granice državnog duga. Ukoliko su oni optimalno zadovoljavajući, a posebno ukoliko država uredno i pravovremeno iz svojih prihoda otplaćuje anuitetske obaveze, onda se može reći da se državni dug kreće u optimalnim granicama. Ukoliko državni dug obuhvata pozamašan dio državnih prihoda, znatan dio nacionalnog dohodka, tako da dolazi do krupnih narušavanja i poremećaja u raspodjeli dohodka tada već možemo govoriti da je zaduženje dostiglo gornju granicu.21

3. Prednosti i nedostaci javnog duga

Savremeni financijski teoretičari u prilog javnih zajmova ističu najčešće slijedeće prednosti:

1.) Javni dugovi se vrlo pogodni i korisni prihodi u uvjetima visokog poreskog opterećenja, kada se dodatna financijska sredsta potrebna za financiranje potreba države mogu jedino nabaviti putem javnih zajmova.

2.) Za savremene vlade u uvjetima jake parlamentarne kontrole, mnogo lakše je prikupiti financijska sredstva putem javnih zajmova nego putem oporezivanja, jer politička tijela najčešće i najjače štite interese i pozicije sadašnjih generacija ne vodeći brigu o prezaduživanju budućih generacija. To odgovara i bogatijim slojevima društva. Karl Marks je na to već odavno upozorio govoreći kako javni zajmovi predstavljaju de facto anticipirane poreze koje će platiti buduće generacije.22 Tako uzmimo primjer Bosne i Hercegovine gdje najnoviji podaci govore o tome da je svako novorođenče koje se rodi u BiH, po osnovu javnog duga države, odmah zadužena 2.858 konvertibilnih maraka. Javni dug naše zemlje trenutno iznosi 4,5 milijardi eura.

3.) Javni zajmovi su nužni u uvjetima vremenskog nepodudaranja javnih rashoda i javnih prihoda, takozvana potreba za letećim dugovima.

4.) Nezamislive su velike državne akcije u području privrede, zaposlenosti i investicija. Investicije u oblasti željeznica, vojne industrije, zračnih luka, univerziteta, puteva, kanala, nabave brodova, elektrifikacije, urbanih radova, telekomunikacija, izgradnje tvornica te ostalih raznih infrastrukturnih i komunalnih radova. Sredstva utrošena u ovakve svrhe ekonomski su opravdane, produktivne i društveno korisne. Tim se objektima koriste i sadašnja, a i buduće generacije, te se ne može zamjeriti da i buduće

21 Konjhodžić H., Šantić Ž. Op.cit. str.140. 22 Konjhodžić H., Muratović H.: Fiskalna znanost,Univerzitet u Mostaru, Pravni fakultet Mostar, 2009., str.134.

11

generacije otplaćuju državne dugove.23 U okviru navedenog uzmimo primjer Hrvatske koja je uložila značajna sredstva javnog zajma u izgradnji autocesta, čije će korištenje od strane domaćih i inozemnih turista omogućiti priliv prihoda kako u sadašnjosti tako i u budućnosti.

5.) U savremenim tržišnim uvjetima, javnim zajmovima se potiče štednja kod stanovništva, jer mu obveznice i drugi pravni oblici državnog duga to osiguravaju putem kamate, poreskih olakšica i slično.

6.) Javni zajmovi doprinose vođenju racionalne i efikasne financijske državne politike. Sve države u prioritet stavljaju vođenje računa o financijskom stanju i ugledu jer je on uvjet dobijanja zajma

Međutim, pored navedenih prednosti javni zajmovi u državama tržišne ekonomije imaju i niz nedostataka odnosno slabosti, od kojih prije svega treba spomenuti njihov velik uticaj na povećanje javnih rashoda, a to možemo vidjeti iz tabele 1.24

Tabela 1. Udio izdataka za isplatu kamata državnih zajmova u državnim rashodima (u %)

Država/Godina 1976 1980 1986

SR Njemačka 4,3 6,7 9,2Belgija 7,3 9,7 19,5

Danska 1,9 7,3 9,3

Francuska 1,9 4,3 9,3

Velika Britanija 8,4 12,3 10,8

Italija 7,3 8,1 18,5

Japan 5,4 10,7 14,0

Luksemburg 3,0 2,8 ...

