Nastavna_metodika_-_M.Pranjić_-_Skripta_2013._SVE!

7/22/2019 Nastavna_metodika_-_M.Pranjić_-_Skripta_2013._SVE!

http://slidepdf.com/reader/full/nastavnametodika-mpranjic-skripta2013sve 1/33

1

NASTAVNA METODIKA – M. Pranjić – skr ipta 2013.

TEORIJSKA POLAZIŠTA

U službi različitih disciplina - NASTAVNA METODIKA – povezana sa svim disciplinama koje omogućavaju šire idublje sagledavanje odgojno-obrazovno-informativnih problema

- predmete međusobno razlikuju sadržaji za koje metodika i nije izravno nadležna

- zadatak nastavne metodike:

Rješavanje problema načina predavanja

Prenošenje i usvajanje sadržaja

Tretiranje odgajanika u nastavi

Odnos između odgajanika i odgajatelja

- promicanje rasta cjelovita čovjeka i društva - usvajanje znanstvenih i stručnih sadržaja, imetodika njihova posredovanja čini integralni dio kako nastave tako i civilizacijsko-kulturnog

uzdizanja- didaktika odgovara na pitanja: što, zašto, čemu predavati i kako organizirati i izvoditi

nastavu

- nastavna metodika – kako?

- NASTAVA – temeljni dio školskog rada u kojem se planski i organizirano provodi odgoj iobrazovanje učenika prema propisanom nastavnom planom i nastavnom programom

- zadatak nastave je posredovanje znanja, sustavno razvijanje fizičkih i psihičkih sposobnosti

te odgajanje u vidu opredjeljenja, odnosno usvajanja stavova

- struktura nastavnog procesa – makro elementi (pripremanje, obrada sadržaja, vježbanje aktivnosti, ponavljanje,

vrednovanje)

mikro elementi (načini zajedničkog rada nastavnika i učenika u svrhu postizanjanastavnih zadataka)

METODA- označava smišljen i ustaljen postupak kome je zadatak postizanje određenog cilja, a on može

biti filozofske, pozitivno znanstvene ili praktične naravi, odnosno metoda je ustaljen i

smišljen način obavljanja neke djelatnosti - osnovna podjela metoda:

racionalna – omogućuje spoznaju posredstvom misaonog raščlanjivanja i razvijanja pojmova

empirijska - temelji se na postupcima koji su izravno vezani za iskustvo - važnije opće metode: analiza, sinteza, indukcija, dedukcija, komparacija, deskripcija,

genetička metoda i eksperiment

METODIKA- način primjene neke metode ili različitih metoda u odgojno-obrazovnom procesu, odnosno

znanstvenom istraživanju; dobrim dijelom se poklapa s jednim poimanjem opće didaktike

- sintagma – nastavna metodika tj. metodika nastave – pedagogijsko proslijeđe kojepromiče zakonitosti odgoja i obrazovanja kroz nastavne predmete i preko cjelokupnogaodgojno-obrazovnog područja tamo gdje ono nije dručkije organizirano - nastava pojedinog predmeta – može postojati onoliko metodika koliko i nastavnih predmeta

- u predškolskom odgoju se ne može govoriti o predmetnoj metodici nego o metodiciodgojno-obrazovnih područja





3

KRITERIJI PRIMJENE METODA U NASTAVI- primjena raznolikih nastavnih metoda donijela je mnogo pozitivnoga i

nastavnicima i učenicima

- kako poučavati, zbog čega nekome nešto i pod kojim uvjetima posredovati

- osnovni kriteriji primjene metoda u svakoj nastavi:

o prilagođenost cilju o prilagođenost sadržaju

o prilagođenost odgajaniku

o prilagođenost odgajatelju

o prilagođenost situaciji

- PRILAGOĐENOST CILJU i SADRŽAJU - bez jasno utvrđenih ciljeva i njima prilagođenih, ili u njihovu funkciju stavljenih sadržaja,

nije moguće nastavu učiniti ni privlačnom, ni djelotvornom

- izbor adekvatnih metoda za kvalitetno usvajanje sadržaja i pravilno impostiranje ciljeva – od

nezaobilazne važnosti u odgojno-obrazovnom procesu

- povezanost između sadržaja i ciljeva- PRILAGOĐENOST UČENIKU i NASTAVNIKU - adekvatnost metoda ovisi i o njihovoj prilagođenosti učeniku i nastavniku

- različitost učenika uvjetuje različitost metoda

- prilagodljiva nastava imam u vidi učenika kao subjekta

- ne može svaki nastavnik prihvatiti metodu; potrebna je samosvijest i samokritičnost kao poticaj

- PRIL AGOĐENOST SITUACIJI - funkcioniranje metoda ovisi i o institucionalno-strukturalnim i tehničko-organizacijskim

okolnostima

- situacijska uvjetovanost nastavnih metoda nije vezana samo za strukturalno-institucijska

obilježja škole kao odgojne ustanove, nego nadilazi i školske razrede i školske objekte te imaishodište u samom školskom sustavu

- važan faktor uređenost i opremljenost prostora; bez pomagala nema suvremene nastave

- također treba imati u vidu aktualna situacijska događanja (npr. rat); odgovor na životna pitanja; nastavnik s osjećajem za situaciju brzo će prilagoditi svoj metodički postupak kakone bi bilo rada bez učinka! - PRAVA METODA – je ona koja unutar konkretne situacije omogućuje postizanjezacrtanog cilja uz pomoć za to izabranih sadržaja te je istovremeno prilagođena i učeniku i

učitelju

- POVIJESNI RAZVOJ NASTAVNIH METODA

- najčešći društveni oblik nastave – čelna (frontalna) - povijesno najstariji nastavni oblik je onaj kad se izravno obraćalo pojedincu

- škole u Egiptu i Babilonu – prvenstveno se obraćalo pojedincu, a nastava je shvaćana: 1. poučavanje

2. učenje napamet 3. referiranje (recitiranje)

- učitelj bi izložio „gradivo“, a učenik je u tišini memorirao i kasnije glasno referirao

- ČELNA NASTAVA – u vrijeme baroka – W. Ratke, J.A. Comenius i J.F. Herbart

- Herbartovska koncepcija nastave potaknula je i stvaranje metodike – usvojila je zasade

psihologije učenika, planiranje nastave, poboljšanje školske discipline i prijelaz k nastavi

namijenjenoj cijelom razredu

- kritičari – nakon te koncepcije poslijeratno razdoblje (1945.) obilježeno autoritetom iulogom nastavnika



4

- škola će uz odgoj i obrazovanje morati preuzeti na sebe i zadaću demokratiziranja i

humaniziranja društva

- E. MEYER – metodički pluralizam – mogućnost metodičkih varijaci ja ne samo unutar

jedne tematske cjeline, nego čak i jedne nastavne jedinice

- ne postoji samo jedna metoda za sve situacije i za sve sadržaje – izbor ovisi i o postavljenom

cilju te prilagođenosti nastavniku, odnosno učeniku

DRUŠTVENI OBLICI NASTAVE

- interakcijski nastavni oblici → društveni oblici nastave, grupna nastava, projektna nastava,

pitanje-odgovor-istraživanje nastava te programirano učenje i programirani mediji

- DRUŠTVENI NASTAVNI OBLICI – umijeće i način organiziranja i strukturiranjainter akcije između učenika i nastavnika te učenika međusobno – popratni oblici:

individualni rad

rad u parovima

rad po skupinama frontalni (čelni) rad

- društveni nastavni oblici u praksi te umijeće ophođenja nastavnika i učenika zajednostvaraju slojevitu sliku nastavne stvarnosti

- u GRUPNOJ NASTAVI riječ je o poticajima koji dolaze od nastavnika, o istraživanju iizlaganju učenika samih, te zajedničkoj diskusiji

- ČELNA (FRONTALNA) NASTAVA

- karakteristike:

ravnanje, nadziranje i vrednovanje

međusobna suradnja učenika je ograničena

većinu vremena učenici sjede i gledaju naprijed

usmjerena na kognitivni aspekt učenika

stvarnost je najčešće verbalno reproducirana

- tipičan sat čelne nastave: a) nastavnik uvodi u nastavnu jedinicu

b) pokreće nastavni proces

c) nudi novo gradivo

d) provjerava usvojenost novog gradiva

e) zadaje domaće zadaće

- karakterističan je rad s pomagalima (ploča, bilježnica, radni listovi, domaće zadaće...)

- rad s pločom okosnica je čelne nastave! – pišu se informacije, ključne riječi, vizualiziraju procesi učenja, bilježe propozicije domaćih zadaća, disciplinska funkcija, provjera učeničkogznanja, nanose crteži - nastavni crteži prema E.J. Korherru:

1. govorni crteži 2. pojedinačni crteži 3. poticajni crteži 4. radni crteži 5. crteži s nedostatkom

6. cjeloviti crteži 7. relacijski crteži

8. tekući crteži



5

- u korištenju crtežom treba se držati sljedećih načela: o nastaje pred očima svih učenika

o mora biti koncipiran da ga mogu razumjeti svi učenici - nedostaci čelne nastave:

1. zapostavlja društvenoodgojni uvid nastavnog procesa

2. vodi ka vezanosti na nastavnika 3. ne motivira individualni rad

4. učenik je gotovo isključivo primalac

5. ne postoji nikakva mogućnost kritike

- prednosti čelne nastave: 1. ekonimična jer se njome štedi puno vremena

2. vrlo jednostavan društveni oblik nastave

3. olakšava disciplinske mjere

4. prikladna tamo gdje treba posredovati sadržaje koji nisu komplicirani

- RAD U PAROVIMA

- sastoji se u tome da dvoje učenika kao par obavljaju ili obave isti zadatak što im ga jesasvim precizno naznačio nastavnik - pojavljuje se u dva oblika:

o kao predrad po grupama – što znači da će se poboljšati efikasnost i ubrzati postizanjecilja rada u grupama

o samostalni društveni oblik nastave kada nastavnik uvidi da na taj način brže dolazi docilja pojedine nastavne jedinice

- osim udvoje, prerasta u male grupe (3-6 članova) te u velike grupe

- krivo ako se bi se rad u parovima smatrao isključivo početnim oblikom grupnog rada! - ODNOS IZMEĐU RADA U PAROVIMA i GRUPNOG RADA

- rad u parovima ima prednost pred pojedinačnim radom; društvena zrelost pozitivno utječena zalaganje u učenju

