O Nacelu Neposrednosti u Parnicnom Postupku de Lege Lata Uz Neke Projekcije de Lege Ferenda - Prof. Dr. Sc. Mihajlo Dika

8/8/2019 O Nacelu Neposrednosti u Parnicnom Postupku de Lege Lata Uz Neke Projekcije de Lege Ferenda - Prof. Dr. Sc. Mih

1/24

O NAELU NEPOSREDNOSTI U PARNINOMPOSTUPKUDE LEGE LATA UZ NEKE PROJEKCIJE

DE LEGE FERENDA

Prof. dr. sc. Mihajlo Dika * UDK 347.939340.114:347.939

Izvorni znanstveni radPrimljeno: oujak 2008.

Nastoji se na povijesno-komparativnoj razini odrediti znaenje naelaneposrednosti u ostvarivanju temeljnih ciljeva parninoga postupka, upuuje sena potrebu distingviranja izmeu pojedinih zahtjeva koji se postavljaju u ime toganaela odnosno njegovih konstitutivnih odrednica (neposrednost u izvoenjudokazivanja ilitzv. stvarna neposrednost; neposrednost u raspravljanju;vremenska neposrednost u raspravljanju, u izvoenju dokazivanja i od-luivanju; neposrednost dokaznih sredstava), istrauje se odnos naela pis-

menosti i neposrednosti te znaenja neposrednosti u ostvarivanju naela javnosti,upozorava se na specifinosti neposrednosti u postupku pred kolegijalnim tijelima

sudova vie instancije, ocjenjuje se utjecaj uvoenja tzv. sudskosavjetnikogsuenja na naelo neposrednosti, razmatraju se pravne posljedice povrede naelaneposrednosti. Zakljuno se naglaava pragmatino-instrumentalno znaenjenaela neposrednosti i s time u vezi relativnost njegove funkcije u ostvarivanju

zadaa parninoga postupaka. Povezano s time - u uvjetima elektroniko-komuni-kacijske revolucije - nagovjetava se ne samo mogunost ve i nunost transformacijeuloge i znaenja naela neposrednosti u parninom postupku i njegova odnosa

prema drugim postulatima toga postupka, najavljuje se zapravo skora dominacija

naela elektronike pismenosti koja e omoguiti ostvarivanje naela elektronikeneposrednosti, ali i time uvjetovano raanje novog dokaznog prava.Kljune rijei: neposrednost, parnini postupak

LANCI

* Dr. sc. Mihajlo Dika, profesor Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Trg marala Tita14, Zagreb


2/24

Mihajlo Dika: O naelu neposrednosti u parninom postupku de lege lata uz neke projekcije de lege ferenda900

1. UVOD

Teorijski gledano, parnini se postupak moe razliito organizirati s obziromna nain poduzimanja parninih radnji - kao neposredni i posredni postupak.Neposredni bi postupak bio onaj u kojemu je usmenu raspravu i izvoenjedokazivanja proveo sud u sastavu u kojem e donijeti odluku,1 u kojem biosnovom za odluivanje naelno bilo samo ono to se pred sudom u sastavuu kojem treba donijeti odluku2 dogodilo, odigralo;3 posredan onaj kod kojegaje razdvojena funkcija sudskog tijela koje je provodilo raspravu, u prvom reduprikupljalo procesni materijal za donoenje sudske odluke, od funkcije sudskogtijela koje e na temelju tog materijala donijeti odluku.4

Posredno bi bila provedena dionica postupka odnosno neka radnja ako bi jeproveo drugi sudac pojedinac, a ne onaj koji je donio i izradio odluku, ili vijeeu drukijem (makar samo djelomino izmijenjenom) sastavu, ili samo lan (npr.predsjednik) vijea ili zamoljeni sudac. Zamoljenim bi sucem pritom trebalosmatrati i inozemni sud koji bi odreenu radnju obavio u okviru meunarodnepravne pomoi.

Povijesno gledano posrednost je bila karakteristina za procese tzv. opegprava5 te one procese koji su bili utemeljeni na tradiciji toga prava, poput au-

1 U tom smislu Fasching, Lehrbuch des sterreichischen Zivilprozerechts, 2. izd., 1990.,354. U daljnjem tekstu ovo e se djelo citirati kao Fasching, ZPR, uz navoenje brojastranice. Usp. i Pozni, Borivoje, i Raki-Vodineli, Vesna, Graansko procesno pravo,15. izd., 1999., 137. Ovo e se djelo u nastavku citirati kao Pozni-Raki, GPP, uznaznaku broja stranice. Triva-Dika, Graansko parnino procesno pravo, 7. izd., 2004.,185 i slj., neposrednost veu u osnovi samo uz nain izvoenja dokazivanja i ocjene nji-hove dokazne snage. To e se djelo u nastavku citirati kao Triva-Dika, GPPP, uz naznakubroja stranice.

2 U ovom je kontekstu vano inzistirati na sudu u sastavu u kojem odluku treba donijeti

zato to u pojedinim sudovima sude pojedina vijea i suci pojedinci, zbog ega je mogueda se tijekom postupka izmijeni sastav u kojemu sud provodi postupak pa i odluuje.

3 Rechberger-Simotta, Zivilprozessrecht, Erkenntnisverfahren, 5. izd., 2000., 181. U nas-tavku ovo e se djelo citirati kao Rechberger-Simotta, ZPR, uz navoenje broja strani-ce.

4 U tom smislu Fasching, ZPR, 354, Pozni-Raki, GPP, 137.5 U postupku opega prava bile su funkcije suca koji je izvodio dokaze i suca koji je dono-

sio odluku odvojene. Stroga su dokazna pravila zapravo otklanjala potrebu da sudackoji je donosio odluku stvara osobni dojam o strankama i svjedocima. tovie, takav sedojam smatrao opasnim kao subjektiviziranje sudske odluke. Usp. Fasching, ZPR, 354.


