Nepismenost u Kantonu Sarajevo

5/8/2018 Nepismenost u Kantonu Sarajevo - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/nepismenost-u-kantonu-sarajevo 1/18

NAUČNO – ISTRAŽIVAČKI RAD IZ METODOLOGIJE

Tema: Nepismenost u Kantonu Sarajevo

Sarajevo, januar 2011.godine

UVOD

Nepismenost ili analfabetizam je nepoznavanje pisma, neupućenost u vještinu čitanja i pisanja. Kriterij po

kojem se neka osoba svrstava u nepismeno stanovništvo različit je od države do države. Negdje se smatra

je osoba nepismena ako ne zna čitati ili pisati, a negdje ako ne zna čitati i pisati. U nekim državama, kao š

su Japan, Hong Kong, osoba se smatra nepismenom ako ne posjeduje osnovno obrazovanje. Identična



situacija je i u Bosni i Hercegovini. S druge, pak, strane, UNESO svojom rezolucijom iz 1958. godine

preporučuje da se nepismenima nazivaju ljudi koji ne znaju pročitati ili napisati jednostavan tekst u vezi s

svakidašnjim životom. Smatra se da je oko 20% svjetske populacije nepismeno.

Kad je riječ o broju nepismenih u Bosni i Hercegovini, nalazimo se ubjedljivo na vrhu evropske ljestvice.

Procjenjuje su da ih u BiH ima između 360.000 i 700.000. No, tačnih podataka nema, jer je posljednji pop

stanovništva urađen 1991. godine. Dodatni problem BiH je što se broj nepismenih iz godine u godinu

povećava, za razliku od zemalja u okruženju, iako BiH ima 12 ministara obrazovanja i nijednu strategiju z

smanjenje nepismenosti. Još veći problem je što se u BiH u ruralnim sredinama djeca, a naročito djevojčic

ispisuju iz osnovne škole zbog siromaštva.

Imajući u vidu činjenicu da je u Bosni i Hercegovini još uvijek na snazi zakon koji propisuje obavezno

osnovno školovanje i da se pod pismenom osobom smatra ona koji ima završeno osnovno obrazovanje,

onda možemo zaključiti da su rezultati do kojih smo došli istražujući nivo pismenosti u Bosni i Hercegov

s posebnim osvrtom na Kanton Sarajevo, neprihvatljivi. Tim više što se očekuje povećanje procenta onih

koji zbog ekonomskih prilika ili neprilika nisu u stanju svom djetetu priuštiti osnovno obrazovanje.

U izvještaju UNDP-a za 2010. godinu se navodi da su „ ratna razaranja, progon stanovništva i siromaštv

negativno utjecali na razmjerno visoke prijeratne obrazovne standarde….Premda postoji koncensus ouniverzalnom osnovnom obrazovanju, udio djece koja se ne upisuje u osnovne škole kontinuirano raste i

trenutno je dostigao nivo od 4%. Nakon završenog osnovnog obrazovanja, šokantan procenat od 31,5% n

nastavlja daljnje obrazovanje, pretežno zbog siromaštva i djelomično lošeg prosjeka. Od toga broja, 43%

potiče iz siromašnih, a 23% iz imućnih porodica. Ovaj se jaz još više produbljuje kad je riječ o visokom

obrazovanju: samo se 9.3% onih iz siromašnih versus nevjerojatnih 27.3% iz dobrostojećih porodica

upisuje na fakultet.”

Biti nepismen - šta to tačno znači?

Do polovine prošlog stoljeća koncept pismenosti podrazumijevao je elementarnu analfabetsko-jezičku i

matematičku orijentaciju, dakle, osnovne vještine čitanja i pisanja. Od 1964. razvija se novi pristup,

odnosno funkcionalno opismenjavanje i pismenost. Osnovu ovakvog koncepta čini odnos između

pismenosti i privrednog razvoja.



Prema definiciji Projekta međunarodne pismenosti odraslih (IALS) pismenost se definira kao prozna

pismenost (razumijevanje i korištenje informacija dobijenih iz tekstova), dokumentaciona pismenost

(informacije koje se nalaze u različitim formularima) i kvantitativna pismenost (razumijevanje, naprimjer

izvještaja o stanju na računu u banci, određivanje poreza, kamata i dr).