- rad u parovima s metodičkog stajališta ne iscrpljuje toliko učenika

- omogućuje veću aktivnost

- rado se primjenjuje u vrijeme treninga

- ODVIJANJE RADA U PAROVIMA:

nastavnik verbalno ili usmeno postavlja zadatak

učenici moraju točno utvrditi što se od njih traži razgovarajući partneri traže zajedničko rješenje

na papir pribilježe rezultate

nakon isteka vremena moraju izvijestiti o zadatku

jedan od partnera iznosi rezultate - nastavnik obilazi pojedine parove da im da inf ormacije ukoliko su im potrebne, da podržinjihovo traženje rješenja; PRI VREDNOVANJU treba pohvaliti one koji su dobro napravili

zadatak; otkloniti greške

- POJEDINAČNI RAD - učenik je nosilac nastavnog događanja

- tamo gdje ima malo učenika ili gdje su učenici takvi da nužno pretpostavljaju pojedinačnirad kao najdjelotvorniji način funkcioniranja

- HELEN PARKHURST → učenici rade pojedinačno, neovisno i samoodgovorno; zadatakškole → pomoći učeniku da razvije vlastitu misao



6

- ALOIS ROTH → dva oblika pojedinačnoga rada: 1. rad u tišini – sastavi, prepisivanje, vježbanje, utvrđivanje naučenoga i iskušenog

2. produktivni samostalni rad – cilj da se učenik sučeljava s predmetom tako da samstječe spoznaju i sam dolazi do znanja

- pojedinačni rad ima smisla i u samoj pripremi nastave, a posebno u njenom odvijanju i

naknadnom djelovanju- pripremni rad privikava na samostalnost te potiče osobno razmišljanje

- naknadni rad nadovezuje se na ono što se činilo u nastavi - ULOGA NASTAVNIKA:

- zadaci moraju biti precizno postavljeni; tada se nastavnik mora zapitati:

o u kojoj mjeri je obrada teme prilagođenao koja su radna pomagala, sredstva, materijali potrebni za rad učenika

o koje su didaktičke postavke

o kojen bi se poteškoće mogle pojaviti

- RAD U GRUPAMA

= jedan od četiri društvena oblika nastave (čelna nastava, individualan rad, partnerski rad i rad

u grupama)

Teorijska polazišta grupnog rada : odgojno znanstvene teorije,političke teorije, društveno

psihološke itd.

Grupnopedagoško polazište – B.Otto, G.Kerschensteiner.... grupa samostalno planira i radi,

razvija timski osjećaj pripadnosti te stječe razne djelatne navike. Motrenje grupnodinamičnih

procesa vrlo je važno za uspjeh grupne nastave, od presudnog je značenja tko je lider u grupi,kakav je njegov odnos prema nastavnim sadržaju i kakav je afinitet suučenika prema njemu.

Grupni rad otklanja opasnost od prekomjernog nadziranja (nastavnika).

Interes učenika u nastavi najbolje i najefikasnije se ostvaruje kroz rad u grupi.Rad u malim grupama pripomaže ostvarivanju kontakata, vođenju razgovora, prihvaćanju i

polučivanju određenog uspjeha. Zbog velikog stupnja slobode u radu u maloj grupi postoji imogućnost neodgovornosti, nediscipline, nezanimanja i otklanjanja učenja.Rad u malim grupama može biti od velike integracijske pomoći među učenicima. Osobna

blizina, veća vremenska mogućnost razmjene iskustava, ideja i stavova pomažu međusobnomzbližavanju osoba. Manja grupa omogućuje bržu i jednostavnu izmjenu društvenih nastavnihoblika te oblika samog rada – tako se izlazi u susret učenicima s različitim radnim navikama.Rad u grupi zahtijeva pomnu pripremu, (mnogi nastavnici se žale da za to nemaju vremena). Sdruge strane ovakav rad mora biti željen i od strane učenika, mnogi učenici nemaju preduvjeteza samostalno obavljanje zadataka, mnogi su navikli raditi po „nalogu“ te im teško padasamoinicijativa.



7

Faze planiranja grupnog rada: ne postoji jedinstveni način formiranja malih grupa. O tome

ovisi puno razloga. Razlozi Formiranja :

1. Individualne potrebe i preduv jet kao što su primjerice prijateljstvo,integriranje isključenih osoba itd;

2. Društveni preduvjeti : integriranje mladih iz različitih razreda zbog sličnihafiniteta;

3. Oblikovanje grupa na osnovi sposobnosti, nadarenosti, zalaganje, interesa;

4. Oblikovanje grupa na osnovi zadataka, radno-tehničkih preduvjeta. Prvi korak u oblikovanju grupa jest davanje učenicima mogućnost da se opredijele za

grupu za koji hoće. Manje primjereno je oblikovanje na temelju „izvlačenja štapića, podjele

na par – nepar itd“. Drugi korak je točno slijeđenje usvojenih načeka oblikovanja grupe te

eventualna korekcija. Pri tome bi se moralo odgovarati na sljedeća pitanja: Jeli grupa radno

sposobna? Je li prevelika ili premala? Tko je višak? Sistem rotacije može pomoći da učeniciuče jedni od drugih i da nauče jedni s drugima surađivati, ali može izazvati određeni nemir.

Oblikovanje grupa uz pomoć sociograma isto tako može pomoći. Brojnost grupe ovisi o

zadacima, radnim pomagalima, sposobnosti za suradnju i prostoru. Nadasve je važno da je

grupa transparentna, komunikativna i radno sposobna. U tom smislu radna grupa se sastoji od

3-7 članova.

Izbor društvenog oblika nastave uvelike ovisi o tipu zadatka. Male grupe su prema

Meyeru vrlo prikladne za 3 područja zadataka: 1. Zadatke koji su uvjetovani radoznalošću, potrebom za učenjem i

potrebom za istraživanjem

2. Zadatke koji pretpostavljaju oblikovanje i konstruiranje te skiciranje

3. Zadatke koji imaju za cilj ponavljanje i vježbu

Grupni rad predstavlja i kod nastavnika i kod učenika visoki stupanj samodiscipline,

sposobnost timskog rada i spremnost da se intenzivno bave problemom. Rad u malim

grupama funkcionira otprilike ovako :

1. Prikaz novih nastavnih tema, kratki uvod i objašnjenje

2. Raspored zadataka tako da je svakome jasno što treba da čini – to

pripremaju pojedini učenici ili grupa, radni zadatak mora biti primjereninteresu i sposobnosti sudionika.

3. Formiranje malih grupa koje će imati iste ili različite zadatke

4. Vrijeme radne male grupe mora biti vremenski ograničeno

5. Vrednovanje – važno je da učenici vrednuju svoj rad i budu svjesni

rezultata vlastitog rada. S obzirom na zadat postavljen u vrednovanju

konačnih rezultat pokazala su se učinkovitim sljedeće metode : razgovor za



8

i protiv, dionica experta, intervju, zidne novine, grafički prikaz, zapis na

ploči.

U maloj grupi ne mora sve uvijek teći besprijekorno. Mogu se pojaviti neke zapreka:

1. Konformizam : slaganje s grupom može za nekoga biti važnije od vlastitihideja i uvjerenja.

2. Selektivni odabir: prihvaća se ono što se uklapa u već otprije prihvaćaneokvire.

3. Narcizam: potreba za neprestanim dokazivanjem vlastitih ideja i prava.

4. Konkurentski odnos: osiguravanje prednosti, stvaranje dobrog dojma,

želja za vlastitom pobjedom. 5. Ovisnost o autoritetu: podržavanje ideja lidera grupe ili nastavnika. 6. Potiskivanje: ne dati neugodnostima da izađu na površinu. 7. Perfekcionizam: otklanjanje bilo kakve osobne slabosti, radije napraviti

glupost nego drugoga moliti za savjet.

8. Zatvorenost

9. Ziheraštvo: otklanjanje svake promjene kako bi se sačuvalo već poznato iuhodano.

10. Lijenost

Nastavnik je u grupi neprimjetljiv i nenametljiv „tehničar“ koji iznalasi sve moguće

naćine da grupa što uspješnije obavi svoj posao, pa je stoga nužan ako se uistinu želi stvoriti

dobra radna atmosfera. Nastavnika kao osobu moraju prihvatiti svi članovi grupe.

Njegova bi uloga bila:

1. Pomoći grupi da identificira vlastite potrebe, da si postavi cilj, da se

ostvari ono što se odlučilo.

2. Ne razbacivati snage nekorisno

3. Motivirati sve članove za rad

4. Čuvati jedinstvo među članovima grupe

5. Pomagati razmjenu mišljenja

6. Znati vrednovati vlastite priloge i tako osigurati pluralizam

7. Provesti sintezu vrednovanja

Nastavnik bi morao :

1. Poznavati svoju ulogu u grupi

2. Poznavati osnovne zakone animacije grupe

3. Imate informacije o članovima grupe

4. Imati jasne ciljeve grupnog rada

5.

Imati izravno iskustvo animiranje grupe



9

Dobar nastavnik u grupi treba:

1. Biti duboko uvjeren u vrijednost cilja koji grupa stavlja

predase te znati podržavati oduševljenje u drugima

2. Imati sposobnost da strukturira rad u grupi

3. Biti sposoban sučelite se s različitim komunikacijskim

situacijama unutar grupe (agresija, pasivnost...)

4. Biti sposoban slušati i prihvaćati druge

Jedno od vrlo važnih načela rada u grupi jest ograničiti broj njenih članova. Ne smije ih biti

ni previše ni premalo. Teško je zapravo reći ideal broj stoga bi ih trebalo biti između 5 -10.

Navesti ćemo neke komponente koje mogu utjecati na rad u grupi:

1. Dob

2. Spol – grupa koje je sva muška ili sva ženska neće reagirati na isti

način kao mješovita grupa

3. Položaj – nije svejedno kakav je raspored u grupi, kako sjede ili

kako stoje

4. Karakter – svaki član grupe ima svoj karakter, mora se prihvatiti

osoba kakva je – prvo načelo stvaranja prijateljskog ozračja u grupi

5. Leadership – aktivira se onoga trenutka kada je stvorena podloga

za njegovo djelovanje

Funkcija priprema = ako je priprema neozbiljna, rezultat neće biti dobar. Da bi priprema

bila ozbiljna treba se pridržavati sljedećih uputa :

1. Dati životnu važnost sastanku

2. Opredjeliti se samo za konkretan problem

3. Predvidjeti različite faze susreta

4. Navrijeme obavijestiti sudionike

5.

