J U G O S L A V E N S K A A K A D E M I J A ZNANOSTI I UMJETNOSTI

GRGA NOVAK

MORLACI (VLASI) GLEDANI S MLETAČKE STRANE

Poseban otisak iz knjige»Zbornik za narodni život i običaje«

Knjiga 45

Z A G R E B 1 9 7 1

M O

» KOCTE

Grga Novak - Zagreb

MORLACI (VLASI) GLEDANI S MLETAČKESTRANE

/. Od XIII — XV stoljeća

Sabirući i obrađujući relacije mletačkih predstavnika u Dalmacijii Albaniji, nailazio sam često na Morlake, o kojima sam pisao god.1928. u »Novostima« br. 34 u članku »Morlaki (Vlasi)«, zatim u »Narod-noj Starini« god. 1930 pod naslovom »Jedan anonimni rukopis iz1775/6 god. o dalmatinskim Zagorcima i(Morlakima), Primorcima iOtočanima«, i ona u »Starinama« JAZU knj. 49, str. 5—80 pod naslo-vom »Dalmacija god. 1775/6 gledana očima jednog suvremenika«.

Međutim, uza sve toliko sretanje sa Morlacima, tokom stoljeća, počamod trinaestog do osamnaestog, ne mogu ni danas dati odgovor na neko-liko pitanja, koja se pri tome uvijek nameću: 1) Kako i kada su seMerlaci (Vlasi) u svojoj simbiozi sa Hrvatima odnosno sa Srbima idrugim slavenskim plemenima na sjeverozapadnom dijelu Balkanskogpoluotoka pretvorili u Hrvate odnosno Srbe? — 2) Kada su izgubilisvoj morlački jezik u Dalmaciji i Hercegovini? — 3) Jesu li ih Mlečaniu XVIII st, dijelili od Hrvata odnosno Srba?

Ovaj prilog nema pretenzije da ta pitanja riješi, ali smatram potreb-nim da donekle doprinesem njihovom raščišćavanju. Zbog toga ćuiznijeti nekoliko zapažanja raznih mletačkih visokih predstavnika uDalmaciji i Albaniji, koja mogu koristiti boljem upoznavanju ovihpitanja.

Danas shvaćanje naziva Morlak, odnosno Vlah, gotovo i ne postoji,ali je ono bilo živo još na početku ovog (XX-oga) stoljeća, kada sudalmatinski primorci i otočani nazivali tim imenom sve Dalmatinskezagorce od reda, tj. svo ono stanovništvo koje je nastavalo krajevekoji su bili s onu stranu gorja koje obrubljuje primorje. »Vlah« (tali-janski »Morlacco«) bio je za dalmatinskog primorca i otočanina svakizagorac, pa nazivao on sebe Hrvatom ili Srbinom, bio on katoličke ilipravoslavne vjere.. Vlah je bio geografski, a ne nacionalni pojam,

579

otprilike onako kao danas Slavonac, Ličanin, Bosanac, Hercegovac i si.Ali dok danas postoji i Slavonija kao naziv za izvjestan kraj Hrvatskei Lika isto tako, ili Bosna za točno označen dio našega teritorija, nikadanije postojala na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka ni Vlaška niMorlakija, kao naziv za točno ograničen kraj, mada se često i jedani drugi naziv upotrebljavao za pojam nekog širokog, ali ne i točnoograđenog prostora u dalmatinsko-ličko-hercegovačkom kraju.

U XIII stoljeću (oko god. 1215—1219) srpski veliki župan Stjepanu ugovoru koji sklapa sa dubrovačkim knezom Ivanom Dandolom i

1 dubrovačkom komunom Dubrovčane naziva »Vlasima«1.Isto tako naziva Dubrovčane Vlasima i bosanski ban Matija Ninoslav

u svojoj potvrdi povelje bana Kulina Dubrovčanima, godina 12342.Isti Matija Ninoslav naziva istim imenom Dubrovčane 22. ožujka 1240godine u povelji, kojom obećava Dubrovčanima mir i prijateljstvo3.On to čini i u svojoj povelji izdanoj mjeseca ožujka 1249.4

Nema sumnje da je u ovo vrijeme za pisare u bosanskoj i srpskojdvorskoj kancelariji »Vlah« bio isto što i »Latin«. Sačuvao nam se ilatinski prijevod prve isprave, i to, iz XIII vijeka, i u prijevodu se namjestu »Vlah« kaže »Raguseus«.

Prvi se put spominje ime »Morlak« (Morlachi) 1352 godine, 24.' lipnja, u pogodbi po kojoj zadarsko vijeće prodaje sol Veneciji, gdje

Zadar zadržava dio soli koju Morlaci i drugi izvoze, kopnenim putem.5

• 14. prosinca 1357. izdaje hrvatski ban Ivan Šibenčanima poveljuu kojoj kaže i ovoT"»Isto tako ne mogu Vlahi, ili seljaci, na teritorijuistoga grada bez dozvole i privole građana svoju stoku pasti«.8

Dovoditi u bilo koju vezu naziv Vlah u bosanskim i srpskim pove-ljama sa ovim nazivom u hrvatskoj kancelariji, je bez ikakove osnove.U ispravi bana Ivana radi se izričito o pastirima u nedalekoj udalje-

« nosti od Šibenika, koji tamo dolaze na ispašu sa svojim stadima sahrvatskoga teritorija, kojim gospoduje ban Ivan. Kako se pri tomene spominju drugi podanici bana Ivana, nego ovi stočari, Vlasi, našeje mišljenje da su se oni u ovo doba doista razlikovali od ostalih poda-nika bana Ivana, koji su bili zemljoradnici, i da su još u ovo doba,kao i Dubrovčani govorili drugim jezikom nego Hrvati, t. j. nekom

» mješavinom staroilirskog jezika i pokvarenog provincijskog latinskoga,koji su sobom donosili isluženi rimski vojnici, bilo da su oni služili ulegijama, ili kao pomoćna vojska, bilo da su bili kolonizirani iz Rima

1 Codex Diplomaticus — Diplomatički Zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije iSlavonije, sabrao i uredio Tade Smičiklas, JAZU, sv. III, Zagreb 1905, 140.

2 God. Dipi. III, 1905. 427.3 God. Dipi., IV, 1906. 107 i 108.4 Codex Diplomaticus, IV, 1906, 386 i 387.s Listine o odnošajih Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, JAZU, Zagreb,

III, 1872, 237.* »Item Vlahi, vel Villani in districtu ipsius Civitatis absque licentia, et voluntate

Civium pascua ipsorum, seu gramina depascere non possint«. Lucius, loannis LuciiiDalmatini De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami 1668, 234.

580

i Italije. Od I stoljeća pr. n. e. do VII stoljeća n. e. dugih je 8 stoljeća,za koje je vrijeme bilo dovoljno mogućnosti stvaranja ovakvih narodnihi lingvističkih mješavina. Vjerojatno nije postojala nikakva sličnostizmeđu jezika, koji su tada govorili Dubrovčani, i koji je potjecao izrimskog Epidauruma, a koji nipošto nije bio identičan sa onim, kojise je tada govorio u Rimu, i jezika, kojim su govorili dalmatinskiiliro-romanski pastiri XIII stoljeća, ali su za one, koji su govorili hrvat-skim ili srpskim jezikom, bili to »Vlasi«. Kao takve spominju ih spo-menute bosanske i srpske isprave, a takvim ih nazivaju i isprave hrvatskedvorske kancelarije.

Međutim, dok ban Ivan spominje Vlahe u okolici Šibenika, godine1357, govori, 25 maja 1362, dakle gotovo istovremeno ban Nikola Zeech0 Morlacima, koji su ušli na teritorij Trogira, i o drugima, koji stalnoulaze, sa svojom stokom. Tu se govori bez ikakve sumnje o istom narodu,odnosno skupini, koja se isključivo bavi stočarstvom.

Trogirani navode kako je to od velike štete za »pučane«, dakle zastari, hrvatski živalj, koji se nalazi na trogirskom teritoriju. Oni tražeod bana, »koji predstavlja kralja u ovim krajevima, da tu čest »Morlač-kog naroda« sa njihova teritorija istjera, i da omogući njima (tj. Tro-,giranima o. p.) da se služe, da upotrebljavaju i posjedaju svoja obra-đena polja, odnosno zemlje i pašnjake, njima i njihovim najamnicima1 pučanima, mirno i spokojno prema darovnicama i sankcijama starihpobožnih kraljeva«.7

Morlacima naziva, kako vidimo određene stanovnike neprimorce itada još uvijek romanski Trogir, u doba ugarsko-hrvatskog kralja Ludo-vika i prije toga Zadar, u to vrijeme u vlasti Venecije (1352). To je

l vrijeme preko jednog stoljeća prije nego su Turci osvojili Bosnu i| Hercegovinu, i kada u krajevima susjednim Zadru i Trogiru nije bilo\ pripadnika druge vjeroispov jesti, osim katoličke.

