Nozemu apis zamijenila Nozema cerana!

Autor Utorak, 08 Prosinac 2009 17:36 - Ažurirano Utorak, 08 Prosinac 2009 18:07

Ivana Tlak Gajger, dr.vet.med.Prof.dr.sc. Ljiljana PinterProf.dr.sc. Zdravko Petrinec

Nozemozu se sa sigurnošću može utvrditi samo laboratorijskom pretragom i to mikroskopskimna­lazom spora Nosema sp. u probavnom sustavu pčela, te molekularnim metodama.Najjednostavniji način pretrage je mikroskopski pregled nativnih preparata zgnječenih zadaka ilisadržaja izvučenih crijeva pčela pod povećanjem mikroskopa 400x . Moramo napomenuti dapostoji dosljedna razlika u veličini spora dvaju Nosema pri čemu N. apis malo veća od N.ceranae (Fries i sur; 1996).

Nozemoza je nametnička bolest odraslih pčela uzrokovana mikrosporidijama iz roda Nosema,koje u nepovoljnim životnim uvjetima stvaraju spore. Bolest je raširena posvuda u svijetu i uHrvatskoj, a pčelarstvu kao i gospodarstvu nanosi značajne ekonomske gubit­ke. Oni se ukonačnici očituju smanjenim prinosom meda i ostalih pčelinjih proizvoda, a u voćarstvu ipovrtlarstvu smanjenim prinosima lošije kvalitete. Učinak nozemoze na pčele manifestira se nanačin da preuranjeno postanu skupljačice, a zbog pato­loških promjena na epitelnim stanicamasrednjeg crijeva i poremećaja u procesima probave i metabo­lizma dolazi do neishranjenosti, teposljedično pre­ranog ugibanja. Bolesne pčele obično ugibaju izvan košnice zbog iznemoglosti,a zbog nedostatka vidlji­vih znakova bolest je teško zamjetljiva. Iz tih razloga naziva se "tihiubojica".

S taksonomskog gledišta donedavno se Nosemu svrstavalo u skupinu praživotinja (Protozoa),ali s razvojem novih molekularnih dijagnostičkih metoda utvrđeno je da pokazuje više sličnosti sgljivicama, te ju se prema najnovijoj klasifikaciji svrstava u visoko specijalizirane nametničkegljivice (Lee i sur., 2008). Opisano je otprilike 1200 različitih vrsta mikrospo­ridija, ali smatra seda je to samo mali dio ukupnog stvarnog stanja. U kukaca koji sudjeluju u oprašiva­nju opisanesu četiri vrste (tablica).

1 / 6

Nozemu apis zamijenila Nozema cerana!

Autor Utorak, 08 Prosinac 2009 17:36 - Ažurirano Utorak, 08 Prosinac 2009 18:07

NAMETNIK

DOMAČIN

AUTORI

Nosema apis

Europska pčela (Apis mellifera )

Zander, 1909.

Nosema ceranae

Aziiska očela (ADis cerana )

Fries i sur. 1996.

Nosema bombi

Bumbari

2 / 6

Nozemu apis zamijenila Nozema cerana!

Autor Utorak, 08 Prosinac 2009 17:36 - Ažurirano Utorak, 08 Prosinac 2009 18:07

Fantham i Perter 1914.

AntonosDora scoticae

Pusti niska očela (Andrena scoticae)

Fries i sur. 1999.

Nedavno opisana Nosema ceranae utvrđena je slu­čajno 1994. godine u Kini tijekom izvođenjapokusa kojim se htjelo razjasniti da li N. apis može invadirati Azijsku pčelu (Apis cerana). Prviproblemi pri izvođe­nju pokusa nastali su već pri pronalaženju pčelinje zajednice potpunoslobodne od mikrosporidija koja bi služila kao kontrolna skupina. Prilikom detaljnijegpretraživanja uzoraka koji su pristigli da bi služili kao moguća kontrolna skupina utvrđena jenova vrsta mikrosporidija (N. ceranae) koja prirodno invadira Azijsku pčelu. Pokusima unakrsneinvazije dokaza­no je da su obje vrste Noseme infektivne za oba do­maćina, ali i da se N.ceranae bolje umnaža u Europ­skoj medonosnoj pčeli nego N. apis u Azijskoj pčeli.

