NARODNI PROBAVA - MO@EMO LI ZDRAVSTVENI JE SAMI …

NNAARROODDNNII ZZDDRRAAVVSSTTVVEENNII LLIISSTT

2svibanj-lipanj 2004

N A R O D N IZ D R AV S T V E N I L I S Tmjese~nik za unapre|enje

zdravstvene kulture

Izdaje

ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO

PRIMORSKO-GORANSKE @UPANIJE

U SURADNJI S HRVATSKIM

ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO,

ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO

OSJE^KO-BARANJSKE @UPANIJE I

ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO

SPLITSKO-DALMATINSKE @UPANIJE

Za izdava~a

Doc. dr. sc. Vladimir Mi}ovi}, dr. med.

Ure|uje

Odjel socijalne medicine

Odsjek za zdravstveni odgoj

Redakcijski savjet

Suzana Jankovi}, dr.med.; doc.dr.sc.

Vladimir Mi}ovi}, dr.med.; mr.sc. Sanja

Musi} – Milanovi}, dr.med.; Ankica

Perhat, dipl. oecc.; Vladimir Sme{ny, dr.

med.; mr. sc. Ankica Smoljanovi},

dr.med.; Vatroslav [eri}, dr.stom.

Odgovorni urednik

Vladimir Sme{ny, dr. med.

Glavni urednik

Suzana Jankovi}, dr. med.

Lektor

Vjekoslava Lenac, prof.

Grafi~ko-tehni~ko ure|enje i

priprema za tisak

"Digital point" d.o.o. – Rijeka

Rje{enje naslovne stranice

Dr. sc. Sa{a Ostoji}, dr. med.

Uredni{tvo

Svjetlana Ga{parovi}, dr.med.

Radojka Grbac

51 000 Rijeka, Kre{imirova 52/a

p.p. 382

tel. 21-43-59, 35-87-92

fax 21-39-48

http://www.zzjzpgz.hr (od 2000.g.)

Godi{nja pretplata 30.00 kn

@iro ra~un 2402006-1100369379

Erste&Steiermarchiche Bank

Broj deviznog ra~una

70010000-3393585

Swift adresa banke: ESBCHR 22

Tisak

"Studiograf" – Rijeka

"NZL" je tiskan uz potporu Odjela

gradske uprave za zdravstvo i socijalnu

skrb Grada Rijeke.

PROBAVA - MO@EMO LIJE SAMI NADZIRATI

Idealno gledaju}i, moderan, obrazovan ~ovjek trebao bi upravljative}inom svojih ìvotnih funkcija ili ih barem nadzirati. Probava je jedna odtakvih.

Skloni ma{tanju kaù da su probavni organi jedan od mogu}ih, svako-dnevnih srazova na{eg tijela s ostatkom svemira. Di{emo, na{a koà je udodiru sa svim {to nas neposredno okruùje, uzimamo hranu i vodu iz oko-line na usta - po~etak probavnog sustava.

Cijela ideja tako je jednostavna, a ipak... Na{e tijelo treba stalni unosenergije, unos tvari kojima obnavljamo dijelove tijela koji se "tro{e i nadom-je{taju", vode - "okru`ja" u kojem se sve to doga|a.

Ne ulaze}i u ne ba{ sasvim jednostavne mehanizme probave kao susta-va, nije prete{ko shvatiti i prihvatiti da se sve to moè nadzirati, a da se umnogo~emu time moè i upravljati.

Moèmo, u ovom osvrtu, zanemariti unos vode, jer manjak }e signa-lizirati osje}aj koji zovemo è|, a vi{ak nije o~ekivan kada è| prestane. No,voda nije jedina teku}ina koju unosimo u svoj organizam. Tu stvari stojedruk~ije. Jedina teku}ina, osim vode, koja bi mogla biti u manjku jest mli-jeko, i to ono maj~ino, u dojena~koj dobi, kad subjekt - dojen~e i tako neodlu~uje. Kad su sve ostale teku}ine u pitanju, vi{ak moè biti, a ~esto i jestproblem. Teku}ine koje uzimamo ili su suvi{ne, ili {tetne, ili ~ak pogubne.Tipi~an su primjer suvi{nog uzimanja teku}ina sva mogu}a (neprirodna)slatka i gazirana pi}a. Tipi~an primjer uzimanja teku}ina koje su {tetne, ili~ak pogubne, jesu alkoholna pi}a. Uz izuzetak (crnih) vina u sasvim malimkoli~inama (po jedan decilitar dva puta dnevno), sva alkoholna pi}a su umalim koli~inama suvi{na, u ve}ima {tetna, a u velikima pogubna.

Kako stoje stvari s namirnicama (koje ne svrstavamo u pi}a)? Uz pret-postavku da namirnicom nazivamo samo ono {to je organizmu uvjetnopotrebno, odnosno korisno, treba odgovoriti na pitanje za{to uvjetno. Jo{ sustari Egip}ani shvatili da je mnogo toga "{to uzimamo na usta" u premalimkoli~inama bezvrijedno, u "pravima" lijek, a u prevelikima otrov. ôvjek je,za razliku od ìvotinja, svjesno bi}e, {to bi trebala biti prednost. Da, ako zna.Ali gubitak neko} dobro razvijenih za{titnih refleksa i nagona, ba{ i nije odpomo}i. Postoji bezbroj na~ina ili "recepata" kako uzimati korisno, kakonau~iti {to je beskorisno, kako ne uzimati ono {to je {tetno ili ~ak pogubno(ili koli~inski, ili uop}e). Za razumijevanje ve}ine toga dostatna je po{tenozavr{ena osnovna {kola. Sjetimo se da su mnogo toga znale i slijedile na{ebake ili njihove ~esto tada jo{ nepismene bake. Pa kako to da ljudi danastako lo{e «nadziru» ili «upravljaju» svojom prehranom, a zatim i probavom?Koliko je tu neznanja, koliko obijesti, koliko ne~eg tre}eg, bilo bi preten-ciozno smjestiti na jednu stranicu.

Jedno je sigurno: za prehrambene navike, pa zatim i za sve posljedice,kad su u pitanju na{a djeca, odgovorni smo mi odrasli. Sve {to smo djecinaopako ~inili do njihove ~etvrte godine, ostat }e im dugo i pitanje je da li}e jednog dana znati i mo}i sami ispraviti pogre{ke.

Za kraj malo optimizma. Prehranom se moè upravljati (~ak i u siro-ma{tvu) pa tako i probavom. Ako su prehrana i probava u redu, i zdravlje ucijelosti lak{e je ~uvati.

Da treba cijeli ìvot u~iti, nije nikakva novost.ODGOVORNI UREDNIK



Uustima se hrana `va~e zubimai vlaì slinom. Brzo pro|ekroz `drijelo i jednjak u èlu-

dac - oni su odijeljeni kru`nimmi{i}em kardijom. U èlucu hranaostaje od par do vi{e sati, ovisno ovrsti hrane. U njemu se stvara ka{akoju probavljaju èlu~ani sokovi:solna kiselina i enzimi, koji po~injuprobavljati bjelan~evine i ugljiko-hidrate. Enzimi su bjelan~evinastispojevi koji ubrzavaju razgradnjuprehrambenih tvari. Kroz mi{i}niprsten pilorus, ka{a iz èluca prelazi udvanaesnik. U nj se ulijeva ù~ izù~nog mjehura (ù~ se stvara u jetri)te razni enzimi iz gu{tera~e; oniprobavljaju masti te bjelan~evine iugljikohidrate. Potpuno razgra|ivanjetih osnovnih prehrambenih tvari izhrane zavr{ava se u tankom crijevu,gdje milijuni resica razgra|uju mastiu masne kiseline i glicerin, bjelan-~evine u aminokiseline, ugljikohi-drate u monosaharide. Tek te osnovnemale molekule mogu kroz stijenkuresica prije}i u krv i onda krvlju dos-pjeti do svih tjelesnih stanica, gdjestvaraju energiju, toplinu i gra|evneelemente, bez ~ega nema ìvota. Utome je osnovni smisao i bit probave.Vi{ak energije pohranjuje se u oblikumasti i sloènih {e}era u stanicamajetre. Neprobavljivi ostatak, prven-stveno celuloza, prolazi kroz kru`nimi{i} iz tankog u debelo crijevo. Unjemu, kao i dijelom prije, u èlucu,resorbira se voda, tako da preostalaka{a postaje gust izmet koji se povre-meno voljno odstranjuje iz tijela krozmi{i}ni prsten oko zadnjeg crijevnogotvora. Mikroelementi vitamini i mi-nerali, bez kojih nema procesa u stani-ci, resorbiraju se u tankom crijevu.Normalna probava traje 20-30 sati.

Uz hranu ulaze i otroviTako dug kanal, probavni sustav,

skriven je na{em pogledu, osim usta.

Ali on, u stvari, kao i di{ni sustav,svojom povr{inom ipak {iroko komu-nicira s vanjskim svijetom. Ta {irokaveza omogu}ava prolaz za ìvotneophodnih sastojaka hrane, ali je taveza istovremeno i opasnost zaizloènost tvarima koje mogu izazvatibolesne promjene. To su rje|e raznifizikalni i kemijski agensi, a ~e{}erazne zarazne klice ili njihovi toksini(salmonele, stafilokoki, sve vi{evirusi) i paraziti-nametnici. Najo-pasnije su po zdravlje zarazne klice injihovi toksini: izazivaju proljev,povra}anje, otrovanje hranom. Zbognjih su probavne zarazne bolesti (uzone di{nih organa) do prije stolje}a ipol bile na vrhu ljestvice pobola ipomora, kao {to su to i sada u siro-ma{nim, nerazvijenim zemljamaslabih kulturnih i zdravstvenih navi-ka. Otkri}em zaraznih klica i njihoveuloge u nastajanju zaraznih bolesti teotkri}em putova njihova {irenja,dolazilo se do saznanja kako prepri-je~iti te putove. Po~elo se osigura-njem izvora ~iste i pitke vode, zabra-njivanjem prometa namirnica opasnihpo zdravlje, odvajanjem, hermetizaci-

jom i uni{tavanjem otpadnih tvari ivoda. Dugotrajnim procesom {irenjapismenosti, stjecanja raznih znanja iporastom kulturne razine, stvorene suosnove za prihva}anje i osobnih idru{tvenih zdravstvenih i higijenskihnavika, a to su: pranje zubi i redovitazubarska kontrola; posebni naglasakna pranje ruku prije jela i poslijesvakog prljavog dodira; ~uvanjepa`ljivo izabranih ~istih namirnica;odràvanje ~isto}e pri pripremi obro-ka; kori{tenje dokazano ispravnevode; dnevno uklanjanje raznog kru-tog otpada; odstranjivanje otpadnihvoda pomo}u uzornih sanitarnihure|aja; svjesno podràvanje zajed-ni~ke komunalne higijene i disciplini-rano po{tivanje sanitarnih zahtjeva;odgoj primjerom i podukom o svemutome djece od najranije dobi, uobitelji i u {koli; dono{enje i po{tiva-nje odgovaraju}ih zakonskih propisa.

I opet – bolje sprije~iti…[to se medicine ti~e, u gastroen-

terologiji se primjenjuje vrhunskasuvremena dijagnostika i terapija ikirur{ka tehnologija, ali humaniziranagastroenterologija, gdje lije~nik gleda~ovjeka, a ne anatomsko-fiziolo{kistroj. Takve se mjere provode u svimrazvijenim zemljama. Rezultat je dasu crijevne zarazne bolesti svedene naminimum. Kad se povremeno ipakpojave u obliku manjih epidemija,one se sanitarno-epidemiolo{kimmjerama brzo ograni~e i suzbiju. Odprije pola stolje}a antibiotici su po-mogli u lije~enju bakterijskih infekci-ja, ali su se zato pro{irili uzro~nici

Probavni sustav

ULAZ ZA ZDRAVLJE I BOLESTOd usta do izlaznoga crijevnog otvora pruà se do 9

metara duga cijev u kojoj se probavlja hrana. Probavnisustav najjednostavnijeg oblika postoji i u ranih ìvih

bi}a, jo{ od prije milijuna godina. U ~ovjeka taj je sustavnajrazvijeniji i vrlo je kompleksne gra|e.

ULAZ ZA ZDRAVLJE I BOLEST



virusnih zaraznih probavnih bolesti,koje se mogu lije~iti samo op}immjerama ili sprije~iti cijepljenjem,poput onoga protiv trbu{nog tifusa ihepatitisa A (zarazna ùtica). Sve temjere ne mogu biti uspje{ne bezrazvijene i velike sanitarno-higijenskeslu`be i sanitarne komunalne organi-zacije. To je skupo, ali je puno jeftini-je od velikog pomora i pobola kaoprije, da se o sa~uvanim ljudskimìvotima i zdravlju ne govori.To jeskupo, ali je uspje{no i zato poèljno.To je investicija koja nije tro{ak, negoje podr{ka i podloga svem ostalomrazvoju. Populacija sve to mora znatii traìti, a politi~ari provoditi na koristsvih gra|ana.

Zarazne u padu, kroni~nerastu

Prema na{im statisti~kim podaci-ma, na rang - ljestvici uzroka smrtime|u prvih deset uzro~nika nemazaraznih bolesti. Na prvom su mjestubolesti cirkulacijskog sustava, s preko53% od svih umrlih, na drugom rak, spreko 23%, na tre}em razne ozlijede,s oko 6%, a sve bolesti probavnogsustava, s oko 5% od svih umrlih, na~etvrtom su mjestu. Od tih bolesti,najve}a je smrtnost zbog kroni~nihbolesti jetre (ciroza) te zbog rakaèluca i raka zadnjeg dijela debelogcrijeva (rektum). U ordinacijama op}emedicine zabiljeèno je najvi{e posje-ta zbog ulkusne bolesti (~ir èluca idvanaesnika), odmah poslije njihzbog crijevnih zaraznih bolesti iparazita/nametnika crijeva, pa zbog

ù~nih kamenaca te onda zbog rakarektuma i èluca. Odgovaraju}e mjeresvele su na minimum smrtnost odzaraznih bolesti probavnog sustava,ali je pobolijevanje od njih jo{ uvijek~esto, {to upu}uje na to da spomenutemjere nisu u punoj mjeri prihva}ene.No, s druge strane, zapaà se porastbroja oboljelih od drugih bolesti, odkroni~nih nezaraznih bolesti organaprobavnog sustava: ~ira èluca idvanaesnika, suvi{ka èlu~ane kise-line te njenog vra}anja u jednjak zbogpopu{tanja mi{i}a kardije (hijatalnahernija), ciroze jetre (i alkoholizam),ali i ù~nih kamenaca (~esti u pretilihljudi i poslije trudno}e) te raka èluca(uz blagi pad broja oboljelih) i rektu-ma (uz porast broja oboljelih, zbogneprirodne prehrane). Velik je porastbolesti zubi.

Hamburger u foteljiTakva aktualna slika u nas tipi~na

je za zemlje koje su u{le u krug razvi-jenih zemalja, s repovima obilje`jazemalja u razvoju. Uo~ljivo su potis-nute zarazne bolesti probavnog susta-va (dok se po{tuju odgovaraju}e pre-ventivne mjere), ali raste brojkroni~nih nezaraznih bolesti. Uzrocisu tome u stvaranju navika koje prateradna i civilizacijska dostignu}arazvijenih zemalja: sve manje tje-lesnih aktivnosti zbog sjede}egna~ina ìvota (posao, televizija, auto);sve manji broj dnevnih obroka (samo2-3); sve vi{e (ìvotinjskih) masno}a(fast food hrana); malo vo}a i povr}a;malo hrane s celulozom (koncentri-rana hrana poput sendvi~a, suhomes-nata roba, sirevi) kao uzrokzatvorenoj «stolici» i raku rektuma;hrana je nepro`vakana jer se jede {tobrè i {to kra}e; jede se previ{ekalori~nih slastica, punih rafiniranih{e}era i masno}a; po~esto su namir-nice zaga|ene pesticidima, hormoni-ma, antibioticima; mnogo je ljutoza~injene hrane; sve se vi{e tro{ealkoholna pi}a, nedovoljno vo}nisokovi; sve se ~e{}e uìva kava, s pre-malo mlijeka; u Hrvatskoj raste brojpu{a~a, sve mla|ih, uz slabu za{titunepu{a~a; na poslu se radi dugo, da se{to brè napreduje, uz {to ve}u mate-

rijalnu dobit, bez obzira na vlastitesnage i sposobnosti; ìvotni je cilj: {toprije imati {to vi{e; rastu stresnadu{evna napetost i frustriraju}enezadovoljstvo; nema vremena ni zaobitelj ni za prijatelje. Sve su to~imbenici koji stvaraju preduvjete zanastajanje ulkusne bolesti i suvi{kaèlu~ane kiseline, za nastajanje rakaèluca ili rektuma, za zatvorenustolicu u sve ve}eg broja ljudi, za svevi{e pretilih ljudi, za sve vi{e ù~nihkamenaca, za sve vi{e jetrenihbolesnika zbog alkoholizma, za sveraniji gubitak zubi.

Vo}e, povr}e, crni kruh…[to u~initi? @ivjeti zdravo i higi-

jenski, po{tuju}i zasade preventivnemedicine!

Da bi se sprije~ile zarazne bolestiprobavnog sustava, treba se naviknu-ti na to da se refleksno po{tuju pravi-la osobne higijene i higijene prehrane,da se pridràva propisa javnih sani-tarno-higijenskih mjera, da se antibi-otici tro{e samo po naputku lije~nika.

Da bi se sprije~ile kroni~ne neza-razne bolesti probavnog sustava, trebase vratiti na navike zdravog ìvljenjau o~uvanom okoli{u, {to se prven-stveno odnosi na dovoljno svako-dnevnog kretanja (ùstro hodanjebarem pola sata, odnosno oko 3 000koraka, ku}ne vje`be); na hranu smnogo vo}a i osobito povr}a kojesadràva celulozu (crni kruh, gra-horice, lisnato povr}e); na hranu smalo bijelog {e}era, ìvotinjskihmasti i soli i malo crvenog mesa, uzmnogo ribe; na sporije postizanjeèljenog ìvotnog standarda, uzmanje napetosti, na oslonac obitelji iprijatelja i na nesebi~nu ljubav spramdrugih ljudi, na promjenu sebelju-bivog mentaliteta.

I, kao kruna svemu opisanome:treba po~eti sa svim tim navikama odranog djetinjstva, s uzorom i pri-mjerom roditelja i u~itelja, uz potican-je politi~ara da promi~u moralnu pre-obrazbu, zdrav ìvot i zdravstvenunadgradnju dovoljnim sredstvima.

Prim. dr. Ivica Ruì~ka



Vitamini sudjeluju u metaboli~-kim procesima kao kofaktorikoji aktiviraju enzime. Vita-

mini B - skupine dijelovi su molekulanosa~a elektrona u stani~nim oksi-dacijskim procesima, kao {to su:nikotinamid adenin dinukleotid(NAD+), nikotinamid adenin dinuk-leotid fosfat (NADP+), flavin adenindinukleotid (FAD), kao i dijelovinosa~a acilne skupine – koenzima A(CoA)

Stani~ni metabolizamStani~ni je metabolizam pregrad-

nja i razgradnja prirodnih spojeva usvrhu dobivanja kemijske energije iizgradnje vlastitih stani~nih supstan-cija. To je izuzetno dinami~an procesu koji je uklju~en niz enzima s katali-ti~kom ulogom. Sastavni je dio meta-bolizma i transport molekula i ionakroz stani~ne membrane.

Osnovna je svrha metabolizma,dakle, stvaranje energije iz hrane i

moè se opisati u tri stupnja. U prvom stupnju, velike molekule

iz hrane razgra|uju se u manje jedi-nice. Bjelan~evine se hidroliziraju uaminokiseline, polisaharidi u jednos-tavne {e}ere, kao {to je glukoza, amasti u glicerol i masne kiseline. Utom stupnju ne dolazi do stvaranjastani~ne energije.

U drugom stupnju, te brojne malemolekule sudjeluju u izgradnji neko-liko jednostavnih jedinica koje imajusredi{nju ulogu u metabolizmu. Takose, primjerice, {e}eri, masne kiseline iaminokiseline konvertiraju u acetil-sku jedinicu acetil CoA. U tom stup-nju dolazi do stvaranja i male koli~inemolekula adenozin trifosfata (ATP),glavnog stani~nog donora slobodneenergije.

