NA[IH DESET GODINAU godini koja je pred nama navr{it }e se desetlje}e otkako je mala gru-pa dobrovoljaca odlu~ila osnovati Hrvatski centar za dramski odgoj. Utada{njoj zbornici dramskog studija U~ili{ta Zagreba~kog kazali{tamladih u Preradovi}evoj 16, 23. velja~e 1996., okupili smo se no{eni~vrstim uvjerenjem da dramskom odgoju u Hrvatskoj pripada bu-du}nost u kojoj }e i zanimanje dramskog pedagoga postati legitimna,cijenjena i tra`ena profesija. U prvoj godini na{eg postojanja, zahvalju-ju}i inicijalnim sredstvima koja smo dobili od Instituta Otvoreno dru-{tvo – Hrvatska, realizirali smo nekoliko va`nih radionica i jedno zna-~ajno savjetovanje. Objavili smo i Izjavu o stanju dramskog odgoja ipedagogije u Hrvatskoj u kojoj smo, uz temeljne definicije i vi|enje ta-da{njeg stanja te glavne ciljeve na{e udruge, iznijeli i jedan broj prijed-loga i preporuka koje su se ticale ne tek pojedina~nih, kratkoro~nih ak-cija, kojih je bilo u obilju tijekom ovih deset godina, nego sustavnihrje{enja koja }e dramskom odgoju osigurati ~vrsto mjesto u hrvatskom{kolstvu i mlade{koj kulturi. Tako smo Ministarstvu prosvjete i {portapreporu~ili da »zapo~ne razmatrati opseg i status dramskog odgoja iscenske kulture u nastavnim i izvannastavnim programima hrvatskih{kola«. Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, tada jedinoj visokoj{koli takve vrste, predlo`ili smo »mogu}nost da se u skorom razdobljuuvede jednogodi{nji kolegij dramske pedagogije za sve studente kazali{nih odsjeka (re`ije, dramaturgije, glume)«. Metodi~arima nastave hr-vatskog jezika predlo`ili smo »da se budu}i studij metodike nastave hrvatskog jezika upotpuni kolegijem dramske pedagogije«. Tako|er smopredlo`ili da se kolegiji scenske kulture visokih u~iteljskih {kola »prilagode onome {to danas dramska pedagogija u svijetu jest«. Preporu~ilismo tako|er »da se povede vi{e ra~una o statusu, uvjetima rada i perspektivi izvan{kolskih ustanova koje se bave dramskim odgojnim radom«.Jedno desetlje}e bez sumnje je dostatno razdoblje za ocjenu u~injenog i za pitanje – jesu li na{a tada{nja i{~ekivanja bila opravdana i {to se odtih prijedloga, koje smo tada poglavito shva}ali kao na{e dobre `elje za budu}nost, zaista i ostvarilo?U na{im odnosima s Ministarstvom obrazovanja pamtimo uspone i padove, zastoje i napretke, bilje`imo ru`no iskustvo s Lidranom, ali i nep-rocjenjivu potporu susretima EDERED u Pazinu. U ovom trenutku vrijedi ~injenica da su dramske metode na{le svoje mjesto u HNOS-u, te-meljnom programskom dokumentu budu}e reforme hrvatskog {kolstva.Preporuka za uvo|enjem kolegija dramske pedagogije nije dosad na{la odjeka na zagreba~koj Akademiji, prije deset godina jedinoj viso-ko{kolskoj ustanovi za obrazovanje dramskih umjetnika. Danas, me|utim, u Hrvatskoj postoje tri takve akademije, a na onoj u Osijeku posto-ji `ivo zanimanje za pokretanjem ne samo kolegija nego i odsjeka dramske odn. kazali{ne pedagogije.Imali smo uspjeha i s nekim fakultetima i visokim {kolama gdje se obrazuju nastavnici hrvatskog. Kolegij Osnove dramske pedagogije dr`anje tijekom dvije godine na Visokoj u~iteljskoj {koli u Petrinji te na Odsjeku kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. O~ekujemo uspje{annastavak ove suradnje.Zasigurno najuspje{niji ishod na{eg rada na visoko{kolskim ustanovama bilje`imo na Studiju socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu,gdje je dramska pedagogija usustavljena u nastavni program kao jedan od nezaobilaznih pristupa u svakodnevnu poslu socijalnih radnika.I na visokim u~iteljskim {kolama situacija se mijenja, negdje vi{e, negdje manje. Na zagreba~koj U~iteljskoj akademiji scensku kulturu pre-daje na{a istaknuta ~lanica Iva Grui}, pisac zapa`enog priru~nika o procesnoj drami Prolaz u zami{ljeni svijet, koji sa`ima neke od temeljnihpolazi{ta suvremene dramske pedagogije.U~inci na{eg rada osje}aju se i u izvan{kolskim ustanovama koje se bave dramskim radom, poglavito u dramskim studijima za djecu i mla-de`, kojih u Hrvatskoj danas ima desetak. Prije dvije godine, u lipnju 2004. odr`ano je na Me|unarodnom dje~jem festivalu u [ibeniku prvosavjetovanje dramskih studija u Hrvatskoj gdje su postavljeni temelji uzajamne suradnje i zajedni~kog nastupa.Dodamo li ovim osvjedo~enjima i podatke o stotinama u~itelja, pedagoga, socijalnih radnika, edukatora, studenata i u~enika koji su pro{likroz na{e radionice, zatim one koji su stekli neko stru~no zvanje na{e udruge, kona~no i knjige koje smo izdali i koje se pripremaju, s pono-som mo`emo re}i da slika dramske i kazali{ne pedagogije u Hrvatskoj danas nije ista kao prije deset godina.Kako dalje? Jesu li godine zanosa iza nas? Nara{taj dramskih i kazali{nih pedagoga koji je ostvario ovaj zamah do{ao je do nekih svojih granica;intenzivan dru{tveni rad u udruzi ustupio je mjesto osobnijim, manje javnim projektima, ali ni{ta manje zna~ajnim za na{ rad.Entuzijazam ovisi o ljudima. Na redu su mla|i ~lanovi udruge, mnogi od njih na{i biv{i u~enici i polaznici na{ih studija, koji su u vlastitu `i-votu osjetili snagu drame i kazali{ta i koji su se opredijelili da se njima i nadalje bave. Glasam za njih!

Vlado Kru{i}

2

UVODNIK

Izdava~: HRVATSKI CENTAR ZA DRAMSKI ODGOJPetrova 48a, 10000 Zagreb, Tel: 01 463 55 03, e-po{ta: hcdo@hi.htnet.hr, www.culturnet.hr/hcdoBroj uredio: Vlado Kru{i}

Autori u ovom broju: Lidija Dui}, Stig Eriksson, Lavoslav Hartman, Ozana Ivekovi}, Mirjana Kazija, Katarina Kolega, Vlado Kru{i},Grozdana Laji}, Edi Majaron, Ivana Marijan~i}, Damir Miholi}, Antonija Posilovi}, Jasenka Pregrad, Antun TruhelkaTisak: M-Print d.o.o., Zagreb Naklada broja: 500 komDramski odgoj izlazi prema nov~anim mogu}nostima.

Osniva~i Hrvatskog centra za dramski odgoj. Straga, slijeva nadesno,Neboj{a Borojevi}, Simona Dimitrov-Palatinu{, Kruna Tarle-[najder,

Vlado Kru{i}, Denis Patafta, Jadranka Korda-Kru{lin, Damir Miholi},Damir Borojevi}, Mirjana Rogina. Sprijeda: Iva Grui}, \ur|a

Devi}-[egina, Ines [kufli}-Horvat.

ODLAZAK JEDNOG NARA[TAJAU svega nekoliko godina zauvijek su nas napustile \ur|a Devi}-[egina, Zvjezdana Ladika i Danica Nola, osobnosti kojesu, svaka na svoj na~in, svojim djelom oblikovale i obilje`ile jedno va`no razdoblje hrvatske dramske i kazali{ne peda-gogije.

\ur|a Devi}-[egina prva je poslije Drugog svjetskog rata po~ela sustavno uvoditi improvizaciju u dramski i kazali{ni raduvi|aju}i da, osim rezultata pokazanog u predstavi, postoji jo{ ~itav niz va`nih i korisnih odgojnih u~inaka {to ih takavrad ostvaruje kod svakog »malog ~ovjeka«, kako je zvala svoju djecu.

Zvjezdana Ladika razvila je taj rad do svjetske razine istodobno ga osmi{ljavaju}i metodi~ki i teorijski.

Danica Nola, pak, bila je osobnost koja je takvim nastojanjima omogu}avala dru{tvenu potvrdu i primjenu otvaraju}i iminstitucionalne okvire, pokre}u}i akcije, osnivaju}i ~asopise te povezuju}i istaknute znanstvenike i umjetnike na zajed-ni~kom zadatku istra`ivanja dje~je stvarala~kosti.

Da su svojim djelom postavile ~vrsti temelj dramskoj i kazali{noj pedagogiji u nas svjedo~e tisu}e negda{nje djece s ko-jima su radile, stotine u~itelja i odgajatelja koji su se educirali na njihovim radionicama, brojni voditelji dramskih dru`inakoji su nastupali na {kolskim susretima i smotrama, kona~no i na{ Centar kojeg ne bi bilo bez njihove ostav{tine.

Hvala im! Slava im!

Zvjezdana Ladika(28.5.1921.–17.8.2004.)

Ro|ena u Karlovcu, djetinjstvo je provela i {kolovala se u Va-ra`dinu. Na zagreba~kom sveu~ili{tu diplomirala je jugoslavisti-ku, francuski i ruski jezik i knji`evnost, a na Akademiji dramskihumjetnosti u Zagrebu kazali{nu re`iju.

Od 1953. pa sve do umirovljenja, te kasnije kao stalna suradnica,radila je u Zagreba~kom kazali{tu mladih, gdje je re`irala preko100 predstava s kojima je sudjelovala na brojnim kazali{nim fes-tivalima {irom Europe. Nezaboravne ostaju u sje}anju predstaveMa~ak D`ingiskan i Miki Trasi, Na koga se uvrglo ovo dijete, Ko-lo oko svijeta i mnoge druge. Tijekom pola stolje}a svog peda-go{kog rada odgojila je brojne generacije mladih ljudi od kojih sumnogi postali istaknuti kazali{ni umjetnici. Daleko je ve}i brojonih koje je odgojila ne samo da trajno zavole kazali{te, nego dabudu vrijedni i dobri ljudi.

Njezin pedago{ki rad posebno priznanje do`ivljava tijekom 70-go-dina kada biva prepoznat kao djelatnost koja je svojom inovativ-

3

IN MEMORIAM

Danica Nola(6.2.1910.–6.2.2005.)

Danica Nola, prosvjetni, kulturni i dru{tveni radnik, pe-dagog-reformator {kolstva, vizionarka u podru~ju kulturei umjetnosti za djecu, te njihovog slobodnog vremena,preminula je 6. velja~e 2005. na svoj devedesetpeti ro-|endan.Radila je kao savjetnik u Ministarstvu prosvjete NRH, teu Zavodu za osnovno {kolstvo do umirovljenja 1963. go-dine. U isto vrijeme jedan je od osniva~a Saveza dru{ta-va Na{a djeca Hrvatske i vi{egodi{nji je ~lan njegovogSekretarijata.Po umirovljenju u Zavodu za {kolstvo postaje direktoricaCentra za van{kolski odgoj Saveza dru{tava Na{a djecaHrvatske u kojem pokre}e i organizira brojne nove akci-je i aktivnosti za poticanje dje~je kreativnosti i osmi{lja-vanje njihovog slobodnog vremena: Smotre dje~jih lite-

no{}u i cjelovito{}u tada predstavljala sam vrh istra`ivanja dje-~jeg umjetni~kog stvarala{tva u svijetu.

Objavila je niz radova na temu dje~je dramske kreativnosti u ~aso-pisima u zemlji i inozemstvu, samostalno je napisala knjige Dije-te i kazali{na umjetnost te zbornik vlastitih igrokaza Kazali{ne~arolije a kao koautor potpisuje knjige Kazali{ne igre, Dijete ikreativnost i Dosadno mi je, ne znam {to da radim.

Svoje neiscrpno znanje, bogato iskustvo i velikodu{no srce nese-bi~no je poklanjala ne samo djeci s kojom je radila, nego i peda-gozima, u~iteljima te studentima u~iteljskih akademija pridoni-jev{i tako {irenju kazali{ne kulture u nas.

Jedan je od osniva~a kazali{ta Mala scena, a bila je po~asnom~lanicom Me|unarodne udruge kazali{ta za djecu (ASSITEJ) teHrvatskog centra za dramski odgoj.

Za svoj umjetni~ki rad vi{e put je nagra|ivana visokim dru{tve-nim priznanjima.

Grozdana Laji}

KAZALI[NA ^AROLIJA ZVJEZDANELADIKE»A kaj si danas krasno radila s djecom?« Tako je uvijek zapo~i-njala razgovor dok smo se za kasnih ve~ernjih sati uz rominjanjeki{e vra}ale ku}i sa na{ih satova iz ZKM-a. Dok su njezine krhkenoge nesigurno i ne~ujno kora~ale mokrim plo~nikom, o~i su jojse za~u|eno veselile odra|enom satu s djecom koji je donio novonadahnu}e i novu umjetni~ku ideju koju }e preto~iti u predstavu.Uvijek je imala ideju, mislila unaprijed, ma{tala o predstavamado posljednjeg trenutka. Aon je za sve koji su je poznavali i imali~ast i sre}u raditi s njom do{ao prerano...

Osebujna pojava Zvjezdane Ladike urezala se u srca mnogobroj-ne djece koja su tijekom gotovo 50 godina pro{la kroz dramskistudio pod njezinim vodstvom. Svoj umjetni~ko- pedago{ki radZvjezdana Ladika zapo~ela je 1953. godine u tada{njem Pionir-skom kazali{tu do{av{i u njega kao mlada diplomantica na odsje-ku za re`iju zagreba~ke Akademije dramske umjetnosti. Iste jegodine postavila u PIK-u svoju diplomsku predstavu Shakespea-reovog Romea i Juliju. No, osim {to je bila jedna od prvih kaza-li{no educiranih osoba koje su radile s djecom, Zvjezdana je bila iizvrstan pedagog. Sinteza velikog znanja, talenta, senzibilitetaspram dje~jih `elja i potreba u osobi Zvjezdane Ladike rezultiralaje ~injenicom da od tada pa sve do 2003. ona postaje i ostaje reda-teljski autoritet predstava za djecu i sa djecom tog kazali{ta.

U vrijeme Zvjezdaninog dolaska u PIK dramsko je stvarala{tvodjece i mladih ne samo kod nas nego i u svijetu brojilo svoje prvekorake, no Zvjezdana je, shvativ{i ozbiljnost i zahtjevnost takvograda, krenula u vlastita promi{ljanja i traganja. Zaljubljena u um-jetnost, u pisanu rije~, uvijek je u svom radu sa djecom birala te-me i tekstove izrazite literarne vrijednosti upu}uju}i mlade u lje-potu scenskog izraza kroz rije~. Te{ko je nabrojati sve umjetnikepera ~ija su djela kroz Zvjezdaninu ma{tovitost otvarala djecisvoja vrata i za~arala ih svojom uzvi{eno{}u. Lorca, Dr`i}, Sha-kespeare, Eshil, Marivaux, Andersen, Cesari}, Dizdar bili su go-dinama Zvjezdani i njezinoj djeci poticaj za stvarala{tvo i ona imse uvijek vra}ala. Brojna uprizorenja za`ivjela su kao prave pred-stave (Kadena od ljubavi prema motivima Dr`i}a, Hir ljubaviprema Snu ljetne no}i i mnoge druge), no najzna~ajnija su pro`iv-ljena iskustva na satovima koje je Zvjezdana oblikovala koriste}injihove motive uvijek ostavljaju}i mjesta dje~joj ma{ti. I samaZvjezdana je pisala pri~e, dramske tekstove, songove, prevodila

4

rarnih, novinarskih i dramskih grupa u osnovnim {kolama,Smotre dje~jeg filmskog stvarala{tva, Festivala djeteta u[ibeniku, Kolokvija o slobodnom vremenu mladih i jo{mnogih drugih.

Na polju afirmacije dje~je knjige i stvarala{tva inicirala jei organizirala izlo`be dje~jih knjiga, stru~na savjetovanja isimpozije, te pokrenula ideju o osnivanju ~asopisa Um-jetnost i dijete (1969-1997), ~ija je bila i dugogodi{njaurednica, a zatim i nagrade »Grigor Vitez« za knji`evna ilikovna ostvarenja u knjigama za djecu.

U svom plodnom, bogatom i dugom `ivotu predvodilaje i educirala desetine onih koji su u pameti, znanju ikreativnosti mladih vidjeli budu}nost.

Antonija Posilovi}, prof.

VIZIONARKA SEDAM KORAKAISPRED DRUGIH

Slobodni duh Danice Nole kao kreativnog pedagoga po-~eo se ostvarivati jo{ u vihoru Drugog svjetskog rata upustinjskom zbijegu Dalmatinaca u El Shattu (Sinajskapustinja), gdje je s jo{ nekolicinom entizijasta, prkose}iratu u domovini i svijetu te nesmiljenim uvjetima `ivota,igrom vra}ala djeci osmijehe na lica, radost u srca i du{e.

Bila je me|u onima koji su organizirali {kolu na pijesku,zapo~eli s objavljivanje ~asopisa, a vi{e od svega radili sdjecom u dramskim grupama, koje su bile zametak bu-du}eg dje~jeg kazali{ta.*

U materijalnom siroma{tvu pora}a Drugog svjetskog rataDanica Nola radi kao savjetnik u Ministarstvu prosvjeteNRH, te u Zavodu za {kolstvo, i svoj bogati duh utkiva uideje o novoj {koli, o {koli koja je kulturni centar svojemikro sredine, o {koli otvorenih vrata i jedinstva obra-zovnih i odgojnih sadr`aja i aktivnosti.

Kako su za Danicu Nola uvijek bili preuski okviri tadaetabliranih odgojno-obrazovnih ustanova ({kola i vrti}a)pronalazila je raznolike puteve kako da ih se prekora~i.Zato je inicirala okupljanje djece u inzvan{kolskim insti-tucijama: centrima za kulturu, dje~jim kazali{tima, bib-liotekama, stvarala~kim grupama svih izraza (literarnim,novinarskim, dramskim, filmskim, bibliotekarskim, turis-ti~kim) u kojima su djeca mogla u slobodnom vremenuiskazati sve svoje kreativne potencijale i bogatstva duha.

Mnogi stoga s opravdanjem govore da je sve dobro i {toje vrijedilo u podru~ju izvan{kolskih aktivnosti nakon Dru-gog svjetskog rata inicirala i potaknula Danica Nola – vi-zionarka odgoja i obrazovanja mladih kojem je osnovaljudska kreativnost – ta zapretana snaga duha svakoga odnas koju treba probuditi.

* Radi se o kazali{tu osnovanom u izbjegli~kom logoru El Shatt1944. godine, koje je kasnije preraslo u Dje~je kazali{te »Tito-vi mornari«, dana{nje splitsko Gradsko kazali{te mladih.

strane dje~je pisce `eljev{i uvijek obogatiti dje~ju fantaziju. Unjezinim djelima svi dje~ji izma{tani svjetovi postaju `ivi, a neo-bi~no u njima sadr`ava ogromnu koncentraciju stvarala~ke snagekoju ona sa velikom pa`njom razvija kod djece. Naslov knjigenjezinih dramoleta Kazali{ne ~arolije u potpunosti kazuje ono {toje bila sama Zvjezdana: kazali{na ~arolija. Dok su se djeca osta-lih dramskih grupa na satovima sva|ali s »roditeljima« zbog lo-{ih ocjena, mi, Zvjezdanini, govorili smo mrtvoj Ofeliji, pronala-zili ~uda u staklenim dvorcima, tragali za Gralom...

Ali osim odanosti pisanoj rije~i, Zvjezdanin nemiran duh te`io jenovim otkri}ima i istra`ivao druga~ije mogu}nosti upu{taju}i se iu sasvim posebne avanture eksperimentiranja u kazali{nom izra-zu sa djecom i mladima. Ispituju}i i pa`ljivo oslu{kuju}i bilo vre-mena i djece, Zvjezdana otkriva va`nost kazali{ne improvizacijena kojoj temelji gotovo ~itav svoj rad. Iz tog, za ono vrijeme, »a-vangardnog« pristupa radu s djecom i mladima, kasnih 70-tihnastale su vrlo neobi~ne predstave: Koraci, Srce i seks, OS 78, akasnije i Rije~i, rije~i, rije~i. Uz Slavenku ^e~uk i \ur|icu De-vi}, Zvjezdana je hrabro ispitivala mogu}nosti scenskog izrazadjece i mladih, a originalnost i detaljno razra|ena metoda njezi-nog kazali{nog rada s djecom i mladima postali su ubrzo priznatii relevantni u svjetskim razmjerima. Kao jedna od osniva~icasvjetske organizacije kazali{ta za djecu i mlade ASSITEJ (~iji jebila po~asni ~lan do kraja `ivota), Zvjezdana je kazali{ni rad zadjecu i sa djecom uzdigla na visoku estetsku i profesionalnu razi-nu te izborila njegov zna~aj u svijetu i kod nas. Jer Zvjezdana je,kako sama ka`e »@eljela razviti kod djece i mladih jedinstvostvarala{tva rije~i, pokreta, glazbe i likovnog izraza tako da pred-stava vi{e nije cilj nego rezultat stvarala~kog traganja koje u svo-joj sintezi nosi karakter totalnog kazali{ta.«

Njezini su satovi uvijek bili ispunjeni beskrajnom ljubavlju, lju-bavlju prema svim ljudima, svoj djeci, prema kazali{tu, prema mo-ralnim vrednotama, iskazuju}i stalno divljenje `ivotu. Dru`ili smose s velikom umjetnicom koja je godinama svojim otvorenim sr-cem i ogromnim znanjem vje{to modelirala dje~je li~nosti opleme-njuju}i ih i stvarala od njih prave mlade umjetnike, a ne tek repro-duktivce kazali{nog materijala. I {to je najva`nije, dobre ljude.Zama{tana, topla, radoznala, nasmijana, energi~na, Zvjezdana je unama budila na{e vlastite stvarala~ke izvore za koje ~esto ni saminismo znali da postoje. Ponekad smo imali dojam da nas poznajebolje od nas samih. I zato smo joj beskrajno vjerovali.

A vjerovale su joj i mnoge generacije prije i poslije nas jer bezuzajamnog povjerenja i po{tovanja ne bi nastale velike Zvjezda-nine predstave koje su izbrojile preko stotinu izvedbi i mnogenagrade. Omladinski mjuzikli Ma~ak D`ingiskan i Miki Trasi teU koga se uvrglo ovo dijete obilje`ili su nekoliko desetlje}aZvjezdaninog rada, `ivota ZKM-a, ali i odrastanja brojne djecekoja su u njima sudjelovala budu}i da je svaki od njih do`ivio ne-koliko razli~itih postava. Glazbenik Ladislav Tula~, koreografki-nje Branka Petri~evi} i Ivanka Cerovac zajedno sa Zvjezdanomuvodili su djecu u tajne izvedbeno vrlo zahtjevne forme mjuziklapribli`avaju}i se tako `eljenom obliku totalnog kazali{ta. I pos-ljednje dvije predstave koje je Zvjezdana re`irala u ZKM-u zasvog plodnog umjetni~kog `ivota su bili mjuzikli: Pri~e djedaAristofana i Ma~ak D`ingiskan i Miki Trasi kojeg je u ovoj posta-vi zvala »mali« D`ingiskan.

AD`ingiskanu se uvijek vra}ala. Kao {to smo se mi uvijek vra}a-li njoj. I sa ushitom ~ekali po~etak svakog njezinog sata. Zvjezda-na bi otvorila svoju lakastu torbu nalik na ~arobnu {krinjicu, izva-dila nao~ale i po~ela pri~u. Te pri~e jo{ i danas odjekuju umnogim srcima...

5

Danica Nola znala je tako|er da za bu|enje dje~je krea-tivnosti trebaju {iroko obrazovani, stru~no educirani isenzibilizirani u~itelji, nastavnici, umjetnici.Zato je pokretala i organizirala seminare, savjetovanja i{kole za osposobljavanje voditelja dje~jih kreativnih ak-tivnosti u {kolama i izvan{kolskim institucijama, kao imanifestacije na kojima }e djeca i njihovi voditelji mo}ipokazati {to znaju i umiju.Okupljala je bogate duhom, one koji }e biti kadri potica-ti u djeci njihove kreativne snage i tako, zajedno s njima,u {kolskim i izvan{kolskim aktivnostima graditi nove svje-tove zasnovane na ideji da su pamet, znanje i kreativnostdjece i mladih osnova budu}nosti.Istovremeno s radom u Zavodu za {kolstvo bila je jedanod urednika prve Dje~je enciklopedije ([kolska knjiga,Zagreb), ~lanica Savjeta u izdava~kom poduze}u Mla-dost, te jedna od osniva~ica Saveza dru{tava »Na{a dje-ca« Hrvatske – dru{tvene, humanitarne i edukativne ud-ruge (1950. godine).Po umirovljenju u Zavodu za {kolstvo, 1963. godine pos-taje direktoricom Centra za van{kolski odgoj Savezadru{tava Na{a djeca Hrvatske, gdje ostvaruje brojne svo-je ideje o bogatom i kreativnim aktivnostima ispunjenom`ivotu djece i mladih.Uz sve aktivnosti, inicijative i ostvarenja u Centru za van-{kolski odgoj, Danica Nola intenzivno se zalagala za uvr-{tenje izvan{kolskog odgoja u organizirani sistem odgojai obrazovanja djece i mladih u kojem }e odgojni i krea-tivni sadr`aji i aktivnosti s kojima se djeca i mladi bave usvom slobodnom vremenu i izvan {kole, biti izjedna~eni,jednako poticani, organizirani i valorizirani kao i obra-zovni sadr`aji i aktivnosti koje se provode u {koli, redov-noj nastavi i etabliranim institucijama.Zato je Danica Nola svje`inom svoga uma, razmi{ljanji-ma i idejama, uvijek bila sedam koraka ispred vremena idatih okvira te dostojanstveno i kreativno pro`ivjela de-vedeset i pet godina svog bogatog `ivota.Stoga smo svi koji smo s Danicom Nolom radili zahvalnina vizionarstvu kojim nas je podarila, te nam obogatiladuh i srca.

NA DJECU JAVNOST IDRU[TVO OBRA]AJUPA@NJU SAMO KADIZAZIVAJU PROBLEME

Portret Ines [kufli}-Horvat

Ro|ena sam u Puli gdje sam i `ivjela svedo odlaska u Zagreb na studij. Ono {to me,kako pozitivno tako i negativno, odredilou djetinjstvu je sloboda koju sam imala; jasam naime dijete koje raslo bez oca, dak-le, bez nekog ve}eg autoriteta. Moji rodi-telji su se razveli kad sam imala svega go-dinu dana. Pula je bio grad s mnogo sunca,malo prometa i puno slobode za dijete.@ivjela sam s majkom koja nije imala no-vaca ali je to u odnosu prema meni nado-kna|ivala velikim pedago{kim darom: pri-mjerice, mogla sam obojiti sobu uvijekkako sam ja htjela, moja je odje}a bilakreirana s »inteligentnim« intervencijama,jer nismo imali novaca za novu, pa sam ta-ko bila prva u Puli sa zakrpama na laktovi-ma i koljenima. Zatim, ostavljala mi je ve-liku slobodu: prvi put me poslala samu naljetovanje sa {est i pol godina, u sedmomosnovne me upisala u izvi|a~e, igrala samrukomet i op}enito puno sam vremenaprovodila vani. Mislim da me je takavnjezin odnos u~inio snala`ljivom, samos-talnom i prili~no neovisnom o novcu. Sdruge strane, jako rano sam joj morala po-magati. Ona je bila ~ista~ica u jednomdje~jem vrti}u i ja sam joj kao djevoj~icapomagala u ~i{}enju i pospremanju, takoda sam rano nau~ila cijeniti rad i zara|eninovac. U izvi|a~ima sam pak razvila osje-}aj odgovornosti, jer se tamo vrlo brzostariji izvi|a~i po~inju moraju brinuti zaone mla|e. U osmom razredu sam imalasvoj vod, pa onda svoj odred, a kao sred-njo{kolka sam bila i vo|a logora, tj. odgo-vorna za stopedesetoro djece i ljudi. Svemi je to itekako pomoglo kasnije u `ivotu,uklju~uju}i i posao kojim se bavim.

U Puli je kazali{te bilo zatvoreno i go-dinama obnavljano, u {kolama nije bilodramskih dru`ina, jedino sam recitirala naprigodnim proslavama. Tek u Zagrebu, ti-jekom studija jugoslavistike koju sam upi-sala 1977., zaljubila sam se u kazali{te.Naprosto sam se u studentskom domu upi-sala u dramsku dru`inu i radila predstave sNik{om Eterovi}em, Darkom Rundekom,Sandom Hr`i}, Rankom i Jasnom Mesa-

ri}. Radili smo »pomaknute« projekte,Harmsa na primjer. I{li smo po amater-skim smotrama, poha|ali radionice i to jebilo lijepo. Tada sam se bavila i kostimog-rafijom, napravila sam kostime za desetakpredstava, sve dok nisam shvatila da imaboljih kostimografa od mene i da se nemo`e sva{tariti. Ali ono {to je u tom raz-doblju bilo meni najva`nije bilo je otvore-nje SKUC-a (Studentskog kulturnog cen-tra) gdje smo imali prilike vidjeti velikbroj predstava, koncerata i filmova. Kul-turni `ivot studenata tada je bio izuzetno`iv, mogu re}i da smo na neki na~in bili utom pogledu povla{teni. Zatim, zagreba-~ki Filozofski fakultet bio je vrlo libera-lan, na studiju smo imali scensku umjet-nost kao poseban kolegij, i{li smo puno po

kazali{tima, a i na fakultetu se puno togaodvijalo. Bilo je to vrlo aktivno vrijeme.Da, moram spomenuti i Milanu Bro{, na-{u poznatu plesnu pedagoginju i koreog-rafkinju, koja je u SKUC-u vodila plesnuradionicu. Ona nam je otvorila neke pros-tore, ne samo da nam je osvijestila odnosprema tijelu, nego bi nam preporu~ila iknjige za ~itanje ili filmove za gledanje uMultimedijalnom centru ili na koji konce-rt treba oti}i.

[to sam otkrila u kazali{tu? Mi smo ipakodgojeni druk~ije nego dana{nja djeca.Bili smo idealisti, vjerovali smo da mo`e-mo mijenjati svijet i bilo nam je normalnoda neke va`ne stvari radimo besplatno, izljubavi. A sve sam to na{la u kazali{tu,ono je bila i jest bajka u koju mogu pobje-}i pred stvarno{}u.

Ja sam relativno brzo diplomirala i zapos-lila se kao nastavnica hrvatskog u osnov-noj {koli A. G. Mato{ u Zagrebu. Bila samiznimka u mojoj generaciji koja je izgra-dila nekakvu odbojnost prema radu u {ko-li. Mo`da sam imala vi{e smisla za realno-st od ve}ine mojih kolega. Odmah sampo~ela voditi {kolske dramske dru`ine.Ne{to kasnije, uz rad u {koli, po~ela sam uokviru Centra za kulturu Maksimir voditii dramsku dru`inu Matemati~ko-informa-tivnog {kolskog centra (MIOC) koju smonazvali »Kuku{ne {aradajke«. Bila je to»najpametnija« grupa koju sam ikad vodi-la. Od njih je u kazali{nim vodama ostaoaktivan Damir Miholi} koji je danas ho-norarni dramski pedagog u ZKM-u.