3/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 901

strijskog Opeg sudskog reda iz 1781. te na njemu utemeljenog Privremenogparbenog postupnika iz 1852. koji je bio na snazi u pretenom dijelu Hrva-

tske sve do stupanja na snagu jugoslavenskog Zakona o sudskom postupku ugraanskim parnicama iz 1929. (ZSPGP 29). Sporost i pismenost postupkate nedostatak kontakta izmeu suca i stranaka smatrao se glavnim uzrokomneadekvatnoga pruanja pravne zatite u graanskim stvarima. Time se moeobjasniti zato su reforme graanskog procesnog prava do kojih je dolo u nje-mako-austrijskom pravnom krugu tijekom druge polovine devetnaestog stoljeabile utemeljene na radikalnoj primjeni naela neposrednosti i usmenosti. Uaustrijskom pravnom krugu, nakon pozitivnih iskustava s nekim posebnimpostupcima (bagatelni postupak iz 1873.), naelo je neposrednosti zajedno s

naelom usmenosti prihvaeno kao odreujue pri konstruiranju Zivilprozeor-dnunga iz 1895.6 (AZPO). U meuvremenu se, ipak, kao uostalom i u pogledunaela usmenosti, shvatilo da naelo neposrednosti samo po sebi nije nikakvaprocesnoideoloka dogma, ve prije svega pitanje procesne svrhovitosti, zbogega se u nekim sluajevima moe odstupiti od njegove stroge primjene beztete za postizanje osnovnih ciljeva samoga postupka.7

U hrvatskom je vaeem parninom pravu naelo neposrednosti imposti-rano kao osnovno naelo toga prava (Sud odluuje o tubenom zahtjevu, upravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave.; 4.8), ali ipak u

6 Prema Franzu Kleinu, najprije privatnom docentu Bekog sveuilita, a poslije funkcio-naru ministarstva pravosua, autoru reforme austrijskog parninog postupka koncem

XIX. stoljea, naelo je neposrednosti (njem. Unmittelbarkeitsgrundsatz) - time to bi senjegovom primjenom ostvarivao izravan kontakt suda, stranaka i dokaznih sredstava -trebalo odigrati centralnu ulogu u unapreenju mogunosti otkrivanja istine u parninompostupku. Po njemu neposrednost ne bi bila nita drugo nego zakonska recepcija nainana koji ljudi u ivotu o obinim stvarima prikupljaju informacije, istrauju, trae is-tinu, dolaze do neke odluke. Usp.: Klein, Profuturo, 1891.; Klein, Vorlessungen ber diePraxis des Civilprocesses, 1900., 31; Klein-Engel, Der Zivilprozess sterreichs, 1927.,

208; Fasching, ZPR, 21., 22., 354; Rechberger-Simotta, ZPR,181.7 Usp. Fasching, ZPR, 354.8 U ovom radu odredbe pojedinih zakona oznaavat e se navoenjem broja lanka, stav-

ka odvojenog kosom crtom od broja lanka te toke odvojene tokom od broja lankaili stavka. Vie e stavaka ili toaka istoga lanka ili stavka meusobno biti razdvojenozarezom. Crtica izmeu brojeva dvaju lanaka ili stavaka koristit e se radi oznaavanjada se sve odredbe izmeu tih brojeva odnose na tekst ispred njih. Za oznaavanje po-jedinih propisa koristit e se njihove kratice, koje e biti definirane u tekstu. Jedino ese odredbe Zakona o parninom postupku (NN 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03) navoditi bez naznake kratice toga zakona.


4/24


jednoj moderiranoj, pragmatiziranoj varijanti, u kojoj su u osnovi zadranenjegove bitne funkcionalne (instrumentalne) kvalitete, ali na nain koji ne

ugroava operativnost (brzinu) postupka i koji ne uzrokuje nepotrebno po-veanje trokova njegove provedbe. Novelom 2003., meutim, pretjeralo seu pragmatiziranju procedure, osobito uvoenjem mogunosti da u odreenimpostupcima praktino sude sudski savjetnici umjesto sudaca (13., v. infra ad9.); implicirani stav Novele 2003. o potrebi smanjenja vanosti naela nepo-srednosti oituje se i u deapsolutizaciji nekih povreda toga naela (arg. exprij.354/2.1. i nov. 354/2.1.; v. infra ad 11.). Ipak, neovisno o izmjenama kojima serelativiziralo (ugrozilo) znaenje naela neposrednosti u parninom postupku,Novelom 2003. realna je primjena toga naela osnaena gotovo apsolutnim

uvoenjem monokratskog suenja u prvom stupnju (41/1.), a iznimno i u povo-du pravnih lijekova (44/2., 467/6.), dakle bitnim pojednostavljenjem procedurei smanjenjem mogunosti da zbog promjena u sastavu prvostupanjskog vijeaodluke donosi sud u drukijem sastavu od onoga u kojem je izvodio dokazivanje,odnosno smanjenjem mogunosti da drugostupanjsko vijee odluke donosi natemelju izvjea suca izvjestitelja o stanju spisa, a ne na temelju izravnog uvidau spis (v. infra ad 6.).

Vanost je neposrednosti, kao uostalom i usmenosti, u njezinoj instrumen-talnosti - u tome to omoguuje odnosno pospjeuje ostvarivanje niza drugih

procesnih pravozatitnih ciljeva (naela). Ona bi u tom smislu u prvom redupridonosila ostvarivanju slobodne ocjene dokaza i time istinitijem suenju.Omoguujui izravan kontak suda u sastavu u kojem e donijeti odluku sastrankama i dokaznim sredstvima, neposrednost omoguuje tom sudu stjecanjeosobnih dojmova o stanju stvari, o strankama i o kvaliteti informacija do kojihje doao ispitivanjem dokaznih sredstva i time stjecanje - na temelju savjesnei briljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temeljurezultata cjelokupnog postupka - potpunijeg i istinitijeg uvjerenja o injenicamakoje treba utvrditi (arg. ex8.).

Neposrednost pospjeuje i ostvarivanje naela sasluanja stranaka jerpridonosi njihovu izravnom kontradiktornom raspravljanju pred sudom priimpostaciji njihovih pozicija u sporu te izravnom kontradiktornom sudjelovanjupri predlaganju dokaza, izvoenju dokazivanja i raspravljanju o prikupljenomprocesnom materijalu (v. infra ad 2., 3.). Neposrednost je instrumentalna i zaostvarivanje naela javnosti u parninom postupku (v. infra ad 6.); ona, meutim,omoguuje i adekvatnije suzbijanje pokuaja nesavjesnog postupanja stranaka izloporabe procesnih ovlatenja (9., 10.); ona olakava i ostvarivanje naela po-


5/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 903

moi neukim strankama (11.). Naelo neposrednosti je funkcionalno povezanoi s naelima koncentracije i efikasnosti u postupanju te ekonominosti.