Tre}i stupanj obuhva}a cikluslimunske kiseline i proces oksidativnefosforilacije, koji predstavljaju za-vr{nu fazu stvaranja energije iz hrane.Acetil CoA donosi acetilske jedinice

u ciklus, gdje dolazi do potpune oksi-dacije sa zavr{nim produktom, mo-lekulom CO2 . To je stupanj u kojemdolazi do stvaranja glavnine slobodnestani~ne energije u obliku molekuleATP-a. Vi{e od 90% ATP-a stvori serazgradnjom hrane upravo u tomzavr{nom stupnju razgradnje hrane.

Uloga vitamina usprje~avanju stvaranja

slobodnih radikala[to su slobodni radikali? Na koji

na~in o{te}uju stanice ljudskoga ti-jela? Kako vitamin E i ostali antioksi-dansi pomaù u za{titi tijela odo{te}enja stanica i njihovih strukturaslobodnim radikalima?

VITAMINI

BORCI PROTIV SLOBODNIHRADIKALA

Vitamini su organski spojevi potrebni u malim koli~inama za odvijanje metabolizma ustanicama organizma. Najve}im dijelom ne mogu se sintetizirati u na{em organizmu, osimnekih, poput vitamina D (pod utjecajem sun~evih zraka), vitamina K i H uz pomo} crijevne

mikroflore, vitamina B3 iz aminokiseline triptofan koju moramo u organizam unijeti hranom.

Slika 1. Gra|a atoma kisika Slika 2 Gra|a molekule kisika

Umjesto umjetnih pripravakavitamina u visokim dozama,jedite svjeè vo}e i povr}e. Dabiste osigurali dovoljnu koli~inuvitamina, minerala i vlakana,podijelite dnevni unos vo}a ipovr}a na 5 malih obroka. Na taj}ete na~in za{tititi svoje zdravljedugoro~no. Sintetske vitaminekao dodatak prehrani potrebno jeuzimati samo ako ste podvrgnutistrogim redukcijskim dijetama, uslu~ajevima lo{e intestinalne ap-sorpcije, hipertiroidoze, infekcija,pove}ane psihi~ke i fizi~ke aktiv-nosti, u trudno}i, za vrijeme doje-nja. Tako|er su potrebni djeci, uvrijeme intenzivnog rasta i razvo-ja, te starijim osobama.



Da bismo odgovorili na ta pitanja,potrebno je osvjeìti znanje o gra|istanice ljudskoga tijela, kao i o gra|imolekula i atoma.

Ljudsko tijelo sastavljeno je odvelikog broja razli~itih stanica, kojesu pak gra|ene od brojnih molekula, ate molekule izgra|uju atomi razli~itihkemijskih elemenata. Svaki se atomsastoji od jezgre atoma, neutrona,protona i elektrona. Broj protona(pozitivno nabijene ~estice) u jezgriatoma odre|uje broj elektrona (nega-tivno nabijene ~estice) koji okruùjuatom. Uloga je elektrona da seuklju~uju u kemijske reakcije i dapovezuju atome stvaraju}i molekule.Elektroni koji okruùju atom kre}u seu orbitama i ispunjavaju ih. Unutarnjaorbita puna je ako u njoj kruè dvaelektrona. Sljede}a orbita, koja jesmje{tena s vanjske strane unutarnjeorbite, popunjava se s osam elektrona.Kada je popunjena, stvara se nova itako dalje (Slika 1.).

Takva gra|a atoma odre|uje nje-govu ulogu u kemijskim procesima.Naime, ako je vanjska orbita atomaispunjena elektronima, onda se onnalazi u stabilnoj formi i ne ulazi ukemijske reakcije. No, atomi ~estogube elektrone iz vanjske orbite pa

prelaze u nestabilnu formu, a da bi seopet stabilizirali, stupaju u vezu sdrugim atomima kako bi podijelilielektrone iz vanjske orbite. Na tajna~in stvaraju se stabilne molekule sispunjenim vanjskim orbitama, kao{to je molekula kisika O2 (Slika 2.).

Nastanak slobodnih radikalaSlobodni radikali nastaju puca-

njem veza unutar molekula u stanica-ma na{eg organizma, pod utjecajemrazli~itih faktora, kao {to su: pu{enje,izloènost ioniziraju}em zra~enju,UV zrakama, zaga|enom zraku, kao

posljedica metaboli~kih procesa teupala (Slika 3.). Budu}i da su slobod-ni radikali nestabilni, s manjkomelektrona u vanjskoj orbiti, oni«napadaju» najbliù stabilnu moleku-lu, «kradu}i» joj elektrone. Na taj sena~in destabilizira dosad stabilnamolekula i ona postaje slobodni ra-dikal, a reakcija postaje lan~ana, {torezultira stvaranjem sve ve}eg brojaslobodnih radikala koji o{te}uju stan-ice organizma. Da bismo se obraniliod slobodnih radikala, potrebno je uorganizam unositi antioksidanse.Najva`niji su antioksidansi vitaminiC i E.

Antioksidansi i slobodniradikali

Antioksidansi neutraliziraju slo-bodne radikale doniraju}i im svojelektron te na taj na~in prekidajulan~anu reakciju «kra|e» elektronadrugim molekulama. Doniraju}i imsvoj elektron, antioksidansi ne posta-ju nestabilni (Slika 4.).

Na taj na~in vitamin E ~ija je pri-marna uloga za{tita od lipidne per-oksidacije, {titi krvoìlni sustav odLDL oksidativnih procesa i stvaranjamasnih naslaga u krvnim ìlama.Uno{enje dovoljnih koli~ina vitaminaC u organizam moè smanjiti rizik odpojave nekih oblika raka, posebiceraka usne {upljine, `drijela i jednjaka.

Dr.sc. Renata Peternel, dipl.in`.

Slika 3. Faktori koji utje~u na stvaranje slobodnih radikala

Slika 4. Neutraliziranje slobodnih radikala antioksidansom u stanici organizma



Uzapadnom svijetu simptomiGERB-a pojavljuju se u 25-40% zdrave populacije. Unato~

visokoj u~estalosti, stopa smrtnosti jeniska. Ipak, razlog za{to ta, ina~ebenigna bolest, pobu|uje interes leì u~injenici da postoji sna`na uzro~naveza izme|u GERB-a i pojave rakaèluca. [to su ~e{}i, teì i dugotrajnijisimptomi GERB-a, to je ve}i riziknastanka raka.

UZROK GERB-A Jednjak je u osnovi zatvorena

mi{i}na cijev koja se otvara tekulaskom hrane iz usne {upljine u jed-njak, a prolazak hrane u èludacomogu}en je peristalti~kim valovimakoji potiskuju hranu u èludac. U nas-tanku GERB-a va`nu ulogu ima donjisfinkter jednjaka. Taj mi{i} predstav-lja jedan od ~imbenika antirefluksnebarijere – spre~avanja vra}anja hraneiz èluca u jednjak. Drugi je vaàn~imbenik sluznica koja ima svojespecifi~nosti i svoje obrambene meha-nizme koji spre~avaju acidifikaciju(o{te}enje èlu~anom kiselinom)sluznice jednjaka, ~ija obrana ovisi ocjelovitosti epitela i o dobroj prokrv-ljenosti i opskrbi jednjaka krvlju, odobrom protoku, a time i o dobrojprehrani i opskrbi epitela hranjivimtvarima i kisikom. Naru{avanje te"antiulkusne barijere", po modernomshva}anju uzrokuje: priro|ena, nedo-voljno razvijena barijera, akutna trau-

ma (udarac u trbuh), a danas sunaj~e{}i uzroci: na~in ìvota, poloàjtijela, uska odje}a, prehrana s maloostataka celuloze, za~injena jela, ne-adekvatno pripremljena, velika koli-~ina gaziranih pi}a, pu{enje, alko-hol… Hijatalna hernija dodatno o{te-}uje barijeru, oteàva normalno pra`-njenje jednjaka, a time sluznica jed-njaka trpi dodatno optere}enje i izlo-ènost kiselini. Hijatalna hernija nijepo~etni uzro~nik nastanka GERB-a,ali je vaàn ~imbenik i njezinih po-sljedica i prelaska u kroni~nu bolest.

GERB moè nastati i ako ne pos-toje hipotoni~ni sfinkter i hijatalnahernija. Glavni je ~imbenik prolaznoopu{tanje sfinktera nakon jela no}u,nakon konzumiranja masne hrane ileànje no}u na desnom boku.Posljednjih 25 godina u zapadnim jezemljama uo~en porast prevalencijeGERB-a i raka jednjaka, a pad preva-lencije ulkusne bolesti i raka èluca.

Klini~ki su simptomi i znakovizna~ajni za bolest: `garavica, podrigi-vanje, vra}anje sadràja iz èluca uusta, pe~enje u epigastriju, a ne{torje|e astma, aspiracija sadràja, bol uprsima, kroni~na upala grkljana, pro-muklost, erozija zuba, hipersalivacija,{tucanje.

Komplikacije koje prate ovupojavu mogu biti suènje jednjaka injegova oteàna propusnost, vrijedjednjaka, a u poodmakloj fazi i rakjednjaka. Danas se vrlo brzo i prak-

ti~ki bezbolno dolazi do valjane dijag-noze modernim dijagnosti~kim pos-tupcima, u prvom redu endoskopskimpregledom, ponekad radiolo{kim pre-gledom te testom inhibitora protonskepumpe (IPP-testom). Druge, rje|e iskuplje pretrage danas su nam manjedostupne (endoskopski ultrazvuk).Cilj je lije~enja nastojanje da se podsvaku cijenu bolesnika oslobodi svihsimptoma koji pogor{avaju kvalitetuìvota, sprje~avanje nastanka kom-plikacija i sprje~avanje novog nastankabolesti.

SAVJETI Treba smanjiti tjelesnu teìnu, iz-

bjegavati usku i tijesnu odje}u, spavatis uzdignutim uzglavljem, prestati uzi-mati alkohol, gazirana pi}a te pu{iticigarete, izbjegavati ja~e tjelesnenapore. Potreban je velik oprez slijekovima, naro~ito nesteroidnimantireumaticima. Potrebno je izbjega-vati masna jela i jesti manje obroke,izbjegavati leè}i poloàj barem 3 satanakon jela, izbjegavati hranu kojaizaziva `garavicu, kisela jela ili hranukoja individualno smeta pojedincima.

Od lijekova, osim slabog efektaantacida, najbolje su rezultate ulije~enju GERB-a pokazali antago-nisti H2 receptora, a lijekovi izbora suinhibitori protonske pumpe, ponekad iuz dugu terapiju, po nekoliko mjeseci.Ostale su komplikacije rje|e, a time jei rje|a potreba za eventualnimkirur{kim lije~enjem suènja jednja-ka, ezofagektomijom itd.

Nikola Mi}unovi}, dr.med.

KAD U GRLU ZAPEÊGastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) patolo{ko jestanje uvjetovano povratkom (refluksom) sadràja èlucau jednjak, usta i di{ne puteve, s ~itavim nizom simptoma i

znakova bolesti. Po~etkom 20. stolje}a ta je bolest bilanepoznata, a posljednjih 20 godina za nju vlada veliko

zanimanje. Podaci u novijoj literaturi upu}uju na to da uzapadnom svijetu doseè razmjere epidemije, dok je u

nerazvijenim zemljama slabije nazo~na.



Po~etkom 20. stolje}a divertikuloza je bila zastupljenau 5-10% populacije, a stolje}e kasnije divertikulozunalazimo u 20-50% osoba starijih od 60 godina.

To je uglavnom bolest zapadne civilizacije. U zemljamaAzije i Afrike prevalencija divertikuloze manja je od jedanposto. Ta se razlika u geografskoj distribuciji pripisuje raz-likama u prehrani. Smatra se da se divertikuli razvijajuzbog prehrane s malo biljnih vlakana. Suvremeni oblikprehrane bez mnogo ostataka izaziva spazam (gr~) mi{i}a,naro~ito kolona. U lumenu se pove}ava tlak pa sluznicapropadne kroz mi{i}nu ovojnicu na mjestima gdje je onaslabija. Do toga lak{e dolazi u gojaznih osoba, zatim u onihkoji mnogo sjede. U stanjima hipermotiliteta crijeva, pri-mjerice u sindromu iritabilnog crijeva, divertikuloza je dvaputa ~e{}a nego u drugoj populaciji.

Zbog propadanja sluznice kroz mi{i}ni sloj, divertikulima samo tanku stijenku koju sa~injavaju sluznica i seroza.Radi se, dakle, o pseudodivertikulima (la`nim divertikuli-ma), koji prolaze izme|u odjeljaka zadebljanih snopi}amuskulature, koriste}i se kanalom hranidbenih arterija.

Slu~ajno otkriveniSimptomi: bolest se godinama ne o~ituje nikakvim

smetnjama pa se divertikuloza otkrije sasvim slu~ajno(radiolo{kom pretragom ili endoskopski) ili kad do|e dokomplikacija: krvarenja i divertikulitisa (upale divertikula).Tek manji broj bolesnika moè imati lak{e smetnje u oblikunadutosti, blagih gr~eva i neuredne stolice.

Divertikulitis se javlja u 10-15% slu~ajeva divertiku-loze, i to naj~e{}e u silaznom debelome crijevu. Klini~ki semanifestira u obliku iznenadne boli, ~esto lokalizirane udonjem lijevom kvadrantu, s povi{enom temperaturom ipovi{enim leukocitima. U tjednima prije napada, bolesnicimogu imati zatvor ili proljev. Pacijenti tako|er mogu imatitegobe s u~estalim mokrenjem, {to upu}uje na podraàjmokra}nog mjehura i uretera upaljenim crijevom.

Uzrok upale divertikula vjerojatno je mehani~ki, jer tapro{irena "vre}a sluznice i seroze" nema mogu}nosti steza-nja (nema mi{i}a) pa se sadràj, kad tamo upadne, te{koprazni. Tu se mnoè bakterije, poreme}en je normalni krvo-tok, a lako moè do}i do opstrukcije i perforacije upaljenogdivertikula, ponekad i do stvaranja fistule u okolne organe.

Dijagnoza se postavlja rendgenskim pregledom sdvostrukim kontrastom koji daje najpouzdaniji nalaz.Kolonoskopija je manje pouzdana jer se otvori divertikulau kontrahiranom kolonu te{ko uo~avaju. Za vrijeme akutnefaze divertikulitisa, klizma barijem i kolonoskopija mogubiti opasni jer kontrast ili zrak pod pritiskom mogu dovestido puknu}a upaljenog divertikula. Te pretrage obi~no susigurne nakon adekvatnog lije~enja antibioticima.Op}enito, ponovljeni napadi divertikulitisa na istompodru~ju zahtijevaju kirur{ko lije~enje.

DIVERTIKULOZA DEBELOGA CRIJEVA

VLAKNA I VODA ÛVAJU CRIJEVADivertikuli su male vre}aste hernijacije (kile) sluznice kroz mi{i}ni sloj debeloga crijeva

(kolona). Mogu se pojaviti u bilo kojem dijelu kolona, ali ih naj~e{}e vidimo u sigmoidnomdijelu debeloga crijeva. Veli~ina im je prosje~no od 0,5 do 1 cm u promjeru, a s lumenom

crijeva komuniciraju preko vrata koji moè biti razli~itog kalibra i duìne. Naro~ito su ~estiu osoba starije ìvotne dobi.

U tablici su nazna~ene koli~ine vlakana upojedinim namirnicama.

Vo}ejabuka, sirova, s koòm 1 srednje velika = 4 gramabreskva, sirova 1 srednje velika = 2 gramakru{ka, sirova 1 srednje velika = 4 gramamandarina, sirova 1 srednje velika = 2 grama

Povr}e[paroga, svjeà, kuhana 4 komada = 1 gramBrokoli, svjeì, kuhani 1/2 {alice = 2,5 gramaProkule svjeè, kuhane 1/2 {alice = 2 gramaKupus, svjeì, kuhan 1/2 {alice = 1,5 gramMrkva, svjeà, kuhana 1/2 {alice = 2,5 gramaCvjeta~a, svjeà, kuhana 1/2 {alice = 1,5 gramZelena salata 1 {alica = 1 gram[pinat, svjeì, kuhan 1/2 {alice = 2 gramaTikvica, kuhana 1 {alica = 3 gramaRaj~ica, sirova 1 = 1 gramBundeva, kuhana 1 {alica = 6 grama

[krobno povr}eGrah, kuhani 1/2 {alice = 6,5 gramaCrveni grah, svjeì, kuhani 1/2 {alice = 8 gramaKrumpir, kuhani 1 = 3 grama

@itoCrni kruh 1 kri{ka = 2 gramaSme|a rià, kuhana 1 {alica = 2,5 grama@itne pahuljice 3/4 {alice = 5 gramaZobena ka{a, kuhana 3/4 {alice = 3 gramaBijela rià, kuhana 1 {alica = 1 gram

Izvor: United States Department of Agriculture (USDA).



Va`nost pravilne prehraneLije~enje divertikuloze: U bolesnika s bolovima pri-

mjenjuju se antikolinergici, tj. lijekovi koji smanjuju kon-trakciju crijeva.

Preporu~a se dijeta bogata biljnimvlaknima (vo}e i povr}e), laksativi uobliku neprera|enih mekinja, a korisnoje pove}ati i unos teku}ine.

Vlakna odràvaju stolicu mekanom ismanjuju tlak unutar crijeva, omo-gu}avaju}i lak{e kretanje crijevnogsadràja. Pove}ana koli~ina vlakana uprehrani moè smanjiti simptome diver-tikuloze i sprije~iti komplikaciju kao {toje divertikulitis. Vlakna tako|er spre~a-

vaju opstipaciju. Prema uputama Ameri~kog udruènjadijeteti~ara (The American Dietetic Association), pre-poru~ena dnevna koli~ina vlakana iznosi 20 do 35 grama.

Mr. sc. Jadranka Vla{i}-Matas,

dr. med.

Jednostavan pregledPri pregledu pacijenta s hemo-

roidalnom bole{}u naj~e{}i su znacikrvarenje, prolaps i bol (kod trom-boze hemoroida). Dijagnozu }emopostaviti temeljitom anamnezom,fizikalnim pregledom trbuha, digi-torektalnim pregledom, {to svespada u stru~nu domenu lije~nikaop}e prakse. Po procjeni lije~nikaop}e prakse, pacijenta treba uputitina specijalisti~ki pregled - rekto-skopiju, a po potrebi i kolono-skopiju.

Lije~enje hemoroida u ve}ini jeslu~ajeva konzervativno - bolesnicimase daju dijetetske upute (konzumiratihranu s dosta vo}a i povr}a, izbjega-vati jake za~ine i alkohol), upute oregulaciji stolice te se pripisuju anti-hemoroidalni lijekovi u obliku masti i~epi}a za lokalnu primjenu. Kod

uznapredovalih stadija bolesti pre-poru~a se operacijski zahvat koji upravilu donosi odli~ne rezultate.

Na kraju treba naglasiti da suhemoroidi naj~e{}i uzrok krvarenjaiz zavr{nog dijela debelog crijeva,koje je i najalarmantniji simptombolesti. Ipak, kod svakog svjeègkrvarenja iz anusa treba isklju~iti iostale bolesti koje se manifestirajuna isti na~in. Prvenstveno treba mis-liti na rak zavr{nog dijela debelogcrijeva.

Stoga kod svakog bolesnika s"hemoroidalnim krvarenjem" lije~-nik op}e prakse mora uzeti detaljnuanamnezu, napraviti digitorektalnipregled (pregled zavr{nog dijeladebeloga crijeva), a potom ga uputi-ti specijalistu na dodatnu obradu.

Mr. sc. Andro Tripkovi},

dr.med.

Endoskopski izgled divertikula kolona

Hemoroidalna bolest

^̂̂̂VVVVOOOORRRRIIII]]]]IIII KKKKOOOOJJJJ IIII @@@@UUUULLLLJJJJAAAAJJJJUUUUH

emoroidi su ve}i ili manji~vorovi pro{irenih vena ano-rektuma (zavr{nog dijela de-

belog crijeva). Postoje unutarnji i vanjski hemo-

roidi. Stupanj uznapredovalosti bolesti

unutarnjih hemoroida ocjenjuje sena temelju podataka o opsegu pro-lapsa (ispada) hemoroidalnih ~voro-va. U prvom stupnju bolestihemoroidi ~esto krvare, ali ne pro-labiraju. U drugom stupnju prolabi-raju prilikom napinjanja i spontanose povla~e. U tre}em stupnju potreb-na je manualna repozicija. U ~etvr-tom stupnju stalno su prolabirani(krajnje uznapredovala faza bolesti).