Ba{ nekako nakon tog iskustva s »Ku-ku{nim {aradajkama« Vlado Kru{i} mepitao bih li do{la raditi u Dramski studioZKM-a. Bio je to u prvi mah dogovor napola radnog vremena i nisam tada mislilazauvijek ostaviti {kolu. Sigurno je da jeposao u kazali{tu lak{i i kreativniji, ali idanas mislim da sam u {koli mo`da mo-gla biti korisnija. Naime, u na{ Dramskistudio djecu dovode roditelji, dakle netkotko se ve} brine o toj djeci. U {koli pakimamo mogu}nost susretati djecu neo-visno od `elja njihovih roditelja i utjecatina njihovu sudbinu. Neka djeca, da se minismo pojavili kao u~itelji u njihovu `i-votu, mo`da bi imala sasvim druk~iji `i-votni put.

Kao novope~eni dramski pedagog ja sami{la na sve seminare koji su mi bili dostup-ni, pobirala sam sa svih strana i ne mogure}i da sam i{la samo u jednom pravcu, dasam pratila samo jedan uzor. Va`no je nebiti lijen, ve} znati`eljan. U nas i nemadruge mogu}nosti nego u~iti s raznih stra-na i upijati sve {to ti se pru`a.

Kad sam definitivno pre{la u kazali{te,najprije sam mislila da su mi se otvorilerajske dveri. Kasnije sam shvatila da to ni-je ba{ tako. Ono {to me najvi{e smeta jestnebriga ovog dru{tva ne samo za dje~jekazali{te, nego za djecu i mlade op}enito.Nestrpljiva i k tome nezadovoljna osno-vala sam Dramski studio »Tirena« u ko-jem smo se bavili sli~nim stvarima, ali ine~im razli~itim, a to je odgojno kazali{te.Me|utim, nakon {est-sedam godina »Ti-rena« uop}e nije dovoljno profitabilna dabi netko u njoj mogao biti stalno zaposlen.I to je dokaz da je u ovoj zemlji te{ko radi-ti kazali{te s mladima.

6

PORTRET

Ne vidim neku presudnu razliku izme|uonoga {to sam radila u {kolskoj dramskojdru`ini i ovoga {to danas radim u ZKM-u,bolje re}i glavna je razlika u znanju i is-kustvu koje sam u me|uvremenu stekla.Ipak, u {koli smo u drugom odnosu s dje-com, puno smo im ve}i autoritet, pa sudjeca u {koli anga`iranija u radu. S drugestrane, dakako da su tehni~ki i prostorniuvjeti u {kolama daleko lo{iji nego u ka-zali{tu.

U svom radu ne postavljam unaprijed ne-ke ciljeve, oni se nametnu iz samog proce-sa. Meni je ina~e proces rada va`niji odkona~nog scenskog rezultata. On naimeza mene nije kona~an i po tome se razliku-jem od profesionalnih redatelja. Po mommi{ljenju, kad su predstave s djecom u pi-tanju, javna premijera se ne bi smjelasmatrati »rezultatom«. Predstave s dje-com, poglavito s osnovno{kolcima, prip-remaju se druk~ije nego s profesionalnimglumcima. Premijera, kao i `ivot predsta-ve kroz izvedbe, za njih je tako|er dio nji-hova sazrijevanja. Neke stvari, va`ne zauspje{nost predstave, mladi izvo|a~i osvi-jeste tek nakon odre|enog broja izvedaba.Ja ne volim prisilu u radu s djecom i smat-ram da je jedini pravi na~in da oni krozproces shvate neke stvari. Jednako takomi se ~ini da preveliko uvje`bavanje, na-ro~ito kod male djece, dovodi do kontrae-fekta, jer gube entuzijazam i motivaciju.Predstava, dakle, mo`e imati mane, ali jebitno da ih kazali{ni pedagog bude svjes-tan i da ih popravlja iz izvedbe u izvedbu.Ja tako na svakoj izvedbi pi{em bilje{ke okojima onda raspravljam s izvo|a~ima.

Iskustvo s predstavama odgojnog kaza-li{ta mi je pokazalo da dramski odgoj imaveliku mo} koja je u Hrvatskoj apsolutnonedovoljno iskori{tena. Odgojna dramamo`e otvoriti neke prostore i pokrenutineke ljude. Mi smo radili u popravnim do-movima i onima za nezbrinutu djecu i vid-jeli smo koliku nevjerojatnu mo} dramaima. Kad postavimo dramsku situaciju i unju uklju~imo tu djecu, mi o njima dobije-mo toliku koli~inu informacija, koje onapodsvjesno daju, od toga kako `ive, kakvisu im roditelji i kakav je odnos prema nji-ma, do toga kako razmi{ljaju o svijetu ikakve vrijednosti zastupaju. Problem je{to se tu ~esto puta bri{e granica izme|ukazali{nog ~ina i terapije, pa je u takvimslu~ajevima potrebna i stru~na pomo} psi-hologa koji bi osim toga morali poznavatii principe odgojne drame i kazali{ta. Uv-jerena sam da odgojna drama i kazali{temogu biti izuzetno korisni u prevencijiraznoraznih nepo}udnih pona{anja, kao

{to mogu biti i dobrodo{lo osvje`enje umetodici nastave bilo kojeg {kolskogpredmeta. Primjerice, moji u~enici u os-novnoj {koli stalno su mislili da se na satuhrvatskog samo igraju. Mi smo, me|utim,u osmom razredu uspjeli obraditi tre}inugradiva za srednju {kolu, tako smo brzonapredovali, a sve kroz nekakve igre, kvi-zove, dramatizacije.

Moja stalna zna~ajka je da volim u~iti, a tose u ovom poslu mo`e neprekidno raditi.Moram priznati da sam sad, nakon EDE-RED-a u Hrvatskoj, malo umorna, da `e-lim predahnuti i poslo`iti sve {to sam do-sad nau~ila. Imam osje}aj da ulazim unovo razdoblje svog rada kad bih poku{a-la raditi manji broj projekata, ali temeljiti-je i dora|enije. Uz to, poku{at }u i vi{e pi-sati o tome {to radim.

Smatram da je na{a dramska pedagogija usamom vrhu svjetskih iskustava. Nama,me|utim, nedostaje sistematizacija onoga{to prakti~no radimo, zatim nedostatnopo{tivanje povijesti, tj. onoga {to su pret-hodne generacije dramskih i kazali{nihpedagoga napravile, i najvi{e od svega –pisani dokazi o na{em radu. Toga sam naj-vi{e postala svjesna prije sedam godina naljetnoj {koli dramske pedagogije u Bir-minghamu. Tamo smo iz dana u dan slu-{ali o radu Dorothy Heatcote iz kojeg jeizrasla moderna dramska pedagogija uVelikoj Britaniji. Zadnjeg dana {kole ko-na~no smo vidjeli video-zapis njezinarada i ja sam se zapitala po ~emu se to bit-no razlikuje od onoga {to mi radimo uZKM-u ili od onoga {to su jo{ ZvjezdanaLadika i \ur|a Devi} radile davno prijenas. Nedovoljno smo svjesni i ne po{tuje-mo ono {to ve} imamo. To nije samoproblem dramskih pedagoga, nego i od-nosa ukupnog dru{tva prema na{em pos-lu, ali i prema djeci i mladima op}enito.

Tu negdje po~inje i pri~a o Europskimdramskim susretima (EDERED). Za mla-de ljude je va`no da upoznaju svijet. I jasam u mladosti uglavnom imala predrasu-du da je u svijetu bolje nego kod nas, da setamo doga|aju »prave« stvari. Zato samobjeru~ke prihvatila priliku da se na{a djecai mladi ljudi uklju~e u susrete EDERED,jer }e im to dati priliku da upoznaju svojeeuropske vr{njake, ali i da steknu samo-pouzdanje i sigurnost te svijest o vrijed-nostima koje donose iz vlastite zemlje.

Koncepcija EDERED-a je vrlo privla~na:djeca odn. mladi zajedno `ive tijekom dvatjedna, rade u izmije{anim grupama i nakraju prikazuju svoje ostvaraje {to ih prip-remaju kazali{ni pedagozi iz razli~itih ze-malja koji rade u parovima, a tijekom sus-

reta nacionalne grupe predstavljaju svojuzemlju i njezinu kulturu. Tu su i radionicevje{tina u koje se sudionici prijavljuju do-brovoljno. To je fantasti~na prilika za sva-kog sudionika EDERED-a da u petnaestdana nau~i o sebi i svojim vr{njacima izdrugih zemalja ono {to mnogi ina~e ne bisaznali cijeli `ivot. Moj prvi EDERED bioje u Finskoj 1998. godine. Do~ekali su nasvrlo ljubazno, ali nekako sam osje}ala daje to ljubaznost bogata{a prema siroma-{nima. No »siroma{ne male zemlje«, ame|u njima i mi, dovele su uglavnom vrlokvalitetnu djecu na taj susret. Ve} tijekomtog susreta odnos prema nama po~eo semijenjati, {to je bilo jo{ vidljivije na slje-de}im susretima na kojima smo sudjelo-vali: u Izraelu 2000., zatim u Estoniji iMad`arskoj. Vrhunac je dakako bio odr-`avanje EDRED-a kod nas, u Pazinu u lje-to 2003.

Taj susret nisam organizirala zbog toga danau~imo ne{to od Europe, ve} sam to vid-jela kao {ansu da predstavimo na{ rad i na-{u zemlju i da definitivno poka`emo kakokvalitetno radimo. Unijeli smo neke no-vitete u organizaciju: osim uobi~ajenihradionica organizirala sam i radionice umalim gradovima {irom `upanije i dalapriliku inozemnim pedagozima da se sus-retnu s doma}om djecom koja nisu sudio-nici samih susreta. Osim toga, radionicevje{tina vodili su isklju~ivo doma}i vodi-telji, te smo i na taj na~in pokazali kako sekod nas kvalitetno i raznoliko radi. Zaistasmo se predstavili na najbolji mogu}i na-~in i ostavili veliki dojam na sudionike, ta-ko da je pazinski susret progla{en dosadnajboljim dje~jim dramskim susretom.Takve ocjene stvaraju zadovoljstvo, jertreba znati da od europskih fondova nis-mo dobili nikakav novac koji ina~e zaovaj susret zemlje ~lanice Europske zajed-nice dobivaju. Iako smo taj novac urednozatra`ili i podnijeli sve potrebne doku-mente, odgovor je bio da je na{ zahtjev»preambiciozan«. Ne vrijedi se ljutiti nitisva|ati, vrijedi samo pokazati {to znamo,kao i odr`avati prijateljstva koja na susre-tima stvaraju kako sama djeca tako i mipedagozi.

Je li se napor organiziranja EDERED-a is-platio? Nau~ila sam jako puno o stavudru{tva prema na{em poslu. Ranije sammislila da su dramski i kazali{ni pedagozipreskromni u svojim zahtjevima. Me|u-tim, mi smo za EDERED imali izvrsnoosmi{ljenu promid`benu kampanju, pot-poru na va`nim mjestima, me|utim, nijese dogodilo niiii{ta! Niti jedna zna~ajnijatvrtka kojoj smo se obratili nije na{la svoj

7

ekonomski interes u tome da se reklamirana takvom velikom doga|aju kao {to jeskup od 270 ljudi iz 18 europskih zemaljakoji ~etrnaest dana zajedno `ive i rade. Odmedija redovno su nas pratili Radio Pula i»Glas Istre«, a HTV je snimila izvrstandokumentarac koji je triput bio emitiran urazli~itim programima. »Ve~ernjak«, kojinam je formalno bio medijski pokrovitelj,u~inio je sramotno malo za susret. S pu-nom odgovorno{}u potpisujem da u ovojzemlji djeca nisu dovoljno va`na! To~nije,na djecu javnost i dru{tvo obra}a pa`njusamo kad izazivaju probleme. Dakle, nakoncu smo uspjeli, ali po cijenu vlastitazdravlja. Osim toga, pokazalo se da su u

ovom poslu u ovoj zemlji ljudi jako jefti-ni, jer je cijela ekipa koja je organiziralaEDERED na koncu radila besplatno. Is-platilo se to {to je zaista velik broj ljudi re-kao da im je to bio dosad najbolji susret,zatim {to se i nakon godinu dana mnogisudionici i dalje dopisuju preko interneta i{to je 200 djece oti{lo iz Pazina s dojmovi-ma koje }e pamtiti cijeli `ivot. A to je ipaknajve}a nagrada.

Ne bih htjela da susret EDERED ne ostavitraga, pa sam stoga pokrenula akciju dasvakog ljeta u Pazinu odr`imo Kazali{nikamp kao mjesto obrazovanja kako u~i-telja i nastavnika tako i u~enika. Namaop}enito nedostaju razni oblici dodatne

dramske edukacije, od osnovnih dram-sko-pedago{kih znanja do znanja o drama-turgiji, scenografiji, kostimografiji, scen-skom pokretu, glasu, lutkarstvu, akrobati-ci, cirkusu itd. Radionice u okviru Novig-radskog prolje}a ne mogu udovoljiti svimzahtjevima, a osim toga tamo se ukidaju ismanjuju neke radionice koje su itekakopotrebne. Kazali{ni kamp }e se, uz u~ite-lje i nastavnike, usmjeriti na starije osnov-ce i naro~ito na srednjo{kolce, koji pred-stavljaju populaciju koja je nepokrivenatakvim aktivnostima. Na taj bi na~in duhEDERED-a nastavio `ivjeti ne samo u Pa-zinu nego i me|u svim budu}im sudioni-cima Kazali{nog kampa.

8

Vlado Kru{i}

OD OTTAWE DO LIME

1.5. kongres Me|unarodneudruge za dramu kazali{tei odgoj, 30.6.–8.7.2004.,Ottawa, Kanada

U razdoblju od izdavanja zadnjeg brojana{eg glasila Me|unarodna udruga zadramu/kazali{te i odgoj (IDEA) odr`ala jeu Kanadi svoj peti kongres na kojem jeizabrano i novo vodstvo. Novi predsjed-nik na{e krovne udruge je Dan Baron Co-hen, istaknuti dramski i kazali{ni peda-gog, redatelj i pisac, tijekom posljednjih

dvadesetpet godina aktivan kao kulturniaktivist u politi~kim i socijalnim pokreti-ma u Velikoj Britaniji (Sjeverna Irska) iBrazilu (Pokret bezemlja{a). Istaknuti jepromicatelj kazali{ta kao medija kultur-nog samoodre|enja i kao sredstva socio-kulturne i politi~ke akcije.

Baron Cohen odmah je pokrenuo ~itav nizinicijativa. Nakon razdoblja krize, nastalenegativnim financijskim saldom kongresaodr`anog u Keniji 1998., koji je IDEA-udoveo na rub egzistencije, te postupnogoporavka i sna`enja koje su donijelinorve{ki i sada kanadski kongres, novovodstvo zadalo si je zada}u da IDEA-upretvori u dinami~nu i fleksibilnu organi-zaciju koja }e davati poticaje, pokretatiprojekte i povezivati pedagoge i stvaraoce{irom svijeta.

[to se samog kongresa ti~e, na njemu seokupilo preko 800 dramskih i kazali{nihpedagoga iz cijeloga svijeta, program jepo obi~aju bio prebogat, a sastojao se odplenarnih skupova na kojima su sudioniciimali prilike slu{ati izlaganja najugledni-jih stru~njaka, zatim brojnih radionica, pa-nel-diskusija i referata te posebnih radnihskupina koje su bile usredoto~ene na nekeodre|ene teme. U jednoj takvoj skupinikoja se bavila teatrom mladih bio samkoordinator i jedan od referenata.

Ve~er je bila posve}ena gledanju predsta-va prikazanih u okviru kongresa. Ja samuglavnom gledao predstave mlade{kih ineprofesionalnih skupina; zanimalo mekako rade i kakvi su im dometi, a pritomsam dakako uspore|ivao vi|eno s onim{to radimo u Hrvatskoj.

Tijekom kongresa bio je organiziran i svo-jevrstan sajam dramsko-pedago{ke litera-ture na kojem sam kupio i ve}i broj knjigaod kojih }emo neke, nadajmo se, prevestina hrvatski.

U Ottawi sam izabran na novu du`nost uIDEA-i. Okupljeni predstavnici ~lanicaIDEA-e iskazali povjerenje izabrav{i meza predsjednika predsjedni{tva skup{tineIDEA-e s mandatom do sljede}eg kongre-sa koji }e se u srpnju 2007. odr`ati u HongKongu. Iako ova funkcija nije dio zada}aIzvr{nog odbora, ve} se prije svega sastojiu pripremi i vo|enju sjednica Skup{tineIDEA-e, i nadalje sam ostao ~lanom naju-`eg vodstvenog tima IDEA-e u ~ijim do-govorima i djelomice odlukama sudjelu-jem.

IZ RADA IDEA-e

Iz jedne od brojnih radionica na kongresu u Ottawi.

9

2.Zajedni~ka sjednicaizabranih tijela IDEA-e,2–7.8.2005., Lima, Peru

Kako to obi~no biva nakon izbora novogvodstva, naredna godina dana protekla jeu »konsolidaciji redova«, sagledavanjugdje smo i uzimanja zaleta za budu}e ak-tivnosti.

Prva zajedni~ka sjednica Izvr{nog odborate predsjedni{tva skup{tine i nadzornog od-bora IDEA-e odr`ana je u Limi godinu da-na nakon kanadskog kongresa. Sastanak uLimi trebao je dati ocjenu rada nove ekipe,kao i smjernice za budu}i rad. Na sastanakje do{lo 12 du`nosnika IDEA-e, uz jo{ 2~lanice radnih odbora IDEA-e, iz ukupno12 zemalja u rasponu od [vedske do No-vog Zelanda i od Kanade do Tanzanije.

Sjednice su se odvijale na Sveu~ili{tu pri-mijenjenih znanosti tijekom tri dana od8,30 do 19,00, uz prekid za ru~ak. Rad jebio vrlo intenzivan i plodan. Raspravljanasu »ugodna« pitanja, kao {to je nadasvepozitivno ocijenjen izvje{taj s posljednjegkongresa u Ottawi, ali i ona manje »ugod-na« vezana uz organizacijske slabostiIDEA-e (neaktivnost tajnika, nefunkcio-nalnost web-stranice i drugih sredstavakoja trebaju omogu}iti bolju komunikaci-ju s ~lanstvom i njihovu me|usobnu pove-zanost). Me|u izvje{tajima du`nosnika sposebnom pozorno{}u saslu{an je onaj opriprema sljede}eg kongresa koji }e seodr`ati 2007. u Hong Kongu i koji }e zna-~iti veliki iskorak IDEA-e na podru~je Ju-gisto~ne Azije te posebno Kine.

Zna~ajno postignu}e ovog sastanka pred-stavlja kona~an dogovor o preustroju in-ternetskog portala IDEA-e kao mjestaklju~nog za u~inkovitu komunikaciju s

~lanstvom. Kako je oblikovanje takvogkomunikacijskog prostora slo`en posaokoji zahtjeva prethodne jasne dogovore otome {to se ho}e i o~ekuje, pripreme supotrajale sve do velja~e 2006. kad noviportal kre}e u prostor. Mo`ete ga posjetitina adresi: www.idea-info.net.

Za hrvatskog predstavnika od naro~ite va`-nosti bila je to~ka koja se ticala izbora do-ma}ina generalne skup{tine IDEA-e 2006.godine. Me|u gradovima kandidatima bioje i Mostar, nama najbli`e odredi{te, pasamim time i dostupnije na{im ~lanovima.Na kraju je Mostar doista i izabran, zbognajpovoljnijih uvjeta koje je ponudio, kaomjesto gdje }e se od 26. do 28. svibnja2006. odr`ati sljede}a sjednica generalneskup{tine IDEA-e. Takvu odluku valjasmatrati priznanjem cijeloj regiji na aktiv-nosti i promicanju dramskog/kazali{nogodgoja koja se kroz udruge dramskih i ka-zali{nih pedagoga odvija na prostorima od

Gr~ke do Mad`arske i ^e{ke, te od Italije iSlovenije do Bugarske. U tim koordinata-ma i Hrvatski centar za dramski odgoj vidiu budu}nosti svoju mogu}u ulogu i koristza svoje ~lanove.

Nakon sjednica, u ve~ernjim satima su-dionici sastanka imali su prigodu posjetitineka od va`nijih nezavisnih kazali{ta uLimi, kao i Visoku nacionalnu {kolu dram-ske umjetnosti. U kazali{tima smo gledalipredstave, a na {koli ispitne predstave i ot-vorene satove popra}ene razgovorima ovi|enom.

Premda nije bilo vremena za turizam, su-sret s mnogomilijunskom Limom, nje-zinim gra|anima, posebice s kazali{nimstvaraocima, studentima, u~iteljima i pe-dagozima, za mene je predstavljao dra-gocjeno iskustvo upoznavanja druge kul-ture, njezinih odlika i proturje~nosti.

Radionica neverbalne komunikacije s peruanskim u~iteljima u Limi.

Ozana Ivekovi}

SLI^NI PROBLEMI KAOPUT K ZAJEDNI[TVU

Me|unarodna konferencijaRegionalna saradnja. Kakodalje?, Mostar, Bosna iHercegovina, 25.–27.02.2005.

Osje}ati neku djelatnost svojim pozivom ibaviti se njome zacijelo svakome pred-stavlja veliko zadovoljstvo. No problem

se javlja kada okolina za to bavljenje ne-ma razumijevanja te kada se dru{tvenadjelatnost korisna {iroj zajednici sistemat-ski zapostavlja i ignorira. Tada se ~ovjekosje}a sam u svojoj muci i osje}a se boljekada se mo`e povezati s ljudima u zemlji iinozemstvu koji imaju iste i sli~ne proble-me. U svakom slu~aju, kad se zajednozauzimaju za neki cilj ljudi se osje}ajuja~ima i sposobnijima da ostvare preduv-jete za bavljenje svojim poslom i slu`enjeonima kojima je to potrebno.

To je jedan od razloga za{to je dramskimpedagozima na podru~ju Balkana poseb-

no va`no da djeluju zajedno i da seme|usobno podupiru te da dobiju i potpo-ru krovne svjetske organizacije za dram-ski odgoj, IDEA-e (International Dramaand Theatre Education Association). Dabi se raspravilo kako je mogu}e ostvaritiregionalnu suradnju udruga za dramskiodgoj s podru~ja Balkana u Mostaru je or-ganizirana me|unarodna konferencijapod nazivom »Regionalna saradnja. Kakodalje?«.

Na konferenciji je bilo prisutno tridesetakljudi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sr-bije i Crne Gore, Makedonije i Gr~ke. Na

10

konferenciji je tako|er bio prisutan i pred-sjednik IDEA-e Dan Baron Cohen koji jedo{ao da u ime te organizacije podupre ini-cijativu balkanskih zemalja te da ponudipomo}. Program konferencije uklju~ivaoje razli~ite sadr`aje. Bilo je tu radionica,diskusija, ali i kazali{nih predstava.

Prvu radionicu vodila je Ljubica Beljan-ski-Risti}, predsjednica udruge za dram-ski odgoj Srbije i Crne Gore (CEDEUM) iiskusna dramska pedagoginja, jedna odprvih koja se na balkanskim prostorimapo~ela baviti suvremenim konceptomdramskog odgoja. Bit radionice je bila od-rediti podru~ja na kojima se mo`e ostvari-ti regionalna suradnja na Balkanu. Do{lose do zaklju~ka da se radi o pet podru~jaili o pet vrsta organizacija. To su fakulteti iakademije, kazali{ta mladih, nacionalnicentri za dramski odgoj, nevladine udrugete slobodne profesije iz kulture i umjet-nosti. Sudionici radionice su se razvrstaliu skupine po organizacijama kojima pri-padaju pa su raspravljali o kratkoro~nim idugoro~nim ciljevima regionalne surad-nje u vlastitim podru~jima.

Drugu radionicu vodio je Dan Baron Co-hen. U prvom dijelu radionice napravilismo dvije vje`be koje Dan ina~e koristi usvom radu s tzv. »bezemlja{ima«, najsiro-ma{nijim stanovnicima Brazila, gdje ve}skoro deset godina `ivi i radi.

U drugom dijelu radionice Dan je pokazi-vao dijapozitive sa svojih brazilskih ra-dionica u kojima koristi umjetnost kaosredstvo osobne i dru{tvene promjene. Od-nos koji ljudi imaju prema sebi nu`no seodra`ava na odnos prema dru{tvu. Nagla-sak dakle nije na nagloj dru{tvenoj trans-formaciji, nego na postupnim promjenamakoje trebaju proiza}i iz ljudi kao pojedina-ca. Danov rad s tim ljudima vrlo je impre-sivan. Radi se o dugotrajnom procesu u

kojima ljudi stupaju u kontakt sa samimasobom te propituju vlastiti odnos premavanjskim okolnostima u kojima `ive.

Tre}u radionicu vodio je Vlado Kru{i}.On je zapravo radio na individualnom os-vje{tavanju izazova i prepreka s kojima sedramski/kazali{ni pedagog suo~ava u nas-tojanju da svoj rad osmisli i pove`e s ra-dom drugih pedagoga i ustanova. Krozvo|enu ma{tu, unutra{nji monolog i im-proviziranje sudionici su oblikovali sva-kodnevne situacije s kojima se obi~no su-sre}emo kad `elimo ostvariti suradnju naproturje~nom i problemima optere}enompodru~ju Balkana odn. na{e biv{e dr`ave.Na kraju radionice svatko je nekim dram-skim sredstvom (pjesma, pantomima, za-le|eni prizor) trebao prikazati mjesto izkojeg dolazi tako da ga ilustrira preko ne-~ega {to smatra za njega tipi~nim. Na istije na~in trebalo pokazati cilj vlastitog radate prepreke koje u tom radu susre}emo.Takav na~in prikazivanja dobro nam jeposlu`io da pone{to nau~imo o svojim ko-legama kroz neverbalnu komunikacijukoja dobro dopunjava razgovore koje smou neformalnom dru`enju ostvarivali zastolom, pri obrocima.

Na konferenciji se odr`ala i prezentacijarada IDEA-e te diskusija o odnosu ovesvjetske i nacionalnih udruga za dramskiodgoj. Tako smo saznali da se rad IDEA-ezapravo manifestira na ~etiri podru~ja. Tosu projekti mladih pod nazivom Mladeideje, zatim Kazali{te solidarnosti, proje-kt koji je usmjeren na pomo} podru~jima iljudima izlo`enima udaru prirodnih nepo-goda i dru{tvenih previranja, projekt noveinteraktivne web stranice IDEA-e te svjet-ski kongresi. Povela se diskusija o tomekako se mo`e ostvariti ulazak centara zadramski odgoj na Balkanu u IDEA-u tekako pojedinci i skupine mogu sudjelovatiu projektima IDEA-e te prijavljivati vlas-

tite projekte kako bi ostvarili potporukrovne udruge.

U sklopu konferencije gledali smo tri kaza-li{ne predstave. Kratku neverbalnu pred-stavu organizacije Zdravo da ste iz Beo-grada, zatim ispitnu predstavu studenatatre}e godine Odsjeka dramskih umjetnostiFakulteta humanisti~kih nauka iz Mostaraprema Brechtovom komadu Pir malogra-|ana i napokon predstavu Antigona, sav-remeni mit Mostarskog teatra mladih ure`iji Seada \uli}a. Predstave su se me|u-sobno prili~no razlikovale, ali su sve bilezanimljive i pru`ale su dobar uvid u radmladih ljudi i njihovih pedagoga.

Treba svakako spomenuti dodjelu me-|unarodne nagrade za doprinos razvojudramskog odgoja »Grozdanin kikot« kojase odvijala 27. velja~e. Nagradu su dobiliFerid Karajica, glumac i profesor iz Srbijei Crne Gore, Goran Golovko, dramski pe-dagog i redatelj iz Hrvatske, Cvete Jane-va, redateljica iz Bugarske te MuhamedD`elilovi}, profesor iz Bosne i Hercego-vine. Kratko se prisutnima obratio i DanBaron Cohen kako bi se zahvalio Mostar-skom teatru mladih i Seadu \uli}u namogu}nosti da prisustvuje konferenciji teupozna mno{tvo novih i zanimljivih ljudite predao knjigu svojih drama i majicukao poklon.

Konferencija je svojim sudionicima ponu-dila puno toga inspirativnog i zanimlji-vog. No omogu}ila je i ono najva`nije.Upoznavanje velikog broja ljudi koji radeiste stvari te dijele iste ili sli~ne problemekao i mi. Iz tog se upoznavanja i dru`enjara|a mogu}nost za dogovaranje i ostvari-vanje velikog broja projekata koji }e zasi-gurno pomo}i osvje{tavanju potrebe zadramskim odgojem u mati~nim sredina-ma kao i pru`iti konkretnu pomo} ljudimakoji tu pomo} trebaju.

Molimo sve ~lanove priklju~ene na internet koji nisu u

na{em elektroni~kom adresaru, kao i one koji su u

me|uvremenu promijenili adresu, da nam po{alju svoju

e-adresu na: hcdo@hi.t-com.hr.

U SUSRETPROMJENAMA

GODI[NJA SKUP[TINA2005.

Po obi~aju, skup{tina je odr`ana u okvirugodi{njeg sabora Centra, koji se odr`ao od28. kolovoza do 3.rujna 2005 u O[ JosipaJurja Strossmayera u Zagrebu. Zadnjegdana spojili smo zavr{ni prikaz rada radio-nice forum-kazali{ta i po~etak godi{njeskup{tine.

Nakon zavr{etka predstave forum-kaza-li{ta te imenovanja radnih tijela skup{tine,radni je dio po~eo uvodnim izlaganjempredsjednika Vlade Kru{i}a. Predsjednik jepredlo`io dnevni red koji obuhva}a: finan-cijski izvje{taj, izvje{taj predsjednika, iz-vje{taj o akcijama, izvje{taj povjerenikaogranaka, raspravu i usvajanje izvje{taja,preporuke za budu}i rad te razno. Prijedlogdnevnoga reda je jednoglasno usvojen.

Na{a knjigovoditeljica Ana Sekuli} pod-nijela je izvje{taj o financijskom poslova-nju udruge, koji je jednoglasno usvojen.

Na po~etku svoga izlaganja predsjednik jeukazao na promjene u radu udruge koje suse dogodile u zadnje dvije–tri godine.Naime, u prvoj fazi rada udruga je dobiva-la sredstva za rad od Instituta Otvorenodru{tvo Hrvatska te od Europskog kultur-nog fonda pa je uspjela realizirati mnogezna~ajne akcije. Najva`niji rezultat tih ak-tivnosti je stvaranje velikog broja ljudieduciranih za dramski odgojni rad koji }epredstavljati osnovu na kojoj po~iva radudruge. No, u zadnje tri godine HCDO jeprestao dobivati sredstva od stranih fon-dova, a najaktivniji dio ~lanstva se anga`i-rao oko specifi~nih projekata kojima sepotvrdio u svojim sredinama. To je donek-le onemogu}ilo ~e{}u i bolju interakcijume|u ~lanovima HCDO-a, ali prvi rezul-tati rada na vlastitim projektima odra`ava-ju se i na udruzi.

Predsjednik je nastavio izlaganje izvje{ta-jem o akcijama naglasiv{i kako su najzna-~ajniji rezultati od pro{le godine postignu-ti na polju izdava{tva. Iza{la je knjiga100+ ideja za dramu, vrlo koristan i prov-jeren priru~nik za voditelje dramskih gru-pa, preveden s engleskog, a u pripremi sujo{ tri knjige. To su Novih 100+ ideja zadramu, Dramske metode u nastavi hrvat-skog autorskog tima koji ~ine ~lanice Cen-

tra pod uredni~kim vodstvom ValentineKamber te Dramske metode u razrednojnastavi urednice Jadranke Radeti}-Iveti},koji tako|er pi{u na{e ~lanice. Izdava-{tvom se HCDO definitivno legitimirakao udruga koja te`i unapre|enju dram-ske pedagogije te odgoja i obrazovanjaop}enito.