U najnovijem istraživanju Projekta IALS-a obuhvaćeno je šest zemalja OECD-a: SAD, Kanada, Njemačk

Holandija, Švedska i Švicarska.

Istraživanjem se ustanovilo da najviši nivo pismenosti imaju Švicarci - 35 posto, zatim Amerikanci, sa 20

posto. A po obuhvaćenosti stanovništva obrazovanjem poslije obaveznog, na prvom mjestu su Sjedinjene

Države i Japan sa 96 posto, a slijede Švicarska s 82 posto i Austrija sa 79 posto.

Krajem 20. i početkom 21. stoljeća postaje aktuelizirana takozvana ''nova pismenost'', odnosno informatič

opismenjavanje, eksplozija novih formi komunikacija u vrlo kratkom vremenskom periodu. Tu prednjači

razvoj onoga što se naziva nova pismenost, odnosno masovna individualna komunikacija.

Za potrebe ovog istraživanja zadržaćemo se na pismenosti prema gore navedenoj definiciji Proje

međunarodne pismenosti odraslih.

PROBLEM I CILJ ISTRAŽIVANJA

Problem istraživanja je onaj problem koji ne možemo riješiti korištenjem podataka iz naučne literature,

je potrebno provesti istraživanje da bi se došlo do ulaznih informacija.

Budući da „bez problema istraživanja, nema ni istraživanja“, a imajući u vidu činjenicu da je društv

problem nepismenosti stanovništva vrlo aktuelan u Bosni i Hercegovini i iznimno važan za sveukup

stanje i daljnji razvoj, tim je nakon razmatranje ove teme odlučio da se bavi sljedećim problemom: „Da l

broj nepismenih izraženiji među siromašnijom populacijom, posebice ženama?“

Rezultati ovog istraživanja će biti dostupni svim zainteresovanim stranama. Direktnu korist od ov

istraživanja mogu imati organizacije i institucije koje su nadležne za tematiku i problematiku obrazovan

kao što su državne institucije koje kreiraju obrazovnu politiku i one koje ju sprovode. Također, korist mo



imati i nevladine organizacije koje svojim angažmanom pokušavaju poboljšati nivo obrazovanj

pismenosti u našoj državi.

Također ćemo izvršiti osvrt na posljedice nepismenosti po bosanskohercegovačko društvo, a naročit

kontekstu evropskih integracija koje, nadamo se, Bosnu i Hercegovinu očekuju u bliskoj budućnost

potrebe za pismenošću, kao jednog od glavnih preduslova za globalni razvoj jedne društvene zajednice.

HIPOTEZA, VARIJABLE I METODE

HIPOTEZA

Hipoteza istraživanja predstavlja odgovor na pitanje postavljeno u problemu. Tim je, imajući u vidu te

istraživačkog rada i problem istraživanja, postavio sljedeću hipotezu: „Nepismenost u datoj regiji je zna

raširenija među siromašnijom populacijom, posebice ženama.“

VARIJABLE

Zavisna varijabla je „nepismenost“, a nezavisna „siromašna populacija“, jer siromašna populacija mo

postojati bez obzira na pismenost ili nepismenost, a broj je nepismenih u ovom slučaju direktno povezan

njihovim društvenim statusom.

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

U skladu sa temom istraživačkog rada, tim je odlučio koristiti metode ankete i analize sadržaja, ka

njihovu kombinaciju. Uzimajući u obzir temu rada, tim je također koristio i sekundarne podatke institucijorganizacija koje posjeduju tražene podatke. Sekundarni podaci, za koje tim vjeruje da mogu pruž

informacije bitne za predmetni istraživački rad, su prikupljeni iz različitih i provjerenih izvora, ka

domaćih tako i međunarodnih organizacija,. Posebnu pažnju smo obratili na vjerodostojnost podataka.



Podaci su prikupljani na mjestima za koje je istraživač smatrao da može dobiti konstruktivne i mjerodav

odgovore, kao što su zavodi za statistiku, nadležne obrazovne institucije, UNESCO, UNDP, novinski čla

i internet.

PODRUČJE KOJE JE PREDMET ISTRAŽIVANJA

Kanton Sarajevo



Tema istraživačkog rada je nepismenost stanovništva u Kantonu Sarajevo.

