Upload
jovana-jankovic
View
491
Download
12
Embed Size (px)
Citation preview
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
1/134
iblioteka
Knjizevne nauke
olekcija
Pojmovnik
Osnivac i urednik
Gojko Tesic
Glavni i odgovorni
urednik
Slobodan
Gavrilovic
Na
korici
Aleksandar
Srnec. ez naziva 1962)
(
\ ..:.1 q :(,;
..;,,, -
zerald Prins
Naratoiosi i
recnii
Prevela
engleskog
Brana Miladinov
~ r n C H M K
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
2/134
BHT PCKH SPOJ
~ v
lzvornik
Gerald Prince,
Dictionary ofNarratology
Revised Edition.
2003.
Lincoln and London
University of Nebraska Press
© 2003, University
of
Nebraska Press
©
Za srpsko
izdallje
IP Sluibeniglasnik.
2011
redgovor V rr l izdanju
Mnogo toga se desHo
u
naratologiji
od
prvog izdanja
ovog
recnika, te
j u
ovom
novom
izdanju naCinjen
izvestan
broj
revizija
kojima se uzimaju
u
obzir promene
unutar discipline. Dodao
sam
izvestan broj
termina
koji
su sad
a
nasiroko
u
opticaju
(npr. polihronijska naracija ,
a
nijedan nisam izbacio.
Termini
koji su
na
granici za-
starevanja, posredstvom svog
kontunuiranog
prisustva,
daju osecaj
istorije
naratologije
i njenog
razvoja.
Tako-
de
sam
neke
odrednice
modifikovao
(uldjucujuCi i
samu
odrednicu naratologija .
I
konacno, mada ne
i
posled-
nje po
vaznosti,
prosirio sam bibliografiju.
Dugujem
zahvalnost
svom izdavacu, University
of
Nebraska Press,
a
zahvaljujem Vorenu Motu (Warren
Motte) na prijateljstvu.
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
3/134
Predgovor
U ovom recniku definisem, objasnjavam i ilustrujem
termine
specificne
za naratologiju (npr.
narema,
eks-
tradijegeticko ; termine kod kojih
naratoloska upotreba
odudara
od
ostalih upotreba (npr. glas,
transformacija ;
te termine Cije obicno ili tehnicko znacenje pripada se-
mantickom
domenu
koji je
istaknut Hi
cak,
sustastven
za naratolosku deskripciju i argumentaciju
(npr.
kod,
pravila prepisivanja .
Moj
popis
nije neiscrpan.
Zadriao sam
sarno
one
termine koji su u sirokoj upotrebi u naratologiji -
nazi-
ve
pojmova
koje
koriste i koje mogu koristiti naratolo-
zi razliCitih teorijskih i metodoloskih preferenci
kao
god i izvestan broj termina koji viSe nisu u modi kao
ne-
kad. Stavise, usredsredio
sam se na termine
koji
se od-
nose na verbalne pre no na neverbalne
naracije:
verujem
da ova
sklonost odrazava i sklonost same naratologije.
Nastojao
sam
da
ne zapostavim
nijedan
vazan pokre t:
oslanjao
sam se
na
anglosaksonsku tradiciju koja po-
tice
od
Henrija
Dzejmsa
i
Persija Laboka,
na
nemacku
tradiciju Lemerta Stancla, ruske formaliste i semio-
ticare, francuske strukturaliste, i na telavivske poeti-
care; uzeo sam u obzir naratoloske napore lingvista,
psihologa,
antropologa, istoricara
istrazivaca
vestac-
ke inteligencije;
nisam zaboravio ni Aristotela. Uprkos
tome,
ostadoh
pristrastan prema
onome sto cini vero-
vatno najuticajniju aktivnost u naratologiji poslednjih
dvadeset godina -
onu
francuskih iii Francuzima
7
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
4/134
inspirisanih naratologa.
Konacno,
izostavio sam
veliki
broj term
ina
koji nesumnjivo pripadaju analizi
pripove-
danja,
ali
koje vidim
kao adekvatnije za
recnike
retoric-
kih,
semiotickih,
Iingvistickih ili knjizevnih termina (nor.
princip
kooperacije
i i alegorija
iii
roman
i
romansa .
Kako moj popis nije neiscrpan, tako nisu potpuna
ni moja objasnjenja
navedenih
termina. Prvo,
nisam ni
pokusavao da pribavim temeljan pregled definicija da -
tih pojmova,
niti misljenja
0
njima. Drugo, neprestano
sam
se odlucivao za kratke formulacije, u uverenju da
recnik treba i moze) da bude sarno korisno
polaziste.
(U
retkim slucajevima kada
sam
ponudio
duze
formu-
lacije,
namera
mi je bila
da
nagovestim obilje diskusija
koje provocira pojedinacni termin iii pojmovi i pred-
stave koje
taj
termin sobom naznacava.)
Nastojao
sam
da minimalizujem upotrebu tehnickog vokabulara i bio
vrlo slut na primerima (paradoksalno, oni su
ceSce
do-
vodili
do zabune no sto su rasvetljavali); ipak, nisam iz -
begavao ponavljanja,
jer
imam
mnogo
vere u njihovu
pedagosku uCinkovitost.
Izabrani
termini
predstavljeni
su
kao
alfabetna
lista
jedinica. Obilato
sam
koristio
unakrsne
reference, upr-
kos
nervozi
koju
bi
mogle
izazvati,
da
naznacim odnose,
paralelizam i
kontekste,
kao id uput im na dalje prime-
re
ili razjasnjenja:
kada se
spomenut i termin
pojavlju-
je
kao zasebna jedinica recnika, to
je
onda oznaceno
crn im. Izvesna odstupanja o d
ove
prakse vezana su
za
termine koji se cesto ponavljaju, poput
pripovedaca
iii
lika:
povremeno
bi
unakrsna referenca
delovala
pre-
komerno. StaviSe,
kad
god mi
se
uCinilo
da
bi izveStaj
znanje 0 j ednom i i i
vise
drugih
termina
iz recnika
obogatilo
korisnikovo
razumevanje
specificne
odred-
nice, dodao sam frazu Vidi jos: to
ito
na samom kra-
ju recnicke
jedinice. VeCini odrednica pridruzio sam
i
bibliografske
reference, s namerom da korisniku
recni-
ka dopust im dalje
istrazivanje teme,
te
da
identifikujem
bar neke izvore
na kojima se temelje
moje
formulacije.
g
u ovo;
praksi
napravljen
je izvestan broj
izuzetaka
npr. uzglobljavanje, konstitutivni model, posrednik -
u
vidu slucajeva kod kojih kontekst, unakrsne reference
ilili iskazi 0
unakrsnim
referencama Cine
bibliografske
uputnice
suvisnim. Kada odrednica
poseduje
dye ili vi -
se odredenja (npr. kompetencija, kontakt, zaplet , i ako
je
to prildadno, formulisanje
pododrednica upucuje
na
bibliografske jedinice koje su
relevantne
specijalno za
svaku
od definicija. Reference su skupljene u bibliogra-
koja
se nalazi na kraju
knjige.
Kada sam poceo
da
pripremam ovaj
recnik,
zeleo
sam
da ovaplotim shvatanje naratologije
kao
discipline
i da
konstituiSem
prostor
u
kome se upucuje na
izve-
sna saglasja, kompatibilnost,
kao
i divergencije unutar
podrucja koje je dozivelo znacajan
razvoj
od
sezdesetih
godina 20. veka i vrhunca strukturalizma. Jos i vise od
toga ieleo sam da sacinim jednostavan vodic za
mnoge
od
term
ina, poj
mova
i
nastojanja
koji
karakterisu polje
naratoloskih istrazivanja, kao i podsticaj
za razvoj, izo-
stravanje i preciScavanje naratoloskih
alatki.
Nadam se
da sam u tome
bar
delimicno
uspeo.
Zeleo bih
da
izrazim
zahvalnost
Univerzitetu Pensil-
vanije
za placeno odsustvo
u
jesen 1985,
koje
mi
je
omo-
gucilo da
napisem
najveCi
deo
ovog recnika.
Takode
bih
zeleo da zahvalim
Eleni F
Prins
(Ellen F
Prince) na str-
pljivim i dragocenim sugestijama. Dug osecam i
prema
Citaocima
rukopisa
iz
izdavacke kuce University
of Ne -
braska Press: njihovi komentari bili su od
velike
koristi.
9
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
5/134
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
6/134
A
ADRESANT addresser).
Jedan
od osnovnih konstituenata bilo
kog
t ina ver
balne) komunikacije:
posil jalac,
anonsi jator.
Adresant
salje poruku adresatu. ~ B i i h l e r
1934; Jakobson
1960.
Vidi jos: konst i tut ivni
fak to r i
komunikaci je,
emot iv -
na funkci ja.
ADRESAT addressee).
Jedan od osnovnih konstituenata bilo kog t ina ver
balne) komunikacije: intendirani)
primalac, anonsi-
ja ter.
Adresat
prima
poruku od adresanta. ~ B i i h l e r
1934;
Jakobson
1960. Vidi jos:
konat ivna
funkci ja,
konst i tut ivni faktor i komunikaci je.
AHRONIJA achrony) .
Dogadaj
lisen
bilo kakve
temporalne
veze s ostalim
dogadajima; dogadaj
koji
je
nemoguce vremenski
si
tuirati . Rob-Grijeovu Ljubomoru odlikuje mnostvo
ahronija.
~ B a I 9 8 5 ;
Genet te
1980.
Vidi
jos:
ahroni j -
ska struktura, redosled, polihroni jska naraci ja.
AHRONIJSKA STRUKTURA achronic structure .
Niz dogadaja,
nasuprot izolovanom
dogadaju, ko
ji karakter ise ahron i ja npr. Marsel se ta
ka
Mez
eglizu
ka Germantovima
u prvom delu Potrage
za
iscezlim
vremenom .
~ G e n e t t ( .
Vidi
jos redo-
sled,
silepsa.
13
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
7/134
aktandjalna uloga
KT NCIJ LN ULOG (actantial
role).
Formalna pozici ja koju zauzima aktant
duz
svo-
je narat ivne trajektorije; poseban status koji za se -
be
prisvaja
aktant u logickom odvijanju pripovesti .
U ·l.jegovoj
trajektoriji , na primer,
Posiljalac uspo-
stairlja Subjekta kao
takvog, a
Subjekt
se po tom
mo-
ze modulisati (kvalifikovati, postati kom petentan)
duz osa
zelje,
sposobnosti , znanja
i duznosti, zatim
se moze realizovati
iii biti
priznat
kao izvrsni
Su-
bjekt, te moze
biti
nagraden. RazIiCite
aktancijal-
ne uloge
u
dato; trajektoriji
dovoljno su samostalne
da
ih
mogu
otelotvoriti
razliCiti akteri.