Druga akcija koju valja istaknuti je akcijaForum-kazali{te protiv nasilja u {koliza koju smo sredstva dobili od Ministar-stva znanosti, obrazovanja i {porta. (O ak-ciji objavljujemo podrobniji izvje{taj.)

Tre}a bitna stvar su susreti EDERED okojima su izvje{taj podnijeli Damir Miho-li} i Ines [kufli}-Horvat. Hrvatska ve}sedmu godinu sudjeluje na susretima. Ovegodine susreti su bili u Corku (Irska), aodr`avani su za djecu od 12–14 godina.(O susretu tako|er donosimo poseban iz-vje{taj.)

Uslijedili su izvje{taji ogranaka. O za-greba~kom ogranku zvje{taj je podnijelaKsenija Ro`man, tajnica zagreba~kog og-ranka koji ima sjedi{te u njezinoj mati~nojku}i, Centru mladih Ribnjak. Specifi~nostzagreba~kog ogranka je u tome {to velikidio njegovih aktivnosti pripada i sredi{nji-ci HCDO-a tako|er smje{tenoj u Zagrebu.

^lanice zagreba~kog ogranka anga`iranesu oko pisanja knjige Dramske metode unastavi hrvatskog. Dunja Jel~i} je zahva-ljuju}i suradnji s izdava~kim poduze}emProfil koji organizira edukacije radi pro-

daje svojih knjiga, odr`ala stotine radio-nica diljem Hrvatske kojima se promovi-ra dramski odgoj. Neke od ~lanica ogran-ka educirale su i u~itelje koji }e ove {kol-ske godine raditi eksperimentalno premaHNOS-u (Dunja Jel~i}, Gordana File{,Marica Motik, Valentina Kamber).

U vezi s izvje{tajem zagreba~kog ogrankapovela se i diskusija oko prisutnosti udru-ge u Ministarstvu, Zavodu za {kolstvo idrugim prosvjetnim institucijama. VladoKru{i} je istaknuo kako udruga kao takvanije dovoljno prisutna i priznata. DunjaJel~i} i Nevenka Mihovili} nisu se slo`iles takvim mi{ljenjem isti~u}i kako pros-vjetne vlasti itekako pozivaju pojedine~lanove na suradnju oko HNOS-a i okoizvannastavnih aktivnosti i da se jako do-bro zna otkuda oni potje~u i tko je njimaomogu}io edukaciju. Marija Tuksar seslo`ila da ne bi bilo lo{e biti i formalnoprisutan u Ministarstvu, jer bi tako bioolak{an ulaz u {kole, kao i edukacija onihu~itelja koji bi druga~ije te{ko stekli os-novno dramsko-pedadago{ko obrazova-nje. Ksenija Kolobari} iz Osijeka je reklada }e {kola u kojoj ona radi eksperimen-talno provoditi HNOS te da }e u~itelji izeksperimenta biti edukatori drugima koji}e tek po~eti provoditi HNOS. Smatra daje to prigoda da dramski odgoj u|e na ve-lika vrata u hrvatske {kole. Predlo`ila jeda se provjeri tko je od ~lanova HCDO-aprisutan u tih 49 {kola koje }e ove {kolskegodine biti u eksperimentu. Ti ljudi bi on-

11

Radionica forum-kazali{ta, Zagreb, 1.9.2005. »Ritam-ma{ina«

IZ @IVOTA UDRUGE

da mogli u svojim {kolama gurati dramskiodgoj i biti edukatori za dramski odgoj.Trebalo bi aktivirati autore knjiga o dram-skim metodama u nastavi da sudjeluju uedukaciji. U HNOS-u naime izrijekom pi-{e da se u nastavi preporu~uju dramskemetode.

U nastavku izlaganja Ksenija Kolobari} jegovorila o radu osje~kog ogranka. Istak-nula je sudjelovanje ~lanova osje~kog og-ranka na Festivalu podunavskih Nijemacakoji je dobra prigoda da oni poka`u i svojdramski rad javnosti te da sudjeluju u raduradionica koje se tom prigodom odr`ava-ju. Dodala je da su ~lanovi osje~kog og-ranka vrlo aktivni na stru~nim aktivimau~itelja i profesora.

O pulskom ogranku izvje{taj je podnijelapovjerenica Svetlana Gotovina. Istaknulaje da ogranak ima tridesetak ~lanova, a odtoga dvadesetak aktivnih. Poku{ali su or-ganizirati radionicu Dramske metode unastavi hrvatskog koju bi vodila ValentinaKamber, ali nije skupljen dovoljan broj{kolskih u~itelja i profesora koji bi sudje-lovali.

Katarina \uri} i Loretta Morosin su u do-mu za djecu s cerebralnom paralizom ukojemu rade napravile predstavu za djecu

mla|e dobi. Predstavu je pogledalo dvjes-totinjak djece iz pulskih privatnih vrti}a.

Ogranak sudjeluje i u organizaciji radioni-ca MKFM-a. Ove godine je bila radionicakazali{ta potla~enih koju je vodio JulianBoal te radionica pokreta koju je vodilaAndrea Gotovina.

Nakon izvje{taja povjerenika ogranaka,predsjednik je zamolio go{}u iz Beogra-da, Ljubicu Beljanski-Risti}, da ka`e ne-{to o CEDEUM-u, centru koji je u SiCGpandan HCDO-u. Ljubica je rekla kakoCEDEUM okuplja prije svega kazali{neumjetnike koji se bave dramskim radom smladima kao izvan{kolskom aktivno{}ute da u tom smislu nije kao HCDO kojiokuplja prije svega u~itelje i nastavnike.Nema nekog fiksnog ~lanstva u CEDEU-M-u, a niti ~lanarine tako da aktivno ~lan-stvo u udruzi prije svega odre|uje sudje-lovanje u projektima. Svoje projekte kao iprojekte iz drugih zemalja predstavljajuna BITEF Polifoniji i tako promovirajukazali{nu pedagogiju. 2005.godine HCDOje pozvan da na BITEF Polifoniji predsta-vi projekt Forum-kazali{te za {kolu beznasilja koji bi i oni htjeli preuzeti uSiCG.*

Skup{tina je jednoglasno usvojila sve iz-vje{taje.

Ponovo je istaknut prijedlog Ksenije Ko-lobari} koja je zamoljena da ga sro~i u pis-menoj formi kako bi se moglo ne{to podu-zeti oko realizacije njezine ideje.

Tako|er se poveo razgovor oko dramskogodgoja kao {kolskog predmeta. S tim uvezi se spomenuo rad Nevenke Mihovili}koja je prije nekoliko godina vodila dram-ski odgoj kao izborni predmet, a svoj jeprogram objavila u ~asopisu Metodika.Drugi ~lanovi su iskazali `elju da koristenjezino iskustvo kako bi i oni mogli uvestidramski odgoj kao izborni predmet i usvoje {kole. Ines [kufli} je predlo`ila dase program Nevenke Mihovili} stavi i naweb-stranicu HCDO-a.

Vlado Kru{i} je istaknuo jo{ nekoliko pri-jedloga za budu}i rad. Kao prvo, treba ob-noviti web-stranicu HCDO-a, a kao drugoizdati novi broj glasila koje se, zbog ne-dostatka sredstava, dugo nije pojavljivalo.Tre}i projekt je rad na zajedni~koj we-b-stranici regionalnih centara za dramskiodgoj (HCDO, CDOBiH, CEDEUM, tecentara Slovenije, Makedonije, Bugarske,Gr~ke i Albanije, a mo`da ~ak i Mad`ar-ske i Austrije). Na stranici bi bili prisutni isvi jezici dr`ava-sudionica, a dodatni je-zik bio bi engleski.

12

Katarina Kolega

PREGR[T IDEJA ZASTVARANJE

Anna Scher i Charles Verall,100+ ideja za dramu; Prevela:Jasna [ojer, Izdava~, Hrvatskicentar za dramski odgoj – Piliposlovi, Zagreb, 2005.

Voditelji dramskih grupa po {kolama, ka-zali{tima ili nekim drugim institucijamasvoje znanje o tom poslu u Hrvatskoj mo-gu ste}i jedino putem razli~itih kazali{nihi dramsko-pedago{kih radionica ili naru-~ivanjem inozemne literature. Na hrvat-skom je jeziku svojedobno iza{la knjigaZvjezdane Ladike, Slavenke ^e~uk i \ur-|e Devi} Dramske igre, no onaj koji danasna nju nai|e u kojem antikvarijatu iliknji`nici mo`e se smatrati pravim sretni-

kom. Tu deficitnu situaciju Hrvatski cen-tar za dramski odgoj napokon je odlu~iopromijeniti osnivanjem Bibilioteke dram-ske pedagogije u kojoj }e se izdavati upra-vo stru~ne knjige za potrebe dramskogstvarala{tva.

Za prvi naslov Biblioteke odabrana je knji-ga Anne Scher i Charlesa Veralla 100+ideja za dramu koja sustavno donosi sav-jete, vje`be i na~ine rada s djecom i mladi-ma u dramskim dru`inama.

Kao {to sami autori u uvodu nagla{avaju„ovo je knjiga recepata koja sadr`i stotineideja za dramu« i njezin je cilj ponuditisredstva kojima }e se potaknuti umjet-ni~ko stvaranje.

Budu}i da je knjiga nastala kao plod du-gogodi{njeg podu~avanja drame u kaza-li{tu Anne Scher gdje je okosnica rada im-provizacija, autori su ponudili raznolikeideje na koji se na~in i s kojim ciljevimaimprovizacija mo`e ostvariti.

* Radionicu forum-kazali{ta na BITEF Polifoniji vodila je Ivana Marijan~i}. O uspjehu radionice svjedo~i i ~injenica da je zaista i u SiCG pokrenutaakcija u {kolama po uzoru na Forum-kazali{te za {kolu bez nasilja.

Kako bi se proces dramskog rada u grupitrebao odvijati od ostvarivanja grupne ko-hezije, dinamike i povjerenja pomo}udramskih igara, preko pripremanja glum-~eva instrumenta, tijela, za rad pomo}uzagrijavanja i govornih vje`bi do kon-kretnih improvizacija verbalnog i never-balnog tipa, tako je i knjiga koncipiranaupravo tim redoslijedom, iako se ponekevje`be mogu svrstati u vi{e kategorija.

Pri tom one nisu razvrstane po dobnimskupinama jer se ve}ina vje`bi mo`e pri-lagoditi svakom uzrastu, a i, napominjuautori, »neke grupe djece jednostavno ima-ju odrasliji ukus od drugih«.

[to se ti~e tema za dramske situacije i im-provizirane kratke predstave, autori daju{iroku lepezu primjera, no uvi|a se njihova

te`nja za eti~kim, dru{tvenim i politi~kimosvje{tavanjem djece i mladih. U svimprimjerima, kao {to isti~u, postoji sna`anelement sukoba koji s obrazovnog gledi{tapoma`e djeci da nau~e rje{avati i razumije-vati konfliktne situacije. Tako daju primje-re konflikta djece i roditelja, djece me|u-sobno, ali i primjere iz svijeta odraslih, nelibe}i se neugodnih i manje lijepih `ivotnihsituacija. Kroz dramu se na taj na~in djecusu~eljava s nimalo ru`i~astim svijetomstvarnosti, ostavljaju}i im slobodu da gasvojom ma{tom razobli~e i promijene.

Voditeljima po~etnicima ponu|eni su vrlokorisni savjeti za ostvarivanje discipline ikoncentracije polaznika te idealne struk-ture sata. Autori navode i popis najneop-hodnije opreme za dramsku grupu ({to je

za ve}inu hrvatskih dramskih pedagoganeostvareni san), a na kraju knjige nalazise specifi~an dramski rje~nik koji bi naj-mla|oj djeci trebao pomo}i u razumijeva-nju onoga {to rade.

Treba spomenuti i prijevod Jasne [ojerkoja se potrudila kroatiziranim imenima inavo|enjem nekih situacija specifi~nih zana{e prilike knjigu {to vi{e pribli`iti hrvat-skom ~itatelju i korisniku ove knjige.

Budu}i da je knjiga na britansko tr`i{teiza{la prije punih trideset godina, mnogi-ma }e navedene vje`be biti poznate, nonjezina je vrijednost u tome {to nudi raz-nolike, univerzalne i uvijek aktualne poti-caje za improvizaciju te joj se i oni kojimaje sadr`aj ve} dobro poznat neprestanomogu vra}ati.

13

Damir Miholi}

SANJANJE NA KI[IHrvatska ekipa na 12.europskim dramskim susre-tima, ljeto 2005., Cork, Irska

Kada razmi{ljamo o snovima, ~ini se daIrska predstavlja pravo mjesto za takvarazmi{ljanja. Svojim prekrasnim pejza`i-ma, bogatom mitologijom, dru`eljubivimi veselim ljudima, upravo inspirira ma{ta-nje i pretapanje ma{te u dramu i kazali{te.Tema »Vrijeme sanjanja/Dreamtime« bilaje baza za mnogobrojna razmi{ljanja kojasu se doga|ala od 18. do 31. srpnja 2005.godine na 12. europskim dramskim susre-tima u Corku. Organizator je bila irskaNacionalna udruga dje~jih kazali{ta kojaod 1980.godine okuplja oko 55 kazali{nihgrupa, pojedince, dje~je i mlade{ke orga-nizacije i poti~e uklju~ivanje djece i mla-dih u dramsko i umjetni~ko izra`avanje.

Ovo je bio moj sedmi europski dramskisusret, od kojih sam u jednom bio ~lan or-ganizacijskog tima (Pazin 2003), a u osta-lima voditelj grupe ili voditelj radionice.Kada sam razmi{ljao o njemu nakon pov-ratka u Hrvatsku, zaklju~ak je bio kao inakon svakog prethodnog: 14 dana u ne-koj drugoj zemlji, okru`en ljudima iz dru-gih zemalja, uklju~en u stvaranje jednogfiktivne kazali{ne stvarnosti s grupom…sve je to bilo kao san. Prona{ao sam do`i-votne prijatelje, razmi{ljao, prezentiraodomovinu, dijelio iskustva, u~io, vidioudaljene gradove, sela, {ume i mo~va-re…, a kazali{te je bio medij koji je omo-gu}io ta sanjanja, dru`enja i stvaranja.

U Corku su se okupila djeca od 12 do 14godina i njihovi voditelji iz 15 europskihzemlja: Austrije, Belgije, Danske, Estonije,Finske, Francuske, Njema~ke, Ma|arske,Izraela, Letonije, Luksemburga, Malte, Ve-like Britanije, Hrvatske i Irske. Svaku zem-lju predstavljalo je osmero djece i dvavoditelja. ^lanovi hrvatske ekipe bili suu~enici: Adela Kolobari} (Osijek), DoloresKrmpoti} (Rijeka), Katarina Breber (Za-greb), Sena Ha{imbegovi} (Pula), BojanBraj~i} (Split), Dino Komadina (Zagreb),Karlo Mrk{a (Karlovac) i Vanja Ov~ar(^akovec). Voditelj grupe bila je Iva Mil-ley, dramska pedagoginja Zagreba~kog ka-zali{ta mladih i Dramskog studija Tirena.Ja sam bio u ulozi voditelja radionice.

Bili smo smje{teni u studentskom naselju»Brookfield«, gdje se odvijao jutarnji i

ve~ernji dio programa. Svaka zemlja ima-la je svoju ku}u, a svako dijete svoju sobu.Doru~ak je bio u »nacionalnoj« kuhinji,svakodnevno popunjenoj svje`im namir-nicama. Pripremanje hrane, pranje su|a i~i{}enje prostorija ku}e obavljala su djecai voditelji prema demokratski napravlje-nom rasporedu. Svaka zemlja imala je»svog« mladog Irca ili Irkinju kao doma-}ina. Dvije ve~eri bile su posve}eneugo{}ivanju neke druge zemlje. Jednomsmo mi i{li u »Irsku« ku}u, a jednom suIzraelci do{li u »na{u«. Spremljen je ma-leni domjenak s nacionalnom hranom izajedni~kim dru`enjem.

Dramski rad u grupama i ostali sadr`aji(tr`nica suvenira, ve~er prezentacije ze-malja kroz neku klasi~nu bajku oblikova-nu na poseban »nacionalni« na~in, ve~er

Zavr{ni nastup u Corku. Borba izme|u Zlih i Siroma{nih.

nacionalnih pjesama, disko, u~enje irskogplesa…) doga|ali su se u prekrasnom kru-gu Sveu~ili{ta, udaljenog 15 minuta hodaod »Brookfielda«. Nakon lagane jutarnje{etnje do Sveu~ili{ta, prvi dio rasporedaodra|ivali su organizatori sa svim sudio-nicima i uvje`bavali elemente koreografi-je zavr{ne prezentacije koja se posljed-njeg dana Susreta odr`ala u sredi{tu gradai koja je bila dio programa doga|anja uCorku, kao Europskog grada kulture2005. godine. Glavni dio rada odvijao se ugrupama pod vodstvom dvoje voditeljaradionice. Moja partnerica u vo|enju gru-pe od 16 malih glumaca iz 8 zemalja bilaje Dana Lia Bauman, voditeljica iz Izraela.

Po~etak svakog dramskog rada, pa tako iovog na{eg imao je standardnu osnovnustrukturu: me|usobno upoznavanje ~lano-va grupe; stjecanje povjerenja, poticanjespontanosti i interakcije koja omogu}ujeslobodno izra`avanje i razmjenu iskustava;prevladavanje jezi~nih prepreka, koje seuvijek pojavljuju u ovakvom tipu susreta;prepoznavanje nivoa vje{tina koji ~lanoviposjeduju; razumijevanje osnovne teme imogu}nosti koje ona nudi kao zajedni~kicilj… Dramske igre, pokret i ples, improvi-zacije na zadanu temu i dr., razvile su pozi-tivnu i motiviraju}u grupnu koheziju i bilesu dobar temelj za paralelan rad na osnov-noj temi – »Vrijeme sanjanja«.

Susret s temom snova bio je beskrajno in-spirativan i omogu}io je mno{tvo asocija-cija i mno{tvo materijala koje je trebalo,na kraju 14-dnevnog rada, oblikovati ukratku predstavu. Razmi{ljanja o snovimakretala su se u {irokom rasponu od snovakoji se javljaju no}u, dok spavamo, pa doniza dnevnih sanjanja, kroz koja su djecaizra`avala svoje stavove, osje}anja, `e-lje… Pisanje o snovima i pretvaranje slikesnova u crte` bio je prvi korak u sakup-ljanju tematskog materijala. Prikazivanjesnova crte`om, pokazao se kao dobar na-~in da se individualni izri~aj prika`e u cje-lovitoj formi, odnosno da se uklju~i i diokoji je nemogu}e detaljno verbalno izrazi-ti, ali je mogu}e prenijeti drugima bojom,linijom i oblikom… Javljale su se slikerazli~itih snovitih, mitskih, stvorenja; sli-ke, na razli~ite na~ine, prenagla{enih pred-meta, `ivotinja i ljudi; mnogo projekcijaosobne budu}nosti; slike problema suvre-menog Svijeta (siroma{tvo, ratovi, bole-sti…) i, istovremeno, slike idealisti~kog,sretnog Svijeta do kojeg put vodi kroz to-leranciju i ljubav. Crte`i nacrtani na foliji,

kasnije su projicirani na platno i postali suscenografija i pozadina mjesta radnje nakojem su se odigravale pojedina~ne igrupne scene. Osobni uradci, kroz disku-siju i rad u malim grupama, analizirani su,razra|ivani i pretvarani u kazali{ni jezikzvuka, glasa i pokreta. Iz mno{tva materi-jala, izdvojeni su najzanimljiviji dijelovi ipreto~eni u 10-minutnu pri~u o dje~akukoji je odlu~io sresti svoje snove. Kaomjesto izvedbe odabrano je dvori{te jednesveu~ili{ne zgrade i zamisao da u njemuiskoristimo sve {to je moglo poslu`iti ustvaranje jednog imaginarnog, snovitog,prostora: stupovi javne rasvjete, klupe,okrenuti stolovi obli`njeg kafi}a, kontej-neri i kante za otpad, vrata koja se, zbogosoba u kolicima, otvaraju pritiskom naveliku tipku… Tako|er, zamisao je bila dau prostor stavimo velike {arene balone iupotrijebimo ma{inu za stvaranje balonaod sapunice. Nekoliko dana smo vje`bali ioblikovali zavr{nu predstavu u tom pros-toru, ali je premijera, zajedno s predstava-ma ostalih radionica, zbog ki{e, koja je uirskoj dio nacionalnog folklora i koja jepadala gotovo svaki dan, odr`ana u veli-koj dvorani, pa je i osnovna zamisao osceni bila pojednostavljena i prilago|enazatvorenom prostoru. Ali i u dvorani dje-~ak je sreo snove. Do{li su oni koje je sa-njao, ali i neki novi, iznena|uju}i i nevje-rojatni. Sreo je, tako, visoko stvorenje ubijelom i ogromnu gusjenicu iz koje seporode `abe, sve zelene, osim jedne, crve-ne i koja biva odba~ena zbog svoje boje.Da bi nahranio odba~enu `abu, pekari mudonose ogroman hamburger, ali hrana jeuvijek bila meta osvaja~a, pa tako, i sada,hamburger sebi~no zaposjedaju Zli ljudi,

koji ne `ele podijeliti hranu sa Siroma{ni-ma. U jednom se trenutku i dje~ak, poku-{avaju}i pomo}i Siroma{nima, na|e uopasnosti… Bitku izme|u gladi i izobiljaprekidaju Bog i mali, rasplesani Feniks.Dje~ak se sad mo`e vratiti svojoj crvenoj`abi, koja, kada zagrize hamburger, posta-je prekrasna djevoj~ica i me|u njima sera|a ljubav. Bog i pratnja odlaze, a dje~aki djevoj~ica ostaju, gledaju}i se u o~i…*

I predstave ostalih radioni~kih grupa u se-bi su sadr`avale vje~itu borbu dobra i zla,ljubav i mr`nju, no}ne more, putovanja unepoznate prostore, susrete i rastanke…Kori{teni su elementi kostima, maske,{minka i glazba. Zvukovi i melodije stva-rani su i na sceni uz pomo} »pravih« i im-proviziranih instrumenata. Dijelovi svakepredstave ukomponirani su u zavr{nu ko-reografiju koja je 30. srpnja prikazana ucentru Corka, ispred dvorane Opere. Pros-tor trga bio je ukra{en stotinom indijan-skih »Hvata~a snova«, od kojih je po je-dan izradio svaki sudionik u umjetni~kojradionici uz pomo} hula-hopa, traka raz-nobojnog platna i {page.

U~enici iz Hrvatske dali su zamije}enidoprinos u svojim grupama. U ve}inipredstava imali su zapa`ene uloge. To jejo{ jednom bila potvrda da je kriterij pokojem u Hrvatskoj biramo sudionike Sus-reta bio uspje{an.

Posljednju ve~er sudionici su proveli ustudentskom naselju uz mno{tvo slatki{a,pjesme i plesa. Jo{ jedan Susret je zavr{io.Jo{ jednom kazali{te je spojilo mnoga sr-ca. I bilo je mnogo izmijenjenih adresa imnogo suza… Do ponovnog sanjanja, ne-gdje u Svijetu!

14

* Cjeloviti tekst predstave tiskan je u: Zbornik igrokaza »Panika u Strahogradu«, Tirena, 2005., Zagreb

Zavr{ni nastup. Ulazak u snoviti prostor.

Stig Eriksson

DRAMSKI ODGOJ UNORVE[KOJU Norve{koj termin drama ozna~ava dram-ske aktivnosti u {koli. U obveznoj osnovnoj isrednjoj {koli (od 1.–10. razreda) drama seobi~no koristi kao sastavni dio nastavnogplana, tj. kao medij u~enja. U vi{oj srednjoj{koli drama postoji kao predmet, ali ga tre-nutno ne nude mnoge {kole u zemlji.

Dramski odgoj u Norve{koj koristi razli~iteoblike dramskog izra`avanja – od dramskeigre i procesne drame do dje~jeg i odgoj-nog kazali{ta. Tijekom godina udoma}ilasu se dva, u osnovi razli~ita ali ne i me|u-sobno isklju~iva, na~ina upotrebe drameodn. kazali{ta za odgoj: prvi, tzv. nefor-malizirani, usmjeren je na proces i usredo-to~en prvenstveno na istra`ivanje teme iimprovizaciju kroz dramsku igru; drugi,formalizirani, usmjeren je na kona~ni pro-izvod i prvenstveno se bavi predstavlja-njem i profesionalnim vje{tinama u okvirukazali{ne izvedbe. U svjetlu dosada{njegrazvoja dramske pedagogije podjela na ovadva oblika nije vi{e jako produktivna i mo-`e se ~initi zastarjelom, me|utim, kao po-mo}no sredstvo u prepoznavanju tradicije itrendova (suvremenih i povijesnih), takvepostavke mogu biti od koristi.

Povijesni razvoj i sada{njausmjerenjaModerna odgojna drama u Engleskoj iSAD-u proiza{la je iz dje~jeg kazali{ta ipokreta naprednog odgoja i pedagogije,potpomognutih tradicijom studentskog ka-zali{ta i kazali{ta zajednice. Iste faze raz-voja mogu se uo~iti i u Norve{koj.

Kao rezultat pokreta za napredni odgojdrama je postala dijelom nacionalnog nas-tavnog plana ve} 1939., a tijekom drugepolovice 60-ih neformalne metode kre-ativne drame postale su alternativom tra-dicionalnom {kolskom kazali{tu. U ranim70-ima utjecaji humanisti~ke psihologije iegzistencijalisti~ke filozofije potakli su in-teres za grupnu dinamiku u u~ionici. Sre-dinom 70-ih primjetljiva je zaokupljenostsocijalno-politi~kim pitanjima, potaknutaalternativnim kazali{nim pokretom i mar-ksisti~kom filozofijom. Pojednostavljenore~eno, kasnih 70-ih mo`emo razlikovatidva glavna smjera: jedan bi se mogao naz-vati anglo-ameri~kom tradicijom, na koju

je utjecala liberalna teorija osobnog raz-voja {to su je u SAD razvile dramske pe-dagoginje Winifred Ward i Geraldine Si-ks, a u Engleskoj Peter Slade i Brian Way.Glavni skandinavski zastupnici ameri~ketradicije su [vedi Elsa Olenius i Dan Lip-schutz, kao i Norve`anka Ingrid Boman.Britanski utjecaji stigli su u Norve{ku pre-ko literature, posjeta i ljudi koji su odlaziliu Englesku kako bi nau~ili metode rada.Zapa`en napor u podru~jima mime i dra-matizacije ostvarila je Norve`anka Groet-he Nissen, koja je uvela britanske dram-ske metode i vje`be govora. Drugi pristupbio je vi{e skandinavski, inspiriran rekon-strukcionisti~kim filozofijama doma}eg ilistranog porijekla, u kojem su politi~kasvijest i bavljenje socijalnim pitanjima biliu sredi{tu. Uz kazali{ni pokret eksperi-mentalnih grupa, va`ni utjecaji dolaze odNorve`anina Johna Lilletvedta, [veda Bjor-na Magnera, Danca Janeka Szatkowskog,Nijemaca Helme Ebert i Volkharda Pari-sa, te Brazilca Augusta Boala (koji je u80-ima dolazio u skandinavske zemlje kaopredava~). Tijekom 80-ih, razvoj kojemsu na ~elu bili Dorothy Heathcote i GavinBolton, tako|er je bio utjecajan u Nor-ve{koj, ~emu treba dodati i utjecaj nekihdrugih pristupa, npr. onog koji se bavidramskim konvencijama (Jonothan Nee-lends i Tony Goode) u ranim 90-ima, teprocesne drame (John O’Toole i CecilyO’Neill) sredinom 90-ih.

Suprotstavljanja izme|u drame usmjerenena pitanja osobnog razvoja i drame koja sebavi istra`ivanjem tema zamijenjena supitanjima o prirodi i ulozi estetskog u dram-skom odgoju. Poput Davida Hornbrooka,koji je u Engleskoj htio povratiti va`nostdrame kao estetskog predmeta po sebi, ineki pedagozi u Norve{koj dramu gledajuprvenstveno kao teatarski predmet kojem

su u sredi{tu scenske vje{tine i tehnika.Drugi, pak, tvrde da drama, kao mediju~enja uporabiv u svim segmentima kuri-kuluma, predstavlja najbolji na~in povezi-vanja – i istra`ivanja – umjetnosti i zna-nja. Na kraju devedesetih suo~eni smo smnogostruko{}u dramskih puteva koji sekri`aju, ali niti jedan smjer nije dominan-tan. Kao {to je nedavno istaknuo JanekSzatkowski, drama se pojavljuje kao hib-rid mnogih kazali{nih formi, ali s dina-mi~nim interesom za istra`ivanje i razvojnovih metoda, oblika i zna~enja. Drama-turgija, kao strukturiraju}e na~elo odgoj-ne drame, va`na je referenca za na{ da-na{nji rad. Zanimanje za umjetni~ki viddramskog rada mo`da je zasjenilo zani-manje za njegovu pedago{ku dimenziju;zato {to su danas i estetske i obrazovne te-orije, kao i umjetni~ka ekspresija, podru-~ja koja dramski pedagog mora svladati.

Kazali{te za djecu iodgojna dramaU drugoj polovici pro{log stolje}a pred-stave za djecu postale su uobi~ajene usvim dr`avno financiranim kazali{tima uzemlji, ali to se uglavnom svodilo na jed-nu predstavu godi{nje. Postoji nada da }ese vi{e vladinih sredstava tro{iti na kaza-li{te za mlade, jer kazali{ni ansambli mo-raju slijediti izazove i udovoljiti zahtjevi-ma nove mlade publike. Isto tako postojinada da }e porast drame u {kolama potak-nuti pove}anje broja predstava za djecu ida }e se pojaviti kriti~nija i informiranijapublika. Dramski pedagozi mogli bi pos-tati grupa kazali{nih radnika koji brinu ou~eni~kom razumijevanju kazali{ne um-jetnosti. Najbolje predstave za mladu pub-liku obi~no rade mali nezavisni ansambli.U potrazi za novim kazali{nim oblicima istilovima, te u kontaktu sa {kolama i vrti-

15

DRAMSKI ODGOJ U SVIJETU

Iz radionice na Visokoj u~iteljskoj {koli u Bergenu

}ima, te dru`ine kombiniraju dramske ob-like i metoda rada koje mogu koristitidramskim pedagozima i glumcima u dje-~jem kazali{tu.

Amatersko kazali{teKazali{no obrazovanje djece i mladih tra-dicionalno se odvijalo izvan {kole. Neko-liko srednjih i tzv. pu~kih* {kola nude ka-zali{te kao predmet, ali to su iznimke prijenego pravilo. Neke {kole nude dramu ilikazali{te kao izvannastavnu aktivnost. Ina-~e, mladi ljudi koje zanima kazali{te po-ha|aju privatne ustanove ili se pridru`ujulokalnim amaterskim grupama. Danasamatersko kazali{te cvjeta, a pokret obuh-va}a mnoge mlade kao izvo|a~e i kaopubliku. Neka amaterska kazali{ta poku{a-vaju povezati obrazovanje i rad na pred-stavama. Kazali{ni centar u Bergenu nudite~ajeve za ljude koji `ele raditi s djecomkoja igraju za djecu. Me|u zaposlenimasu dramski pedagozi i mladi redatelji, a1989. su pokrenuli {kolu drame/ kazali{taza djecu.