Izabrati prikladno vrijeme održavanja rada 6. Prekontrolirati jeli sve spremno

Osobna priprema za sudjelovanje u radnoj grupi =

1. Pripremiti se za susret – spoznati svrhu susreta,

2. Bez straha ući u komunikaciju s drugima : a) prihvatiti da sudionik grupe je drugačiji odmene, b) osloboditi se predrasuda o predmetu i osobama, c) nadvladati svoj egocentrizam, d)

naučiti slušati drugoga, e) biti spreman promijeniti vlastitu ideju



10

Funkcija vođenja radne grupe :

1. Znati započeti – u prvim minutama se stabilizira opći ton sastanka, prematome trebat će a) početi na vrijeme, b) dati prednost prijateljskom ozračju,c) učiniti da sudionici shvate i prihvate kako je sastanak za njih važan ikoristan

2. Kontrolirati vrijeme sastanka – ako se odluči da susret traje pola sata ili45min onda u tim granicama treba i ostati

3. Sve učiniti da članovi grupe budu što pozorniji 4. Promicati aktivno sudjelovanje

5. Znati zaključiti – a. napraviti sažetak rezultata, b. pridati najveću vrijednost središnje predmetu susreta, c. pohvaliti one koji su dali dobar doprinos,

d. zahvaliti svima za sudjelovanju

Prostorija održavanje grupnog rada : zidovi bi trebali biti dekorativni, rasporedstolova i stolica morao bi biti takav da se svi sudionici gledaju lice u lice. Valja izbjegavati

stolove smještene jedne iza drugih, te dati prednost okruglih. Nužno je da dvorana/ prostorije

bude opremljena svim onim što je potrebno za rad u grupi ( ploča, projektori, magnetofoni,

video..).

Moguća komunikacija u radnoj grupi :

1. Samo jedna intervenira

2. Samo međusobno

3. Grupa ne želi surađivati 4. Formiraju se klanovi

5. Jedna grupa aktivna

6. Cijela grupa sudjeluje

Raspored mjesta u grupi :

1. Direktna diskusija

2. Diskusija suprotnih interesa

3.

Slobodna diskusijaProblematični članovi radne grupe :

1. Pitalica – želi te kao voditelja grupe staviti u nezgodnu situaciju

2. Svađalica3. Sofist

4. Umišljenko - sustavno ignorira tvoje i mišljenje drugih sudionika

5. Sveznalica – svima želi nametnuti svoje mišljenje

6. Šutljivko – nalazi se iznad ili ispod svih pitanja o kojima se raspravlja, nastoj

privući njegov interes traženjem njegova mišljenja

7. Sposobnjaković – uvijek je spreman pomoći, siguran je u sebe



11

8. Rastresenjak – dekoncentrira druge, može se koncentrirati nad argumentom alilako gubi tu koncentraciju

9. Nadčov jek – motri grupu od glave do pete, ne može ga se uključiti u rad grupe

10. Brbljavac – govori o svemu samo ne o temi

11. Sramežljivac – ima ideju ali ju s mukom izražava

12. Opresivni – ima fiksne ideje i stalno se vraća na njih, kad počne govoriti teško ga je zaustaviti

SHEMATSKI PRIKAZ 3 TIPA NASTAVNIKA U RADU U GRUPI:

Nastavnik Autoritativni Demokratski Indolentni

prostor

susretasve sam unaprijed predvidi razgovara s grupom ništa ne predviđa

Izbor ciljasam izabere cilj i traži da ga grupa prihvati

zajedno s grupom postavlja cilj prepušta grupi da luta.Izaziva

frustracije

aktivnostsam predvidi procese i aktivnosti,ne prihvaća devijacije

predlaže svoje ali motivira i grupu predlaže ih liderima grupe

odnos u grupinema međusobne komunikacije,napetost, suzdržanost i agresivnost

Višesmjerna komunikacija formiranje klanova,izoliranjenekih članova

sudjelovanje Nastavnik sve vodiAnimira, svatko obavlja svojudužnost

pusti da ide kako ide

vrednovanjenastoji ga izbjeći, ako već moranameće svoj cilj

velika važnost vrednovanja, sgrupom bira način

ne misli na fazuvrednovanja

Zaključak : grupni rad je u nastavi prilika da se učenici međusobno susretnu, da se

prepoznaju kao prijatelji te zajedničkim snagama promjene sebe i sve oko sebe. Radne grupe

pružaju članovima: dragocjeni osjećaj da su se ujedinili s drugim ljudima s kojima je mogući

dijalog i razmjena jer nitko od njih nejde zatim da se drugim služi kao predmetom u službivlastitih probitaka., da bezuvijetno dobe izvor sigurnosti jedni u drugima, da dožive

nezaboravno iskustvo da međusobno se upoznaju i zajedno djeluju bez predrasuda.

Govorne nastavne metode

Razgovorni oblici = 58% nastave se odvije pomoću govornih nastavnih metoda, nastavni

razgovor čini 49%.

Razgovor je jedan od najstarijih oblika komuniciranja. ( Sokrat – majeutika )



12

Oblici nastavnog razgovora =

1. Podučavajući razgovor,

2. Razgovor među učenicima,

3. Diskusija

Ne treba posebno naglašavati da se razgovorni nas.oblici gotovo nikada ne

pojavljuju u čistom obliku nego se međusobno nadopunjavaju i miješaju.

Čavrljanje = opuštena komunikacija između nastavnika i učenika, nije omeđena ni ciljem ni

planom. Nastavnik se u toj situaciji drži po strani te omogućava slobodan prostor za

komunikaciju. Za nastavu ovaj oblik je važan kada se bude radilo o zbližavanju nastavnika i

učenika. Tako gdje nastavnicima to pođe za rukom dolazi do boljeg međusobnog upoznavanja

i boljeg razrednog ozračja i povjerenja bez kojeg nema učinkovite nastave.

Poučni razgovor = vezani nastavni razgovor, vr lo čest u nastavi, s jedne strane njeguje

ograničenu komunikaciju koja se sastoji od ispitivanja i raščlanjivanja gradiva a s druge

ostavlja prostor za slobodno vođenje razgovora.

Srž poučavanja razgovora je propitkivanje predznanja pa ga s toga neki nazivaju

razvijajući poučni razgovor. Usredotočen je na nastavnika što će reći da ga on organizira i

njime upravlja. Nastavnik potiče razgovor i usredotočuje ga na već postavljeni cilj kako bi

razred polučio ono što nastavnik želi. Komunikacija među učenicima svedena je na minimum,

ipak joj se mora dati neki prostor da bi učenici mogli između sebe koliko toliko vrednovati

nastavni proces kako se nastava ne bi svela na logiku „stolnog tenisa nastavnika i učenika“.

Ona koristi prirodnu radoznalost učenika, predznanje i sposobnost kombiniranja kako bi što

bolje spoznali probleme obrađivanog predmeta. Nastavnik se prilagođava načinu razmišljanja

učenika, sučeljava se s njihovim zastranjenjima, dopušta i krive iskaze i tvrdnje iz kojih vučen

kapital za analizu problema.

Pitanja kao oblik motiviranja, animiranja, pokretanja događaja u učenicima pa isame evaluacije mišljenja i stavova su poželjne u nastavnom procesu. Vrste pitanja i

metode njihovih postavljanja u svrhu podučavanja (8) :

1. Odredbena pitanja koja počinju s pitanjima tko, kako, gdje, zašto, koliko..

2. Definirajuća pitanja (što je to filozofija?)

3. Utvrdbena pitanja – jeli tako? Jeli tako ili ovako? , treba rabiti rijetko jer

su sugestivna

4. Sugestivna pitanja – ne sumljaš valjda da ...?? manipuliraju...



13

5. Izborna pitanja – jeli domovina isto što i država? Ostavlja mogućnost dva

odgovora da ili ne

6. Konfesionalna pitanja – vjeruješ li u Boga ? nisu pedagoška i netreba ih

postavljati u sklopu nastave

7. Dopunska pitanja – Nakon što je Njem krenula u II.WW tko ju je vodio?

vrlo lagana

8. Lančana pitanja – rabe se vrlo često, kada polazište nije definirano.

Razgovor među učenicima = za razliku od prve vrste razgovora, ovaj oblik je slobodan i

otvoren razgovor koji se još naziva iskustveni i radni razgovor. Njegov tijek određ uju samo

učenici, razgovarajući a ne sučeljavajući se. Pokušavaju riješiti neki problem ili ući dublje u

bit nekog predmeta. Ova vrsta nije linearno sukcesivne naravi kao prvi oblik nego je

koncentrična – kruži oko određene teme. Nastavnikovi zahvati svedeni su na minimum. U

ovom slučaju on ima ulogu subesjednika koji nudi svoju pomoć i pazi da se poštuju pravila.

Njegove primjedbe su poticajne posebice kada je riječ o bojažljivim učenicima. Struktura

učeničkog razgovora ni u koje slučaju se ne može zaobići kružno vođenje razgovora. Tamo

gdje je broj učenika prevelik preporučuje se njihovo organiziranje u veće ili manje skupine

tako da je moguć razgovor svakog sa svakim. Raz.među učenicima je metodički pristup kada

se ima u vidi cilj moderne nastave.

Diskusija – nije razmjena mišljenja nego je oblik razgovora unutar u kojem ljudi sučeljavaju

različita mišljenja o pojedinim problemima. Nudi sučeljavanje koje može dezintegrativno

djelovati na cijeli razred ili skupinu učenika. Diskusiju može pokrenuti sam nastavnik svojim

predavanjem, može se upotrijebiti kao oblik rada malih skupina a može i spontano nastati iz

učeničkog razgovora. Može biti i prekinuta ako nema dosta argumenata koji su važni i ne

smiju izostati – ako to izostane diskusija postaje nesuvislo brbljanje. Uloga voditelja

diskusije i pravila njenog odvijanja = treba se pridržavati pravila na kojima bdije voditelj

diskusije koji:

1. Otvara i zatvara diskusiju

2. Uredno bilježi one koji se javljaju za riječ

3. Daje ili oduzima riječ sudionicima

4. Brine se o dužini intervencija

5. Potiče diskusiju, traži da se nešto naknadno pojasni

6. Izvlači zaključke



14

Učenike treba priviknuti na pravila diskusije i da ih u danom momentu primjenjuju :

1. Mogu se izjasniti kada se jave i kada im je dana riječ

2. Omogućavaju drugima da govor i da se pojave suprotna mišljenja od

njihovog

3. Da se pridržavaju teme diskusije

4. Da izbjegavaju iskaze koje vrijeđaju i da prihvaćaju kritiku

5. Da se identificiraju ss ulogom branioca određene pozicije

Dužnost nastavnika je da vodi diskusiju jer ima znanje i iskustvo, postoji opasnost da

nastavnik ispadne iz uloge pa da diskusiju pretvori u podučavajuću nastavu.

Pripovijedanje je jedna od najstarijih metoda školske nastave. Najredovitiji oblik

komuniciranje među ljudima uz pomoć kojega se iznose dojmovi, zapažanje i stavovi.

Nepoznato se prenosi i uči dalje. Važno u svakodnevnom životu, u pogledu šale, bajke bla bla

bla. Ono je vezano uz osobni doživljaj. Ovaj oblik je 60-tih malo naišao na minu u nastavi jer

uljuljava učenike umjesto da ih osamostaljuje, u isto vrijeme humanističke znanosti ponovo

otkrivaju ovu tehniku. P.Luumi će u svezi pripovijedanja u nastavi ustvrditi kako ono nije

samo metodičko nego i egzistencijalno pitanje(pogled na svijet, us kojem smjeru ide njihovo

znanje......)