Uzima se da naelo neposrednosti u prvom redu zahtijeva da dokazivanjeizvodi sud u sastavu u kojem e ne samo vrednovati dokaznu snagu izvedenihdokaza ve i donijeti odluku.9 To se naelo, meutim, ne smije reducirati samona taj zahtjev, na neposrednost u izvoenju dokazivanja, na tzv. stvarnuneposrednost.10 U ime toga se naela ipak trai neto vie - ne samo da seizvoenje dokazivanja ve i raspravljanje openito izvodi pred sudom u sastavuu kojem e donijeti odluku (neposrednost u raspravljanju; v. infra ad 2.),11da taj sud odluku donese neposredno nakon zakljuenja roita za glavnuraspravu na kojemu je koncentrirano provedeno raspravljanje i izvedeno doka-

zivanje (vremenska neposrednost u raspravljanju, izvoenju dokazivanjai odluivanju; v. infra ad 5.) te da se pri izboru dokaznih sredstava prednostdade tzv. neposrednim dokaznim sredstvima (neposrednost dokaznih sred-stava; v. infra ad 4.). Na specifian se nain neposrednost javlja u postupkupred kolegijalnim tijelima sudova vie instancije (v. infra ad 6.).

2. NEPOSREDNOST U RASPRAVLJANJU

Neposrednost u raspravljanju zahtijeva da sud u sastavu u kojem e donijetiodluku bude sud pred kojim e stranke (zajedno s njim) raspravljati o bitnimelementima spora. Neposrednost u raspravljanju nuno pretpostavlja da seraspravljanje obavlja usmeno na roitima pred sudom, osobito na roitu(roitima) za glavnu raspravu (297, 298).

9 U tom smislu Triva-Dika, GPPP, 148, Fasching, ZPR, 354, Rechberger-Simotta, ZPR,182. Razdvajanje funkcije tijela koje e izvoditi dokazivanje i vrednovati dokaznu snagu

izvedenih dokaza od funkcije tijela koje e na temelju tako ocijenjenih dokaza donijetiodluku uvedeno je u hrvatsko pravo otvaranjem mogunosti da sudski savjetnici provodepostupak sve do donoenja odluke u odreenim pravnim stvarima (v. infra ad 10.).

10 O tzv. stvarnoj neposrednosti u tom smislu govore Rechberger-Simotta, ZPR, 182.11 Triva-Dika, GPPP, 185, ne istiu posebno zahtjev o neposrednosti u raspravljanju kao

bitan element naela neposrednosti. Prema Pozni-Raki, GPP, 137, postupak je ureenpo naelu neposrednosti ako je prilikom donoenja presude sud sastavljen od onih su-daca pred kojima su iznesene injenice, izvedeni dokazi i obavljena rasprava. Fasching,ZPR, 354, izrijekom neposrednost raspravljanja istie kao bitnu odrednicu zahtjeva kojise postavljaju u ime naela neposrednosti.


6/24


Neposrednost u raspravljanju bitna je pretpostavka za ostvarivanje nizadrugih naela parninog postupka. U tom smislu ona je u prvom redu in-

strumentalna za ostvarivanje naela slobodne ocjene dokaza jer je sud koji edonijeti odluku duan prilikom formiranja svoga uvjerenja o injenicama uzetiu obzir i rezultate cjelokupnog postupka(8), ukljuujui i svoje dojmo-

ve o ponaanju stranaka tijekom postupka, osobito o njihovu odnosu premaizvedenim dokazima. Neposrednost je, meutim, svakako instrumentalna iza ostvarivanje naela sasluanja stranaka (5/1.), ukljuujui i naelo otvore-nog pravosuenja (7/3., 219/2., 298.), naela savjesnog koritenja procesnihovlatenja (9., 10.), naela pomoi neukoj stranci (11., 90/1., 296/3.) te naelajavnosti (v. infra ad 6.).

Neposrednost u raspravljanju trebala bi strankama omoguiti, ali bi odnjih i zahtijevala da na usmenom roitu pred sudom u sastavu u kojem edonijeti odluku:

(1) (u pravilu) izravno usmeno istiu svoje zahtjeve, iznose injenice i pred-lau dokaze na (prvom) roitu na kojem se raspravljanje provodi, neovisno otome to su to ve uinili u tubi, odgovoru na tubu ili u drugim (pripremnim)podnescima (arg. ex287/1., 297/1.);

(2) oituju se o zahtjevima i navodima protivne stranke na nain predvienad (1);

(3) odgovaraju na pitanja koja e im sud postaviti radi otklanjanja nejasnoa,nesporazuma, protuslovlja, nepotpunosti;

(4) sudjeluju u izvoenju dokazivanja koje on provodi, osobito da postav-ljanjem pitanja ili davanjem odgovarajuih prijedloga pridonesu potpunijemprikupljanju potrebnih informacija o injenicama koje se utvruju; da se prednjim oituju i da kontradiktorno raspravljaju o rezultatima izvedenog dokazi-

vanja, pa i o dokaznoj snazi izvedenih dokaza;(5) izloe svoja stajalita o pravnoj osnovi spora i da eventualno o njima

kontradiktorno raspravljaju. Itd.Neposrednost u raspravljanju omoguivala bi sudu, ali bi od njega i zahtije-

vala, da na usmenom roitu:(1) zajedno sa strankama koncentrirano raspravlja o bitnim elementima

spora i tako stvori osnove za njegovo to pravilnije rjeenje;(2) formira svoje dojmove o strankama i njihovu odnosu prema sporu ope-

nito odnosno prema pojedinim elementima procesnoga materijala posebno;da npr. iz ponaanja stranaka koje uskrauju polaganje predujma za izvoenjenekih dokaza izvede zakljuak o znaenju takvog ponaanja (153/3.2.), ili da