Drama u {kolamaU nastavnom planu iz 1997. drama imasvoje mjesto prvenstveno kao medij po-du~avanja, koji posebno dobro odgovarapotrebama projektne nastave. Me|utim,ona je tu ipak ograni~ena kao specifi~nopredmetno podru~je unutar materinjeg je-zika, vjerskog i glazbenog obrazovanja, teengleskog kao drugog jezika. S drugestrane, pak, zbog bliske veze s »igrom«,drama je va`na komponenta mnogih pred-meta u ni`im razredima {kole.

Srednje {kole oduvijek su najslabije mjes-to drame/kazali{ta u obrazovnom sustavu.Osim par iznimaka, drama nije bila nitipredmet niti zagovarani medij podu~ava-nja. Ipak, od jeseni 1994. »drama, ples iglazba« nude se kao zasebno odgojno-ob-razovno podru~je u srednjim {kolama. Uprvom razredu ove se umjetnosti predajuintegrirano, dok se u drugom i tre}em raz-redu u~enici opredjeljuju za jednu od njih.Ovaj trogodi{nji te~aj omogu}uje pripre-mu za fakultetski studij. Te~aj je u po~et-ku imao slab odaziv {irom zemlje. To sedjelomi~no mo`e pripisati tome {to sepredmet nije predavao u ni`im razredima,a djelomice nevoljkosti {kola da financi-raju nova radna mjesta. Danas, pak, me|uradnom snagom ima dosta kvalificiranihdramskih pedagoga.

Obrazovanje dramskih/kazali{nih pedagogaGlavne ustanove za obrazovanje dram-skih pedagoga su dr`avne visoke u~itelj-ske {kole. Od 1978. drama je obvezna zasve pred{kolske odgajatelje, a od jeseni1992. drama je obvezna (iako mala) sas-tavnica u obrazovanju svih osnovno{kol-skih nastavnika. Te {kole tako|er nudedo{kolovanje za ve} zaposlene u~itelje.

Ve}ina dr`avnih {kola nudi intenzivne jed-nosemestralne te~ajeve iz drame (a neki i izplesa). U Bergenu i Oslu studij odgojnedrame/kazali{ta traje jednu ili dvije godine.U sklopu reforme u~iteljskog obrazovanja1998. ponu|en je novi trogodi{nji specija-lizirani studij drame. Na takvim studijimaodr`ava se ravnote`a izme|u teorije i prak-se, a u `ari{tu zanimanja su podjednakodramski rad u razredu kao i rad na malimpredstavama. U akademskoj godini 2000/2001. u Bergenu je s radom zapo~eo i po-slijediplomski studij dramskog odgoja.

Dva sveu~ili{ta (Oslo i Bergen) nude stu-dij teatrologije, u rasponu od dvosemes-tralnog ili trosemestralnog studija pa domagisterija. Me|utim, to su teorijski stu-diji. Samo jedno sveu~ili{te (Trondheim)nudi studij drame/kazali{ta u okviru kojegse mo`e zaista i prakti~no raditi. Postojinacionalna mre`a studija odgojne drame ikazali{ta, u kojoj su predstavnici sveu~i-li{ta i visokih {kola. Obrazovanje profe-sionalnih glumaca odvija se u Dr`avnojgluma~koj {koli u Oslu, ali to trogodi{njeobrazovanje ne sadr`i nikakve predmetevezane uz odgojnu dramu ili kazali{te.

Pomak prema odgojnomkazali{tuOslo i Bergen, koji imaju dvogodi{nje stu-dije drame/kazali{ta, daju osobit prioritetrazvoju programa odgojnog kazali{ta. Toje podru~je ogromnog potencijala za po-vezivanje drame/kazali{ta i odgoja, ali in-teres nadle`nih za kulturu i obrazovanjenije se pokazao dovoljno jakim da se ovajoblik edukativnog teatra inspiriran britan-skim sistemom rada zna~ajnije pokrene.

Novi politi~ki signaliU sije~nju 1992. izvje{}e Nacionalnog vi-je}a za kulturu i Nacionalnog vije}a zanastavni plan i program predstavilo jeakcijski plan ja~anja mjesta umjetnostiunutar obrazovanja. Izvje{}e je naglasilopotrebu za: a) pobolj{anjem i razvojem sa-dr`aja umjetni~kih predmeta; b) siste-

mati~nim radom u razvijanju estetskedimenzije svih {kolskih predmeta; c) osi-guranjem da sve umjetnosti postanu dije-lom dje~jeg odgoja; d) poticanjem razvojadje~je kulture i osobne ekspresije krozkreativni rad i kontakt s umjetno{}u; e)zamjenjivanjem termina »prakti~no-estet-ski predmeti« terminom »umjetnosti«.Novi akcijski plan su 1995. zajedni~kipredstavila ministarstva prosvjete i kultu-re. U tom dokumentu ministarstva su seslo`ila oko va`nosti » izgradnje mostova«izme|u umjetnosti u dru{tvu i umjetnostiu {kolama. To postavlja zna~ajan izazovkako dramskim pedagozima, tako i umjet-nicima, da isku{aju potencijale umjet-ni~kog obrazovanja u postindustrijskomdru{tvu. Vrijeme }e pokazati ho}e li ulogaumjetnosti u {koli zaista ja~ati i pove}atise, ili }e i dalje biti vrednovana kao rela-tivno marginalna na odgojno-obrazov-nom putu djece i mladih.

OrganizacijeJedina organizacija kojoj je specifi~no iprimarno podru~je drame/kazali{ta za od-goj jest Nacionalna udruga za odgojnudramu (LDS). Stvorena je 1961. i broji1200 ~lanova. Njen ~asopis Drama – nor-dijski vjesnik dramske pedagogije, va`anje izvor svje`ih ideja i istra`ivanja u pod-ru~ju dramskog odgoja i dje~jeg kazali{ta.Vjesnik se tiska ~etiri puta godi{nja i mo-`e se pohvaliti ~itateljstvom {irom nordij-skih zemalja. Od 1991. dramski pedagozidr`avnih visokih {kola imaju svoju nacio-nalnu mre`u. 1990. u zapadnoj Norve{kojosnovana je mre`a nastavnika umjetnosti.1993. nacionalne udruge za umjetnosti uodgoju i obrazovanju udru`ile su snage iosnovale Zajedni~ko vije}e za umjetnostiu odgoju i obrazovanju koje je najve}imdijelom financirano od strane Ministar-stva kulture.

U Norve{koj postoje nacionalni ogranciorganizacija IDEA, AITA i ASSITEJ.LDS je 1992. godine sudjelovao i u osni-vanju IDEA-e. IDEA je osnovana radi»promicanja i zastupanja drame/kazali{takao sastavnog dijela humanisti~kog odgo-ja i obrazovanja unutar i preko nacional-nih granica«. To je jedina me|unarodnaorganizacija s posebnim usredoto~enjemna dramu i odgoj.

2001. Norve{ka je u Bergenu s velikimuspjehom organizirala 4. svjetski kongresIDEA-e, Me|unarodne udruge za dra-mu/kazali{te i odgoj. Lokalni organizatoribili su Odsjek drame bergenske Visokepedago{ke {kole i Norve{ka udruga dram-skih pedagoga (LDS).

16

* To je tip {kole karakteristi~an za nordijske zemlje, koji adolescentima nudi besplatno op}e obrazovanje. Neke od njih, npr. Visoka pu~ka {kola u Ro-merikeu, imaju izrazit dramski/kazali{ni profil.

FORUM KAZALI[TE ZA[KOLU BEZ NASILJANajopse`nija akcija HCDO-a u 2005. go-dini bila je realizacija projekta »Forum--kazali{te za {kolu bez nasilja« za koji jeMinistarstvo znanosti, obrazovanja i {por-ta osiguralo sredstva kroz natje~aj namije-njen nevladinim udrugama. Akcija je jebila dio programa Hrvatskog ureda UNI-CEF-a »Za sigurno i poticajno okru`enjeu {kolama«, a trebala je po~eti ujesen2004., ali je zbog revizije natje~aja po~e-tak morao biti pomaknut.

Tijekom velja~e 2005. obavije{teni su svi`upanijski i gradski uredi za dru{tvenedjelatnosti i pripadne uprave za obrazova-nje, {kolstvo ili prosvjetu o planu akcije»Forum-kazali{te za {kolu bez nasilja«. Uisto vrijeme upu}eni su pozivi na radioni-ce svim {kolama uklju~enima u INICEF--ov program.

Do sredine o`ujka {kole su poslale prijav-nice s imenima sudionika. Temeljem tihprijava odre|ena su mjesta odr`avanja 7radionica i to u Vara`dinu, Splitu, [ibeni-ku, Osijeku, Rijeci te u Zagrebu (za 2 ra-dionice). Tijekom ovog razdoblja u akcijuse uklju~ilo gradsko poglavarstvo u Bjelo-varu koje je preuzelo tro{kove odr`avanjadviju radionica u okviru lokalne kulturneakcije »Bjelovarski odjeci kazali{ta«. Sveradionice tog prvog kruga odr`ane su uvrijeme uskr{njih {kolskih praznika.

Budu}i da je kroz ove akcije realiziran tekdio planiranog programa, tijekom svibnja

odr`ane su jo{ dvije radionice u Viroviticii Po`egi, a posljednje dvije ostvarene su,jedna u Zagrebu u okviru na{eg godi{njegsabora, a druga koncem rujna u Puli.

Na radionicama je ukupno sudjelovalo226 sudionika, prete`ito u~itelja i nastav-nika, ali i {kolskih psihologa i pedagoga.Na radionicama, pak, u Bjelovaru, [ibeni-ku i Puli sudjelovali su i srednjo{kolci.

Akciju je realizirala ekipa dramskih peda-goga na{eg Centra:

Aleksandar Ban~i}, dramski pedagog izPule, Goran Golovko, redatelj i dramskipedagog iz Splita, Lidija Helajz, glumi-ca-lutkarica i dramska pedagoginja iz Osi-jeka, Valentina Kamber, prof. hrvatskog idramska pedagoginja iz Zagreba, IvanaMarijan~i}, dramska pedagoginja iz Zag-

reba te Vlado Kru{i}, redatelj i dramskipedagog iz Zagreba.

U realizaciji pojedinih radionica organiza-cijski su pomogle na{e ~lanice Irena Hlu-pi}-Ra{o iz Bjelovara i Nata{a Juri}-Stan-kovi} iz [ibenika. U Puli je pomo} pru`ilaprof. Teodora Baleti} iz pulske Gimnazi-je.

Ovakav zahtjevni projekt koji se realizirana podru~ju cijele Hrvatske suo~io se i sodre|enim problemima.

Kako rekosmo, ciljani korisnici programabile su prije svega {kole obuhva}eneprogramom Hrvatskog ureda UNICEF-a»Za sigurno i okru`enje u {kolama« kojihima po cijeloj Hrvatskoj. Bilo je te{ko od-rediti mjesta odr`avanja radionica, a da se{kole s nekih podru~ja ne dovedu u slabijipolo`aj u odnosu na one koje su blizumjesta odr`avanja radionica. To je, po na-{oj ocjeni, razlog slabijeg odziva jednogbroja {kola iz UNICEF-ova programa nasudjelovanje u ovoj akciji. To smo nasto-jali kompenzirati kroz drugi krug radioni-ca koje su u svibnju odr`ane u `upanijamaiz kojih je odziv bio slabiji. Jedna od pla-niranih radionica trebala se odr`ati u Gos-pi}u, ali ni tada nije bilo odziva {kola iu~itelja. Ina~e, svagdje gdje smo se obrati-li `upanijskim ili gradskim slu`bama ima-li smo njihovu punu potporu i suradnju.

Ocjene iznesene u anketama obavljenimna kraju svake radionice vrlo su pohvalne.To je u svakom slu~aju veliko priznanjeekipi voditelja, kao i dokaz potrebe odr`a-vanja takvih radionica kao oblika eduka-cije na{ih u~itelja i u~enika.

17

RADNE AKCIJE

Javna izvedba forum-kazali{ta u Virovitici 22.5.2005.

Forum-radionica sa srednjo{kolcima u Bjelovaru 3.4.2005.

Julian Boal sin je Augusta Boala, brazil-skog kazali{nog umjetnika i politi~kogaktivista koji je osnovao »kazali{te potla-~enih«, svojevrsni kazali{ni `anr {to se ti-jekom posljednjih ~etvrt stolje}a pretvoriou svjetski pokret. Julian Boal, novinar, pi-sac, prevoditelj i filmski dokumentarist,kazali{tem potla~enih intenzivnije se baviposljednjih {est godina. @ivi i djeluje ug-lavnom u Francuskoj, ali i u drugim zem-ljama, pa je tako odr`ao i radionice u ok-viru Me|unarodnog festivala kazali{tamladih u Puli te u Mostaru.

� Koliko »kazali{te potla~enih« danasima godina?

Knjigu pod tim naslovom moj je otac prviput objavio 1971. u Argentini, dakle prijene{to vi{e od 30 godina, ali se ideja, daka-ko, razvijala mnogo ranije, potaknuta pr-venstveno djelovanjem i razmi{ljanjimabrazilskog pedagoga Paula Freirea. Bila jeto, zatim, svojevrsna reakcija na politi~kiagitprop uobi~ajen u to doba (konac 60-ihi po~etak 70-ih) u latinskoameri~kim ze-mljama. Tako|er je va`an i utjecaj pe-ruanskog dr`avnog programa za opisme-njavanje iz 1972. u kojem je moj otacsudjelovao. [est mjeseci je radio s najsiro-ma{nijim slojevima peruanskog pu~an-stva. Tada je po~eo razmi{ljati o kazali{tukao jeziku ravnopravnom s onim pisanimi ~itanim, {tovi{e, kao jeziku koji se ne tre-ba u~iti, budu}i da ga svatko ve} posjedu-je u sebi kao sposobnost dramske igre.

� Svjetski utjecaj »kazali{ta potla~enih«,me|utim, po~eo se ostvarivati nakonprijevoda knjige na francuski?

Bio je to presudan doga|aj za mog oca ko-jeg je u to vrijeme, kao progresivnog inte-lektualca, proganjala brazilska policija. UFrancuskoj je 1978. dobio politi~ki azil,knjiga je prevedena i moj je otac po~eoprakti~no pokazivati ono {to je u knjizi opi-sao. Tako se utjecaj »kazali{ta potla~enih«po~eo polako {iriti. Ljudi iz raznih zemaljapo~eli su se zanimati za njegov rad, krenulesu radionice, konferencije i demonstracijerada u Francuskoj i drugim europskim ze-mljama. S engleskim prijevodom knjige1979. po~eo je i utjecaj »kazali{ta potla~e-nih« u svjetskim razmjerima.

� Koliko danas ima kazali{nih dru`inakoje koriste metode »kazali{ta potla-~enih«?

Na internet stranici na{e Me|unarodne u-druge kazali{ta potla~enih nalazi se preko

stotinu adresa na{ih ~lanica, ali ja vjeru-jem da je u svijetu mnogo vi{e dru`inakoje se time bave. Primjerice, u BurkiniFaso ve} se tri godine odr`ava festival tzv.»korisnog kazali{ta« s preko stotinu grupasudionica, a barem polovica njih koristimetode kazali{ta potla~enih. Mislim dabarem petsto grupa {irom svijeta danaskoristi metode kazali{ta potla~enih. U Fran-cuskoj su samo tri dru`ine slu`beno regis-trirane kao kazali{ta potla~enih, a ja znambarem jo{ petnaest koje se time bave.

� Kako je bilo mogu}e educirati sve teljude?

Utjecaj se {irio na na~in rodoslovnog sta-bla: moj je otac podu~io jedan broj ljudi,ovi su podu~avali druge, ovi pak tre}e,tre}i pak ~etvrte i tako to ide sve do danas.To se geometrijski {irilo. Osim toga, tu sui knjige. Neki su samo ~itanjem ovladalitehnikama kazali{ta potla~enih. SanjayGanguli je ~ovjek koji u Indiji vodi kaza-li{nu dru`inu s preko petsto amatera-selja-ka. Kopiju knjige Kazali{te potla~enihdobio je po{tom i ono {to je tamo pro~itaopo~eo je primjenjivati u radu sa svojomdru`inom koja i dandanas radi.

� Mo`e li kazali{te potla~enih promije-niti svijet?

U vrijeme dok je moj otac bio mlad kaza-li{te je bilo politi~ki vrlo anga`irano. Tadaje ve}ina mladih ljudi vjerovala da kaza-li{te mo`e mijenjati svijet. Danas takvashva}anja smatramo romanti~nima i mno-go smo skepti~niji prema mogu}nostimakazali{ta da promijeni svijet. Me|utim, sdruge strane, ra{irenost i prihva}enost teh-nika kazali{ta potla~enih {irom svijeta go-vori da je pogo|eno ne{to bitno u ljudima,a to je da ovo kazali{te stvara prostor u ko-jem se ljudi mogu izraziti, a kad uspiju utome, otkrivamo da ljudi imaju i {to re}i. Sdruge strane, to govori da takav prostor ukojem se ljudi mogu izraziti u na{em dru-{tvu zapravo nije dan. Ako oni s tolikoodu{evljenja prihva}aju ovakav rad, to pr-venstveno govori da im ta mogu}nost usvakodnevnom `ivotu nije pru`ena.

� U tridesetgodi{njem razvoju kazali-{ta potla~enih mogu li se prepoznatinekakve razvojne etape?

Da, razvoj sasvim sigurno postoji. S jednestrane, to se lijepo vidi kad danas ~itateknjigu moga oca »Igre za glumce i ne--glumce«, napisane prije dvadesetak go-dina. Puno toga tamo napisanog danas ni-

je aktualno, praksa se izmijenila, a prijesvega politi~ka filozofija na kojoj se taknjiga temeljila. Zato se spremamo za no-vo, prepravljeno izdanje te knjige. Tako-|er mislimo pozvati prakti~are kazali{tapotla~enih iz raznih zemalja da sudjelujusa svojim prilozima.

S druge strane, pokret se razlio u punopravaca, tako da je u ovom ~asu te{ko re}ikako to~no danas izgleda kazali{te potla-~enih.

� Jeste li zbog toga sretni ili vas to bri-ne?

Oboje. S jedne strane mi je drago da se topro{irilo po cijelom svijetu, a s druge, imai skretanja u ne{to protiv ~ega je svoje-dobno kazali{te potla~enih i nastalo.

Evo primjera pozitivna razvoja: neka pra-vila forum-kazali{ta, kao ono da se lik tla-~itelja ne mo`e mijenjati, s vremenom suse po~ela primjenjivati fleksibilnije, no touvijek ovisi o konkretnim okolnostima. Ilidrugi primjer uklapanja forum-kazali{ta udru{tvenu praksu: jedna aktivistica foru-m-kazali{ta uvodila je u prakti~an rad so-cijalne radnike tako {to im je davala da upredstavi forum-kazali{ta preuzmu ulogu»d`okera«, tj. posrednika izme|u gledate-lja i glumaca, osobe koja »vodi igru«, i ti-me ih izravno uklju~ivala u raspravu osocijalnom problemu kojim se forum--predstava bavi. Jer kad si »d`oker«, mo-ra{ slu{ati drugog i saznati o njegovimproblemima, mora{ ga uva`avati. Narav-no, cilj takva postupka je da se socijalniradnici na taj na~in senzibiliziraju za svojredovan posao i da ta iskustva ste~enakroz kazali{te potla~enih ostanu prisutna iu njihovu budu}em radu.

Neki drugi pak izmi{ljaju nove postupkekoji se mogu primijeniti u okviru kazali{tapotla~enih. James Thompson, koji mnogoradi po zatvorima, oblikuje takve novepostupke i vrlo uspje{no ih primjenjuje uradu sa zatvorenicima.

Postoje tako|er i neki pravci razvoja kojimi se ne svi|aju. Primjerice, forum-kaza-li{te se po~elo ponegdje koristiti kao se-lektivni postupak pri primanju na posao.

Tehnike kazali{ta potla~enih ~esto nalazi-mo kao dio slu`benih odgojnih programaza sprje~avanje ovisnosti, borbe protivAIDS-a ili nasilja. Me|utim, mnogo mi jedra`e kad se spontano pose`e za njima,nego kad su uprogramirane u djelatnostvelikih organizacija i ustanova, tj. kad sunaru~ene i nametnute odozgo. Kazali{te

18

»KAZALI[TE POTLA^ENIH« OTVARA LJUDIMA PROSTOR DA SE IZRAZE

Razgovor s Julianom Boalom

potla~enih je najbolje kad proizlazi iz svo-je vlastite publike i kad `ivi s njom.

� Imam dojam da ste u svom radu irazmi{ljanju mnogo liberalniji i flek-sibilniji nego mnogi prakti~ari kojisu od va{eg oca ili iz knjiga nau~ilitehnike i pravila kazali{ta potla~e-nih.

To je mogu}e. Na{ svijet ne mo`emo vi{epromatrati kao crno-bijeli, u kojem je sjedne strane dobro, a s druge zlo. Nje-ma~ki filozof Jürgen Habermas ka`e da sedanas te{ko mo`e braniti tvrdnja da jene{to barbarsko, jer iza svakog »barbariz-ma« stoji nekakav slo`en sustav vrijed-nosti koji ima i dobre i lo{e strane. Zato ina{a pravila postaju fleksibilnija. Primje-rice, kad oblikujemo lik tla~itelja u foru-m-kazali{tu, to danas mo`e biti vrlo slo-`en lik, a ne tek puki nevaljalac koji ~ininepravdu. U Brazilu smo sura|ivali s de-mokratskim dru{tvenim pokretima i upo-znali njihove aktiviste koji sjajno politi~kirazmi{ljaju, ali u vlastitu domu nisu nima-lo demokrati~ni. To je jednom prilikomvrlo dobro objasnio i ve} spomenuti Sa-njay Ganguli iz Indije objasniv{i da kodnjih – a znamo da nije samo kod njih tako– patrijarhalni sustav vrijednosti oblikuje`ivotne odnose unutar mikrogrupe kakvaje obitelj ili mala lokalna zajednica, a ~ita-va dru{tvena i politi~ka nadgradnja osla-nja se te dalje razvija taj isti sustav preno-se}i ga na vrijednosti i mjerila – vjerska,obi~ajna, profesionalna, kulturna – cijelogdru{tva. Tla~enje se dakle ne mo`e uzetisamo kao ne{to {to se doga|a u politici,ve} ga mo`emo prepoznati u svim pod-ru~jima i razinama `ivota.

S druge strane, smatram da razni oblicitla~enja imaju i nekakav svoj zajedni~kinazivnik. Tla~enje je u svojoj osnovi mo-nolo{ka komunikacija: jedan govori, aostali slu{aju. Mislim da je va`no da su-dionici, izvo|a~i a i publika, kazali{ta pot-la~enih prepoznaju tu zajedni~ku osnovutla~enja.

� Jeste li kad nai{li na sasvim razli~ituuporabu kazali{ta potla~enih, onukoja va{em ocu ili vama ne bi nikadpala na pamet?

Jednom sam vidio predstavu u kojoj je liktla~itelja bio prosjak koji tra`i novac. Tose dakako ne mo`e smatrati oblikom tla-~enja, jer ljudi ne ovise o prosjaku i nje-govu odnosu prema njima, on nema nadnjima vlast. Tla~enje je uvijek nekakavvezani i trajniji odnos me|u ljudima. Mise zbog prosjaka mo`emo osje}ati neu-godno, ali se ne mo`e re}i da nas on tla~i.

S druge strane, gledao sam predstave ukojima je tla~enje bilo prejako, tj. bila je toneprekidna fizi~ka agresija kojoj se jedinomo`e suprotstaviti jednaka fizi~ka agresi-ja, a tu onda prestaju temeljna pravila ka-zali{ta potla~enih, od kojih je osnovno dase do rje{enja problema dolazi raspravomi dijalogom. U kazali{tu potla~enih prob-lemi se rje{avaju dijalogom i argumenti-ma, nasilje ne poma`e.

Ima i karikaturalnih primjera. U jednojpredstavi o rasizmu lik `rtve do`ivljava {i-kaniranje na ulici, na poslu, zatim poku{a-va dobiti neke dokumente u uredima dr-`avne uprave i opet do`ivljava isti ru`anpostupak, sve je to bilo jako prenagla{eno.No kad je jedan crnac ustao u gledali{tu irekao da to ba{ nije tako, onda mu je d`o-

ker oduzeo rije~ i nastavio dalje s predsta-vom.

� Osnovali ste nedavno Me|unarodnuudrugu kazali{ta potla~enih?

Udruga je upravo i nastala zbog onoga {tome najvi{e brine u dana{njem {irenju ka-zali{ta potla~enih, a to je nepovezanostkazali{nih dru`ina koje se bave njime. Po-sljednji zna~ajni festival kazali{ta potla~e-nih dogodio se prije punih deset godina.Danas nemamo pregled stanja. Zbog togasmo odlu~ili osnovati Me|unarodnu ud-rugu kazali{ta potla~enih kako grupe ne bibile prisiljene djelovati izolirano, ve} daih pove`emo i omogu}imo im razmjenuideja i iskustava.

U ovom ~asu moj otac realizira veliki pro-jekt u koji }e biti uklju~eno 40.000 zatvo-renika u brazilskim zatvorima. S njima }ese tijekom {est mjeseci raditi kroz tehnikekazali{ta potla~enih. Me|utim to nitko ne-}e zabilje`iti video-kamerom. Jedna odosnovnih zada}a Me|unarodne udrugekazali{ta potla~enih bit }e prikupljanjedokumentacije o aktivnostima grupa {i-rom svijeta, zatim stvaranje virtualne bib-lioteke kao i stvaranje baze podataka o is-tra`ivanjima koja su se bavila kazali{tempotla~enih. Jedna od ideja koju imam suvideo-snimke raznih d`okera na kojima semo`e vidjeti kako postupaju u odre|enomtrenutku, kako razrje{avaju odre|eni pro-blem, dakle snimke s »trikovima zanata«koje se mogu skinuti s interneta i pomo}iu educiranju budu}ih aktivista kazali{tapotla~enih. Kroz takvu udrugu mogu}e jezatim realizirati i neke mnogo ve}e pro-jekte. Osim toga, mogu}e je tako|er ga-rantirati kvalitetu realizacije projekata, atime i valjanost primijenjenih metoda, jer}e udruga, odn. u krajnjoj crti moj otac tenajbolji prakti~ari kazali{ta potla~enih,stati iza takvih projekata. (Razgovarao:Vlado Kru{i})

19

Julian Boal

Ivana Marijan~i}

FORUM-KAZALI[TEU ZATVORU

~etvrtak, 23. 1. 2003.

Evo me u novoj `ivotnoj avanturi! Vodimradionicu forum-kazali{ta `enama u po-`e{koj kaznionici! Kada sam ljudima skojima se dru`im spominjala gdje i s kim}u raditi, svi su {irili o~i i zvu~alo je neo-bi~no. I sad mi se to neobi~no, evo, ostva-ruje. Do~ekuju me nadzornica, njen zam-jenik, socijalna radnica i jo{ jedna `ena zakoju pretpostavljam da odre|uje cjelo-kupni raspored `ena u kaznionici. Do{lasam sat vremena prije po~etka radionice,da bih popri~ala s njima i da mi poka`uprostore za rad. To mi puno zna~i zbog la-gane treme koju imam, zato {to sam prviputa u `ivotu u ovakvu prostoru. Razgo-varamo u posebnoj prostoriji za goste islu`bene ru~kove, van kaznionice. Kaz-nionica ina~e ima tri odjela: zatvoreni, po-luotvoreni i otvoreni. Uz serviran sok, ka-vu i nareske, saznajem da }e mi `ene naradionici biti vrlo aktivne, otvorene i zain-teresirane. Imaju i razne radionice koje sa-me vode – literarnu, dramsku, likovnu irecitatorsku, a ve} dobivam i poziv da naValentinovo do|em vidjeti koreografiju ipredstavu koju same pripremaju. Zamje-nik nadzornice stalno zbija neke {ale, pa jeatmosfera opu{taju}a i mene napu{ta mo-ja lagana trema. U na{em razgovoru mi jeneobi~no {to mi njih ~etvero ~esto napo-minje kako imaju puno aktivnosti i kakokaznionica uop}e nije onakva kakve vi|a-mo u ameri~kim filmovima. S puno trudaobja{njavaju mi sve u stilu »nije onakokako se ~ini«, kao da mi se opravdavaju zane{to. Odlazimo gledati prostorije, {tozna~i da prvi put upadam unutar zatvor-skih zidina. Uno{enje mobitela je zabra-njeno, pa ga nevoljko ostavljam na porti.Vode me socijalna radnica i `ena koja pra-vi rasporede. Hodamo sporo po stazamajer snijeg nije o~i{}en. Obilazimo poluot-voreni i otvoreni dio, dvije zgrade. @enskemi uvje`bano pokazuju sve prostorije kaoda su to du`ne meni pokazivati: knji`nicu,kantinu, spavaonice, ~ajnu kuhinju, sani-tarni ~vor i predla`u mi jednu prostoriju zarad koja je dobra jer ima dosta mjesta. Sli-ke koje vidim po hodnicima su fantas-ti~ne, rezultat njihove likovne radionice, azatvorenice koje pozdravljam po hodnici-ma gledaju me kao s nekom nadom. Ovo{to vidim doima se pristojno i ~ak udobnoza boravak.

Na radionicu je do{lo 18 `ena. Do{le su saznati`eljom i velikom voljom, pa to i menidaje dodatnu energiju i vedrinu, pa se koduvodnih igara puno smijemo i uspostav-ljamo dosta toplu komunikaciju. U osta-lim dramskim igrama daju sve od sebe, avje`ba povjerenja, »vo|enje zvukom«, to-liko im se svidjela da su mi rekle kako imje to uljep{alo dan. Rastajemo se veselo.^udan mi je bio cijelo vrijeme osje}aj, jerniti u prostorijama koje sam obi{la, a niti uradu s njima, nisam uop}e imala osje}ajda sam u zatvoru. Radila sam totalnoneoptere}ena ~injenicom da je svaka odnjih po~inila ne{to mimo zakona ili te`iprekr{aj. ^ak mi je bilo nezamislivo da sune{to takvo u~inile! Tek hodaju}i premaku}i, dolazi mi u svijest gdje sam danaszapravo bila.

petak, 24. 1. 2003.

Moja me grupa ve} ~eka. Ju~er 18, a da-nas njih 13. Neke zbog izlazaka ne}e mo}ibiti sve dane radionice, pa smo se ju~erdogovorile da onda ne idu, i danas ih je za-to 5 manje. Ka`u mi da su umorne od po-sla, pa mi ba{ i nisu `ivahne u igrama u

kojima treba hodati ili tr~karati. Noizdr`avaju nekako i ni{ta se ne bune. Jed-na lijepa vje`ba povjerenja ih opu{ta. Aonda radimo niz kreativnijih vje`bi s ki-povima, pokretnim slikama i ritam-ma{i-ne u kojima im zadajem teme »sre}a«,»ljubav«, »kaznionica«, »budu}nost«,»Hrvatska«, »sada{njost«, i dok rade na teteme, otkrivaju puno toga, ne konkretnadjela, ve} svoje stavove i neka svoja vi|e-nja. Za mene je to sada otkrivanje njihprema meni i saznajem dosta toga. Jednaod njih je izrazito revoltirana na sve – i naHrvatsku, i na ljubav, i na kaznionicu, nasada{njost i budu}nost. Na sve to reakcijesu joj vri{tanje ili pljuvanje, a ja si mislimkako imam sre}e {to ima po{tovanja ba-rem prema vje`bama koje radimo i premameni, jer sve izvr{ava s voljom.