Vanjski hemoroidi pojavljuju seu dva oblika: kao trombozirani va-njski hemoroidi i kao kroni~ni analniko`ni nabori.

Bolesti hemoroida naj~e{}e suizvrgnuti pacijenti s nasljednomsklono{}u, s lo{im navikama veza-nim uz na~in prehrane, regulaciju sto-lice i sjedila~ki na~in ìvljenja.Tumori u maloj zdjelici i trudno}atako|er zna~ajno utje~u na pojavuhemoroidalne bolesti.

Visok postotak bolesnika koji pate od probavnih tegoba,a dolaze na pregled u ambulantu op}e prakse i u

specijalisti~ke ambulante, odnosi se na one koji boluju odhemoroidalne bolesti. Gotovo 50% populacije iznad 50

godina ima povremene tegobe zbog hemoroidalne bolesti.



Gornji rub jetre projicira se uvisini bradavica. Razlikujemodva jetrena re`nja: lijevi, manji,

i desni, koji je {esterostruko ve}i.Funkcionalna je jedinica jetreni

re`nji} ili lobulus. Jetra ima centralnuulogu u metabolizmu bjelan~evina,ugljikohidrata, masnih kiselina, vita-mina i minerala, hormona, u produkci-ji ù~i i detoksikaciji lijekova. Iz nave-denih razloga jetru nazivaju «kemi-jskom tvornicom» na{eg organizma.

PAUCI NA KO@IMe|u najzna~ajnije klini~ke ma-

nifestacije jetrenih bolesti pripadaju:op}a slabost, malaksalost, gubitakapetita, ùtica, svrbe` koè.Poreme}aj metabolizma vode i elek-trolita manifestira se posljedi~nompojavom otoka trbuha i nogu. Ko`nemanifestacije ~ine paukoliki madeìna koì iznad nivoa bradavica, kon-trakture tetiva i crvenilo dlanova.Zbog poreme}aja u metabolizmu hor-mona, moè se javiti uve}anje dojki umu{karaca, gubitak dlakavosti, sma-njenje testisa i impotencija te gubitakmenstruacije u èna. O{te}ena jetrenafunkcija dovodi do smetnji uzgru{avanju krvi koje se manifestirajukrvarenjem u koù i sluznice. Zbogporeme}enog optoka krvi kroz jetru{tetni spojevi iz crijeva mogu direktnou}i u krvotok i dovesti do poreme}ajamentalnog statusa.

Laboratorijski parametri zna~ajniza procjenu jetrene funkcije jesu:bilirubin, jetreni enzimi – transami-naze (AST i ALT), alkalna fosfataza(AP) i gama-glutamil transpeptidaza(GGT), koncentracija i sastav bje-lan~evina u krvnoj plazmi te ~imbeni-ci zgru{avanja krvi. Transaminazepostiù najve}u koncentraciju u krvi ustanjima akutnog o{te}enja jetre(nekoliko desetaka puta ve}u od nor-malne) i proporcionalne su s o{te-

}enjem jetrenih stanica. AP i GGT supove}anje u kolestatskim bolestimajetre, u kojih imamo smetnje u otje-canju ù~i. Uve}ana AP u doba rasta irazvoja djece nije znak jetrenogo{te}enja, ve} posljedica izgradnjekostiju. Izolirano pove}ana GGTosjetljivi je pokazatelj mikrosomalnihenzima u jetrenim stanicama, a naj-~e{}e je uve}ana u o{te}enju jetre al-koholom. U odre|ivanju uzroka jetre-ne bolesti, nadalje, odre|ujemo vi-rusne markere, autoantitijela (antitijelausmjerena na vlastita tkiva), koli~inuèljeza i bakra u krvi i urinu itd.

Od slikovnih dijagnosti~kih meto-da, naj~e{}e koristimo ultrazvuk. Zakvalitetan pregled nu`no je da ispi-tanik bude nata{te, a dan ranijekonzumira hranu koja ne stvara ve}ekoli~ine plina u crijevima. Nadalje sekoriste kompjutorizirana tomografija(CT) i magnetska rezonanca (MR).

Biopsija jetre jedini je dijagnos-ti~ki postupak koji pruà izravan uvidu vrstu i teìnu o{te}enja jetrenogparenhima jer ne postoji pouzdanakorelacija izme|u klini~ke slike i la-boratorijskih nalaza te stvarnogo{te}enja jetre. U dana{nje vrijemenaj~e{}e se izvodi perkutana punkcij-ska biopsija pod nadzorom ultrazvuka.

Jetrene bolesti prema uzrokumoèmo podijeliti na:• nasljedne metaboli~ke bolesti jetre

uzrokovane poreme}ajima metabo-lizma bjelan~evina, masti, ugljiko-

hidrata, ù~nih soli, bakra (Wilso-nova bolest), èljeza (hemokroma-toza) te nedostatak enzima alfa-1-antitripsina,

• virusne hepatitise (A, B, C, D, E, G),

• o{te}enja jetre uzrokovana lijekovi-ma,

• alkoholnu bolest jetre,

• masnu jetru (masna jetra i nealko-holni steatohepatitis),

• autoimune hepatitise (primarna bi-lijarna ciroza i primarni sklerozira-ju}i hepatitis),

• vaskularne bolesti jetre.

@EDNA JETRAAlkohol je najva`niji i naj~e{}i

uzrok jetrene bolesti u zapadnomesvijetu, odgovoran za 40-80% slu~a-jeva jetrenih ciroza. Alkoholizam ucijelom svijetu predstavlja velik soci-jalno-medicinski problem, posebicezbog stalnog rasta broja registriranihalkoholi~ara. Koli~ina konzumiranogalkohola i duljina pijenja alkoholadobro koreliraju s pojavom alkoholnebolesti jetre. Prosje~nu potro{njualkohola najbolje je iskazivati kaobroj jedinica alkohola na tjedan (1jedinica = jedna ~a{a vina, 270 ml3,5-4% piva ili malena mjera èstogpi}a koje sadràva 37 ili 40% alkoho-la), pri ~emu jedna jedinica alkoholasadràva sedam grama alkohola.Koli~ina konzumiranog alkoholamoè se izraziti i kao broj gramaalkohola na dan, a broj grama alkoho-la u nekom pi}u moè se izra~unatimnoènjem volumena pi}a u mililitri-ma s postotkom ~istog alkohola u tompi}u (èstoka pi}a = 40%, vino =12%, pivo = 5%) i sa specifi~nomteìnom alkohola (0,8). Rizik zarazvoj alkoholne bolesti jetre dra-mati~no raste kod prelaska praga od80 grama alkohola na dan zamu{karce i samo 20 grama alkohola

BOLESTI JETRE

Â[ICA NA DAN VODI U CIROZUJetra je najve}i organ u

na{em tijelu, teì 1200-1500mg i ~ini pedeseti dio

ukupne tjelesne mase. Udjece je relativno ve}a te ~ini

njezin osamnaesti dio.Smje{tena je u desnomgornjem dijelu trbuha i

za{ti}ena rebrima.



na dan za ène. Dokazana je poveza-nost izme|u pijenja alkohola, razvojaciroze i smrtnosti od ciroze. Prag ko-li~ine konzumiranog alkohola potre-ban za razvoj ciroze iznosi oko 40jedinica alkohola na tjedan, odnosno600 kg kumulativne doze alkohola zamu{karce i zna~ajno manje - 150-300kg za ène. Takva kumulativna dozapostiè se konzumiranjem litre vinana dan kroz 20 godina. Me|utim,nasljedna sposobnost metaboliziranjaalkohola utje~e na smanjenu ilipove}anu osjetljivost pojedinca naalkohol. Taj je fenomen prepoznat pabolesnik s jetrenom cirozom ~estopostavlja pitanje: «Za{to moj prijatelj,koji je jednako pio kao ja, nije oboliood jetrene ciroze?»

Alkoholna bolest jetre dijeli seobi~no na tri stadija, i to: masnu infil-traciju, alkoholni hepatitis i cirozu.Ciroza je zavr{na faza jetrene bolesti,obiljeèna potpunim poreme}ajemnjezine strukture i funkcije. Uzrociciroze mogu biti i druge jetrenebolesti, no naj~e{}i je uzrok alkohol.

Osnovna je pretpostavka lije~enjaalkoholne bolesti jetre stroga apsti-nencija od alkohola.

Drugi su zna~ajni uzroci jetrenebolesti virusi. Identificirano je ukupno{est virusnih hepatitisa koji uzrokujujetrenu bolest kao prvu manifestacijuzaraze te ~itav niz virusa koji, uz he-patitis, kao jednu od manifestacijabolesti, istovremeno, u jednakoj mjeriili jo{ vi{e, zahva}aju i druge organe.

Hepatitis A poznat je u narodukao «zarazna ùtica». Prenosi sefekalno-oralnim putem (prljavimrukama), a naj~e{}i je izvor zarazezaga|ena voda. Preventivne mjereuklju~uju pridràvanje higijene, aosobe koje putuju u endemske krajevetrebaju piti prokuhanu ili konfek-cioniranu vodu i ne bi trebale jestisvjeè vo}e i povr}e.

Hepatitis B predstavlja zna~ajanjavnozdravstveni problem. Slikaakutnog hepatitisa B varira od oblikabez simptoma pa do najteèg oblikasa zatajenjem jetre. Ako infekcijaperzistira duè od {est mjeseci, govo-rimo o kroni~nom hepatitisu B. Unelije~enih bolesnika, u kojih se virusaktivno umnaà, dolazi do razvojajetrene ciroze unutar pet godina u 15-20% oboljelih. Nadalje, u tih bolesni-ka postoji visok rizik za razvoj rakajetrenih stanica.

Prevencija hepatitisa B uklju~ujeosobne mjere za{tite od kontakta sazaraènim materijalom, testiranjekrvi, testiranje trudnica, cijepljenje tepo potrebi pasivnu imunizaciju.

Akutni oblik hepatitisa C uve}ine bolesnika protekne bez simp-toma, a bolest se otkrije slu~ajno.Problem predstavlja prijelaz akutnogu kroni~ni oblik bolesti, s poslje-di~nom jetrenom cirozom i rizikomza razvoj raka jetrenih stanica. Zasada ne postoji cjepivo protiv hepati-tisa C.

Uzro~nik hepatitisa D naziva sejo{ i delta - agens jer se radi o nepot-punom virusu kojemu je za replikaci-ju potreban virus hepatitisa B.

Hepatitis E ne prelazi u kroni~nioblik. Bolest se prenosi zaraènomvodom. Trudnice mogu imati teìoblik bolesti, koji moè dovesti i dosmrti majke ili ploda.

Hepatitis G tek je nedavno identi-ficiran, naro~ito me|u bolesnicimakoji su primali transfuzije ili su imtransplantirani organi.

Dr.sc. Brankica Mijandru{i}

Sin~i}, dr. med.

@u~ni kamenci

CRNE I SME\E PERLE@u~ni su kamenci vrlo ~esta pojava te se procjenjuje da oko 10% populacije i oko 30%populacije iznad 65 godina, u Europi i Americi ima ù~ne kamence. U èna su ù~ni

kamenci dvostruko ~e{}i nego u mu{karaca.

Dvije su osnovne skupine ù~-nih kamenaca: kolesterolskikamenci (80%) i pigmentni

kamenci (20%). Kolesterolski sekamenci dijele na ~iste i mije{ane, apigmentni na crne i sme|e. U zapad-noj populaciji prisutni su samo crnipigmentni kamenci.

Naj~e{}i rizi~ni faktori za razvojù~nih kamenaca jesu: starija ìvotnadob, ènski spol i debljina. Nadalje, po-ve}an rizik postoji u osoba s naglim gu-bitkom tjelesne teìne, u trudno}i, kod

osoba koje ne uzimaju hranu na usta, uzneke lijekove (osobito oralne kontra-ceptive), kod velikih operacija zavr{nogtankog crijeva i {e}erne bolesti.

Prva je faza u formiranju koles-terolskih kamenaca stvaranje ù~iprezasi}ene kolesterolom, potom nuk-leacija i na kraju retencija kolesterol-skih kristala te rast kamenca. Zapadnitip pigmentnih kamenaca ~ine mali,crni kamenci, a naj~e{}e se formirajukod kroni~nih hemoliti~kih anemija iu jetrenoj cirozi.



Va`no je napomenuti da ve}inaosoba sa ù~nim kamencima (75%)nema tegobe, a kamenci se detektira-ju slu~ajno, naj~e{}e ultrazvukom.Simptomi se javljaju tek kada sekamenci pomaknu i zatvore izlaz izù~noga mjehura ili ù~ne kanale.Napadi bolova javljaju se naj~e{}enakon obroka teè i masne hrane, poddesnim rebrenim lukom i u `li~ici, a~esto «sijevaju» pod desnu lopaticu.Bol je ~esto pra}ena mu~ninom,povra}anjem te tresavicom i povi-{enom tjelesnom temperaturom. Upa-la ù~noga mjehura moè biti akutnai kroni~na. U 10-15% bolesnika skamencima u ù~nome mjehuru ka-mence moèmo na}i u glavnom ù~-nom vodu.

Otkrivanje i lije~enjeDijagnosti~ki postupci u detekci-

ji ù~nih kamenaca ovise o njihovomsastavu i lokalizaciji. Ipak, ultrazvukpredstavlja metodu izbora u detekcijiù~nih kamenaca. @u~ni mjehur lakose prikaè, a i 95% kamenaca ve}e jeod 2 mm. Nemogu}nost prikazaù~noga mjehura nata{te indirektan jeznak bolesti. Ultrazvu~ni nalaz imakarakteristi~an izgled i ne predstavljaproblem niti ispitiva~u po~etniku.Detekcija kamenaca u ù~nim vodo-vima ~esto je ometana zrakom u crije-vu i mogu}a je u otprilike poloviceoboljelih. Ranije upotrebljavane pre-trage: - peroralna kolecistografija i in-travenska kolangiografija - gotovo suu potpunosti izostavljene iz prakse. Uve}ini slu~ajeva dovoljan je samoultrazvu~ni pregled. Prema potrebi,pretraga se upotpunjuje drugim sofis-ticiranijim radiolo{kim i endoskop-skim pretragama (endoskopska retro-gradna kolangiopankreatografija, en-doskopski ultrazvuk, magnetskakolangiopankreatografija i druge).

Kirur{ko je lije~enje metoda izb-ora u lije~enju bolesnika koji imajusmetnje i komplikacije uzrokovaneù~nim kamencima. Kontroverzna sumi{ljenja u vezi s operacijom ù~nihkamenaca u osoba bez smetnji. Ve-}ina se slaè da treba operirati samoone asimptomatske nosioce ù~nih

kamenaca u kojih su prisutni rizi~nifaktori za razvoj komplikacija. To su,u prvom redu, {e}erna bolest, debljinai prisutnost kalcifikata u stijenciù~noga mjehura. Klasi~na kolecis-tektomija predstavlja rutinski ope-racijski zahvat, s niskom stopomblagih komplikacija (4%). Laparo-skopska kolecistektomija po~ela seraditi osamdesetih godina pro{logastolje}a i brzo je postala metoda izbo-ra zbog znatno kra}e hospitalizacije,niìh tro{kova i manjeg broja komp-likacija. Tu operaciju na{i bolesnici~esto zovu «laserska operacija», {to jeneto~no jer se radi o laparoskopskojoperaciji ù~noga mjehura koja seizvodi u op}oj anesteziji. Kod ope-racijskog zahvata odstranjuje se ù~nimjehur, a ne samo ù~ni kamenci.Uloga je ù~noga mjehura koncentri-ranje i pohrana ù~i. Nakon operaci-jskog odstranjenja ù~noga mjehura,ù~ se i dalje stvara u jetri i krozù~ne vodove u jetri i izvan nje dolaziu tanko crijevo, gdje obavlja svojufunkciju u probavi masti.

Otapanje kamenaca primjenjuje serijetko zbog ograni~enog broja po-godnih bolesnika, skupo}e i rizika odkomplikacija.

Kamenci u ù~nim vodovima eli-miniraju se u prvom redu endoskop-skim putem (endoskopska retrograd-na kolangiopankreatografija i sfink-terektomija). Zahvat se izvodi bezanestezije i pogodan je u starijihosoba i bolesnika u kojih postoji rizikza operacijski zahvat u op}oj aneste-ziji. Tek u slu~aju neuspjeha tog na~inalije~enja, indiciran je kirur{ki zahvat.

Dr.sc. Brankica Mijandru{i}

Sin~i}, dr.med.

Pri obi~noj rendgenskoj pretrazisjene organa probavnog kanala,ù~nih organa i jetre te gu{tera~e

imaju jednak izgled kao i okolno tkivo,pa ih se ne moè analizirati. Tek ako sedijelovi probavnog kanala ispune ilifinom suspenzijom u vodi netopivogbijelog barijeva sulfata, ili zrakom, nji-hov se odljev jasno razabire, odudara,kontrastira od okoline. Za pretragujetre, ù~nog mjehura i puteva tegu{tera~e, ultrazvuk i rendgenska kom-pjutorizirana tomografija (CT) potis-nuli su prije prevladavaju}e rendgenskepretrage. Pacijent mora biti dobropripremljen za te pretrage: nata{te, lak-santno sredstvo za ~i{}enje crijeva,klizma za ~i{}enje debelog crijeva.Nekoliko skica ilustrirat }e kako izgle-da rendgenski nalaz u nekih naj~e{}ihbolesti organa koji ~ine probavni kanal.

Slika 1. Pretraga jednjaka obavljase najprije gutljajem gu{}e barijeveka{e kojom se bolje vidi sluznica, aonda se prati gutanje rje|e barijeveka{e te ~ine potrebne snimke. Pretragase obavlja {to pri stoje}em, {to prileè}em poloàju pacijenta. Na skica-ma se vidi kako iz stupa barijeve ka{e ujednjaku izlazi veliki vre}asti izdanak,divertikul, koji ~ini ozbiljne smetnjepri gutanju hrane.

Slika 2. Rak jednjaka posve ispu-njava njegovu donju polovinu.

Slika 3. Vidi se bradavi~asti izdanaksredine male krivine èluca, radi se o~iru (ulkusu) èluca koji ve} prodire ucijelu stijenku èluca. Ako je po srijedimali, po~etni ~iri}, on se ~esto ne pri-

Slika 3



mijeti na èlucu ispunjenom barijevomka{om, ali se lako primijeti na po~etkupretrage, prvim malim gutljajem bari-jeve ka{e koji se razmaè po sluznici.Jo{ se bolje vidi ako se mjehur zraka ugornjem dijelu èluca pri raznimpoloàjima pacijenta pokre}e pocijelom èlucu, ~ija je sluznica ve} pre-mazana slojem barijeve ka{e; to je tzv.metoda pretrage dvostrukim kon-trastom; ona je od velike vrijednosti zadijagnozu malih, po~etnih promjena ubilo kojem dijelu probavnog kanala.

Slika 4. Opseàn rak gornjeg di-jela èluca (kardija) - defekt “pje{~a-nog sata”

Slika 5. îr dvanaesnika, poputbradavi~astog izdanka.

Slika 6. Vide se dijelovi debelogcrijeva ispunjeni barijevom ka{om uve-denom klizmom. Najprije se debelocrijevo ispuni ka{om, onda se dijelomisprazni da se analizira sluznicu, potomse insuflira zrak za metodu dvostrukogkontrasta. Na slici se vidi rak uzlaznogdijela debelog crijeva s jasnim ne-pravilnim suènjem u tom dijelu.

Za ranu dijagnostiku raka debelogcrijeva, ali i drugih bolesti tog organa,kao i za razne bolesti èluca i dvanaes-nika, vrlo je vrijedna endoskopija

uskom fleksibilnom cijevi, optikom iosvjetljenjem (gastroduodenoskopijaza pregled èluca i dvanaesnika;kolonoskopija za cijelo debelo crijevo;rektoskopija samo za zavr{ni dio debe-log crijeva, gdje je naj~e{}e sjedi{teraka). I endoskopija ima zaslugu da sepomalo potiskuju klasi~ne rendgenskepretrage organa probavnog kanala.Endoskopske pretrage, kao ni ultra-zvuk, ne zra~e {tetne ioniziraju}e zrakepoput rendgenskih.