Godine 1412, 10 travnja Vijeće Umoljenih u Veneciji ustanovljuje, lda su neki Morlaci zauzeli i ovladali utvrđenje Ostrovicu, koji je Vene- jčija kupila od Sandalja. Vijeće Umoljenih ovlašćuje svoje rektore u*Zadru, da potroše do 3000 dukata za otkup toga grada.8

Ali pored ovakvih Morlaka, koji nisu bili prijatni susjedi tada, t. j.od god. 1409, mletačkom Zadru, postojala je između Morlaka zadarskihsusjeda, a i podaljih živa trgovina, u kojoj je vidnu ulogu imala s mle-tačke strane sol, a s morlačke sir i suho meso.9

Koliko je Venecija držala do ove trgovine solju sa Morlacima, vidise iz toga, što je neke propise o toj trgovini dala razglasiti ne samo»u svii:- krajevima Dalmacije«, nego i po katunima Morlaka, kada buduna paši na našim terenima, eda i svima njima bude to poznato.«10

7 Lucio Giovanni, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Traù, In Venetia 1674,279, 280.

8 Listine VI, 1878, 239 i 240.• Listine VII, 1882, 180.10 Ibid. 181.

581

Nazivanje morlačkih stanova »catone«, katuni, koji se naziv upo-trebljava po cijelom Balkanskom poluotoku za pastirske stanove, nala-zimo još u XIII stoljeću. Tim imenom nazivaju se i stalna naselja.11

U ovoj se ispravi izričito kaže, da Merlaci imaju svoje »catone«, kadadolaze na ispašu na mletačkim terenima.

Trgovina solju bila je razvijena ne samo između Zadrana i Morlaka,nego i između Pažana i Morlaka prije nego je Venecija god. 1409kupila Zadar i pravo na Dalmaciju od ugarsko-hrvatskog kralja Ladi-slava Napulj ča. Mjesto, gdje su tada prodavali Pažani Morlacima solbio je Obrovac. Merlaci i »drugi stanovnici spomenutih strana« donosilisu »u Obrovac i okolna mjesta« sir i drugu robu, a izvozili su tu robutrgovci iz Maraka i drugi. Kada je Venecija dobila god. 1409. i Zadari Pag dozvoljavala je jednim zaključkom Senata od 9. srpnja 1417Pažanima, da i dalje trguju solju u mjestima, u kojima su to do tadačinili, ali je zabranila, da stranci izvoze »sir i drugu robu«. Neka tistranci to kupuju u Zadru, eda od toga imade koristi i zadarska imletačka carina.12

Kako vidimo u okolici Obrovca spominju se pored Morlaka i »drugistanovnici spomenutih strana.«

Za naše je pitanje od osobitog interesa dukala dužda Tome Mocenigaod 23 kolovoza 1417., kojom ovaj dostavlja šibenskom knezu BlažuDelfinu prijavu o nekim vratima franjevačkog samostana, sa morskestrane, kojima bi se mogao neprijatelj uvući u grad. Tu se kaže, da će,kada svrši primirje hrvatski ban Ivan i zagrebački biskup doći daprovedu zimu u Kninu i Ostrovicu pa »će se izabrati između Morlaka

* i drugih Slavena, junačkih i sposobnih sedam stotina i više«, koji ćenoću prodrijeti kroz spomenuta vrata u grad.13

9 Prijava je pisana od Šibenčana, koji, kako je jasno napisano smatrajuMorlake da su Slaveni, ma da ih od njih razlikuju.

I u zaključku Senata od l lipnja 1419. Mlečani govore o tome kakoje kuga, koja hara u Šibeniku spriječila Morlake, da dolaze sa svojomrobom u Šibenik i tamo kupuju sol.14

14 rujna 1919. mletački Senat govori o tome kako su Morlaci naoru-žali neke lađe, da s njima preplove na otoke.15 Mlečani nazivaju Morla-cima, kako je iz ovoga očito i dalmatinske primorce, koji ne živu ugradovima.

20 prosinca 1428 mletački dužd Franjo Foscari u svom pismu zadar-skom kapetanu Marku Lipomanu i zadarskom knezu Aleksandru Zor-

II Rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, JAZU, Zagreb, IV, 1892—1897, s. v. 900,901.

1! Listine VII, 1882, 235 i 236.13 Ibid. 236, 237." Ibid. 285.>* Ibid. 299.

582

•s ziju kaže, da je »dolazak Morlaka u naše dalmatinske gradove vrlokoristan i za našu državu i za naše podanike i vjerne i onim kra-jevima ...«16

Iz ovih duždevih riječi očito je da on Morlacima. smatra stanovnikepreko granice zadarskog teritorija. Kako je taj teritorij bio dio terito-

f rija hrvatskih feudalaca, to je očito da ti Morlaci stanuju na hrvatskomj teritoriju.

Devet godina zatim sklapa se pogodba između Venecije i hrvatskogbana Petra, brata bana Matka, u kojoj se među ostalim kaže, »daubuduće od dana sklapanja ove pogodbe (tj. 6 svibnja 1437 g.) bilo gdjeu Dalmaciji, gradu ili selu, koje je u dominiju ili vlasti istoga presvijet-loga gospodstva (t. j. Venecije, o. p.) neće biti primljen bilo koji Vlah ,ili Morla'k, koji bi htio da se nastami u nekom -gradu presvijetlogdominija, nego on ima biti istjeran i vraćen u ruke njegove Magnifi-cencije ... a gospodin ban Petar obećaj e da ne će dozvoliti ubudućeda se nanose smetnje, štete ili krađe podanicima spomenutoga dominijaVenecije, bili oni Dalmatinci ili Morlaci, koji su se Morlaci nastanilina teritorijima spomenutog presvijetlog dominija prije posljednjeg pri-mirja koje je sklopljeno .. ,«17

Ovi Morlaci i na mletačkom i na hrvatskom teritoriju bili su očitosvi seljaci bez razlike.

U naputku, koji Vijeće Umoljenih daje 26 veljače 1439 Pavlu Vala-resu, kad ga šalje kao providura u Dalmaciju, kaže se, da je glavniuzrok zbog kojeg ga šalje, Petar Talović, »koji ne prestaje da nanosi

" štete našim podanicima, i najviše Morlacima, koji stanuju u drugimnašim mjestima.«18

Spor između Venecije i Petra Talovića bio je najviše u tome, što jePetar tražio da Venecija protjera iz svojih mjesta one Morlake, koji

* su prebjegli sa Petrovog teritorija na mletački poslije primirja skloplje-nog sa carem Žigmundom. Venecija je nudila Petru novčanu naknaduza te Morlake, ali se sporazumjeti nisu uspijevali.

Gotovo istovremeno, kada se govori o Moralacima na teritoriju PetraTalovića, govori se i o Morlacima u okolici Senja. 31. siječnja god.1441 Venecija traži od senjskih knezova (comites Segne), da oni namireštetu za brašno, koje su opljačkali »Morlaci vaši podanici« na jednoj *lađi Rabljana mletačkih podanika.19

Dvije godine zatim 31 svibnja 1443 spominju se Morlaci u okolici *Kotora (prope Catarum)20.

Još smo bolje upućeni o Morlacima u okolici Baga, današnjeg Karlo-baga, iz jedne molbe, koju je paška komuna uputila mletačkom Senatu,a on joj odgovorio 28. srpnja 1445. Mletački je Senat bio dozvolio

18 Listine IX, 1890, 34." Ibid. 96 i 97.18 Ibid. 115 i 116." Ibid. 135 i 136.M Ibid. 175.

583

Fazanima, da upućuju svoju sol u Trstenicu, koje je mjesto pripadalosenjskom knezu Dujmu. To je išlo na štetu Bagu, koji se obratio svojimgospodarima krbavskim knezovima, koji su da im udovolje zabranilisvojim podanicima Morlacima da idu kupovati sol u Tristenici, kaoi to da tamo ne smiju nositi bilo kakvu robu, nego treba da to čine uBagu. Iz Baga u Obrovac može da se vozi sol, a iz Obrovca u Bag sirevii smola.22

O »ljudima i Morlacima bana Petra« u susjedstvu Poljica god. 1446.govori mletački Senat god. 1446, 17 ožujka,23 a o »Morlacima ili drugimzločincima, po kojima bi mogli da budu okradeni podanici našegagospodarstva ili zlostavljeni« govore godine 1447, 13 ožujka, zadarskiknez Hektor Pasqualigo i kapetan Nikola Memo,24 o Morlacima pak»koji stanuju kraj Kotora« i o vojvodi Altomanu »sa njegovim vojni-cima i Morlacima« i o katunima u tom kraju — mletački Senat 27.srpnja 1452 godine.25 O Morlacima u Podvelebitskom kanalu govorimletački Senat u svom odgovoru na molbe paškog poslanika 12. kolo-voza 1452. Paški je poslanik Belota Luke Diziković u ime svoje komune,molio mletačku vladu, da isposluje, da »nijedan Morlak iz onih planinane može posjedovati ni brodicu ni lađe bilo koje vrsti, ni s njimaploviti, osim ako za to položi jamčevinu u Pagu, pa ako s tim lađamabude počinjena neka krađa, treba on to nadoknaditi i platiti. Ukolikoon tome ne odgovori, paški knez može zaplijeniti spomenute brodicei lađe i dati ih spaliti.«26 To im mletačka vlada odobri, ali uz uvjet, da0 tom riješenju mletačke vlade obavijeste krbavske i senjske knezove.27

U svojoj dukali od 8. ožujka 1455. g. Franjo Foscari odgovarajućina molbe poslanika krbvaskih knezova Tome, Ivana i Jurja njegovihsinova kaže da »oni imaju neke Morlake koji su njihovi podanici i kaorobovi zemlje, ovi spomenuti bez naročite dozvole svojih gospodarane mogu otići sa njihovog zemljišta i obvezani su da izvršuju i poda-vaju izvjesne regalije spomenutoj gospodi. A kako su od nekoga vre-mena počeli bježati iz distrikta pomenute gospode bez njihove dozvole,mnogi su se sklonili u distrikte Zadra i Nina da tamo stanuju, što jena veliku štetu spomenute gospode.« Krbavski knezovi su se zbog togaobratili mletačkoj vladi s molbom da naredi svojim predstavnicima uZadru i Ninu da te Morlake koji su podanici pomenute gospode, vrate1 da ih prisile da se povrate na teritorij svojih gospodara. Mletačka je

21 Bag se u ovo doba naziva i latinski i talijanski Scrissa, Scrixa. God. 1525popališe Bag Turci, a god. 1579 obnovio ga je nadvojvoda Karlo, koji je stolovaou Grazu i zapovijedao tek obrazovanom Vojnom Krajinom, koju mu je car i kraljRudolf predao u upravu 25. veljače 1578.