Drugim re -
Cima, aktant,
ko;i predstavlja osnovnu
ulogu
na ni -
you
dubinske
strukture, uposebljen je posredstvom
nizova
aktancijalnih uloga duz
narativne trajektori-
je,
da bi dalje bio specifikovan kao ;edan iii vise ak-
tera na nivou povrsinske strukture.
~ h a b r o l 1973;
Gre imas 1970, 1983a; Greimas
&
Courtes
1982;
Henault
1983. Vidi ;os: augzilijant, modalnost,
te-
matska
uloga.
KT NCIJ LNI
MODEL
(actantial
model).
Struktura
odnosa
u koje medusobno stupaju
aktan-
ti. Prema G remasu, pripovest je celina sa znacenjem
zato
5tO
se moze razumeti
u
terminima aktancijal-
ne
strukture. ~ O r i g i n a l n i aktancijalni model podra-
zumeva
5est aktanata: subjekt
(koji je u potrazi
za
objektom), Objekt (za kojim traga Subjekt), primalac
(Objekta
da
bi
ga osigurao
za
Subjekta), pomocnik
(Subjekta)
i protivnik (Sub;ekta). Ovo je
cesto pred-
stavljeno sledeCim dijagramom:
posiljalac
primalac
~
subjekt
/
objekt
omocnik
protivnik
/
aktant
Razmatra;uCi
aktancijalnu
s t rukturu Gospode Bo-
vari
na
primer, model
bi
mogao
izgledati
ovako:
Subjekt
-
Ema; Objekt sreca; Posiljalac
- roman-
ticna
literatura; Primalac -
Ema;
Pomocnik - Leon;
Rodolf; Protivnik -
Sari, Jonvil,
Rodolf, Ome, Le -
ru. ~ N e S t o
mlada verzija modela podrazumeva
samo
cetiri aktanta: Subjekt, Objekt,
Posiljalac i Primalac
(s Pomocnikom i Protivnikom koji funkcioniSu kao
augzilijanti).
~ d a m
1984; Courtes
1976; Culler
1975;
Greimas 1970,
1983a, 1983b.
KT NT
(actant).
Osnovna uloga na
nivou narativne dubinske strukture
(a koja odgovara
Surioovoj
funkciji, Propovoj drama-
tis persona i Lotmanovoj arhipersona). Pojam u narato-
logiju uvodi
Gremas, sleded
ideje lingviste Tenijera, i
koristi
ga
da konstituiSe tip
sintakticke
jedinice.
Modi-
fikujuCi tipologije uloga koje su napravili Surio i Prop.
Gremas stize
do
aktancijalnog modela koji
u izvornom
obliku saddi
sest
aktanata: subjekt (Surioov lav, Pro-
pov junak), objekt (Surioovo
sunce,
Propovo trazeno
lice), posiljalac (Surioova
vaga),
primalac (Surioova
ze -
mlja, Propov trazilac), pomocnik
(Surioov
mesec, Pro-
pov
pomocnik i darivalac) i protivnik (Surioov Mars,
Propov stetocina
i
laznijunak).
U kasnijim verzijama
Gremasovog
aktancijalnog
modela, Pomocnik
i
Pro-
tivnik se tretiraju kao
augzilijanti
a
ne
aktanti. ~ k t a n t
moze da zauzme odredeni
broj specificiranih pozici-
ja,
odnosno
aktancijalnih uloga
duz
svoje
narativne tra-
jektorije. Subjekt se
moze,
na
primer, uspostaviti kao
takav
posredstvom P05iljaoca,
kvalifikovati,
odnosno
uCiniti se kompetentnim,
duz
ose sposobnosti, reali-
zovati kao uspesan izvrSilac i biti nagraden za svoje de-
lanje.
Dalje, na nivou narativne povrsinske
strukture,
jedan aktant moze biti
predstavljen
nekolicinom razli-
Citih aktera, kao 5tO i
jedan isti akter moze pokriva-
ti vise aktanata. Tako u
avanturistickoj
priei
Subjekt
4
15
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
8/134
akter
rrlOze irnati viSe neprijatelja, kOji svi funkcionisu kao
Protivnik;
u
jednostavnoj Ijubavnoj
priCi,
mladie mo-
ze
funkcionisati istovrerneno
kao Subjekt i Prirnalac,
dok devojka
rnoze
biti Objekt
i Posiljalac.
Konacno,
ne sarno antropornorfni akteri, vee
i
zivotinje, predme-
ti
ili
pojrnovi rnogu ispunjavati odredene uloge konsti-
tuisuCi
aktancijalni
model: dijarnant
moze predstavljati
Objekt
potrage
Subjekta,
kao
sto
i ideoloski
imperativ
moze
funkcionisati kao Posiljalac. ~ I a k o
termin
aktant
najcesee oznacava
osnovne uloge koje igraju entiteti
iz
sveta pripovedanih
situacija i
dogadaja, takode se
povremeno koristi tako da oznaCi uloge pripovedaca
i
naratera:
oni su
aktanti kornunikacije,
nasuprot
ak -
tantirna
naracije (Subjekt, Objekt, Posiljalac i i Prirna-
lac .
~ C o u r t e s
1976;
Culler 1975; Greimas 1970, 1983a,
1983b;
Greirnas Courtes 1982; Hamon 1972; Hena-
1983; Scholes 1974. Vidijos: lik.
AKTER (actor).
Konkretizacija aktanta
na nivou narativne
povrsin-
ske strukture.
Aktera,
ko;i
nastaje kao rezultat
veze
bar jedne aktancijalne
uloge i
jedne tematske uloge,
predstavlja jedinica ekvivalentna
imenskoj
receni-
ci, a individualizovan
na takav
nacin da
predsta-
vlja autonomnu
figuru
narativnog
sveta. ~ k t e r se
ne mora nuzno pojavljivati kao antropomorfno bi -
ee:
moze
imati
oblik, na
primer, leteeeg eilima, sto-
Ia iii
korporacije. Stavise, akter
moze
biti pojedinac
(Dzon,
Meri)
ili
kolektiv
(gomila
u
metrou) ,
figu-
ra (antropomorfna, zoornorfna itd.) i i nefigurisan
(Sudba).
Konacno, jedan akter moze
predstavljati
ne-
koliko razlicitih aktanata, kao sto
i
nekoliko aktera
rnoze predstavljati sarno
jednog aktanta. U roman-
sarna,
na primer,
protagonista
najcesee
funkcioniSe
istovrem eno
i
kao subjekt
i
kao primalac;
u
avantu-
ristickirn pricama svi raznoliki neprijatelji junaka i l i
junakinje
funkcionisu
kao protivnik. ~ A d a m 1985;
alteracija
Greimas 1970, 1983a, 1983b; G r e i n ~ a s
Courtes
1982;
Henault
1983;
Mathieu
1974;
Scholes
1974.
Vidi jos:
lik.
AKTORIJALNi\TIP NARACIJE (actorial narrative type).
Vrsta homodijegetickog
iIi
heterodijegetickog pripove-
danja koje karakterise unutrasnja fokalizacija Glad,
Ambasadori).
Zajedno s auktorijalnim i neutralnim
t ipom
naracije
predstavl;a jednu
od tri osnovne vr -
ste u Lintveltovoj tipologiji. Genette 1983; Lintvel t
1981.
Vidi
;os:
tacka gledista.
ALGEBRIZACIJA
(algebrization).
Suprotnost oneobicavanju.
Dok
za Sklovskog i ruske
formaliste
oneobicavanje
proistice
iz tehnika
(skupo-
va
postupaka)
kojima
se uobicajeno
i
blisko predoca-
vaju
kao cudno
i
novo
tako
sto se
izbegava navikom
autornatizovan nacin opazanja, dotle je
algebrizaci-
ja
preterano
automatizovano opazanje koje dopusta
najveee ekonomisanje perceptivnim trudom. Le -
mon Reis 1965; Shklovsky 1965a.
ALOMOTIV (allomotif).
Motiv
koji
se pojavljuje u posebnom
motivemickom
kontekstu; motiv koji manifestuje specificnu
motive-
mu. Ako imamo situaciju
u
kojoj je, na primer, za -
branjeno kupiti
jabuke,
za motiv poput
Princeza je
skupl;ala jabuke
moze se
reei predstavlja
alomo-
tiv motiveme
narusavan;a .
Alomotivi su za motive-
m u isto sto
i
alofoni (varijante iste distinktivne klase
zvucanja)
za fonemu
(distinktivna klasa zvucanja), iii
alomorfi za
m o r f e m u ~ Dundes
1964.
ALTERACIJA (alteration).
Preinacenje; izolovana promena
fokalizacije;
prola-
zno krSenje koda
fokalizacije
koji upravl;a pripove-
seu.
Ova su tipa
alteracije: davanje vise informacija
16
17
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
9/134
alternacija
(paralepsa)
i
davanje manje informacija (paralipsa)
nego sto bi
zahtevao vladajuCi kod.
~ G e n e t t e 1980.
AlTERNACIJA (alternation).
Takva
korr:
binacija narativnih nizova (pripovedanih
na istoj pri'povednoj instanci iii
na
razlicitim)
u
ko-
joj jedinice jednog
niza alterniraju jedinicama
dru-
gog
niza; preplitanje nizova. Za
pripovest
tipa Dion
je bio sreean, Meri je
bila
nesreena;
Dion
se
po tom
razveo, Meri se
udala;
Dion je postao nesreean, Me-
ri
sreena
moie se reCi
da
nastaje
tako sto
alterniraju
po
jedna
jedinica
niza Dion
je bio sreean; Dion se
razveo;
Dion
postao nesreean
i
niza Meri je bi -
la nesreena;
Meri
se udala;
Meri
jc
postaia
sreena .
Zajedno
s povezivanjem i
umetanjem, alternacija je
jedan od osnovnih t ipova kombinovanja narativnih
nizova.
~ D u c r o t Todorov 1979;
Prince
1973;
To -
dorov 1966,
1981. Vidi
jos:
slozena prica.
AMPLITUDA
(amplitude).
Vidi
obuhvat.
~ h a t m a n
1978.
ANAGNOREZA (anagnorisis).
Vidi: prepoznavanje. ~ r i s t o t l e 1968.
ANAHRONIJA (anachrony).