Prim. dr. Ivica Ruì~ka

Slike iz arhive Klini~kog zavoda

za radiologiju KBC Rijeka

Rendgenske pretrage organa probavnog sustava

ODLJEV POKAZUJE SVEODLJEV POKAZUJE SVE

Slika 1 Slika 2

Slika 4 Slika 5 Slika 6

Bolesnici oboljeli odbolesti organa probavnog

sustava zauzimajuzna~ajan postotak

pregledanih uambulantama op}e

medicine. Tome odgovarai podatak da oko 30%

pregleda u rendgenskimkabinetima otpada na

probavne organe.



[to? Ne}u vam re}i, nije za ozbi-ljan tisak. Ako vas ba{ zanima,navratite k meni. Ispri~at }u vam

vic do kraja. [alu na stranu...

Upala vreba odasvudaPrelistala sam svoju okulisti~ku li-

teraturu i podsjetila se na neka stanjaprobavnog sustava koja se moguodraziti na zdravlje o~iju. Ima sva{ta.Prakti~ki, svaka tinjaju}a upala moèizazvati posljedi~nu toksi~no-alergi-jsku reakciju u o~ima. Ako usta svrsta-mo u po~etni dio probavnoga sustava,tada svaki pokvareni zub, upala jezikapa jednjaka, gastritis, upala ù~nogmjehura, gu{tera~e, procesi u crijevi-ma, ama ba{ sve, mogu biti izvori{teotrova koji }e krvlju sti}i do o~iju itamo izazvati problem. To su upale iznekog podmuklog àri{ta, tzv.fokaloze.

Oni koji tr~e na WCNajizrazitiji je ipak ulcerozni koli-

tis, koji nastaje kao posljedicaporeme}aja imunog sustava. Pore-me}eni imuni odgovor na{eg tijelamoè u o~ima izazvati upalu sviho~nih ovojnica. @ilnica (uvea) naj-~e{}e je zahva}ena. Nije ni ~udo:imuni elementi putuju krvnim ìlama,a u oku ih ba{ ìlnica ima u izobilju.

Ono {to }e nekoga dovesti okulistujest zamu}enje vida zbog upalnih sta-nica koje plivaju u ina~e prozirnimopti~kim medijima. Oko moè, ali i nemora, biti crveno. Ako je crveno i tupoboli, tada se mo`da povisio i o~ni tlak.Ponekad su simptomi u oku prvi znak

nekog upalnog stanja u probavnomsustavu. Posumnja li, okulist }e odmahzatraìti mi{ljenje internista.

Lije~enje je dugotrajno i zahtjevno.Treba smiriti izvor upale u debelomcrijevu, a paralelno s tim ciljanolije~iti i o~i. Lijek izbora je neki odkortikoida, protuupalni lijek koji,naàlost, ima i neèljenih nuzefekata.U tim stanjima on je nu`no zlo.

Ponekad u kolitisu nema simptomaod strane o~iju, ali se zbog upotrebekortikoida oni mogu javiti naknadno,zbog popratnih efekata lijeka. Tako bisvim pacijentima, koji zbog bilo kakveupale moraju uzimati Medrol i sli~nelijekove, trebale biti pregledane i o~i.Razloga ima! Kortikoidi mogu zamu-titi le}u (tzv. medikamentna katarakta)i povisiti o~ni tlak (tzv. medikamentniglaukom). Nalaz okulista vrlo je koris-na informacija internistu, koji nikakone èli lije~iti jedno stanje, a pritompokvariti ne{to drugo. Tako zna kakoprilagoditi dozu i vrstu lijeka kojipacijent zbog kolitisa uzima.

Oni koji WC ne vide danimaSve se ovo dosada odnosilo na one

koji imaju problema s rijetkom,u~estalom stolicom.

A {to je s onim drugima, koji mukumu~e s posve obrnutim stanjem, sonima koji pate od zatvora? Danima senadaju, pa ni{ta. Oni bi se mo`da radomijenjali s ovim prvima, iako sada, kadsu nau~ili koliko proljev moè bitiopasan, shva}aju da ni jedno, ni drugostanje nije poèljno. Najbolja je i naj-zdravija zlatna sredina.

E, ovi drugi su, ma kako toneobi~no zvu~alo, okulistu draì.Lak{e ih je lije~iti. Od ~ega? Odposljedica napinjanja pri tvrdoj stolici.Njima znade puknuti kapilara na va-njskom dijelu oka.

Krvavo okoTakvi uspani~eni dotr~e okulistu

pitaju}i se {to im se desilo. Jutro,kupaonica, slu~ajan pogled u ogledalo- {ok! Ni{ta ne boli, vid je kao i ina~e,a oko podliveno krvlju. Ne padne imna pamet da su se ~as prije napinjalipoku{avaju}i obaviti "ono". A ve}danima nisu.

Kad takvi iza|u iz ku}e, svi ih u~udu pitaju {to se desilo. Ljudi k'oljudi, obi~no osjetljivi na vanjskiizgled (ta tko te pita za probavu), pohi-taju u o~nu ambulantu.

Okulist najprije zapita takvog paci-jenta ima li povi{en krvni tlak. Taj jerazlog va`no odmah isklju~iti. On seobi~no za~udi tom pitanju. Nikad munije bio povi{en. Dakle, to otpada.Malo-pomalo, u razgovoru s pacijen-tom do|emo i do probave. Stidljivo seotkrije i ta "mala tajna".

Okulist mu tada objasni da seuop}e ne radi o bolesti oka. Ono je

OÎ I PROBAVA

KAD VAM PROBAVA NATJERASUZE NA OÎ...

Dobila sam zadatak da napi{em ne{to o probavi i o~ima i na{la sam se na ~udu. [tonapisati? Prvo {to mi je palo na pamet bio je vic o Muji koji je do{ao na pregled okulistu i

po~eo skidati ga}e. Okulist ga je zapanjen gledao, a Mujo, svla~e}i se, ne{to sasvimozbiljno upita.



samo "`rtva" nagle preraspodjele krviiz trbuha. Podljev nastaje kad kapilarena vanjskom dijelu oka ne izdrènaglu navalu krvi pri napinjanju.

Stru~no se to zove hiposfagma imoè nastati iz bilo kojeg razloga kojije izazvao pucanje kapilara (npr.udarac u oko, fizi~ko napinjanje, pa ipri vr{enju nu`de, trljanje oka u snu isl.). Treba li je lije~iti? Ne, jer }e pro}ikad se krv povu~e, kao i svaka drugamodrica na tijelu. Kapi za o~i, kojepacijenti ~esto kupe u ljekarni, ne}epomo}i.

Ja obi~no, iz opreza, savjetujemkontrolu krvnog tlaka i no{enje tamnihnao~ala da se izbjegne znatièljadrugih osoba dok podljev ne izblijedi.

Okulist }e jo{ provjeriti je li dopucanja kapilara i izlijevanja krvido{lo i u dubini oka. To bi bilo punoopasnije. Pomo}u oftalmoskopa vidjet}e ima li mutnina koje "plivaju"(kapljice krvi) i podljeva na o~nojpozadini. Tad bi i vid bio zamu}en.Sre}om, to se rje|e de{ava.

Posebno oprezni trebali bi biti sta-riji ljudi ~ije su krvne ìle ionakokrhke, a krvni tlak u toj dobi ~estopovi{en. U njih podliveno okomoèmo shvatiti kao korisno upo-zorenje da se ozbiljnije pozabavimosvim uzrocima koji dovode dooscilacija tlaka krvi u ìlama.

Jednom zakrvavljeno oko zbognapinjanja pro}i }e za desetak dana,ali je pitanje kad }emo se opet na}i usli~noj situaciji. I - evo nas opet, ovajput mo`da na drugom oku. [to akopukne kapilara negdje gdje se ne vidi,ali moè izazvati mnogo ozbiljnijeposljedice, npr. u mozgu?

Dokle tako? Dok ne poduzmemone{to u vezi s pravilnom ishranom,fizi~kom aktivno{}u, njegovanjemnavika odlaènja u toalet ~im osjetimopotrebu...

Sve u svemu, dobre navike odmalih nogu po{tedjet }e nas velikogproblema, o kojem se dodu{e neradogovori, ali se ponekad i te kako vidi, ito ba{ na va{im o~ima.

Dobro kaù da su o~i ogledalodu{e. Ako mene pitate, onda dodajte -i ne samo du{e!

Mr. sc. Inge Bo{kovi}Dragi~evi}, dr.med.

Sve to je primjenjivo na ljude iìvotinje kada se misli o nji-hovom probavnom sustavu.

Ulogu vrata u probavnom sustavuimaju usnice, a predsoblje je usna {u-pljina. Vrata na ku}i mogu biti raz-li~ite veli~ine, boje i oblika, isto kao iljudske usnice. Prirodnu razli~itostveli~ine, debljine i boje ~ovjek, aposebno ène, korigiraju primjenomraznobojnih ruèva i olovki za usne.

Iza usnica nalazi se ve}a ili manjausna {upljina. Ona sadrì razli~itatkiva i organe potrebne za izvr{enjenjenih mnogobrojnih funkcija. Os-novne su funkcije usta: govor, disanjei prehrana.

Ku}na vrata prelaze i prijatelji ineprijatelji, ali njihovo zadràvanje ina{ prijem ovise o nama. Tako i una{a usta ulaze nama prihvatljive ilineprihvatljive namirnice, a o namaovisi da li }emo ih progutati iliispljunuti.

Usna {upljina po~etni je dioprobavnoga trakta u kome hrana pre-trpi ~itav niz promjena koje omo-gu}avaju ili olak{avaju dalju probavu.Gra|om i oblikom usna {upljina prila-go|ena je da prima hranu, da jemijenja mehani~ki (`vakanje), fizi-kalno-kemijski i kemijski (razmek-{avanje i otapanje slinom) i da je takopripremi za gutanje.

SPOJ MAJKE I DJETETANovoro|en~e po~inje prehranu

sisanjem. To je uro|eni, bezuvjetnorefleksni proces, koji nastaje dodiri-vanjem bradavice dojke, ili dude priumjetnoj prehrani. Nadraàji, prim-

ljeni preko tih receptora, prenose seìvcima do centra za sisanje u produ-ènoj mo`dini, koji sada preko po-vratnih ìvaca izaziva koordiniranepokrete mno{tva mi{i}a koji sudjelujuu procesu sisanja. în sisanja po~injehvatanjem bradavice dojke, ili dude,usnama i vrhom jezika, pri ~emu seusna {upljina zatvara hermeti~ki, atlak zraka sniàva se (stvara se vaku-um). Donja ~eljust, a s njom i dnousne {upljine i jezik, ritmi~ki sepodiù, povla~e unatrag, opu{taju ivra}aju natrag s usnama oko bra-davice. Tim pokretima dijete izvla~imlijeko, ono se skuplja na gornjojpovr{ini jezika i izaziva nadraàj,zbog ~ega se na tren prekida sisanje idisanje, a po~inje gutanje.

Teku}a se hrana kasnije, pre-stankom dojenja, i u odraslih primapijenjem. Teku}ina se unosi ~a{om,`licom i sli~no, kroz poluotvoreneusne, istodobno dolazi do udisajakroz usta, ~ime se snizuje tlak u usti-ma, {to olak{ava utjecanje teku}ine.

USTA I PROBAVA

PPPPOOOO^̂̂̂EEEETTTTAAAAKKKK CCCCIIII JJJJEEEELLLLEEEE PPPPRRRRIIII ^̂̂̂EEEESvaki stambeni prostor ima ulazna vrata i pretprostor

(predsoblje) gdje se susre}u doma}in i posjetilac. Taj susretponekad je topao i srda~an, a ponekad, ovisno o trenutku,raspoloènju doma}ina te osobinama posjetitelja, i hladan.Tu se oni upoznaju i formiraju svoje prve stavove u svom

budu}em odnosu.



^vrsta se hrana prima i prera|uje uvi{e faza:1. ODGRIZANJE-INCISIO obavljaju

sjekuti}i uz pomo} pomicanjadonje ~eljusti;

2. @VAKANJE-MASTICATIO sloènje refleksni ~in koji regulira centar za`vakanje, kao i kora velikog mozga;unesena se hrana mehani~kiprera|uje drobljenjem ili mrvljenjemu po~etku, a kad se usitni i slinomrazmek{a, po~inje mljevenje i formi-ra se zalogaj (bolus) za gutanje;

3. GUTANJE-DEGLUTITIO ~in jekojim se hrana iz usta potiskujedalje u probavni trakt radi nastavkanjene prerade.

Prisutnost sline i njena mnogostru-ka uloga pridonose va`nosti usne{upljine pri prehrani i omogu}avajujoj zna~ajan utjecaj u cijelom tommehanizmu. Slina razmek{ava hranu,omogu}ava formiranje zalogaja-bolusa, olak{ava pokretanje jezika,biokemijski utje~e na djelomi~nu raz-gradnju {e}era ve} u ustima,omogu}ava fiziolo{ko ~i{}enje usne{upljine; zahvaljuju}i njenim fermen-tima, prisutan je prirodni imunitetusne {upljine, a zahvaljuju}i antibak-terijskim supstancama, slina ima iantibakterijsko djelovanje.

Iz svega toga proizlazi da se nemoè govoriti o prehrani i probavi, a

da se ne naglasi velika uloga usta. Onasu prva karika u tom, za ukupnozdravlje va`nom procesu. Dobrosa`vakana hrana preduvjet je zdrave idobre probave. Bez zdravlja svih tkivai organa usne {upljine, a posebno zubii `lijezda slinovnica, nema dobreprobave.

Zahvaljuju}i sastavu sline igra|i sluznice usta, probava {e}erapo~inje ve} u njima. Na istoj je osnovii brzo djelovanje nekih lijekova koji seotapaju u bilo kojem mjestu u ustima.Ne treba smetnuti s uma da isto takoneki otrovi djeluju jako i brzo jer im jeprodor kroz sluznicu usta lak.

Mr.sc. Ana Fajdi}-Furlan, dr.stom.

êsto upravo tjelesnim reakcija-ma izraàvamo na{e osje}aje ina{a raspoloènja: oboljeti od

tuge ili umrijeti od àlosti nisunikakve nove ideje za poeziju. Homerje o svojim herojima pisao kao o najo-bi~nijim ljudima koji su prije borbe(od straha) imali te{ke smetnjeprobavnog trakta. Pa i u mnogimna{im popularnim frazama moèmoprepoznati kako se jezikom organaopisuju razna emocionalna stanja.Ima mnogo takvih primjera: ne moguga progutati, cijelo se moje

i parasimpatikusa. Obje intervencije~ine jedan balansiraju}i mehanizam.Taj je balans opet uvjetovannadraàjem i impulsima iz hipotala-musa. Promjena èlu~ane sekrecijemoè biti izazvana na nivou èlu~anesluznice, tj. lokalno, npr. ve}im uzi-manjem hrane. Ona, me|utim, moèbiti izazvana i centralno, {to zna~iemocionalno, na nivou hipotalamusa.Srd`ba ili strah tako|er izazivajusekreciju èlu~ane sluznice. Promjenei na jednom i na drugom nivou izazvat}e funkcionalne smetnje èluca. Kadje li~nost konfrontirana s aktualnomopasnosti, pokre}e se stimulacija sim-patikusa. Srd`ba, bijes i strah emocijesu koje mogu biti sna`ne stimulacijeza aktivnost simpatikusa. Potraju li teemocije dulje vremena, fiziolo{kepromjene na organima postat }e per-manentne, pa ~ak i ireverzibilne.

Tjelesni simptomi i li~nostProblem za{to je pogo|en jedan

organ, odnosno ba{ odre|eni organ,jedno je od centralnih pitanja u psiho-

raspoloènje o~ituje tu (bolesnikpokazuje èludac), ili srce mi se steèkad se sjetim; govori se: gladan samljubavi, ali i sit sam ljubavi... itd.

Ve} je dugo vremena u medicinipoznato mi{ljenje da postoji vezaizme|u psihi~kih i tjelesnih ~inilaca.Bila su razdoblja u medicini kad su sevi{e priznavali organski pristupi bolestii ona kad se favorizirao emocionalnifaktor u bolesnom. Time se znanstvenopotvrdilo mi{ljenje da postoje bolestikoje su emocionalnog podrijetla, alikoje imaju somatsku jeku.

Psihosomatske su bolesti psi-hogenog podrijetla: simptomi se ma-nifestiraju na nivou organa i mijenjajunjegovu funkciju, stvaraju}i najprijereverzibilne lezije, ili odre|ena emo-cionalna stanja mogu dovesti dopromjena neurovegetativnih funkci-ja.Tjelesne promjene, koje nastajuzbog tih disfunkcija, samo su poprat-ni simptomi emocijama.

Funkcija èlu~ane sekrecije, naprimjer, regulirana je dvostrukomintervencijom: sistemom simpatikusa

PSIHOSOMATSKE BOLESTI

TIJELO U CENTRU AFEKTIVNOG@IVOTA

Tijelo je organ ekspresije psihe. Sve se emocije izraàvaju preko fiziolo{kihprocesa: radost smijehom, àlost suzama, bol gr~em, stid crvenilom itd. I obratno, u svim je emocijama ~ovjek prisutan cijelim svojim tijelom.



somatskom istraìvanju. Konstitu-cionalni ili genetski faktori moguuvjetovati da je organska veza nekogorgana slabija, pa je dispozicija zaslabiju funkciju ve}a. Navodi se takoda je konstitucionalno slabija stijenkacrijeva jedna od predispozicija zamukozni kolitis. Smatra se da je inasljedni faktor odgovoran za nekebolesti, kao {to su ponovljeno javlja-nje hipertenzije i dijabetesa kroz ge-neracije. Prethodna bolest moè uvje-tovati da organ patolo{ki reagira.Pokazalo se da emocionalni poreme-}aji mogu pridonijeti razvoju bolesti.

Navodno ima dovoljno oprav-danosti da se prihvati tvrdnja da emo-cionalni konflikti provociraju dis-funkcije u organskim sustavima. Takose smatra da bijes i strah imaju veze scirkulatornim aparatom, glad zaljubavlju s pepti~kim ulkusom, potis-nuti krik za pomo} s asmati~nimnapadajem itd. Tako npr. funkcional-ne smetnje u predjelu srca ne morajubiti samo odraz straha. Poznato je daje srce simboli~ki organ ljubavi, pasmetnje u predjelu srca mogu imati isimboli~ko zna~enje ugroènosti iuzdisaja. “Srce me boli i steè kad sesjetim nje” simbolizira, dakle, i emo-cionalno stanje li~nosti. Dominantnuulogu u razumijevanju psihoso-matskih bolesti imale su psihoanalizai druge teorije dubinske psihologije.Psihosomatikom se, naime, najvi{ebave autori koji uglavnom stoje nastanovi{tu dubinske psihologije.Psihoanaliti~ka istraìvanja okrenutasu prema bolesniku, prema njegovompsihi~kom ìvotu, njegovom svjes-nom mi{ljenju i jo{ vi{e njegovomnesvjesnom. Ta su istraìvanja po-kazala da li~nost koja boluje od psi-hosomatskih bolesti ima emocionalnesmetnje jo{ od ranog djetinjstva.Li~nost je, dodu{e, tijekom svogìvota izgra|ivala obrambene meha-nizme, ali ne dovoljno adekvatno.Psihi~ki su konflikti, istina, otuplji-vali, gubili vezu s primarnom trau-mom, ali se nisu izgubili. Bolesnik jepovr{no imponirao kao stabilna li~-nost, sposobna da gradi dobre odnoses drugima. No, ona je i dalje ostajala

osjetljiva i, kad bi kod novih psihi~kihtrauma obrambeni mehanizmi (mo-deli) popustili, li~nost bi ponovoodgovarala intenzivnom somatskom ipsihi~kom reakcijom, kao nekada, uranijim godinama ìvota.

Strah i sklonost anksioznosti sma-traju se centralnim problemom psiho-somatske bolesti. Te reakcije moguizrasti i iz problema oko èlje biti vo-ljen i cijenjen. Odnosi izme|u majke idjeteta podvla~e se kao va`ne deter-minante u razvoju psihosomatskebolesti. Nerije{eni odnos majka-dijeteotkriva se kao uzro~ni faktor umnogim studijama o hipertireozi,astmi, ekcemu i kolitisima.

Kad crijeva popusteJedan primjer pokazat }e kako se

psiholo{kim pristupom moè pri-bliìti i donekle otkriti kako psihi~kikonflikti mogu uvjetovati somatskesmetnje.