« Listine IX, 1890, 223.28 Ibid. 238." Ibid. 258.25 Ibid. 436. i .437.*• Ibid. 448.27 Ibid. 449.

vlada odgovorila da će, ma da nema nikakove informacije o takovimMorlacima, obavijestiti svoje rektore u Zadru da paze na prava krbav-skih knezova i da prema tome postupe.28

God. 1457. knez Ivan, sin kneza Tome krbavskoga, saopćava mle-tačkom Senatu da su »svi Merlaci koji nastavaju naša brda podanicii obavezni, kao što su obavezni seljaci privezani uz zemlju vašeg otoka

*Kandije (Krete)«. Međutim kada ne izvršavaju svoje obaveze a knezIvan hoće da ih na to prisili, oni prelaze na teritorij Zadra. To je odvelike štete za knezove krbavske. Kada im se oprosti dug, oni se ponovovraćaju »u spomenuta naša brda«. Knez Ivan moli da ih mletačkevlasti ne primaju.

.Mletačka je vlada odgovorila, da je ona uvijek dozvoljavala da nanjen teritorij slobodno dolaze svi koji hoće i da ona ne može ukinutitu slobodu. Ali kada knez Ivan kaže da su ovi Merlaci »vezani zazemlju« i da za njih treba upotrebiti drugu mjeru, onda mletačka vladaobećaje da će mu udovoljiti. Međutim oni koji nisu »vezani za zemlju«slobodni su doći kada hoće.29

Iz ovoga je očito da knez Ivan naziva sve stanovnike svojih krajevaMorlacima, jer njihov odnos upoređuje ne sa drugim stanovnicima usvojoj oblasti, nego sa onima otoka Krete.

Pažani nazivaju u ovo vrijeme i primorce Morlacima. U svojim kapi-tulima koje je paška komuna podnijela mletačkoj vladi god. 1458.kaže se: »Po obali brda tj. po terrafermi, u najnovije je vrijeme VašeGospodstvo povisilo carine od 20 na 32 dukata, zbog čega je veći dioMorlaka počinjući od Baga i 'Senja do Rijeke grnuo u istru da tamokupi sol, jer »tamo nema carine«. Pažani traže da se vrati carina na20 dukata kako je to bilo prije, a također da se udari carina na so)u Istri.30 Mletačka vlada svojim odgovorom od 3. studenoga 1458. nato nije pristala.

Međutim iz toga odgovora mletačke vlade paškoj komuni (3. stude-nioga 1458) vidimo da su Merlaci sol iz Istre prevozili i morskimputem, na obale Rijeke i Senja. Prema jednom naređenju mletačkevlade, koje je tada bilo na snazi, nije se smjela prevoziti morskimputem sol iz Istre. Pažani su tražili da vlada naredi »kapetanu galijeKvarnera« da sprijči Morlacima prevažanje soli iz Istre u svoje krajeve.31

Pažani su tražili i to da treba strogo paziti da se ništa ne prevozimorskim putem od Baga do Obrovca, jer da to škodi i zadarskoj ipaškoj državnoj blagajni. Morlaci se na to nisu obazirali, a mletačkaje vlada odgovorila Fazanima da će stvar ispitati i dati potrebne uputesvojim sindicima koji idu u te krajeve.32

!8 Listine X, 1891, 49.29 Ibid. 117.30 Ibid. 137.31 Ibid. 136.32 Ibid. 137 i 138.

584 585

13. studenoga 1462. primila je mletačka vlada poslanike Stjepanavojvode sv. Save, koji su joj podnijeli njegovu molbu. Iz te se molbe

i da vojvoda Stjepan ima u svojoj državi plemiće i Morlake, tj. dasve one koji nisu plemići, on naziva Morlacima. Ovako stoji u njegovupodnesku: »Ja sam zabranio mojim plemićima i mojim Morlacima podkaznom gubitka svega što imaju na svijetu, kupovanje bilo kakve soli,bilo u Dubrovniku, bilo na njegovom teritoriju, osim one koju kupujuu Kotoru i Hercegnovom, u Neretvi, u Splitu i drugim gradovimaSignorije«33 (tj. Venecije).

Mlečani ovoga vremena nazivaju Morlacima težake na teritorijuraznih gospodara u Dalmaciji. Knez i kapetan Šibenika izdaje 17. listo-pada 1465. naredbu kako se imaju krčiti nove zemlje na šibenskomteritoriju. Vlasnici zemljišta mogu krčiti to svoje zemljište i graditinove nastambe služiti se pašnjacima i vodama spomenutog sela uzdozvolu glavara sela. »Ako pak netko naseli neke Morlake ili seljakena svom zemljištu u svrhu da ga oni obraduju to može učiniti samoza jedne zime, a ti Morlaci ili seljaci za vodu kojom se budu u tovrijeme služili treba da daju uobičajena davanja onom selu na čijemsu predjelu i čijim su se vodama služili.«34

Ovdje šibenski knez i njegova kurija u kojoj su svi odreda šibenskiplemići, razlikuje Morlake od seljaka.

U ugovoru sklopljenom 16. svibnja 1469. između Šibenčana i banaLadislava Marka nalazi se i točka 5. koja glasi: »Da se ništa ne kaže0 Morlacima koji su došli na šibenski teritorij, nego — jer se kaže dato spada na presjajno veličanstvo kralja i prevedre vlade mletačke —neka se to na njih uputi da oni odluče«.35

Mjčsec dana poslije toga šalje mletački dužd Kristofor Mauro posla-nika k caru i kralju ugarskom sa naputkom što će uraditi i u pitanjuMorlaka, koji su došli na mletački teritorij a za koje je ban zahtijevaoda ih venecija Vrati. Mletački su, naime, rektori u Dalmaciji tvrdilida su spomenuti Morlaci slobodni ljudi i prema tome punopravni, pasu kao takovi slobodno prešli pod mletačku vlast. Mletačka vlada jeprihvatila mišljenje svojih rektora i tražila da bude slobodno prelaziti1 banovim i mletačkim podanicima iz jedne vlasti u drugu. To nekaposlanik svakako isposluje od kralja.36

Razumije se da je ta sloboda vrijedila samo za one Morlake koji suprelaziti na mletački teritorij, a svoje su obaveze prema gospodaruispunili. Ali je bilo slučajeva kada bi prešli granicu i oni koji nisuzadovoljili obavezu prema knezu i tada su mletačke vlasti prema njimadrugačije postupile.37

33 Ibid. 228.34 Ibid. 339.35 Ibid. 441.36 Ibid. 451.37 Ibid. 452 i 453.

586

Pod godinom 1453. govori jedna bilješka, u God. n. 6214, 6215 ruko-pisne zbirke bečke Državne biblioteke, da je vojvoda Stjepan odjahao cu župu »sa mnogo ljudi Morlaka (Murlacchi) i Kotorana«.38 '

U. Poslije pada Bosne pod tursku vlast

U svojoj relaciji 16. srpnja god. 1527. trogički knez AleksandarLippomano izvještava svoju vladu o prilikama u Trogiru i njegovomzaleđu i kaže, da u Trogiru zbog štednje služe kao vojnici na stražii domaći ljudi. To je moglo biti dok je granica bila daleko. Ali sada,»kada su turski Morlaci počeli pasti stoku i nastanjivati se na granicii na teritoriju Vaše Preuzvišenosti. . .«, smatra on, trogirski knez dabi mjesto tih domaćih vojnika trebao postaviti strance.39

Rektor i providur Kotora Franjo de chà Taiapietra podnio je svojurelaciju godine 1527, u kojoj naziva Skenderbega Crnojevića, crnogor-skog sandžaka, da je »nezahvalna osoba, koja ima upravo narav Mor-laka« (natura del Murlacho).40

Krčki knez Augustin Valerio govori u svojoj relaciji god. 1527, zad-njega studenoga, da je za vrijeme krčkog kneza Ivana otok Krk opskr-bljivao solju« svu terrafermu (kopno) i Morlake okolne«.41

Svi ovi Morlaci, o kojima smo govorili nastavali su spomenute kra-jeve prije dolaska Turaka, tj. prije nego su oni stanovnici, koji sutamo trajno nastavali već gotovo tisuću godina pred Turcima u svomnajvećem dijelu izbjegli, i na njegovo mjesto Turci doveli i naselilinovo stanovništvo iz unutrašnjosti Balkanskog poluotoka.

Suvremeni mletački upravljači u dalmatinskim komunama taj sunam proces i zabilježili.

Viktor Barbadigo, knez Zadra podnio je 24 lipnja god. 1528. svojurelaciju mletačkom Senatu, u kojoj opisujući prilike u Zadru i okolicigovori o tome kako je iz Zadra pošao u kaštel Vranu, koji je udaljen

; od Zadra 25 milja, gdje je »vidio krasan teritorij, velik broj posjeda,koji su svi neobrađeni i napušteni, i to zbog velikog straha od Turakai Morlaka, koji su u zadnje vrijeme došli stanovati u kraj gospodinaTurčina. Svi siromašni podanici prisiljeni napuštaju svoje kuće i posjedmnogi su već pošli i stalno idu da se nastane u drugim krajevima, adijelom i u mjestu istoga gospodina Turčina, i to zbog toga da navječna vremena ne budu robovi zajedno sa svojom porodicom.«42

U to su vrijeme već u turskim rukama Ostrovica, Korlatović, Ben-ković, Perušić, Karin, Obrovac, Kličevac.