Nesklad izmedu redosleda kojim se dogadaji odigra-
va;u
(ili
je receno
da
se odigravaju)
i redosleda ko-
jim su pripovedani: pocetak
in
medias
res,
za kojim
sledi vracanje
na prethodne dogadaje predstavija ti-
pican primer anahronije. U odnosu na sadasnji
t renutak, na
momenat u
kome se prekida hronolo-
sko pripovedanje niza dogadaja da
bi
im se otvorio
prostor,
anahronije se mogu
vracati hronoloski una-
zad,
u
prosiost
(retrospekcija,
analepsa,
flesbek) iii
se
mogu kretat i
hronoloski
unapred,
u
buducnost
(an-
ticipacija, prolepsa, flashforward). Anahronije imaju
analiza
odredenu
amplitudu,
odnosno obuhvat
(one zapre-
maju
izvesnu koliCinu vremena
price), kao god
i do-
met
(vreme
price koje zapremaju
je
na odredenoj
vremenskoj udaljenosti od
sadasnjeg
trenutka):
u
Meri sede. Cetiri godine
kasnije
imaee potpuno isti
oseeaj, a ovo
uzbudenje
ee je
dd t i
Citav mesec ana-
hronija ima
obuhvat
od jednog meseca,
a
domet
joj
je cetiri godine. ~ B a i 1985; Chatman
1978;
Genette
1980; Mosher
1980.
Vidi jos: redosled.
ANAlEPSA
(analepsis).
Anahronija
kojom
se vracamo u proslost u odnosu
na
sadasnji trenutak; evokacija jednog ili vise
do-
gadaja koji su se
desili
pre sadasnjeg t renutka (iii
t renutka
u
kojem
se
pripovedanje prekida
da bi se
otvorio prostor za analepsu);
retrospekcija,
flesbek;
Dion je pobesneo i premda se
pre
mnogo godina
zarekao
da nikada
nece
gubiti glavu,
poceo
histeric-
no da urla:'
~ n a l e p s e
imaju odredeni obuhvat, kao
i odredeni
domet:
u
Meri se
s
t im nije mogla
su -
oCiti, iako je proveia nekoliko sati prethodnog dana
pripremajuCi
se
analepsa ima obuhvat od neko-
liko sati
i
domet od
jednog
dana.
Dopunske ana-
Iepse iii vracanja
popunjavaju
prethodne
praznine
nastale elipsama
u
pripovesti. Povratne analepse. i i
podsecanja, iznova kazuju vee
pomenuta
ranija zbi-
vanja.
Genette
1980;
Rimmon 1976.
Vidi
jos:
redo-
sled,
prolepsa.
ANALITICNI AUTOR
(analytic author).
SveznajuCi
pripovedac
(Crveno crno,
Vasar
tastine).
~ B r o o k s
Warren 1959.
ANALIZA (analysis).
Tehnika kojom misli
i
doiivljaje junaka prepricava
pripovedac u vlastito ime i svojim jezikom. ~ G e n e t t e
1980.
Vidi
jos:
unutrasnja analiza, pripovedani disku.-s.
19
8
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
10/134
anizohronija
ANIZOHRONIJA
(anisochrony).
Variranje narativne brzine; ubrzavanje
ili
usporava
nje ternpa. Smena scenskog
prikaza
sazetkom
iIi
obr
nu to
predstavlja anizohroniju.
~ G e n e t t e 1980. Vidi
jos: izohronija.
ANONSIJACIJA
(enunciation).
Vidi:
iskazivanje.
ANONSIJATER
(enunciatee).
Adresat. Ako
mi
neko
prica pricu, ja
sam
njegov
anon
sijater. Ako
taj
neko prica istu pricu
nekoj drugoj
osobi,
ta osoba je
anonsijater.
~ G r e m a s
Courtes 1976,1982.
ANONSIJATOR (enunciator).
Adresant.
Ako
nekome pr icam pricu, ja sam anonsi
jator
price.
Ako druga
osoba prica pricu,
ta
osoba je
anonsijator.
~ G r e m a s
Courtes 1976, 1982,
ANTAGONIST
(antagonist) .
Glavni protivnik protagoniste. Pripovest koja se arti
kulise kao medusobni sukob podrazumeva dva
glav
na
lika
koji imaju suprotstavljene ciljeve: protagonist
(ili junak)
i
antagonist
i i neprijatelj. ~ r y e 1957. Vi
di jos: antisubjekt, protivzaplet.
ANTERIORNA
NARACIJA (anterior
narration).
Naracija
koja vremenski prethodi pr ipovedanim si
tuaci jama
i
dogadaj ima:
prethodno
pripovedanje,
Anter iorna naracija
je karakteristika prediktivnih pri
povesti.
Prince
1982.
ANTICIPACIJA
(anticipation).
Prolepsa, flashforward,
anahronija
koja odvodi u
bu
ducnos t u odnosu
na sadasnji t renutak
(iIi
tacku
u
kojoj se prekida hronolosko
pripovedanje
niza
dogadaja da
bi
se o tvoda prostor za
anticipaciju),
antisubjekt
~ h a t m a n 1978;
Ge n e t t e 198 ; L a m m e r t 1955;
Prince 1982. Vidi jos:
prevremena opaska,
redosled.
-
ANTIDARIVALAC
(anddonor).
Suprotan darlva()cu.
Antidarivalac
je homologan
pro
tivniku.
~ G r e i m a s
Courtes 1982.
ANTIJUNAK
(antihero).
Neherojski junak;
junak
odreden bilo negativnim, bi
1 nedostojnim
atributima; protagonista
Cije
su oso
bine
antiteticne onima
koje
se tradicionalno vezuju
za junaka. Bardamu
u
Selinovom
Putovanju
na kraj
noCi
DZim Dikson
u
Sreenom
i imu
Kingslija Ejmi
sa
ili
Josarijan
u
Helerovoj Kvaki 22 jesu antijunaci.
Scholes Kellogg 1966.
ANTIKLlMAKS
(anticlimax).
Dogadaj
Hi
niz dogadaja
(naroCito pri kraju pripovesti
Hi narativnog niza) koji je iznenadujuce i primetno ma
nje bitan
od
dogadaja
koji su
do njega doveli; efekat ko
jim
se
nesto
ispostavlja naglaseno beznaeajnije
nego
sto
je
ocekivano;
prekid u rastu intenziteta
niza
dogadaja
Hi
efekata.
~ r o o k s Warren 1959.
Vidijos: klimaks.
ANTINARATIV
(antinarrative).
(Verbalni
iii
neverbalni)
tekst koji usvaja
mapu
pripovesti ,
ali
neprestano
dovodi u pitanje
logiku
pripovedanja
i
narativne
konvencijei antiprica. Rob
Grijeova
Ljubomora
i
Beketov Moloa jesu antinara
tivi. ~ C h a t m a n 1978.
ANTIPRICA
(antistory).
Vidi:
antinarativ. Chatman 1978.
ANTISUBJEKT
(antisubject).
Suprotno od
subjekta. Ciljevi
antisubjekta imaju su
protnu svrhu od ~ i Ne treba ga posmatrati
a( (J.-
110
:p \
i( . j
Hi
i
f\l'l.YV'i
\
c. ~ y . ; ') ;
_,;
~ ,:,,/.
~
.
2
2 1
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
11/134
apelativna funkcija
kao pukog protivnika
koji
sticajem
okolnos t i
dola
zi u sukob sa subjektom
i i i
predstavlja privremenu
prepreku na subjektovom putu do cilja. O n je, kao i
subjekt, u potrazi, a pripovest se formulise u termini
rna njihovih suprotstavljenih
potraga: u
Konacnom
problemu , Holms predstavlja subjekta, a Morijar
ti antisubjekta. ~ k o subjekt
konkret izovan
kao
protagonist na nivou narativne
povrsinske strukture,
antisubjekt;e
konkret izovan
kao
antagonist.
~ r e i -
mas Courtes 1982; Henault
1983; Rastier 1973.
Vi
di jos:
antiposiljalac.
API LATIVNA FUNKCIJA
(apellative function).
Konativna funkcija. Buhler 1934. Vidi jos: konstitu
tivni faktori
komunikacije,
funkcije komunikacije.
ARHIPERSONA (archiperson).
Aktant;
osnovna
narativna uloga.
~ L o t m a n
1977.
ASPEKT
(aspect).
Videnje,
u smislu naCina na koji
je
prica prezentova
na; fokalizacija; tacka gledista. ~ T o d o r o v 1966.
ATRIBUT (attribute).
1.
Crta
lika. 2. U
Propovoj
terminologiji, spoljasnji
(nasuprot
funkcionalnom) kvalitet lika
iz bajke, ko
j im
se
specificiraju
njegovi ili njeni starost, status,
pol, izgled itd.
Dva junaka mogu
imati
veoma
razliCi
te
atr ibute
(iako
vrSe
iste funkcije), kao god
i
dva da
rivaoca ili dye stetocine. ~ a r v e y 1978;
Propp
1968.
ATRIBUTIVNI
DISKURS
(attributive discourse).
Diskurs
kOji
se
pridruzuje (direktnom) govoru lika i
specificira
cin govornika ili
mislioca
t ime sto ga iden
tifikuje
i (pokatkad) time sto ukazu;e na razliCite
di
menzije iii osobine samog
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
12/134
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
13/134
autor
AUTOR author) .
Ona;
koji
stvara iii komponuje pripovedno delo.
Ovog stvarnog iii konkretnog autora nikako ne tre-
ba brkati
s impl ic i tn im: lutorom, niti s
pripovedacem,
jer
njega,
za razliku
od
o ~ o n j i h ,
nije
moguce izvesti,
dedukovati iz dela: on
delu nije
imanentan.
Mucni-
na i
Erostrat , na primer, imaju
istog autora
Sar-
tra ali razliCite implicitne autore i pripovedace. Isto
tako, pripovedno delo maze imati viSe stvarnih
auto-
ra, a jednog impHcitnog autora iii jednog
pripoveda-
ca Stranac
je dosao
go, romani
Delija, Elerija, Kvina
itd.).
Beardsley 1958; Booth
1983; Chatman
1978;
Gibson
1950;
Kayser
1958;
Lintvelt
1981;
Schmid
1973;
Tillotson
1959.
AUTOREFLEKSIVNO PRIPOVEDANJE s e ~ f - r e f l e x i v e nar-
rat ive).
Pripovedanje
u
kome
sarna naracija UBi
oni elemen-
ti
koji
je
konstituisu
i
posredu;u (pripovedac,
narater,
pripovedni proces itd.) postaju
predmet razmisljanja.
Tristram Sendi
i Da prode
vreme
jesu autorefleksivne
pripovesti, dokJa, porota i Zerminal nisu. ~ C h a m b e r s
1984; Diillenbach 1977;
Hutcheon
1984; Williams 1998.
AUTORITET
author i ty) .
Obuhvat
pripovedacevog poznavanja
pripovedanih
situacija dogadaja.
SveznajuCi pripovedac Tom Dzons,
Crveno crno) ima veCi
autoritet
od onoga koji
ne
pre-
zentuje
videnje likova
iznutra
( Brda
poput
belih slo-
nova ). ~ h a t m a n
1978.
Vidi
j 5:
povlascenost.
AUTOROVO
DRUCiO JA (author s second
self).
Vidi:
impl ic i tn i
autor. ~ T i l l o t s o n
1959.
AUTORSKA PUBLIKA (author ial audience).