7/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 905

odgovarajui zakljuak izvede iz odbijanja stranke da edira odreenu ispravuije je ediranje odredio, odnosno iz njezina odbijanja da bude sasluana kao

stranka (233/5.);12

da radi stjecanja odgovarajuih saznanja ali i dojmova pozovestranku koja ima punomonika da se pred njime osobno izjasni o injenicamakoje treba utvrditi u parnici (89/1.);

(3) upozori stranku na tetne posljedice nepravilnoga zastupanja nespo-sobnog punomonika koji nije odvjetnik (90/3.), odnosno da upozori strankuili njezina zakonskog zastupnika koji se nisu kadri jasno i odreeno izjasniti opredmetu raspravljanja da uzmu punomonika (296/1.);

(4) stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima to joj pripadaju u po-stupku upozori koje parnine radnje moe poduzeti (11.; naelo pomoi neukoj

stranci), ili da tijekom postupka upozori stranke na njihovu dunost da iznosebitne injenice i predlau dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili pobijaju na-

vode i dokaze protivnika te da iznese razloge zbog kojih smatra da je to potrebno(219.), odnosno da postavljanjem pitanja i na drugi svrhovit nain uznastojida se tijekom rasprave iznesu sve odlune injenice, da se dopune nepotpuninavodi stranaka o vanim injenicama, da se oznae ili dopune dokazna sred-stva koja se odnose na navode stranaka i, uope, da se dadu sva razjanjenjapotrebna da bi se utvrdilo injenino stanje vano za odluku (288.1.); da umjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja razmotri sa strankama

i pravna pitanja spora (288.2.) (naelo otvorenog pravosuenja);13(5) neovisno o svojim pravima i dunostimaad (4) omogui strankama da

kontradiktorno i eventualno uz njegovo sudjelovanje iznesu svoja stajalita opravnoj osnovi spora (186/3., 2197/4.);

(6) postavljanjem pitanja ili na drugi nain openito pridonese otklanjanjumoguih nejasnoa, nesporazuma, protuslovlja, nepotpunosti u iskazima stra-naka i drugih sudionika;

(7) prilagouje procesnu dinamiku rezultatima raspravljanja, da se zapravoizravno koristi svojim ovlatenjima u upravljanju postupkom openito, odnosnou rukovoenju glavnom raspravom posebno;

12 U tom bi se smislu moglo uvjetno govoriti da stranke openito svojim ponaanjem svje-doe o svom odnosu prema sporu odnosno pojedinim elementima procesnoga materi-jala koje treba prikupiti tijekom postupka, da time mogu bitno pridonijeti formiranjustajalita suda o rezultatima izvoenja dokazivanja i uope raspravljanja.

13 O naelu otvorenog pravosuenja usp. Triva-Dika, GPPP, 151 i slj.


8/24


(8) izravno reagira na pokuaje zloporabe postupovnih ovlasti, vrijeanja,ometanja rada onemoguavajui stranke u tome i sankcionirajui njihova

nedoputena ponaanja (9., 10., 110., 318.). Itd.Potrebom osiguranja neposrednosti u raspravljanju inspirirana su i pravila o

sastavu u kojem sud treba raspravljati i odluiti u prvostupanjskom postupku:- pravilo po kojem se u sluaju odgode roita novo roite treba odrati pomogunosti pred sudom u istom sastavu (315/1.); - pravilo po kojem raspravau pravilu mora zapoeti iznova ako se roite dri pred sudom u izmijenjenomsastavu (315/3.);14 - pravilo po kojem sud moe odluiti da rasprava poneiznova i u sluaju u kojem se novo roite dri pred sudom u istom sastavu(315/2.); - pravilo po kojem se dopunska presuda moe donijeti i bez ponov-

nog otvaranja glavne rasprave ako tu presudu donosi sud u sastavu u kojemje donio i prvobitnu presudu (340/2.); - pravila po kojima drugostupanjskisud mora uvijek ukinuti pobijanu presudu ako bi po njegovoj ocjeni pravilnorjeenje spora zahtijevalo neposredno raspravljanje na novoj glavnoj raspravi, aosobito neposredno ispitivanje neposrednih dokaznih sredstava radi utvrivanjarelevantnih injenica (arg. ex370., 373.). Znaenje je tih pravila, meutim,relativizirano otvaranjem mogunosti da se novo roite ne mora odrati predsudom u istom sastavu kao i odgoeno (arg. ex315/1.) te mogunosti da nanovom roitu rasprava ne mora zapoeti iznova, i to ne samo u sluaju u kojem

se novo roite odrava pred sudom u istom sastavu ve ni onda kad se odravapred sudom u izmijenjenom sastavu (arg. ex315/2., 3.).

Ostvarenju neposrednosti u raspravljanju svakako pridonose i posebna pravi-la koja se izravno tiu neposrednosti u izvoenju dokazivanja (v. infra ad 3.).

3. NEPOSREDNOST U IZVOENJU DOKAZIVANJA

Neposrednost u izvoenju dokazivanja zahtijeva da sud u sastavu u kojeme izvoditi dokazivanje bude sud koji e ne samo ocjenjivati njihovu dokaznusnagu ve i sud koji e donijeti odluku. Takva bi neposrednost bila izravno

14 S obzirom na odgovarajue pravilo u austrijskom pravu Rechberger-Simotta, ZPR, 183,govore o tzv. osobnoj neposrednosti u sluaju u kojemu se izvedeni dokazi nisu ponovoizvodili ve su se samo proitali zapisnici o njihovu sasluanju. Dakle, odluku e donijetisud u sastavu u kojem je zakljuio glavnu raspravu na posljednjem roitu u tom stadijuprvostupanjskog postupka, ali on nije sud koji je neposredno izvodio dokazivanje.


9/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 907

instrumentalna za ostvarivanje slobodne ocjene dokaza i time za utvrivanjeistine u postupku - samo sud koji bi uspostavio izravni kontakt s izvorima in-

formacija (dokaznim sredstvima) moe na temelju osobnih dojmova vrednovatisposobnost tih izvora da registriraju predmet informacije (da npr. ocijeni je lisvjedok bio kadar vidjeti i/ili uti ono to je gledao i/ili sluao), da memorirajuregistrirano i da to reproduciraju (da npr. ocijeni je li svjedok bio kadar zapamtitiono to je vidio i da je sposoban o tomu iskazivati tako da se dobije to jasnijapredodba o sadraju zapamenog), odnosno ocijeniti postoje li razlozi zbogkojih dobivena informacija ne odgovara pravom sadraju informacije koju biizvor informacije mogao pruiti o predmetu informacije (npr. ocijeniti iskazujeli svjedok i iz kojih motiva razliito od onoga to je pravi sadraj njegove pre-

dodbe, odnosno ima li za to uope razloga, npr. zbog odreene povezanosti snekom od stranaka, zbog mogunosti da sebe izloi nekom riziku itd.).