Nizozemska 6,3 6,3 14,1

Norveška 5,4 8,6 8,1

Austrija 4,0 7,5 6,5

Švedska 4,6 8,6 11,7Švicarska 3,6 4,6 4,5SAD 9,8 11,6 7,4

Slabost javnih zajmove se ispoljava i u umrtvljavanju privatne poduzetničke inicijative. Zaključivanjem javnih zajmova se uvećava tražnja za kapitalom na financijkom tržištu, što uz nepovećanu ponudu izaziva porast kamatnih stopa pa prema tome i na zainteresiranost privrede da investira. Javni zajmovi posebno ako su nekontrolirani i

23 Konjhodžić H., Muratović H.: Op.cit. str. 134.24 Konjhodžić H., Muratović H.: Op.cit. str. 134.

12

neograničeni mogu imati nepovoljan efekat na vanjsku ekonomsku i političku situaciju zemlje zajmoprimca od zemlje zajmodavca.25

3.1. Javni dug u zemljama članicama Europske unije i zemljama u tranziciji

Većina zemalja sa nerazvijenim mehanizmom tržišne privrede susreću se sa sličnim problemima pa tako i sa problemom visokog javnog duga. Koliko je visina javnog duga i deficita bitna za cjelokupno funkcioniranje privrede govori činjenica da su te dvije veličine određene Maastrichtskim ugovorom. Naime prema kriterijima ekonomskih politika zamalja članica Europske unije, a posebno zemalja članica Europske monetarne unije, javni dug zemalja članica ne bi trebao prelaziti udio od 60% BDP-a, a deficit države ne bi smio prelaziti 3% BDP-a. Ti su kriteriji postavljeni za zemlje kandidate za ulazak u Europsku Uniju

Tabela 2. Javni dug u % BDP-a u zemljama Europske unije od 1995. do 2002. Godine

Izvor: Europska komisija

U tabeli 2. vidljivo je da mnoge od zemalja članica Europske unije ne zadovoljavaju kriterije koje nameću svojim potencijalnim članicama. Tako je krajem 2002. godine granicu od «dopuštenih» 60% javnog duga prešlo pet zemalja, od kojih su Belgija, Grčka i Italija imale javni dug koji je bio čak i viši nego BDP tih zemalja, odnosno prelazio je 100% BDP-a.26

Vidljivo je da je u spomenute tri zemlje od 1995. godine javni dug konstantno prelazio granicu od 100% BDP-a. Pozitivno je to što se u navedenom razdoblju zaduženje u tim

25 Konjhodžić H., Muratović H.: Op.cit. str.26 http://ec.europa.eu/index_en.htm

13

zemljama ipak smanjuje, međutim, u bližoj budućnosti nema naznaka da bi se javni dug mogao spustiti ispod razine od 60% koja je zadana u maastrichtskim kriterijima.27

Prosječan udio javnog duga u BDP-u u zemljama Monetarne unije kreće se oko 70% BDP-a. U zadnjih nekoliko godina on se također smanjuje, iako vrlo sporim tempom. Možemo, dakle, zaključiti kako ni neke od najrazvijenijih europskih zemalja koje su članice Europske monetarne unije ne poštuju granicu zaduženja od 60% BDP-a, a u nekima je od njih postotak koji premašuje tu granicu vrlo visok, pa tako čak i prosječni javni dug u zemljama Monetarne unije granicu od 60% BDP-a prelazi za čak deset postotnih poena.

Grafikon 1. Javni dug u % BDP-a u 2002. godini u nekim novim članicama EU-a te u zemljama kandidatima za pristup EU-u

Izvor: Međunarodni monetarni fond (MMF)

Na grafikonu 1, na kojem je prikazan javni dug zemalja u tranziciji od kojih su neke već postale članicama Europske unije, a druge su kandidati, uočavamo jednu sasvim različitu sliku. Naime, u želji da postanu članice spomenute integracije sve zemlje kandidati, a sadašnje nove članice EU-a, održavale su svoj javni dug u niskim postocima BDP-a ili barem ne tolikima da prijeđu spornu granicu od 60%.28

Od zemalja koje su u maju 2004. Godine postale punopravne članice EU-a, Mađarska je 2002. godine imala najviši javi dug, koji je iznosio 57,1%, ali ga je još uvijek uspjela zadržati na prihvatljivoj razini. Slijede je Poljska s 46,0%, Slovačka s 44,3%, te Slovenija s 28,4%. Češka je jedna od zemalja koja je u 2002. godini imala najmanji javni dug, koji je 27 http://ec.europa.eu/index_en.htm28 Međunarodni monetarni fond, www.imf.org/external/country/indeks.htm