D.M., tridesetgodi{nji ekonomist,ve} tri godine boluje od mukoznogkolitisa. Smetnje su se najprije javileu obliku kolika, a kasnije i mnogo-brojnih sluzavih stolica. Nakon godinudana lije~enja osje}a pobolj{anje.Povremeno bi ipak patio od zatvora,ali se bolesnik sje}a da je takvetegobe imao i u svojim ranijim godi-nama. Posljednjih se {est mjeseci brojsluzavih stolica penje i do deset nadan. Po~eo je gubiti na teìni, postaoje razdra`ljiv i veoma nesiguran.

Bolesnik je na prvi pogled odavaosliku uùrbanog, poslovnog ~ovjeka,s kretnjama koje su odavale nemir.Sada{nje pogor{anje bolesnik odmah

povezuje s problemom na radnommjestu. Izvjesne tenzije u poduze}u,koje proizlaze iz nekih nerazumije-vanja, njega osobito smetaju. Mnogeta tenzija ne smeta, podvla~i bolesnik,ali on jako trpi. Ne smatra se krivim.Izgubio je, me|utim, svoju sigurnost,atmosfera radnog mjesta postala muje te{ka. Realno nije bio ugroèn (onje dobar slu`benik, ima priznanja), alisvaki sastanak zna~i za njega nemir,pogor{anje u crijevima, a to opet budiosje}aj manje vrijednosti.

Kao te{ku traumu bolesnik navodirazvod braka. Prije tri godinebolesnik se razveo i vratio majci.@ena mu je zamjerala da je previ{ezaposlen, angaìran raznim aktivnos-tima, a premalo prisutan u ku}i.@eljela je nastaviti studij, {to je opetnjega smetalo, jer je smatrao da seèna treba brinuti za dijete. Ona je~esto spominjala rastavu, a on “nijeimao vremena da o tome razmi{lja”.Bio je zate~en kad mu je rekla da seupisala na fakultet i uvrije|en kad jeizjavila da dijete ne}e dati njegovojmajci na ~uvanje. “Imali smo sve,stan, auto, ja sam mnogo radio i{tedio, mislio sam da treba biti zado-voljna.” Njemu se ~ini da je veomabrzo zatraìla rastavu i zbog toga sevratio majci. U to se doba javljajusmetnje s crijevima, pa se neko vri-jeme tje{io da }e vi{e njege imati kodmajke. Postupno je uvi|ao da mnogotrpi zbog ène i djeteta. Zbog te{kogpsihoti~kog i somatskog stanja bio je{est mjeseci na bolovanju. Sada seve} sasvim smirio. Misli da mu jemajka u tome mnogo pomogla. Na{aoje zadovoljstvo i afirmaciju na poslu.Uìva u tome {to ima mnogo zadu-ènja jer je to potvrda njegove vrijed-nosti.

Ve} orijentacija o li~nostimaroditelja na{eg pacijenta ukazuje nadvije opre~ne figure. Bolesnik opisu-je oca kao autoritativnog, veoma stro-gog (“{ibao me ako nisam dobiodobru ocjenu”) i netolerantnogroditelja, a majku kao blagu i dobru.Bio je jedinac. Jaka emocionalnazaokupljenost majkom prisutna je usvim njegovim razvojnim fazama. U

Vrijeme i na{e zdravlje



braku je bolesnik svoju ljubav premaèni premje{tao u pretjeranu brigu zaafirmacijom i isticanjem. Dobiva sedojam da se manje emocionalno uìv-ljavao u njene potrebe. Sli~an modelljubavi razvio je prema svome sinu.Jaka emocionalna veza s majkomvjerojatno je prije~ila da se bolesnikdublje veè za svoju obitelj. Bolesniknavodi da je kao dijete u situacijama

straha, i kad se od njega ne{to o~eki-valo, imao gr~eve u trbuhu ili pro-ljeve. Majka ga je podsje}ala da je kaodijete ~esto patio od zatvora i da je

ona zbog toga proìvjela mnogostraha.

Bolesnik nam, dakle, otkrivakako u situacijama straha inesigurnosti reagira funkcional-

nim smetnjama u podru~ju sluznicecrijeva. Tako se njegova unutarnjaravnoteà ponovo remeti u doba kadatmosfera radne sredine postaje nesi-gurna. Prije tri godine, raskid braka bioje traumatiziraju}i faktor, koji jenaru{io njegov dugogodi{nji ekvilibrij.Smetnje sa stolicom prisutne u ranomdjetinjstvu mogu biti jedan od odgovo-ra za{to bolesnik reagira tim izboromorgana. Reakcija majke (“zbog mogazatvora proìvjela je mnogo straha”)kazuje nam da je ve} tada postojala

neuroti~na okupacija oko bolesnikoveprobave. Bolesnik je pretjerano ure-dan, pedantan, optere}en ekonomi-kom. “Kod mene mora biti sve slo-èno, programirano, vrijeme je novac.”

I ginekologija je velik psihoso-matski teren. Tu se ubrajaju smetnjemenstruacije, razne zdjeli~ne alergije,frigidnost, vaginizam, smetnje meno-pauze, a poneki put i nauzeja. Udomenu psihosomatike ulazi i uroge-nitalni trakt. Na tom se podru~junajlak{e bri{u granice izme|u neurot-skih i psihosomatskih reakcija. Tu suuvr{tena stanja od smetnji libida docistalagija i spu{tenog bubrega, stanjakojima potpuno ili u ve}oj mjeridominiraju psihi~ki razlozi.

Lije~enje:Preporu~ena je psihoterapija.

Mr.sc. George Salebi, dr. med.

Iobi~an puk odavno zna da se posun~anom i vedrom vremenu~ovjek bolje osje}a, a da je za ki{e

natmuren, «naobla~en», kao {to je inebo prekriveno obla-cima.

Danas je, {i-rom svijeta, svepopularnija biome-teorologija, granameteorologije kojase bavi vezama i od-nosima izme|u vre-menskih prilika il j u d s k o g azdravlja.

Tako dnevne novine i televizijskeku}e, pored redovnih vremenskihprognoza, sve ~e{}e objavljuju i bio-prognoze – kako bi svoje ~itatelje ilislu{atelje upozorile na mogu}eposljedice vremenskih prilika nazdravlje ljudi, posebno s te{kim ikroni~nim bolestima.

Opasno kolebanjevremena

U pravilu, nagla, arit-mi~ka kolebanja vremena,

u granicama jednog do dvadana, ugroàvaju najslabije

dijelove ljudskog organizma.[to je najopasnije za ljud-

sko zdravlje u kolebanjuvremenskih prilika?

Nagla promjena tem-perature i vla`nostizraka te atmosferski tlak– najizravnije utje~u na

ljudsko zdravlje, ne samo bolesnih,ve} i zdravih osoba. Razumljivo, naja~em su «udaru» bolesnici jer imajuvi{e slabih to~aka, smanjen im jeimunitet i otpornost organizma.

Odavno je poznato da, primjerice,hladno}a, pra}ena jakim vjetrom iznatnim (15 – 20 milimetara ìvinastupca) porastom atmosferskog tlaka,izaziva spazam, gr~ krvnih ìla tekrize povi{enog krvnog tlaka, infarktsrca i mo`dane udare.

Me|utim, zanimljivo je istaknutida ni iznenadno zatopljenje u raz-doblju hladnih dana nimalo neolak{ava stanje navedenih bolesnika.

Vrijeme i na{e zdravlje

Jo{ je Hipokrat, otacmedicine, prije gotovodvadeset i pet stolje}a,

upozoravao da vremenskeprilike utje~u na ljudsko

zdravlje. Nagla{avao je dase kod nagle promjenevremena te promjene

godi{njih doba morajuposebno ~uvati kroni~ni

bolesnici.

BIOMETEOROLOGIJA



Naprotiv, zbog povi{ene temperaturezraka – broj poziva hitne pomo}i pro-sje~no se pove}ava za oko 30 postotaka.

Pouzdano se zna, pokazala su todugogodi{nja istraìvanja, da upadtoplog vla`nog zraka u neko podru~jeu vrijeme zime – negativno utje~e naosobe s kroni~nim oboljenjima orga-na za disanje i niskim krvnim tlakom.Takvi bolesnici jednako reagiraju i uvrijeme ljeta, kada je toplo izagu{ljivo vrijeme. Njima zasi}enostarterijske krvi kisikom moè pasti sa96 na 94 posto, {to izravno utje~e nazdravlje.

Istraìvanjem, pra}enjem i kon-trolom vremenskih prilika i zdravljaljudi, utvr|eno je da ~ak i maleoscilacije, odnosno promjene vreme-na kao, primjerice, pad ili porast tem-perature zraka za 3 – 7 stupnjeva,vla`nost zraka u granicama 10 – 15postotaka i atmosferski tlak za najvi{e5 – 10 milimetara ìvinog stupcaizravno utje~u na zdravstveno stanjeodre|enih ljudi. Dakako, i na malerazlike u promjeni vremena reagirajuuglavnom kroni~ni bolesnici.

Op}enito, na iznenadne promjenevremena ponajvi{e reagiraju kroni~nibolesnici, starije osobe, djeca i svi onikojima je pao imunitet. Zdravstvenetegobe redovito se manifestiraju u vri-jeme smjene godi{njih doba.

Medicinski djelatnici odavnoprate vezu izme|u vremenskih prilikai bolesti. Zbog odavno utvr|ene~injenice da vrijeme utje~e na ljudskozdravlje, lije~nici ~esto, iz preven-tivnih razloga, upozoravaju namogu}e zdravstvene probleme kododre|ene vremenske prognoze. âkse i lije~enje pode{ava prema vremen-skim prilikama. Tako se u vrijemepuhanja fena, toplog alpskog vjetra, u[vicarskoj izbjegava obavljati teè iodgodive kirur{ke zahvate, i zboglije~nika, i zbog pacijenata. Zboglo{eg vremena ni zdravi kirurzi nisu upunoj snazi, a tada i bolesnici teèpodnose operaciju i duè se vra}aju izstanja {oka.

U vrijeme lo{ih biometeorolo{kihprognoza, odre|enim osobama pre-

poru~uje se odga|anje putovanja,naro~ito vlastitim osobnim vozilom,izlazak iz domova, posebno ako su kli-matizirani, i izbjegavanje ve}ih napora.

«Pti~ice» i «ki{ne gliste»Unato~ ~injenici da ve}ina osoba

istog zdravstvenog stanja u istim vre-menskim uvjetima reagira podjed-nako, ipak ima iznimaka.

Pravilo je da se ve}ina ljudi osje}augodno za umjereno toplog, sun~anogi vjetrovitog dana, a za vrijeme ki{e injima je «ki{ovito». Me|utim, imaljudi koji se u vrijeme ki{e i ju`nog,vla`nog vremena osje}aju izvrsno,ba{ kao i gliste kojima takvo vrijemeodgovara. Ti ljudi, nazovimo ih«ki{ne gliste», rijetko imaju smetnje,iako imaju odre|ene zdravstvenetegobe, za ki{nog vremena. Ali, kadazapu{e vjetar sjeverac, oni bjeè uokrilje doma. Zrak im je previ{e suh ine odgovara im, iako «pti~ice», oniljudi koji se izvrsno osje}aju za suha,sun~ana i vjetrovita vremena,oboàvaju takvo vrijeme.

Trebamo, svakako, spomenuti i onukategoriju ljudi koji se odli~no osje}ajuza svakog vremena. Njihov organizamdobro je pode{en za sve vremenske pri-like. U pravilu, zdrav ~ovjek manjeprimje}uje promjenu vremena, osimako nije nagla i s ekstremnim pokaza-teljima. îm ~ovjek po~ne osje}atipromjenu vremena, a do ju~er je napromjene vremenskih prilika bioneosjetljiv, znak je pada imuniteta,nagriènosti zdravlja i pojave neke

bolesti. Osje}anjem promjene vremenaorganizam javlja, zvoni na uzbunu nakoju se ~ovjek ne smije oglu{iti.

Biometeorologija – novost usuvremenoj medicini

Biometeorologija sadrì elementemeteorologije i medicine. Biometeo-rolo{ka prognoza upozorava na vre-menske prilike koje mogu izravnoutjecati na zdravlje ljudi, posebnodaju}i upute za kroni~ne bolesnike iodre|ene kategorije ljudi, s obziromna njihovu dob i zdravstveno stanje.

Biometeorologija je nov pravac uznanstvenoj i prakti~noj medicini.Principi medicinske interpretacijevremenske prognoze, stvoreni krajempro{log stolje}a, neprestano se usa-vr{avaju {irom svijeta.

Primjerice, u Moskvi – medicin-sku interpretaciju vremenske pro-gnoze svakodnevno dobivaju svezdravstvene ustanove, bolnice, sana-toriji i hitna pomo}.

Naàlost, biometeorologija nijena{a svakodnevica. Ipak, tu i tamomogu se sresti biometeorolo{ki po-daci koji nas veù s naprednim svije-tom i suvremenom medicinom imeteorologijom.

Danas se biometeorolo{ka pro-gnoza moè na}i samo u presti`nimnovinama, {to ~itatelji jama~no znajucijeniti.

Borislav Ostoji}



Aupravo vjerovanja o ljubaviproizvode razliku u razmi{lja-njima o ljubavi, o~ekivanjima,

ljubavnim osje}ajima i pona{anjima.Zanemarivanje te razli~itosti u vjero-vanjima izvor je najve}em broju lju-bavnih problema, boli i razo~aranja.

Kada nekog volimo, mi mu to svo-jim pona{anjem èlimo pokazati.[aljemo toj osobi odre|ene znakoveljubavi. No, da li }e ih na{ odabranikprepoznati, kako }e ih razumjeti ikako }e uzvratiti, ovisi o njegovimnau~enim vjerovanjima i o~ekivanji-ma. Ako su ti znakovi izvan o~ekiva-nja nama drage osobe, ona ih ne}eprepoznati i razumjeti kao takve. Istotako, ako ih prepozna, uzvratit }e nanjih u skladu s osobnim nau~enimrepertoarima pona{anja za takve pri-like i vjerovanjima da su adekvatni.Sve se doga|a unutar nau~enog io~ekivanog.

A kada se zaljubi, svaki }e partnero~ekivati, pa ~ak poku{ati voljenuosobu i prisiliti da mu uzvrati ljubav uskladu s njegovim predod`bama oljubavi jer }e jedino tako znati da jevoljen. Ako su predod`be partnerabitno razli~ite, nerazumijevanja irazmirice postajat }e sve ~e{}i.

Iako je ljubav temelj partnerskihodnosa i obitelji, kao osnovne jezgredru{tva, o njoj se jo{ uvijek ne u~i sis-tematski, generacije se ne pripremajuza nju. Jo{ je uvijek podru~je kojim sebave umjetnici i zanesenjaci.Zaboravlja se na to da ljubav imasvoju unutarnju logiku, iz koje pro-izlaze posve predvidivi rezultati.Poznavanjem osnovnih predrasuda oljubavi i njihovim napu{tanjem, moèse sprije~iti velik broj problema i pat-nji koje proizlaze iz neznanja o priro-di ljubavnog odnosa. A o tome kolikosu oni prisutni najbolje govori

podatak da oko dvije tre}ine mla|ihljudi, koji traè pomo} psihoterapeu-ta, ima iskustvo ljubavnih trauma.

[TO JE LJUBAVKako je u na{em jeziku uobi~aje-

no da imenice ozna~avaju neko bi}e,predmet, pojavu ili doga|aj, ispada daje ljubav ne{to {to postoji izvan bi}a,a onda ga odjednom opsjedne ili,kako pjesnici kaù: »preplavi,obuzme, nekada i ugu{i, ubije« i sl.Toliko je pjesama napisano o ljubavikao posebnom bi}u: »Ljubavi ... {to siu~inila od moje mladosti!« Osobakojoj se ljubav dogodi postaje takopasivan objekt te pojave. Ne moè nanju djelovati, ne moè je kontrolirati,a samim time ne moè ni biti odgo-vorna za pona{anja proistekla izljubavi. No, sve je to velika zabluda.

Iako je imenica, rije~ ljubavozna~ava proces voljenja. To je na{afunkcija i ne postoji izvan nas. Mizapo~injemo taj proces u odnosu naneke osobe, a u odnosu na neke drugene. Mi smo odgovorni za pojavu vo-ljenja, pa samim tim moèmo iupravljati tim procesom i kontroliratiga. Mi smo bi}a koja mogu voljeti ibiti voljena od drugih bez ikakvemistifikacije.

Kada drugu osobu nazivamo svo-jom ljubavlju, ponovo smo vlastitusposobnost voljenja odvojili od sebe.Utjelovili smo je u voljeno bi}e i sada

to vi{e nije na{ unutarnji proces, kojiovisi o nama. Ispada da tu osobuvolimo zato {to ona jest ljubav, a nezato {to smo je mi odabrali. Onapostaje na{ usud i vlada nama, a mi jemoèmo jedino bespomo}no slijediti.Nije li vam to poznato iz »srcedrapa-ju}ih« pjesama?

Sli~no se doga|a i kad drugimljudima pripisujemo da su privla~ni, atime i odgovorni {to su nas privukli.Pritom zaboravljamo da su namprivla~ni jer smo ih sami procjenjivaliprema svojim kriterijima i neka njiho-va pona{anja proglasili poèljnima.Zato su te osobe za nas simpati~ne,{armantne, umiljate, seksepilne i sl.Na{ doìvljaj tih ljudi ovisi o na{imunutarnjim kriterijima. Drugi ih nemoraju doìvljavati takvima.

Zato razmislite kakve sve zabludei zabune proizlaze iz tekstova pjesamatipa: »Zaludjela ga je...«, »Namamioju je...« i sl. Kao da su ti o kojima sepjeva ~arobnjaci, a oni o ~ijoj seljubavi pjeva, pasivni objekti i `rtvebez izbora. Zaboravlja se da su tizaljubljeni sve sami odradili. Zaljubilisu se zato {to su ba{ tim ljudima pri-pisali poèljne osobine i pridali imva`nost. Proglasili su ih ekstrapo-èljnima i ekstrava`nima. Taj njihovunutarnji proces stvorio je emociju, ane druga osoba. Sami smo odgovornii za svoje ugode i za svoje neugode,kao {to su i drugi odgovorni za svoje.Tu|a pona{anja moèmo shvatiti kaopoziv na reagiranje, a da li }emoodreagirati i kako, na{ je odabir.

Kada kaèmo ljubav, ne znamo dali je rije~ o roditeljskoj, bratskoj, part-nerskoj ljubavi ili ljubavi djetetaprema roditelju, ljubavi prema zna-nju, rodnom kraju, vrsti ìvotinja, lite-raturi, glazbi i sl. To su posve razli~itina~ini voljenja, a sve ih ozna~avamo

Emocionalna inteligencija

[TO SVE LJUBAV NIJE – I dioMalo tko od nas razlikuje vlastite predstave i vjerovanja o ljubavi od ljubavi same. Uop}e nam nepada na um da bi drugi ljudi pod ljubavlju mogli podrazumijevati ne{to {to mi nikad ne bismo.



istom rije~ju. Zato {to ne postojespecijalizirane rije~i, mi zna~enjerije~i ljubav toliko pro{irujemo davi{e i ne znamo o ~emu zapravo go-vorimo. Nekad o ljubavi govorimo kaoo sili svemira, bazi~noj energiji ìvogbi}a, fluidu koji sve povezuje,boànskoj sili... Sve to jo{ vi{e kom-plicira njeno odre|ivanje i pridonosimistificiranju pojma ljubav.

LJUBAV KAO PONA[ANJESljede}a je »ljubavna klopka« za-

boraviti da je ljubav i osje}aj ipona{anje, pa se ograni~iti samo napona{anja. Za razli~ite }e ljude takorazli~iti oblici pona{anja postati izrazljubavi. Ako njihov partner ne ~ini

ono {to o~ekuju, ne}e znati da ih voli.Isto tako, sami ne}e znati da vole akone ~ine ono {to misle da je izrazljubavi. Tako ljubav postaje nepre-stano dokazivanje kroz odre|enapona{anja. Nerijetko se prihva}a iglumljenje ljubavi dok se god onouklapa u o~ekivana pona{anja.

Kada se pona{anja odvoje odosje}aja, mogu}e je zavoditi i {armi-rati, a da se pritom ni{ta ne osje}a, ili~ak svjesno, namjerno i prora~unatomanipulirati radi neke koristi.Mogu}e je, isto tako, djelovati izdu`nosti kao da je ljubav u pitanju. Bit}emo pa`ljivi i nje`ni ne zato {tonekog volimo, nego zato {to smo za topla}eni ili je to izraz na{eg religijskog

ili moralnog opredjeljenja. Npr. nje-govat }emo bolesnika najbolje {tomoèmo iako ga ne volimo.