Manje i vise specificna
hipateticna
publika koju
po -
stulira autor konstruiSuCi tekst, a koja
tekst razumeva
autorska
publika
savdeno. Autorsku publiku pripovednog
teksta
tre-
ba razlikovati
od
njegove stvarne
publike,
n;egove
narat ivne publike i njegove idealne narat ivne
publike.
~ P h e l a n 1989,
1996; Rabinowitz
1977,
1987.
Vidijos:
impl ic i tn i citalac.
26
27
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
14/134
BEZLlCNI PRIPOVEDAC (impersonal narrator).
Maksimalno
prikriveni
pripovedac;
pripovedac
bilo kakve individualizujuce
osobine osim
vlastitog
pripovedanja.
~ R y a n
1981. Vidi j05:
odsutni pripove-
dac, nepripovedana pripovest.
BIHEVIORISTICKO PRIPOVEDANJE (behavioris t nar-
rative).
Objektivno pripovedanje; pripovedanje
koje
karak-
ter ise spoljasnja
fokalizacija
te je stoga svedeno na
saopstavanje ponasanja lika r eb i delanja, ali ne
misli
i
osecanja),
njegovog
izgleda
i okruzenja, po-
zadine
spram
koje
se istice ( Ubice ).
U ovakvom
tipu
pripovedanja pripovedac
kazuje manje nego
sto zna j edan ili viSe
l ikova
i uzdr i ava
se
od ne-
posrednog komentarisanja
i
tumacenja. N. Fri-
edman
1955b; Genet te 1980; Lintvelt 1981; Prince
1982; Romberg 1962;
Souvage
1965.
Vidijos: dram-
ski
nacin, neutralni tip pripovedanja,
tacka
gledista,
videnje.
BLOK-KARAKTERIZACIJA
(block
characterization).
(Relativno) podroban (fizicki i
pSiholoski)
opis lika
pri l ikom jedne od njegovih
iii
njenih prvih poja-
ivanja, segment komponovan zarad predsta-
vljanja j unakov ih cr ta.
Souvage
1965. Vidi jos:
karakterizacija.
brzina
BRZINA (speed).
Odnos izmedu
trajanja
pripovedanog
- aproksimi-
rane
koliCine vremena
koj0m su
(navodno)
obu-
hvacene pripovedane situacije. i dogadaji - i duzine
narativnog teksta (merenog
iojem
reCi redova iii
strana, na primer).
~ a r a t i v n a
brzina moze znacaj-
no varirati, a njeni standardizovani oblici glavni
modaliteti
pripovednog
tempa
-
jesu (u
opadajucem
poretku, od
beskonacnog do nule) elipsa, sazetak,
seena,
usporeni prikaz i
pauza. ~ e n e t t e 1980;
Prince
1982. Vidi jos: anizohronija, trajanje,
ritam.
28
29
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
15/134
c
CENTR LN INTELIGENCIJ
(central
intelligence).
Vidi:
centralna svest.
James 1972.
CENTR LN
SVEST (central
conscioussness).
Fokalizator; reflektor;
centralna inteligencija; posed
nik
tacke gledista. Centralna svest jeste
svest kroz
koju
se opazaju situacije i
dogadaji. James 1972.
CILj
(goal).
Zeljeno konaeno stanje za ;unaka. Grarnatike price
postuliraju
da
se
prica
sastoji
od niza epizoda
koje
junaka priblizavaju
cilju ili udaljavaju
od
njega, do
eim on
dostize
iIi ne
dostize pornocne
ciljeve. ~ B e a u -
grande
1980; Black
Bower 1980;
Rumelhart 1975;
Thorndyke 1977.
CILJNO ST NJE (goal-state).
Vidi: cilj.
CRT (trait) .
Svojstvo
iii
osobina lika koja se ponavlja
u
nizu situ
acija
i dogadaja. ~ C h a t m a n 1978. Vidi jos: atribut,
serna.
30
c
CIN (act).
1.
Jedna
od dye
moguce vrste
dogadaja,
uz zbivanje.
Promena
stanja do
koje
dolazi
posredstvom delatnog
lika i
manifestuje se
u diskursu procesnirn recenica
rna u modusu glagola radnje; radnja.
Meri
je resila
problem jeste
Cin, doCim Juee
je padala kisa nije.
2.
Sintagmatski konstituent radnje: radnju
saeinja
va viSe Cinova. ~ C h a t m a n 1978;
Greimas
Courhes
1982. Vidi jos: narativni
iskaz.
CIT L C (reader).
Onaj koji dekodira
ili
tumaCi (pisanu pripovest). Ovaj
stvarni iii
konkretni
Citalac ne sme se brkati s irnpli-
citnirn citaocern,
niti s naraterorn
tog
narativa, jer,
za
razliku
od
njih, nije imanentan pripovednom tekstu,
niti ga je
moguce
iz njega izvesti. rce tame ili Zmij-
sko leglo na
primer,
imaju razliCite
implicitne Citaoce,
bas
kao
i naratere, ali
mogu
imati iste stvarne Citaoce.
Stavise,
pripovedni tekst sa sarno jednim implicitnim
Citaocem
i
jednim naraterom
( Zid
t
)
moze imati dva
ili viSe stvarnih Citalaca.
~ B o o t h 1983; Chatman
1978;
Eco 1979; Prince
1982;
Rabinowitz 1977;
Richardson
1997a; Rousset 1986. Vidi jos: stvarna publika.
CITLjIVI TEKST ( texte lisible).
Tekst
koji se moze
Citati
iii dekodirati)
pomocu
stro
go odredenih ogranicenja, konvencija
i
kodoV2; tekst
3
1
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
16/134
citljivi tekst
adaptiran za (manje Hi viSe etablirane) strategije
ci -
tanja.
Citljivi tekst je umereno
polisemican,
stedljivo
pluralan
i delimicno zatvoren tekst,
nasuprot ispisi-
vorn tekstu
texte scriptible), koji je
beskonaeno
vi -
seznaean,
t r i jumfaIno pIuralan, savrseno otvoren.
Narativni
tekstovi su cidjivi ako ni
zbog eega
dru-
gog
one
zato
sto
stieu znacen;e u
zavisnosti od logike
radn;e
proajret icki
kod i njegova raznolika ogranice-
nja).
~ a r t h e s 1974.
D
DARIVALAC donor) .
Prema Propu, jedna od
sedam uloga koje
lik moze da
preuzme (u
bajci).
Darivalac (analogan Gremasovom
pornagacu i Surioovom
rnesecu)
obezbedu;e junaku
neko sredstvo (obicno carobno) kojim je moguce
iz -
ednesrecu. ~ r o p p 1968. Vidi ;os: aktant, dramatis
persona, antidarivalac, delokrug radnje.
DEIKSA
deixis).
Opsti naziv za fenomen pojavljivanja deiktickih zna-
kova; skup referenci na situaciju iskaza (interloku-
tori, vreme, mesto).
~ e n v e n i s t e 1971; Palmer
1981.
DEIKTICKI
ZNAK
deictic).
Svaki
pojam iii izraz unutar iskaza
koji
upucuje
na
kontekst
nastajanja tog iskaza adresant, adresat,
vreme, mesto): ovde , sada ,
juee ,
ja ,
ti
i sHe
no, jesu deikticki znaci, a u recenici poput Videla
ga je juee prilog
pomaze
da
se
one
0
eemu se
iz-
vestava locira u
odnosu
na adresanta (u odnosu na
njegovu ili
njenu sadasnjost, one
cemu iskaz
iz -
vestava
desHo
se
dan ranije). ~ K e t e Hamburger pri-
mecuje
da
deikticke
(temporalne) priloske
odredbe
- koje u iskazima stvarnosti upucuju u odnosu na
sadasnjost
u
fikcionalnom
pripovedanju
eesto
bi-
vaju
vezane
za gramaticke
oblike proslug vremena:
Meri je saznala da
je
Dzan u gradu. Sada
se
suoeila
32
33
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
17/134
delatni
lik
s kljuenom odlukom ; iIi: Pobesneo je. Koliko -
te je
prista;ao na
sve, ali mu vise ne pada na
pamet
da to
trpi. Hamburgerova
ovo tumaCi kao dokaz
da
preterit
u fikcionalnom pripovedanju na;cesce
ne
oznacava
stvarno
vreme
i pripoveda\1e situaei;e
i dogadaje
kao pripadajuee vremenu ko;e pretho
di, vee
oblikuje
te situacije
i
dogadaje
kao fiktivne
i osadasnjuje ih u fiktivnom i
bez-vremenom
prezentu
lika.
~ e n v e n i s t e 1971; Hamburger 1973;
Palmer 1981.
Vidi ;os:
deiksa,
epski preterit,
prekidac,
glagolsko vreme.
DELATNI
U K
(agent).
1.
Ljudsko
ili
humanizovano biee koje vrsi radnju
cin; junak koji dela i utice na tok dogadaja. 2 . Za
jedno s trpnim likom, ;edna od dye
bazicne
uloge
u
Bremonovoj
t ipologiji .
Dok
na
t rpne
likove uti
eu izvesni proeesi, delatni likovi te proeese inicira
ju; preciznije receno, oni
i i i uticu na
t rpne likove,
ili
modifikuju
njihovu
situaciju (popravljajuCi
je
iii
pogorsavajuei
je), iIi
je pak oddava ju nepromenje
nom
(bila
dobra ili
losa).
U skupu onih koji
vrse
utica;
razlikujemo
kazivace i prikrivace, zavodnike
i
zastrasivace,
zaduzitelje i prohibitore; skup onih
koji modifikuju situaciju
saddi popravljace i i i ra
zarace,
a u skupu onih koji oddava ju situaciju ne
promenjenom jesu
cuvari
i osujeCivaci. ~ r e m o n d
1973; Van Dijk 1973; Scholes
1974;
Todorov 1981.
Vidi jos:
pratton.
DELOKRUG RADNJE
sphere o f
act ion .