Neposrednost u izvoenju dokazivanja u prvom bi redu omoguivalapsiholoku kontrolu izvora informacije.15 U tom bi smislu ona bila osobito vanapri ispitivanju tzv. osobnih dokaznih sredstava, dakle pri sasluanju svjedoka,

vjetaka i stranaka. Neposrednost bi, meutim, bila instrumentalna i pri ispiti-vanju isprava, ali i prigodom pregledavanja predmeta uviaja. Izravni dojmovisuca o onome to se pregledava mogu biti izvanredno vani za zauzimanjestajalita o injenicama koje uviajem treba utvrditi, npr. o tome to se dogo-

dilo odnosno moglo dogoditi prigodom nekog prometnog incidenta, o veliini,prirodi i nainu oteenja (devastacije) nekog prostora te njegovu izgledu, opovredama koje je oteenik pretrpio i o njihovim posljedicama (nagrenost,invaliditet, tekoe u kretanju, manifestacije bolnosti itd.). U odreenim esluajevima dojmovi suca o tome to je izravno vidio biti vani pri odmjerivanju

visine tete, pa i naknade te visine po slobodnoj ocjeni (223.).Neposrednosti u izvoenju dokazivanja pored pravila koja se izravno tiu

neposrednosti u raspravljanju svakako pridonose i: - pravila prema kojima sedokazi u naelu trebaju izvoditi tijekom rasprave pred sudom koji e presuditio tubenom zahtjevu (arg. ex224., 293., 300.), dakle pred sudom u sastavuu kojem je bio na posljednjem roitu zato to sud u tom sastavu odluuje oosnovanosti zahtjeva (335/2.);16 - pravilo po kojemu se dokazi samo iznimnoizvode na pripremnom roitu (arg. ex289., 290.); - pravila po kojima drugo-stupanjski sud moe preinaiti prvostupanjsku presudu u povodu albe zbog

15 Usp. Triva-Dika, GPPP, 186.16 Rechberger-Simotta, ZPR, 182, u ovom kontekstu govore o tzv. stvarnoj neposrednosti.


10/24


pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja samo kad je njegova po-zicija u odnosu prema dokaznim sredstvima ista kao i prvostupanjskoga suda,

dakle kad je odluka prvostupanjskoga suda utemeljena iskljuivo na ispravamai posredno izvedenim dokazima (373.1.), odnosno kad je prvostupanjski sudiz injenica (indicija) koje je (prema njegovu miljenju) pravilno utvrdio izveonepravilan zakljuak o postojanju drugih injenica, a na tim je (neposrednorelevantnim) injenicama utemeljena presuda (373.2.).

Neposrednosti u izvoenju dokazivanja svakako pridonosi (novelirano)pravilo po kojem sud moe iz opravdanih razloga pojedine radnje (ukljuujui iizvoenje dokazivanja, npr. uviaj - 227.-229.) obaviti i na podruju bilo kojegdrugog (a ne samo susjednog) suda u dravi.

Ve je reeno (v.supra ad 1.) da je mogunost ostvarenja naela neposrednostipojaana uvoenjem gotovo apsolutne monokratnosti u suenju u prvostu-panjskom postupku (44/1.).

Neposrednost u izvoenju dokazivanja relativizirana je, meutim, pravilimapo kojima se izvoenje dokazivanja moe povjeriti predsjedniku vijea ili za-moljenom sucu (224.), zatim pravilima po kojima se u sluaju odgode roitaumjesto ponovnog izvoenja ve izvedenih dokaza sud moe zadovoljiti timeda se ukratko izloi tijek prethodnih roita (ako se nije promijenio sastav suda- 315/2.) odnosno time da se proitaju zapisnici o sasluanju svjedoka i vjetaka

te o obavljenom uviaju (ako se promijenio sastav suda - 315/3.). Neposrednostu izvoenju dokazivanja relativizirana je i pravilima koja iznimno doputaju(izvanparnino) osiguranje dokaza, i to pred sudom koji ne mora biti sud kojie odluivati u parninom postupku (272/1.), odnosno koja doputaju izvoenjedokazivanja na pripremnom roitu (uviaj, vjetaenje; 290.).

O odstupanju od neposrednosti u izvoenju dokazivanja u postupku upovodu devolutivnih pravnih lijekova v. infra ad 6.

O odstupanju od neposrednosti u izvoenju dokazivanja u sluajevima ukojima je voenje postupka povjereno sudskim savjetnicima v. infra ad 9.

4. NEPOSREDNOST DOKAZNIH SREDSTAVA

Naelo neposrednosti trai da se prigodom izbora dokaznih sredstava uz-nastoji pronai to vie neposrednijih dokaznih sredstava, izvora informacijakoji e zbog svog odnosa s predmetom dokazivanja moi pruiti to izvornijei time kvalitetnije podatke o njemu; ono bi trailo da se pri trijai dokaznih