Tra`e me cigaret-pauzu, a neke koje nepu{e ostaju sa mnom pri~ati. One koje suse u svom `ivotu bavile kulturom imajumi potrebu ispri~ati to. Najvi{e me za~u-|uje jedna gospo|a koja ba{ u`iva na ovojradionici, jer je bila godinama u ZKM-ukod Zvjezdane Ladike, a njeno dvoje dje-ce je sada u ZKM-u, a ta je gospo|a jo{ i

20

Jelena Baranovi}, Marta Maglov i Ivana Marijan~i} (~u~i) na ulazu u upravnu zgraduKaznenog zavoda Po`ega

pjevala u I.G.Kova~i}u kod Kranj~evi}a, ine znam ni sama kako sam se uspjela suz-dr`ati da mi ne izleti pitanje »Pa {to, `enobo`ja, radi{ ovdje!?« jer mi je bilo na vrhujezika. Pitala sam se zar je mogu}e da jesav taj odgojni rad u njenom slu~aju pao uvodu? Znati`elja me ve} totalno obuzimazbog ~ega su one zaglavile ovdje, a stalnoosje}am da nemam pravo pitati samo tako.

Nakon radionice mi najkrupnija `ena ugrupi govori da bih trebala vidjeti zatvore-ni dio, jer su poluotvoreni i otvoreni »milamajka« prema zatvorenom. Ja joj ka`emda me tamo nisu vodili u razgledavanje. Uto mi se ona revoltirana pohvalila da seprijavila za davanje intervjua za Latinicu,i da }e ona sve re}i za televiziju. Ja tadashva}am kako uop}e ne vidim te odnose iprobleme u kaznionici, jer rade}i dva danadramske vje`be bili smo svi posve}eni sa-mo tome. Ali sam se ipak osvijestila gdjeja to radim (za razliku od ju~er) zbog onogdana{njeg kreativnijeg dijela u kojem suse po~ele po malo otvarati i otkrivati sta-vove.

subota, 25. 1. 2003.

Danas, po{to idem ve} tre}i dan i po{toimamo dogovoreni termin radionice, nedo~ekuje me nitko, ve} sama prolazimdvije kapije-porte. Kroz jednu se ulaziunutar zatvorskog zida, tu ve} moram os-taviti mobitel, a iza tog zida je pogon tvor-nice »Orljava« te ulaz u kino-dvoranu ukojoj one pripremaju priredbe. Kroz dru-gu portu ulazim unutar drugog zida kojiodvaja njihov `ivot od vanjskog, unutarkojeg su zgrade tj. ona tri odjela.

Na po~etku radionice radim vje`be u koji-ma se o~ituje tla~enje, a njima su te vje`beizuzetno zabavne, jer, ka`u, one su tupuno gore potla~ene svaki dan. Zatim ihpitam koju vje`bu povjerenja `ele zaopu{tanje – »balone« ili »pijanu bocu«, aone jednoglasno odabiru »pijanu bocu«. Ibogme im je super u toj vje`bi. Dalje nas-tavljamo rad kroz kipove, dosta ih analizi-ramo, pa preko njihovih stvarnih pri~a do-lazimo do odabira tema za scene. Nastajudvije pri~e koje smo odlu~ili izvesti predpublikom. Svaka grupa prikazuje u zamr-znutim prizorima svoju pri~u, a onda tra-`im od njih unutra{nje monologe likova.To im u po~etku ne ide, jer ni{ta sli~no ni-su prije radile, ali kad su shvatile {to tra-`im i kada im ti unutra{nji monolozi liko-va po~e{e izlaziti van i kada su shvatilekako se fino pri~a razja{njava pomo}u tihmonologa, odjednom po~inju odu{evlje-no komentirati kako im je to super. Nakraju radionice dobivamo dvije pri~e koje

}emo izvoditi i dalje razra|ivati na satovi-ma. Prva pri~a ima dva dijela: u kafi}upri~aju dvije frendice, dolazi tre}a i dokove dvije pri~aju, podme}e jednoj kojupoznaje paketi} droge u torbicu. Dilernestaje, a policajac koji ga dugo ganja,privodi u stanicu ove dvije iz kafi}a. Dru-gi dio pri~e po~inje tako {to su ove dvijeve} premla}ene, policajac ih verbalno i fi-zi~ki maltretira, {to je protuzakonito. Dru-ga pri~a je o nasilju u obitelji: otac maltre-tira `enu i troje djece.

@ene su danas odlaze}i s radionice govo-rile da im je bilo izuzetno zanimljivo, ameni je pao kamen sa srca, jer smo dobiledvije pri~e za izvo|enje. No ono {to mezabrinjava je to {to su me danas upozorileda sumnjaju da }e ~etrdesetak `ena koje}e biti u publici uop}e mrdnuti, a kamolibiti aktivne na javnoj izvedbi.

~etvrtak, 30. 1. 2003.

Nastavak radionice nakon ~etiri dana pau-ze. Za zagrijavanje igramo »indijanskogpoglavicu« (ili »dirigenta«) i dobro se svizabavljamo i ufuravamo u razne ritmove.Dok im obja{njavam pravila igre, izme|uostalog ka`em da jedna osoba koja }e po-ga|ati treba iza}i van. To je izazvalo nji-hovo smijuljenje, jer ja pomi{ljam »van izprostorije«, a one »van na slobodu«. Nijeto moj prvi biser me|u njima. Sustav vri-jednosti je u zatvoru druga~iji, pa mnogiizrazi imaju druga~iji smisao. A onda svegu{taju u mojoj omiljenoj vje`bi povjere-nja, odgovornosti i kombinatorike – »ba-loni«. Zatim prelazimo na izradu prizora itu nam vrijeme proleti munjevito, jer usvakom prizoru imam puno ~i{}enja ureplikama te osnovnih postavljanja i kre-tanja likova na sceni. Ne uspijevam napra-viti sve {to sam planirala za danas. ^ak ni»vru}i stolac«. Sutra }emo morati po`uri-ti. Vrijeme je danas zbilja proletjelo. Dokuvje`bavamo prizore i dok tla~itelji u pri-zorima imaju povi{ene glasove i npr. vri-je|aju druge likove, ~uvarica, koja je cije-lo vrijeme u prostoriji ispred na{e, hitrodolazi na na{a vrata i s prijete}im izrazomlica {irom otvara vrata. Nakon radionicedo izlaza me prati socijalna radnica pa jojiznosim da ve} lagano umirem od znati`e-lje {to su to ove moje sjajne polaznice u~i-nile stra{no u `ivotu, no ona mi odmah od-govara da to spada pod njenu poslovnutajnu, no mo`e mi samo re}i da ih je ve}i-na sa zatvorenog odjela, {to zna~i s najte-`im vrstama prekr{aja, te da ja niti ne slu-tim kakvi su sve najneobi~niji sklopovi uglavama tih `ena. Osje}am se kao naivac

dok mi ona to govori. Dr`im se ja svog ka-zali{ta i plivam dalje.

petak, 31. 1. 2003.

Na radionici uspijevamo dosta uigrati na{edvije pri~e. Nakon »vru}eg stolca«, prviput nakon mojeg poha|anja Boalove ra-dionice u Mostaru, sti`em napraviti i dvijetehnike »probe«. Jedna im nije i{la zbogtoga {to im je svima bilo toliko smije{no daje od te tehnike ispao ludo zabavni party, adruga im je i{la odli~no i postigli smo cilj –da im se poslo`e jo{ neke stvari unutar nji-hovih likova i odnosi s drugim likovima.Na kraju poku{avamo igrati s intervencija-ma u prizorima, kao {to }e biti sutra s pub-likom. One se zaista u svemu toliko trude.Na kraju jo{ razgovaramo o mogu}im rje-{enjima u svakoj pri~i, te o likovima kojeone igraju. Umjesto dva i pol, radimo tri sa-ta i one se ni{ta ne bune. Kad smo gotove,prilazi mi nekoliko njih. Govore mi kakoim je ovo super zanimljivo, jedna ka`e dabi `eljela kad bi ova radionica trajala baremdo sljede}e subote, jedna mi ka`e da se ja-ko prona{la u ovoj radionici i pita mo`e litoga biti jo{, a ostale me pitaju mogu li jaorganizirati jo{ raznih radionica u njihovojkaznionici, jer one zaista `ele raditi ne{tokreativno i to im je svijetla to~ka tu gdje je-su. Odgovaram im da bi meni bilo drago dase takve radionice i dalje doga|aju, ali imto pomalo rezignirano odgovaram, jer sepitam mogu li ja uop}e po tom pitanjune{to u~initi.

subota, 1. 2. 2003.

U 10 imam jednosatnu probu u dru{tvenojprostoriji u kojoj }e se odr`ati javna izved-ba forum-pri~a. U nju se mo`e u}i sa slo-bodne i sa zatvorske strane. Ulazim sa slo-bodne, te ~ekam da moja grupa do|e snjihove strane. ^im je grupa do{la, dvijenajmla|e odmah odlaze do prozora pogle-dati van na slobodnu stranu. Tek {to su sta-le do prozora, sti`e ih o{tro opominjanjejedne od ~uvarica, a cure se brzo odmi~uod prozora. Svaka grupa isprobava svojupri~u dva-tri puta, a ja slu{am i gledam izzadnjeg reda publike pa jo{ neke od njihpoja~avam, jer pretiho govore. Popunjava-ju mi anonimno anketu o radionici. Nije midozvoljeno fotografirati, ali zato }e mi nji-hovi napisani utisci biti dobra uspomena.Ostaje nam ~itavih pola sata slobodnogvremena. Pitaju me za ~ik-pauzu i ja im je sgu{tom dajem, neka je iskoriste kako `ele,ali neka si po grupama usput ponove repli-ke. Odlu~ujem tako, jer meni ~esto prijeraznih nastupa fali takav prazan hod za sa-biranje. Ipak, prije te polusatne pauze, ra-dim s polaznicama opro{tajnu vje`bicu –

21

»tropsku ki{u«, koja im se kao i svima kojisu je nekad negdje probali, jako svi|a. Zavrijeme pauze, mnoge od njih imaju potre-bu jo{ pri~ati sa mnom. Neke razglabaju opri~ama koje imamo i tome kako }e se sna-laziti na izvedbi u likovima koje igraju, tekoje su jo{ mogu}e intervencije. Neke mika`u da imaju tremu, neke ka`u da bi onejo{ radile forum-kazali{te i mogu li ja opetdo}i. Jedna mi detaljno pri~a o kontrolamau kaznionici, kako se svaka njihova radnjakontrolira, a ona poslu{no sve izvr{ava inaporno radi u »Orljavi«, jer ona ima svojcilj – skupiti {to vi{e bodova da bi iza{la navikende i vidjela svoju djecu. A jedna jestalno ogor~ena na zakonske propise i go-vori da je sve {to se ~uje u javnosti na TV-ujedno, a sami ljudi sa svojim du{ama u kaz-nionici drugo. ^ak mi sama govori {to jeu~inila, a u toj pri~i njoj je najgori na svije-tu njen advokat koji ju je skroz iskoristio, iprivatno i slu`beno. Naravno, sve te pri~emoram slu{ati s rezervom. Dio mene je uznjih, a dio mene je ipak uz zakon.

Dolaze i `ene iz kaznionice koje }e biti upublici, tridesetak njih, ve}inom starijih,ima ne{to i mla|ih, a jedna je u visokomstupnju trudno}e. A onda jo{ skoro polasata u ti{ini ~ekamo slu`bene osobe kaz-nionice, nadzorni odbor, te Jelenu i Martuiz »Attacka« (to su osobe koje su pokre-nule ovu akciju), Bojana iz Hrvatskog hel-sin{kog odbora, novinare. Insistiram kod~uvarica da ne bude kako je uobi~ajeno poprotokolu, tj. da svi gosti i slu`bene osobeposjedaju u prvi red. Obja{njavam da samradionicu odr`ala za zatvorenice i da jeova interaktivna izvedba tako|er za njih ida ih `elim u prvim redovima. To zahtije-vam i zato {to su mi zaposlenici u kaznio-nici ve} prije rekli da oni nikako ne `elebiti aktivna publika zbog prirode svogposla. Nakon obja{njavanja `elju mi ispu-njavaju.

Prva pri~a je ona obiteljska, s ocem kojiagresivnim pona{anjem tla~i `enu i trojedjece. Naslov je »Obitelj«. Navodim pub-liku da pitaju likove sve {to ih zanima, i tose razvija ok. No kod konkretnih uputapublike u rje{avanju problema, ve} je te-`e, jer od tridesetak `ena koje su do{le upubliku, pet ih je vrlo aktivno, a ostalezainteresirano sve prate, ali ne djeluju, vi-dim da im je to ~udno. No uz tih pet aktiv-nih, pa uz uklju~ivanje i mojih polaznicakoje nisu u prvoj pri~i, i jo{ uz sugestijeglumca Zvonka, Bojana iz HHO-a, Jelenei novinara, sve ispada dosta `ivo. Ima raz-nih poku{aja kako obraditi oca – tla~itelja,a nakon nekoliko neuspjelih, najdalje od-lazimo kod prijedloga da `ena privremeno

ode od ku}e s djecom, te na|e posao. Sveto kao d`oker vodim postepeno, razvijamtu situaciju dalje kroz vrijeme, tra`imunutra{nji monolog tog oca kad ostanesam, a netko iz publike predla`e da `enanakon {est mjeseci do|e sama popri~ati socem i dâ mu ultimatum – ili }e zajednooti}i u bra~no savjetovali{te ili mu se ni-kad ne}e vratiti. Tu tla~itelj nekako ipakpopu{ta. Nije im svima bilo lako, zaista susvi ulo`ili napore, i glumice u pri~i i publi-ka. Cilj je ostvaren: trudile su se na najak-tivniji mogu}i na~in – igraju}i uloge. Me-ni je taman vrijeme da zavr{im ovu iprije|em na drugu pri~u, zadovoljna {to jeipak bilo dosta raznih poku{aja rje{avanja,nenasilnih i nemagi~nih. Mislim da to naovakvom mjestu ipak ne{to zna~i. Intere-santna je bila i jedna mlada zatvorenicakoja je ~esto dizala ruku, a sva pitanja bilasu napadi na majku i za cijelu situaciju jekrivila majku. Sre}a da smo dosta radili upripremama na liku majke, pa se polazni-ca koja ju je igrala dobro snalazila i davalavrlo razumne odgovore. Tako su sve op-tu`be one cure iz publike pale u vodu, novidjelo se da je na{a pri~a u stvari iz nje-nog `ivota. Kasnije saznajem da je ta pri~abila iz `ivota mnogih `ena u kaznionici.

Druga nam je pri~a, naslovljena »Meto-da«, ne{to kru}e postavljena od prve, usmislu pravaca djelovanja. Policajac kojikr{i zakon uporabom fizi~ke sile. Cureodli~no glume. Svi s velikom pa`njom togledaju, slijede pitanja likovima, te nekipoku{aji interveniranja koji se uvijek svo-de na razna podmi}ivanja policajca, a nekida se policajca privatno ucijeni. Ovaj putimam i dva ulaska od strane publike, dvije`ene su zamijenile protagonisticu i poku-{ale iza}i na kraj sa policajcem. U obiteljim je o~ito bilo prete{ko u}i, a u policijskupostaju su u{le bez problema. Nakon Bo-janovog krasnog obja{njenja {to sve uovoj situaciji po zakonu slijedi u koristdvije premla}ene `ene u postaji, sve zat-vorenice reagiraju smijehom. Ja kao d`o-ker pitam publiku `ele li da pri~u razvija-mo u tom smjeru, pojavljivanjem svega{to je Bojan naveo, no svi jednoglasno toprogla{avaju magi~nim i nerealnim rje{e-njem. Bojan se ne da i opet argumentirasve {to zaista po zakonu ide u ovakvoj si-tuaciji u korist premla}enih `ena, no izazi-va jo{ ve}i smijeh publike, jer ka`u – touop}e ne funkcionira tako u stvarnosti. Nato se dvije moje polaznice nadovezujusvojim stvarnim primjerima iz `ivota da jeto tako, pa atmosfera poprima ispovjednuozbiljnu boju. Osje}am da je nakon togapogodno i zavr{iti s drugom pri~om. A ta-

man nam je i vrijeme isteklo. Trajali smone{to vi{e od sat vremena. Zatim slijedidvadesetak minuta poezije koju izvodiglumac Zvonko Novosel. Sjedam napri-jed na prazan stolac me|u zatvorenice,opu{tam se, no po glavi mi se sva{ta vrti.Dok Zvonko ~ita, ja ga napola slu{am, anapola se okre}em promatram sve te `enekoje pa`ljivo slu{aju poeziju, i postaje minekako u`asno te{ko u du{i. U `ivotu jeklju~ svih pona{anja u obitelji, dobra i lo-{a djela, dobri i lo{i ljudi, sve ima pozadi-nu u djetinjstvu i obitelji, ali sada, sjede}itu, pitam se ne djele li se ljudi na sretnike inesretnike. Jasno je da za neka lo{a djelasam odlu~uje{ ho}e{ li ih u~initi ili ne}e{,te ako su protuzakonita, odgovara{ za njihi snosi{ posljedice. No nisu li neke od ovih`ena `rtve stjecaja okolnosti i jednostavnoih prati nesre}a u `ivotu? Zaposlenici ov-dje govorili su mi da su same odgovorne ikrive, no sada se pitam da li je uvijek pod-loga u obitelji ili te mo`da neke nesretneokolnosti i pojave sudbinski prate. ^ini mise da smo svi mi korak do kr{enja zakona iizdr`avanja kazne, a ove `ene s kojima sa-da sjedim kaznu izdr`avaju i za sve nas –sretnike. Lako je sve promatrati i analizi-rati izvana, no kad se na|e{ me|u ljud-skim du{ama bez onog racionalnog, te{koti do|e. I dok Zvonko ~ita, ja sam na rubuda poremetim tu ti{inu i izletim van da seolak{am kroz suze, no nekako se kontroli-ram, uklju~ujem razum koji hladi du{u, teostajem sjediti. Nakon svega, svi su zado-voljni, naro~ito forum-kazali{tem. Ni skim mi se ba{ ne razgovara, no svi ~avrlja-ju pa se niti ja ne `elim izolirati. Pridru`u-jem se upravnom osoblju upravo u trenut-ku kada Bojan znati`eljno ispituje jednuod njih {to je koja `ena iz moje grupe kri-minalno u~inila. ^ovjeku koji radi u od-boru za ljudska prava ona bez oklijevanjaodgovara na sva pitanja i time kr{i njihovopravo na privatnost, a ja u minuti sazna-jem za prekr{aje ve}ine svojih polaznica,{to nisam saznala u {est dana rada s njima,jer sam osje}ala da direktna pitanja za za-dovoljavanje svoje znati`elje jednostavnonemam pravo postavljati. Dajem nevoljkoi intervju za »Dobro jutro Hrvatska«, a ba{mi se nikako ne da odgovarati na novinar-ska ciljana pitanja. Dajem jedva {ture od-govore, a da me moj ispitiva~ samo pitaokako sam, dobio bi mo`da bolji odgovor.Sve mi je ovo sada naporno – kurtoazna iliznati`eljna ~avrljanja ili ciljana pitanja zamedije. Moje me polaznice srda~no poz-dravljaju i odlaze, u nadi da }e opet imatineku radionicu, ovu ili neku sli~nu. Odla-zimo u upravnu zgradu gdje nas ~eka obi-lan ru~ak.

22

Vlado Kru{i}

[TO SVE MO@EDRAMA?U jednoj pri~i J. L. Borgesa arapski filozofiz dvanaestog stolje}a ibn Roshd, ili latin-ski Averroes, ~ita Aristotelovu »Poetiku«i nikako ne mo`e doku~iti {to zna~i rije~»tragedija«. A kako i bi kad je u islamskojkulturi tog vremena svako, pa tako i kaza-li{no, prikazivanje ljudskog lika bilo zab-ranjeno. I tako, li{en iskustva kazali{takao medija i kulturnog oblika, Averroesnervozno {e}e po sobi, a pogled mu padana dje~aka u dvori{tu koji se penje na ra-mena drugom dje~aku i kli~e »Ja sam mi-naret!«. Averroes, dakako, ne povezujedje~ju igru s raspravom gr~kog filozofa izagonetni pojam mora pri~ekati jo{ kojestolje}e da bi bio protuma~en.

Sli~no sljepilo nalazimo i dandanas kad jeu pitanju razumijevanje pojma bliskog poizvoru i zna~enju »tragediji«, a to je »dra-ma«. Ono se o~ituje u svojevrsnom she-matizmu s kojim razumijevamo i vrednu-jemo dramsku/kazali{nu umjetnost, a kojiproizlazi iz na{ih navika i na~ina kakosmo odgajani. Dovoljno je izvr{iti anketume|u prosje~no obrazovanim hrvatskimgra|anima tako da ih upitamo {to je dramai gdje ju se mo`e vidjeti, pa da se dobijeotprilike sljede}i rezultat: Drama je tekstnamijenjen kazali{nom izvo|enju, a mo-`emo je vidjeti u kazali{tu ili ~itati u pisa-nom obliku. Ovaj jednostavan zaklju~akdio je {ireg, danas ve} anakronog, vrijed-nosnog sustava u kojem smo odgajani ikoji, osim {to je svojedobno drami i kaza-li{tu priskrbio povla{teno mjesto me|uzapadnja~kim umjetnostima, ujedno jeprivilegirao i glavnu ustanovu njihova is-poljavanja, a to je profesionalo kazali{te,isklju~uju}i tako sve druge oblike dram-ske odn. kazali{ne aktivnosti kao manjevrijedne.

Ovaj model, koji je ujedno bio i vrijednos-ni kriterij, poznaju kako francuska tako injema~ka, a isto tako i austro-ugarska kul-tura, iz koje smo kona~no i proiza{li. Sviostali oblici dramske/kazali{ne aktivnostihijerarhijski su znatno ni`e postavljeni ismatraju se, u najboljem slu~aju, koris-

nom dopunom ili pak vje`bom za ono»pravo« bavljenje dramskom/kazali{nomumjetno{}u koje je dano samo profesio-nalnim stvaraocima.

Shematizam o kojem govorim jo{ se sna-`nije iskazuje kad govorimo o dramskomodgoju i pedagogiji ili {tovi{e o uporabidrame i kazali{ta u terapijske svrhe. Prim-jerice, ako nekome u Hrvatskoj – ~ak i ka-zali{nom profesionalcu, dakle stru~njaku– koji je s navedenim shva}anjima rastao,spomenete dramski odgoj ili pedagogiju,prvo {to mu pada na pamet jest odgojdramskih umjetnika, ili, u najbla`em slu-~aju, pou~avanje o tome {to je drama kaoumjetni~ka vrsta. Skoro nitko ne}e pomis-liti da postoji dramska aktivnost koja nijenu`no namijenjena javnom izvo|enju,ve} prije svega u~enju, osobnom rastu,psiho-socijalnoj i radnoj rehabilitaciji teterapiji.

Za takvo {to, me|utim, potrebno je iz te-melja promijeniti shva}anja drame i kaza-li{ta s kojima smo rasli. Ne radi se ni okakvu zahtjevnu zaokretu koji bi nas pri-silio da obezvrijedimo sve ono {to smo ci-jenili u dobrim predstavama ili dramskimizvedbama koje smo gledali, ve} samo otome da u vidokrug fenomena vrijednihna{e pa`nje uklju~imo ono {to je iz tog

vidokruga, zahvaljuju}i spomenutom slje-pilu, uporno bilo isklju~ivano i time obez-vrije|ivano: primjerice, dramsko/kazali{nostvarala{tvo amatera u rasponu od djece uvrti}ima, preko {kolskih scenskih dru`inai kulturno-umjetni~kih dru{tava do pri-padnika »tre}e dobi«, zatim dramski izrazkori{ten za potrebe redovne {kolske nasta-ve, dramsko/kazali{no stvarala{tvo osobas invaliditetom ili poreme}ajima u razvo-ju, dramatizirane sve~anosti malih zajed-nica, improvizacijsko kazali{te i sl.

Ove oblike aktivnosti mogu}e je uklju~itiu pro{ireno poimanje dramskog fenome-na samo ako se dramsko shvati kao op}e-ljudska sposobnost, antropolo{ka osobinasvojstvena svim ljudima koja se ispoljavakako u vrhunskim ostvarajima dramske/kazali{ne umjetnosti tako i u tzv. simbo-li~koj igri trogodi{njeg djeteta. Jo{ je Aris-totel, {to mnogi previ|aju, s mnogo zdra-va razuma i logike, jasno ustvrdio da jedramska umjetnost, kao socio-kulturni fe-nomen, posljedica ~ovjekove dramske spo-sobnosti. »Ljudima je, naime, od djetinj-stva priro|en nagon za opona{anjem1 i~ovjek se od ostalih `ivotinja razlikuje ti-me {to prva svoja saznanja stje~e putemopona{anja.«(Istaknuo V.K.) I zatim:»Kako nam pak u prirodi le`i opona{anje,

23

OSMI[LJENA PRAKSA

Bog u jednoj zavr{noj predstavi na susretima EDERED u Corku.

1 »Aristotelov termin mimesis (…) odgovara otprilike dana{njem izrazu ’prikazivanje’; tako i ostale izvedenice iz te osnove. Prijevod ’opona{anje’,{to je osnovno leksi~ko zna~enje te rije~i, ustalio se ipak tradicijom pa je zadr`an i u ovom prijevodu kao terminus technicus.« (Primjedba Z. Dukata)

a tako|er melodija i ritam, (…) u po~etkusu oni koji su u tome bili najve}ma ob-dareni, napreduju}i pomalo, iz improvi-zacija stvorili pjesni~ko umije}e.«, me|ukojima je, prema Aristotelu, i dramskaumjetnost. Tek su moderna znanstvena is-tra`ivanja dramske ili simboli~ke igre ra-nog djetinjstva i umjetni~kog dramskogstvaranja, posebno glume, potvrdila zak-lju~ke velikog Grka. Posebna »dramskakvaliteta« ljudskog postojanja po~ela jestjecati psiholo{ko obja{njenje kroz rado-ve Lava Vigotskog, Jeana Piageta i dru-gih, vra}aju}i se tako na znanstven na~inAristotelovim tvrdnjama.

Danas se mnogima u svijetu ~ini samora-zumljivim i neupitnim da kao ljudi »ras-pola`emo temeljnom sposobno{}u drama-tiziranja koja nam je priro|ena kao jezik igesta: to je sposobnost predstavljanja zah-valjuju}i kojoj neka radnja ili do`ivljajmo`e zamijeniti ili zna~iti neku druguradnju ili do`ivljaj. Ova sposobnost javljase u ranom djetinjstvu kao simboli~ka igrai traje sve do zrelosti te nakon nje kao spo-sobnost preuzimanja uloga. Nema tu ni-~eg neobi~nog, ka`e britanski teatrologKen Robnison. »Mi dramatiziramo stal-no, bez obzira na to tra`i li to u~itelj od nasili ne, sa ili bez gluma~ke {kole. Ovu spo-sobnost nisu izmislili dramski pedagoziniti kazali{ni profesionalci, kao {to ni ki-par nije izmislio kamen koji kle{e. Oni jesamo koriste na poseban na~in.« (Istak-nuo V. K.)

Stvaranje modela i dvojnika, udvajanje iigranje uloga dio je sva~ijeg iskustva. Di-jete od najranije dobi iskustva svog posto-janja kao i neizvjesnosti pred svijetom skojim se suo~ava preta~e u izraz, uprizo-ruje i dramatizira u tzv. simboli~koj igri.Projiciraju}i svoje naklonosti, mr`nje i stra-hove u imaginacijom uosobljene i o`iv-ljene igra~ke ili osobe koje ga okru`ujudijete sre|uje svoje emotivne odnose sokolinom, evociraju}i kroz pri~u pro{ledo`ivljaje utvr|uje iskustvo i uvje`bavasvoje pona{anje; prezentacijom hipotet-skih situacija uprizoruje i dramatizira svo-je nade i strahovanja pripremaju}i se zabudu}e doga|aje. Uz pomo} dodane, za-mi{ljene, do`ivljena se gra|a kroz igrurazra|uje i utvr|uje. Igra je »na~in na kojidijete razmi{lja, dokazuje, opu{ta se, radi,pamti, usu|uje se, provjerava, stvara i us-vaja. Ona je, zapravo, `ivot.« (Slade, 1976.)

Simboli~ka igra jedan je od na~ina ostva-rivanja i uvje`bavanja simboli~ke funk-cije kao ~ovjekove op}e sposobnosti »stje-canja i kori{tenja odnosno stvaranja zna-kova, semioti~kih sistema i izvo|enja se-

24

mioti~kih operacija i stjecanja ili stvaranja semioti~kih realnosti«.(Ivi}, 1978.) Jedno odosnovnih pravila simboli~ke igre glasi »kao da« i temelj je svih kasnijih igara s ulogama.Prvi oblici semioti~kog pona{anja, pa tako i rudimentarnih oblika »kao da« pona{anja,javljaju se oko druge godine `ivota, vrhunac im je izme|u tre}e i ~etvrte godine, a nakontoga, do otprilike sedme godine, sa sve sna`nijim razvitkom govora dolazi do postupnogopadanja pojavnih oblika simboli~ke igre i do utvr|ivanja simboli~ke djelatnosti, s jednestrane, kao unutra{njeg iskustva (fantazije, uspomena, sanjarenja, snova), a s druge, donjezina o~itovanja kroz razli~ite dru{tveno konvencionalizirane oblike pona{anja i dje-lovanja koje u naj{irem smislu nazivamo kulturom.

Ovakvo shva}anje dramskog izraza bitno mijenja i sadr`aj termina dramski odgoj koji da-nas zna~i skup metoda pou~avanja i u~enja koje se koriste dramskim izrazom kao ~ovjeko-vom sposobno{}u kojom se on slu`i tijekom odrastanja i sazrijevanja. Dramski izraz pod-razumijeva svaki oblik izra`avanja u kojem su stvarni ili izmi{ljeni doga|aji, bi}a,predmeti, pojave i odnosi predstavljeni s pomo}u odigranih/odglumljenih uloga i situacija.

Posljednjih ~etrdesetak godina dramski odgoj, ili popularno drama ({to se i u nas sve~e{}e koristi), naro~ito se u anglosaksonskim zemljama razvila kao posebno didakti~kopodru~je s brojnim kolegijima i odsjecima na svakom iole zna~ajnijem sveu~ili{tu. Utehnikama i postupcima dramskog odgoja prepoznata je ona pedago{ka jezgra koja da-nas, kao oblik pou~avanja i u~enja do`ivljenim iskustvom, postaje sve tra`enija, jer je ustanju dati protute`u didaktici temeljenoj na stjecanju znanja putem u~enja intelektual-nih podataka i operacija te metodici zasnovanoj na u~iteljskom nastupu ex chatedra i napisanim zada}ama i testovima.

U zborniku indikativno naslovljenom Uporabe drame, prvi put objavljenom 1972., JohnHodgson donosi shemu koja pokazuje mogu}e ciljeve i gra|u koji drami stoje na raspo-laganju u ostvarivanju razli~itih odgojno-obrazovnih i dru{tvenih svrha:

Kao {to vidimo, raspon je {irok, {to ne isklju~uje mogu}nost uno{enja novih specifi~nihciljeva ili pak podru~ja iz kojih se mo`e crpiti gra|a za dramu. S druge strane, dramskomse aktivno{}u, zbog same njezine naravi, uvijek istodobno realizira vi{e spomenutih ci-ljeva. Integrativnost i cjelovitost bitne su osobine dramske aktivnosti, one su temeljnirazlog njezine privla~nosti za suvremenu pedago{ku praksu i teoriju, ali i za suvremenerehabilitacijske i terapijske pristupe, poglavito one koji ozbiljno ra~unaju na doprinossamih pacijenata u procesu izlje~enja.

Dramska aktivnost djeluje holisti~ki in-tegriraju}i intelektualnu spoznaju, pro`iv-ljene emocije i estetski do`ivljaj u cjelovi-to iskustvo koje potkrepljuje i osna`ujesvaki daljnji korak osobnog aktiviteta su-dionika usmjerenog bilo na u~enje, na li-je~enje ili pak osobni rast.