POSLJEDICE NEPISMENOSTI

Posljedice nepismenosti su vrlo teške - čak potencijalno ugrožavaju život. Da navedemo trivija

svakodnevne primjere: Kako nepismena majka daje lijek protiv, recimo, ospica svome bolesnom djete

Kako ona zna da su neka hemijska sredstva za čiščenje otrovna ako ju neko prije toga na to ne upozoKako ona ili on popunjavaju formular za ličnu kartu, pasoš, itd? Ako problem nepismenosti promatramo

šire perspektive, možemo govoriti i o sposobnosti izbjegavanja sukoba, poštivanja razlika, mogućnost rad

saradnje s drugim osobama... Djeca napuštaju školu kao netolerantne osobe, posve neprilagođene složen

zahtjevima života u postmodernom društvu.



Podaci jedne nevladine organizacije koja je 2002. godine istraživala nepismenost u populaciji između 2

35 godina starosti govore da u Bosni i Hercegovini 7,75 posto muškaraca i čak 22,21 posto žena n

završilo osnovnu školu. Nažalost, ovdje se radi o urbanim sredinama. Prema istom istraživanju

suburbanim područjima bez osnovnog obrazovanja je 16,3 posto muškaraca i 45,5 posto žena, dok j

ruralnim područjima 24,7 posto muškaraca i čak 47,5 posto žena.

Što se tiče pozicije naših vlasti po ovom pitanju, u Federalnom ministrastvu obrazovanja navode da je s

što se njih tiče, u skladu sa zakonom i da su oni pravnim normama stopostotno osigurali obrazovanje

svakog stanovnika. To podrazumijeva da svaki kantonalni zakon o osnovnom obrazovanju propis

kaznene odredbe za roditelje koji svoju djecu ne upišu u školu, ali i za školu koja ne upiše svu djecu

spiska koji joj dostave opštinski organi. Tako se kaznom od jedne do četiri hiljade maraka kažnjav

roditelji koji svoje dijete ne upišu u školu, kao i oni koji djeci onemogućavaju redovno pohađanje nastaveIako bi izgledalo da je logično da sa ovim drakonskim kaznama ova zemlja ne treba da brine za pismen

svojih građana, to ni izbliza nije tako.

Sljedeći primjer svjedoči da roditelji koji nemaju novca za školovanje djece nemaju ni za plaćanje kaz

Aziz Čehić iz Vučinića morao je u zatvor jer je ispisao svoju ćerku iz osnovne škole nakon 4. razre

„Ja da mogu školovati, ja bih je na vrijeme poslao, ne bih čekao dvije godine, pa da nastavi školovanje. Š

mi vrijedi to? Trebaju njoj i adidaske, trebaju njoj i hlače, treba njoj jakna. Ima tu... Treba dijete i jesmoraš mu dati jednu marku svaki dan, to je da kiflu jede, a kamoli nešto drugo“, kaže A

Uzimajući u obzir objektivne pokazatelje o broju nepismenih stanovnika u Bosni i Hercegovini, postavlja

pitanje ko to ne šalje svoje dijete u školu? Da li je istina da siromašniji slojevi stanovništva za

izbjegavaju svoju zakonsku obavezu da djecu šalju u školu? Ako je to istina, a čini se da jeste, barem

svim pokazateljima, šta su uzroci tome? Koje motivacione ili prekršajne faktore vlast ima na raspologa

ukoliko se utvrdi da roditelji ne šalju svoje dijete u školu?

Predmet ovog istraživačkog rada nije da utvrdi zašto se među siromašnijom populacijom povećava proce

nepismenog stanovništva, već da konkretnim statističkim pokazateljima dokaže istinitost tvrdnje.



Što se tiče obrazovanja u Bosni i Hercegovini od razdoblja 1992. godine do danas, ono "prolazi kroz najt

krizu od svog utemeljenja 1958. godine, a osnovni razlog za takvo stanje je potpuni privredni kolaps i o

siromaštv u društvu, kao posljedica ratnih razaranja u zemlji1."