11/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 909

sredstava prednost dade neposrednijima. U doktrini se nude razliiti kriterijiza razlikovanje izmeu tzv. neposrednih i posrednih dokaznih sredstava. Pre-

ma jednom od njih neposredno je dokazno sredstvo tzv. evidentia rei - dokaznosredstvo koje je samo po sebi istodobno i pravno relevantna injenica kojutreba utvrditi. Tako bi npr. u sporu u povodu ugovora o graenju postojanjetoga ugovora koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (620/2. ZOO 05) bilomogue dokazivati i njim samim - u pisanom obliku redigiranim ugovorom ograenju;17 oteenje nekoga objekta bit e mogue utvrivati pregledavanjemoteenja na njemu samome, itd. Ostala bi dokazna sredstva prema tom krite-riju bila posredna. Prema drugom kriteriju neposredno dokazno sredstvo jestono koje izravno prua informaciju o pravno relevantnoj injenici, posredno

ono ispitivanjem kojega se dolazi tek do obavjetenja o posredno relevantniminjenicama, indicijima.18 Tako bi po tom kriteriju neposredno dokazno sred-stvo bila stranka koja bi iskazivala o svojim bolovima koje je imala u povodupretrpljene povrede, koja bi time izravno svjedoila o teti koju je pretrpjelakao pravo relevantnoj injenici; posredno dokazno sredstvo bio bi svjedok kojibi govorio o tome da je uo bolno glasanje neke osobe. Taj bi drugi kriterij za-pravo polazio od toga prua li dokazno sredstvo informaciju o injenici koja jeprema normi (materijalnoga) prava koju treba primijeniti izravno relevantna, uzkoju ta norma kao takvu vee nastupanje odreenih pravnih uinaka.19 Prema

treem kriteriju, koji se ne nudi u (domaoj) doktrini, neposredno dokaznosredstvo bilo bi ono koje je do podataka o predmetu dokazivanja, neovisnoje li to neposredno relevantna injenica ili indicij, dolo u izravnom kontak-tu s njime, posredno ono koje je do tih informacija dolo preko posrednika,prijenosnika informacija. Tako bi svjedok koji je bio prisutan pri potpisivanjunekog ugovora bio neposredni dokaz, a svjedok koji je o tome uo od drugogaposredni dokaz.

17 Usp. Triva-Dika, GPPP, 496.18 Usp. Triva-Dika, GPPP, 496. Fasching, ZPR, 430, jedino i navodi taj kriterij kao kriterij

za razlikovanje izmeu neposrednih i posrednih dokaza. Tako i Pozni-Raki, GPP,231.

19 U tom smislu Fasching, ZPR, 430, neposrednim dokazom oznauje dokaz kojim trebadokazati zakonom predvieni element (oznaku) injeninog stanja (njem. Tatbestands-merkmal). Slino Pozni-Raki, GPP, 231, neposrednim oznauju dokaz izvoenjem ko-jega treba biti potvreno postojanje ili nepostojanje injenice od koje prema materijal-nopravnoj odredbi zavisi sadraj meritorne odluke.


12/24


Zakon, ini se, ne defnira eksplicitno pojam posrednog ili neposrednog do-kaza. Posebnu vanost pridaje samo razlikovanju izmeu dokaza s obzirom na

nain njihova izvoenja, s obzirom na to je li ih izveo sud u sastavu u kojemje donio odluku (neposredno izvedeni dokaz) ili u nekom drugom sastavu(posredno izvedeni dokaz). Polazei od toga, Zakon propisuje da se dokazi kojisu tijekom prvostupanjskog postupka izvedeni u pravilu nee ponovo izvestiako se novo roite odrava pred sudom u istom sastavu (315/2.) odnosnoda e se u pravilu ponoviti ako doe do promjene u sastavu suda na novomroitu (315/3.). Pored toga, uvaavajui prirodu i nain izvoenja dokaza,Zakon doputa preinaenje prvostupanjske presude u povodu albe samo akoje prvostupanjski sud pogreno ocijenio isprave ili posredno izvedene doka-

ze, a odluka je prvostupanjskog suda utemeljena iskljuivo na tim dokazima(373.1.).

ini se da bi, slijedei u tome preteni dio relevantne teorije, kao odreujui(doktrinarni) kriterij za razlikovanje izmeu neposrednih i posrednih dokazatrebalo uzeti kriterij objekta informacije koju dokazno sredstvo prua - ako bise dobivena informacija izravno odnosila na neposredno relevantnu injenicu,bila bi rije o neposrednom dokazu, ako bi se ticala indicija, o posrednom do-kazu. Taj bi kriterij u osnovi slijedio kriterij razlikovanja izmeu neposredno iposredno relevantnih injenica, onih uz koje pravna norma (neovisno o tome je

li materijalnopravna ili procesnopravna) izravno vee nastupanje nekih pravnihposljedica i onih koje slue utvrivanju tih injenica.

Odnos izmeu neposrednosti u izvoenju dokazivanja i neposrednosti do-kaznih sredstava moe biti razliito uspostavljen. Mogue je neposredno izvestii neposredne i posredne dokaze - do toga e doi kad ih izvede sud u sastavuu kojem e odluku donijeti. S druge strane, i neposredne i posredne dokazemogue je izvesti posredno - kad ih izvede odreeni sudac (predsjednik vijea)ili zamoljeni sudac (224.) odnosno drugi raspravni sudac ili raspravno vijeeu izmijenjenom sastavu.

5. VREMENSKA NEPOSREDNOST U RASPRAVLJANJU,IZVOENJU DOKAZIVANJA I ODLUIVANJUU ime neposrednosti trai se od suda da u sastavu u kojem e donijeti odluku

uznastoji (1) da se rasprava, koja bi ukljuivala i izvoenje dokazivanja, pomogunosti koncentrirano dovri na jednom roitu, da se, dakle, radnje ne


13/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 911

obavljaju uz odgode, prekide u vremenskom kontinuitetu te (2) da bez odgodenakon zakljuenja glavne rasprave donese svoju odluku.

Oba zahtjeva imaju cilj osiguranje bitnih pretpostavaka za ostvarivanjenaela slobodne ocjene dokaza, zapravo omoguiti da se odluka donese dok sudojmovi o izvedenim dokazima i o obavljanoj raspravi jo uvijek ivi, plastini,detaljni, dok jo uvijek nisu zamueni i izmijenjeni protekom vremena, interfe-riranjem dojmova o drugim raspravama i izvedenim dokazima odnosno ope-nito drugim dogaajima koji mogu utjecati na njihovo slabljenje, deformacijupa i gubitak. Neposrednost bi zapravo u tom smislu traila da se dokazivanje(koncentrirano) obavi na roitu na kojem e glavna rasprava biti zakljuena ida se odluka odmah donese i objavi nakon te rasprave (arg. ex311/2., 335/3.).20

Meutim, ne bi trebalo samo odluku donijeti neposredno nakon zakljuenjaglavne rasprave i objaviti je - nju bi trebalo i izraditi to prije kako bi se pritome moglo uzeti u obzir sve ono od ega se polo prigodom njezina donoenja(arg. ex337/1.1.).