Terapijska uporaba drame – kao svojevr-sni oblik art-terapije – pacijenta vidi kaosubjekta lije~enja, osobu koja na sebepreuzima dio odgovornosti za popravlja-nje i odr`avanje vlastita zdravlja. Pritomra~una na sve njegove osobne potencijalei vje{tine nude}i mu siguran, za{ti}enprostor njihova ispoljavanja i daljnjeg raz-vijanja. Istodobno, pak, iskustvo dramskeigre mo`e sudionicima ponuditi smislenikontekst njihova do`ivljaja povezuju}i gas problemom koji ih mu~i ostvaruju}i ta-ko, uz neposredne terapijske, tako|er idruge u~inke koji prije spadaju u u~enje,stjecanje iskustva ili osobni razvoj, no kojisu za rehabilitaciju i svakodnevni `ivotraznih skupina invalida ili osoba s poseb-nim potrebama od izuzetna zna~aja.

Kao slo`eno i integriraju}e iskustvo dram-ska aktivnost poma`e osobi u sljede}em:� da izrazi i razvije svoje osje}aje, sklo-

nosti, sposobnosti i stavove,� da razvije govorne i izra`ajne sposob-

nosti i vje{tine,� da razvije ma{tu i stvarala~kost,� da razvije motori~ke sposobnosti i »go-

vor tijela«,� da stekne i razvije dru{tvenu svijest i

njezine sastavnice: (samo)kriti~nost,odgovornost i sno{ljivost,

� da razvije humana moralna uvjerenja,� da stekne sigurnost i samopouzdanje,

� da razumije me|uljudske odnose i po-na{anje,

� da se nau~i sura|ivati, cijeniti sebe idruge te tako ste}i priznanje drugih.

Posebno valja istaknuti poeti~ko-estetskudimenziju dramske aktivnosti. Pod poe-ti~ko-estetskom kvalitetom podrazumije-vamo iskustvo umjetni~kog stvaranja, is-kustvo oblikovanja odn. dovo|enja dojavna izraza vlastite osobnosti sudionikadramskog stvaranja, kao i osje}aj sklada ipostignu}a kojim je to iskustvo popra}e-no. U trenutku svog odvijanja »drama nijeizvan tijela, ona je u njemu. Ona je diokonteksta neuromi{i}ne transmisije, onaje u pulsaciji, lupanju srca, zvuku, gas-trointestinalnoj ritmici, ona je u ~udu do-`ivljaja svih senzornih modaliteta unutarnas samih. S druge strane, drama nas silida to unutra{nje iskustvo objedinimo sonim vanjskim. (…) Drama sa svojom es-tetskom komponentom omogu}uje uzvi{e-nje egzistencije, uzdignu}e prema bo`an-skom, permanentno kreiranje.« (IstaknuoV. K.). (Prsta~i}, M., 1998.)

Ovaj »aktivitet u nestvarnom« (Craig, G.1980.), igranje izmi{ljenih likova, prostora,situacija i pri~a, i u`itak koji ga prati pred-stavlja, na jednoj strani, za sudionika samubit privla~nosti i ~ara dramske igre. S drugestrane, dramska igra stavlja sudionika usasma specifi~nu situaciju u kojoj biva ak-tivirana njegova samosvijest, samoaktiv-nost i samoinduciranje u rasponu od inte-lektualnih uvida i emocionalnih do`ivljajado organskih, fiziolo{kih procesa. Premdasu brojne psihofiziolo{ke osobine tog uz-bu|enja dobro poznate i ~esto opisivane,

uglavnom vlastitim dojmovima i metafora-ma protagonista odn. promatra~a, egzaktnaznanstvena analiza tih procesa – neophod-na kad se, primjerice, radi o lije~enju i tera-piji – tek je zapo~ela. Da bi se znanstve-no-egzaktno istra`ilo i obranilo ovo {to jere~eno fiziologija, kemija, neurologija i bi-hevioralna psihologija moraju sura|ivati sestetikom, dramaturgijom i kulturnom an-tropologijom. Termini poput emocionalneinteligencije, stvarala~kog zanosa i holiz-ma moraju na}i zajedni~ki nazivnik s psi-hometrijom i iskustvima moderne klini~kedijagnostike.

Na kraju, ali ne i najmanje va`no, dramaje skupna aktivnost, podijeljeno iskustvo.Najprije za skupinu koja u drami aktivnosudjeluje, koja ju pravi, a zatim za javnost,za publiku. U prvom slu~aju drama stvarau`u skupinu potpore sa~injenu od onihkoji dijele sli~no iskustvo i mo`da sudbi-nu. Dijele}i kroz zajedni~ki stvarala~kirad probleme, napore te zadovoljstva zbogpostignutih u~inaka ~lanovi skupine se uza-jamno osna`uju stvaraju}i tako pretpo-stavke za sljede}i korak, a to je drama kaojavni ~in, predstava, kazali{te. Usvaja-njem razli~itih postupaka predstavljanja ipripovijedanja, unose}i sebe i svoje isku-stvo u predstavu, sudionici stvaraju dru-{tveno relevantan oblik kojim aktivnosudjeluju u kulturi, stvaraju je i, {to je naj-va`nije, `ive je.

(Izvorno objavljeno u Umjetnost i znanost urazvoju `ivotnog potencijala. Radovi s me|u-narodnog simpozija, Hvar. Uredio: MiroslavPrsta~i}. Hrvatska udruga za psihosocijalnuonkologiju. Zagreb 2002.)

25

GODI[NJI SABOR HCDO 2006Sljede}i godi{nji sabor odr`at }e se u Zagrebu od 25. kolovoza do2. rujna 2006.

Kao i obi~no, namjeravamo odr`ati nekoliko zanimljivih radionicaza ~lanove i ne~lanove. Nadamo se odr`ati i promociju na{ih no-vih knjiga

Dramske metode u nastavi hrvatskog i Dramske metode u razred-noj nastavi, iz pera na{ih ~lanica.

Sredi{nji doga|aj godi{njeg sabora bit }e izborna skup{tina nakojoj }emo izabrati novo vodstvo na{eg centra.

NE PROPUSTITE GODI[NJI SABOR HCDO!!!

Kori{tenje metafore,

kreativnih i ekspresivnih

tehnika u superviziji

Na godi{njem saboru 2004. Jasenka Pre-grad, odr`ala je radionicu pod naslovom»Maskom do sebe«. U ~etverodnevnoj ra-dionici sudionici su kroz fantaziju, rad uglini, masku, pokret, rije~, melodiju, mo-nolog, otjelovili jedan od onih likova koji,Kako Jasenka ka`e, obitavaju u na{emunutarnjem prostoru i kojih smo vi{e ilimanje svjesni i koji imaju vi{e ili manje»prava javnosti« u na{em svakodnevnom`ivotu i u na{oj osobnoj slici nas samih.Oblikovav{i maske svojih likova sudionicisu ih doveli u me|usobne odnose, pustiliih da do|u do rije~i i suo~e se s drugima.Time je sudionicima omogu}eno da upoz-naju i jedan va`an dio sebe.

Jasenka Pregrad, osim {to je dopredsjed-nica na{e udruge, samostalna je psihote-rapeutkinja s dugogodi{njom praksom ra-da u {koli, savjetnica je za programe iedukator u Dru{tvu za psiholo{ku pomo},sura|uje s obrazovnim programom HTV-a,~lanica je nekoliko strukovnih udru`enja ipredava~ na poslijediplomskom studiju naOdsjeku psihologije Filozofskog fakultetau Zagrebu. U svom radu s djecom, te na-ro~ito u edukaciji koju danas obavlja ubrojnim radionicama, koristi dramskemetode. Jasenka je ujedno pisac brojnih~lanaka i priru~nika. ^lanak koji donosi-mo dio je predgovora knjizi namijenjenojstru~nom obrazovanju psihoterapeuta, abavi se supervizijom i radom sa supervi-zantima, drugim rije~ima – mentorskimpra}enjem rada psihoterapeuta s ciljempru`anja stru~ne kolegijalne iskustvenepodr{ke u zajedni~kom promi{ljanju nji-hova vrlo zahtjevna rada s klijentima kojitra`e njihovu pomo}. Radi se, dakle, ospecifi~nom zanimanju s vrlo jasno defini-ranim zadacima i na~elima, naime, o po-sebnoj vrsti pomaganja ljudima, o »lije~e-nju du{e«. Me|utim, pravila ovog posla –utemeljena u iskustvu i u~enjima niza psi-hoterapeutskih {kola –vrijede jednako i zasva druga zanimanja koja se bave razvija-njem osobne svijesti i »odgojem du{e«.Promijenimo li naziv supervizor u men-

tor, supervizant u u~itelj, voditelj ilidramski pedagog, a klijent u u~enik, {ti-

}enik ili sudionik odgojnog dramskog ra-da, ono {to Jasenka pi{e najednom posta-

je ~itko i mo`e nam pomo}i u osvje{}iva-nju etike na{eg posla te problema s kojimase u dramsko-pedago{kom radu susre}e-mo.

Kad smo svojedobno u srednjo{kolskomud`beniku iz psihologije pro~itali da jesvaki ~ovjek jedinstven i neponovljiv, bilaje to dobra vijest jer smo se osje}ali izu-zetnima. Kad smo odabrali rad u psihoso-cijalnom podru~ju odlu~ili smo se nositi stom pomalo neugodnom ~injenicom kojanas ~ini nesigurnima, a to zna~i odlu~ilismo biti kreativni. Kreativnost je po sebislobodna i zaigrana. Kreativnost se defini-ra kao spremnost da se dade mnogo statis-ti~ki rijetkih odgovora u razli~itim misao-nim kategorijama, {to osim fluentnosti,fleksibilnosti, originalnosti i elaboracijeuklju~uje i toleranciju na frustraciju, nanedefiniranost (neimanje rje{enja), te sprem-nost na rizik, a to zna~i i spremnost na po-gre{ku. S druge strane, na{ posao je posaos ljudima. Tu je te{ko i neeti~no igrati se,riskirati, ~ekati i biti otvoren dok se rje{e-nje ne iznjedri, grije{iti. Posebno je to takou poslovima koji uklju~uju dono{enje eg-zistencijalno va`nih odluka o `ivotima kli-jenata i pogotovo onda kad su klijenti ukrizi. Dakle, s jedne strane biti dobarstru~njak u podru~ju psihosocijalnog radapodrazumijeva biti kreativan, a s drugestrane podrazumijeva biti siguran u prim-jerenost i ispravnost tretmana i odluka.

Supervizija je svakako jedan od na~ina dasa~uvamo i koristimo vlastite kreativnepotencijale rade}i u~inkovito, blagovre-meno i ~ine}i ~im je mogu}e manje previ-da i pogre{aka. Cilj supervizije je osvijes-titi kako vidimo i do`ivljavamo klijenta,njegov problem i kontekst u svoj puninina{eg profesionalnog iskustva, prona}ina{e unutarnje resurse i znanje na koje semo`emo osloniti u razumijevanju klijenta,dobiti vanjsku podr{ku u vidu znanja i is-kustava drugih i time prona}i sljede}e al-ternativne korake u radu s klijentom. Dak-le, imanentno je superviziji samoj da seodvija u kreativnom prostoru i da poti~ekreativnu produkciju ideja i rje{enja.

Osim konflikta izme|u potrebe za krea-tivno{}u i bezgre{no{}u u radu, postoji jo{jedan konflikt. On se odvija na {irem dru-{tveno vrijednosnom planu izme|u racio-nalne, omnipotentne, sveznaju}e zapadnekulture koja je orijentirana na kontrolu(sebe samih, drugih, prirode), produktiv-

nost i efikasnost s jedne strane, te demok-ratizaciju koja kroz zasade humanizmagradi druga~ije principe odnosa prema na-ma samima, me|u ljudima, prema dru-{tvenoj zajednici i prema okolini. Su{tinademokratizacije le`i u postavci da svatkoima pravo na svoju subjektivnu istinu, nasubjektivni stav, mi{ljenje, potrebu i daima i pravo i du`nost brinuti se o `ivljenjuu skladu s vlastitim vjerovanjima i mi{lje-njima, te odgovorno zastupati i zadovo-ljavati vlastite potrebe. Ovo odgovornozna~i dvije stvari: odgovoriti, pona{ati se,zastupati vlastite potrebe i brinuti da to ra-dimo po{tuju}i zajednicu u kojoj `ivimo.Dakle, iz ovako definirane demokracijeishode ideje civilnog dru{tva. Ako seovoj, tek pola stolje}a staroj, humanis-ti~koj demokraciji dodaju ideje postmo-derne, koja sumnja u vrijednost apsolut-nog znanja i koja tvrdi da sve {to znamo,odnosno sve ono {to za nas jest relevantnoznanje proizlazi iz na{ih potreba i na{egiskustva, onda je sraz jo{ ve}i.

Dakle, u dana{nje vrijeme nitko ne dr`i`ezlo apsolutne istine i znanja koja vrijedeza svih. Koncept subjektivne istine huma-nisti~ke provenijencije nagla{ava va`nosti vrijednost osobnog iskustva i znanja kojese gradi na iskustvu, {to daje ve}u speci-fi~nu te`inu idejama, inicijativama i osob-nostima pojedinaca. Suvremeni terapijskii supervizijski tokovi slijede ove postavkei tradiciju. Gotovo da nema vi{e direktiv-nih pristupa u kojima klijent/supervizantdonosi materijal i »ne zna«, a terapeut/

26

Jasenka Pregrad

POGLED NA LIVADU NA KOJOJ ]EMO SADITI

Jasenka Pregrad

supervizor pogleda materijal i »zna«. Ciljtretmana i supervizije danas nije »razum-jeti za{to i znati {to je za klijenta i supervi-zanta dobro«, nego podr`ati ih u stjecanjuuvida, u~enju iz iskustva, samostalnompronala`enju onog {to je za njih dobro,pravljenju izbora zastupaju}i vlastite pot-rebe i interese i kona~no dosizanju sa-moostvarenja. Ovakav pristup uklju~ujepravo supervizanta i supervizora na pog-re{ku i ne samo to, nego pogre{ku tretirakao mogu}nost uvida i u~enja. Dakle ciljje da znaju »{to, koliko, kako, kada, a neza{to«. Ovdje su osobnost i pravo na razli-ku dragocjene.

S druge strane doga|a se globalizacija,unificiranje, ukidanje razlika, kriterij zaodluke je efikasnost i profit. Vladati (so-bom, drugima, prirodnim resursima) tra`ida podredimo osobnost i stavimo je u fun-kciju kontrole. Da bismo mogli kontroli-rati moramo razumjeti »za{to« i imatiznanja. M. Ankori u knjizi »Ova {uma ne-ma kraja«, govore}i o mitovima zapadnogsvijeta ka`e da se zapadni svijet »razveo«od svijeta fantazije pred nekoliko stolje}a,kad je prona{ao znanost i »o`enio« ses logi~nim i realisti~nim mi{ljenjem. Ipremda i u podlozi razvoja znanosti stojikreativnost pojedinaca, zloupotreba tekreativnosti, odnosno znanstvenih dostig-nu}a predmetom je eti~kih rasprava ve}

poodavno. Zloupotreba u funkciji kontrolei vladanja (bez obzira radi li se o Hiro{imiili kloniranju). Kreativnost u zapadnoj ci-vilizaciji ima vrijednost samo ako je ufunkciji razvoja znanosti ili proizvodnje.U svakodnevnom `ivotu ona nije podr`a-vana, ni u odgoju, ni u obrazovanju, ni ume|uljudskim odnosima. Tokom studijau~ili su nas da mislimo logi~ki, a ne late-ralno, da znamo, a ne da se upiremo na is-kustvo i intuiciju. Nije nevolja to {to sunas u~ili, nego je nevolja to {to nas nisuu~ili i {to nas nisu poticali da koristimosvoje kreativne resurse, jer posao za kojisu nas pripremali podrazumijeva kreativ-no i lateralno mi{ljenje.*

Kreativne i ekspresivne tehnike, te ko-ri{tenje metafora u radu omogu}ava namda uparimo osobnu i klijentovu / supervi-zantovu kreativnost, sinteti~ko mi{ljenje iiskustvo postoje}em stru~nom znanju.One nam omogu}avaju ostvarenje jo{ jed-ne zna~ajke koja je posebno va`na u su-perviziji, a to je gra|enje simetri~nog od-nosa u superviziji i osje}aja vrijednostiosoba u supervizijskom odnosu. Ako su-pervizor u|e u supervizijski proces s pozi-cije znanja (znam {to se doga|a, gdje gri-je{i{ i {to mora{ napraviti) {alje implicitnuporuku superviziranome da ne zna i da jenesposoban ili nekompetentan stru~njak.Suprevizirani }e mo`da oti}i sa supervizi-

je u svoj profesionalni `ivot zadovoljanjer zna {to }e uraditi i jer je podijelio svojuodgovornost s nekim, ali s okusom nesi-gurnosti u dnu svoje du{e i s potrebom dase i dalje upire u supervizora, a ne u sebe isvoje resurse. Na taj na~in se dovodi u pi-tanje osnovni cilj svake supervizije, a to je

pove}anje profesionalne kompetentnosti

supervizanta. Princip dijalo{kog dijalogas pozicije neznanja jedan je od na~ina dase supervizijski proces vodi u smjeru os-vje{tavanja osobnih resursa supervizanta injegovog profesionalnog rasta i razvoja.Kreativne tehnike su jo{ jedan mogu}i na-~in kako voditi superviziju upiru}i super-vizanta u sebe samoga. Kad koristimokreativne tehnike i fantaziju, mi ne samoda stavljamo sebe u poziciju neznanja, ne-go stvarno NE ZNAMO koji sadr`aji, is-kustva i intuitivna znanja }e se promoliti usvijest.

[to su to kreativne iekspresivne tehnike?

Kako otvoriti ~arobnu{krinju unutarnje mudrosti

Kreativne tehnike su zapravo naopaki na-ziv. Tehnike same po sebi ne mogu bitikreativne. Ovo nagla{avam zato jer ho}ujasno re}i da puko kori{tenje ovih tehnika,bez vlastite spremnosti i dopu{tenja daotvorimo, kako ja to volim re}i, svoje»unutarnje oko« i prihvatimo svoje iskus-tvo i mudrost, kakvi god da jesu, ne}erezultirati kreativnim ishodom. Dapa~e,proizvest }e neku vrstu nasilja nad super-vizantima i to na jednoj dubljoj emocio-nalnoj razini. Otvoriti prostor za ekspresi-ju unutarnjeg iskustva i mudrosti zapravotra`i i od supervizora i od supervizanta ot-vorenost, spremnost da prihvatimo sve {tose iznjedri bez prosudbi i vrednovanja, daprihvatimo i ono {to ne razumijemo i neznamo za{to je takvo kakvo jest, da istin-ski stojimo na poziciji neznanja, s uzbu|e-njem i znati`eljom zagledani u ono {to sedoga|a, kao djeca koja radoznalo upozna-vaju svijet ne o~ekuju}i od sebe da ga ve}unaprijed poznaju.

Trebalo bi ih zvati tehnikama ili jo{ boljeprincipima i postupcima za osvje{tavanjei poticanje ekspresije i kreativnosti. One

27

* Lateralno mišljenje je puno asocijacija koje neprestano naviru sa svih strana i tako »ometaju« glavni tok misli. Ideje slijede jedna drugu nalik na sta-nje meditacije u kojemu postoji naglašen osje}aj slobode i opuštenosti. Zabrane, nare|enja, kruta kontrola, samokritika ili utjecaj raznih konformis-ti~kih mehanizama »ubijaju« taj oblik kreativnog mišljenja. U njemu ideje dolaze iznenada, rješenje problema nametne se kao bljesak, inovatoruodjednom »sine«. Taj oblik mišljenja, suprotan racionalnom, afirmira intuitivnu spoznaju. Z nj se ponekad upotrebljavaju termini kao podsvjesnomišljenje, prekognitivna spoznaja ili ~ak vidovitost. Iz Sri}a, V: Upravljanje kreativnoš}u, Školska knjiga, Zagreb, 1992.

Iz zavr{ne predstave radionice »Maskom do sebe« na godi{njem saboru 2004.

se sastoje od raznih postupaka koji omo-gu}avaju da kroz otvorene sadr`aje i di-vergentnim na~inima procesiranja infor-macija i mi{ljenja (a ne logi~kim rezonira-njem i konvergentnim mi{ljenjem), koris-te}i razli~ite za to pogodne medije osvi-jestimo i izrazimo vlastita opa`anja, osjete,osje}aje, ideje i poimanja iz cjelokupnogosobnog iskustva (koje uklju~uje i znanjekao dio iskustva). Ovakvi postupci uklju-~uju lateralno mi{ljenje, imaginaciju i fan-taziju.

Mozak se sastoji od dviju hemisfera. Kodljudi je u jednoj od njih centar za jezik iona je dominantna po tome {to su nekefunkcije (kao npr. motorika) bolje razvije-ne. Kako je lijeva hemisfera dominantna ude{njaka koji ~ine ve}inu populacije, takose umjesto dominantna hemisfera ~estogovori lijeva hemisfera. Analogno tomenedominantna hemisfera se ~esto nazivadesnom hemisferom. Zbog proto~nosti ilako}e teksta i ja }u koristiti izraze »lije-va« i »desna« hemisfera, misle}i na domi-nantnu i nedominantnu hemisferu. Lijevahemisfera budu}i da misli u rije~ima, ~ita,pi{e i ra~una, zadu`ena je za analizu, logi-ku, racionalno, ona zaklju~uje u logi~kimkoracima – ako ovo, onda ono, zato je ~e-sto nazivamo linearnom ili digitalnom.Desna hemisfera ne misli rije~ima, negoslikama, oblicima, predod`bama, odnosi-ma i strukturama. Ona misli analogno,sintetizira elemente i zahva}a njihove od-nose, zato mo`e misliti cirkularno, zahva-}ati cjelinu i uprijeti se u iskustveno zna-nje, pa je ~esto nazivamo intuitivnom ili~ak emocionalnom, premda to nije najpre-ciznije odre|enje.

U zapadnoj kulturi dominantna mo`danahemisfera koristi se mnogo vi{e nego ne-dominantna, jer je logi~ko, konvergentnomi{ljenje, zaklju~ivanje i reproduktivnoverbalno znanje mnogo vi{e na cijeni ne-go lateralno, divergentno mi{ljenje, cir-kularno zahva}anje odnosa, konotativnozna~enje i holisti~ko poimanje. Na cijenije jer se cijela kultura upire u poku{aj darazumijemo svijet u kojem `ivimo i da gastavimo pod kontrolu, odnosno upotrije-bimo u svoju korist. Dok smo djeca, kul-tura i roditelji i odgajatelji kao njihovipredstavnici dopu{taju nam da koristimosvoju desnu hemisferu, jer nas i tako neshva}aju ozbiljno (uostalom oni misle zanas), a osim toga govor kao pojmovnik lo-gi~kog mi{ljenja i sama inteligencija nisuse jo{ razvile, pa je sinteti~ko i cjelovitozaprimanje sadr`aja primjereno uzrastu.^im nas se {kola dokopa, aktivnosti lijevehemisfere se preferiraju, nagra|uju i hva-

le, a aktivnosti desne hemisfere se neprimje}uju, a ponekad se i ka`njavaju iliocjenjuju lo{om ocjenom. I tu po~inje otu-|ivanje i umanjivanje vrijednosti polovi-ne na{ih ukupnih kognitivnih kapaciteta.Dok do|emo do odrasle dobi ni mi vi{e nedo`ivljavamo ozbiljno aktivnosti desnehemisfere, ne uzimamo je pretjerano u ob-zir i ne oslanjamo se na njene produkte.

U superviziji se moramo jako potruditi ivladati raznim vje{tinama i znanjima kakobismo od supervizanata dobili cjelovit i is-tinit prikaz klijenta i problema. Kolika jevjerojatnost da }emo u superviziji re}i»Taj klijent u meni izaziva osje}aj ga|enjai mu~ninu u `elucu« ili »Ona mi izgledakao mala vila u velikoj za~aranoj {umi« ili»Taj ~ovjek mi miri{e na more«. Takvi is-kazi su neozbiljni, nejednozna~ni, nepre-cizni, a osim toga pitanje je {to stoji izanjih i govore li oni vi{e o klijentu ili o na-ma, pa }e se pokazati da mi imamo nekiproblem za osobnu terapiju, da smo ukontratransferu, da nismo dobri stru~njacijer odbacujemo neke klijente ili nismo do-voljno ozbiljni stru~njaci kad tako govori-mo o svojim klijentima. Dosljedno otu|i-vanje od desne hemisfere dovodi do togada se bojimo vlastitih misli i ne vjerujemoim jer ih ne razumijemo, ne znamo npr.za{to nam ~ovjek miri{e na more. I umjes-to da zastanemo i osvijestimo tu predod-`bu jer je u njoj neki va`an podatak izra-`en na{om osobnom semantikom, mi jeodbacimo. Lijeva hemisfera tra`i da razu-mijemo, da damo linearno racionalno ob-ja{njenje koje onda do`ivimo kao to~no.Desna uzima stvari takve kakve jesu u nji-hovim me|usobnim odnosima i u njoj jecijelo bogatstvo znanja, iskustava i utisa-ka. Ako cijenimo aktivnosti na{e desnehemisfere, vjerujemo im i pustimo ih usvijest u svoj njihovoj punini bit }emo bo-gatiji i bolje }emo razumjeti {to se doga|aizme|u nas i na{ih klijenata. Primjerice,kad pomislimo na stolac, onda lijeva he-misfera ka`e »predmet koji prvenstvenoslu`i za sjedenje, a sastoji se od ravne plo-he podignute od razine zemlje, mo`e bitiizra|en od razli~itih materijala …«, a des-na hemisfera ni{ta ne ka`e (jer ona ne go-vori), nego vidi sliku raznih stolaca sasvim {arenilom materijala i uzoraka, rez-barijama u drvetu i hladnih metalnih {ipa-ka, osje}a razliku, atmosferu koju svakiod njih proizvodi, vidi ih u odnosu s dru-gim namje{tajem i ljudima koji ih koristeitd. Kako je na{ posao da podr`imo razli-~ite ljude u njihovom osobnom rastu i raz-voju, a svaki od njih je jedinstven, ondanam nije samo va`no to {to je znanost i

struka ustanovila za prosje~nog ~ovjeka,nego su nam va`ni i svi detalji vezani zatog jedinstvenog ~ovjeka koji stoji prednama i taj jedinstveni odnos koji on ~ini sasvojom okolinom i koji mi ~inimo s njim.

Kreativne tehnike nam omogu}avaju da»stavimo desnu hemisferu i analogne sno-vi~ne mehanizme u slu`bu razumijeva-nja procesa u terapiji, tretmanu i podr{ci.Ovdje se radi o pomo}i terapeutima da do-|u u kontakt s drugih pedeset posto vlasti-tog iskustva i iskustva klijenta kako bi seizbjegle stranputice, ponori i otpori. To }eomogu}iti terapeutima da vide alternativei vrijednost isku{avanja drugih zna~enja idruga~ijih pogleda i smislova, te }e takomo}i doku~iti svoj osobni smisao te situa-cije i smisao koji situacija ima za klijenta.Ovdje se ne radi o razvo|enju lijeve mo-`dane hemisfere od desne. Ovdje se radi oponovnom upoznavanju lijeve s desnomstranom mozga kako bi ih napravili rav-nopravnim partnerima (a mo`da i prija-teljima) u poku{aju da postanemo bolja,cjelovitija osoba koja je sposobna komu-nicirati fleksibilnije s multidimenzional-nom upotrebom sebe i drugih.«

Dakle, u tretmanu, u superviziji (a i u `i-votu) dobro je koristiti racionalno i ho-listi~ko iskustvo, lijevu (digitalnu, ana-

liti~ku, govornu) hemisferu koja baratainformacijama, konceptima, idejama, poj-movima i tra`i linearnu kauzalnost i des-nu (analognu, sinteti~ku – intuitivnu)

hemisferu koja donosi implikacije, kono-tacije, asocijacije, cirkularnost u odnosi-ma.

Kori{tenje metafore, pri~e, slike i sli~nihekspresivnih sredstava, dakle poticanjedesne hemisfere na aktivnost, »oslanja sena pretpostavku da pri~a ili slika mo`ereprezentirati objektivnu i subjektivnupercepciju unutra{nje ili vanjske stvarnos-ti. Bavljenje ovom slikom koja reprezenti-ra stvarnost mo`e dovesti do promjeneunutarnje stvarnosti, a mo`e dovesti i dopromjene u opa`anju vanjske stvarnosti,bez pretenzija da se postigne promjena usamoj objektivnoj stvarnosti«. Drugim ri-je~ima, osvje{tavaju}i do`ivljaj klijenta,njegove situacije, na{eg odnosa i odjekatog odnosa u meni mo`e proizvesti prom-jenu u mom do`ivljaju klijenta i njegovesituacije, te mo`e proizvesti promjenu mogodnosa prema njemu, no to ne}e samo posebi proizvesti promjenu u klijentu i nje-govoj situaciji. Me|utim, kako promjenajednog ~lana u odnosu otvara mogu}nostpromjene drugog ~lana (po principima sis-temskog pristupa), tako promjena proiz-vedena u meni mo`e inicirati promjenu

28

mog pona{anja prema klijentu a time injegovu promjenu.

Mediji mogu biti sve ~ega se ma{ta sjeti, auobi~ajeno su crtanje, kola`, glina, pokret,glazba, bajka, pri~a, film, dramatizacijeljudima i lutkama, karte i slike, figurice ipredmeti itd.

Bilo koji medij mo`e poslu`iti da se do|edo metafore koja reprezentira na{ do`iv-ljaj u svoj svojoj punini podataka koji iz-ra`avaju me|usobnu ovisnost, tj. cirkular-nost odnosa. To mo`e biti skulptura, gesta,slika, pri~a, san, simptom, simbol i sl.(Tjelesni – somatski simptomi su tako|ermetafore koje se izra`avaju na jeziku des-ne hemisfere.)

Ovdje nam valja u~initi razliku izme|uobi~nog fantaziranja i izra`avanja krozmetaforu, kao i kreativnosti kao divergen-tne produkcije ideja i fantasti~ne realnosti.Divergentna produkcija i fantaziranje jeslobodno nizanje asocijacija ili generira-nje mogu}nosti i razli~itih verzija nekepri~e. Tu je sve mogu}e, sve opcije su ot-vorene, poanta je u tome da smislimo ~imvi{e kombinacija. Koriste}i metaforu ianalogiju ulazimo u svijet fantasti~nerealnosti koji ima svoju unutarnju logiku,neumitnost i zadanost koja je odre|enaznanjima i iskustvima desne hemisfere.Tu koristimo metaforu, simbol, pri~u daispri~amo, posvijestimo iskustva i znanjakoja su ve} u nama, samo nemamo izra-van dostup do njih. Kad tra`imo od super-vizanta da obitelj s kojom radi nacrta kao`ivotinje ili prirodne pojave i onda ih nac-rta (ili da napravi skulpturu koja ih dobropredstavlja), onda koristimo metafore zaizra`avanje onoga {to supervizant ve} zna

o toj obitelji, samo toga nije svjestan upotpunosti. Kad tra`imo da ka`e {to bi sedogodilo kad bi jedan ~lan obitelji promi-jenio mjesto ili da o njima ispri~a bajku,onda ga zovemo u svijet fantasti~ne real-nosti koja ima svoju unutarnju logiku ineumitnost. Ta logika po{tuje znanje des-ne hemisfere i predstavlja subjektivni do-`ivljaj supervizanta, njegovu subjektivnuistinu, ne nu`no i istinu i za klijente, ali juje va`no upoznati i osvijestiti. Kad tra`i-mo od supervizanta da vidi na koje se svena~ine mo`e dru`iti s je`i}em (jer je svogklijenta nacrtao kao je`i}a), onda zovemokreativnu produkciju i fantaziju da generi-ra razli~ite mogu}nosti i ideje, od kojih }ese neke mo`da poslije pokazati upotreblji-vim.