38 Commissiones et relationes venetae, ed. S. Ljubić, JAZU, Zagreb, I, 1876, 4.39 Ibid. 193.40 Ibid. 193.« Ibid. 39.42 Ibid. II, 1877, 42.

587

f

U svom daljnjem izlaganju govori Viktor Barbadigo o važnosti gradaZadra, i o čuvanju njegovih granica, jer »se vidi da svakoga dana rastui postaju sve veće snage gospodina Turčina na ovim granicama, i meduostalim ponovo su došli pod njegovu vlast svi Merlaci, koji su od onihTuraka bili progonjeni . . ,«43

Prema ovome Viktor Barbadigo naziva Morlacima svo stanovništvozadarskog daljeg teritorija, koje je prije dolaska Turaka na njemunastavilo, bilo na kratko od Turaka oslobođeno, ili je ono ponovnood njih podvrgnuto.

Šibenski knez Ivan Franje Sagrego govori o svojoj relaciji od 17svibnja 1530 o »turskim Morlacima«.44

Vrlo je važna za naše pitanje relacija zadarskog kneza M. Antoni jada Mule, koji je bio knez Zadra od god. 1540—1542. On u njoj kažei ovo: »magnifik gospodin Alo j zi je Badoer uredio je da su sa turskogteritorija došli pod vlast Vaše Privedrosti možda 5000 Morlaka, kojisu zbog sigurnosti bili prevezeni u Istru, gdje su prošle godine protje-ram od klime, premalenih pašnjaka i nestašice vode, a kako su imTurci davali mnoge olakšice, oni su sa svojim obiteljima otišlMkrenuli natrag u Tursku. Videći da iz toga nastaju dvije štete za VašuPrivedrost, jer je gubila toliko dobrih ljudi, koji su nam toliko trebali,a naši se neprijatelji njima služili, pa bi čak ovi isti kako su poznavalinaš teritorij, dolazili svakog dana da našima nanose štete, odlučio sams toga da ih zadržim svom svojom snagom i naredio sam, da se neiskrcaju, dok ih se ne obavijesti, i ja sam sve jednog po jednog popisaoi sa svakim napose govorio, opskrbio sam ih terenima, porazmjestio samih rastavljene po pojedinim selima, smjestio sam ih po 25 do 30 sigurno,i naredio da nesmiju otići iz mjesta u mjesto bez dozvole kneza, i nekapišu Vašoj Vedresti o toj stvari, a vi ste hvaleći ovaj postupak, njihoslobodili službe na galijama za toliko godina. To je doista bio spasonoga kraja, i velika dobrobit za Vašu Vedrost i za ove istarske Morlake.Do mog odlaska došlo ih je preko 1000, i svakog dana dolaze novi, jerse vidi da se s njima tako dobro postupa.«45

U svom čuvenom »Itinerariju«, koji je napisao i podnio Senatu,Giovanni Battista Giustiniano 1553 godine, pisao je dosta o Morla-cima. »Merlaci dovoze u Zadar žito, vunu, kordovane, vunene pokri-vače (sdiiavine), med,- crveni vosak i sir. Zadrani im daju vunenučohu, "šecerTulJe, vino, bijeli vosak i razne vrste mirodija, , ,« Zadarskije teritorij slabo nastanjen i ne može prehraniti stanovništvo. »Istrijancii Morlaci koje je za vrijeme prošlog rata svojom lukavošću i sposobnošćupresvijetli gospodin Alviž Badoer, koji je onda bio generalni providuru onoj provinciji, izveo iz turskog kraja da obraduju onaj kraj, i kakosu oni na taj način na turskoj granici, prijete da će se vratiti pod

43 Ibid. 46.« Ibid. 149.

17* i 17«.

588

Turke, jer ih Turci nastoje pridobiti za sebe, pa ih čak i glade. Tamosu oni oslobođeni svakog podavanja, a Zadrani ih uvelike poštuju. Odzemljišta, koja obraduju daju gospodarima četvetinu prihoda, koji sedobiva od polja, koje seljaci s i ju . . . «

Slično govori Giustiniano o Morlacima i u okolici Šibenika: »Trgo-vinom se u gradu bavi nekoliko osoba, jer nema više od petnaest trgo-vaca, ali ih ima mnogo koji prave kakav mali trgovački posao. Međutimje trgovina i promet uopće, koji postoji između ovih u Šibeniku saMorlacima turskim podanicima velik, koristan i potreban. On je velik,jer iznosi više od pedeset tisuća dukata na godinu, koristan je, jer onpomaže i državnoj i privatnoj potrebi, on je potreban, jer kad bi se tajpromet ukinuo, Šibenik ne samo da bi od toga uvelike trpio, nego bito bila njegova potpuna propast, jer kada ne bi Morlaci donosili živež-nih namirnica u Šibenik, kao što je sir, meso, žito, med, vuna, vunenepokrivače, vosak i mnogo drugih stvari, ne bi Šibenčani imali odaklese opskrbljivati. Iz Šibenika pak ovi Morlaci izvoze ulje, mirodije, vino,čohe, bakar, bijeli vosak, šećer i mnoge druge stvari.46

Govoreći o Šibeniku Giovanni Battista Giustiniano kaže i ovo: »Načinodijevanja, govor i ponašanje ovih Šibenčana sve je po slavenskomobičaju, ali ispada da gotovo svi vladaju i talijanskim jezikom (linguafranca47), a poneki plemić odijeva se na talijanski način, ali ti su rijetki.Žene sve se odijevaju na slavenski način i gotovo nijedna ne znagovoriti talijanski.

Giustiniano kaže kako poneki put dolaze u grad 500 do 600 Morlakai kako je to opasno da ne bi došlo do tučnjava. Međutim nema nikakvesumnje da ovi Morlaci govore istim jezikom kao i Šibenčani i da u tompogledu između njih nema razlike, ali Šibenčani ih smatraju drukči-jima od sebe.

Giustiniano nas u ovoj svojoj relaciji i pobliže upoznaje s granicama»Morlakije«, kada govori o šibenskom teritoriju. »Teritorij ovoga grada(Šibenika, op. pisca) je dug 25 milja i isto toliko širok, računajući obalu,otoke i kopno, ali je teritorij kopna dug 25 milja, ali malo širok, jerje na mjestima njegova širina 2, 3, 4, 5 i 6 milja; i graniči na istoku

* sa Morlakijom, na zapadu obalom, na sjeverozapadu sa teritorijemTurčina, tj. prema Vrani, a jugoistoku sa teritorijem Trogira:«48 Prematome postoji u ovo vrijeme i jedan određeni teritorij koji Mlečaninazivaju Morlakija. Giustiniano govori dalje kako je u doba ugarsko--hrvatskih kraljeva Šibenik gospodovao sa 300 sela, a sada ih imasvega zajedno 45, od kojih samo 15 nešto više nastanjenih, većinomna obali. »Ostali teritorij je obrađivan dijelom od Šibenčana a dijelom

48 Ibid. 198.47 »Lingua franca« naziva se mletački dijalekt talijanskog jezika uz primjese u

Dalmaciji hrvatskih, a u Grčkoj, koja je bila pod mletačkim gospodstvom, grčkihriječi. Taj"se JeHR upotrebljavao po svim gradovima i gradićima ne samo mletačkogLevanta nego je i služio za sporazumijevanje po cijelom Levantu.

48 Commissiones et relationes venetae, JAZU, Zagreb, II, 1877., 205.

589

od Morlaka. . . Žito koje rodi na teritoriju nije dovoljno za prehranucijelog kraja, osim za šest mjeseci na godinu, pa čak i manje, ali ga krozcijelu godinu imaju od Morlaka koji im dostavljaju žito i drugo, kakoto čini cijela ona pokrajina«.49

Isti Giustiniano u istoj relaciji govoreći i o Trogiru iznosi od kolikesu važnosti za Trogir Merlaci u njegovoj okolici. »Trgovina ovogagrada je mala i od neznatne važnosti — piše Giustininiano — pa kadne bi ponekad došli u nj Merlaci sa svojim karavanama i sa svojomrobom, živjeli bi zlo kako je u ostaloj Dalmaciji, tako da su Morlacinjihov život, pogodnost i beneficij one procinvije. Ne bi bilo moguće,da bi dalmatinski gradovi mogli opstati bez trgovanja sa Morlacima. *To je potrebno i za trgovinu i za to što obraduju teritorije Dalmatinaca,jer nema dovoljno zemljoradnika. Istina je, da spomenuti Morlaci, kojisu turski podanici, a obraduju mletačka zemljišta, plaćaju malo zaiskorišćavanje zemlje, koje oni obrađuju, i ne davaju gospodarima»prav« (ugovoreni najamnički dio) i ono što trebaju sa zemlje. Ali senjih nemože prisiliti tako lako da plaćaju zbog raznih okolnosti. . .Ovaj teritorij, koji nastavaju Morlaci, za koje zemljište plaćaju teratik,je u jurisdikciji i vlasnosti Trogira, prema zapadu. To je kraj velikoko 12 milja, sav u brdima i dolinama, koje oni zasijavaju u najvećemdijelu, i rada vrlo lijepom pšenicom i u lijepoj količini.«50