Invazije medonosne pčele sporama N. apis mogu se značajno razlikovati s obzirom na njihovučinak na pčelinju zajednicu. Vrlo su česte kronične mikros­poridijalne invazije u populacijidomaćina kukaca koje ne izazivaju mjerljive štete tako dugo dok im je dostatna i kvalitetnaprehrana. Ipak, pod uvjetima dugotrajnijeg lošeg vremena, hladnoće, nestašice peluda, te podutjecajem stresa takve invazije mogu dovesti do pojave epidemija i propadanja oboljelihpčelinjih zajednica. Bolesna pčelinja zajednica koja preživi zimu oslabljena ulazi u proljeće, azbog pri­krivenosti bolest poprima kroničan tijek i produžuje se na cijelu pašnu sezonu. Bolestse štetno odra­žava na cijelu pčelinju zajednicu kao i na članove pčelinje zajednice, jer sutrutovi i matica primljivi na nozemozu kao i pčele radilice. Oboljele pčelinje ma­tice često ugibajuu zimskom razdoblju, a čime je pčelinja zajednica osuđena na propast jer ne postoji mogućnostzamjene matice. Također, može doći do degeneracije jajnika i atrofije jajnih stanica štonepo­voljno djeluje na veličinu i kvalitetu legla. Bolest se posebno brzo razvija zimi kadvremenske prilike ne dopuštaju izlijetanje pčela na pročisne izlete. Budu­ći da matica balega ukošnici, predstavlja značajan čimbenik prenošenja uzročnika unutar pčelinje za­jednice. Obimbolesti se često povezivalo s trajanjem pritvorenosti pčela u košnici izazvanim vremenskim

3 / 6

Nozemu apis zamijenila Nozema cerana!

Autor Utorak, 08 Prosinac 2009 17:36 - Ažurirano Utorak, 08 Prosinac 2009 18:07

uvjetima (niske temperature i padaline) kad se mogla brže proširiti unutar zajednice. Novijipodaci iz Afrike pokazuju da se jake invazije mogu održati, unatoč stalnom izlijetanju pčela,tijekom cijele godine u tim suptropskim krajevima.

Unatoč pokusno dokazanoj unakrsnoj invaziji spora­ma obje vrste Noseme, do 2005. godine sesmatralo da je prirodni domaćin za N. apis samo Europska medonosna pčela, a da je N.ceranae ograničena na Azijsku medonosnu pčelu. Međutim, u Španjolskoj (Higes i sur., 2006) ina Taiwanu (Huang i sur., 2007) je utvrđeno da je Europska pčela prirodno invadirana sporamaN. ceranae. Invazije u Španjolskoj su bile od posebnog praktičnog interesa jer se naglopove­ćavao broj pozitivnih pčelinjih zajednica tijekom nekoliko prethodnih godina. 2005. godineanalizirani su uzorci izoliranih spora molekularnom metodom sekvenciranja i deset od ukupnojedanaest uzoraka se podudarao s originalnom genskom sekvencom N. ceranae. To je bilo prvoutvrđivanje N. ceranae na Europskoj pčeli u Europi. Otada su napravlje­ne analize uzoraka izmnogih zemalja i zaključak je da je vrlo rasprostranjena. Iz rezultata ispitivanja uzoraka pčelapohranjenih u prošlosti prikazuje se uzlazni proces gdje N. ceranae zapravo zamjenju­je N.apis, a u svrhu očuvanja bioraznolikosti neki znanstvenici predlažu zaštitu N. apis od izumiranja.Svi pokazatelji upućuju na to da je N. apis sve teže utvrditi i to bi mogao biti jedan od razloga zanedo­statak podataka za uspoređivanje pri proučavanju stupnja patogenosti tih nametnika.Smatra se da je pčele invadirane samo s N. apis moguće naći jedino u Kanadi, Švedskoj, Irskoj,Britanskom otočju, te u nekim područjima Afrike, ali strahuje se da će i one ubrzo nestati podutjecajem sve većeg broja utvr­đenih mješanih invazija. S obzirom na brzo odvija­nje procesazamjene N. apis s N. ceranae smatra se da je N. ceranae puno virulentnija i opasnija zamedonosnu pčelu (Paxton i sur., 2007). Osim što je N. cerana praktički preskočila zaprekudomaćina, te s Azijske pčele prešla i prilagodila se na Europsku pčelu, utvrđeno je da je došlo ido promjene tropiz­ma uzročnika u odnosu na N. apis. N. ceranae se ne zadržava samo naepitelnim stanicama srednjeg cri­jeva, već invadira i druge organe i tkiva pčele, poputMalphigievih cjevčica, masnog tijela i žljezdanog tki­va. Takav izmijenjeni tropizam svakakomože uzro­kovati puno različitije patološke promjene, a time i težu kliničku sliku pri kojoj vrločesto ne postoje ili nisu vidljivi znakovi bolesti karakteristični za klasičnu nozemozu. U većinislučajeva nema proljeva, a mo­gući su i slučajevi opstipacije (začepa) crijeva koja nastaje kaoposljedica akumuliranja velikog broja spora u probavnom traktu. Zasad poznati degenera­tivni