PRIPOVIJEDANJE KAO NASTAVNA METODA

- pripovijedanje stvara radoznalost kod djece, oni rado slušaju i stoga omogućuje veomadjelotvornu nastavu

- 6 točaka o pripovijedanju: 1. pripovjedač mora izbjegavati apstraktne pojmove i uopćavajuće izraze

2. treba se služiti djeci razumljivim jezikom

3. preporuča mu se da snažnim izrazima tijela proširuje i samo pripovijedanje

4. pripovjedač se mora služiti izravnim govorom kako bi osobe iz pripovijestiuprisutnio

5. pripovjedač se mora tonom, mimikom, držanjem tijela uživjeti u ulogu kako bi što bolje uprisutnuo pripovjedački sadržaj

6. vrijeme pripovijedanja mora biti kratko i točno odmjereno da ne bi previšeiscrpljivalo učenike

- načela pripovijedanja: a) detaljiziraj

b) lokaliziraj

c) analogiziraj

d) dinamiziraj

e) moderniziraj

f) personificiraj

- nije moguće ova načela upotrijebiti u svakom pojedinom pripovijedanju. Upotrijebitćes se ona koja daju najviše izgleda za uspjeh



15

oblici pripovijedanja izvornih tekstova u nastavi-različiti oblici pripovijedanja:

1) prepričavanje;2) pripovijedanje o sredini u kojoj nastaje tekst,

3) pripovijedanje o okolnostima nastanka teksta

4) pripovijedanje o razlozima transpozicije teksta5) problemsko pripovijedanje

6) biografsko pripovijedanje

Opasnosti koje se mogu javiti kod pripovijedanja -4 opasnosti:

1. pojedini tekstualni iskazi previše se historiziraju (dojam da se to nas danas više netiče)

2. opasnost od prevelikog psihologiziranja

3. opasnost da se riječnik dotičnog teksta potpuno ne pretvori u suvremeni žargon

4. opasnost od prevelikog moraliziranja

Pravila za oblikovanje pripovijedanja -rečenice moraju biti kratke

-svaka rečenica treba zadržavati samo jednu tvrdnju

-svako pripovijedanje ne smije sadržavati mnogo novih pojmova te oni moraju biti objašnjeni

-važne iskaze treba nekoliko puta ponoviti -nove pojmove treba objasniti razumljivim jezikom

-indirektni govor treba izbjegavati

-pridjeve treba upotrebljavati oprezno

- bolje je upotrebljavati sadašnje nego prošlo vrijeme

-govor mora biti zoran, iskazi plastični, tako da ih slušatelj osjeća bliskima

Razvijajuće pripovijedanje - pripovijedanje se ne ograničuje na doslovno iznošenje teksta, nego se proširuje i izvan toga

- unose se informacije o samom predmetu pripovijedanja kojih zapravo nema u tekstu, ali su

važne za razumijevanje

Razrada pripovjedačkog modela -faze:

1. asimiliranje teksta (odnosno teme) i njegova sadržaja

2. dobro razmisliti o tome tko su slušatelji

3.

konačna razrada -glas, mimika i gestikulacija važni faktori pripovijedanja

-i čitanje se može naučiti kao i pripovijedanje (naglašavanje pojedinih riječi, stanke izmeđuriječi i rečenica, podizanje ili spuštanje glasa, njegovo ubrzavanje ili usporavanje, izgovor u

jednom dahu, ponavljanje pojedinih riječi i cijelih rečenica...)

Konkretno o pripovijedanju u nastavnom procesu-didaktičko-metodičke funkcije pripovijedanja:

- predmetne informacije. Pripovijedanje kao nastavna metoda može poslužiti zadavanje obavijesti, znanja o pojedinom sadržaju i to s različitih stajališta

-može poslužiti i za posredovanje normi, vrijednosti, doživljaja, držanja i stavova

-korisno i za svladavanje problema-može poslužiti i za razvijanje kvalitetnih međuljudskih odnosa u razredu



16

-može biti korisno i za postizanje uspjeha

-može biti i razonoda, opuštanje, poticaj, nagrada

Razlozi pripovijedanja u nastavi

- Uvođenje u novu temu

- Formuliranje problema- Pripovijedanje nije svojstveno samo materinjem jeziku, vjeronauku i sl. školskim

predmetima

- Pripovijedanje je samo po sebi vrlo zahtjevno te pretpostavlja visok stupanj

misaonosti, spremnost na diskusiju i konkretan rad – korisno za angažiranje učenika

Svrha pripovijedanja u nastavi

- Učenici mogu: o Ispovijedano ponoviti

o Dramski se izraziti

o Slikovno se izraziti

o Stvoriti kolaž

o Uspostaviti dijalog sa svakodnevnicom

LIK OVNO STVARALAŠTVO U NASTAVI

Likovno oblikovanje

-već se od najranijih očetaka nastave crtež, slika, skluptura i slično upotrebljavaju kao pomagala u promicanju određenih vrijednosti

Izražajni oblici u sklopu nastave -kolaž – nastaje kombiniranjem dijelova slika i vlastitih crteža od najrazličitijeg materijala

- može izvanredno koristiti za igranje mislima ili neku vrstu „brainstorminga“

- može poslužiti i kao domaća zadaća

-rad s glinom – relativno brzo izražavanje vlastitih ideja i doživljaja

- opredmećuje se ideja, predodžba

-slikanje-crtanje

-slikanje povezuje osjećaj i intelekt te zajedno s motorikom stvara zasebni govor -likovni postupak kao oblik učenja u nastavi jest samostojno, individualno ophođenje

učenika prema nastavnom predmetu: tekst, tema, učenikov doživljaj, samostojni pothvat kojiima za cilj razjašnjenje, ponazorenje nastavnog sadržaja

Transpozicija poruke-likovni postupak je jedan od načina da se učenik što više udubi u poruku teksta, d ao njojmože suvislo i argumentirano razmišljati i tako pripremiti put transpoziciji tradicijskog ukonkretni, osobni i društveni život -uz pomoć likovnog oblikovanja bit će omogućeno verbalno manje nadarenima daravnopravno sudjeluju u izvođenju nastave, pa na taj način čak i poboljšaju svoji verbalnukomunikaciju



17

Likovno izražavanje u nastavi usredotočenoj na učenika

- Nastava usredotočena na učenike ne može ni u kojem slučaju zaobići njihova likovnanagnuća kao oblik osobnog sučeljavanja s nastavnim sadržajima, niti će moćiignorirati ovu zasebnu, individualnu radnu fazu kao integralni dio komunikacijskog

događanja u kojem će szdjelovati cijela radna skupina.

- S jedne strane likovno izražavanje,a s druge verbalna artikulacija usavršit će nastavni proces tako da će u njemu biti mjesta i za klasični i za suvremeni pristup učeniku

- Uz pomoć likovnog oblikovanja učenici će se motivirano i učinkovito sučeljavati snajrazličitijim nastavnim sadržajima

Faze likovne nastave-nastavnik pripovijeda nastavni sadržaj koji polako postaje predmet interesa učenika i to

putem likovnog izražavanja – VIZUALIZACIJA

-sliku potom treba verbalizirati

-likovno i verbalno rješenje zajedno čine cjelovit doživljaj nastavnog sadržaja sa strane

učenika maksimalno obilježen njegovom osobnošću -u posljednoj komunikacijkoj fazi učenik se otvara prema skupini -nakon komunikacijske faze, verbalnog uvođenja i upoznavanja s nastavnim sadržajem tenjegova prihvaćanja od strane učenika putem razgovora, razmjene pitanja i odgovora u

plenumu, slijedi faza osobnog sučeljavanja i premišljanja u tišini - nakon što je završen posao slikanja, pri kraju sata ili na početku drugoga, može se otpočetinova faza koja je ponovno prožeta komunikacijom

- svakom se učeniku daje mogućnost da pokaže svoju sliku, da je objasni, da odgovori na

eventualna pitanja suučenika, da kolegama kaže iz kojih je pobuda odabrao ovaj, odnosnoonaj likovni oblik

- svakom djetetu je potrebno priznanje i pohvala

POPRATNI CRTEŽI U NASTAVI

- Popratni crteži su jedna od nastavnih metoda

- Vrlo je lako naučiti popratne sadržaje

- Djeca će ih prihvatiti kad ih s eu nj uvede i kad vide da ni nastavniku nije stalo do„lijepog crtanja“, nego do osnovne poruke

- Od popratnih crteža može se načiniti i sažetak da bi se učenicima omogućilo još lakše pamćenje

- Kao pomagala mogu biti upotrebljavani zidna ploča, grafofolija, oveći komad papira,kreda, flomaster ili olovka

- Popratni crteži idu na ruku i dječjoj koncentraciji jer su pritom angažirane i oči i uši - Pretvaranje jednog pojma u sliku često vodi k novim saznanjima



18

SLIKA

- s vremenom se uvidjelo da slika ima svoj zaseban govor, to ju čini novinom ne samo unastavi. Kada je slika izborila svoju autonomiju, svoj samosvojni status, došlo je da vidjelo

sva njezina specifičnost u prenošenju nastavnih sadržaja - svaka, pa i estetska pose bnost slike izazivala je različita mišljenja, ali se ipak uvriježilomišljenje da slika ima upotrebnu vrijednost u prenošenju nastavnih sadržaja, koja se očitujekroz ilustriranje napisanog teksta i svijest da nije uvijek moguće pojedine slikovne elemente

pretvarati u riječi.