Ljudi koji ljubav svode napona{anja, obi~no te{ko nekome kaùda ga vole, iako to partner traì od njih.Takva su pona{anja ~esto svojstvenaljudima koji su bili izloèni la`nimizjavama. Nau~ili su da rije~ima netreba vjerovati i zato vjeruju samopona{anjima. Tokom vremena, partnerkoji nikad ne ~uje: »Volim te!«,po~inje sumnjati u osje}aje osobe kojate rije~i ne moè izustiti. Ne razumijerazloge za takvo pona{anje, ve} razvi-ja svoje zle slutnje.

Vesna [palj, prof.

je sirovina za lijekove, koji lije~e dija-betes, malariju, astmu, artritis imnoge druge bolesti.

Etnofarmakolozi su otkrili lijek zaleukemiju analiziraju}i ka{u sprav-ljenu od egzoti~nog bilja, koju stanov-nici Madagaskara ve} stotinama go-dina upotrebljavaju za lije~enje raznihbolesti. Ka{a dobivena kuhanjemvje~no zelenih listova poznatih podimenom Catharanthus roseus pomo-gla je farmaceutskom gigantu «EliLili» iz Indianapolisa da proizvedelijek protiv leukemije i raka limfnih`lijezda, koji je oboljelima znatnoproduljio ìvot. Kemi~ari iz koncernaotkrili su u spomenutoj biljci dvijesupstancije: vinkristin i vinblastin, za

Kad je jedan istraìva~ upra{umi Nove Gvineje pao iraskrvavio koljeno, lokalni

lije~nik pod imenom Baupua Oatu, izplemena Roro, pogledao je ranu i nes-tao u pra{umi. Brzo se vratio `va~u}ineko egzoti~no bilje, koje je ispljunuodirektno na ranu, i ona je za ~etiridana potpuno zacijelila. Domorodacje odli~no poznavao ljekovita svojstvabilja, a koristio se i bogatimiskustvom naslije|enim od predaka.

Slu~ajno do dragocjenogalijeka

Jedan Indijanac iz Perua vidio je1630. godine kako je jaguar, kojeg jetresla groznica, progutav{i koru kini-novog drveta potpuno ozdravio.Indijanci su na taj na~in izlije~ili odmalarije jednog jezuita, zbog ~ega sekinin zove i «jezuitski pra{ak». Poameri~kom istraìva~u Katarini Co-fild, kinin je «najdragocjeniji lijeksvih vremena».

Oko 7000 kemijskih spojeva mo-derne farmakologije bazirano je naraznom bilju, a 40% svih danaskori{tenih lijekova proizvedeno je odbilja. Ljekovito tropsko bilje osnovna

Dostignu}a prirodne medicine

BLATOM PROTIV VISOKOGA TLAKA

koje je utvr|eno da vrlo u~inkovitodjeluju protiv raznih tumora.

Antropolog s Harvardskog uni-verziteta Richard Vrangem uo~io jekako ~impanze svakog jutra, ~imsvane, pojedu neku koli~inu listova

Tradicionalna ili prirodna medicina ne samo da privla~ipa`nju ljudi koji traè neki «narodni lijek», ve} i

stru~njaka, usprkos mnogim epohalnim dostignu}imaklasi~ne medicine. Mnoge ekipe profesionalaca iz tog

razloga neumorno krstare tropskim pra{umama inepreglednim pustinjama. Stru~njaci smatraju da

prirodna medicina moè posti}i mnogo vi{e nego {to sepretpostavlja.



Odgovornost za vlastitusudbinu

Velika je zabluda ako se tje{imoonom izrekom «Bog nas ~uva». Ono~ekuje da preuzmemo svoj dioodgovornosti za vlastitu egzistenciju,kada bi otac svome djetetu udovoljiosve potrebe tijekom svog ìvota,dijete bi postalo nedozrela odraslaosoba, nesposobna da reagira na pravina~in na bilo koji izazov u ìvotu.Psiholog Sre}ko Lazi} pi{e: «Inke iMaye bili su veliki narodi, a danas ihnema. Nije im pomogla njihova veli-ka kultura da opstanu na svjetskojpozornici ìvota.» Veliki je ìvotni

aspidijuma, egzoti~ne biljke sli~nena{em suncokretu. Primije}eno je, uisto vrijeme, da pripadnici malog ple-mena Tangre u Tanzaniji primjenjujuli{}e aspidijuma za lije~enje glista, alijek je bio naju~inkovitiji rano ujutro.

S pra{umama nestaju ilijekovi

Pustinjski «lije~nici» lije~e reumunomada ubadanjem uàrene igle ukoljeno, a poslije toga ostavljaju na

koì trag u obliku krià. Istraìva~e jeiznenadilo {to je poslije te «piropunk-ture» pacijent potpuno ozdravio. Usjevernokineskoj oblasti Vuda LianChi, obi~avaju visoki arterijski tlaklije~iti posebnom vrstom blata, kojeistovremeno sluì i za otklanjanjerazli~itih ko`nih bolesti.

U centralnoafri~kim predjelima,domoroda~ki «kirurzi» zatvaraju ranestavljanjem mrava na posjekotinu,koja tako brzo zacjeljuje kao da jesa{ivena. Po indijskoj medicini ajur-vedi, parne banje ~iste organizam iz-nutra, ~ime se postiè harmonija iz-me|u du{e i tijela. Tibetanski prirodnimedicinari uàrenim {tapom utrljava-ju ljekovito bilje u koù i tako lije~ereumu, bol u kriìma i pomaùnerotkinjama da zanesu. Uni{tava-njem pra{uma nestaju mnoge vrste bilja~iji ljekoviti potencijal ne moèmo ninaslutiti. Kada neki iscjelitelj umre, toje gubitak kao da je izgorjela ~itavajedna biblioteka.

Na{a klasi~na medicina nezamje-njiva je tamo gdje je magijska medicinaprakti~ki bespomo}na - u lije~enjute{kih infektivnih bolesti ili bolestikoje ugroàvaju ìvot: infarkta mio-karda, plu}ne embolije itd. U lije~enjukroni~nih bolesti s nejasnim simp-tomima prirodna je medicina dje-lotvorna.

Petar Radakovi}, dr.med.

tijek nemilosrdan. On nema respektani prema velikim ni prema malim na-rodima. Opstaju samo oni kojiuvaàvaju njegove zakonitosti i pravi-la ìvljenja. Nebo nema miljenike.Ono jednako svojim suncem grije ipravedne i nepravedne. Maye i Inkeìvjeli su u zabludi da su izabrani na-rodi. Mislili su da dobri Bog ba{ njih~uva i da }e njihove neprijatelje zaus-taviti i primjereno kazniti. Indijskifilozof i mistik Bagavan govorio je dase Bog prema ljudima ne odnosi poprincipima ljudske pravde, nego poprincipima milosr|a. On je milosrdani prema `rtvama i prema progonioci-ma. Ne trebamo se ljutiti na njega, jer

on zna {to je za nas dobro i kad sena{oj ograni~enoj mo}i poimanjau~ini da mi i sami znamo {to jedobro. Za razliku od boànske bez-grani~ne inteligencije, koja smrtkoristi kao evolutivni mehanizamsazrijevanja, za ~ovjekovo dobro, mi,obi~ni smrtnici, smrt doìvljavamokao kaznu i osiroma{enje svog bi}a.Umjesto {to tvrdoglavo istrajavamona svojim pozicijama, bilo bi bolje daslu{amo poruke Neba i pratimo

@IVOT JE ARENAPromatranjem povijesnog tijeka jasno se primijeti rast, razvoj inestajanje naroda. Na{a je stopa nataliteta negativna. Bojimo

se bijele kuge, da li }emo ostaviti povijesni trag ili }emo doìvjetipotpun krah kao Maye i Inke i jo{ neki narodi sli~ne sudbine.

Na{e nesre}e i uzroci



objektivni ìvotni tijek. Na{ nas otacne moè sa~uvati ako mi sami nepokazujemo èlju za opstankom.Dru{tveni zakoni su isti kao i prirod-ni. Po zakonu osmoze, suha }e kocka{e}era upiti teku}inu koja se na|e ublizini. Isto tako, ako jedan dràvniprostor ostane prazan, neminovno }ese, po «principu osmoze», popunitinekim drugim stanovnicima.»

Egoizam je uzrok svihnevolja

Osobna odgovornost klju~ jeobja{njenja nezavidne situacije, ali ifaktor uspjeha. Nojeva je logika pos-tupanja pred opasno{}u primjer izbje-gavanja su~eljavanja s kolektivnomodgovorno{}u za ono {to nam sedoga|a. Stavljanjem glave u pijesakmislimo da nas neprijatelj ne vidi. Miosporavamo neprijatelju pravo na nje-govo neprijateljstvo, a to je njegovoprirodno pravo. Kao {to gladan lav, pozakonu ja~eg, ima pravo napastiantilopu, tako i na{i neprijatelji, poistom zakonu, imaju to pravo bezobzira na to {to mi o tome mislili. Mimoèmo {tititi vlastite interese okorazmi{ljanja o na{oj, a ne o tu|ojodgovornosti. Egoizam je fundamen-talno obilje`je svakog pojedinca iosnovni uzrok sukoba ~ovjeka s~ovjekom od pamtivijeka. Kod nasnije razvijena svijest o zajedni~kiminteresima (svaki pojedinac vodi malora~una o svojim vezama s drugimpojedincima, a i sama zajednica slabovodi brigu o svojim pojedincima). Mise pona{amo kao nepomirljive bili-jarske kugle, koje se na stolu sudarajupo volji nekih mo}nih igra~a. Miu~imo kroz patnju. Tek kad seuskladimo sa ìvotnim tijekom, ondanema trenja s njim i nema patnje. Dokgod osje}amo patnju, mi se nismouskladili sa ìvotom, prkosimo nje-govoj logici. Biti egoisti~an zna~ipatiti. Mi ne osje}amo realisti~ki nivrijeme, ni prostor, ni ìvot, ni smrt.Za to smo sami krivi. Za patnje naro-da nisu krivi vo|e, jer su oni konden-zirani izraz na{e op}e svijesti, kojukarakterizira anarhija vrijednosti ikakofonija egoisti~nih te`nji. @ivot

nije ono {to mi mislimo o njemu,nego ono {to se de{ava pred nama ioko nas. Na{a filozofija da «prijateljune moèmo oprostiti uspjeh», «samoda susjedu crkne krava» ili «kad sam~uo da Triglav nije u Lici, tri danasam plakao, {to }e mi ove na{e pla-nine, kad nisu najvi{e?»

SamoubojstvaPo suicidima smo na drugom

mjestu u Europi, odmah iza Ma|ar-ske. Samoubojstva se de{avaju zbogpritiska, nagomilanih ìvotnih te{ko-}a, suicidalnih razmi{ljanja, nemo-gu}nosti pokazivanja dru{tveno prih-vatljive agresivnosti, te{kih neizlje-~ivih bolesti (s jakim i upornimbolovima), psihi~kih smetnji, bolestiCNS-a (tumori mozga i inzulti),gubitak posla, ljubavnih problema,osramo}enosti i politi~kih kriza.Postoji i «kroni~no protrahiranosamoubojstvo» nastalo zbog alko-holizma, asketizma, {trajka gla|u,odbijanjem medicinske pomo}i,narkomanije. Emil Dircheim smatrada je stopa samoubojstava svakogdru{tva posljedica razli~itog stupnjasocijalne povezanosti pojedinca idru{tva. Pojedinac moè biti nedo-voljno uklopljen u dru{tvo, ili mudru{tvo moè umetnuti samoubila~kopona{anje kao zahtjev kome se on nemoè oduprijeti (harakiri kod Japa-naca, samoubojstvo staraca kod Eski-ma, sati u Indiji). Nagla promjenedru{tvenog poloàja, zbog nekedru{tvene kataklizme, raspada bra~nezajednice ili gubitka posla, moèdovesti do samoubojstva.

Hanry i Hort dovode samouboj-stvo u vezu s ekonomskim krizama inezaposleno{}u. Stengel smatra da jeto poziv za pomo} kojim samoubojicaskre}e pa`nju okoline i o~ekuje oddru{tva pozitivan odgovor za one kojiostaju ìvjeti.

Psihopatolo{ki pristup vidi uzrokesuicida u endokrinolo{kim poreme}a-jima, drugim somatskim oboljenjima,psihijatrijskim bolestima. Filozofskipristup nagla{ava nemogu}nost da se~ovjek uhvati u ko{tac s besmis-leno{}u ìvota. Postoje razli~ite vrstesamoubojstava: a) altruitivno (da se drugoj osobi

pribavi neka korist),

b) tendenciozno (kao demonstracijaili protest)

c) bilansno (kada se napravi nepot-puna procjena onoga {to je do tadapostignuto u ìvotu).

Me|u rizi~nim skupinama uvri-jeèna je izreka: «Svatko ima vlastitidobar razlog za samoubojstvo.» Sa-moubojicama je va`no da postojinetko tko ih èli saslu{ati.

Raspad porodice«Sve sretne porodice sli~ne su

jedna drugoj, a svaka nesretna poro-dica nesretna je na svoj na~in» - pisaoje Tolstoj. Porodica, koja je stupdru{tva i dràve, u velikoj je opasnos-ti. Razli~iti utjecaji dolaze izvana una{e obitelji, u na{u porodicu, u na{usvijest i izazivaju odre|ene promjene.Neki trendovi s lijepim maskamaizvana skrivaju dosta ru`nih stvari. Ukrizna vremena prave se ljudske vri-



jednosti ismijavaju i zamijenjujubezli~nim ni{tavilom, koje se uvla~i usvaku poru u dru{tvu, pa i u porodicu.Ulazimo u ekonomsko i duhovnosiroma{tvo i u stanje totalne pravnenemo}i. Mlade djevojke, u èlji za«boljim ìvotom», odlaze u vodesponzorstva, a neke i u prostituciju i ubijelo roblje. U televizijskim pro-gramima bilo je mno{tvo emisija ouspjehu preko no}i i o slavi bezcijene. To je privla~ilo mlade ljude,koji se zapostavili {kolu, a èle}islavu i bogatstvo, na{li su se na pot-jernici Interpola. Mnoge porodiceosjetile su zlo, koje se zove narko-manija. U diskoteke se odlazilo, asvatko je bio na ne~emu (ekstazi,kokain, LSD, heroin, marihuana itd.).Roditelji nisu prihva}ali nove tren-dove, okretali su se nekom svom vre-menu, zapostavljali su sada{njost itako su mislili i htjeli rije{iti trenu-ta~ne probleme.

Rije~ porodica asocira na zajed-nicu, ljubav, zajedni~ku borbu.ôvjek kao jedinka ne moè opstati,ali uz pomo} porodice moè se vinutido najve}ih visina. Tradicionalna jeporodica obesmi{ljena. Danas jemnogo razvoda, incesta, ubojstava.Ljudi razmi{ljaju: «Za{to da po cijelidan radim i zara|ujem za «svetuporodicu», kad sve {to zaradim mogupotro{iti sam?» Otu|ili smo se jedniod drugih. Zatupljuju nas informacijeiz TV-programa, kompjutora i mar-ketinga. @ivot nam se sveo na to kakonapuniti friìder. Izgled suvremeneporodice poraàvaju}i je jer ona vi{ene moè biti stup dràve niti moè bitiatraktivna za sve vi{e usamljenihpojedinaca.

Kako pobijediti nesre}e@ivimo u uvjetima planetarne

suprotstavljenosti ~ovjeka ~ovjeku i uneprekidnim globalnim sukobima narazli~itim dijelovima planeta. Te{koje prihvatiti trpljenje i povrede kada jepotreba za za{titom integriteta reflek-sna potreba ~ovjeka, ali ni vje~naborba nije pravo rje{enje jer jepra}ena bolom. @ivotni stav «~ovjekje ~ovjeku vuk» donosi svima {tetu

koja je o~igledna. @ivotni stavovimogu biti {tetni za zdravlje, kaovirusi, bakterije, negativne emocije ikemijski otrovi. ôvjek ispunjenmr`njom bolestan je ~ovjek, bez obzi-ra na to koliko mu je nepravde nane-seno, jer se tim ~inom poistovje}uje sobjektima svoje mr`nje.

Vrijeme je ograni~eno trajanje, avje~nost je kretanje bez po~etka ikraja. @ivot je tijek bez po~etka ikraja. On je vje~nost, a vje~nost nijevremenska pojava. ôvjek jeograni~enog trajanja i zato ne moèspoznati vje~nost. Sve {to se doga|a uìvotu posljedica je nekog prethodnoguzroka, a on je bio posljedica nekogjo{ ranijeg uzroka. @ivot, prema tome,predstavlja neprekidan niz uzroka iposljedica. Samopouzdanje u hodukroz ìvot daje nam spoznaja daosje}amo, znamo i razumijemo.Nesigurni smo kad nekom doga|ajune vidimo uzrok. Neznanje nasugroàva i izaziva strah od nastupa-ju}ih, a nepredvi|enih doga|aja. Izneznanja pogre{no opaàmo, mislimoi pona{amo se krivo, pa nam sede{ava ono {to ne èlimo, tako danam se ìvot pretvara u arenu malih ivelikih sukoba i trpljenja. Sukob jeuvijek posljedica obostrane odgo-vornosti na po~etku, vrhuncu i kraju.@ivotna deviza «oko za oko, zub zazub», kao revan{izam, nikad nijedonijela mir i sre}u ljudima.

Stara poslovica «tko se ma~a la}a,od ma~a }e i poginuti», govori o kon-tinuitetu stradanja. Kraj je agre-sivnosti u ljubavi. @ivotna su isku-{enja ogledalo na{e du{e, a sluè dapokaù ~ime mi kao bi}e raspola-èmo. Iluzije traju od jednog do dru-gog isku{enja, a obi~no u isku{enjimagrije{imo. Mr`nja nikad ne smije bitipokreta~ ìvota. I u trenucima kad sebranimo, mr`nja ne moè biti motivza obranu. Obrana mora proistjecatiiz ljubavi prema ìvotu. Pro{lost nemoèmo izbrisati, ali moèmo izmi-jeniti svoj odnos prema njoj.Mijenjamo je pokajanjem i pra{ta-njem. Budu}nost gradimo sada{njo{}ui pro{lo{}u. Iluzije su talog na{e du{e.Na{e osje}ajno tijelo moè se o~istitipokajanjem i pra{tanjem, a tko tomene teì, sije i dalje sjeme agresivnosti.Ako se neprijatelj ne kaje i dalje nasnapada, mi imamo pravo da se brani-mo, ali ne branimo se mr`njom. Kadamajka tu~e svoje dijete, ne radi to zato{to ga mrzi, ve} zato {to ga voli i {tone èli da dijete ubudu}e grije{i.Ljubav prema ìvotu najve}a jemoralna vrijednost. Previ{e zagledaniu sebe, ne vidimo svoje okruènje, aopsjednuti okruènjem, ne vidimovlastitu unutra{njost. Svaka isklju-~ivost vodi u razaranje i patnju.

Petar Radakovi}, dr.med.

KAD STANICE «PROLUPAJU»



Probavni sustav dana{njeg ~ovjeka tako|er pla}a cijenumodernog ìvljenja. Zanemarivanje osje}aja gladi ilipreskakanje obroka, neuravnoteène dijete, nedo-

statak svih hranjivih sastojaka odraz su na{e svakodnevice.U ùrbi ~esto poseèmo za brzo pripravljenom hranom,pretjerano vru}om, hladnom ili kiselom, prekomjernouìvamo hranu punu «lo{ih» masno}a ili konzervansa, popi-jemo pi}e-dva previ{e, uìvamo u cigaretnom dimu…asluznica probavnog trakta biva sve vi{e o{te}ena i bolesna.

Uz upale (ili kako se to popularno zove – «vi{ak kise-line», «`garavica», «nadraèna crijeva» ili sli~no), danassmo svjedoci sve ve}e u~estalosti zlo}udnih tumoraprobavnoga sustava. Prehrana i ìvot po ritmu i pravilimazapadnoga svijeta donijeli su nam rak debeloga crijevagotovo na prvo mjesto po u~estalosti, ~ak i po smrtnosti;~ini se da je kod èna danas ~e{}i od raka dojke. Stoga jeovdje vrijeme i mjesto da u nekoliko redaka opi{emonaj~e{}e vrste karcinoma (raka) probavnih organa, kako ihprepoznati i kako se lije~e.