4 / 6

Nozemu apis zamijenila Nozema cerana!

Autor Utorak, 08 Prosinac 2009 17:36 - Ažurirano Utorak, 08 Prosinac 2009 18:07

patološki procesi uključuju upale crijevne st jen­ke, što dovodi do smanjene iskoristivostiunesene hrane zbog smanjene resorpcije hranjivih tvari. Inva­dirane epitelne stanice propadaju,čime se smanjuje funkcija lučenja probavnih enzima. U takvim sluča­jevima pčele "gladuju",smanjuju se rezerve proteina i masnog tkiva, te koncentracija masnih kiselina u hemolimfi.Također, dolazi do poremećaja u razvoju mliječnih žlijezda mladih pčela koje zbog nedostatkabjelančevina, odnosno resorbiranih aminokiselina, ne mogu proizvesti dovoljno matične mliječikoja predstavlja osnovnu hranu za leglo i maticu. To za posljedicu ima manje otvorenog legla ipojavu ka­nibalizma. Pojavu prelaženja N. ceranae na novog domaćina mogli bismo usporeditis grinjom Varrom koja je učinila isto samo, par desetljeća ranije. Najve­ći problem kod takvihpojava prelaženja nametnika s jednog na drugog domaćina je što novi domaćin nema razvijenemehanizme obrane, te je zbog toga za njega novi nametnik uvijek virulentniji i opasniji.Znanstvenici iz Španjolske, gdje zaražene pčelinje zajednice ugibaju unutar godine dana nakoninva­zije N. ceranae (tzv. "poljubac smrti"), ukoliko ih se ne tretira fumagilinom, predlažu da sezajednicama posvećuje veća pažnja kad je u pitanju "nova" noze­moza. Treba naglasiti dazakonska regulativa u EU i u Hrvatskoj zabranjuje uporabu fumagilina i anti­biotika za tretiranjepčelinjih bolesti (EU 3/01/081), te da fumagilin nije registriran kao lijek za uporabu uveterinarskoj medicini. Razlozi su mogućnost ra­zvoja rezistencije na upotrebljavanekemoterapeuti­ke, prikrivanje bolesti, mogućnost pojave recidiva, te ostataka štetnih tvari(rezidua) ili njihovih sekundar­nih metabolita u pčelinjim proizvodima. Iz tih razloga postojinužna potreba za proizvodnjom i uporabom prirodnih fitofarmakoloških pripravaka za tretiranjenozemoze.

Vrlo je neobičan podatak dobiven analizama po­hranjenih uzoraka pčela da je N. ceranaeprisutna u populacijama pčelinjih zajednica Europe više od jed­nog desetljeća, a u SAD- u iduže (Chen i sur., 2008) bez kobnih posljedica kakve su prijavljivane u Špa­njolskoj, gdjeinvazije N. ceranae smatraju izravnim uzrokom propadanja pčelinjih zajednica (CCD -al. Bezsumnje potrebno je izvršiti dodatna istraživanja vezana uz etiologiju i patogenezu "nove bolesti",te utvrditi stvarni utjecaj na ukupno pčelarstvo kao posebnu granu gospodarstva. Smatra se dapostoji mogućnost regionalnih razlika, te da iz nepoznatih razloga N. ceranae pokazuje višistupanj patogenosti U područjima toplije klime. Tako dugo dok se ne utvrde stvarne razlike unačinu prenošenja spora i stupnju virulencije između N. apis i N. ceranae treba poštovatipostojeće savjete vezane uz kontrolu i suzbijanje bolesti.