UMJETNIČKO DJELO

- umjetničko djelo se prepoznaje po tome je li višedimenzionalno, polivalentno, znakovito, potiče li na stalna nova premišljanja tako da ga je stvarno teško ili nemoguće 'iščitati' do krajai kao takvo ima svakom promatraču nešto za reći. Ovaj kriterij ide na ruku svakom

promatraču

- pri uporabi umjetničkog djela u nastavi dobro je imati u vidu i različite komentare što su ih pisali ljudi od znanja i struke. Mogu biti vrlo ilustrativni, inspirativni i orijentacioni,

na jvažnije je da slika pogađa individuu i skupinu u njihovoj situaciji (zaokuplja li ih, podržava, potvrđuje, iritira, kritizira, proširuje horizonte…) - djelo je kvalitetnij što više omogućava produbljivanje ideje koju predočuje

- kompozicija: vrsta i način na koji je slika na plohi organizirana

- djeca mogu naučiti 'govor' slike u različitim muzejima i galerijama

- poznavanje stilova umjetnosti može uvelike pomoći pri njenom razumijevanju

- nastavnikovo pitanje će biti: Što je umjetnik htio ovom slikom poručiti?, Što mu je važno ilinajvažnije?, Što je naglasio, dodao, ispustio?... - likovna umjetnička djela prikazuju kako su prethodnici doživljavali i proživljavali svojedoba, primjerice krščanstvo i njegove konkretne vrijednosti. Povjesnoj pozadini slike pripada

i pitanje funkcije koju su imale slike s takvom tematikom

- mora se imati u vidu likovni izražajni govor slike, koji je ovisan o povijesnom, društvenom,regionalnom i drugim kontekstima, te poznavanje likovnog izražajnog govora pomaže urazumijevanju smisla i poruke slike

- osim izražajnog govora važna je i ikonografija koja je vjesnica slikovnih tema i pomaže uidentificiranju predmeta slike i pravilnom čitanju atributa i simbola. Dok nastavnik promatralikovnu umjetnost, jasno je da ga zanima ikonografija kao središnji medij prenošenja poruka,te je ikonografija osnova za motivirajuća pitanja

- što se suvremene umjetnosti tiče, ona više nije 'službenica religije', već se emancipirala od

svega što bi joj moglo uvjetovati u slobodi izražavanja - 'umjetnost je prihvaćanje svijeta uz pomoć oblika', i zbog toga je likovna umjetnost predmet posebne pozornosti nastavnika. Umjetnost 20.st. je nadasve egzistencijalna, slobodna od

svega, višeznačna

- hoće li suvremena umjetnost biti izazovna za proces učenja, ovisi o tome koliko su učeniciuvedeni u logiku njenog funkcioniranja



19

METODIČKE FAZE - shema idealnog susreta s djelima likovne umjetnosti sastoji se od 5 faza:

1. Spontani opažanje – što vidim?, mirno motrenje i 'iščitavanje' slike, izjašnjavanje

2. Analiza govornih oblika – od čega se sastoji slika?, sustavno motrenje i iznalaženje'sintakse ' slike, njenih blika, boje, strukture…, posvješćivanje cjelovitosti slike

3. Nutarnja koncentracija – što slika pobuđuje u meni?, osjećaji i asocijacije, na štoslika cilja, na što podsjeća, privlači li ili odbija

4. Analiza sadržaja slike - koje je značenje slike?, tematika slike, njen odnos premaizvornom tekstu, njen ainovacija, vjerske vizije, životna iskustva, posebni sadržaj štoga slika pridodaje određenoj temi

5. Poistovjećivanje sa slikom – u čemu s eprepoznajem na ovoj slici?, unijeti se u sliku,dati se uvući u njeno događanje, kako se slika odnosi prema meni kao promatraču, štoočekuje od mene, pobuđuje li odobravanje ili iritaciju…

- Kod ovih faza riječ je u biti u usporenom motrenju, discipliniranom istraživanju,otvorenosti prema sadržaju. Prvu, treću i petu fazu nije moguće unaprijed pripremiti

jer su ponekad uvjetovane trenutnim raspoloženjem i osjećanjem ozračjem učenja,nutarnjom naklonošću pormatrača. Druga i četvrta faza može se pripremiti unaprijed,verbalizirati i argumentirati

KARIKATURA

- kao oblik komuniciranja može biti dobro sredstvo za posredovanje mišljenja i stavova u

sklopu nastave. Ovamo je prenesena iz tiska, kometira dnevna zbivanja, ismijava kako birazotkrila, kritizirala i izmijenila, ona je vizualni oblik satire

- vrlo je važno da se pažljivo prouče i pogledaju svi elementi, te da se analiziraju sadržajne iformalne sastavnice kako bi se temeljito ušlo i poruku autora

- Anal iza struktur alnih elemenata:

a) Kôd – da bi bila djelotovrna, karikatura s emora sastojati od jednostavnih i razumljivih

elemenata

b) Tehnike karikiranja – montaža suportstavljenih elemenata (disjunkcija – spoj

oprečnih elemenata izoštrava pogled na kontradickiju), pretjerivanje (prastara tehnika

karikiranja), usporedba, navod (citat, karikature vrlo često prate citat uzet iz poezijemBibilije, političkih govora, dnevnog žargona, itd. Tko poznaje navod znat će značenje)

- karikatura napada odnose koji mu se čine problematičnim i opasnim. Karikatura ne samo danapada, nego u dubini stvara protusliku, utopiju ili alternativu

KARIKATURA U NASTAVI- karikatura je motivirajući medij, izaziva i potiče sučeljavanje, one mogu potaknuti i nekerelevantne pedagoške procese učenja:

1. Učiti gledati, promatrati – ako se dobro želi shvatiti poruka karikature, treba je dobro promotriti i sagledati. Bavljenje karikaturama potuče posveščivanje višedimenzionalnestvarnosti i postupno stvara sposobnost razmatranja i usvajanja najrazličitijihnastavnih sadržaja. Crteži koji su simbolički pomažu učenicima da argumentiranorazmišljaju i o manje praktičnim sadržajima



20

2. Iskusiti pozitivnu nesigurnost – satirički crtež predstavlja sadržaj tako da upozoravana problematičnost, takav pristup omogućuje učenicima da budu još svjesniji i joškirtičniji s obzirom na ono što se događa u njihovoj okolini

3. Kritičko-oslobodilačka dinamika – jedinstvea prilika za otkrivanje kritičkog potenicjala, kritičko- proročki vrednovati svaku ponudu i pojavu

- preporuča se da se karikatura nudi preko grafoskopske folije kako bi bila istodobno dostupnasvim učenicima, prikladna je za analizu, uočavanje strukturalnih elemenata, te taj oblik rada

pruža nove mogućnosti za različite i kreativne pothvate

FOTOGRAFIJE, FOLIJE I STRIPOVI U NASTAVIFOTOGRAFIJA

- sve veći prodor fotografije u svijet djece, mladih i odralsih, postavlja se pitanje njenogmjesta u nastavi

- vrste fotografija:

a) Dokumetarna fotografija – nastoji objektivnije i cjelovitije informirati o pojedinim

događajima

b) Antropološka fotografija – sadržaj i cilj je čovjek, njegova situacija, trpljenje, radost,uspeh, neuspjeh, okoliš. S metodičkog stajališta ova vrsta može biti djelotovorna kadsu u potanju razmjene mišljenja, asocijacije, pobuđivanje osjećaja, također moguće je ivizualizirati i neke apstraktne pojmove

c) Fotografije motiva – cilj je izvući iz prirode, ljudske stvarnosti općenito pojedinemotive koji će osupnuti ljudski um i osjećaje

d) Umjetnička fotografija – nije joj cilj realno prikazati stvarnost, nego estetskih

elemenata koje ona krije u sebi

e) Fotomontaža i kolaž – 'igra s estvarnošću' nastojeći pretkazati budućnost, stvoritikonsetalcije koje nisu dio svakodnevnice, vrlo su učikoviti kad su u pitanju tema ili

problem koje treba našitoko istražiti i ponuditi veći broj rješenja. Najrpikladniji su zatematsku i problemsku nastavu

f) Ilustrativno-zabavna fotografija – stvara ugođaj, opuštenost u nastavi, uljepšavaverbalno izlaganje

- s didaktičkog stajališta cilj fotografije u nastavi nije uvijek i na prvom mjestu informiranje

zasnovano na buđenju osjećaja i čuvstva. Njen interpretativno-hermeneutski karakter nastoji

da se fotografijom predoči stvarno stanje, interpretira i razmotri. Fotografija može biti primjenjena u meditativne svrhe.- fotografija omogućuje različite vrste asocijacija, pomaže u motrenju i usvajanju stvarnosti,omogućuje čovjeku da postane svjestan vlastitog stupnja znanja, i da nastavnici vide na kojemse stupnju nalaze njihovi učenici - Ernst Hanzi navodi kako se u fotogovoru komunikacija događa na relaciji promatrač-

fotografija, može postojati između dva promatrača iste fotografije, učenici koji nisu vrebalnonadareni produbljuju i poboljšavaju svoju verbalnu komunikaciju uz pomoć fotografije,suučesnike i nastavnika, fotografije mogu biti prilika za jedinstveni razgovor

- Kwiran navodi sljedeće mogućnosti uporabe fotogovora: upoznavanje nove skupinemuvođenje u novu temu, otrkivanje predznanja i eventualnih predrasuda, brzo informiranje otome što učenici već znaju, pojačavanje postizanja željenog cilja, kontroliranje procesa

prosredovanja, ponavljanje i sažimanje gradiva, kontroliranje učinkovitosti i zalaganja,mogućnost diferenciranja, nova motivacija, umanjivanje disciplinskih problema



21

- druge metode korištenja fotografije (prve četiri odnose se na pojedine slike, 5. i 7. pretpostavljaju rad s više fotografija, od 8.-11. su mogućnosti fotomontaže, kolaža, rezanja, bojanja):

1. Zajedničko promatranje određene fotografije – pojedinačne asocijacije, opisivanje,formulirajne teksta, davanje naslova

2. Dogovaranje mogućih radnih proslijeđa – što se događalo prije i poslije usvajanjafotografije

3. Omogućavanja da predstavljenim osobama 'dođu do riječi' – uokviriti govor ili

misao

4. Označavanje izrezanih elemenata fotografije – zamijeniti izrezane elemente

5. Kombiniranje dviju ili više fotografija – međusobno nadopunjavati, nastavljati,dublirati, naznačiti, suprotnosti, naglasiti detalje

6. Izbor jedne fotografije iz mnoštva drugih – fotografije na određenu temu, sasnažnim emocionalnim nabojem

7. Kombiniranje fotografije i teksta – ne smije biti samo ilustracija teksta8. Mijenjanje fotografija s nakanom da se učini različitom – sažimanje, naglašavanje,

slabljenje pojedinog aspekta fotografije

9. Rezanje fotografije

10. Od više fotografija s istim ili različitim motivom stvarati novu fotografiju

11. Od više fotografija stvoriti novu priču

FOLIJA U NASTAVI

- spoj folije i grafoskopa daje velike mogućnosti kreiranja u nastavi, folija omogućujesponatnost i improvizaciju, učenici se ne moraju micati s mjesta radi projekcije, nastavnici

ostaju u vizualnom kontaktu sa svojim učenicima

- vrste folija (koja će se vrsta koristiti u nastavi ovisi o ciljevima pojedine nastavne jedinice): 1. Unaprijed pripremljene – detaljno pripremljene, sve je unaprijed učinjeno, određeno,

fiksirano i nije moguće unositi promjene. Praktična je za brzo posredovanje cjeloviteinformacije, ali ne i za kreativno ozračje

2. Folija uživo – nastaje tijekom izvođenja nastave, korak po korak 3. Djelomično pripremljena folija – mješavina dvaju spomenutih modela, unaprijed

pripremljeni dijelovi folije bit će nadopunjavani i definitivno kompletirani tijekom

nastave

- tehnika izrade folije:

1. Razvojan tehnika - učitelj tijekom nastave rukom nanosi ono što smatra bitnim

2. Dopunska tehnika – djelomično pripr emljenu foliju nastavnik nadopunjaba na

nastavi

3. Višeslojna tehnika – na zasebnoj foliji nastavnik zapisuje ono što nedostaje natemeljnoj foliji

4. Tehnika markiranja – nastavnik podcrtava, oblježava, zaokružuje, markira važno

5. Tehnika prekrivanja – komadom pa pria se prekriva ono što nije aktualno ili važno



22

6. Tehnika nadopunjavanja – uz temeljnu foliju koja je kompletirana pridodaju se

druge kako bu se maskimalno prikazalo ono što je premet nastavne jednicie

7. Tehnika okretanja – okreće se ako je ispisan u kružnom obliku

STRIP

- strip obilježava interpretirajući karakter, djeca se s njima svakodnevno susreću, vole ih jer suzabavni, stripovi jako motiviraju djecu

- 4 moguća načina angažiranja djece kad su u pitanju stripovi (prema W.Middelu): 1. Stripovi kao slobodna literatura – razvija se razgovor, postavljaju se određena

pitanja

2. Zajednička lektira za cijeli razred

3. Rastaviti crteže od govornih oblačića – djeca za zadatak imaju pronaći odgovarajućedijelove crteža i oblačića

4. Osnovnoškolci samo mogu iznađi put od teksta do stripa- psolije čitanja stripova motivacij aučenika je bila vrlo visooka da čitaju tekstove u cijelosti is njima se sučeljavaju

- kriteriji uporabe stripova u nastavi (prema W.Kempkesu):

1. Stripovi se mogu upotrebljavati kao motivirajuće pomagalo u svrhu izmjene metode

2. Upotrebljavaju se da bi se došlo do cjelovitije informacije o pojedimom predmetu

3. Pomoć pri interpetiranju

4. Poticaj za diskusiju

5. Kao domaća zadaća učenicima

- metode korištenja stripa u nastavi: 1. Usporediti različite stripove na istu temu

2. Dati djeci stripove (ili isječke) s praznim oblačićima da samo formuliraju tekst 3. Angažirati skupine učenika da izrade različite prijedloge stripa na istu temu, i zatim

odaberu najbolje rješenje

4. Načiniti strip o jednom suvremenom događaju

- važno je sučeljavanje učenika sa porukom stripa, N. Scholl preporuča sljedeće proslijeđe: 1. Izrada scenarija

2.

Pronaći prikladan tekst (iz životam okoline, predmeta) 3. Rad u skupini (omogućje različite ideje)



23

AUDIOVIZUALNI MEDIJI U NASTAVI

- jedno od najmoćnijih sredstava informacije, obrazovanja i zabave

- prikladni su za pamćenje i prenošenje optičko-akustičkih informacija

- funkcioniraju kao faktori socijalizacije, prije svega masovni mediji (TV, radio, novine), ali ioni manje masovni (glazba, videokasete, CD, video i kompjuterske igrice)

- njihov utjecaj na vladanje, predodžbe i identificiranje djece i mladih bez daljnjega je veomarelevantan

- didaktičko-metodička uporaba audiovizualnih medija u mnogočemu ovisi o njihovojdruštvenoj funkciji i značenju

- kao vrlo utjecajni odgojni faktori unutar određenog kulturnog okruženja audiovizualnimediji bit će i predmetom kritičkog odgoja prema njima samima. Njihova didaktička uporaba

pretpostavljat će određenu razinu medijskog odgoja

- J.A. Comenius je prvi tvorac koncepcije slikovne didaktike- vlastita zornost (autopsia) ne dovodi učenika samo do poimanja naravne stvarnosti, nego

mu omogućuje da stvari doživljava kao uređenje svijeta što će slika predstavljati nasimboličan način

- zorna sredstva služe poučavanju, sredstva učenja za cilj imaju podupirati djelatnost učenjate omogućiti učenicima samoizobrazbu.Tipična sredstva poučavanja: zidne slike, karte, fizikalne sprave.

Radna pomagala i pomagala za učenje su početnice, tablice, računice, radne bilježnice,čitanke, udžbenici, itd.

- zbog stabilne strukture i primjene prema volji i potrebima na audiovizualne medije se počelogledati kao na osnovu objektivizirajućih procesa obavješćivanja i učenja

- audiovizalnomedijska euforija s otvaranjem nastav prema problemima učenika (problemska

nastava!) potaknula je ogromnu proizvodnju dijasa, njihova ozvučenja i kratkometražnihfilmova te specijalnih programa učenja isključivo namijenjenih nastavi - Prihvaćanje: masovni mediji i audiovizalna kmunikacija; mnotšvo mogućnosti da i

pojedinac raspolaže jednostavnim medijima te promijeni odnos prem anjima u svakodnevnomživotu, senzibiliziranje

- Analiziranje: kritičnost prema mediju kao i prema tekstu, filmove, slike, tv emisije trebaanalizirati i interpretirati kao literarni tekst. Tekstualno-analitički postupak odgovara'strukturalnoj' analizi slike i filma, učitelji moraku imati osnovna znanja

- Rasvjetljavanje: stručne informacije o medijima, treba s edobro informirati o mediju prijeodabira

- Djelovanje: kretivno oblikovati vlastite medije, treba izazvati potrebu za učenjem

GLAZBA I PJESMA U NASTAVI

Pjesma i glazba u životu imaju veliko značenje (koristimo svaki slobodni trenutakslušajući glazbu, čak i neki slušaju glazbu unutar radnog vremena)

Mladi slušaju glazbu dok uče kod kuće = stoga glazbe ne smije nedostajati u nastavi!

Ni pedagogija kojoj je cilj za zajedništvo i cjelovitu zrelost, ne smije se doreći onoga što nudiglazba = glazba korisna za uspostavljanje komunikacije, partnerstva i dijaloga.

Glazba i pjesma kao ILUSTRACIJA NASTAVNOG SADRŽAJA, ili SAMOSTALNE usklopu odgoja i obrazovanja



24

GLAZBA U FUNKCIJI ODGOJA Nastao prostor za glazbeno- pjesnički izražaj i doživljaj kada je uočeno kako ne treba koristiti

samo suhoparni nastavni sadržaj

HARZ isitče: Glazba ima prednost kada djetetu treba omogućiti odvajanje od roditelja (dakle,važnost glazbe je velika u vrtićima i prvim godinama osnovne šk.)

Nedostatak glazbe prema njemu jest taj što ne može biti posve konkurentna društveno-

kulturnim utjecajima

Važno je kombinirati različite vrste sadržaja: vezivanje motoričkih, doživljajnih i spoznajnihelemenata uz pomoć glazbe za šire razumijevanje druš-kult. Okvira

Kriterij metodičkog postupka s glazbom Glazba i pjesma nisu samo sredstva i pomagala u nastavi – nastava i glazba nisu u odnosu

podređenosti, nadređenosti, već su to 2 ravnopravna središta iste elipse

Drugim riječima, ova su dva elementa vrlo povezana: nastava će omogućiti sagledavanje

umjetničko-glazbenog djela, s druge strane, glazbeno će djelo nastavi pridati nešto specifično.

VREDNOVANJE PJESME I GLAZBE:

Pri vrednovanju glazbenog, odnosno pjesničkog komada u nastavi važno primijenitisljedeće:

1. Posvješćivanje pjesme, umjetničkog djela kao estetsko sadržajne cjeline

2. Pitanje njegova nastanka (vrijeme, okolnosti, namjere, autor,...)

3. Pitanje glazbene odnosno tekstualne tradicije unutar koje je spjevan odnosno skladan određenikomad

4. Izražajni oblici kojima se služi pjesma, odnosno glazbeni komad kak bi stvorio ugođaj za uho,

oko

Pjesmu i glazbu važno promatrati sa svih stajališta: nastavnika, učenika, nastavnihciljeva, metoda i pomagala!

a.) Obzirom na nastavnike i učenike: koliko taj sadržaj pogađa i jedne i druge, koliko ih potiče da bi nešto učinili, promijenili..

b.) Obzirom na cilj: pomaže li slušanje tog sadržaja u dozrijevanju unutarnjih vrijednosti,

olakšava li susret između različitih svijetova, religija, kultura... c.) Obzirom na sadržaj: koliko su bliski glazbeni sadržaji s nastavnim sadržajem

d.) Obzirom na metode: uklapaju li se glazbene metode određenog umjetničkog djela u sklopostalih nastavnih metoda?, je li dotična glazba bliska učenicima, njihovoj dobi,sposobnostima?....

e.) Obzirom na pomagala: koje je vrste glazba, kakva je njena struktura, mogućnost njene prezentacije, njene proradbe...?

Odnos prema pjesmi i glazbi u nastavi

Specifičnost metoda i medija te njihov odnos prema antropogenoj i sociokulturnoj stvarnostitreba biti predmetom posebne refleksije ako se ne želi iznevjeriti sadržaj, cilj i poruka

pojedinih nastavnih cjelina ili jedinica (mora postojati kompatibilnost između tog glazbenogsadržaja i ostalog nastavnog). *primjer: vjeroučitelj pustio učenicima mjuzikl „Jesus ChristSuperstar“ oni bili obuzeni glazbom, ritmom, a nitko nije mario za iskrivljenost poruke u

njemu (ljubavna romansa Marije Magdalene...)



25

Učenje glazbe:U 3 smjera:

1. Razvijanje, intenziviranje i aktualiziranje nastavnikovih sposobnosti primjenjujući pomagala poput kasete. Važno je da nastavnici nauče note i najjednostavnije instrumentalno praćenje pjevanja

2. Diferencirano zalaganje i razvijanje glazbenih sposobnosti učenika 3. Organizirana i sustavna suradnja s nastavnikom glazbene kulture koji ovdje može biti od

velike pomoći, motivirajući, podržavajući...

Pristup pjesmi

Istaknuta tri pristupa pjesmi:

1. TRADICIONALNA PJESMA: imaju iza sebe dugu povijest, ne samo od službenika, veći od naroda. Važno je takve pjesme ne samo pjevati, već i dobro poznavati njihov sadržaj i poticati da se o njemu razmišlja kao o nast. Sadržaju. Neka pravila: znati uočiti poruku pjesme, poznavati pjesme od druš. I kul. Značaja, prepoznati

isitinu u njoj, smatrati pjesmu nadahnućem za neke konkrente živ. Probleme, poznavati tvorcei kompozitore tih pjesama, znati se dobro služiti registrom pjesama,..