“Poražavajuće stanje kada je u pitanju osnovno kao i šire obrazovanje posljedica je brojnih faktora, kao št

su loši materijalni i socijalni uslovi, udaljenost škola (naročito u ruralnim područjima), loš prijevoz do ško

te nedostatak škola za osobe sa posebnim potrebama. Gotovo 57 posto siromašnih stanovnika naše zemlje

čine osobe koje nakon završetka osnovne škole nisu nastavili obrazovanje. U korist tvrdnji da su materijal

prilike presudan faktor u obrazovanju ide i podatak da 43 posto djece iz siromašnih porodica ne upisuje

srednju školu, za razliku od 23 posto djece iz imućnijih porodica2.”

PRIKUPLJENI PODACI

U procesu prikupljanja podataka suočili smo se sa problemom nepostojanja egzaktnih podataka o br

nepismenih u Bosni i Hercegovini, zbog toga što je zadnji popis stanovništva urađen 1991. godine, a nak

rata je došlo do značajne promjene demografske slike u Bosni i Hercegovini.

Zbog ovoga smo bili prisiljeni koristiti podatke do kojih su došle neke međunarodne i nevlad

organizacije te procjene koje su dali neki od zvaničnika koji se bave pitanjem obrazovanja u Bosn

Hercegovini.

Očigledno je da podaci i procjene do kojih smo došli ne odslikavaju precizno postojeću situaciju po pita

nepismenosti u Bosni i Hercegovini i Kantonu Sarajevo kao predmetnoj regiji ovog naučno-istraživačk

rada. Ali, i bez obzira na to, iz priloženih podataka možemo reći da je naša inicijalna hipoteza potvrđena.

U dodatku gore navedenom, korištenjem podataka dobivenih popisima stanovništva 1981. i 1991. godilustrirali smo ispravnost naše hipoteze, tako što smo pokazali da procentualni odnosi između predmet

grupa u sličnom omjeru postoje i danas prema dostupnim podacima i procjenama, s tim da je očigledno

1 Hošo, N. i Avdagić, E. (2004): Obrazovanje odraslih u BiH, IIZ/DVV, Ured Sarajevo, BiH, str. 122

2 Izvještaj Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi, 2009. godine



je ukupna situacija vezano za nepismenost stanovništva danas puno gora nego što je to bio slučaj do 19

godine.

Kao što smo već naveli, to je bilo i za očekivati, uzimajući u obzir posljedice koje je rat u Bosn

Hercegovini uzrokovao, tako da i ova činjenica služi da se podrži naša hipoteza kroz logički sli

zaključivanja.

Ispravnost naše hipoteze u odnosu na sarajevsku regiju nismo mogli dokazati korištenjem egzakt

statističkih podataka jer takvi ne postoje. Ali, prikazavši sliku stanja za cijelu Bosnu i Hercegovinu kakva

pretpostavlja da je sada, pokazali smo da je naša hipoteza ispravna.

U nastavku teksta dat ćemo prikaz broja nepismenog stanovništva za 1981. i 1991., kao i procjenu za 2002008. godinu.

PRIKAZ PODATAKA



1981

0

200000

400000

600000

800000

1000000

1200000

Sveukupno

Broj nepisme

Sveukupno 1057026 546008 511018

Broj nepismenih 32244 5434 26810

Sveukupno Muskarci Zene

Priloženi dijagram prikazuje broj nepismenih u dobi od 20 do 34 godine starosti, prema popisu stanovnš

iz 1981. godine3. Ove podatke smo odabrali zbog toga što prikazuju broj nepismenih među tzv. aktivn

stanovništvom Bosne i Hercegovine, kao i zbog toga što smo u mogućnosti usporediti ih sa podacima

2002. godinu.

3 http//www.fzs.ba/Dem/Popis/NepismeniStanB.htm



1991

0

200000

400000

600000

800000

1000000

1200000

Sveukupno

Broj nepisme

Sveukupno 1093621 569408 524213

Broj nepismenih 12538 3868 8670

Sveukupno Muskarci Zene

Na ovom dijagramu prikazan je broj nepismenih u dobi od 20 do 34 godine starosti, prema pop

stanovništva iz 1991. godine4.