Vremenska je neposrednost svakako relativizirana odredbom po kojoj e usluaju dulje odsutnosti ili nastupanja drugih iznimnih okolnosti (smrt, iznenad-na teka bolest i dr.) zbog kojih sudac nije u mogunosti izraditi ili potpisatiodluku koju je objavio, odluku po nalogu predsjednika suda izraditi i potpisatidrugi sudac (337.a). I u sluajevima na koje se odnosi citirana odredba dolo

bi do znaajnog razdvajanja izmeu funkcije suda u sastavu u kojem je vodiopostupak i donio odluku i suda u sastavu u kojem e obrazloiti odluku. Sudackoji bi bio duan napisati obrazloenje bio bi vezan, eventualno i protivnosvojoj savjesti i znanju, za donesenu odluku i morao bi pronalaziti razlogekojima bi je opravdao. Takve bi situacije mogle u praksi eventualno izazvati iozbiljne moralne dileme.21

Sudac koji bi nakon znatnijeg vremena objavio i izradio svoju odluku zapra-vo bi je izraivao na temelju stanja spisa. Zato bi u takvim sluajevima bilomogue posumnjati u prvilnost utvrenja injeninoga stanja ako bi se sudac uobrazloenju svoje odluke pozivao na osobne dojmove za koje nema (izravnoga)uporita u spisu. Neposrednost bi se protekom vremena pretvarala u posrednost.Time bi nestala i temeljna pretpostavka za ostvarenje slobodne ocjene dokaza.

20 U vezi s tim pravilima Rechberger-Simotta, ZPR, 183, govore o tzv. vremenskoj neposred-nosti.

21 Usp. Dika, Utvrivanje injeninog stanja u reformiranom parninom postupku, Godi-njak HDGPZP, 10, 2003., Triva-Dika, GPPP, 188.


14/24


6. NEPOSREDNOST U POSTUPCIMA U POVODU DEVOLUTIVNIHPRAVNIH LIJEKOVA

Radikalno primijenjeno naelo neposrednosti trailo bi da se u postupcimau povodu pravnih lijekova rasprava i (ako bi pravni lijek bio doputen zbogpogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja) izvoenje dokazivanjaponovo provedu u nazonosti stranaka. Samo bi tako sud koji bi odluivaou povodu pravnih lijekova mogao stei izravan dojam o nekima od premisaza donoenje svoje odluke. Budui da je u hrvatskom parninom postupkuiskljuena mogunost odravanja rasprave pred sudovima koji odluuju o de-

volutivnim pravnim lijekovima (arg. ex362., 363., 391., 399.), neposrednost

bi u postupku pred tim sudovima praktino bila reducirana na uvid u ispravei druge posredno izvedene dokaze (373.1.).

Neposrednost se u postupcima u povodu devolutivnih pravnih lijekova po-stavlja i s aspekta razdvajanja funkcije izmeu sudskog tijela koje prouava spis,referira i eventualno predlae odluku koju treba donijeti (sudac izvjestitelj) ifunkcije tijela koje e odluiti (sudsko vijee). Naime, u povodu albe (u pravilu- 362., 363.) i revizije (uvijek -arg. ex44/3., 391., 399.) kao devolutivnih prav-nih lijekova albeni i revizijski sud odluuju u sjednici vijea bez sudjelovanjastranaka i njihovih zastupnika. U postupcima pred tim sudovima, u kojima

se redovito odluuje na temelju stanja spisa, dakle posredno, neposrednost biipak traila da barem svi lanovi vijea imaju izravni uvid u sadraj spisa nakojemu trebaju utemeljiti svoju odluku, da dakle svoju odluku ne donose samona temelju izvjea suca izvjestitelja, da njihovo znanje o predmetu odluivanjane bude posredovano tim izvjeem. Budui da se u praksi u povodu albe irevizije redovito odluuje (samo) na temelju izvjea suca izvjestitelja, u po-stupcima u povodu tih pravnih lijekova ne bi bio zadovoljen ni taj (posredni)oblik neposrednosti. Ipak, u onim iznimnim sluajevima u kojima bi vijeeodluilo pozvati stranke na sjednicu vijea, lanovi vijea imali bi prigoduparcijalno se upoznati sa stanjem spisa. U tim sluajevima, naime, sjednicazapoinje izvjetajem suca izvjestitelja koji izlae stanje stvari ne dajui svojemiljenje o osnovanosti albe (363/2.), nakon ega se itaju presuda ili dio pre-sude na koji se odnosi alba, a prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi predprvostupanjskim sudom; poslije toga alitelj obrazlae svoju albu, a protivnastranka svoj odgovor na albu (363/3.).

Naputanjem instituta drugostupanjske rasprave (prij. 362., 363.) hrvatskoje parnino pravo Novelom 2003. otilo (barem na deklarativnoj razini jer


15/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 913

se u praksi taj institut praktino nije koristio) korak dalje u slabljenju naelaneposrednosti kao odreujueg naela toga prava.

7. NEPOSREDNOST U SUDJELOVANJU JAVNOSTIKoncentrirana neposrednost u usmenom raspravljanju i izvoenju doka-

zivanja instrumentalna je i za ostvarivanje naela javnosti - ona omoguujeneposredno praenje suenja i formiranje stajalita osoba u publici o tome tose dogaalo na roitu te usporeivanje tih stajalita sa stajalitima koje e sudzauzeti o tome i s nainom na koji e ih obrazloiti. Bez koncentrirane usmene

i neposredne rasprave nema javnosti. Povezano s time moglo bi se tvrditi daslabljenje (potiskivanje) usmene neposrednosti i jaanje pismenosti i posrednostiuz toleriranje nekoncentriranog postupanja zapravo ozbiljno ugroava ostvari-

vanje ustavnog (i konvencijskog) postulata javnosti u parninom postupku, daje stanje u praksi u tom pogledu materijalno upitne ustavnosti.

8. NEPOSREDNOST I USMENOST

Neposrednost u raspravljanju i izvoenju dokazivanja u bitnome ovisi ousmenosti - ona se moe ostvariti samo na usmenoj raspravi.