Skup
funkcija ko;e
odgovaraju
svakoj
posebnoj
ulozi,
odnosno dramatis personae (Propp). Moguce
je razli
kovati sedam
delokruga
radnje: 1)
delokrug
protivni
ka (stetocine):
nanosenje stete,
bitka, proganjanje; 2)
delokrug
darivaoca (snabdevac.a): priprema prenose
nja carobnog sredstva,
snabdevanje
junaka carobnim
deskdpt ivna panza
sredstvom; 3)
delokrug
pomocnika:
premestanje ju
naka kroz prostor, otklanjanje nevolje
iI i
nedostat
ka, spasavanje od potere, resavanje teskih
zadataka,
junakovo preobrazavanje; 4) delokrug ca reve kceri
(trazenog lica)
i njenog
oea: postavljanje teskih za
dataka, iigosanje,
razotkrivanje,
kainjavanje
drugog
protivnika, svadba (earevu keer i njenog oea nije la
ko razgraniciti po funkcijama;
obicno
je otae taj koji
postavl;a
tezak
zadatakjunaku i koji kaznjava laznog
junaka, a eareva se kCi udaje za junaka);
5) delokrug
posiljaoca:
slanje junaka; 6) delokrugjunaka: odlazak
u
potragu,
reakcija
na darivaoceve
zahteve, svadba
(prva
funkcija
karakteristicna je
za
junaka-trazioea,
dok
junak-Zrtva
ostvaruje
samo ostale funkcije);
7) del
ok
rug laznogjunaka.: odlazak u potragu, reakci
ja na darivaoceve
zahteve
uvek negativna, specific
na
funkcija
- neosnovani zahtevi. ~ D e l o k r u g
radn;e
moze pripadati
tacno jed nom liku
iii moze
biti ras
poreden na nekoliko likova.
I obrnuto,
jedan lik mo
ze biti
ukljucen u nekoliko delokruga
radnje. ~ P r o p p
1968. Vidi jos: aktant.
DESKRIPTIVNA PAUZA descript ive pause).
Pauza
do ko;e
dolazi opisom. ~ N i s u sve pauze de
skriptivne pauze:
komentar je takode vid pauze u
pri
canju price. Dalje, nije svako odvijanje opisa ujedno i
pauziranje u pripovedanju
price: Ulazna
dvorana...
bese prilicno uzana za svoju duzinu, i otvarala se u
velikim
lucnim
zavojima
u
neku vrstu hodnika
koji
ju je opasivao i u
koji
su bili
smesteni stolovi za po
sluzenje
jeste deskriptivna pauza,
jer ne odgovara
nijednom odseku vremena u prikazanom svetu a-
robnog brega .
S druge strane, Ribu
je
sledilo od
licno jelo s
mesom
i
varivom,
pa onda jelo
samo
od
povrea, pa pecena
zivina, puding ...
a na kraju
voce i
sir
nije deskriptivna pauza u istoj pripovesti.
~ G e -
neUe 1980.
3S4
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
18/134
deh'Clninacija
DETERMIN CIJ (determinadon).
Vremenska og ranicenost i terativnog pripovedanja;
opseg
vremena
unutar kojeg se dogadaj
iii skup do
gadaja) ponavlja: Izmedu 1959.
i
1964. svake
godine
sam
iSao sa
skolom
na
letovanje ima
determinantu
od
pet
godina. Genette 1980.
DI NOI (dianoia).
Vidi: misljenje. ~ r i s t o t l e 1968.
DIJ HRONIJSK N LIZ
(diachronic analysis).
Izucavanje promena
u
(jezickim)
sistemima
i njiho
vim
delovima
u
toku
vremena.
~ S a u s s u r e
1966.
Vidi
jos: sinhronijska analiza.
DIJ LOG (dialogue).
Predstavljanje
(dramsko po
t ipu)
usmene razmene
koja podrazumeva dva lika iii viSe njih). U dijalogu
govor likova prikazan je kao da je (navodno) iskazan
i
moze mu,
a
ne
mora, biti pridruzena konferansa.
4jBobes 1992;
Gtowinski
1974; Lane-Mercier 1990;
Stanzel
1984;
Thomas 2002. Vidi
jos: odsecni dija
log; upravni
govor;
monolog; neupravni govor;
scena.
DIJ LOSKO PRIPOVED NJE (dialogic narradve).
Pripovedanje koje odlikuje interakcija nekoliko
gla
soya, svesti iii
pogleda
na svet, o d kojih
nijedan ne
obuhvata
ostale, niti je
od
njih superiorniji; polifo
nijsko
pripovedanje.
U
dijaloskom,
nasuprot
monolo
skom
pripovedanju,
pripovedacevi
stavovi,
sudovi iIi
cak znanje nisu autoritativni i konacni u
prikazanom
svetu, vee jesu sarno jedan od nekoliko doprinosa di
jalogu; najcesce je to mnogo
manje
znacajan i produ
bljen doprinos
no
sto je doprinos (nekih
od) likova.
Prema
Bahtinu, proza Dostojevskog Braca
Karama-
zovi, npr.) daje naroCito
dobar
pr imer dijaloskog
pri
povedanja.
~ B a k h t i n
1981,1984;
Pascal 1977.
dijegeticko
DIJEGETICKI
rvo
(dieget:ic level).
Nivo na
kome
su egzistenti, dogadaji iii
pripovedni
Cinovi smesteni s
obzirom na
datu dijegezu
diegese).
U Manon Lesko, na primer, g.
De
Renonkurovo pri
povedanje
vlast i t ih
secanja
desava se na,
ekstra
dijegetskom
nivou;
situacije
i
dogadaji kojima se
pripoveda u t im secanjirna
(ukljucujuCi
De Grijeo
vo pricanje njegovih i Manoninih avantura) desava
se na dijegetickom
iii
intradijegetickom nivou;
same
avanture
nalaze
se u nivou
metadijegetickog i i i hipo
dijegetickog
pripovedanja.
~ e n e t t e 1980, 1983; Nel
les 1992, 1997.
DIJEGETICKO
(diegetic).
O n o sto pr ipada, s to je
den date dijegeze
(franc.
diegese) ,
preciznije,
one
dijegeze
koju prezentuje
(primarna) pripovest. Pripovesti,
pripovedace i
na
ratere,
egzistente i dogadaje
moguce je
karakterisa
ti sarno u odnosu na dijegezu. Egzistenti m ogu, na
primer, pripadati razIicitim dijegezama Hi
pak
mogu
pripadati
sarno
;ednoj
(biti izodijegeticni). Sledstve
no
tome, pripovedace
je moguce opisati
s obzirom
na dijegeticki
nivo. Oni
mogu biti ekstradijegeticki
(spoljasnji, nisu deo
nijedne
dijegeze); mogu
biti
di
jegeticki
iii
intradijegeticki (pripadaju dijegezi
pre
zentovanoj
primarnom pripovescu
koju pripoveda
ekstradijegeticki pripovedac); a mogu se
pojaviti
i u
metadijegetickom i i i hipodijegetickom pripovedanju
(pripovedanju koje je
umetnuto u
dijegeticko
iii
in
tradijegeticko pripovedanje).
Dalje,
pripovedace je
takode
moguce karakterisati s obzirom na ulogu
njeno
odsustvo) koju
imaju u
dijegezi koju
predoca
vaju:
homodijegeticki
pripovedac
je onaj
koji
je
ujedno
i
Iik u situacijama
i
dogadajima koje pripoveda (ka
da je njihov protagonista, imamo posla
s
autodijege
tickim pripovedanjem); heterodije geticki pripovedac,
s druge
strane,
jeste onaj koji nije
lik
u situacijama
36
37
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
19/134
dijegeza
i dogadajima koje
pripoveda. Konacno,
kada se
dru-
gostepena pripovest nade na
istom
nivou
s
primar-
nom
pripovescu
(kada metadijegeticko pripovedanje
funkcionise
kao dijegeticko) imamo slucaj p s ~ u d o d i -
jegetickog i i i redukovano metadijegetickog pripo\eda-
nja.
~ e n e t t e
1980,
1983; Rimmon 1976.
DIJEGEZA
(diegesis).
1. (Fikeionalni)
svet
u kome
se odigravaju pripove-
dane situacije
i
dogadaji
(franc.
diegese . 2. Kazivanje,
pricanje,
nasuprot prikazivanju,
odigravanju.
~ r i -
stotle 1968; Genette 1980,1983; Plato 1968. Vidijos:
dijegeticko; mimeza.
DIREKTNI STIL (direct: st:yle).
Vidi:
upravni
diskurs.
DISCOURS.
Vidi: diskurs.
~ B e n v e n i s t e 1971.
DISJUNKCIJA
(disjunction).
Zajedno
s
konjunkcijom jedna od dye
osnovne
vrste
spona,
odnosno
relaeija i zmedu subjekta
i
objekta
( X
nije sa
Y , X nema Y ). Greimas Courtes
1982; Henault
1983.
DISKURS (discours).
1.
Plan
izraza Hi
pripovedanje
nasuprot planu sadda-
ja,
prici;
kako
pripovednog
teksta,
nasuprot
sta ;
pripovedanje
nasuprot ispripovedanom; naracija nasu-
prot fikciji (u
smislu
koji Rikardu daje
ovoj opoziciji).
~ D i s k u r s
ima
sadrzinu (medij manifestacije: usmeni
iii
pisani
jezik,
staticne i i i pokretne
slike,
pokret itd.)
i formu
(koja se
sastoji
od povezanih
narativnih
iskaza
koji uspostavljaju
pricu
i
odreduju
redosled
predoca-
vanja si tuacija i
dogadaja,
tacku gledista koja upravlja
predocavanjem, narativnu brzinu, vrstu
koment:ara
distanca
itd.).
Covek je vecerao, potom zaspao
i Covek
j
zaspao posto je
vecerao
imaju istu sadr i inu
diskur-
sa (pisani jezik),
ali
razlicite forme. 2.
Prema
Benve-
nistu, diskurs (discours) jedan je od dva
razlicita a
komplementarna jezicka podsistema, zajedno
s
po -
vescu i
pricom
(histoire). U
diskursu
veza
se
uspo-
stavlja
izmedu
stanja
i i i
dogadanja
i situacije u kojoj
se to stanje
ili
dogadanje
jezicki
evocira. Diskurs on -
da podrazumeva
i odredenu refereneu
prema
iskazi-
vanju
i podrazumeva
posiljaoca
i
primaoca. Histoire,
s druge
strane,
to
ne
Cini.
Uporedi Ode
on
i Pri-
cah
ti 0
tome bar sto puta sa
OtiSao
Hi
Pricala
o
je 0
tome bar
sto puta .
Benvenistovo
razliko-
vanje histoire
i
discours analogno je Vajnrihovo;
di -
stinkciji erzahlte Welt i besprochene
Welt,
a donekle
podseca
i
na
razliku
izmedu
fiktionale
Erzahlen
i Aus-
sage kod
Kete
Hamburger. ~ B e n v e n i s t e 1971; Chat-
man 1978; Genette 1976, 1980, 1983; O'Neill 1994.
Vidi jos: glagolsko vreme.
DISONANCA (dissonance).
Pripovedacevo udaljavanje
od
svesti
lika
koju pri-
poveda ( Smrt
u Veneciji ).
Disonanea
je
karakteri-
sticna
za odnos izmedu pripovedaca i protagoniste u
auktorijalnoj
pripovednoj situaciji.
Cohn 1978. Vidi
jos: konsonanca, distanca.
DISTANCA
(dist:ance).