Dimenzije koje su va`ne u fantasti~nojrealnosti, jer nam omogu}avaju da izrazi-mo znanja i iskustva desne hemisfere pu-tem pri~a, bajki i simbola, odnosno putemoblika prihvatljivih kulturi u kojoj `ivimo,jesu:� vrijeme koje mo`e te}i sporo ili brzo,

natra{ke, napreskok;� prostor koji mo`e biti stvaran, zami-

{ljen, promjenjiv, koji ne podlije`e fizi-kalnim zakonima;

� ritam doga|anja koji je proizvoljan i ta-ko|er ne podlije`e zakonima realiteta;

� kondenzacija podataka, jer je su{tinaosobina i odnosa sa`eta u metafori;

� nadnaravne osobine i mo}i glavnih li-kova, bajkovitost.

^injenica je da se ~esto za~udimo i izne-nadimo sadr`ajima koji kroz ekspresivne ikreativne tehnike iza|u pred nas. No, va-lja imati na umu da kori{tenjem ovih teh-nika samo podr`avamo da ono {to je unut-

ra iza|e van ili da prona|emo i isprobamonova rje{enja, nova pona{anja i vidimonjihov mogu}i ishod. Kako god nam sadr-`aji izra`eni ovim tehnikama mogu izgle-dati za~u|uju}e oni su bili u nama, ana{a nespremnost ili nelagoda da ih prih-vatimo govori ili o tome da ih ne razumi-jemo (da dok lijeva hemisfera ne zavlada,desnoj ne vjerujemo) ili o tome da upravoosvije{tene podatke ne mo`emo prihvatitijer se ne uklapaju u na{u sliku nas samihili na{ih klijenata, odnosno jer remete na{eobrambene mehanizme.

Kori{tenje kreativnih i ekspresivnih tehni-ka omogu}ava nam da se izrazimo pos-redno, kroz metaforu. Nismo mi ljutitiniti je u nama toliko ljutnje nego je ljutitamaska koju smo napravili, nismo mi krhkinego cvijet napravljen od papira, nemamja rupu nego drvo, ne stojim ja na nesigur-nim i krivim nogama nego figura od gline.Ne samo da se izra`avamo posredno i ti-me za{ti}ujemo i pred sobom i pred dru-gima, nego mo`emo istra`ivati razli~itemogu}nosti reagiranja i pona{anja za kojebi se te{ko odlu~ili u stvarnom `ivotu.(U`ivjev{i se u pri~u o hrabroj djevojcikoja je ubila zmaja koji je mu~io njeno se-lo mo`emo je na kraju pri~e poslati u bijelisvijet da samostalno i odgovorno `ivi sa-ma za sebe, a mo`emo je vratiti natrag uselo i tako isku{ati posredno {to sve dono-si pojedina odluka.) U radu s ekspresiv-nim tehnikama mo`emo podr`ati osobuda osvijesti osje}aje, misli i odluke, dashvati projekciju svog unutarnjeg znanja imudrosti u metaforu ili pri~u, te da proji-cirane sadr`aje vrati sebi. No, to nije uvi-jek nu`no u~initi. Nekad kad su osje}ajijaki ili osoba nespremna suo~iti se s timsvojim dijelovima dobro je ostati u meta-fori i nju dalje istra`ivati.

Ove tehnike po svojoj definiciji otvaraju{irok prostor koji svaka osoba mo`e ispu-niti onako kako ona ho}e, umije i kakonjoj treba. One su dakle samo poticaj zaizra`avanje. Supervizant ima potpunu slo-bodu izbora. Na taj na~in one po{tuju in-dividualno iskustvo i osobine svakogpojedinca.

Kad kreativne tehnike koristimo u super-vizijskoj grupi ~lanovi grupe u~e jedni oddrugih dijele}i me|usobno znanja i is-kustva, te modele i strategije suo~avanja{to ih oja~ava, pove}ava njihovo zajed-ni~ko iskustvo i one koji takvo iskustvonisu imali priprema za lak{e suo~avanje ubudu}nosti.

U primjeni kreativnih i ekspresivnih teh-nika va`no je po{tovati neka na~ela.

29

Iz supervizijske radionice Jasenke Pregrad za gestalt-tereapeute u Kondri}u 2003.

U pravilu, a posebno u fazi osvje{tavanjanikad ne treba postavljati pitanja koja po-~inju sa »za{to«, nego »{to« i »kako«, {touklju~uje i »koliko«, »kada«, »na koji na-~in« i sl. Pitanja »{to« i »kako« tra`e opi-sivanje, dakle zovu znanja desne hemisfe-re koja uzima stvari takve kakve jesu itime poja~avaju vlastitu svjesnost, dok pi-tanja »za{to« aktiviraju lijevu hemisferu,a na razini me|uljudskih odnosa ~esto im-pliciraju krivnju ili barem ~u|enje {to jene{to takvo kakvo jest i navode na oprav-davanje i obranu, a to odmi~e osobu odvlastitog iskustva.

[to je istina za mene mogu ustanoviti sa-mo kroz vlastito iskustvo. Dakle, istu upu-tu ili aktivnost razli~iti ljudi mogu do`iv-jeti i reagirati na nju razli~ito. Tako usvakom trenutku mo`e postojati vi{e sub-jektivnih istina. Va`no je po{tovati svakuod njih. Iskustvo (uz svjesnost) omogu}a-va otkrivanje vlastite istine, a ono pakomogu}ava u~enje (u naj{irem smislu terije~i) o sebi i svijetu koji nas okru`uje. Uovim aktivnostima nema dobrih i lo{ihodgovora ili produkata. Na primjer u bib-lioterapijskoj igri koju smo u Sarajevu ig-rali s odgajateljima iz vrti}a jedna je osobaostavila prazan papir, nije mogla napisatinikome pismo o tome kako se osje}a. Na-kon {to smo razmijenili poruke i odgovo-rili na njih rekla je da nije imala snage ihrabrosti i{ta napisati jer nije vjerovala daje itko mo`e razumjeti, a da je na svojupraznu stranicu dobila odgovor koji ju jeuvjerio da je pisac odgovora razumije.Dakle i »nepo{tivanje« upute je osobni is-kaz i iskustvo i valja ga po{tivati. Ovevje`be ja~aju svjesnost o vlastitom iskus-tvu kakvo god ono jest. Ono mo`e biti is-kustvo ugode, veselja, ljubavi, ali mo`ebiti i iskustvo neugode, ljutnje, bola ilikonfuzije. Kakvo god da je ne~ije iskus-tvo ono je vrijedno po{tovanja jer je sva-kome najva`nije, najdragocjenije i najisti-nitije njegovo osobno iskustvo.

Da bismo osigurali atmosferu po{tovanjasvakog osobnog iskustva ne smijemo

1. Vrednovati tu|a iskustva. Dakle, ne smi-jemo komentirati iskaze supervizanatarije~ima »to je vrlo neobi~no«, »kakoste samo do toga do{li«, »to nikad ni-sam ~uo« i sl. Mo`emo pokazati inte-res za iskaz i postavljati pitanja »{to« i»kako«, time poti~emo osvje{tavanjeiskustva. Ne{to te`e je sprije~iti drugeu grupi da vrednuju. Oni to mogu ~initiverbalno, ali i neverbalno kretnjom,uzdahom, hihotanjem, cini~nom gri-masom. Takvo vrednovanje valja spri-je~iti, a ukoliko u tome ne uspijevamovalja posvetiti odre|eno vrijeme razgo-voru o tome kako je vrednovanje u pra-vilu obrana od vlastite nesigurnosti inelagode.

2. Zahtijevati da moraju – {to god se do-godi tokom aktivnosti predstavlja is-kustvo. Netko }e upute slijediti doslov-no. Netko }e relativno nestrukturiranuuputu sam sebi dopuniti, netko je ne}euop}e slijediti, a netko }e odbiti da sud-jeluje u aktivnosti. Nema ispravnog ineispravnog na~ina ili iskustva. Odbi-janje da ne{to uradim je tako|er iskus-tvo. Va`no je imati strpljenja i dati impriliku da to svoje iskustvo osvijeste.

3. Pomagati kad je nekome te{ko. Netkomo`e do}i u kontakt sa svojom srd`-bom, bolom, strahom, povredom. Netreba mu pomagati tje{e}i ga, govore}imu da je to samo u ma{ti ili da je i dru-gima tako ili da to i nije tako stra{no.Time poru~ujemo da on svoje osje}ajei iskustvo ne mo`e izdr`ati (zato ga itje{imo). Osim toga pomaganje nas au-tomatski stavlja u poziciju ja~eg. Aisti-na je da se ~esto pomaganjem branimood vlastite nemo}i. Tu|a tuga, bol ilisrd`ba izaziva u nama na{e, pa tje{e}idruge sebi poma`emo da ih ubla`imoili potisnemo.

4. Obja{njavati i interpretirati. To je uvi-jek na{a projekcija, bez obzira je li po-dudarna sa subjektivnom istinom su-ervizanta ili nije. Ako ne mo`emoodoljeti izazovu ispravnije je re}i »mo-ja misao je da...« ili »dok sam te slu{aou~inilo mi se kao da...« Trebamo jasnoporu~iti da je to na{ do`ivljaj njegovogiskaza, a ne njegov do`ivljaj koji miobja{njavamo i tuma~imo. Osim togaobja{njavanje i interpretiranje je »pri-~anje o« iskustvu {to odmi~e od iskus-tva samog sa svim do`ivljenim ele-mentima svjesnosti u »mi{ljenje o«,dakle bijeg iz desne u lijevu hemisferu.

I na kraju predstavljanja ovih tehnikava`no je re}i da je i eti~no i za dobar radneophodno sve igre i aktivnosti primije-niti na sebi prije nego {to ih primijenimou radu s drugima ili grupom.

Vrela znanja i mudrosti kojatra`e korito u nama:(Popis korisne literature na

hrvatskom)

Ayalon, Ofra: Spasimo djecu, [kolska knji-ga, Zagreb, 1995.

Birkenbihl, Vera F.: Uklju~ite svoj mozak,Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998.

Cajvet, Lilja: Kreativni prostor terapeuta,Svjetlost, Sarajevo, 2001.

Pregrad, Jasenka (ur.): Stres, trauma,oporavak, Dru{tvo za psiholo{ku po-mo}, Zagreb, 1996.

Pregrad, Jasenka: Kori{tenje ge{talt psi-hoterapijskog pristupa u {koli, u @u`ul,Miomir. i Zora. Rabotek-[ari}: Ratnistres u djece, Ministarstvo obrane RH,Zagreb, 1992.

Sri}a, Velimir: Upravljanje kreativno{}u,[kolska knjiga, Zagreb, 1992.

30

Edi Majaron

SVAGDA[NJA LUTKA

Lutka u vrti}u

Dijete prili~no rano prihva}a simboli~kuigru. Iz svakodnevnih iskustava s igra~ka-ma ili predmetima stvara situacije koje si-muliraju njegov na~in rje{avanja proble-ma. Postepeno ta igra – koja je u prvoj faziizrazito introvertirana – postaje namije-njena i gledateljima, te i njima nudi sim-boli~ku igru kao dio osobnog iskustva ilinjegova zami{ljenog nastavka. Nastajevrlo va`an zaokret od igre do poruke.

Kazali{te je dakle simboli~ka komunika-cija. Poruka koja (naj~e{}e) nije upu}enajednom jedinom primatelju izre~ena jeposredno, jer dijete bolje vlada neverbal-nim sredstvima izra`avanja nego nijansa-ma zna~enja rije~i. Budu}i da je ve}inadjece suzdr`ana pri izra`avanju osje}aja, aposebice kod govorne komunikacije, upomo} nam sti`e lutka.

Igra uloga nagla{ava djetetovo ja. Iako di-jete predstavlja »nekog drugog«, gledate-lju je ipak prezentiran njegov ego. Takvukomunikaciju obo`avaju ekstrovertirana isamopouzdana djeca. Kad ulogu preuzmelutka, animatorov se ego mora podreditio`ivljavanju predmeta koji preuzima sim-boli~ko-metafori~ku ulogu scenskog bi}ai postaje animatorov {tit. Rije~ je dakle oposrednoj komunikaciji.

Ona postaje uvjerljiva jedino ako u njuvjerujemo, ako povjerujemo u snagu lut-ke. Mala djeca spontano prenose svoj egou lutku, kao u igri igra~kama. Kod ne{tostarije djece ego je tako dominantan da gate`e podre|uju lutki, posebice ako nemajudobar uzor u odgojiteljici koja rukuje lut-kom. Zato je svjesna podre|enost odgoji-teljice lutki preduvjet za uvjerljivu komu-nikaciju kroz lutku.

Za{to je ba{ takva (posredna) komunika-cija s djetetom toliko va`na? Ona smanju-je stresne oblike neposredne komunikaci-je »o~i u o~i« izme|u odraslog i djeteta.Ne zaboravimo da je odgojitelj djetetu na-metnuti autoritet, koji nije samo izabralo.No, lutki koju dijete samo odabere kaouzor ili autoritet, mo}i }e mnogo togapovjeriti bez srama ili zbunjenosti. Zato jedjetetova komunikacija kroz lutku laka zaigru, pru`a veliko zadovoljstvo, ~uva dje-

tetovo dostojanstvo i u~vr{}uje pozitivnosamopouzdanje.

Pritom nije va`no kakve su lutke, iako sudo`ivljaji kod razli~itih tehnika razli~iti:ru~na je lutka, primjerice, animatorov par-tner ili ~ak njegov nadre|eni, jer je obi~noiznad njega. Medo – igra~ka koju animi-ramo na stolu ispred sebe – poziva prekolutkara na suradnju. Marioneta je projek-cija djetetova do`ivljavanja svijeta, ovis-no o svom nadre|enom animatoru-mani-pulatoru. Sjena lutke (u kazali{tu sjena)djeluje kao dio izmi{ljenoga nedodirlji-vog svijeta ili svijeta bajke.

Va`no je da dijete samo stvara ili bar su-ra|uje u izradi lutke. Tada je ona samonjegova. Zami{ljena u njegovoj ma{ti inapravljena njegovim rukama, o`ivljenanjegovom energijom i osje}ajima. Takvostvaranje i o`ivljavanje lutke nadma{ujesve dje~je kreativne aktivnosti, jer u dje-~jim rukama o`ivljavaju pojmovi za kojenismo ni sigurni da ih dijete razumije ishva}a: strah, bijes, `alost, veselje, no},dan, godi{nje doba, lijenost, marljivost…

Va`no je da i odgojiteljica upotrebljavalutku u svim osjetljivim situacijama, i tokao posrednika izme|u djece i svojih `e-lja. Ako igraonica nije pospremljena,

potu`i se lutki koja je odmah spremna po-mo}i djeci i odgojiteljici. U konfliktnojsituaciji lutka }e poku{ati prona}i tre}umogu}nost. S tihim djetetom uvijek }erazgovarati ljubazno, iako ~esto ne}e do-biti odgovor (mo`da }e ga jednog danaipak dobiti!).

Lutka }e biti povjerenik djece i odgojite-lja, neka »veza« skupine, amalgam koji }epomo}i da se odnosi me|u djecom sredena najbezbolniji na~in.

Lutka omogu}uje odgojitelju da bar nakratko vrijeme prenese vo|enje na lutku iigra ulogu drugog u skupini. Tako }e boljeosjetiti neposrednu dje~ju spontanost kojase bez ko~nica otvara lutki.

Jo{ ne{to: lutka gleda na svijet iz kuta kojise razlikuje od animatorova. To je va`nojer poma`e djetetu da preraste egocen-tri~nu fazu razvoja.

[to je dakle na{a svagda{nja lutka?

Na~in komuniciranja, na~in do`ivljavanjapredmeta u okolini, i to ne samo u nji-hovoj funkcionalnosti ve} i u njihovimnevidljivim `ivotima. Na~in zapa`anja svi-jeta u kojem `ivimo. Ponovno prepozna-vanje neverbalne komunikacije koja jedjetetu dugo primarna i ~ini osnovu za iz-ra`avanje osje}aja. Osnovna osjetila, dr-

31

LUTKA U ODGOJU

Edi Majaron

`anje, hod, geste, mimika… upravo takavsustav znakova upotrebljava lutka pri ko-munikaciji, samo jo{ izra`ajniji i nagla{e-niji u najva`nijim fazama. Taj je sustavznakova pojednostavljen, stiliziran i lakoprepoznatljiv. Nasljednik je rituala u tri ra-zine stilizirane komunikacije s vanjskomenergijom: vizualno, glasovno i pokretno– ba{ kao i kod obrednih po~etaka kaza-li{ta.

Mo`da je upravo primarnost komunika-cijskih formi i sredstava na jednoj te prije-nos o`ivljavaju}e energije na drugoj stranirazlog {to lutka mo`e tako o~arati dijete.Sigurno je da je lutka primjer – pars prototo – uzorak koji utjelovljuje skupinupojedinaca koja mo`e na sebe preuzetikrivnju ili zaslugu, kaznu ili pohvalu. Toprozvanoga na osje}ajnom planu poga|aduboko, ali ne izravno te ne ostavlja dubo-ke psihi~ke traume. Zato je to jedan odva`nih razloga za{to dijete ima pravo nalutku.

Odgojiteljica tako|er ima pravo na suges-tiju kako posti}i sve te ~arolije pomo}ulutke. Najprije s vjerom da to mogu zajed-no: lutka i odgojiteljica, a zatim pomo}ubeskompromisne discipline pri animacijilutke koju stalno treba pratiti pogledom igledati njezinim o~ima.

vrijedi i kad je lutkar skriven. Tada jemnogo lak{e pratiti lutkine pokrete koji suva`ni u vezi s njezinim jasnim replikama ireakcijama na sve {to se doga|a oko nje:{to ~uje, {to gleda, {to miri{e, {to dira… sastrahom, radoznalo{}u, veseljem, pristoj-no{}u…

bi trebala biti ta ~arobna lutka?

Bilo kakva – od gole ruke, prsta, lakta, dokoljena, noge ili trbuha; od o`ivljenogakamena do plasti~nog Supermena, od kr-pe na niti do njezine lagane sjene, od ko-mada papira ili od ostataka ambala`e, odprirodnog ili umjetnog materijala.

Me|utim, svakako ne svaka za svaku pri-liku. Likovna stilizacija pomo}i }e ostva-riti lutkine osobine. Ve} sam izbor materi-jala usmjerava dojam gledatelja (ugodno– neugodno), poma`e mu oblik (okrugloprihva}amo druk~ije od ovalnog ili ugla-tog), te odabir boje koji tako|er sugeriralutkine osobine.

Prije nekoliko godina gledao sam Hamle-ta: glavni glumac imao je na zape{}u gi-njol-lutku Hamleta, svog mini-dvojnika.Biti ili ne biti u dijalogu je dobilo potpunonove naglaske i zna~enja, njegova ludostbila je jasna u njegovu bijegu k lutki i pos-

rednom odgovaranju preko lutke. Njegovpogled na svijet bio je poeti~an, naizglednaivan, kreativan, nesvakida{nji u uspo-redbi sa standardima i stereotipima oko-line, za koju je bio lud.

Na isti takav na~in zami{ljam i suvreme-nu, kreativnu odgojiteljicu, samo s tomrazlikom {to ona `ivi u okolini koja prih-va}a takav oblik komunikacije, {tovi{e – uokolini koja reagira na isti na~in i tako za-jedno stvaraju oazu nekonformizma usreddru{tva koje `eli kreativne mlade ljude, alini{ta ne ~ini da bi tu kreativnost razvijalo.

U~inimo dakle bar mi ono {to mo`emo danam vrti} bude svijet ~arobnog realizmaza djecu i za nas.

Lutka }e nam pritom pomo}i toliko kolikou nju budemo vjerovali.

Edi Majaron

PRAVO DJETETANA LUTKU

Igra je poputbina iz Raja«(I.Golub)

Neosporna je ~injenica, da je djetetu naj-va`nija slobodna igra. Igrom istra`uje, ot-kriva, upoznava, rje{ava, komunicira. Miodrasli ka`emo, da u~i.

U na{e je vrijeme dijete izlo`eno mno{tvupodataka, koje upija – no ono ih ne znapovezati u cjelinu. Roditelji i odgajatelji~esto o~ekuju od djece vi{e nego {to suoni sposobni usvojiti i pokazati. Svijet od-

raslih, mimo djetetovog doma, predstavljaizazov istra`ivanju, pun je iznena|enja alii straha. Pa ~ak i kod ku}e na svakom ko-raku prijeti opasnost, zabrana ili uslovlja-vanje...

Autoritet odrasloga je za dijete i njegovukomunikaciju potencijalni izvor stresa.Odrasla osoba, dakle mora znati pristupitidjetetu, predlo`iti odgovaraju}i na~in ko-munikacije, ~esto puta simboli~ki krozpredmet, igra~ku, lutku.

U ~emu je razlika? Kominikacija – raz-mjena energije – najja~a i najo{trija jepogledom. Tu je dijete svakako u podre-|enom polo`aju. @elimo li izbje}i `estinikomunikacije »okom u oko« moramo upo-trijebiti »medij«, kojega dijete prihva}akao bezopasan autoritet, mo`e to biti nje-gova igra~ka, nepoznati predmet ili lutka.Njegova uloga uvijek je ista: funkcionirakao »me|ustanica« u komunikaciji i spo-soban je ozbiljne stvari okrenuti u {alu i/iliobrnuto.

Na taj na~in dijete prihva}a sugestije, kri-tike i pohvale puno bezbolnije ali i inten-zivnije u odnosu na svakodnevni govorodraslih. Uz to se dijete ne osje}a »pogo-|enim«. Za svoju sigurnost on komuniciralutkom/igra~kom kao iza {tita. I kad pog-rije{i, to nije bio on nego lutka/igra~ka.Ako se pojavi bilo kakvo takmi~enje, lut-ka ima hrabrost odgovoriti na izazov, a di-jete ostaje i dalje nepobije|eno.

Uz lutku se u komunikaciji stvori nekakav»me|uprostor«, tampon, koji dijete {titiod o{trine direktne komunikacije i poma-`e izgraditi pozitivnu sliku vlastitih mo-gu}nosti.

Za sve to nije pogodna samo lutka/igra~kaiz du}ana, ve} {to vi{e ona koju dijete us-pije samo ili uz pomo} odraslih stvoriti.Tako dijete sudjeluje u procesu u kojem iz»ni~ega« nastaje novo bi}e sa specifi~nimglasom i pokretom, bi}e koje postaje glas-nik djetetovih problema i radosti. Dijetebrine za svoju lutku, odgovorno je za nju –kao Mali princ za svoju Ru`u. Oslobo-|eno neugodnih, direktnih komunikacijastvara blagi svijet socijalizacije, u kojemse osje}a sigurno, kreativno, potrebno. Uztako izgra|eno samouvjerenje biti }e prip-remljenije i za direktne oblike komunika-cije koje name}e svakodnevna realnostodraslih.

Olak{ati prijelaz od egocentri~ne faze dosocializacije na{a je du`nost, ali to je i pra-vo djeteta. U tome }e nam zacijelo pomo-}i lutka, u na{im ali i u dje~ijim rukama.

32

Lidija Duji}

LUTKARSKIABECEDARIJ

Uz radionicu Jelene Sitar--Cvetko, odr`ane u okviruGodi{njeg sabora 2004.

Ve} je prva radionica Jelene Sitar-Cvetko,odr`ana na godi{njem saboru 2003., po-kazala kako svijet, od na{eg najbli`eg su-sjedstva nadalje, ne izjedna~uje pojamlutkarstva s lutkom kao obvezuju}im ele-mentom, a jo{ manje s djetetom kao pret-postavljenim konzumentom tako nastalescenske umjetnine. Stoga je naslov te prveradionice Oblici scenskog `ivota materi-jala trebalo dodatno argumentirati apelomda radionica nije namijenjena samo lutka-rima, nego svima – osobito onima koji ka-zali{ni ~in do`ivljavaju kao sintezu razli-~itih scenskih sastavnica, te u materijaluprepoznaju suigra~a, jednako kao i u zvu-ku, svjetlu ili primjerice kostimu. Tako suhrpe novinskog papira, u samo ~etiri dana,do`ivjele preobrazbu od svoje doslovnedo najrazli~itijih poeti~kih funkcija – odnovina za brisanje prozora, novina-otira~aza noge, papirnatih la|ica ili tuljaca za pe-~eno kestenje, do novina koje su minimal-nom scenskom intervencijom postajalestolnjaci, posteri, rupci, zrcala, prega~e;odnosno, taj je luk od doslovnog do pre-nesenog/poeti~nog zna~enja jasno poka-zao mogu}nosti postojanja materijala nasceni – bilo da je rije~ o scenografiji, kos-timografiji ili rekvizitima. Materijal neugro`ava, smatra slovenska lutkarica i dra-maturginja, nije agresivan jer lagati kroznovine nema smisla. Dakle, iako su inici-jalno u ulozi onih koji ozna~avaju (grade,ali i prate) scenski lik, imanentna je zada-}a raznih materijala postati ravnopravnimpartnerima na scseni.

Bez obzira na to dolazi li na scenu sasvimgotova ili na njoj nastaje transformacijommaterijala, lutka podrazumijeva sve {to itzv. kazali{te `ivoga glumca, s tim da jenaglasak pomaknut na odnos izme|u lut-kara i lutke, kao sredi{nji ~in lutkarskogmedija.

Druga radionica naslovljena Ruka rukumije... (A {to je s nogama?), namijenjenaizrijekom lutkarima i ne-lutkarima, moglabi se shvatiti kao konstruktivno vra}anjeunatrag – korak ispred pro{logodi{nje ra-dionice. Jer, dok su se (dijelom isti) polaz-nici pro{le godine ~vrsto dr`ali za materi-jal istra`uju}i preko njega prirodu odnosarazli~itih kazali{nih elemenata, to su ovo-godi{nji bili osu|eni na vlastite ruke i no-ge – dakle, »lutke« koje oduvijek imaju, akoje su ovom radionicom u~ili najprije os-vijestiti, a potom scenski to~no uposliti.

Osvijestiti pokret zna~ilo je posuditi izsvakodnevnog `ivota neki karakteristi~anpokret ruke (~e{kanje ili brisanje nosa,npr.), scenski ga poja~ati i povezati s dru-gim pokretima u svojevrsnu koreografiju,a potom, nagla{avaju}i odre|eno emocio-nalno stanje, neverbalno spojenim pokre-tima ispri~ati pri~u. U~inak je ponovnodvostruk – s jedne strane, pokret je os-mi{ljen u rasponu od doslovnog/banalnogdo simboli~nog, a s druge strane, igra seuspostavlja na relaciji od pojedina~noganga`mana do grupnog uratka. Prisje}aju-}i se starih narodnih igara, poput kolari-}u-pani}u ili oko{-boko{, razli~itim prak-ti~nim vje`bama polaznici su svoje rukepretvarali u minijaturne lutke-prsti}e kojisu pozornicu prona{li na dlanu prve slo-bodne ruke, ali su lutke nastajale i od cije-

lih podlaktica koje su zahtijevale pravuscenu (ili barem paravan), a fizionomijudobivale crtanjem ili dodavanjem nekihdrugih materijala (papir, najlon, {paga) nadlan kao na lice lutke. Posljednji je korakbio izraditi maske od gipsanih zavoja ipostaviti ih tako da vode lutku-lakat, lut-ku-koljeno, lutku-stopalo... Dovr{iti samozapo~etu pri~u, ispri~ati istu pri~u drugimsredstvima ili povezati slu~ajno odabranelutke-ruke u jednu pri~u – bio je sadr`ajniokvir ovih improvizacija.

Prakti~na vrijednost i primjenjivost radio-nica Jelene Sitar-Cvetko pokazala se po-novno neupitnom. O tome vjerojatno naj-bolje svjedo~i ~injenica da su polaznici(me|u kojima je bilo odgajatelja, u~iteljarazredne nastave, profesora hrvatskog je-zika, logopeda – dakle, i dramskih, i ples-nih, i lutkarskih pedagoga) sasvim rav-nopravno i vrlo anga`irano sudjelovali usvim predvi|enim i realiziranim oblicimarada. Gledano {ire, ovakva je lutkarskaabeceda dobrodo{la prije svega lutkarima(kako amaterima, tako i profesionalcima)koji u vlastitoj sredini nemaju mogu}nostsustavnog i permanentnog obrazovanja, ausputno ste~ena znanja nedostatna su ~es-to za razumijevanje i pra}enje recentnelutkarske produkcije.

33

Jelena Sitar-Cvetko

Vlado Kru{i}

KAD PO^INJEPOVIJEST MODERNEDRAMSKE I KAZALI[NEPEDAGOGIJE UHRVATSKOJ?Namjera da se sagleda i eventualno napi{epovijest moderne hrvatske dramske i ka-zali{ne pedagogije suo~ava se s nekolikoprepreka. Prvu pote{ko}u predstavlja od-re|ivanje kada u nas zapo~inje moderandramski i kazali{ni odgojni rad s djecom imlade`i. Nije lako odgovoriti na to akoznamo da od 1607., kad u Zagreb dolazeIsusovci, pa sve do 1834. postoji manje--vi{e stalna djelatnost {kolskog kazali{ta uisusova~kim sjemeni{tima te u javnim{kolama koje je vodila crkva. Me|utim,nakon te godine crkveno {kolsko kazali{teje za{utjelo, a odnos crkve prema kaza-li{tu drasti~no se promijenio.

Druga prepreka sastoji se u tome da onikoji su se bavili radom koji bismo moglisvrstati u dramsku ili kazali{nu pedagogi-ju o tome uglavnom nisu javno pisali.

Tre}u prepreku predstavlja dugovje~napodjela, u na{em dru{tvu i u na{oj svijesti,dvaju podru~ja – onog kulture i onog od-goja i obrazovanja. Na{a suvremena teat-rologija jo{ uvijek se prete`ito bavi povi-je{}u nacionalnog kazali{ta uzimaju}i uobzir samo ~injenice koje su pridonosilegradbi slu`benog nacionalnog i profesio-

nalnog kazali{ta. Svi drugi oblici kaza-li{nih aktivnosti, npr. amatersko i {kolskokazali{te, uzimani su u obzir samo ako supredstavljali stepenicu prema uspostavinacionalnog profesionalnog kazali{ta.Kazali{na i dramska pedagogija nisu bilidijelom istra`ivanja osim kad se radi o ob-razovanju profesionalnih kazali{nih um-jetnika. Otuda i pitanje: gdje da tra`imoeventualne po~etke takva rada – u povi-jesti hrvatskog glumi{ta ili u povijesti hr-vatskog {kolstva?

Postoji i ~etvrti razlog – sna`an zazor odkazali{ta kao mjesta neprikladnog za dje-cu i njihov odgoj, prisutan i potican udru{tvenoj ideologiji tijekom ve}eg dijeladevetnaestog stolje}a, sve do Prvog svjet-skog rata. U suprotnosti s kulturnim prog-ramom ilirskih preporoditelja, koji sustvaranje nacionalnog glumi{ta u~inilijednim od svojih glavnih ciljeva, ovaj ot-por spram kazali{ta imao je svoje sna`nezastupnike ponajprije u crkvi, zatim i uonom dijelu {kolstva i u~iteljstva koji subili pod njezinim utjecajem. Tako su pro-turje~na shva}anja kazali{ta – s jedne stra-ne, kao mjesta lo{ih odgojnih utjecaja,gdje se »mlade`i daje povod uzmno`atita{tu }ud«, a s druge, kao »hrama umjet-nosti« – na{la svoje mjesto i u tada{njojaktualnoj pedago{koj periodici i teoriji.