Prema tome i zalede Trogira naseljeno je Morlacima kao i onot Šibenika, i Trogirani smatraju te Morlake drugim narodom nego su

oni sami.I granice Trogira opisuje Giustiniano, pa kaže, da su trogirskom

teritoriju na istoku Morlaci, na jugu splitski teritorij, na zapadu morskaobala, a na sjeverozapadu teritorij Šibenika.51

Isti Giustiniano, kad govori o trgovini Splita sa njegovim zaleđem* govori o »Morlacima i turskim podanicima«, koji sa Splitom trguju,

i o onome što oni uvoze i izvoze.52

Govoreć o otoku Braču kaže Giustiniano: »Ovaj otok nije napadan* ni od Uskoka ni od Turaka, jer nema blizu ni dobrog ni zloga, pošto

ga sa svih strana plače more. Istina je da u svako doba i svakog časa,njegovi stanovnici mogu biti napadnuti od Morlaka, koji su malo odnjih udaljeni, i mogli bi biti iznenada odvedeni, pokradeni i pobijeni,jer na spomenutom otoku nema nijednog mjesta, koje bi bilo okruženobedemima, u koje bi se mogli spasiti.«53

49 Ibid. 206.50 Ibid. 208 i 209.51 Ibid. 210.52 Ibid. 215 i 216.53 Ibid. 219.

590

U nastavku svoga izvještaja govori Giustiniano i o Baru, i kaže *kako bi Barani živjeli vrlo smireno, kad ih ne bi napadali, krali izlostavljali njihovi najljući neprijatelji Morlaci, koji »nastavaju polo-vinu nizine i brdo Volovicu«.54

Giustiniano, koji svoj itinerar svršava sa sjevernim dijelom Dalma-cije, govoreći o Ninu govori i o Morlacima, ali vrlo grubo. On kaže*da su sa sjeverne strane kanala brda Morlakije, koja se zovu lanacsvijeta (Cattena Mundi), sa juga sva kamenita, ali na sjevernoj stranipostoji blagi teren koji je pun šuma i na kojem se nalaze zeleni pašnjaci. '»Svi se stanovnici zovu Morlaci, a oni imaju prije životinjski nego '•ljudski izgled, i oni se postave uz puteve, kradu i pljačkaju prolaznike,i smaraju da je uvelike pohvalno živjeti od pljačke. Živu od mlijeka 'i sira, jer je cijeli njihov imetak stoka. Oni su srpske vjere i heretičke, «i turski podanici. Nečisti su i zamazani, i stalno živu zajedno saživotinjama.. .55

Ovo je prvi put što sretamo Morlake srpske vjere, i to na Velebitu.»To je godine 1553, vrijeme kada je cijeli ovaj kraj pripadao Turskoj,i u velikoj mjeri nazadovao.56

Iz relacija AntonijaDjeda, koji je istovremeno sa Giustinijanom biosindik i zajedno s njime obilazio Dalmaciju, vidi se, da ovi Morlacinisu identični sa onim prijašnjim. On naime kaže, kada govori o otokuRabu: »Otok je Rab slabo nastavan, prema onome kako je bio prije,i to otkako je Murlakija (la Murlacha) napuštena zbog provala Turaka,jer je u njoj prestala trgovina vunom, medom, voskom, žitom, stokomi drugim stvarima, koje su običavali donositi Morlaci i drugi svijet, kojije nastavao sve one planine .. ,«57

Sindik Antonio Diedo, koji nam je ovo zapisao, naziva stalno ovajkraj Morlakijom (la Murlacha, odnosno Murlaca), pa čak mu označujei prostiranje: »Murlaca, koja se nalazi od Senja do Obrovca u duljini*od stotinu milja obiluje drvom svake vrsti. . .«58

Isti sindik naziva Morlacima i stanovnike u zaleđu Šibenika. »Šiben-ska blagajna pobire svake godine 4640 dukata za sol više ili manje, fprema tome koliko je kupuju Morlaci. . .«59

Diedov kolega, sindik Giovanni Battista Giustiniano kaže za Šibenikto isto, da on uvelike trguje solju sa Morlacima, i da upravo ti Morlaciopskrbljuju ne samo Šibenik, nego i cijelu Dalmaciju živežnim namir-nicama.60

54 Ibid. 234.55 Ibid. 235 i 254.56 Ibid. 257 i 258." Ibid. III, 1880, 22. — Relatione del sindicato di Dalmatia nell'Eccellentissimo

Senato per il magnifico meser Antonio Diedo.58 Ibid. 23.59 Ibid. 26.80 Relatione del sindicato della provincia di Dalmatia et Albania havuta nell'ec-

celcntissimo collegio per il magnifico Giovanni Battista Giustiniano. — Ibid. Ili,1880, 34.

591

ljima poznavao tadanje prilike na terenu. Nas zanima njegovo gledanjena tadašnji kliski sandžakat, unutar kojega su bili svi turski krajevina granici prema mletačkom posjedu.

Mi smo gore, prema tadanjim mletačkim izvorima zabilježili, kakoje pred Turcima od god. 1500 pa dalje kršćanski živalj bježao na pri-morje, otoke pa čak i na susjedni Apeninski poluotok. Tada je (1572)bilo prošlo već sedamdeset godina od god. 1500. Turci su na pustenjive i opustjela sela dovodili novu radnu snagu koja će im obrađivatipolja, pasti stoku i prehranjivati stanovništvo. Tako je u ovo vrijemecijeli taj teritorij ponovno naseljen stanovništvom koje Mlečani nazi-vaju Morlacima, mada to nisu bili oni isti kao prije nego su dovedenisa istoka, a neki čak iz dalekih krajeva.

U svojoj relaciji podnesenoj mletačkom kolegiju god. 1572. generalniprovidur Dalmacije i Albanije Foscarini opisuje susjedne turske kra-jeve. Dakle u doba dok rat između Venecije i Turske još uvijek traje.Na tom teritoriju vidi on samo dvije vrste stanovništva — Turke u

l manjini i kršćane u većini. Kršćane on naziva bez razlike Morlaci, i-f~ J dodaje« ovi sujtócanjkj,narpdi,sr,pske vjere.«.70

U nastavìcu svojelrelacije Giacomo Foscarini opisuje teško i bijednostanje Morlaka pod Turcima i kaže da bi oni bili spremni prihvatitimletačku vlast kad bi im se prilika pružila.

Foscarini u svojoj relaciji govori mnogo o Morlacima i njihovimsposobnostima, i o mogućnostima, kako bi ih se moglo pridobiti.71

I veliki Sebastian Venier, generalni kapetan mora i zapovjednikmletačke flote kod Lepanta god. 1571, imao je prilike da u svojojrelaciji govori o Morlacima u okolici Boke kotorske, i oštro ih razlikujeod Turaka. I jedni i drugi napadaju mletački teritorij oko Kotora.72

Suvišno bi bilo da dalje navodim spominjanja Morlaka od pojedinihmletačkih reprezentanata u dalmatinskim gradovima i komunama.Uvijek je isto: mletački knezovi, providuri, generalni providuri, sindicii si. nazivaju Morlacima svo stanovništvo kršćanske vjere u Turskoj,za cijelo vrijeme od kako su Turci osvojili god. 1500 velik dio hrvatskogteritorija, zapravo cijeli kraj uz mletački posjed.

Kroz cijelo XVI stoljeće nazivaju Mlečani Hrvatima samo svoje voj-nike plaćenike, koji govore hrvatskim jezikom, a Morlacima seljačkinarod u Turskoj, t. j. preko granice mletačkog posjeda, koja je granicaišla negdje samo par kilometara od mora, a od ušća Žrnovnice doNeretve sve do morske obale. Slično je bilo i u Boki kotorskoj.

Iznositi pojedine slučajeve, u kojima se na taj način Morlaci spo-minju bilo bi isuviše dugo i suvišno, i one, koje to zanima upućujem nadva sveska relacija mletačkih upravljača u Dalmaciji, koje sam publi-

70 »Sono questi popoli christiani di fede serviana« — Ibid. IV, 1964., 44.71 Foscarini, Relatione di me Giacomo Foscarini nell'eccelentissimo Senato delle

cose da me operate et osseruate nel gouerno di proueditor generai in Dalmatia, Ibid.IV, 1964, 46.

72 Relacija Sebastiana Veniera. Ibid. 83.

cirao u »Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium«JAZU sv. 47 i 48, i koji se nalaze popisani u indeksima imena sporne-jnutih publikacija pod riječju »Morlaci«, odnosno »Vlasi«.73 >

Međutim u ovim izvještajima ima i tako dragocjenih podataka oMorlacima,da neke od njih treba navesti i ovdje.