1. Zajedno
s
perspektivom
jedan
od
dva glavna
fak-
tora
kojima je regulisana
narativna
informacija (Ze-
net). Sto
je pripovedacevo
posredovanje
prikrivenije,
a broj
pojedinosti vezanih za pripovedane
situacije
i
dogadaje
veci,
kaze se da je
distanea izmedu
pripo-
vedanog
i njegovog pripovedanja
manja. Smatra se
da
mimeza i prikazivanje uspostavljaju
manju
distan-
eu nego dijegeza i kazivanje. 2. (Metaforican) prostor
izmedu
pripovedaca,
likova,
pripovedanih
situacija
38
9
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
20/134
dogadaj
i
dogadaja
i naratera. Distanca
moze
biti temporal
na (',ja pripoveda dogadaje
koji
su
se zbili
dva sa
ta
ranije i i i pre dye godine); moze biti intelektualna
.
(pr ipovedac
Buke
i
besa
kudikamo
je
inteligentniji
od Bendzija), moralna (De Sadova
Zistina
je svaka
ko
znatno
cestitija
od
ostalih
likova u njenoj
priti),
emocionalna (pripovedac Floberovog Jednostavnog
srca nije toliko
ganut
smrcu Vir i ini koliko Felisi
te)
itd.
Dalje,
distanca
moze varirati tokom pripo
vesti:
na kraju Toma Dzonsa pripovedac
i
narater su
emocionalno blizi nego na pocetku.
~ o o t h
1961,
1983; Genette
1980,
1983; Jackson 1987; Prince 1980,
1982. Vidi jos:
prikriveni
pripovedac, nacin, raspolo
zenje,
ton.
DOGADAJ
event ) .
Promena stanja manifestovana
u diskursu proeesnom
recenicom
u
modusu Cinjenja
iii
Zbivanja. Dogadaj
moze biti
radnja i cin (u
kojem slucaju se do pro
mene dolazi delanjem nekog
vrsioca: Meri
je
otvo
rila
prozor
t
i i i
zbivanje
(kada do promene ne dolazi
posredstvom vrsioca: Pocela je da pada kisa
lt
. Za
jedno s
egzistentima dogadaji su fundamen ta lne
konstituente price.
~ C h a t m a n
1978; Coste 1989; Van
Dijk 1975; Herman 2002.
DOMET
reach).
Vremenska udal jenost izmedu vremena price koje
zahvata
anahronija
i
sadasnjeg
momenta
(ili
mo
menta u
kome se
prekida hronolosko
pripovedanje
niza
dogadaja
da bi
se otvorio prostor
za anahroni
ju).
~ G e n e t t e
1980.
DOZIVLJAJNO
JA
er lebendes
Ich).
Ja
koje dozivljava zbivanje
u
homodijegetickom
pripovedanju,
ja-lik (nasuprot
pripovednom
ja
iii ja
-naratoru). U
Ja sam
se
razboleo
zamenica
koja
je
dramatizovani pdpovedac
subjekat recenice upucuje i na dozivljajno (ono
ko
je
se
razbolelo) i na pripovedno
(ono
koje govori 0
razboievanju);
a u
Mucnini, Rokanten je
dozivljaj
no
ja koje
cezne da ponovo
vidi Ani, a pripovedno
ja koje svoju
ceznju ispisuje u dnevnik. ~ U i m e r t
1955;
Spitzer
1928.
DOZIVLJENI GOVOR er lebte Rede).
Siobodan neupravni diskurs. ~ T e r m i n je prvi
put upo
trebio
Etjen Lork.
~ L o r c k 1921; Pascal
1977.
DRAMA.
Seena;
scenicno prikazivanje govora
(ili
misli)
i
po
nasanja. Razlikovanje drame i panorame koje prave
Dzejms i Labok analogno
je
razlikovanjima scenskog
prikaza
i saietka ili
prikazivanja i kazivanja. H. Ja
mes 1972; Lubbock 1965. Vidi jos: slika.
DRAMATIS PERSONA.
U
propovskoj terminologiji
rec
je
0 jednoj od
osnov
nih
uloga
koju Iik moze da
preuzme (u bajci).
Prop
je
izdvojio sedam takvih uloga, a svaka od njih odgo
vara posebnom
delokrugu
radnje: stetocine, dariva
oea (snabdevaca), pomocnika, careve
kteri
(traze
nog liea)
i
njenog
oca,
posiljaoea,
junaka ( trazio
ca
ili
Zrtve)
i laznog
junaka. Propp
1968.
Vidi
jos:
aktant.
DRAMATIZOVANI PRIPOVEDAC
dramatized
narra tor ) .
Pripovedac koji
je,
manje iIi
vise
detaljno, okarakteri
san kao nekakvo ja . lako dramatizovani pripovedac
moze
biti u velikoj
meri
obezlicen
Gospoda Bovari),
este je oblikovan
s
mnostvom
fizickih,
mentalnih
moralnih atributa Tom Dzons). U stvari, veomaje
testo
predstavljen
na
istom nivou
na kojem su
i liko
vi
(u pripovedanju
u
prvom
lieu,
odnosno
homodijege
tickom pripovedanju)
kao puki posmatrac iii svedok
40
41
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
21/134
drarnski
monolog
( Ruza
za
Emili ),
kao
manje
vazan
ucesnik Veliki
Getsbi) i i i kao protagonista
Zenova
savest,
Velika
ocekivanja, Poljubac smrti).
Booth 1983. Vidi jos: prikriveni pripovedac, vidljiv.i
pripovedac, nedramatizovani pripovedac.
DRAMSKI MONOLOG (dramatic
monologue).
Unutrasnji
monolog.
U dramskom m onologu unu-
trasnji Zivot lika
preds tavl jen
je
direktno.
bez
pri
povedacevog posredovanja .
~ r a m s k i iii
unutrasnj i
m o n o log u pripovedanju t reba razlikovati
od
dram
skih
monologa
koje su spevali Brauning iii Tenison:
ovi
potonj i su upuceni mog ucem interlokutoru i za
formalnu osnovu
imaju
pre govor nego misljenje.
Banfield 1982; Scholes KeUog 1966.
DRAMSKI NACIN (dramatic
mode).
J
e d n a o d o s am moguCih t acaka
gledis ta
p rema
Fridmanovoj
klasifikaciji.
Kada se usvoji dramski
n acm kao u
t akozvanom
objektivnom
iii
bihevi
oristickom pripovedanju ( Brda popu t
beiih slono
va , Cudno doba) -
informaci ja
koju Citalac dobija
u
velikoj
mer i ogran icena je
na one sto likovi
ci
ne i govore, a
nema neposrednog
upuCivanja na
o n e sto
oni
opazaju, misle ili
osecaju.
N.
Fried
ma n 1955b.
Vidi jos: spoljasnja fokalizacija, spolja
snja tacka glediSta.
DRAMSKI TRETMAN
(dramat ic
treat:ment:).
U dzejmsovskoj terminologij i oznacava scenic no
predocavanje
situacija i
dogadaja, naroCito
govora
i ponasanja likova.
James
1972.
Vidi
jos: drama,
panorama,
piktorijalni
tretman.
DRUGOSTEPENA PRIPOVEST (second-degree narrative).
Vidi: metadijegeticko
pripovedanje.
~ G e n e t t e
1980,
1983.
dvostruka
fokaliz.acija
DUBINSKA STRUKTURA (deep structure).
Apstraktna struktura is pod
pripoves t i ;
makro
struktura pripovesti. Dubinska se struktura
sastoji
od globalnih
sintaksicko-semantickih predstava
koje
determiniSu znace nje pripovesti i pretvara
se u povr
sinsku
strukturu pomocu skupa
operacija,
odnosno
transformacija. U gremasovskom modelu pripovesti,
na
primer, gde bi
aktanti i
aktancijalni
odnosi
bili
elementi
dubinske strukture,
akteri i akterske
rela
cije nasH bi se na nivou
povrsinske
strukture. U
dru
gaCijim model ima pripovesti, u kojima bi se moglo
reCi
da dubinska struktura odgovara prici, povrsin
ska
s t ruktura
bi odgovarala pripovedanju, odnosno
diskursu. ~ T e r m i n i pojam preuzeti
su (i
prilagodeni
fenomenu
naracije) iz transformativno-generativne
gramatike Noama Comskog.
~ C h o m s k y 1965;
Van
Dijk
1972; Fiiger
1972;
Johnson Mandler 1980. i-
di jos:
narativna gramatika.
DU-FORM.
Pripovedanje u
drugom
lieu
(ti-pripovedanje). F i i g e r
1972. Vidi
jos:
Ich-Form, Er-Form.
DUPLIRANJE
(duplication).
Ponavljanje, na nivou pripovedanog,
jednog i i i
vise
(iii
citavog
niza) dogadaja: Dzoan
je
pokusala
da
se ispne
na
planinu,
pa
nije uspela. Pokusala je dru
gi put i uspela.
Suleiman 1980. Vidi jos:
tripliranje.
DVOSTRUKA FOKALIZACIJA
(double
focalizat:ion).
Jedan te isti dogadaj i i i situacija posredovani su kroz
dye razliCite fokalizacije. Dvostruka fokalizacija se
neretko
koristi u filmu: u Sumnji, na primer, kada
Lina
Cita
Dzonijev telegram kojim
jo; javlja
da ce i i
na lovacku zabavu,
kraj
Citanja
je
snimljen
tako
da
odrazi
i
njenu vlastitu tacku gledista
i
objektivniju
tacku gledista kamere. ~ G e n e t t e
1980.
4
43
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
22/134
dvostruka logika pripovest i
DVO STRUKA
LOGIKA PRIPOVESTI double
logic o f nar
rat ive) .
Prema ;ednom broju naratologa, dva principa ustro
javaju (veCinu) pripovesti. Jedan princip
naglasava
p r i o r i t t : ~ t dogadanja naspram znacenja (insistira
na
stavu da
je dogadanje
izvor
znacenja);
drugi upueuje
na prioritet znacenja i
njegovih zahteva (dogadanje
je posledica volje
za znacenjem).
Prvi
princip
stavlja
akcenat
na (logicki)
prioritet
tabule u
odnosu
na
si
ze;
drugi
naglasava
obrnuto (Cime je fabula
shvaee
na kao
proizvod
siiea .
Svaki
od principa funkcionise
kroz iskljucivanje onog
drugog,
ali su oba, paradok
salno,
neophodna
za
odvijan;e
(veCine)
pripovesti,
a protivrecna napetost izmedu n;ih predstavl;a vazan
pogon narativne sile i l i narativnosti. Brooks 1984;
Chatman 1988; Culler 1981.
DVOSTRUKI ZAPLET double plot) .
Zaplet koji saCinjavaju dye istovremene
radnje
(ma
nje-vise) jednake vaznostL
~ E m p s o n
1960.
Vidi jos:
protivzaplet, podzaplet.
DVOSTRUKO
VIOENJE double
vision).
Vidi:
dvostruka tokalizacija. Rogers 1965.