Probavnu cijev moèmo podijeliti na: jednjak, èludac,tanko crijevo, debelo crijevo i (radi nekih posebnosti iz-dvojen) zavr{ni dio debeloga crijeva. U organe probaveubrajamo jo{ jetru, ù~njak i ù~ne vodove te gu{tera~u snjenim vodovima.

RAK JEDNJAKAJednjak ima oblik {uplje cijevi koja prenosi hranu i

teku}inu od usne {upljine do èluca. Zlo}udni je tumorjednjaka bolest koja nastaje u stijenci jednjaka i raste,steù}i jednjak ili ispunjavaju}i {upljinu, tako da prolazhrane postaje oteàn ili nemogu}. [irise po stijenci, probija u okolinu sredo-prsja, a naj~e{}e u plu}a.

Rizici i ~imbenici nastanka: pre-vru}a hrana i napitci, pu{enje, preko-mjerno uìvanje alkohola. Bolesnicisa zlo}udnim tumorom jednjaka,~e{}e nego drugi bolesnici sa zlo-}udnim tumorima, imaju ili su imali idruge tumore u podru~ju glave i vrata,naj~e{}e grla ili plu}a. Ti zlo}udnitumori mogu se povezati s pu{enjem ikori{tenjem alkohola. Tako|er jedokazano da prehrana s mnogo mas-no}a, s malo bjelan~evina i nisko-kalori~na prehrana mogu pove}atirizik od raka jednjaka.

Naj~e{}i su znaci upozorenjapote{ko}e u gutanju krute hrane, uz

bol u prsima pri hranjenju, i mr{avljenje. Bolesnici po~injuprete`no uzimati teku}u hranu, i to u malim koli~inama, jerse ina~e hrana ~esto “vra}a”. @ale se na stalnu `garavicu ipe~enje iza grudne kosti. Mogu}a su povra}anja krvi, obil-no curenje sline. êsto je prisutan karakteristi~an zadah izusta. U kasnijim fazama bolesti javlja se bol u prsima ineovisno o jelu, a ako se tumor probio u plu}a, dolazi dojakog ka{lja pri hranjenju, uz mogu}nost gu{enja.

Pretrage koje je nu`no u~initi: naj~e{}e se ~ini radio-lo{ko snimanje jednjaka kontrastom (gusta barijeva ka{a –kao kreda, koja se pije tijekom pretrage) ili ezofagogas-troskopija. To je pretraga kojom se jednjak gleda iznutra,putem tanke sonde - endoskopa (cijevi) koja se kroz ustauvla~i u njega. Lije~nik moè, putem ugra|ene kamere, naekranu to~no vidjeti sluznicu i promjene koje su na njojnastale i si}u{nim klije{tima u istom ~asu uzeti uzoraktkiva za analizu, da bi se utvrdila priroda bolesti. Tako|erje nu`no u~initi pregled okolnih organa gdje se bolest

naj~e{}e {iri (plu}a, sredoprsje, jetra ièludac), a naj~e{}e se to ~ini radio-lo{ki - kompjutoriziranom tomografi-jom grudnog ko{a (CT), uz uporabukontrastnog sredstva, a za jetru pre-gled ultrazvukom.

Na~ini i ishod lije~enja ovise ostadiju bolesti, tj. o tome da li jetumor samo u jednjaku ili se pro{iriona druga mjesta, i o op}em zdrav-stvenom stanju bolesnika. Odabirmetode ili kombinacija i redoslijeda~ine se za svakog bolesnika individu-alno, ali slijede}i provjerene pro-tokole i preporuke. U lije~enjubolesnika sa zlo}udnim tumorom jed-njaka koriste se sve vrste lije~enjapojedina~no ili u kombinacijama:kirur{ki zahvat (odstranjivanje dijela

Rak probavnih organa I dio

KAD STANICE «PROLUPAJU»U jurnjavi svakodnevnog ìvota vrlo ~estozanemarujemo prirodne potrebe i ritam

svojeg tijela. Nakon dugotrajnogiscrpljivanja, tijelo naj~e{}e reagira

bole{}u. Niz je bolesti koje nastaju na tajna~in, ali, {to je najva`nije, ispravnimìvotom i po{tivanjem vlastitih potrebamnoge bi se mogle izbje}i ili ublaìti.



jednjaka zahva}enog zlo}udnim tumorom), terapijaradioaktivnim zra~enjem, kemoterapija (kori{tenje lije-kova – tzv. citostatika radi uni{tavanja stanica zlo}udnogtumora).

Kako si moèmo pomo}i: izrazito je va`no smanjiti ilipotpuno prekinuti pu{enje i prekomjerno konzumiranjealkohola, izbjegavati ~esto konzumiranje pretjerano masnei jako za~injene hrane.

RAK @ELUCA@eludac je dio probavnog sustava. Smje{ten je u sredi-

ni trbuha, neposredno ispod rebara. Njegov gornji dio spo-jen je s jednjakom, a donji se nastavlja na dvanaesnik -po~etni dio tankoga crijeva. Kada hrana u|e u èludac,mi{i}i u njegovoj stijenci proizvode valovite kretnje kojeusitnjavaju i mije{aju hranu. Istovremeno iz `lijezda uèlu~anoj stjenci izlaze sokovi koji olak{avaju probavuhrane. Nakon otprilike 3 sata, hrana postaje teku}a i prelaziu crijevo, gdje se probava nastavlja.

Rizici za nastanak raka. Rak èluca naj~e{}e sepojavljuje nakon 50. godine ìvota; ~e{}i je kod mu{kara-ca. U~estaliji je u Japanu, Koreji, dijelovima isto~neEurope, Latinskoj Americi. Iako se to~an uzro~nik ne zna,naj~e{}e se spominju dimljena i jako soljena hrana (meso iriba), voda u kojoj ima dosta nitrata, nitrati kao konzer-vansi hrane te drànje pripravljene hrane na sobnoj tem-peraturi (upotreba hladionika i suvremene metode kon-zerviranja hrane smanjuju u~estalost raka). Pove}anomriziku izloèni su pu{a~i i alkoholi~ari. S druge strane,svjeà hrana, vo}e, povr}e mogu za{tititi od te bolesti.Neke studije pokazuju da bakterija Helicobacter pylori,koja moè uzrokovati èlu~ane upale i ~ir, moè biti bitanfaktor rizika nastanka raka èluca. Ugroène su i osobekoje boluju od perniciozne anemije, nedostatka èlu~anekiseline (aklorhidrije) ili atrofije èluca, a i pu{enje senavodi kao rizi~an faktor. Po novim studijama, izgleda daje rizik nastanka raka èluca kod ljudi s ~irom èluca ipakmalen. Neke studije navode ve}u u~estalost kod osoba koje

imaju krvnu grupu A u odnosu na krvnu grupu O, no onaje svega nekoliko postotaka ve}a. Nije dokazano zna~enjegenetskih ~imbenika.

Rak èluca moè nastati u bilo kojem dijelu èluca i{iriti se u druge organe, npr. stijenkom èluca u jednjak ilidvanaesnik. Moè pro}i i kroz stijenku èluca i zahvatitilimfne ~vorove, jetra, gu{tera~u i debelo crijevo. Tako|ermoè zahvatiti udaljene organe poput plu}a, limfnih ~voro-va iznad klju~ne kosti i jajnika.

Naj~e{}i znaci upozorenja. Rak èluca te{ko je ranootkriti. Obi~no nema simptoma u ranim stadijima i, umnogim slu~ajevima, rak se pro{irio prije nego je otkriven.Kada se pojave simptomi, ~esto su tako neva`ni da osobana njih ne obra}a pa`nju. Ipak, te tegobe koje nas morajuupozoriti da je posjet lije~niku potreban, iako nije nu`no daim je rak uzrok, jesu: stalni bolovi ili nelagodnost u èlucu,oteàna probava uz pe~enje-`garavicu, mu~nine ipovra}anja, katkad uz tragove krvi ili boju taloga kave,gubitak apetita, ga|enje na hranu-posebno meso, gubitakna teìni, neuredne stolice, katkad s krvlju, tamno obojenastolica, nadutost nakon obroka, dugotrajniji osje}aj op}eslabosti i umora.

Pretrage koje je nu`no u~initi: uz osnovne nalazekrvne slike i èljeza u krvi, koji ~esto ukazuju na slabo-krvnost, ponekad se ~ini i test provjere da li postoji skrive-na krv u stolici, jer rak èluca ponekad uzrokuje krvarenjekoje se ne moè vidjeti golim okom. Kako i druga stanjamogu uzrokovati krvarenja, krv u stolici ne zna~i nu`no daosoba ima rak. Rendgenska snimka jednjaka i èluca,nakon {to je pacijent popio barijevu ka{u, ocrtavaunutra{njost tih organa i omogu}uje da se uo~e tumor ilidruge abnormalnosti. No, najsigurnije je u~initi ezofa-gogastroskopiju - pregled jednjaka i èluca pomo}u tankecijevi - gastroskopa, koja se provodi kroz usta i jednjak doèluca. Lije~nik tako moè direktno vidjeti unutra{njostèluca. Ako se prona|e nepravilnost, uzet }e uzorak tkiva.Uzorak }e pod mikroskopom pregledati patolog. Postupakuklanjanja tkiva i pregleda pod mikroskopom zove se biop-sija. To je jedini siguran na~in da se utvrdi da li u tkivupostoje zlo}udne stanice. Po dobivanju potvrdne dijag-noze, ~ine se dopunske pretrage kojima se utvr|ujemogu}e {irenje tumora u okolinu ili druge organe (ultra-zvuk, rtg - snimka plu}a, CT trbu{ne {upljine itd.).

Lije~enje se prilago|ava potrebama svakog pacijenta.Ono ovisi o veli~ini, smje{taju i pro{irenosti tumora,odnosno o stadiju bolesti, o op}em zdravstvenom stanju idr. Karcinom èluca te{ko je lije~iti, osim ako je otkrivenu ranom stadiju (prije nego se po~eo {iriti).

Naàlost, obi~no se otkrije u uznapredovalom stadiju.Lije~enje moè biti kirur{ko, kemoterapijom i/ili

radioterapijom. Jedinu nadu za izlje~enje pruà kirur{koodstranjenje tumora, a operacija uklju~uje odstranjenjedijela ili cijelog èluca i susjednih limfnih ~vorova. Ostalemetode lije~enja, radioterapija i kemoterapija, koriste senakon kirur{kog zahvata i u lije~enju uznapredovale



bolesti. Novi pristupi lije~enju, poput biolo{ke terapije idruga~iji na~ini kori{tenja ustaljenih metoda, prou~avajuse u klini~kim studijama. Bolesnik moè biti lije~en jed-nom metodom ili njihovim kombinacijama.

Kako sprije~iti rak èluca: treba izbjegavati pretje-ranu konzumaciju prevru}e ili jako dimljene, salamurene iliza~injene hrane, odnosno svih onih oblika hrane koji svo-jim dugotrajnim nagrizaju}im djelovanjem uni{tavajusluznicu èluca; ~uvati se prekomjernog konzumiranjaalkohola, posebno èstokih pi}a; redovito se kontroliratikod lije~nika, lije~iti infekciju Helicobacter pylori. Mnogestudije pokazuju da konzumiranje hrane koja sadrì C-vitamin i beta-karoten, kao {to su svjeè vo}e i povr}e tecrni kruh, smanjuje rizik.

Od velike je va`nosti borba za rano otkrivanje bolestijer je tada vjerojatnost preìvljavanja mnogo ve}a.Potrebno je utvrditi osobe s pove}anim rizikom i redovitoih kontrolirati. U tu skupinu spadaju osobe iznad 40 godi-na koje imaju neka oboljenja èluca, ili ~e{}u pojavu rakaèluca u obitelji, a posebno osobe s neodre|enim tegoba-ma u gornjem dijelu trbuha koje traju duè vrijeme i nereagiraju na lije~enje.

RAK DEBELOG CRIJEVAPosljednja dva metra crijeva zovu se debelo crijevo ili

kolon. Zavr{ni dio debelog crijeva naziva se rektum inalazi se u duìni od pribli`no posljednjih 12-15 cm crije-va do analnog otvora ~mara. Rak debelog crijeva pred-stavlja ozbiljan zdravstveni problem u zapadnim zemlja-ma. Zbog razli~itih tegoba koje ga prate i na~ina lije~enja,rak debelog crijeva naj~e{}e se opisuje odvojeno od rakarektuma. Rak kolona je vi{e od 2,5 puta ~e{}i od raka rek-tuma i ne{to se ~e{}e javlja kod èna, dok je rak rektuma~e{}i u mu{karaca. Po posljednjim statistikama, drugi jeuzro~nik smrti od raka i kod mu{karaca (nakon raka plu}a)i kod èna.

îmbenici koji su povezani s pove}anim rizikom odnastanka raka debelog crijeva jesu: adenomatozni polipi-izrasline u crijevu, rak crijeva u obitelji (pove}ava rizik za15%), razne upalne bolesti crijeva, posebno kroni~niulcerozni colitis, rak u drugom dijelu tijela i poreme}ajiimunolo{kog sustava. Postoje dokazi da je rak crijeva uskopovezan s odre|enim poreme}ajima gena. Rizik nastankazlo}udnog tumora u crijevu pove}ava se nakon 40. godineìvota. Naj~e{}e se javlja kod osoba u 60.-65. godiniìvota. Nepravilna prehrana, koja sadràva velike koli~inemasti i kolesterola, povezana je s pove}anim rizikom odnastanka raka crijeva. Odsutnost biljnih vlakana (celu-loze), velike koli~ine bjelan~evina u hrani, konzumiranjealkohola i tjelesna neaktivnost dodatno pove}avaju rizik.Nasuprot tome, vjeruje se da prehrana bogata vlaknima,ìtaricama, mekinjama te ùtim i zelenim povr}em djelujepreventivno. Preventivni u~inak tako|er se pripisuje kalci-jevim solima i hrani bogatoj kalcijem, jer one sprje~avaju

pretjerano umnaànje crijevnih stanica, kao i u~inke ù~nekiseline i masnih kiselina koji poti~u stvaranje raka.

Po~etne tegobe, koje nas mogu upozoriti na rak debe-log crijeva, naj~e{}e su promjene u radu crijeva. êsto seizmjenjuju periodi opstipacije (za~epa), tvrde stolice iproljevi. Pri pra`njenju se nalaze tragovi, a katkad i ve}ekoli~ine krvi u stolici. Kod raka crijeva bol uglavnom nijerano prisutna, ali osje}aj nelagodnosti ili nepotpunogpra`njenja stolicom moè biti prisutan. Ako se smetnjezanemare, a bolest napreduje, za~epljenje crijeva moèpostati u jednom ~asu kona~no i tada je po ìvot opasno uzjake bolove u cijelom trbuhu, povra}anje i bolesnik dolaziu bolnicu pod slikom zapletaja crijeva.

Pretrage nu`ne za dokazivanje zlo}udnog tumoraendoskopske su i radiolo{ke. Endoskopske su pretrage rek-toskopija (pregled zavr{nog crijeva sondom) ikolonoskopija (pregled cijelog debelog crijeva sondom).Izvode se nakon uzimanja sredstva za ~i{}enje crijeva,vrlo su precizne i pri njima se moè odmah uzeti uzoraksumnjivog tkiva za analizu – biopsiju. Ponekad, ako je bolprejaka ili neki drugi razlog ne dopu{ta ili oteàva pregled,umjesto endoskopije rade se radiolo{ke pretrage – iri-gografija i irigoskopija. U crijevo se u{trcava kontrast –mje{avina ka{e barijeve krede i zraka, i onda se snima, notakva pretraga samo otkriva bolest, ali ne moè sa si-gurno{}u potvrditi da se radi ba{ o zlo}udnom tumoru. Uzosnovnu dijagnostiku, rade se i pretrage ostalih dijelovatrbuha, posebno jetre i limfnih puteva (ultrazvuk, CT) iradiolo{ko snimanje plu}a. U dijagnostici tumora crijeva,ali bitnije u pra}enju lije~enja i pri kontrolama, iz krvi seizra|uju tzv. tumorski biljezi (markeri). To su specifi~nibiljezi - antigeni koji se u bolesnika sa zlo}udnim tumori-ma crijeva (postoje i za neke druge tumore) pojavljuju ukrvi u znatno povi{enim vrijednostima u usporedbi sazdravim ljudima iste dobi. Va`no je znati da oni sami posebi ne dokazuju bolest, ali su jako korisni zajedno sdrugim pretragama, i lije~niku omogu}avaju procjenu kon-trole i stanja bolesti.



Lije~enje. Od svih ~e{}ih karcinoma, rak debelog cri-jeva najlak{e je izlje~iv ako se otkrije u ranom stadijubolesti. Mogu}nost lije~enja, uz dobre rezultate u preìv-ljavanju, postoji za sve bolesnike oboljele od raka debelogcrijeva. Tri su na~ina lije~enja: kirur{ko (odstranjivanjedijela crijeva zahva}enog rakom), radioaktivno zra~enje icitostatska kemoterapija (uzimanje lijekova koji uni{tavajustanice raka). Kirur{ko lije~enje naj~e{}a je i jedina meto-da lije~enja raka debelog crijeva ako je rak otkriven u vrloranoj fazi, bilo odstranjenjem samog tumora unutar crijevaili odstranjenjem dijela crijeva s tumorom. Ako se radi ove}em raku, popratnoj upali ili sasvim zavr{nom dijelu cri-jeva, koje nije mogu}e ponovo spojiti, lije~nik }e napravitiotvor (kolostomu) na vanjskom dijelu tijela gdje }e seotpadne tvari izbacivati iz tijela. Ona moè biti privremenaili trajna, ovisi o razlogu za{to je u~injena. Bolesnici kojiimaju kolostomu moraju nositi specijalnu vre}icu u koju seskuplja izmet. Ta se vre}ica lijepi za koù oko otvora speci-jalnim ljepilom i moè se baciti nakon upotrebe. Vre}ica sene vidi ispod odje}e i ve}ina se sama brine za nju. Lije-~enje citostatskom kemoterapijom, uz istodobnu radiote-rapiju ili bez nje, ovisi o tome gdje se tumor nalazi (ukolonu ili u rektumu) i o fazi bolesti. Moè se primijenitiprije ili poslije operativnog zahvata. Prognoza bolesti

({anse za oporavak) i izbor terapije ovise o fazi bolesti (radili se o unutra{njoj stijenki kolona ili se rak pro{irio nadruga mjesta) i o op}em zdravstvenom stanju pacijenta.

Kako sprije~iti rak debelog crijeva: pravilna, zdravaishrana umnogome moè pomo}i jer je rak debeloga crije-va bolest zapadne civilizacije (ìvimo brzo, hranimo sebrzo, neuredno, gotovom, vrlo ~esto nezdravom «instant»hranom). Potrebno je pove}ati koli~inu celuloze (ìtarica,mekinja) u prehrani, uz redovito konzumiranje povr}a ivo}a, crnog kruha. Umjereno, ali redovito treba se bavitisportom, odnosno fizi~kim aktivnostima. Reguliranje sto-lice smatra se va`nim ~iniocem u spre~avanju te formeraka. Me|u agensima u prevenciji raka debeloga crijevanajvi{e su prou~avani antioksidansi betakaroten, vitamin Ci E, kalcij te nesteroidni protuupalni lijekovi kao aspirin.

Redoviti pregledi osoba kod kojih su prisutni rizi~ni~imbenici tako|er su oblik prevencije. Lije~nici i udruge zaborbu protiv raka preporu~uju da zdravi ljudi bez rizi~nihfaktora obave digitorektalni pregled svake godine nakon40-45. godine ìvota, a nakon 50. godine ìvota test naokultnu krv u stolici svake godine te kolonoskopiju svakih5 godina.

Mr.sc. Ira Pavlovi}-Ruì},dr.med.

ni napori na unapre|enju poljopri-vredne proizvodnji i primjenu najsu-vremenijih metoda uzgoja poljo-privrednih kultura te modernih tehno-lo{kih rje{enja u proizvodnji namirni-ca. Posebno zna~ajnu ulogu imabiotehnologija, koju definiramo kaokori{tenje biolo{kih procesa, ìvihorganizama i njihovih produkata uproizvodnji namirnica. Na{i su preci,na temelju vlastitih iskustava krozstolje}a, u~ili o na~inu uzgoja izda{-nijih usjeva, odabiru boljih i ja~ihìvotinja za uzgoj te o na~inuiskori{tavanja mikroorganizama,kvasaca i plijesni za pripremu kva-

Koristi te tehnologije uvidjelismo u prozvodnji rekom-binantnog inzulina i cjepiva

protiv hepatitisa B. No, najve}u prak-ti~nu primjenu ta je tehnologija na{lau poljoprivredi, odnosno u stvaranjugenski preina~enih biljnih vrsta spobolj{anim svojstvima te, u smisluprehrambene vrijednosti, boljeguroda, otpornosti na bolesti i {tetnike,atraktivnosti i odrìvosti namirnica.