4 su odrednice koje treba imati na umu kada se u nastavi koriste gl.sadržaji: 1.Slušati 2.Prihvaćati/pjevati 3.Interpretirati

4.Uvježbavati/oblikovati

Pri izboru pjesme nastavnik mora odgovoriti na pitanja: IMA LI TEKST DOSTATNO

DIDAKTIČKO-METODIČKO UPORIŠTE, JE LI GLAZBA I TEKST PRIMJERENUČENICIMA, JE LI PJESMA S JEZIČNOG I GLAZBENOG STAJALIŠTAVRIJEDNA???

Schmitt ističe što pjesme trebaju moći (sa subjektivnog stajališta): Odgovaraju potrebi za pjevanjem kod učenika

Mogu izraziti raspoloženje

Budu nadahnuće za učenika

A što u vidu metodičke potrebe: Uokviriti nastavu

Uvesti u nas. Temu

Učiniti sadržaj zanimljivim

Otvoriti problemska područja

PRAKTIČNO-KREATIVNE MOGUĆNOSTI PJESME U NASTAVI (R. Schmitt): a.) VJEŽBE ZASNOVANE NA GLASU: dinamičko diferenciranje-pjevanje dijelova kitice ili

cijele kitice različitom jačinom glasa; izmjenično p jevanje-izmjenično pjevanje skupina,solista, solisti i skupine; višeglasno pjevanje-u pozadini zbor, ispred samostalni glas

b.) VJEŽBE ZASNOVANE NA GLAZBALU: tjelesna glazbala (pljeskanje u ritmu...); ritmičkaglazbala (stalno rimtmičko ponavljanje 1 ili 2 takta); melodijska i harmonijska glazbala

(pratnja uz klavir, gitaru...)

c.) VJEŽBE ZA PREDSTAVU: pokret (tipični pokreti ruku, tijela); PLES ( različiti plesnikoraci, samostalno u paru ili skupini); SCENSKO PREDSTAVLJANJE (igra sa sjenama,

lutkama, maske...)



26

d.) VJEŽBE KROZ IZMJENU (predigra, međuigra, naknadna igra. Ritmički ili melodički uz pomoć glasa ili glazbala; nove kitice- aktualiziranje unošenjem suvremenih tekstove i/ilidogađaja; glazbene improvizacije i promjene-mijenjanje ritma melodije, glasovne

improvizacije...)

2. SUVREMENA PJESMA:

Metodička primjena jednaka onoj za klasične pjesme. One pokrivaju više više područjadogađanja unutar razredne zajednice; u njima se objedinjuje nastavno gradivo s proslavomrođendana, imendana, druženja, sastajanja... Suvr emene pjesme (u odnosu na tradicionalne) su: INTERNACIONALNIJE (usredotočene nakonkretnije situacije, naglasak na nesnalaženju, bunt...), također nose elementeTOLERANCIJE, MULTIKULTURALNOST, MULTIRELIGIOZNOST, PLURALIZAM...

Suvremene pjesme nude mogućnost nadopunjavanja tekstova, poruke, ubacivanja novih

elemenata.

Pedagozi smatraju kako je bolje da učenici sami stvaraju tekstove, ritam, da su glazbena djela prvenstveno njihova, da ih oni rado pjevaju, da su im sadržaji znakoviti.

Glazbeno oblikovanje, meditiranje, slušanje: Glazbeno oblikovanje =niži razredi, dostupnost jednostavnih glazbala, jednostavni gl.Komadi

Nešto više od pjevanja

Mogućnost improvizacije samo u nekom segmentu

Korisno: upotreba magnetofona, videokamera: bilježenje i proučavanje...

Meditiranje = može biti korisno ako se netko služi makar i skromno određenim glazbalom

(meditiranje kao osnovno školovanje) Gdje su učenici navikli na gl. Oblikovanje i sve što mu prethodi ili ga prati, više nisu daleko

od meditacije. U početku je riječ o koncentriranju na središte života. Gčazba ovdje od velike pomoći

Schmitt razlikuje PASIVNU MEDITACIJU: osoba pušta da na nju djeluje glazba radikoncentriranja na životno središte. Ovdje autor razlikuje 3 stupnja med. Slušanja: prodiranje uglazbu, zadržavanje u glazbi i otvaranje transcendentalnoj sferi ( rađanje slika, koncentriranjena novo...)

I AKTIVNU MEDITACIJU: uz pomoć glazbala; izvođenjem jednotavnih tonova naglazbalima omogućuje se koncentracija koja je preduvjet za meditaciju

Slušanje = različite vrste glazbe

Važna je priprema nastavnika

Ulomke za slušanje mogu pronaći u izvaneuropskoj glazbi, elektronskoj, avangardnoj, pjevanje na latinskom (GAUDEAMUS IGITUR), duhovnoj glazbi, barokna...

Informiranje o onome što su učenici čuli (riječima, slikom, ctranjem...)

Predlaže da glazba ne mora nužno biti pomoćno sredstvo, ona može biti i nastavna tema

Postoje 3 vrste slušanja: emocionalno, analitičko, slušanje s razumijevanjem

Pscmitt ističe što se pitati pri pripremi: Kako motivirati učenika da sluša tu glazbu?, koja

pitanja potiče taj gl. Komad?, koje je radne oblike i metode moguće primjeniti?,koja su

pomagala najprikladnija?, što želimo postići?...





28

PEDAGOŠKI UČINCI MEDITACIJE: Čovjek koji meditira je čovjek koji uočava, koji se zna diviti, disciplinirati, čovjek koji je

prisutan, koji osjeća vrednotu, koji je pribran...Gledajući sve to s pedagoškog stajališta, sve jeto veoma važno.

KONCENTRACIJA NA ONO SADA: Potreba za meditativnom koncentracijom kako bi se uz pomoć ijela, duše i duha usredotočilo

na živu, prisutnu, sadašnju stvarnost i kako bi svakodnevnica bila tako organizirana da životSADA uspijeva

OSJEĆAJ ZA VRIJEDNOST: Meditacija stvara osjećaj za vrijednost.

Sama po sebi jednostavna, nešto što pripada svakom ljudskom biću

Razvijamo osjećaj za sve fenomene koji se oko nas događaju

Pitanje koju vrstu meditacije treba njegovati u odgoju? – važno je da odgajanik pronđe središtekoji će mu omogućiti da shvati i organizira život, da formira osobnost koja će biti u stanjuslobodno prihvaćati ili otklanjati ponude...

VJEŽBANJE I PONAVLJANJE U NASTAVI

Ne možemo se oteti dojmu kako nastavnici koji su se opredijelili za nastavu usredotočenu naučenike i njhove probleme sve manje primaju vježbanja i ponavljanja kao nastavnih metodakako bi utvrdili obrađeno gradivo. Sadržaje i rezultate prethodnih godina treba ugrađivati u nove – nije li to najlakše upravo kroz

ponavljanje i vježbanje?

Treba i vježbanje i ponavljanje osloboditi termina KONTROLA jer oni ne služe nužno samokao provjera i kontrola naučenoga. ŠTO ZNAČI VJEŽBATI? Vježbati znači ponavljati zato da bi učenici mogli:

Reproducirati novostečena znanja i vještine

Reorganizirati svoja znanja u novoj situaciji

Transferirati opće spoznaje i načine rješavanja pojedinih problema na konkretnu (životnu)situaciju

Nesputano rabiti svoju kreativnost

Važno je da nastavnik postavi CILJ vježbanja ili ponavljanja te ga/ih obrazloži učenicima

Učinci vježbanja ovise o broju i količini ponavljanja (pojmova, datuma...)

Ponavljanje – od lakšeg prema težem

Važno izraditi PROGRAM PONAVLJANJA koji se radi na osnovi krivulje zaborava:1. U školi pod vodstvom nastavnika na kraju pojedinih faza učenja

2. Samostalno kod kuće

3. Kontrolirano u nastavi na kraju tjedna

4. Samostalno i nadzirano uz pomoć kontrole uspjeha u učenju



29

UČENJE NAPAMET (memoriranje): prilično često u nastavi osobito onoj klasičnog tipa.

Danas, mnogi profesori protiv mehaničkog i nepromišljenog gomilanja informacija o pojedinom predmetu.

Navode se faze koje bi se trebale događati kod učenika: Pounutrašnjivanje

Prekuhavanje Posvješćivanje i premišljanje

Probavljanje i prepuštanje da se misao ukorijeni

Navodi se kako bi učenje napamet trebalo biti pounutrašnjivanje, a to je zajedničkizadatak nastavnika i učenika. Ako čitamo tekst na satu, slijedi nakon toga njegovomemoriranje. Kod kuće učenici će podvući ključne riječi ili sami is pisuju tekst prema

njegovim smisaonim cjelinama (tako ulaze u dubinu sadržaja, polako memoriraju već).Prednost na izricanju cijelog sadržaja, a ne po dijelovima. Memorirani će biti oni dijelovi kojisu prethodno prorađeni na satu, te je učenicima postalo jasno o čemu je riječ.

DOMAĆE ZADAĆE Spadaju u ponavljanje i vježbanje

Ima prednosti, ali i nedostatke (neki pokušali dokazati kako zadaće kod kuće nemajumotivirajući utjecaj)

Neki nameću pitanje ima li smisla davati zadaće za sve predmete?

ULOGA DOMAĆIH ZADAĆA: povezuju školski i izvanškolski život učenika, odgojne iobrazovne prostore i njima svojstvena iskustva

1. Njihov isključiv cilje nije i ne može i ne smije biti samo ponavljanje i vježbanje, većautonomno učenje

2. One omogućuju integrativnost učenja 3. Važno je da su različite, izdiferencirane i maksimalno individualizirane

CILJEVI DOMAĆIH ZADAĆA:1. učeničko osobno sučeljavanje s predmetom nastave

2. Osobno pripremanje za idući sat 3. Potpomaganje nastave

4. Uvježbavanje spoznaja, sposobnosti i vještina koje su stečene u školi 5. Omogućavanje njihove primjene te provjeravanje ljestvice vrednota

6. Obavijest – jesu li učenici postigli nastavni cilj

Domaćim zadaćama potiče se sposobnost suradnje, učenici vježbaju društveno ponašanje... MEDIJSKA PALETA DOMAĆIH ZADAĆA: Usmene domaće zadaće (npr. istraživački zadaci povezani sa životnim iskustvom) Pismene (pismana obrana ili osuda nečega) Vizualno-oblikovne (foto, slikovna reportaža) Igra (priprema lutkarske igre)

Kolekcionarske (prikupljanje šala, izričaja, materijala na neku temu)



30

DIFERENCIRANJE I INDIVIDUALIZIRANJE:

Identične zadaće za sve mogu škoditi jer nismo svi isti. DIFERENCIRANJE se vrši prema: sposobnosti učenja (važno je da svi ispune ono minimalno potrebno, ako netko može više,

njemu se da više)

Afinitet (neki su bolji raditi s tekstom, neki oblikovanje...) Prema sredstvu učenja (korištenje glazbe, likovne umjetnosti, arhitekture... ne mora u igri

uvijek biti tekst)

Prema interesima učenja (neki vole književnost, neki politiku, povijest...) Prema vremenu (ne traže sve zadaće isto, tako ni vremenski ne mogu biti istovjetne)

VRIJEME DAVANJA DOMAĆIH ZADAĆA: zadana usmeno ili pismeno, ovisno o nastavi,ali nikako kasnije od 10 minuta prije završetka sata. Učenici to zapisuju. RAZGOVOR O ZADAĆAMA I NJIHOVA KONTROLA: nije dovoljna samo formalna

kontrola, važno je kroz vrijeme kontrolirati i kvalitetu i kvantitetu. Ako ih ne provjeravamokod učenika će izazvati osjećaj kako su zadaće besmislene i učenici će ih zanemarivati. Važno

je da ih učitelj vrednuje , ali i da se sami međusobno vrednuju. RADNA POMAGALA I TEHNIKE:

Korištenje radnog lista – može sadržavati ilustraciju ili konretan tekst. Učenike se potiče darade kod kuće ili u školi kako bi postigli određeni cilj. Radni list je prikladan za sve druš.Radne oblike.