4 http://www.fzs.ba/Dem/Popis/NepismeniStanB.htm

http://www.fzs.ba/Dem/Popis/NepismeniStanB.htm





Procenat nepismeni

3.10%

1.10%1.00%0.70%

5.20%

1.70%

0.00%

1.00%

2.00%

3.00%

4.00%

5.00%

6.00%

1 2

1981 / 19

Sveuku

Muskar

Zene

Na datom dijagramu prikazano je poređenje broja nepismenog stanovništva u dobi od 20 do 34 godi

prikazan u procentima, iz čega se vidi da je prije rata postojao trend poboljšanja situacije na ovom polju.

Isto tako je uočljivo da su oba popisa pokazala veći broj nepismenih žena nego muškaraca.



Ovaj dijagram pokazuje broj stanovništva Bosne i Hercegovine bez završene osnovne škole za 20

godinu, a odnosi se na osobe u dobi između 25 i 35. godina starosti 5.

UIS STATISTICS IN BRIEF 2008

5 Mulić-Bušatlija, S. (2002): Nepismenost u BiH, Dani br. 270,www.bhdani.ba

0.00%

10.00%

20.00%

30.00%

40.00%

50.00%

MuškŽene

Muškarci 7.75% 16.30% 24.70%

22.21% 45.50% 47.50%

Gradsko

područje

Suburbano

područje

Ruralno

područje

http://www.bhdani.ba/

http://www.bhdani.ba/



Education in Bosnia and Herzegovina Education - all levelCentral and Eastern Europe

Literacy rates

Literacy rates 1990 20082008

Regionalaverage

Adult(15+)

%

MF ... (**) 97.6 97.6

M ... (**) 99.4 99.0

F ... (**) 95.9 96.4

Youth(15-24)

%

MF ... (**) 99.2 98.8

M ... (**) 99.7 99.2

F ... (**) 98.7 98.4

97.6% of adults and 99.2% of youth are

literate

Literacy Rates - 15 years and older

Literacy Rates - 15 to 24 years old

ZAKLJUČAK



Podaci o nivou nepismenosti u Bosni i Hercegovini su oskudni, često su predmet proizvoljnih ocjen

zastarjeli. Prikladna literatura ne postoji. Postojećih 12 (dvanest) ministarstva obrazovanja nagađa

brojkama, objašnjavajući da egzaktni podaci ne postoje budući da u proteklih 19 godina Bosn

Hercegovina nije provela popis stanovništva, bez kojeg je nemoguće govoriti o tačnom broju nepismen

Zvanično, ne znamo broj stanovnika, pa ne znamo ni broj nepismenih. Stoga ne čudi što nemamo strateg

za smanjenje nepismenosti. Cjelinu smo sklopili koristeći se rezultatima UNESCO-vog istraživanja iz 20

i 2008. godine i dostupnim statističkim podacima prikupljenim popisima stanovništva iz 1981. i 19

godine.

Iz priloženih podataka vidljivo je da je situacija po nepismenosti u Bosni i Hercegovini donekle bolja ne

što je to bio slučaj u vrijeme posljednjeg popisa provedenog 1991.g – 9.9 naspram 5.4%. Pod pretpostavkda se zbog potpunog odsustva programa i inicijativa usmjerenih ka poboljšanju ove situacije probl

pogoršavati, možemo sa velikom sigurnošću ustvrditi da je situacija gora nego što to pokazuju prilož

podaci za 2008.g.

Iako nismo pronašli podatke koji bi nam omogućili da precizno prikažemo stanje u pojedinačnim opština

Kantona Sarajevo, podaci za BiH pokazuju da je situacija izuzetno loša, te stoga možemo zaključiti da

naša hipoteza potvrđena.

LITERATURA



1. Hošo, Narcis i Avdagić, Emir (2004): Obrazovanje odraslih u Bosni i Hercegovini, IIZ/DVV, Ure

Sarajevo, BiH

2. Mulić-Bušatlija, Snježana (2002): Nepismenost u Bosni i Hercegovini, Dani br. 270 od 16. avgust

2002. godine, preuzeto sa www.vijesnik.hr

3. www.unesco.org

4. www.fzs.ba

5. www.wikipedia.org

6. Vujević Miroslav, Uvođenje u znanstveni rad, Zagreb

Blogerski zapis Harisa Pašovića

08.03.2010.

