Prostorni raspored, razdaljina i orijentacija

Proksemika predstavlja studiju ljudske percepcije i upotrebe prostora. Korištenje prostora

govori isto kao i facijalna ekspresija, gestovi i tjelesni stavovi. Kao što smo u uvodnom

dijelu ove radnje rekli, utemeljitelj proksemike je antropolog Edward Hall o kojoj govori

u svojoj knjizi The Silent Language (prev. Tihi jezik). Da se podsjetimo, Hall identificira

četiri tjelesne razdaljine ili zone: intimnu (oko 50 cm), osobnu udaljenost (oko 1 metar),

socijalnu udaljenost (1 do 2 metra) i javnu udaljenost (više od 2 metra). Svi ovi oblici

udaljenosti se odnose na načine na koje smo u odnosu spram ljudi svakoga dana i ovisno

od poznavanja ljudi i naše intimnosti sa njima mi zauzimamo i određene distance u

odnosu na njih. Hall također zapaža da postoje različite norme o upotrebi osobnog

prostora u različitim kulturama, tokom poslovnih dogovora ili u udvaranju. Ukoliko neko

ne poznaje pravila o korištenju osobnog prostora u nekoj kulturi, može doživjeti kulturni

šok (Pennington, 1997; Poyatos, 2002; Collier i DiCarlo, 1985). .

Sumiranjem različitih istraživanja na ovu temu Vrugt i Kerkstra (1984, prema Dalgleish

1999) zaključuju da u interakciji između stranaca interpersonalna udaljenost između žena

jeste manja nego između muškaraca i žena koji su stranci. Nadalje, način na koji mi

upravljamo svojim ličnim prostorom i način na koji ulazimo u osobni prostor drugih jeste

usko povezan sa našim odnosom prema drugim ljudima. Veoma je važno da ljudi

posjeduju svoj vlastiti prostor, a pozicije koje osoba u tom prostoru zauzima i način

uređenja stvari u tom prostoru govore nešto i o toj osobi. Da li gost na nekoj

rođendanskoj zabavi sjedi među ostalim ljudima ili pak sjedi negdje odvojeno? Sa kim on

sjedi? Da li je mjesto koje je on zauzeo u sredini zbivanja ili negdje na periferiji? Koliko

prostora između sebe i drugih pravi ova osoba? Da li on gleda spram vrata ili je okrenut

ka drugim ljudima u sobi? Sve su pitanja koja se odnose na upotrebu vlastitog prostora, a

koja nam u isto vrijeme govore o nekoj osobi i njenom položaju u odnosu na grupu u

kojoj se nalazi.

Jedan drugi prostorni aspekt je način na koji ljudi namještaju svoje domove kako bi

odgovarali njihovim potrebama i zahtjevima. Ukoliko posmatrate unutrašnjost doma neke

osobe, vi možete puno zaključiti o toj osobi, a na osnovu uređenja njenog doma i onoga

što se nazivaju artifakti ili predmeti koje osoba posjeduje. Tu se može odgovarati na

pitanja: Kako je osobni prostor podijeljen? Da li su sobe pretrpane materijalnim stvarima

ili su prazne? Šta mislite koliko prostora je potrebno ovoj osobi ?

Distanca. Međusobne distance koje zauzimaju osobe u interakciji imaju nekoliko ciljeva.

Mijenjanje te udaljenosti signalizira početak i kraj neke konverzacije. Ta udaljenost

također signalizira o tome koliko su osobe u interakciji međusobno intimne te koliko

zajedničkog iskustva i zajedničkih tema one dijele. Prigodna upotreba distance između

partnera u razgovoru je podosta određena kulturnim normama i socijalnim pravilima

društva (Poyatos, 2002).