5 / 6

Nozemu apis zamijenila Nozema cerana!

Autor Utorak, 08 Prosinac 2009 17:36 - Ažurirano Utorak, 08 Prosinac 2009 18:07

Nozemozu se sa sigurnošću može utvrditi samo la­boratorijskom pretragom i to mikroskopskimnala­zom spora Nosema sp. u probavnom sustavu pčela, te molekularnim metodama.Najjednostavniji način pretrage je mikroskopski pregled nativnih preparata zgnječenih zadaka ilisadržaja izvučenih crijeva pčela pod povećanjem mikroskopa 400x . Moramo napo­menuti dapostoji dosljedna razlika u veličini spora dvaju Nosema pri čemu N. apis malo veća od N.ceranae (Fries i sur, 1996). Spora N. ceranae je duga 4.7 ± 0.46 IJm i široka prosječno 2.7 ±0.25 IJm, ali u rasponu od 2.3 - 3.0 IJm. Zatim, postoji mogućnost laganog preklapanja kad sumale spore N. apis ma­nje od najvećih spora N. ceranae. Uglavnom smatra se da je spora N.apis za prosječno 1 IJm duža i "de­bijeg" izgleda. Spore N. ceranae su ponekad laganosavijene što također daje manju dosljednost morfo­loškoj razlici dvaju vrsta spora. Iako jerazliku između dviju vrsta Nosema moguće odrediti pomoću svje­tlosnog mikroskopa, vrlo jeteško sa sigurnošću po­staviti točnu dijagnozu bez usporedbe s referentnim preparatima.Činjenica da se vrlo često pojavljuju mi­ješane invazije dijagnostiku čini još težom. Međutim,sofisticiranim molekularnim metodama poput elek­tronske mikroskopije ili sekvenciranjem 16SSSU r RNA gena vrlo brzo se dolazi do točne dijagnoze. Problem je u tome što je oprema zamolekularnu dijagnostiku dostupna samo u dobro opremljenim laboratorijima. Moramospomenuti da se jačina inva­zije ne može određivati samo na osnovu broja spora izoliranih izmalog broja pčela iz košnice, jer je broj spora utvrđen u pčelama sakupljačicama (odrasiimpčelama) jedini korisni pokazatelj raširenosti bolesti unutar pojedine košnice. Preporučuje seuzorkovati oko 60 komada pčela skupljačica na ulazu u košni­eu. Što je veći broj invadiranihpčela skupljačica u pčelinjoj zajednici nalazimo manje legla, a time i manji broj okvirazaposjednutih pčelama, odnosno slabiju zajednicu. Smatra se da N. ceranae otvara ulaznavrata virusima koji lakše prodiru u tkiva pčele preko epitelnih oštećenja crijevne stjenke, jer jetime umanjena prirodna otpornost crijevne barijere.

N. ceranae je utvrđena u populacijama Europske medonosne pčele kao posljedica prirodneinvazije i trenutačno je vrlo rasprostranjena. Rezultati novi­jih istraživanja pokazuju da nametniknije nedavno unesen na područje Europe već je prisutan u pčeli­njim populacijama prekodesetak godina. Svakako je potrebno provesti dodatna istraživanja da bi utvr­dili, da supatološke promjene, koje izaziva nakon invazije pčele kao i stupanj patogenosti N. ceranae,različiti od one opisane za N. apis. Neki znanstvenici smatraju da N. ceranae može biti punovirulentnija i opasnija za pčelinju zajednicu. Uglavnom, za dobro pčelarstva i očuvanje našihpčela moramo budno pratiti raširenost N. ceranae na našim područjima, te sakupljati podatkevezane uz sezonsku učestalost i štete nastale od mikrosporidijalnih infekcija.

6 / 6