Nikola Donado generalni providur mora na Jadranu i u Dalmacijiu svojoj relaciji, koju je pročitao u Senatu 2 prosinca 1599. ima i ovurečenicu: »Gotovo su svi Uskoci turski podanici morlačke narodnosti, -f"nezadovoljan svijet, koji nemogući podnositi tursko gospodstvo, a i kaooni koji ne vole raditi, rado idu u pljačku, kako je to običaj onoganaroda, koji naziva upravo Tit Livije »gentes Illyriorum latrociniismaritimis infames«; jer je još od onih vremena bilo ovo more od togasvijeta držano u nemiru i napadano, a ovi ne smatraju grijehom kradu,ma da inače naizgled žive pobožno, ispovijedajući se i pričešćujući. . ,«74

U istoj relaciji generalni providur Donado govoreći o Hrvatima, svo-jim vojnicima plaćenicima, kaže: »Hrvati su dobar svijet (misli dobar;-*-za vojnu službu, o. p.), čak odlični puškari, jer su uvijek bili s puškom!uza se, a naročito oni iz okolice, ali su i oni »gentes Illyriorum«.75

Generalni providur Donado je u ovim svojim navodima za našepitanje vrlo značajan. On za Uskoke kaže, da su bili gotovo svi prijeturski podanici, morlačke narodnosti, potomci Ilira, a mi vrlo dobroznamo, da su oni govorili hrvatski, kada ih u Senju nalazimo. IstiDonado kaže za svoje vojnike Hrvate iz okolice Zadra da su, po narod- *nosti Iliri.76 On i na drugom mjestu svoje relacije to potvrđuje, kada * *kaže da je vojnicima Hrvatima u njegovoj vojsci u okolici Zadra *moguće živjeti sa malom plaćom, jer se nalaze kod svoje kuće.77

Iz ovoga je jasno, da vojnici Hrvati, koji se kao plaćenici nalazeu mletačkim posadama, većinom kao konjanici, ili na oružanim galijama, Jnisu samo Hrvati iz hrvatskih krajeva na Primorju od Rijeke doMaslinice, nego i iz okolice Zadra, odnosno drugih gradova.

Iznoseći jednu ispravu iz godine 1362. Nikole Zecha, bana Dalmacijei Hrvatske, kojom ovaj odgovara Trogiranima, koji su od njega tražilida potjera Morlake koji su bili prodrli sa njegovog na trogirski teritorij,povjesničar Ivan Lucius u svojoj knjizi »Memorie istoriche di Tragurioora detto Trau« kaže da treba protumačiti »koja je to vrsta svijeta«, tj.Morlaci.

»U ovo se vrijeme (god. 1362) — kaže Lucius, koji piše svoju knjigu ggodine 1673, dakle 300 godina kasnije — nazivali Vlahi, ili Morlaci, |»pastiri na planinama, koje dijele Bosnu od Hrvatske. Prilikom zagos-

73 Commissiones et relationes venetae — (Mletačka uputstva i izvještaji) sv. IV Li"~\od 1572 do 1590 godine, MSHSM 47, Zagreb JAZU, 1964 str. 482 sv. V od 1591— Cp^—1600 g. MSHSM 48, JAZU, Zagreb 1966, str. 322 pod riječju »Vlasi«.

74 Ibid. V., 1966., 279.75 Ibid 285.78 Ibid. 279.77 Ibid. 290.

594 595

podovanja Bosnom od strane banova Pavla i Mladena, bilo im je dozvo-ljeno da se spuste zimi u doline, koje graniče sa teritorijima primorskihgradova. Kako su se oni, dok su ti gradovi bili u rukama Mlečana,ustručavali prodirati na njihov teritorij, tako su kasnije, kada su Šubićiponovo stekli svoju vlast nad tim gradovima, počeli prodirati i u granicesvih gradova. Trogirani su zatražili od bana da to spriječi i na to jesklopljen ugovor između njih i bana, koji je zabranjivao Morlacima, daposlije idućeg Jurjevog dana, prelaze granice trogirskog teritorija, i tupasu svoja stada«.78

Lucius dakle točno ubicira gdje su Vlasi odnosno Merlaci živjeli 300godina prije njegovog pisanja, odnosno oko 170 godina prije turskenajezde na hrvatski teritorij. Iz pisanja Luciusa vidi se kako on za onovrijeme oštro luči Morlake od ostalih stanovnika Hrvatske. Međutimu vrijeme, u kojemu on piše te razlike Mlečani ne poznaju.

Međutim ni Lucius ne razlikuje Vlahe svoga vremena od Hrvata.To se vidi iz njegova pisanja u knjizi V. njegova djela »De regnoDalmatiae et Croatiae libri sex«, gdje na str. 242 amsterdamskogizdanja kaže: »Bano igitu£^ircumvicinps_ Croatos, qui nunc Vlahi

jcttamjtur. ..«Za vrijeme dugog trajanja ovoga rata (1645—1670) bilo je na cijeloj

tursko-mletačkoj granici naročito prvih desetak godina stalnih sukoba,prodiranja sa jednog teritorija na drugi, većih i manjih bitaka, osvaja-nja, ali i poraza.

Sačuvao nam se je jedan izvještaj o pohodu mletačke vojske podvrhovnim zapovjedništvom generalnog providura Delfina (Dolfin), apod neposrednim vodstvom generala kavalerije Benzona na Knin, kojije svršio porazom mletačke vojske pod Kninom i teškim povlačenjemna mletački teritorij, godine 1654,79

U ovom se izvještaju mnogo spominju Merlaci, koje Mlečani nalaze naturskom teritoriju i koji obećavaju Mlečanima da su spremni na svakipodvig. U ovom se izvještaju, koji je napisan i štampan kao rukopisiste godine ne razlikuju Merlaci jedni od drugih, ali se od njih razli-kuju »seljaci« (vilici), iz čega zaključujemo, da su to seljaci sa mletačkogteritorija. Kad naime izvjestilac govori o četama, koje su spremne zapohod kaže da ima: »Morlaka 1900, unutar kojih 300 konjanika, se-ljaka 1140«.80

Poslije dvadeset godina rata došlo je (6. rujna 1669) do mira izmeđuVenecije i njenih saveznika s jedne i Turske s druge strane, koji je mirizgledao na prvi pogled za Veneciju u Dalmaciji povoljan, jer joj jeostavljao sve ono što je tokom rata bila osvojila, na bazi »uti possidetis«,ali, kad se je to načelo definitivno provelo, ostajao je Veneciji samo

78 Ivan Lucius, Memorie storiche di Tragurio ora detto Traù di Giovanni Lucio,in Venetia, presso Stefano Curii MDCLXXIII, 279, 280.

78 Lettera di raguaglio dell'impresa di Chnin tentata d mese di marzo 1654, štam-pano kao rukopis. U biblioteci G. Novak u Zagrebu.

80 O. c. 5.

Klis i još neka mjesta. Poljica su pripala opet Turskoj, a isto tako iMakarsko primorje, koji su se bili Veneciji dobrovoljno pokorili. Me-đutim nije Venecija nikada Turcima vratila ni Poljica ni Primorje.

Dugotrajan je rat uvelike djelovao na stanovništvo, i ono koje je većstoljećima nastavalo sjeverozapadne krajeve Balkanskog poluotoka i naono koje su poslije turskog osvajanja Turci tamo milom ili silom naselili.Mnogo je starog stanovništva ostalo pod Turcima, koje su oni trebalida im obrađuje polje i pase stoku. To stanovništvo nije bilo ravnopravnosa onima koji su prešli na muslimansku vjeru, ali se ipak našlo načinaza sporazuman život. Katolike su nekako povezivali franjevci koji subili vezani jedni uz druge, dok je pravoslavni živalj, koji se doselio u.

fi neke krajjev[e_£0^slije,15JÌQ, daleko slabije bio vezan sa svojim popovima.^, Ali su i jedni i drugi imali uvijek utjecaj na svoje vjernike. Franjevci

su čak imali i svoje samostane, istina na skrajnjem zapadu, ali opet uturskom carstvu: u Visovcu, na otočiću u rijeci Krki, u Zaostrogu i Imotina Makarskom primorju, u Makarskoj i Živogošću, dok su im Turcidruge samostane u unutrašnjosti bili razorili, naročito za vrijeme Su-lejmana II.81

Svo seosko stanovništvo od svojih granica pa do Dinare ukoliko nijebilo muslimansko, nazivaju Mlečani i dalje Morlaci. Ma da je sada to ^stanovništvo govorilo^ jistimjiezikom, hrvatskim, uz varijante koje je ^novonadošlo sobom donijelo, ono^e~jTTazlikovalo ne samo po vjeri, *nego i po običajima, pa i po nošnji.

Prodor mletačke vojske za vrijeme kandijskog rata a napose godine1654. duboko u unutrašnjost istočnih turskih krajeva sve do Knina,omogućio je Veneciji da uzbudi stanovništvo tih krajeva od granicesvojeg posjeda u Dalmaciji do krajeva oko Knina i Drniša. Tamo jeistina upravo pod Kninom u ožujku 1654. g. mletačka vojska bila odTuraka potučena. Ali su mletačke čete pomiješane sa domaćim stanovniš-tvom i poslije toga držale u svojim rukama ključne pozicije u tom kraju.To domaće stanovništvo naziva u svojoj relaciji tadašnji generalni pro-vidur Lorenzo Dolfin, Morlacima. O njima kaže Dolfin ovo:

»Kad su Morlaci prihvatili mletačku vlast bilo ih je 28 ili 30 tisuća, tzajedno sa njihovim porodicama. Ali u ovih devet godina (rat jekandijski započeo 1645, a relacija je pisana 1655) i kroz toliko nevoljakoje su se dešavale, pa i u čestim kugama i konačno jer je velik brojnjih poslan u Istru i u terrafermu, oni su spali na samih 9 do 10 tisuća, »od kojih je oko 2430 sposobno za oružje. Oni su hrabri i rado se odlučujukad im se pruži prilika, da se bace na neprijatelja i da ga stalno gonei nanose mu štete. Ali pošto su obuzeti prkosom i pohlepom za plijenomi osjećaju se sigurnima, jer su se rodili na turskom teritoriju, oni sunemirni, spremni na pobunu i nesposobni da budu disciplinirani i da

81 Štipan Zlatović, Franovci države Presvetog Otkupitelja i hrvatski puk u Dal-,maciji, Zagreb 1888, 6, 16, 36, 37.