Pove}ana potro{nja hrane uzroko-vana je velikim porastom brojastanovnika na Zemlji, {to prisiljava~ovje~anstvo na ve}u proizvodnjunamirnica. U svijetu se ulaù ogrom-

litetnijih namirnica - kruha, jogurta,vina itd. Kori{tenjem metoda selekci-je i kriànja (vertikalni prijenos genas roditeljske na generaciju potomaka),uspjelo im je proizvesti bolje iotpornije vrste za proizvodnju hrane,npr. krave koje daju vi{e mlijeka iliriù ve}eg zrna.

Mije{anje vrstaNajnovija primjena biotehnologije

u proizvodnji namirnica jest proiz-vodnja genetski izmijenjenih namir-

Genetski preina~ene namirnice

INSEKT U KRUMPIRUDostignu}a moderne

molekularne biologije igenetike omogu}ila su

manipulacije s DNA namolekularnoj razini, ali ihorizontalni prijenos gena

i pripadaju}ih svojstavaizme|u jedinki razli~itih,

nesrodnih vrsta te timestvaranje novih

rekombinantnih svojstavaìvih organizama.



nica, tj. uporaba genetskog inènjer-stva u proizvodnji namirnica. Osnovupostupka predstavlja horizontalni (zarazliku od vertikalnog, s roditelja napotomstvo) prijenos gena, odnosnometoda koja koristi mogu}nost identi-fikacije pojedinih gena koji svojomekspresijom dovode do izraàvanjapojedinih svojstava (osobina) ìvogorganizma te njegovog "izrezivanja"iz genoma davaoca i prijenosa ugenom doma}ina. Na taj se na~inèljeno svojstvo davaoca prenijelo nadoma}ina primaoca. Prijenos genamoè se obavljati izme|u jedinki istevrste, kada se zapravo radi o ubrzanjui usmjeravanju prirodnih procesakriànja i selekcije, ali tada su svoj-stva ili osobine koje se prenoseograni~ene na one koji su prirodnoprisutni unutar vrste. Ako se prijenosgena obavlja izme|u razli~itih nes-rodnih vrsta, tada se radi o stvaranjunovih, genetski izmijenjenih organi-zama, s prenesenim svojstvom kojeprirodno ne postoji unutar te vrste.Tako se mogu prenositi humani geni uìvotinje, riblji gen u raj~icu, gen izinsekta u krumpir.

U brojnim biotehnolo{kim labora-torijima u svijetu u tijeku su eksperi-menti kojima se poku{ava stvoritivrste usjeva otporne na biljne bolesti iinsekte {teto~ine, ~ime se nastojipove}ati prinose bez uporabe kemij-skih tretmana. Tako je stvoren kuku-ruz s genom Bacillus thuringiensis,bakterije iz tla koja se ve} ~etrdesetgodina koristi za uni{tavanje larvikomaraca i drugih insekata. Taj kuku-ruz sam stvara tzv. Bt-toksin te takopostaje otporan na {teto~ine. Rekom-biniranjem gena nastoji se pove}atiotpornost usjeva na herbicide tako daherbicidni tretmani uni{tavaju korov,a uzgajane biljke ostaju neo{te}ene.

Manje masno}e, vi{evitamina

Drugi je primjer raj~ica s bloki-ranim enzimom mek{anja (kvarenja)koji je prirodno prisutan u njoj, a~ime raj~ica postaje dugotrajnija.Neka od drugih svojstava koja se nas-toje «ugraditi» u biljke koje se uzga-

jaju za proizvodnju namirnica, s vi{eili manje uspjeha, jesu pobolj{ananutritivna vrijednost - pove}an sadr-àj proteina, vitamina (rià s provita-minom A – zlatna rià, i raj~ica s po-ve}anim sadràjem likopena) i modi-ficirani sadràj masno}a. U eksperi-mentalnoj su fazi i usjevne biljke sgenetskim modifikacijama koje ih~ine otpornijima na nepovoljne kli-matske i druge uzgojne uvjete - vru-}inu, smrzavanje, su{u i smanjen sa-dràj du{ika u tlu. Pod pretpostavkomda do|e do njihove komercijalizacije,sljede}e generacije GMO-biljaka iza-zvat }e revoluciju u poljoprivrednojproizvodnji.

Biotehnologija u proizvodnjinamirnica postala je jedna od najper-spektivnijih disciplina dana{njice, auplitanje interesa kapitala i profita ni

ne treba posebno spominjati. Neza-mislive sume novaca ulaù se uistraìvanja genske tehnologije inesumnjivo je da }emo u skorijojbudu}nosti svi biti dotaknuti njezi-nom uporabom u medicini, biotehno-logiji ili proizvodnji namirnica.

Mnoga pitanja u vezi s uporabomgenske tehnologije ostaju otvorena,poput ovih: da li su namirniceproizvedene genetskim inènjerin-gom ne{kodljive za potro{a~a, koje suopasnosti od uporabe te tehnologije?GMO-hrana dostupna je potro{a~imau posljednjih deset godina. [irom svi-jeta, a naro~ito u Americi, ljudi jekonzumiraju bez vidljivih utjecaja nazdravlje, {to je evidentirano u brojnimrecenziranim znanstvenim ~asopisi-ma, dokumentima i izvje{tajima regu-latornih tijela i agencija. No, o teoret-ski mogu}im dugotrajnim utjecajimaza sada ne moèmo raspravljati.Pojedini stru~njaci smatraju da genet-

ski izmijenjene namirnice mogu bitiopasne za zdravlje ljudi jer promjenagenske strukture moè rezultiratineo~ekivanim popratnim pojavamakoje jo{ ne poznajemo dovoljno. Mine znamo kako }e se gen koji pripadadrugoj vrsti pona{ati u genomu novogdoma}ina - za njega novoj sredini teda li to moè rezultirati i smanjenjemprehrambene vrijednosti, ili ~akstvaranjem novih, ili potenciranjempoznatih alergena, otrova (toksina) ilikancerogenih tvari. Osiguranje ne-{kodljivosti takvih namirnica zahtije-va potpuno druga~iji pristup jer, zarazliku od konvencionalnih namirnicas kojima smo kroz stolje}a uporabepostigli ravnoteù i poznat nam je nji-hov sastav, o mogu}nosti {tetnogdjelovanja genetski modificiranihnamirnica ne moèmo sa sigurno{}uraspravljati. Radi ocjene ne{kodlji-vosti genetski modificiranih i drugihnovih namirnica, Svjetska zdravstve-na organizacija razvila je posebanpristup temeljen na dokazivanju"ekvivalentnosti u bitnoj mjeri",odnosno na nastojanju da se za svakunovu namirnicu utvrdi istovjetnost snjezinim konvencionalnim panda-nom. Ako istovjetnost postoji, novanamirnica tretira se kao i njezin "ori-ginal", a ako ne postoji, mora se pod-vrgnuti rigoroznim ispitivanjimane{kodljivosti.

Igra s prirodomUvo|enjem novih organizama u

svoj okoli{ ~ovjek jo{ jednom zadireu prirodne procese koji su se uspos-tavljali milijunima godina, a zadira-nje u arhai~ne uravnoteène prehram-bene lance izaziva poreme}aje odnosau ekosustavu i ugroàva postojanjevrsta i samog ekosustava. Tako|er,„bjeànjem“ gena s novih usjeva i nji-hovim kriànjem s divljim srodnimvrstama, moè do}i do {irenja svoj-stava namijenjenih uzgojnim biljkamana divlje biljke i korov. Takootpornost na herbicide moè prije}i ina korov, {to bi moglo ugroziti po-ljoprivrednu proizvodnju. Osim ovdjepostavljenih pitanja, postoje gledegenetski modificiranih namirnica i

DOMA]A LJEKARNADRVE]E, LISTOVI, CVIJE]E



Udrve}e se ubrajaju najve}ebiljke. Ako se radi o golosje-menja~ama, odnosno ~eti-

nja~ama, da ih lak{e razlikujemopomaù iglice i ~e{eri. Ako se radi obiljci kritosjemenja~i koja nema~e{era, ako je rije~ o bjelogori~nomdrve}u, u raspoznavanju pomaèli{}e. Kod listopadnog drve}a zimipomaè oblik kro{nje. Svaka vrstabjelogorice ima list naro~itog oblika:uzak, mnogo {iri ili mnogo ve}i, sglatkim rubovima ili nazubljenim kaopila. Neki su urezani, a neki cjeloviti,neki su sastavljeni od vi{e odvojenihlisti}a sastavljenih u listove, kao kodkestena. Ako se manji listovi dijele nalisti}e, radi se o dvostruko sastav-ljenom listu, kao kod bagrema. Nekebiljke, kao npr. dud, imaju na svomstablu listove razli~itih oblika. I ìlelista mogu biti razli~ite, pa se u nekihlistova ìle pruàju kao prsti iz dlanaruke (dlakaste ìle), ili se granaju kaopero (peraste). Dràk lista, peteljkakod ve}ine je listova obla, a kodrazli~itog drve}a razli~it je poredaklistova na granama. Negdje se listovinalaze jedan nasuprot drugom, dokkod ve}ine li{}e izbija najprije s jednestrane grane, a onda s druge, {to jenazvano alternativnim poretkom. Unekih vrsta pojedini listovi razvili suse u vitice ili u trnove. Kora, listovi,oìljci listova i trnje dobro pomaù uprepoznavanju bjelogorice zimi, kao i

cvjetovi u prolje}u, ili u tijelu godinesjemenke na drve}u. Na primjer,svaka vrsta hrasta ima svoj oblik ìra,a ìr je uvijek samo sjemenka hrasta.Na{e bjelogori~no drve}e pripadaskupini kritosjemenja~a, kod kojih suse s obilnijim brojem vrsta razviledvosupnice, u odnosu na biljke s jed-nom supkom, kod kojih najjedno-stavnije cvjetove nalazimo kod trava.Skoro sve cvije}e ulazi u dvosupnice,a cvjetovi su oznake po kojima seutvr|uje u koju porodicu spada nekabiljka. Od svih porodica cvjetnja~a,najva`nija je porodica trava kada su upitanju va`ne prehrambene biljkesvakida{nje hrane, sto~ne hrane teuzgoja: p{enica, kukuruz, zob, je~am,ra` i {e}erna trska.

U primjeru porodice nazvaneglavo~ike ili compositae naziv kom-

pozite (lat.=sloène) kazuje da jeporodica dobila ime po tome {to jesvaki tzv. cvijet zaprado sloèn odmnogo sitnih cvjetova koji zajedno~ine cvat. Cvjetovi biljaka glavo~ikanisu svi jednake gra|e. To je, ina~e,malo teà porodica kada èlimoodre|ivanjem saznati ime biljke.Cvjetovi na rubu nazivaju sedruga~ije od onih u sredini. Umasla~ka su svi cvjeti}i istovrsni, a usuncokreta su npr. dvovrsni. Svi cvje-tovi imaju ulogu stvaranja sjemenakatako da se krug drvo – cvijet – sjemen-ka stalno ponavlja. Svi potpuni cvje-tovi imaju {to i cvijet breskve: tu~ak,pra{nice i latice. Mnogi mogu biti bezsamo nekog ili vi{e tih dijelova, nocvijet mora imati ili pra{nik, ili tu~akjer bez tu~ka, odnosno pra{nika nemoè sam sudjelovati u stvaranju sje-menke. Najjednostavniji su cvjetovivrbe jer svaka vrsta ima dvije vrstecvjetova. Stru~no se kaè da su vrbe"dvodomne" jer nemaju na istom sta-blu i pra{ni~ke cvjetove i tu~kove.Tu~ak izgleda kao mala zelena vazicadugog grla. Neke biljke imaju dvijevrste cvjetova, jedne s tu~kom, druges pra{nicima, ali na istoj biljci. Takavje kukuruz, "jednodomna biljka".Cvjetovi trava imaju i pra{nike, itu~ak, ali nemaju latica ni lapova.Potpun je cvijet u sredini s tu~kom,oko njega su pra{nici, ima latice ilapove. Proljetni ljiljan ima sva ~etiridijela te se takvi potpuni cvjetovimogu preporu~iti po~etnicima uu~enju dijela botanike, kada sesnalaze u po~etnom odre|ivanju bilja-ka. Njegov cvijet, me|utim, moèmalo zbuniti jer su mu latice i lapovijednaki. No, lapovi se ipak mogu pre-

LJEKOVITO BILJE II

DOMA]A LJEKARNADRVE]E, LISTOVI, CVIJE]E

brojne eti~ke, moralne, vjerske i drugedvojbe. Brojne zapadne zemlje, patako i zemlje EU, radi usmjeravanjauporabe genske tehnologije u korist~ovjeka te za{tite ~ovjeka i njegovogokoli{a od eventualnih {teta nastalihzbog utjecaja GMO, donijele su le-gislativu koja ure|uje i pristup ispiti-

vanju zdravstvene ispravnosti novihnamirnica. Radi informiranja i pravaizbora potro{a~a, proizvo|a~i suobvezni jasno ozna~iti genetski modi-ficirane namirnice na deklaraciji.Hrvatska je u pitanju legislative odlu-~ila slijediti primjer Europske unije tesu u 2003. godini usvojena dva

klju~na zakona iz toga podru~ja, a tosu Zakon o za{titi prirode i Zakon ohrani. No, za potpuno ostvarenjefunkcioniranja zakonskog okvira ne-dostaju jo{ provedbeni propisi.

Mr. sc. Krunoslav Capak,

dr.med.



poznati jer okruùju latice s vanjskestrane, kao prsten. I kod masla~ka supotpuni cvjetovi, a pet latica spojenoje zajedno s lapovima koji su preo-braèni u bijele dla~ice, dok se tu~akdiè iz sredine svakoga pojedinogcvijeta. Pet pra{nika, koji gaokruùju, tako|er je me|usobno spo-jeno. U opisivanju cvjetova ~esto sekoriste rije~i ~a{ka i vjen~i}. Svilapovi ~ine ~a{ku, a latice vjen~i} cvi-jeta. Latice nam pri odre|ivanju bilja-ka uvijek puno pomaù, kao i lapovi.Kod mnogih cvjetova nije lako opazi-ti pra{nike i tu~kove. No, dok strplji-vo istraùjemo o kojoj je zapravo bilj-ci rije~, i pra{nici i tu~kovi bitni su jersu i oni razli~iti kod razli~itih cvjeto-va. Osim toga, broj pra{nika nije uvi-jek isti kod biljaka, kao {to su i stap-ke nekih pra{nika duè od stapkidrugih. Kesica s peludom, pa ~ak izrnca peluda, tako|er se razlikuju,kao i broj tu~aka. Divlja ruà ima ihpuno, kao i puno pra{nika, za razlikuod nekih cvjetova. Osim toga, tu~kovise jo{ razlikuju po obliku, veli~ini ibroju sjemenih zametaka koji senalaze u njima po pojedini cvjetoviproizvode obilje sjemenki. U nekimje slu~ajevima plodnica ispodkru`nice lapova i latica. Kao jednos-tavan primjer moè se koristiti zeljas-ta trajnica pasji zub, ina~e jednosup-nica s tri lapa, tri latice, {est pra{nikai tu~kom, u kojem su u tri pregratkasmje{tena jaja{ca. Mnogi cvjetovijednostupnica imaju po tri cvjetnadijela ili je broj tih cvjetnih dijelovajednak umno{ku broja tri (npr. {estlapova, {est latica itd.). Ljubica, dvo-supnica, ima pet lapova, pet latica, petpra{nika i tu~ak. Velik broj cvjetovadvosupnica ima po pet cvjetnihdijelova.

LJEKOVITO BILJE U KRHKOJZA[TI]ENOJ PRIRODI

Pojedino ljekovito bilje ne smije-mo nikada skupljati u divljoj prirodi,ma koliko nam se ~inilo potrebno.Po{tuju}i mu va`nost, zbog koje jeuslijedila naj~e{}e malobrojnost iza{tita, cijene}i mu ponekad je-

dinstvenu ljepotu, moèmo ga fotografi-rati i jedino tako ponijeti sa sobom. Odsvih za{ti~enih biljaka, neke su jo{ iljekovite vrste, s manjim ili ve}imljekovitim sadràjima. U za{titi biljkaspominje se vratièlja, ~esta uGorskom kotaru, Slavoniji, okoliciZagreba, u Samoborskom gorju te upriobalju. Takva je i ùta siri{tara, spoznatijim nalazi{tima u podru~juplaninske vegetacije, preteìto na vap-nena~kom tlu, a obilnija na Velebitu,Dinari, Li~koj i Goloj Plje{ivici,Biokovu te Velikoj i Maloj Kapeli.Razlog je za{tite iskori{tavanje korije-na te biljke. S korijenom se skupljala iScopolia carniolica-kranjski bijeli bun,koji je stoga odavno za{ti}ena biljka,sa ~e{}im stani{tem na humusnomvapnena~kom tlu u pojasu borovih{uma, kao i ù}kasti vinenjak, raspro-stranjen u primorskom pojasu Istre,oko Zadra, Zagreba i Krièvaca. Istovrijedi za cvetnu brzu, tisu, planinskibor, biljke kojima se brojnost smanjilajer su dekorativne, boìkovinu, teostale vrste ka}una. Ne smije se diratiRhododendron hirsutum-dlakavi pje-ni{nik, najbrojniji na kr{ovitim tereni-ma pretplaninskog pojasa, a ni kohovasiri{tara s travnjaka pretplaninskogpodru~ja s vapnena~kom podlogom,na Velebitu, Kleku, Kapeli, ili s bilokojih drugih terena, a niti jedna vrstaljiljana. Za{ti}eni su svagdje u prirodi,a ~e{}i su na U~ki, u Istri te Gorskomkotaru. Cijeni se i {titi Ruscushypoglosum-mekolisna veprina (kos-trika), na otocima Cresu i Lo{inju, kaoi svagdje u kontinentalnom i pri-morskom podru~ju, i Trollius euro-paeus-planin~ica, s ve}om raspro-stranjeno{}u u Samoborskom gorju,

Ivan{}ici, Gorskom kotaru, Velebitu idrugdje. Nikada se ne sabire biljkaAquilegia vulguris-pakujac, biljkaDaphne laureola-lovor~ica u gorskimhrvatskim podru~jima, u bukovim{umama te u {umama crnog i bijeloggraba. Biljke se uni{tavaju skuplja-njem podzemnih organa te mladihizdanaka, a svojim djelovanjem uprirodi svatko moè biti pozitivan ivaàn sabira~ na na~in da glavu korije-na s pupoljcima i sitnim korijenjemrazreè na onoliko dijelova koliko imapupoljaka te takve komade odmahrasadi. îni se da je malo koji sudioniku prirodi u takvim postupcima vidio ineki svoj interes, ~ak i ako su se poje-dine ljekovite biljke na nekimstani{tima potpuno istrijebile, {to jedokazano. Nadzemni se dijelovi ina~ene kidaju, ve} odsijecaju, da se nei{~upa i cijela biljka s korijenom jer toje opet {teta u prirodi. Idu}e godine tuse razvija nova biljka i odsijecanjem sene ~ini {teta. Ako se, dok sabiremocvjetove, poberu svi cvjetovi, ne}e bitisjemenki za nove pa ih je dobronekako ravnomjerno skupiti. Na nekimmjestima va`na je koli~ina koja sesmije odnijeti, osim na mjestima gdjeje takvo bilje jako obilno rasprostra-njeno. Treba vidjeti koji je to zapravodio biljke koji }emo uzeti i poèljno jeprou~iti biljke te znala~ki pristupitiprirodi, jer se tako nau~i i koje subiljke u prirodi ~e{}e, koje suza{ti}ene, kako se rasprostranjuju,kako se regeneriraju njihovi organi tekoje moèmo tro{iti jer time nema ba{nikakve {tete nigdje. Priroda je bogata,a mi moramo biti bogati znanjem dabismo sura|ivali s njom.

Jadranka Grìni}

Documents

NARODNI PROBAVA - MO@EMO LI ZDRAVSTVENI JE SAMI …