14

iznosio 19,5% BDP-a. Uz taj podatak potrebno je navesti i činjenicu kako je Češka jedna od razvijenijih zemalja pristupnica Europskoj uniji. Pri tome ne uzimamo u obzir samo rast BDP-a, već i sve ostale makroekonomske pokazatelje, od kojih većina pokazuje tendenciju poboljšanja.29

Osnovni cilj upravljanja javnim dugom u razvijenim ekonomijama jest smanjivanje ukupnih troškova zaduživanja, dok se u tranzicijskim ekonomijama veći naglasak stavlja na neke sekundarne ciljeve. Tu se prije svega misli na ulogu koju vlada i centralna banka imaju u razvoju financijskih tržišta. Naime, refinanciranje starog duga novim, gdje bi se smanjila dominacija izdavanja trezorskih zapisa i obveznica, a povećala uloga instrumentima tržišta novca, poželjno je rješenje u zemljama u tranziciji. Na taj način razvilo bi se domaće tržište javnog duga, koje bi pridonijelo jačem razvoju financijskog tžišta, što bi u konačnosti moglo dovesti i do povećanih investicija, ukoliko potencijalni investitori steknu povjerenje u domaći financijski sustav.30

Zaključak

Na osnovu svega navedenog možemo zaključiti da javni dug zaista predstavlja najznačajniji nefiskalni prihod države, te da malo koja država bi mogla uspješno funkcionirati

29 Međunarodni monetarni fond, www.imf.org/external/country/indeks.htm30 Smilaj D.: Javni dug i privredni razvoj, Zagreb 2004., str. 345.

15

bez sredstava javnog duga. Radeći ovaj seminarski rad mogla sam zaključiti da je javni dug oblik važnog javnog prihoda koji odgovara državi da bi finansirala svoje velike rashode i potrebe. U zadnjih nekoliko godina u većini zemalja tržišne ekonomije javni dug je postao efikasan i neophodan instrument ekonomske politike, ali ne više radi uravnotežavanja državnih finansija.

Danas je značaj javnog duga mnogo veći i raznovrsniji. Sve veći zadaci države preko javnih rashoda (socijalno stvaranje, nauka, kultura, obrazovanje, sport, infrastruktura, naoružanje i drugo) ne bi se mogli ostvariti bez postojanja javnog duga. Veliki i brži rast javnih rashoda u savremenim tržišnim uvjetima može se ostvariti samo preko sve bržeg rasta javnog duga.

Na kraju ovog seminarsko rada htjela bih naglasiti da je veoma važno da vlada vodi računa o visini javnog duga i mogućnosti njegove otplate, jer kratkoročno razmišljanje može uticati na kvalitativno sužavanje prostora za buduće odluke. Korištenje javnog duga radi financiranja trenutnog deficita ili investicijskih projekata od strane države i prevaljivanje takvih troškova na budućnost, negativno utiče na fleksibilnost državnih financija i uglavnom podrazumijeva usporeni razvoj privrede i u idućim godinama.

Literatura:

Knjige:

16

1. Alijagić Mehmed, Kumalić Jusuf-Javne finansije i fiskalna politika, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 2004.

2. Kapić Halil, Sefić Hamdija-Finansije, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 1998.

3. Konjhodžić Halid, Šantić Željko-Fiskalne finansije, Univerzitet u Bihaću, Pravni fakultet Bihać, 2003.

4. Konjhodžić Halid, Muratović Husein-Fiskalna znanost, Univerzitet u Mostaru, Pravni fakultet Mostar, 2009.

5. Omerdić Mersud-Uvod u makroekonomiju, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 2005.

6. Samuelson P.A., Nordhaus W.D.-Ekonomija, Zagreb Mate 2000.

Izvori:

1. Dragičević A., Dragičević D.-Leksikon ekonomije i informatike, Informator Zagreb, 1999.

2. Jurković P.-Javne finansije, Masmedi Zagreb, 2002.3. Komazec S., Ristić Ž.,-Monetarne i javne finansije, Viša poslovna škola Beograd,

2001.4. Smilaj Dragica-Javni dug i privredni razvoj, Zagreb 2004.

Internet:

1. Europska komisija, http://ec.europa.eu/index_en.htm2. Međunarodni monetarni fond, www.imf.org/external/country/indeks.htm

17