596 597

slušaju. Svojim napadima često ometaju turski teritorij i svojim prsimaodbijaju bijes neprijateljskih napada i na taj način može se reći služekao predziđe teritorijima Vaše Privedrosti. . .«82

Venecija, a s njom i sve dalmatinske komune na kopnu (Zadar, Ši-benik, Trogir Split) vratile su se poslije mira god. 1669.) gotovo posvudana staru granicu prema Turskoj, jedino je Split uvelike odahnuo time,što je Klis pripao Veneciji, a Poljica, koja su bila službeno vraćenaTurskoj, nisu u sporazumu sa Venecijom, prelazila pod tursku vlast.

Daleko je više djelovao na pomicanje stanovništva i na njegov prilivnov rat, koji je između Venecije i Turske izbio godine 1684. i trajaosve do 1699., tzv. Mjjirjejskijat. Još prije nego je rat između Venecije iTurske objavljen, *a on je već od 1683. bjesnio između Turske i Habs-burgovaca, u listopadu god. 1683 dalmatinski Hrvati, zajedno sa pobu-njenim Ličanima napadoše na Turke i oduzeše im Obrovac, Plavno,Ostrovicu, Benkovac, Drniš i Skradin. Turci su držali Knin i Sinj.Kada je rat objavljen, mletačka je vojska snažno poduprta od domaćihljudi, prodirala sve više na turski teritorij: 25. rujna 1686 osvojen jeSinj, a 30. rujna Hercegnovi, god. 1688. osvojiše Mlečani Knin i Vrliku,a godine 1689. pade Vrgorac, god. 1694. Čitluk, Zažablje, Popovo,Klobuk.83

Mirom u Karlovcima 26. siječnja 1699. god., koji je Venecija pot-pisala 7. veljače iste godine, sve je ono, što je Venecija osvojila nasjeveru njoj ostalo, ali je morala vratiti Turskoj krajeve u zaleđuDubrovnika, koji je ponovo dobio Tursku za neposrednog susjeda.

U ratu god. 1714—1718, mletačka je vojska, sastavljena u prvomredu od dalmatinskih četa osvajala dalje, a i pojedine su čete sastavljenena vlastitu ruku upadale na turski teritorij. U miru u Požarevcu, 21.srpnja 1718. godine, dobila je Venecija novu graničnu liniju, koja jeu konačnom provođenju išla od Kleka do Žabske gore, povrh Metko-vića, Imotskog, Sinja, Vrlike i Knina.84

Na taj je način došao pod Veneciju sav onaj kraj, u kojemu sunastavali Merlaci, tj. seljaci koji su govorili hrvatskim jezikom i bilikršćani, po vjeri. Međutim su sada još više nego prije obuhvaćeni podimenom Morlaka pripadnici različitih etničkih skupina, koje su Turcikao svoju radnu snagu na svojim zemljištima naselili, a oni sačuvalii svoje narječje i svoje običaje i svoju vjeru.

Za vrijeme ovoga rata istaknuli su se mnogi Merlaci svojim podvizi-ma, a neki napose, pa je Venecija sve njih po mogućnosti zemljištemnagradila, a neke naročito istakla. Ne čekajući odobrenje svoje vlade

82 Relazione di Dalmatia dell'Eccellentissimo signor Lorenzo Dolfin, providitorgeneral di Dalmatia et Albania, Data nell'Eccellentissimo Senato nel suo ritorno inpatria — atione del signor Collini segretario. U zbirci G. Novak, fol. 24 v. 25 r.Relacija je suvremeni prijepis ali nije datirana. Međutim prema sadržaju ona je

Catana u mletačkom senatu g. 1655.f-M « G. Novak, Prošlost Dalmacije, Zagreb, II, 1944, 230 i 231.

84 Ibid. 234.

generalni je providur Dolfin (1693—1697) podijelio privremeno zem-ljišta svima, koji su sudjelovali u borbama s Turcima, uz uslov dadesetinu prihoda davaju državi. Mnogi su od vođa Morlaka dobilititule »kolunel« (colonello), neki »conte« (plemić), neki »kavaljer«(caualier), tj. »vitez«, pa se unutar Vlaha stvarala neka vrst plemstva,pa čak i feudalaca, čija su od vlade darovana imanja nazivana »feudi«.

Taj Danici Dolfin, bio je prije toga izvanredni kapetan mora, i kaotakav odlično poznavao dalmatinsku obalu i probleme koji su u toratno vrijeme u njoj postojali. On je za vrijeme svoje službe u Dalma-ciji mnogo posla imao sa Morlacima, i izgleda da je on svo seoskostanovništvo izvan najuže okolice grada smatrao Morlacima. Međutim

a l on kod Morlaka spominje posebni njihov skup (il corpo de Morlacchi),»koji se u gornjim provincijama nazivaju hajducima«. On navodi i brojtih hajduka, i kaže da ih ima oko 30.000 sposobnih za oružje. Dolfin ihopisuje kao odlične ratnike, i njima je oduševljen. Međutim on nije za-bilježio gdje oni nastavaju.85

Generalni providur Dalmacije i Albanije Alessandro Molin kaže dase Merlaci dijele u Morlake nove i stare, ali su istog porijekla i što sejezika tiče i što se tiče običaja.86

On nadalje govori u istoj relaciji o tome, kako je kraj Dalmacije,koji su Mlečani osvojili, ostao sasvim pust i da on nije našao na njemuništa osim stanova za zvijeri.

»Ovaj morlački svijet u svakom stoljeću strahovit, zaslužuje pažnjuPresjajnoga Senata, jer je ne samo stalna i hrabra obrana granice,nego i srž one krvi, koja vrije u tijelu provincije. Ime Morlak značiseljak, i doista rađaju se uz plug, kojim vladaju isto onako kao samačem, snažni tijelom, podnose nepravde vremena i položaja, ali ne ii ljudi.«87

Molin je nastojao da taj pusti kraj ponovo napuči, da skupi višeporodica u jedno, kako bi se lakše mogli braniti i oni i granica. Pritome je on htio nešto postići i u pogledu vjere. Ta bi trebala da budejedna, »jer ista veza, koja sjedinjuje s bogom podanike, skuplja ih nji-hovom vladaru.« »Taj pomiješani svijet razdijeljen je u dva obreda,latinski i grčki, ali je to kod njih neka treća vrst tužne kvalitete, onisu naime tako slijepi u vjerovanju, da im daje ime kršćana samo to štonisu obrezani, oni su slijepi za svaku vrstu prave vjere.« Grčki sebiskupi nalaze u turskom (odnosno u carskim) zemljama, i Molin je, kakokaže vješto uspio osloboditi njihove jurisdikcije one, koji su priznalimletačku vlast. Trebalo bi im dati posebnog biskupa.

85 Relatione di Danici Dolfin 4, ritornato di Proueditor in Dalmazia. — U Staats-bibliothek u Beču, Handschriftensammlung, Raccolta Foscarini CXLIX. N. 6245.

86 Relatione di Alessandro Molin, u rukopisnoj zbirci Staatsbibliothek u Beču,Raccolta Foscarini, God. 6245, 77.87 ibid. , ' : : : . .- .

4»

598 599

Molin je prilično jasan: on popunja praznine stanovništva u pustimkrajevima novim morlačkim elementom, koji ima dva obreda, grčki ilatinski. Međutim nije to nikakova izrađena vjera, koju oni imadu, jerje ta vjera isuviše protkana kojekakvim sujevjerjem i sličnim.

Govoreći ponovo u istoj relaciji o Morlacima on ih oštro dijeli odstarih mletačkih podanika i kaže, da je prerano da se s njima jednakopostupa kao sa starim podanicima, jer »još uvijek dišu više razuzdanonego slobodno«. Nije moguće naglo preobraziti ljude, koji su prešli podnovog vladara, i to jednim nasilnim načinom, i potrebno je postupatistaloženo i smireno, a naročito blago, ali i oštro, kad ustreba.88 Moliniznosi kao primjer dobrog postupanja prema Morlacima ono što se

"~f učinilo u Herceg Novom. Potrebno je prepustiti ih pravilima njihovihliga, koji su sami po sebi strogi, ali ih vrše oni sami.89

Kako vidimo i Molin naziva stanovnike okolice Herceg Novoga Mor-lacima, u svojoj relaciji iz 1692. godine, k~ako su ih nazivali Mlečaniuvijek prije.

Nasljednik Dolfinov na dužnosti generalnog providura Dalmacijei Albanije A. Mocenigo, god. 1697. dočekao je na tom položaju mirgod. 1699. U svojoj tada podnesenoj relaciji Senatu,90 Mocenigo govorimnogo o Morlacima, za koje kaže da ih je dok je rat trajao bilo više,koji su priznavali mletačku vlast, jer su Turci, koji su se bili povuklipreko gora, napuštali svoje posjede, a ove su onda uzimali Merlaci.Kad je međutim došlo do mira, vratili su se Turci do granične linije,koja im je određena, i neki su Merlaci prešli u Tursku, a neki u Liku.

Mocenigo naziva Morlake »novim« podanicima, i kaže za njih da su»ponosan narod, ali ne i sasvim neukrotiv, oni nemaju discipline, ali susposobni da je prihvate, i ma koliko su navikli na divlju slobodu rata,poznaju i dužnost i poslušnost, što su pokazali u mnogo navrata .. .«91

/i, Smatramo, da smo dovoljno pokazali koga su Mlečani nazivali »Mor-ii jP'ìacco«, a naši otočani i Primorci Vlahom.