E
EFEKAT REALNOSTI ef fet
de
reel) .
o detalju ko;i
naizgled nema funkciju
izveStava
se
sarno zato
s to ;e
tu
(u svetu
pripovedanog) ;
detalj
koji se
po
svo; prilici
sporninje
ni zbog drugog
nego
zarad
Cinjenice
da
je deo predstavljene
stvarno
sti.
Efekti
realnosti
na
uzoran
naCin konotiraju
stvar
nost
(oni znace ovo
je stvarno ), a
njihovo
obilje
karakteristika
je realistickog
pripovedanja.
Bart
hes 1982.
EFFET DE REEL
Vidi: efekat realnosti.
EGZISTENT
existent) .
Akter iI i element settinga: sub;ekt i
objekt recenice
Suzan j gledala u stott jesu egzistenti. Zajedno sa
dogadajima egzistenti predstavl;aju ternel;ne konsti
tuente price. ~ C h a t r n a n
1978.
EKSPOZICIJA exposit ion).
Predstavljanje
okolnost i koje postoje pre pocet
ka radnje. U rnnogirn pripovestirna nailazirno na
od lozenu ekspoziciju: ekspoziciona inforrnaci;a
se da;e posto je radnja vee pocela da se odvija.
~ r o o k s Warren 1959; Freitag 1894; Sternberg
1974, 1978; Tornashevsky 1965. Vidi
jOs: Frajta
gova piramida.
4S
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
23/134
ekspresivna funkcija
EKSPRESIVNA
FUNKCl jA expressive funct ion) .
Vidi:
emotivna
funkcija.
Buhler 1934;
Jakobson
1960.
EKSTENZl jA
extens ion) .
Trajanje svake
konstitutivne
jedinice
iterativnog pri-
povedanja; opseg
vremena
ko;i
zahvata jedan doga-
daj iii skup
dogadaja
za koje
se kaze
da
se
ponavljaju:
Ucila
sam
svakoga dana od podneva do ponoCi je -
ste
i terativno
pripovedanje s
ekstenzijom
od
dvana-
est
sati.
Genette
1980.
EKSTRADljEGETICKO extradieget ic) .
Spoljasnje
u
odnosu na dijegezu; nije deo dijegeze.
pripovedac Evgenije Grande je ekstradijegeticki pri-
povedac. Uopstenije,
pripovedac
primarne pripovesti
uvek je ekstradijegeticki.
~ E k s t r a d i j e g e t i c k i
pripo-
vedac
nije isto
sto i heterodijegeticki.
Tako
u 1 1
nod
Seherezada funkcioniSe kao heterodijegeticki
pripovedac (posto
ne
prica
vlastitu pricu)
i
kao in -
tradijegeticki a
ne ekstradijegeticki pripovedac (posto
je
lik u
okvirnoj pripovesti
koju sam ne pripoveda).
Obrnuto, u Zilu lasu
pripovedac je
homodijegetic-
ki i
ekstradijegeticki (on pripoveda vlastitu
pricu, ali
kao pripovedac nije deo nijedne
dijegeze). ~ G e n e t -
te 1980, 1983; Lanser 1981; Pohler 1996; Rirnmon
1976. Vidi jos: dijegeticki nivo.
ELEMENTARNA
PRICA
atom ic
s tory ) .
Niz motiva ustrojen rnodalnorn hornogenoseu: sve
rnodalne
forrnule u
jednoj elementarnoj
priCi
konstru-
isane su
operatorirna
ko;i pripadaju sarno jednoj jedi-
noj rnodalnosti.
Elernentarne
price
mogu
biti aleticke
(vodene operator irna rnoguenosti , nernoguenosti
i
nuznosti) , deonticke
(vodene
operatorirna dozvole,
zabrane
i
duznosti), aksioloske (vodene operatorirna
dobrote , rdavosti i ravnodusnost i ) i episternicke
emblem
(vodene operatorima znanja, neznanja
i uverenja).
Ako
nam
je
dat
niz
m ot
iva koji
je
moguce
analizirati
kao
Nedostatak
(neke vrednosti) - Likvidiranje nedo-
statka,
na
primer,
sam
niz ee konstitu isati aksiolosku
elementarnu
pricu.
~ D o l e z e I 1 9 7 6
ELiPSA (ellipsis).
Standardni
narativni tempo; za;edno
s pauzom, sce-
nom, usporenim prikazom
i
sazetkom,
jedna
od osnov-
nih narativnih brzina. Elipsu uocavamo tamo
gde
nema
nikakvog
dela pr ipovesti (reCi iii
recenica,
na primer) koji predocava pr ipovedno
relevantne
situacije
i
dogadaje koji se odvijaju
u
vremenu
(iii
im odgovara na
neki drugi
naCin). Elipsa moze
biti
frontalna, kojom se sarno uspostavlja prekid
u vre-
menskom kontinuumu (preskakanjem
jednog
Hi vi-
se dogadaja, jednog
iii
viSe trenutaka
u
vremenu)
ili
moze biti
lateralna
(paralipsa), kada nije rec 0 do-
gadaju koji nije pripovedan vee pre 0
jednoj
iii viSe
nedostajuCih komponenti situacije koja jeste
pripo-
vedana. Drugim
reCima,
ako imamo skup dogadaja
d d
d
... do koji se desavaju tokom vremena t t
l 2
3
l
2
t3' tn odnosno
tokom ukupnog vremena t, 0 elip-
si govorimo kada
jedan
od
navedenih
dogadaja
nije
spomenut.
Elipsa
takode moze
biti eksplicitna
(pod-
vucena pripovedacevorn
opaskom, kao,
na primer,
Neeu niSta reei 0 onome 5to se de5avalo
tokom te
zlehude sedmice ) iIi implicitna (0 kojoj zakljucuje-
mo
na osnovu lakune
u
hronologiji
ili
po prekidu
u
nizu pripovedanih
dogadaja). ~ h a t m a n 1978;
Ge-
nette 1980; Prince 1982.
EMBLEM.
Sredstvo karakterizacije
kod
kojeg
se
jedan naroci-
ti element pripovedanog
sveta evocira
svakim
po -
minjanjem datog
Iika te
tako postaje distinktivan
za
njega. ~ D u c r o t Todorov
1979.
47
6
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
24/134
emicki
pr is tup
EMICKI
PRISTUP (ernie
approach).
Unutrasnji
i funkcionalan
(nasuprotetickom,
koji je
spoljasn;i i
taksonomski)
pristup
izucavanju
Ojud
skih) situacija
i
proizvodnji.
Emicki
pristup odreduje
i
opisuje
s a s t a v n ~
delove sistema
u
odnosu na
pozici
i
funkciju
koju im pripisuju korisnici tog sistema.
~ K e n e t Pajk je skovao termin emski
(ovde:
emicki)
po
analogiji
s
terminomfonemski .
Dundes 1962,
1964;
Pike
1967. Vidi jos: eticki pristup.
EMOTIVNA
FUNKCIJA
(emotive function).
Jedna
o d
funkcija komunikacije u
okviru
kojih se sva
ki (verbalni)
t in
komunikacije moze strukturirati
i
orijentisati;
ekspresivna funkcija. Kada je t in komu
nikacije
usmeren na adresanta (a ne
na neki
drugi
konstitutivni
faktor
komunikacije),
on
onda
ima
(pre
vashodno) emotivnu
funkciju. Narocito
bi se moglo
govoriti
0
vrSenju emotivne funkcije za one de
love
pripovesti koji su fokusirani
na
pripovedaca:
Zaista
mi je mrsko da
se
secam dogada;a koji
su
se tada zbi
W'
Jakobson
1960;
Prince 1982.
EPILOG (epilogue).
Finalni
deo nekih
pripovesti, koji sledi posle
rasple
t
i
ne treba
da
se
s
njim brka.
Epilog
pomaze da se
u potpunost i
shvati ukupan plan
dela.
Kunz
1997;
Mart in 1986. Vidi jos: prolog.
EPISCHE PRAETERITUM.
Vidi: epski
preterit.
~ a m b u r g e r 1973.
EPIZODA
(episode).
Serija
povezanih
dogadaja koji sto;e zasebno u
odno
su na dogadaje (iii serije dogadaja)
koji
je okruzuju,
1 Ovde je, ipak, odabrana varijanta
emicki
po analogiji sa eticki
za
se
prevodiocu Cini
da bolje ZVll i srpskom jeziku.
Prim
r l ~
48
epski preterit
zahvaljujuCi jednoj i i i viSe distinktivnih osobina i cinje
nici
da poseduje izvesno jedinstvo. ~ B e a u g r a n d e 1980;
Brooks
Warren
1959.
Vidi
jos cilj,
gramatika
price.
EPIZODICNI ZAPLET (episodic plot).
Labavo uvezan zaplet; zaplet u
kome
ne postoji snazan
kauzalni kontinuitet izmedu
;ednog
dogadaja iii
epizo
de i
sledeceg;
zaplet
sastavljen od
dogadaja iii
epizoda
ko;e medu sobom nisu vezane nuznoscu
ili verovat
nocom. ~ A r i s t o t l e 1968; Brooks
Warren
1959.
EPSKI
PRETERIT (epische Praeteritum).
Preterit karakteristican za epsko
Hi
fikeionalno pri
povedanje.
Prema
Kete
Hamburger,
ova;
takozvani
epski
preterit distinktivna
je
er ta
fikcionalnog nasu
prot nefikcionalnom pripovedanju
(odnosno
fiktio
nale Erzahlen nasuprot Aussage): umesto da oznacava
realno vreme,
umesto da
obelezava
pripovedane
si
tuacije i dogadaje kao
prosle,
epski
preterit
ih obliku
je
kao fikcionalne (proslost postoji samo za
stvarnu
osobu; dogadaji su
u
fikciji bez-vremeni
i zbivaju
u fikcionalnom i bez-vremenom
prezentu
liko
va).
Za Hamburgerovu, ovaj
narotit i
status epskog
preterita
utvrdiv
je i
na
osnovu kombinaci;e deiktic
kih
(temporalnih)
dopuna ko;e bi bile neprihvatljive
u
iskazima
0
stvarnosti:
u
iskazu Video
ju je, i
sad
je
osecao
nelagodu ,
u
ko;oj je temporalna
glagolska
dopuna
koja
upucuje na
prezent
pridruzena prete
ritu.
~ N e k i
teoreticari naracije (Bronever,
Cetman)
smatraju
stay Hamburgerove preteranim, tvrdeCi da
zdruzenost glagolskih oblika
preterita
i temporalne
deiktike
sadasn;osti
nije
odredbena
za fikciju.
Dru
gi, pak, tvrde
-
ne mnogo mimo Hamburgerove
da
u
fikcionalnom pripovedanju preterit konstituise
prezent
s
estetskom distaneom
i
izrazava pre
sve
ga
fikcionalni
status
predstavljenog sveta (Ingarden,
Sartr, Bart).