Blizina. Fizička udaljenost koju držimo u odnosu na druge i naša reakcija na to kako nam

neki ljudi prilaze, ima veliki uticaj na naše diskusije i veze sa tim ljudima. Količina

osobnog prostora kojeg tom prilikom koristimo, ima također veliku povezanost sa

kulturom kojoj pripadamo (kao kod distanci imamo kulture koje preferiraju bliži kontakt i

one koje preferiraju dalji kontakt). Ukoliko nam se neko približi više nego što smo mi to

navikli, to može u nama stvoriti osjećaj nelagodnosti. Iz takve se situacije izvlačimo

pomjeranjem tijela unazad i vračanjem u naš originalni osobni prostor u kojem se

osjećamo ugodno. Zaključak je da svaki čovjek treba neki optimalni osobni prostor kako

bi se u interakciji sa drugima osjećao dobro. U istraživanjima koja sprovodi Mehrabian

(1969, prema Poytos, 2002) navodi da usmjerenje gornjeg dijela tijela prema nekoj osobi

prenosi poruke sviđanja, a ne ukoliko je tijelo pod nekim kutom okrenuto od tijela osobe

kojoj govorimo. Nadalje, Mehrabian zaključuje da naginjanje unaprijed govori o

postojanju prijateljstva, dok odmicanje unatrag predstavlja neki negativan stav i pozu.

Nadalje, Givens (2005), u opisivanju ljubavnih signala pri Neverbalnom Rječniku,

navodi da prilikom udvaranja žene i muškarci nesvjesno naginju svoje tijelo u pravcu

partnera koji im se sviđa, iako istovremeno okreću svoje lice i oči na drugu stranu.

Konferencijski sto je još jedan očigledan primjer upotrebe osobnog prostora i

teritorijalnosti, a u aspektima sastanaka i mjesta koja zauzimamo kada sjedimo za stolom

(tokom nekog razgovora)(Sl.37). U situacijama kada sjedimo za horizontalnom ravnom

površinom, zvanom sto, mi tokom razgovora šaljemo mnoge odbrambene i napadačke

poruke svojim očima, licem, rukama i ramenima. Neverbalno, mi sjedeći za

konferencijskim stolom, pokazujemo znakove i signale gornjim dijelom svojeg tijela.

Sam oblik stola i veličina, te raspored sjedenja utiču na dinamiku grupe i mogu uticati i

na emocionalni ton i ishod diskusije. U isto vrijeme, donji dijelovi tijela su maskirani

ispod površine stola i ne nadmeću se sa znakovima i signalima koje šalju ruke, glava i

oči. Opservacije pokazuju da je konferencijski sto polje neverbalnih bitaka. Tu govornici,

kako bi naglasili bitne stvari, treba da koriste stavove naginjanja naprijed preko stola i

treba da koriste gestove ruke dlanovima okrenutim na dole (u ovim bi okolnostima

naginjanje unazad od stola i upotreba gestova dlanovi na gore mogla značiti

submisivnost, ili nedostatak ubjeđenja).1 Istraživanja pokazuju da dominantni pojedinci

biraju centralna mjesta za sjedenje i vode veći dio razgovora (Hare i Bales, 1973; prema

Givens, 2005). Nadalje, vodstvo i središnja pozicija sjedenja idu ruka uz ruku (Burgoon i

sur., 1989; prema Givens, 2005). Natjecanje između suprotnih strana stola vidi se u tonu

glasa, brzom govoru, u nestrpljenju, netečnosti verbalnih iskaza, tečnim gestovima i po

kontaktu očima. Slušatelji na ove dominantne znakove odgovaraju negativno i to glasnim

govorom, mrštenjem obrva, zurenjem, te pozama sa izraženim mišičnim tenzijama

(Driskell i Salas, 1993; prema Givens, 2005).

Evo jednog prikaza kako se koristi i kako izgleda prostorni raspored sudionika u ostalim

vrstama razgovora:2

Položaj sudionika Vrsta interakcije Primjer situacije

razgovor 1. savjetovanje

2. intervju prilikom zapošljavanja

saradnja 1. prijateljski razgovori

2. nastavnik koji pomaže učeniku

1 Vidi: Givens, B., The Nonverbal Dictionary...,izraz conference-table2 Izvor: Havelka M.: Zdravstvena psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998, str.41.

kompeticija 1. neki intervjui prilikom zapošljavanja

2. razgovor ravnatelja škole i učenika

3. igranje natjecateljskih igara (npr.šah)

1. ljudi koji sjede zajedno u restoranu i

zajednička aktivnost poznaju se

2. studenti u biblioteci koji se ne poznaju

3. ljudi koji sjede u vozu i ne poznaju se