Naš povjesničar Ivan Lucius nastojao je pokazati porijeklo imenaVlah odnosno Morlak u svojoj »Povijesti kraljevstva Dalmacije i Hr-

~. vatske«, koja je izašla u Amsterdamu god. 1062.92 U knjizi VI, po-(~| :glavlje V, koje nosi naslov »De Vlahis« Lucius nastoji obuhvatiti svev Vlahe na Balkanskom poluotoku i u donjem Podunavlju, objasniti nji-

hovo ime i porijeklo, kao i to da je talijanski naziv »Morlacco« porijek-lom grčki, koji su riječ »Vlahi« koja je slavenska spojili sa svojom»Mauri«, tj. crni, u jednu riječ Moroulahi (Morovlahi), dakle crni Vlasi,koje su i Moldavsku nazivali Mauroulahia. »Dalmatinski su Vlasi, koje

88 Relatione Molin, u cit. arhivu u Beču, God. 6245, str. 86.89 Ista relacija, ista str.80 Relazione A. Mocenigo Proueditor General di Dalmazia et Albania —1697. U

Staatsbilbliothek u Beču, Handschriftensammlung Raccolta Foscarini, God. 6245, 176.91 A. Mocenigo, relaz, cit., 17682 liannis Lucii Dalmatini De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami

apud loannem Laen MDCLXVI, str. 281—286.

se ime prije god. 1300. ne spominje u dalmatinskim spomenicima kažeLucius — nastavali nekoć bosanske planine, i oni su kad im je zavladao

p l ban Dalmacije, Hrvatske i Bosne, Mladen, kao i njegovi vojnici, sišli u, , doline i pomiješali se sa Hrvatima i bilo im je dozvoljeno da obrađuju

polja. Kad su se zatim umnožili oni su prodrli i na polja primorskihi QQ * J ÌT

gradova .. .«9A

Poslije karlovačkog i požarevačkog mira, koji su proširili granicemletačke Dalmacije sve do današnje granice između Hrvatske, Velebitana jugu i Bosne i Hercegovine, Mlečani su nazivali Morlacima svo seoskostanovništvo u dalmatinskom zagorju, koje je do god. 1699. pripadaloTurskoj.

Godine 1774. izašlo je u Veneciji Fortisovo djelo »Viaggio in Dalma-zia«,94 u kojem je on detaljno i vanredno objektivno obradio Morlake(Vlahe), kojim imenom on naziva sve stanovnike dalmatinskog Zagorja,bez razlike, a kaže i to da oni pripadaju jednom narodu, koji je posrodstvu jezika i običaja isti od Jadranskog do Ledenog mora. On me-đutim želi govoriti samo o ovim Morlacima, koje je on posjetio i kojeje upoznao. Fortisovo djelo je uostalom vrlo poznato, a izašlo je i ufrancuskom, njemačkom i engleskom prijevodu malo vremena iza tali-janskog originala.95

Nezadovoljan nekim izvodima i navodima Fortisa, Ivan Lovrić i samrodom iz sredine Morlačkog kraja, iz Sinja, nastojao je~]pobltrneke, ponjegovom mišljenju netočne Fortisove navode. Pored toga on je dopriniomnogo iznoseći i svoja zapažanja. On sve dalmatinske Zagorce nazivaMortaci (Vlasi), bili oni katolici ili pravoslavni, svi oni govore »slaven-skim« (hrvatskim) jezikom, »našim jezikom«, kako on to ističe u svomdjelu »Osservazioni«96

Radeći god. 1921. u bečkom Staatsarhivu, pronašao sam jedan ano-nimni rukopis iz god. 1775/6, čiji je autor bio povjerenik carice Ma-rije Terezije, poslan u Dalmaciju, za koju se je i sama carica i njezinavlada tada uvelike interesirala. Godine 1930. publicirao sam u »Narod-noj Starini« neke pasuse iz tog rukopisa pod naslovom »Jedan anonimnirukopis iz 1775/6 godine o dalmatinskim Zagorcima (Morlakima),morcima i Otočanima«.97 Cjelokupni rukopis objavio sam u »StarinaJugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti«, u knjigama 49, 50,51, 52 i 53, pod raznim naslovima.98 Onaj dio rukopisa, koji se odnosi

93 Ibid. 281.9* Alberto Fortis, Viaggio in Da'mazia, Venezia 1774.»e r ?orti?' Vo7aS>e en Dalmatie, Tome premier, Berne 1778.

. _ y- Lovrich, Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diversi pezzi del Viaggioin Ualmazia del signor abate Alberto Fortis con aggiunta della vita di Socivizca, InVenezia 1776. Prijevod na hrvatski jezik izdao Izdavački zavod Jugoslavenske aka-demije znanosti i umjetnosti pod naslovom »Bilješke o putu po Dalmaciji opata

"=£ l? rta Fortisa ' život Stanislava Sočivice, Zagreb 1948 — Preveo Mihovil Kombol.« Narodna Starina, Zagreb IX, 1930, 21.

8 Starine JAZU Zagreb 49, 1959, 5; 50, 1960, 461; 51, 1962, 61; 52, 1962, 5 i 53,1966, 5.

600 601

na Dubrovnik publicirala je Maja Novak u Analima Historijskog insti-tuta Jugoslavenske akademije u Dubrovniku, knjiga VI — VII (1957 — 59)i VII— IX (1960— 61)."

Opisijući tadanje Morlake kaže Anonimus »Oni se odijevaju kao nji-hovi sunarodnjaci Hrvati . . .«10° Govoreći o njihovoj mržnji na Turke,koja da je nepremostiva, kaže »Isti je osjećaj kod Morlaka katoličkogobreda i protiv Morlaka grčkog obreda.«101 Za ovog su pisca i katolici ipravoslavni »Merlaci«, a samo ih vjera dijeli.« »Odnosni parohi neizostaju da potiču ovo zlo raspoloženje, koje možda može jednoga danau velike škoditi državi.«102

Ma da naša svrha nije da u ovome članku govorimo o životu i običa-jima Morlaka, nego samo o tome koga Mlečani smatraju Morlakom,smatramo, da trebamo upozoriti na to da je gotovo cijeli izvještaj ano-nimnog izvjestitelja, o kom govorimo, protkan u najširem smislu zapa-žanjima i da u tom nadvisuje već spomenute pisce, i treba ga iscrpnoupotrijebiti, kada se bude pisalo djelo o Morlacima.

Iz gore iznesenog vidimo koga su smatrali Morlakom (Vlahom) dal-matinski gradovi i hrvatski feudalci u srednjem vijeku, i kako se tajnaziv tokom stoljeća uvelike proširio, pa čak izmijenio svoje značenje,napose u očima Mlečana, a i primorskih gradova pod Venecijom.

Iz dokumenata srednjega vijeka očito je, da su Morlacima nazivanegrupe stanovnika u unutrašnjosti, koje su se bavile stočarstvom, a tekponešto malo, i to prolazno, zemljoradnjom. Kojim su jezikom ovi ljudigovorili, nismo mogli utvrditi, ali ih i hrvatski feudalci i stanovnicidalmatinskih gradova oštro razlikuju od hrvatskog nacionalnog elemen-ta, koji u ovim krajevima stanuje, i koji se bavi zemljoradnjom, a sto-čarstvom samo ukoliko mu ono treba za domaću potrebu.^Međutim su se tokom stoljeća mnogi Morlaci, pored stočarstva bavilii zemljoradnjom, i postali su kmetovi hrvatskih feudalaca, privezaniuza zemlju. Istovremeno nazivlju Mlečani Morlacima i razne poljo-privredne radnike, koji uzimaju zemlju na obrađivanje za izvjesnovrijeme. Naziv Morlak počinje sve više da označuje seljake zemljo-radnike i stočare.

Poslije godine 1500. tj. poslije prodiranja Turaka prema dalmatinskimgradovima, koji se tada nalazili pod mletačkom vlašću, naziv Morlakvrijedi za svo stanovništvo, preko turske granice, koje se bavi zemljo-radnjom i stočarstvom, i to vrijedi od Rijeke do Budve.

88 Maja Novak, Dubrovnik u sedamdesetim godinama XVII stoljeća, AnaliHIJAZU u Dubrovniku, Dubrovnik VI — VII, 267. Maja Novak, Organizacija vlastii odnos crkve i države u Dubrovniku u XVIII stoljeću, Ibid. VIII— IX, 1962, 413.

100 G. Novak, Dalmacija godine 1776/6 gledana očima jednog suvremenika, StarineJAZU 49, 1959, 76.

i«1 Ibid. 77.102 Ibid.

602

Pred Turcima bježali su u mletačku Dalmaciju mnogobrojni seljacikršćani, i njihova su polja ostajala neobrađena. Tu prazninu ispunjujuTurci novini zemljoradničkim stanovništvom, koje dovode iz Bosne, ai iz drugih dijelova Balkana. Oni su većinom pravoslavne vjere, a do-laze među seljake katoličke vjere. Mlečani ih nazivaju jednim zajed-ničkim imenom Morlaci.

Tako ih nazivaju i stranci, koji dolaze u te krajeve, poslije nego su ihTurci predali Veneciji. Šta više oni smatraju Morlacima i stanovnike ve-ćih mjesta, kao Knina, Sinja, Vrgorca.104

U XVIII stoljeću nazivaju se Morlacima i od Mlečana i od primo-raca i otočana, a i od stranaca, svi stanovnici mletačke Dalmacije, kojine stanuju na izričito primorskom pojasu. Poslije pada Venecije taj senaziv podržava i dalje, ali je razvitkom nacionalnih pokreta sve višenestajao, ili poprimao drugačija značenja od nekadašnjih.

102 M. Fortis, Voyage en Dalmatie, Tome L, Berne 1778, 76.

603