ŠTO SE SVE MOŽE NJIME POSTIĆI: Pretvaranje dojmova u slike

Ilustrirati znakoviti pojam neke pripovijesti

Protumačiti postojeću sliku

Poredati slike prema tekstu i obratno

Samostalno vrednovati informacije

Poredati ili poliijepiti različite slike po temama

Analizirati rezultate nekog ispitivanja, osobno ga vrednovati

Obraditi jedan tekst na osnovi zadataka i upitnika

Poredati nešto logično ili vremenski neke nabacane činjenice...

Radni list mora imati format učenikove radne bilježnice, zaglavak lista sadrži naziv c jeline,

datum i broj radnog lista. Točno navođenje izvora navodi učenike u metodu znanstvenog rada. Nastavnik treba obratiti pažnju da:

Zadaci budu suvisli

Učenici moraju dobiti jasne, precizne radne upute

Im preporuči oblik rada najbolji za taj zadatak i da naznači radni materijal koji im je dostupan

NEDOREČENI TEKSTOVI: Sažimanje gradiva u obliku teksta u kojem nedostaju elemti kojima učenik treba ovladati,

nastavnik može ponuditi i više riječi nego što je potrebno staviti unutar teksta. Mogućeostaviti i slobodnog mjesta za učenikove odgovore (slobodne).

DOPUNJAVANJE VIZUALNIH RJEŠENJA: Ne moraju se uvijek koristiti samo tekstovi, već i slike, karikature, grafikoni, karte... I njih se

može koristiti za vježbanje, ponavljanje, kreativnost... Npr. dajemo učenicima sliku na kojoj

smo neke stvari uklonili, i sad oni kao pogađaju što nedostaje, gdje...



31

VREDNOVANJE – OCJENJIVANJE U NASTAVI

Učenik treba i vrednovati nastavni proces

Rezultati vrednovanja prethodnoga utjecat će na naredno pripremanje

U planiranju nastave nastavnik mora predvidjeti mjerenje, prosuđivanje i ocjenjivanjezalaganja i uspjeha učenika (dobar nastavnik ne zazire od kontroliranja učinkovitosti i svognastavnog postupka

Kontrolira se i učenja, ali i poučavanje

VREDNOVANJE OKOLNOSTI: Kako nastavnik ne bi okamenio proces učenja i poučavanja, on će redovito kritički, ali i

pismeno vrednovati svoj nastavni proces i iz toga izvući zaključke.

Tko svojim učenicima prilagođuje metode, često se smatra jednim od njih

Izbor nastavnih metoda ovisi o:

1. heterogenosti razreda

2. stanju učenika3. tematici nastavne jedinice

VREDNOVANJE PROCESA POUČAVANJA: Nastavnik se mora samovrednovati (kako bi otklonio moguće negativnosti)

Izrađuje brojčanu skalu od 1 do 6 vrednuje neki uzorak, zatim donosi jednu mogućnost koju ćeisprobati na idućem satu, i nakon toga ponavlja vrednovanje. Tako prikuplja dobre metode.

Za poboljšanje poučavanja od koristi mu može biti primanje hospitanata na sat

VREDNOVANJE PROCESA UČENJA:

Prema pedagoškim, pravnim i školskoteorijskim spoznajama, nema učenja bez zalaganja injegova vrednovanja

Dopušteno je vrednovati: Njihovu sposobnost analiziranja nekog problema

Argumentiranja (objektivnog ili nedostatnog)

Pedagoški čin kontrole ovisan o cilju nastavne cjeline = MEĐUOVISNI Rasprave o olakom davanju visokih ocjena učenicima, kao i kažnjavanje učenika niskimocjenama

Kako bi to izbjegli važni sljedeći postupci: Povratak učeniku – primjećuje li se da uči, ili ne, zalaže li se ili ne; nastavnik mora

motivirati učenike kako bi oni mogli dokazati: Reduciranje stečenog znanja

Dokazali vještinu reorganiziranja naučenog

Dokazali sposobnost transferiranja stečenog

Sposobnost dokumentiranja

Svoje stvaralaštvo (korištenje određene terminologije)

Određivanje stupnja očekivanja: što želimo da učenici postignu obzirom na određenogradivo. U nastavi, utvrđivanje stupnja očekivanja tek je usputno (drugim riječima, ono što mi

postavimo kao očekivanje ne mora se točno poklopiti s onim što učenici pokažu. I to je ok)



32

Nedramatiziranje ocjenjivanja – mnogi se ocjenjivanjem koriste kako bi stvorili

strahopoštovanje, strah... Bolje je postići opštenu, prijateljsku atmosferu jer je ona korisnijanastavniku i učenicima

Davanje pravovremenih informacija o ocjeni – učinak jedne akcije time je snažniji što prije uslijedi reakcija!

IZBOR METODA: Nastavnik se nikada ne smije vezati samo uz jednu nastavnu metodu.

U verdnovanju uspjeha treba svakako posegnuti za jednim od triju vrsta zadataka:

OTVORENI: učenici svoje mišljenje i svoje stajalište argumentiraju vlastitim govorom... Nastavnik ne argumentira svoje stajalište o napisanome nekom skromnom bilješkom na dnu,već se traži kompleksniji odgovor/mišljenje. Kroz ovakve zadatke učenik oblikuje osobni

pogleda na određene stvari i sl. ZATVORENI: Unaprijed postoji točan odgovor, nema slobode u odgovorima, ovakvi zadaci

dobri onima koji imaju problema s vlastitim izražavanjem ili formuliranjem. U ovo spadaju

zadaci mogućnosti izbora, oravilno poredati rješenja, što prije što poslije, oblici križaljke...Ocjenjivanje ovoga jednostavije

POLUOTOVRENI: kod takvih zadataka učenici ne znaju pravi odogovr. Nastavnik se u tomslučaju veže za određeno rješenje, učenicima se ostavlja određeni prostor slobode kretanja,

prosuđivanja i odgovaranja. Mogu koristiti kratke odgovore, nadopunjavanje... Takve zadatke

teško ocjenjivati.

PODRUČJE MOTRENJA: Sva područja koja dotiču odgoj teško je ocjenjivati. Ipak, ovaj proces ima neke elemente koje

je moguće promatrati, vrednovati, ipravljati, kontrolirati...

USVAJANJE CILJEVA:

Ono što je u nastavi mjer ljivo jest USVAJANJE CILJEVA koji su zadani na 3 razine ljudskog

obrazovanja: SPOZNAJNOJ, DOŽIVLJAJNOJ i DJELATNOJ. Vrednovati učenike znači ocjenjivati usvajanje konretnih kratkoročnih, srednjoročnih idugoročnih ciljeva koji se tiču spomenutih razina.

1. SPOZNAJNE (kognitivne): usvajanje pojmova, činjenica... 2. DOŽIVLJAJNE : interesi, otvorenost za dijalog, sučeljavanje... 3. DJELATNE: snalažljivost, ovladavanje manualnimi, izražajnim i kreativnim tehnikama...

Važno je definirati kriterij vrednovanja, no prije toga treba utvrditi kriterij motrenja.

RAZINE MOTRENJA – BLOOMOVA TAKSONOMIJA KRITERIJA MOTRENJA

(ISPITNO PITANJE):

SPOZNAJNA RAZINA:

1. Poznavati – opći podaci, pojedinosti, način upotrebe zadataka

2. Shvatiti – transportirati, interpretirati, ekstrapolirati

3. Primijeniti – uočiti zajedničko unutar 2 situacije, primijeniti opće kriterije na nove situacije

4. Analizirati – specifične elemente, odnos među elementima, načela obrade podataka

5. Sintetizirati – kroz osobni elaborat, kroz plan i program, kroz apstraktne relacije

6. Vrednovati- kroz kvantitativne kriterije, kroz kvalitativne kriterije

ZAPAMTITI!

INTERPRETIRATIRIJEŠITIPROBLEM



DOŽIVLJAJNA RAZINA:

1. Prijemljivost- svijest i pozornost

2. Reagiranje – spremnost na prihvaćanje, spremnost na reakciju, zadovoljstvo zbog reagiranja

3. Vrednovanje – prihvaćanje vrednota, više cijeniti određenu vrednotu, založiti se za vrednotu 4. Organiziranje – konceptualizacija vrednote, organiziranje sustava vrednota

5. Karakterizacija – karakteriziranje osobnosti

DJELATNA RAZINA:1. NASLJEDOVANJE – odgovor na vanj. Poticaj; ponavljanje uočenoga

2. PRIMJENA – prema danim smjernicama, izbor najprikladnijih sredstava za postizanje cilja,

djelotvorne sposobnosti

3. PRECIZIRANJE – stvaranje pokretačkih modela, sposobnost da se gospodari poticajima

4. KOORDINACIJA – estetski i ritmički sklad, susljednost koordiniranih akcija

5. USVAJANJE – automatizam ili autonomna reakcija, pounutrašnjenje

PRIKUPLJANJE PODATAKA: Kako prikupiti podatke na osnovi kojih se može vrednovati i ocjenjivati učenika?

Može se pretpostaviti da postoji razrađeni program, unutar kojeg su razrađeni ciljevi, da jeidentificirano područje spoznaja, doživljaja i djelatnosti.

Preporuča se nastavniku da pripremi shemu za sintetiziranmje svih jerljivih podataka naosnovi kojih će vrednovati napredak, pasivnost, odnosno nazadovanje učenika.

PRIJEMLJIVOST

PRIHVAĆANJE

POUNUTARNJENJE

NASLJEDOVANJE

KONTROLAPOUNUTARNJENJE

Documents

Nastavna_metodika_-_M.Pranjić_-_Skripta_2013._SVE!