B a n f i e l d
1982; Barthes
1968;
Bronzwaer
49
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
25/134
Er Form
1970;
hatman 1978; Hamburger 1973; lngarden
1973; Pascal 1962;
Ricoeur
1985; Sartre 1965;
W e
inr ich
1964.
ER-FORU.
Pripovedanje u
t recem
lieu.
Doleiel 1973; Fi.iger
1972. Vidi jos: Ich-Form, Du-Form.
ERLEBTE REDE
Vidi: dozivljeni
govor.
ERZAHLTE WELT
(Is)pripovedani svet.
Prema
Vajnrihu,
j edna od
dye
razliCite
a
komple
mentarne
kategorije
tekstualnih svetova, kojima su
obuhvacene mnoge vrste pripovesti,
a u
engleskom
jeziku su naznacene upotrebom takvih
oblika kao
sto su
preterit, imperfekt i pluskvamperfekt. Unutar
kategorije
erzdhlte Welt
(pripovedanog
sveta),
nasu
prot kategoriji
besprochene
Welt (iskazani svet),
ne
Cini se
da adresant i adresat
sebe smatraju direktno
povezanima
ida
ih se ono
sto j opisano
tiee.
Vajn
rihovo razlikovanje erzdhlte
Welt i
besprochene
Welt
analogno
je
Benvenistovoj distinkeiji
izmedu
histoire
i discours, a
nalikuje
i
razlikovanju
fiktionale
Erziihlen
i
Aussage Kete Hamburger. ~ R i e o e u r 1985;
Weinrich
1964. Vidi
;os: glagolsko
vreme.
ERZAHLTE ZEIT
Vreme
price;
ispr ipovedano vreme; opseg
vremena
obuhvaeen predstavljenim situacijama
i
dogadajima
(nasuprot Erziihlzeit). Muller
1968. Vidi jos:
traja
nje,
brzina.
ERZAHLZEIT
Vreme
pripovedanja,
vreme
diskursa, vreme
u
kojem
traje sarno predstavljanje
situacija
i dogadaja
(nasuprot
erziihlte Zeit). Muller 1968. Vidi jos: trajanje, brzina.
evaluacija
ETHOS
Vidi:
lik ~ r i s t o t l e
1968.
ETICKI PRISTUP
(etic approach).
Spoljasnji
i
taksonomski (nasuprot
unutrasnjem i
funkcionalnom
emickom)
pristup
u razmatranju
ljudskih
situacija
i proizvodnji.
Eticki pristup
u
de
finisanju i
opisivanju konstituenti sistema ne nastu
pa s tacke
gledista
koja je bliska nekoj
od
njih,
vee
koristi
kriterije koji
nisu imanentni sistemu.
~ K e n e t
Pajk
skovao
je termin eticki po
analogiji s
terminom
foneticki ~ u n d e s 1962, 1964; Pike 1967. Vidi
jos:
emicki
pristup.
EVALUACIJA
(evaluation).
U
terminologiji Labova, skup
onih erta
pripove
sti koje nagovestavaju iii
upueuju
na
njenu
poentu;
aspekti pripovedanja
koji otkrivaju Cime
pripoveda
ne
situacije i
dogadaji zavreduju pripovedno predo
eavanje.
U
primerima:
Misljah
u
sebi
da ;e ree
veoma bizarnoj
stvari , Auto se
zaustavi. Auto
se
zaustavi, a iz njega izade iena ,
Nista
nije
rekao:
sa
rno je tako stajao i
Poenta moje
priee je da
su
Ijudi
u
osnovi ljubazni , pripovedacevo misljenje
(nagla
savanje
neobienog
karaktera
zbivanja),
ponavljanje
(kojim se sugerise vainost dogadaja), negacija (ko
jom
je
podvuceno
o n ~
sto je
nasuprot onome
sto
se
moglo desiti)
i
eksplicitno
iskazivanje
poente,
funk
cioniSu kao evaluativna sredstva
ideo
su
evaluacije.
~ C u l l e r 1981;
Gwyn
2000; Labov 1972; Polanyi
1989;
Pratt 1977. Vidi jos: komentar, pripovedni potencijal.
Sl
0
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
26/134
F
FABULA.
Skup pripovedanih
situacija
i
dogadaja
u
njihovom
hrono loskom
sledu;
osnovni
materijal
price
(nasu
prot
zapletu,
ili sizeu u
terminologiji ruskih
formali
sta).
Chatman 1978; Ejxenbaum 1971
b;
Erlich 1965;
Walsh
2001.
FATICKA FUNKCIJA
(phatic function).
Jedna
od funkcija komunikacije
u
okviru kojih se
svaki (verbalni)
n
komunikacije
moze s t rukturi
rati
i
orijentisati.
Kada je
cin komunikacije usme
ren na
kon tak t
(a
ne na neki
drugi konstitutivni
faktor
komunikacije),
onda
o n ima (prevashodno)
fat icku
funkci;u .
U
slucaju naracije,
za one
delo
ve pripovedanja
koji
su
usmereni
na
psihofiziolo
ske
veze i zmedu pripovedaca i naratera
( Citaoce,
da
l i me
uvek sledis, ili
si
savladan pojedinosti
m a
koj ima te obasipam? )
moze se
reCi da vrse fa
t icku
funkciju.
~ J a k o b s o n
1960.
Malinowski
1953;
Prince
1982.
FIGURA (figure).
Enti tet ili grupa entiteta koji su
u
fokusu
ili u
pred
n jem
planu. Figura se
istice
u odnosu na osnovu iIi
pozadinu. Beaugrande 1980; Chatman 1978.
Vidi
jos: prednji plan.
S2
fiktionale Enli.hlen
FIGURALNA PRIPOVEDNA SITU CIJ f i g u ra l
nar ra t i ve
s i tua t ion ) .
Jedna od
tri pripovedne
situacije, zajedno s
auktorljalnom
(auktoriale
Erzahlsituation)
i
pripovednom
situacijom pr
vog lica (Ich
Erzahlsituation).
Figuralnu (ili personalnu)
pripovednu situaciju
(personal Erzahlsituation) karakte
rise
unutrasnja fokalizaclja
(i pripovedac ko;i nije ucesnik
u pripovedanim situacijama i dogadajima: Ambasado-
ri . ~ S t a n z e I 1 9 6 4 1971,
1984.
FIKCIJA (fiction).
Prica,
u
terminologiji Zana Rikardua, nasuprot
pri
povedanju
iIi
diskursu.
Ricardou
1967.
FIKTIONALE ERZAHLEN (fikcionalno pripovedanj e).
Jedan
od
dva
jezicka
podsistema,
po teoriji Kete Ham
burger, koji
suprotstavljen
onom koji naziva Aussage
(iskaz). Fiktionale Erziihlen sastoji se od fikcionalnog
pripovedanja u trecem lieu.
Gdegod
se recenice ko;e ci
ne
Aussage
mogu dovesti
u
vezu
sa
stvarnim (iIi fin
giranim) Ja-Origo, stvarnim (ili fingiranim) izvornim
ja i
njegovim/njenim subjektivitetom,
ufiktionale
Erziihlen
fiktivni likovi
uvedeni kao treea lica jesu su
bjekti
predstavljenih kazivanja,
miSljenja,
osecanja
i
de
lanja. Dalje, osnovno gramaticko vreme koje se koristi
u fiktionale
Erziihlen preterit
-
oblikuje predocene
situacije i dogadaje kao fikcionalne, umesto
da
ih obe
lezava
kao prosle (proslost postoji sarno
za Ja-Origo;
situacije
i
dogadaji
u fikciji
su bez-vremeni ).
Konac
no fiktionale
Erziihlen poseduje jedinstvenu
sposob
nost
da
portretiSe subjektivnost
treCih lica
qua
treCih
lica:
to
je jedina
pozicija iz
koje se
moze
predstaviti ta
kva subjektivnost, jedina pozicija iz koje urn treceg li
ca moze
biti
istrazen iznutra. ~ D i s t i n k c i j a f i k t i o n a l e
Erziihlen naspram Aussage Kete Hamburger analog
na
je,
mada
nikako i
jednaka, Benvenistovom razli
kovanju
historie
i
discours
i
Vajnrihovom razlikovanju
53
8/16/2019 Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
27/134
f ilter
erzahlte Welt i besprocheneWelt. Banfield
1982;
Ham
burger
1973.
Vidi jos:
epski preterit.
FILTER.
Tacka gledista lika,
naspram pripovedaceve tacke
gle
dista (ugao gledanja); svest lika kroz
koju
su situacije
i
dogadaji
filtrirani i
predoceni; fokalni
IiI< Za
Cetme
na, distinkdjafilter
ugao gledanja slant)
odgova
ra zenetovskom razlikovanju ko vidi
i
ko govori .
Chatman
1990a.
FLASHFORWARD
Prolepsa; anticipacija.
Termin se najcesce koristi
u
vezi
s
filmskom
naracijom Andersonova traka; Petulija;
I konje uhijaju, zar ne? . ~ h a t m a n 1978; Prince 1982.
Vidi jos:
prevremena opaska,
anahronija, redosled.
FLESBEK.
Analepsa; retrospekcija; osvrt;
okretanje
unazad. Ter
min se
najcesce
koristi u vezi s
filmskom
narad jom
Gradanin
Kejn,
Medaljon, Divlje
jagode).
~ C h a t m a n
1978;
Prince
1982;
Souvage
1965. Vidi jos:
anahro
nija, redosled.
FOKALIZACIJA focalization).
Perspektiva
iz
koje
su
predoceni pripovedne situacije
i
dogadaji;
opazajna Hi konceptualna pozidja iz koje se
predstavljaju
pripovedane
situacije i dogadaji (Zenet).
Kada
ta pozidja
varira
Hi
ju je ponekad nemoguce od
rediti
(kada nema sistematicno
postavljenih perceptiv
nih
iii
konceptualnih ogranicenja
kojima
je odredeno
sta moze biti predstavljeno) za pripovest se kaze da
TerminijZashback iflashforward nisu prevodeni na
srpski
jezik;
potonji je
ostavljen u originalu, a fle.sbek
dat
u srpskoj
transkripciji,
jer j postao uobicajen naveliko koriscen, upravo u ovom
obliku,
u govoru 0 filmu i pripovedanju uopste, - Prim, pr e v
::
fokalizacija
poseduje nultu
fokalizaciju
ii i da
je
nefokalizovana: nul
ta fokalizaci;a je karakteristicna
za
tradicionalno iii
klasicno pripovedanje
Vasar
tastine, Adam
Bid),
te
povezano s takozvanim
sveznajucim pripovedacem.
Ka
da se pomenuta pozidja moze
loch'ati
(u ;ednom Hi
drugom liku)
i
kada
po