Ako prihvatimo 1834. godinu kao granicukad u nas zavr{ava jedno razdoblje dram-ske/kazali{ne pedagogije – ono crkvenog{kolskog kazali{ta – onda valja re}i da sedo po~etka sljede}eg razdoblja, onoga ko-je mo`emo smatrati razdobljem oblikova-

nja moderne dramske/kazali{ne pedago-gije, trebalo pri~ekati neko vrijeme. Prvemoderne ideje o dramskom i kazali{nomradu s djecom u Hrvatskoj se javljaju udrugoj polovici devetnaestog stolje}a kaoodjek gra|anskih liberalnih ideja na traguhrvatskog ilirizma, najprije dakako kaoiznimke unutar odgojno-obrazovnog sus-tava, dakle u okru`ju u kojem je crkvaimala najve}i utjecaj.

Nakon sporadi~nih izdanja crkvenih dra-ma (prema Bibliografiji igrokaza za mla-de` Hrvatskog {kolskog muzeja posljed-nje takvo izdanje datira iz 1820.) prvuknjigu namijenjenu kazali{nom radu sdjecom, Igrokazi za mlade` Antuna Tru-helke, u sije~nju 1866. godine objavljujenakladnik Lavoslav Hartman. Zanimlji-vost ovog izdanja nije samo u tome da jeto, po na{im sada{njim spoznajama, prvanamjenska knjiga takve vrste u modernojhrvatskoj povijesti, nego i u tome da sadr-`i predgovore pisca i nakladnika u kojimapoja{njavaju razloge izdavanja ove knji-`ice. Ove predgovore mo`emo smatratiprvim modernim dramsko-pedago{kim~lancima u Hrvatskoj te ih stoga sa zado-voljstvom objavljujemo kako bismo seuvjerili da su njihovi autori ve} prije sto~etrdeset godina isticali sli~ne razloge okoristi kazali{nog i dramskog rada s dje-com i mlade`i koji vrijede i danas.

(Budu}i da je tekst pisan »ilirskim« pra-vopisom, u tekstu su, radi lak{e ~itljivosti,napravljene manje jezi~ne prilagodbe.Pritom smo nastojali o~uvati duh i patinutada{njeg jezika.)

34

IZ POVIJESTI HRVATSKE DRAMSKE PEDAGOGIJE

Predgovor

Predavaju}i domorodnoj mlade`i ova tri igro-kaza putem javnosti, smatram si za du`nostda ka`em nekoliko rije~i o postanku i svrsinjihovoj.

Premi{ljavaju} odavna kako bi se siroma{nojmlade`i na{ega zavoda neka materijalna po-mo} pru`iti mogla, predo~io sam si prigo-dom dijeljenja {kolskih nagradah i onu rado-st dobre i uboge djece ako bi joj se pomo}jusuu~enikah na dan Isusova naro|enja po-mo}na sredstva pru`ila, bez kojih je nehoticeprisiljena od zimu od {kole izostajati i naza-dovati.

Tada se sjetih svoje mladosti kadno sam jo{gimnazijalac u vrijeme praznikah sa vi{e dru-govah u rodnom si mjestu razli~ite deklama-torno-muzikalne besjede i kazali{ne predsta-ve za dobrotvorne svrhe prire|ivao. Da se

sada takvoga {ta latim ~inja{e mi se malo pre-te{ko; jerbo nam dobrovoljnih predstavlja~ahi muzikalnih diletantih i u velikih, a kamo line u manjih gradovih manjka – nu sa |acipu~ke u~ione ne da se ni{ta poduzeti, u glazbinisu vje{ti, a kazali{nih komadah za nje prik-ladnih ne ima ni u prevodu. Zato se latih po-~etkom praznikah pera i napisah dva igroka-za i htjedoh na svrsi (svr{etku – op. ur.)praznika, u kojih je mlade` zada}e lako nau-~iti mogla, predstavu u re~enu svrhu priredi-ti. Jo{ mi manjka{e proslov koji bi tu svrhubolje nazna~io i mlade` na milosrdno podu-piranje ubogih pobudio. (...) Dok sam bio spripravami gotov i u namjeri da nekolikovje{tijih u~enikah s u~enjem zada}ah (uloga –op. ur.) korisno zabavim, eto praznici na iz-maku – te novi poslovi ne da{e mi namjeruu`ivotvoriti, ve} moradoh na zgodno vrijemepredstavu odgoditi. Neki, pak, moji prijatelji

na ladanju sprijatelji{e se s tom nakanom,zaiska{e od mene te igrokaze, te me tako pri-nuka{e da je evo putem tiska objelodanim,~ime se pri predstavah izbjegava prepisivanjezada}ah i ujedno se pru`a prigoda ~itanjemmlade` pobuditi, gdje se predstave urediti nedadu, na korist ubogih ili na korist inih dob-rotvornih svrhah.

S toga gledi{ta valja prosu|ivati prvi ovajplod u svojoj struci.

Moram jo{ da koju reknem {to se ti~e pred-stavljanja. Neka nitko ne misli da odobravampredstave u smislu velikih kazali{tah. Dostami se ~ini ako dijete doti~nu zada}u nau~i,ako po naputku u~iteljevu radi tako kako to~in igrokaza zahtijeva. Djecu nitko ne}e kri-tizirati. Ne treba pak predstavi osobitih i sku-pocjenih pripravah i spravah. [kolska sobadosta je prikladna, a {kolske su klupe dosta

Koliko nam je poznato, ovaj prvi »sve-`nji}« nije imao svog nastavka sve do de-vedesetih godina istog stolje}a.

Osim ~injenice da se radi o poku{aju op-ravdavanja dje~jeg, {tovi{e {kolskog, ka-zali{ta u odnosu na »~esto ne}udoredno«kazali{te za odrasle, {to nam ovi predgo-vori op}enito govore o shva}anju dje~jegkazali{ta i o stanju takva kazali{ta u Hr-vatskoj? Prije svega, svjedo~e da se »dra-mati~ka igra« djece promatra i uva`avaprvenstveno unutar prepoznatljiva okvirakazali{ne predstave. Kazali{te se poimakao prikazivanje pisanog teksta – »igroka-za« – na pozornici. Igrokaza pak, na hr-vatskom ili u prijevodu, nema. Recitiranje– »deklamacija« – ne smatra se kazali-{tem i svrstava se, skupa s pjevanjem iglazbenim nastupom, u `anr {kolske pros-lave ili sve~anosti. Kazali{ne predstaveu~enika nisu dijelom {kolskog sustava,ve} se tu ostvaruju sporadi~no, na poticaj

pojedinih motiviranih u~itelja i ravnatelja.Kad se izvode, kazali{ni nastupi, kao i{kolske sve~anosti, odr`avaju se u prigod-ne blagdanske dane, ~esto u karitativnesvrhe.

Truhelkina obrazlo`enja o tome zbog~ega je »dramati~ka igra« djece korisnasvojom uvjereno{}u upu}uju na njegovotrajnije bavljenje takvim radom. Uz to,Truhelka je bio stalni suradnik ~asopisa zadjecu Smilje, gdje je smi{ljao dje~je igrekojima se mo`e vje`bati mnemotehnika,ma{ta, rje~nik, koncentracija i dru{tveno-st. Danas bi ih mnogi dramski pedagozikoristili u svom radu. Truhelkine igre»Sat« i »Mladi pjesnici«, objavljene uSmilju 1873. mogu stajati u bilo kojem da-na{njem priru~niku dramske pedagogije.On je, dakle, prakti~ar, pedagog koji znakako osnovni mehanizam predstave fun-kcionira i {to se mo`e i treba o~ekivati oddjece koja u tom mehanizmu sudjeluju.

Samo sudjelovanje djece u predstavi Tru-helka ne zove glumom, ve} »dramati~-kom igrom«, koriste}i termin koji se svedo tridesetih godina dvadesetog stolje}anigdje u hrvatskim ~lancima ne koristi.Hartmanovo, pak, razlo`no zagovaranjebavljenja djece kazali{tem i danas je to~nou svim svojim sastavnicama. Jednostav-nim, racionalnim, uvjerljivim razlozima,bez ikakva podila`enja bilo djeci bilo ne-kakvoj »vi{oj« javnoj svrsi, iznio je kakvuindividualnu i {iru korist dramski/kaza-li{ni rad djece donosi.

Oba predgovora promi{ljaju kazali{ni/dramski rad djece, njegove u~inke i mo-gu}e ciljeve, isklju~ivo kroz iskustvo u~e-nika kao aktivnih sudionika, izvo|a~a. Tozapravo Truhelku i Hartmana ~ini pred-{asnicima, usamljenima no tim vi{e zna-~ajnima, kazali{ne i dramske pedagogije uHrvatskoj koja }e tek poslije Prvog svjet-skog rata do`ivjeti zna~ajan razvoj.

35

zgodne za slu{aoce. Ako se komu uzvidi po-zori{te (Bühne) od potrebe, to se dade lakosastaviti sa nekoliko dasakah. Zavjese i kulisedadu se napraviti od papira ili se dobro upot-rijebe {panjolske stijene (paravani – op. ur.) ilidrugi sagovi; ta dobar uspjeh ovisi samo oddobra krasoslovjenja i predstavljanja. Ne tre-ba tu drugih kazali{nih pripomo}ih i obma-nah, nit svije}ah, jer no} nije za djecu. Ve}ono treba pripraviti {to je u komadu neop-hodno od potrebe. [to se ti~e ptice koja ispodlonca izleti, to se izvede ako poda nj metne-mo pticu drvenu ili od voska, koja je priveza-na na tanahnoj niti, s kojom ju druga osobaza kulisami stoje}a hitro povu~e te tako u~inida odleti. Za pastira se torba i rog lako najde;a tko bi `elio napjev k njegovoj pjesmi, ja sammu drage volje na slu`bu...

Tvrdo sam uvjeren da se ovakimi dramati~ki-mi igrami najbolje put k samosvjesti mlade`ikr~i i da se s njimi vi{e postigne nego li ~ita-njem; da se s njimi na mnogih mjestah pre-dusretne polazak kazali{ta za odrasle, koje~esto u mlade`i klicu ne}udorednosti zame-}e; pa~e, da bi na{i |aci srednjih u~ili{tahsli~nimi igrami, kao i prire|ivanjem drugihplemenitih zabavah mnogo te mnogo za pro-bu|enje samosvjesti i narodnoga ponosa uprostoga puka kao {to i za potporu dobrihsvrhah, doprinjeti mogli.

Ako bude ovaj prvi pokus tako primljen kao{to mu `elim, drage volje latit }u se pera idrugi put.

Osijek, mjeseca prosinca 1865. – Pisac.

Predgovor nakladateljaK mojoj zbirki hrvatskih spisa za mlade` kojeizdati namjeravam, i od kojih sam neke ve}

izdao, izdat }u jo{ i zbirku igrokazah za mla-de`; i zapo~injem ju sa tri izvorna komada odsadanjega ravnatelja u Osijeku, g. A. V. Tru-helke.

Meni si ova struka knji`evnosti za mlade`veoma va`nom ~ini. ^itanje takovih zanim-ljivih spisah ugodna je i korisna zabava, padjeluje veoma blagotvorno kako na budu}e~itanje, tako i na razvoj umni i }udoredni; adragovoljno u~enje takovih igrokazah vje`bai o{tri pamet, predstavljanje pak njihovo udoma}ih krugovih poti~e mlade` {to silnijeda si usvoji pristojno pona{anje, lako kreta-nje i slobodno javno besjedovanje koje je odtolike va`nosti za ka{nji gra|anski `ivot mla-de`i. S ovom kori{}u ne da se ni iz dalekaprispodobiti korist nau~enih pjesamah i poje-dinih {tivah, a osim toga ne ima ni{ta boljegani svrsishodnijega za mlade`, osobito u vrije-me praznikah, kada ona ve}om stranom bes-poslena planduje, nego {to je ovakova du{ev-na zabava koja jednako koristi i poma`e takou {koli ste~enomu nauku kao i prekinutomudaljnjem naobra`enju, pa ovako mogao bi sedoku~iti onaj plemeniti cilj {to ga je pisac iz-razio. Stoga preporu~amo {to toplije ove ig-rokaze za mlade` svim roditeljem, u~iteljem i{kolskim predstojnikom.

Od uspjeha {to }u ga posti}i ovim prvimsveskom zavisi da li }u ovaj pothvat u jedno-ili dvomjese~nih rokovih nastaviti; te u tusvrhu pozivljem ovim na pretplatu ove prvezbirke hrvatskih igrokazah za mlade`.

Ova zbirka sastojat }e se iz deset sve`nji}ah,svaki po 2-3 igrokaza, koji }e se i pojedincepo 30 nov~i}a prodavati. Oni pak koji se nacijelu zbirku naprvo pretplate, dobit }e ju za2 stotine 50 nov~i}a.

U Zagrebu, mjeseca sije~nja 1866. – LavoslavHartman, knji`ar i nakladatelj.

Antun Truhelka (1832–1877), porijeklom^eh, ro|en u Zbraslavu, {kolovan na poz-natom u~iteljskom institutu »Bude~« u Pra-gu, do{ao je u Hrvatsku ve} kao zrela mladaobrazovana osoba, skrasio se u Osijeku, ivrlo brzo je po~eo stjecati ugled kao u~itelji prosvjetitelj. Glavni je pokreta~ osnivanjagradske knji`nice, suradnik je ~asopisa,pi{e i objavljuje {kolske ud`benike i pri-ru~nike, me|u njima i Krasnoslov ili zbirkudeklamacija od hrvatskih i srpskih pjesmi-ca. Jedan je od osniva~a Hrvatskog peda-gogijskog-knji`evnog zbora 1871. godine,prve strukovne u~iteljske udruge na Balka-nu. Umro je relativno mlad, u 45. godini.Njegova k}i, u~iteljica i knji`evnica JagodaTruhelka, opisala ga je u svojoj poznatojknjizi za djecu Zlatni danci.

ZDRAV DUH UZDRAVU TIJELU...ILI OBRATNO???

Svojedobno je u »[kolskim novinama«(9.velja~e 2003.) iza{ao ~lanak koji smostrpljivo ~uvali da ga objavimo smatraju}iga vrijednim pa`nje svih onih koji nastojerazvijati razli~ite oblike dje~jeg stvara-la{tva te odgajati djecu kao stvarala~keosobnosti. Velik je problem takvih stru~-njaka {to vrlo ~esto nisu u stanju dovoljnosna`no braniti djelatnost kojom se bave iizboriti se za njezin ve}i ugled u dru{tvukoje radije prihva}a neke ustaljene for-mule negoli konkretne i provjerene dokazeo tomu {to je vrijedno i korisno za odgojdjece. Sje}amo se vrlo dobro svojedobnekampanje pod naslovom »[portom protivovisnosti« gdje je po~etna premisa bila dabavljenje {portom, kao samorazumljivomzdravom aktivno{}u, ve} samo po sebipredstavlja preventivu protiv ovisnosti. Iz-dvojena su – a i dalje se izdvajaju – velikasredstva za {port, {to samo po sebi nije lo-{e i ne treba se tomu suprotstavljati. Me-|utim, jest problem {to su tzv. »kulturne«djelatnosti djece i mlade`i, one unutar kaoi one izvan {kole, kao jednako va`an dioodgojnog polja, danas marginalizirane iuglavnom izvan cjelovita sustava. Zatonam se va`nim u~inilo prepisati ovaj ~la-nak, jer barata ~injenicama, i to znanstve-no provjerenim ~injenicama! No, upitat }eskeptici, tko danas, kad se o djeci radi, u

nas uop}e uva`ava znanost i njezine rezul-tate? Napominjemo da smo sami istaknulidijelove teksta koji nam se ~ine naro~itova`nima.

KORI[TENJE SRED-STAVA OVISNOSTI UOSNOVNOJ [KOLI IAKTIVNOSTI KOJESU VA@NE ZAPREVENCIJU

Jo{ 2001. godine predstavnicima {kolskihpovjerenstava za suzbijanje ovisnosti pri-kazani su rezultati istra`ivanja koje suproveli Jasna Hudek-Kne`evi} i Igor Kar-dum s Odsjeka za psihologiju Filozofskogfakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci. Njihovo jeistra`ivanje nosilo naziv »Analiza pona-{anja vezanih uz zdravlje i psiholo{kogfunkcioniranja djece vi{ih razreda osnov-ne {kole primorsko-goranske `upanije«.Rije~ je o iznimno vrijednom materijalukoji daje pravu sliku stanja vezanih uzovisnosti u osnovnim {kolama te bi trebaobiti polazi{te za osmi{ljavanje akcija ipromjenu onih ~imbenika koji podupiruovisni~ko pona{anje.

Kako su sami autori naveli u uvodnom di-jelu »provedeno istra`ivanje odnosi se natzv. socijalnu, pona{ajnu i okolinsku di-jagnozu (prva i tre}a faza precede-procee-de modela). U ovim se fazama procjenjuje

kvaliteta `ivota ciljane populacije i izravnoili neizravno analiziraju `ivotni problemiljudi.«

Istra`ivanje je provedeno na reprezenta-tivnom uzorku u~enika od 5.do 8. razreda(1065 ispitanika) s podjednakom zastup-ljeno{}u ispitanika po spolu i dobi kao ipodru~jima primorsko-goranske `upanijeu kojoj `ive.

Rezultati ispitivanja pokazali su da do 15.godine 60% ispitanika proba alkoholnapi}a (vino i pivo), a 40% i `estoka pi}a.Visok postotak otpada i na cigarete (35%).Ostala sredstva ovisnosti koja su bila napopisu (marihuana, amfetamini, snifanje,tablete za smirenje) ispitanici u malompostotku probaju do svoje 15. godine. Izdaljnjih rezultata mogu}e je vidjeti vrste i~estinu upotrebe odre|enih sredstava ovis-nosti s obzirom na spol, kao i na podru~jeunutar `upanije u kojem `ive (razlike uodnosima npr. otoci-Gorski kotar-Rijeka)ili razred koji polaze (5- 8.).

Posebno je zanimljiv dio koji govori o po-vezanosti stresa s u~estalo{}u kori{tenjasredstava ovisnosti. Dokazano je da u~e-nici s vi{om razinom stresa dosljedno po-kazuju zna~ajno ve}u u~estalost kori{te-nja svih analiziranih sredstava ovisnosti.

Analiziraju}i dosminantne stresore autoriih svrstavaju u ~etiri grupe:

1. Stresori povezani s odnosom nastavni-ka prema u~eniku (npr. neprihva}anje,ignoriranje, poni`avanje ili vrije|anjeu~enika)

2. Stresori povezani s odnosom roditeljaprema u~eniku (npr. visoka o~ekivanja,nedostatak pa`nje, roditeljske zabrane)

3. Stresori povezani s odnosom sa dru-gom djecom (npr. izrugivanje, neprih-va}enost, usamljenost)

4. Stresori vezani uz zahtjeve {kole (npr.u~enje velike koli~ine gradiva, provje-re znanja, lo{e ocjene i dr.)

Zanimljivo je da je istra`ivanje pokazalopovezanost izme|u u~estalosti uzimanjasredstava ovisnosti i samo dvije od nabro-jenih ~etiri skupine stresora: onih koji supovezani s odnosima s nastavnicima i sroditeljima (1. I 2.)

Nadalje statisti~ki je zna~ajna povezanostu~estalosti izlazaka s dru{tvom i u~esta-losti konzumiranja sredstava ovisnosti.

I na koncu, naro~ito zanimljiv podatak od-nosi se na kori{tenje sredstava ovisnosti i

36

Predstava forum-kazali{ta u O[ Ivana Perkovca u [enkovcu.

PREPISANI ^LANAK

bavljenje razli~itim aktivnostima. Iz nave-denih analiza razvidno je da bavljenjesportom nije povezano s u~estalo{}u uzi-manja niti jednog sredstva ovisnosti. Po-sebno je zanimljivo da je istra`ivanje po-kazalo povezanost izme|u kori{tenjasredstava ovisnosti i bavljenjem kulturnimi obrazovnim sadr`ajima. U~enici, naime,

koji se puno bave kulturnim i obrazov-

nim sadr`ajima zna~ajno manje koriste

sredstva ovisnosti.

Ovo je posebno va`no napomenuti zato

{to se je, naro~ito u medijima, sport i bav-

ljenje rekreacijom prikazivalo kao va`an

za{titni faktor od ovisnosti, a pokazalo se

da uop}e nije bitan, barem {to se ti~e os-

novno{kolske populacije.

Pokazalo se da upravo kulturni i obra-

zovni sadr`aji, koji su i ina~e zanemare-

niji, zapravo, predstavljaju pravu pre-

venciju u kori{tenju sredstava ovisnosti.

Iz ovog iznimno korisnog i zanimljivog is-tra`ivanja trebalo bi izvu}i pouke i povu}ipoteze u smjeru koji je nazna~en.

Na{i u~enici trpe stres u odnosima kako snastavnicima tako i s roditeljima. Kvali-tetna komunikacija i razvijanje dobrihpartnerskih odnosa u {kolskom bi sustavutrebalo biti prioritetno. Nadalje, djeca os-je}aju manjak u razvoju individualnostivezano uz umjetnost i kvalitetne obrazov-ne sadr`aje. U {kolskom je sustavu rad naumjetni~kom izra`avanju, bilo da je rije~o glazbi likovnim ili drugim umjetnostima,potpuno marginaliziran. Umanjivanje sat-nice iz »odgojnih« predmeta u potpunoj jesuprotnosti s europskim i svjetskim tren-dovima koji intenziviraju rad na izra`ava-nju i umjetni~kom artikuliranju emocijakroz dramski odgoj, u~enje komunikacij-skih vje{tina, razvijanje umjetni~kih po-tencijala i sl.

Mladi osje}aju nedostatak vlastitog udjelau kreiranju svakodnevice. Oni `ele parti-cipirati i sudjelovati u kreiranju vlastitog`ivota kod ku}e i u {koli, a to im nikakonije dozvoljeno. Uvijek netko »misli« zanjih.

Kvalitetni obrazovni sadr`aji ne podupiruse, jer je sustav formaliziran i tako i finan-ciran. Rad u izvannastavnim aktivnostimakoje mogu osmisliti za to educirani i odu-{evljeni nastavnici neadekvatno je i ne-dostatno podupiran i promoviran. Kori-{tenje stru~njaka iz zajednice tako|erovisi o sluhu i dobroj volji, ali i financij-skoj situaciji sredine. Sve se svodi na en-tuzijazam pojedinaca koji se s vremenompotro{i, a ne na dobro promi{ljenom sus-tavnom pristupu koji bi onda bio i adek-vatno podr`an.

Ovo istra`ivanje pokazalo je i da je jedinaprevencija bavljenje djecom i mladima ufleksibilnijem sustavu i bavljenje ne samo»tijelom« i »punjenjem mozga podacima«nego cjelovitom osobom, posebice krea-tivnim, umjetni~kim potencijalima. Ovoistra`ivanje jasno govori u kojem smjerutreba i}i i {to prioritetno treba u~initi. Inte-res je to ~itave zajednice koji ne trpi odga-|anje.

Mirjana Kazija

37

POPIS ^LANOVA SA STE^ENIM STRU^NIM ZVANJIMA:

1. Gabrijela Balog, Zagreb, dramski pedagog

2. Aleksandar Ban~i}, Pula, dramski pedagog

3. Nelly Bon~a, Pula, dramski pedagog

4. Marica Butina, Split, dramski pedagog

5. Tomislav ^melar, Po`ega, dramski pedagog

6. Bo`ica Ditrih, \akovo, dramski pedagog

7. Dragana Er`i}, Osijek, dramski pedagog

8. Goranka Gavri}, Pula, dramski pedagog

9. Svetlana Gotovina, Pula, dramski pedagog

10. Irena Hlupi}-Ra{o, Bjelovar, dramski pedagog

11. Anita Jaman, Split, dramski pedagog

12. Dunja Jel~i}, Zagreb, dramski pedagog

13. Nata{a Juri}-Stankovi}, [ibenik, dramski pedagog

14. Valentina Kamber, Zagreb, dramski pedagog

15. Marijana Kardelj, Pula, dramski pedagog

16. Davor Kavalari, Zagreb, dramski pedagog

17. Denis Kirin~i}, Rijeka, dramski pedagog

18. Ksenija Kolobari}, Osijek, dramski pedagog

19. Ines Konjevod, Hrvatska Kostajnica, dramski voditelj

20. Snje`ana Krpes, Kutina, dramski pedagog

21. Ana Ladi{i}, Zabok, dramski pedagog

22. Ksenija Leki}, Novska, dramski pedagog

23. Ivana Marijan~i}, Zagreb, dramski pedagog

24. Norma Migliaccio-^u~ak, Rijeka, dramski pedagog

25. Nevenka Mihovili}, Zagreb, dramski pedagog

26. Nata{a Modri}-Ti}ak, Rijeka, dramski voditelj

27. Marica Motik, Zagreb dramski pedagog

28. Ljiljana Ninkovi}, Karlovac, dramski pedagog

29. Branka Pe~aver, Rijeka dramski pedagog

30. Edita Perkovi}, Split, dramski pedagog

31. Jadranka Radeti}-Iveti}, Pula, dramski pedagog

32. ^edomir Ru`i}, Labin, dramski pedagog

33. Dragica Stani}, Kastav, dramski pedagog

34. Matija [ango, Zadar, dramski voditelj

35. Vanja [krobica, Split, dramski pedagog

36. \ur|ica Tolu{i}, \akovo, dramski pedagog

37. Marija Tuksar, Zagreb, dramski pedagog

38. Milan Vido{i}, Nova Gradi{ka, dramski pedagog

39. Irena Vitalji}, Zagreb, dramski voditelj

40. Danira Zovko-[imi}, Osijek, dramski pedagog

41. Jarmila @ilaji, Ba~ka Palanka, SiCG dramski pedagog

10 GODINA HCDO-a

VA@NIJE AKTIVNOSTI I PROJEKTI

1996.

� Savjetovanje »Mogu}nosti dramskogodgoja u suzbijanju psihosocijalnih rat-nih posljedica kod djece i mlade`i« –80 sudionika iz Hrvatske, Slovenije iBosne i Hercegovine

� 7 temeljnih dramskih seminara za ~la-nove i ne~lanove – 120 sudionika (u~i-telja, socijalnih radnika itd.)

� »Uvod u odgojnu dramu« – SeminarTintti Karppinen, dramske pedagoginjeiz Helsinkija, Finska

1997.

� 6 temeljnih seminara za ~lanove i ne-~lanove – 140 sudionika

� Ljetna {kola odgojnog kazali{ta – 30sudionika iz Hrvatske i Bosne i Herce-govine

� Glasilo »Dramski odgoj« brojevi 1 & 2– Naklada 350 primjeraka

� »Kulturne razlike i dramski odgoj« –Radionica u Helsinkiju, Finska – Su-dionici iz Hrvatske, Nizozemske i Fin-ske

1998.

� 15 temeljnih dramskih seminara

� Savjetovanje »Mogu}nosti dramskogodgojnog rada s djecom i mlade`i s po-sebnim potrebama« – 120 sudionika izHrvatske, Bosne i Hercegovine i Slove-nije

� Suradnja s Bosansko-hercegova~kimcentrom za dramski odgoj

� Sudjelovanje na 4. kongresu IDEA-e uKisumuu, Kenija

� Sudjelovanje na Europskim dramskimsusretima EDERED – Helsinki, Finska

� »Amsterdam Projekt« (Suradnja krozIDEA-u)

� Projekt »Kazali{tem protiv nasilja« – 2sudionika (Radionica u Primorskom,Bugarska)

1999.

� 8 temeljnih dramskih seminara

� Projekt »Kazali{tem protiv nasilja« –Radionica u Opatiji, Hrvatska

� Glasilo »Dramski odgoj« brojevi 3 & 4– Naklada 450 primjeraka

� Savjetovanje »Istra`ivanje dramskog ikazali{nog odgoja«, Exeter, V.Britanija

� Radionica na Visokoj pedago{koj {koliu Bergenu, Norve{ka (Suradnja krozIDEA-u)

2000.

� 12 temeljnih dramskih seminara

� Projekt »Kazali{tem protiv nasilja« –Radionica za Isto~nu Slavoniju, Osijek,travanj

� Projekt »Kazali{tem protiv nasilja« –Radionica za Dalmaciju, [olta, listopad

� Europski dramski susreti EDERED –Jeruzalem, Izrael, srpanj

� Glasilo »Dramski odgoj« br. 5 & 6

2001.

� 12 temeljnih dramskih seminara

� Godi{nji sabor HCDO, Zagreb, travanj

� »Dramski rad s rizi~nim skupinamamlade`i« – Radionica za socijalne rad-nike i odgajatelje – Voditelj: John Ber-gman, dramski terapeut, SAD

� Kongres IDEA-e, Bergen, Norve{ka –srpanj

� Europski dramski susreti EDERED –Viljandi, Estonija, srpanj

� Glasilo »Dramski odgoj« 7 – Naklada450

2002.

� 10 temeljnih dramskih seminara

� Godi{nji sabor HCDO-a, Zagreb, sr-panj

� Europski dramski susreti EDERED –Budimpe{ta, Mad`arska, srpanj

� Pripremni sastanci organizacijskog i me-|unarodnog odbora EDERED-a 2003.

� Glasilo »Dramski odgoj« 8 & 9– Nak-lada 500 primjeraka

� Uspostava web stranica HCDO-a

2003.

� Glasilo »Dramski odgoj« br. 10-11 –Naklada 500 primjeraka

� Godi{nji sabor HCDO-a, Zagreb, sr-panj

� 11. DJE^JI EUROPSKI DRAMSKISUSRETI EDERED – PAZIN, 14 – 27.SRPNJA

2004.

� Pokretanje Biblioteke dramskog odgo-ja

� Kongres IDEA-e u Ottawi, Kanada

� Europski dramski susreti EDERED –Be~, Austrija; srpanj

� Godi{nji sabor HCDO, kolovoz

2005.

� Izdavanje knjige 100+ ideja za dramu

� Sudjelovanje na konferenciji »Kamodalje?« Centra za dramski odgoj BiH,velja~a

� »Forum-kazali{te za {kolu bez nasilja«– projekt u suradnji s Ministarstvomznanosti, obrazovanja i {porta – 226 su-dionika u 13 radionica

� Europski dramski susreti EDERED,Cork, Irska, srpanj

� Godi{nji sabor HCDO, kolovoz

2006.

� Glasilo »Dramski odgoj« br. 12-13 –Naklada 500

� Izdavanje knjige Novih 100+ ideja zadramu

� Godi{nji izbor HCDO, kolovoz

38

10 GODINA HCDO-a

Nova zbirka od 27 kratkih igrokaza za djecu i mlade,koju je uredila mr.sc Ines [kufli} Horvat.

Igrokazi su primjereni uzrastu i {kolskim mogu}nostima izvedbe.

Autorice su uglavnom voditeljice dramskih grupa.

Igrokazi su zanimljivi i jednostavni, s lako}om ih mo`ete uprizoriti i VI!

Dodatak:

Kazali{na abeceda. Kazali{te u {koli.

CIJENA: 70 kn (po{tarina uklju~ena) Na nalogu za pla}anje upisujeteu rubriku » Primatelj«: Tirena Hanamanova 13. ZAGREB,u rubriku »Broj ra~una primatelja«: 2408002-1100010651u rubriku »Opis pla}anja«: PANIKA U STRAHOGRADU

Uplatnicu {aljete po{tom na adresu izdava~a ili faksirate na broj 01 3077410

Knjigu {aljemo po{tom na adresu nazna~enu na uplatnici.

Za sve obavijesti obratite se na tel. 01 374 5712, 01 3077410,www.tirena.hr

40