Poslije svakog prijemnog ispita za režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, moje kolege i ja s

sve više zabrinuti zbog slabog znanja kandidata. Posebno zabrinjava činjenica da veliki broj kandidatadolazi sa odličnim ocjenama iz srednje škole, neki čak i sa dvije-tri godine fakulteta, a da su, zapravo,

polupismeni. Svake godine je sve gore. Pravopisne i gramatičke greške i nesposobnost artikulacije misli

postaju standard među mnogim mladim ljudima u BiH. Ali u statistikama, oni se računaju kao pismeni.

Podaci o nepismenosti u BiH su nesigurni, ali različiti izvori pretpostavljaju da se radi možda i o pola

miliona nepismenih! To BiH čini zemljom sa najvećim procentom nepismenih stnovnika u Evropi. Kad se

http://www.vijesnik.hr/

http://www.unesco.org/


http://www.fzs.ba/

http://www.fzs.ba/

http://www.wikipedia.org/


http://www.vijesnik.hr/


http://www.fzs.ba/




tome pridruži i ogroman broj polupismenih, dolazimo do dramatične činjenice da je više od pola

stanovništva u BiH nepismeno ili slabo pismeno.

Obrazovna funkcija javnih televizijskih servisa u BiH je ispod minimuma. Program bh. javnih televizija j

mizeran. Izbori njihovog dokumentarnog, muzičkog ili dječijeg programa su neshvatljivo loši. S obzirom

toliki broj nepismenih u BiH, bilo bi potpuno normalno da postoji redovna emisija koja bi opismenjavala

ljude. Takva bi emisija pomogla i samim uposlenicima javnih televizija koji imaju probleme i sa vlastitom

pismenošću.

Problemi nepismenosti, polupismenosti i općeg nezanja su toliko veliki da već sada srozavaju BiH ispod

evropskog dna, a u skoroj budućnosti mogu učiniti da BiH postane potpuno irelevantna, zaostala balkansk

zemlja, izolovana onako kako je to bila Albanija u vrijeme diktatora Envera Hodže. Druga mogućnost je d

BiH postane ono što je danas Afganistan. Ovo se u BiH dešava na početku druge dekade 21. stoljeća!

Svijet se razvija brže nego ikada. Televizija BBC je danas objavila rezultate velikog istraživanja u svijetu(27.000 ispitanika u 26 zemalja svijeta) u kojem je 80% ispitanika reklo da je pristup internetu osnovno

ljudsko pravo. U BiH oko 50 % stanovnika ne poznaje ili slabo poznaje abecedu i azbuku!

Naši političari i intelektualci neprekidno dokazuju važnost nacije i religije u bh. društvu. Oni nikada ne

govore o pravu ljudi da budu pismeni i obrazovani.

Kćerka mojih prijatelja je jednog dana briznula u plač za ručkom jer je shvatila da tata jede lijevom rukom

Razlog za njen strah je bilo to što je hodža na vjeronauci rekao da samo šejtan jede ili piše lijevom rukom

Da to nije usamljen slučaj, govore i iskustva drugih roditelja čija su djeca odbijala da jedu, jer su bili ljevaa saznali su na vjeronauci da je to šejtanska stvar.

Urbana žena srednjih godina nedavno se glasno čudila, na fitnesu, kako to da su u prošlosti ljudi živjeli po

700-800 godina.

Studenti na jednom sarajevskom fakultetu su na testu, koji je sadržavao pitanja iz elementarnog znanja,

odgovarali da se u Argentini govori argentinski; da je sadašnji premijer Republike Hrvatske, Ivo Sanader;

u Federaciji BiH ima 2 ili 8 kantona; da je New York velik kao Sarajevo.

Na postdiplomskom studiju jednog drugog fakulteta u Sarajevu, budući magistri su odgovarali da je

društveno uređenje u Italiji, ni manje ni više nego - komunizam; nisu znali ko se protiv koga borio u

Drugom svjetskom ratu. Problem nepismenosti i neobrazovanosti u BiH je već takav da bi Vijeće minista

moralo proglasiti stanje elementarne nepogode.



Samo udružene politička, medijska, privredna i građanska akcija mogu spasiti BiH od potonuća u

obeznanjenost. Moramo postaviti problem obrazovanja na centralno mjesto u bh. javnost. Odgovorni smo

suštinski riješimo problem pismenosti i elementarnog neznanja u ovoj zemlji.

Documents

Nepismenost u Kantonu Sarajevo