Usmeni je postupak neposredan kad raspravu i izvoenje dokazivanja pro-vodi sudac koji e donijeti odluku; posredni, kad je funkcija suda koji provodiraspravu i izvodi dokazivanje razdvojena od funkcije suda koji e donijetiodluku.

Neposrednost u izvoenju dokazivanja, meutim, ne pretpostavlja nunousmeni postupak. I pismeni postupak moe biti neposredan kad sud svojuodluku utemelji iskljuivo na sadraju spisa, npr. kad izda platni nalog na te-melju vjerodostojne isprave koja je bila priloena uz mandatnu tubu (arg. ex446/1.). Ipak, usmenost i neposrednost redovito su usko povezane i meusobnofunkcionalno uvjetovane. Razlika se izmeu njih vidi u tome to je kod usme-nosti teite na ureenju ukupne komunikacije izmeu suda i stranaka, dok jeteite kod neposrednosti ipak vie na dokaznom postupku u njegovoj provedbii njezinoj funkcionanoj povezanosti sa slobodnom ocjenom dokaza.22 Meutim,

22 U tom smislu Fasching, ZPR, 355.


16/24


ako se funkcionalno znaenje neposrednosti proiri i na njezino znaenje zaraspravljanje uope, dakle za ostvarivanje, izmeu ostaloga, naela sasluanja

stranaka i naela javnosti, podruja funkcionalne komplementarnosti usmenostii neposrednosti praktino se podudaraju. Razlika izmeu tih naela bila bi za-pravo u tome to se usmenost tie medija komunikacije (govor), a neposrednostnaina obavljanja te komunikacije (bez posrednika i promptno).

9. SUDSKOSAVJETNIKO SUENJE I NAELONEPOSREDNOSTI

Novelom 2003. najvei je udar naelu neposrednosti zadan otvaranjemmogunosti da sudski savjetnici samostalno u prvom stupnju provode par-nini postupak, ocjenjuju dokaze i utvruju injenice u sporovima za isplatunovane trabine ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 50.000,00 kuna,odnosno u postupku pred trgovakim sudovima23 ako vrijednost predmetaspora ne prelazi 500.000,00 kuna, te da na temelju tako provedenog postupkapodnesu sucu, kojeg na to ovlasti predsjednik suda, pisani prijedlog na temeljukojeg sudac donosi odluku (nov. 13/1., 3. ZPP; 120/1.-4. ZS 05).24 Uvoenjemtakve mogunosti razdvojena je funkcija tijela koje izvodi i ocjenjuje dokaze te

utvruje injenice od suda koji donosi odluku. Time se u sporovima u kojima ta

23 U noveliranom lanku 13. govori se o trgovakim sporovima, a ne o postupku pred trgo-vakim sudovima. Budui da ZPP vie ne poznaje postupak u trgovakim sporovima,ve postupak pred trgovakim sudovima, te da posebno ne definira pojam trgovakogspora, u praksi e nastati problem koje sporove smatrati u ovom kontekstu trgovakimsporovima. Taj zakonodavni lapsus indicira, meutim, i nain na koji je u Novelu2003. mimo veine lanova strunog povjerenstva prokrijumareno rjeenje iz novoglanka 13. ZPP. U ZS 2005., u kojem se govori o tome da su sudski savjetnici ovlateni

na provoenje postupka i predlaganje odluka 1. u parninom postupku u sporovimaza isplatu novane trabine ili za naknadu tete ako vrijednost predmeta spora ne prelazi50.000,00 kuna, odnosno u trgovakim sudovima ako vrijednost predmeta spora neprelazi 500.000,00 kuna (120/4.1.), jedna je koncepcijska pogreka zamijenjena re-dakcijskom. Ipak, iz odredbe lanka 120. stavka 4. toke 1. ZS 05 mogue je izvestida naznaene ovlasti sudski savjetnici imaju openito u postupku pred trgovakim su-dovima, a ne samo u trgovakim sporovima.

24 Da je rije zapravo o odlukama sudskih savjetnika koje suci samo potpisuju potvruje iokolnost da se sudski savjetnici u uvodu presude navode kao njihovi predlagai (13/1.3.)te da te odluke oni i objavljuju, dodue po ovlatenju suca (120/2.2. ZS 05).


17/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 915

mogunost postoji praktino odustalo od naela neposrednosti. To e svakakoposljedino ozbiljno ugroziti ostvarivanje naela slobodne ocjene dokaza u tim

sporovima.25

Neovisno o utjecaju sudskosavjetnikog suenja na ostvarivanje naela

neposrednosti postavlja se vrlo ozbiljno i pitanje ustavnosti zakonodavne in-tervencije kojom je ono uvedeno.26

10. NAELO NEPOSREDNOSTI I ODLUKE DRUGOSTUPANJSKOGSUDA U POVODU ALBE

Drugostupanjski je sud duan u povodu albe ukinuti presudu prvostu-panjskog suda i vratiti predmet tom sudu na ponovno suenje ako nae daradi pravilnog utvrenja injeninog stanja treba odrati novu glavnu raspravupred prvostupanjskim sudom (370.).

Iznimno od tog pravila, drugostupanjski je sud ovlaten presudom preinaitiprvostupanjsku presudu (1) ako je prvostupanjski sud pogreno ocijenio ispraveili posredno izvedene dokaze, a odluka je prvostupanjskog suda utemeljenaiskljuivo na tim dokazima, i (2) ako je prvostupanjski sud iz injenica to ihje utvrdio izveo nepravilan zakljuak o postojanju drugih injenica, a na tim

je injenicama utemeljena presuda (373.1., 2.). Izloena su zakonska rjeenjau osnovi inspirirana potrebom da se osigura neposrednost u suenju. Upravozbog toga drugostupanjski sud smije drukije utvrditi injenino stanje samou sluajevima u kojima e njegov odnos prema osnovama na temelju kojihtreba izvesti zakljuak o postojanju bitih injenica biti isti kao i prvostupanjskogsuda. U prvom od navedenih sluajeva osnovu na temelju koje treba zakljuiti opostojanju bitnih injenica ine (iskljuivo) isprave i posredno izvedeni dokazi,dakle dokazni materijal prema kojem je odnos drugostupanjskog suda jednakoneposredan kao to je bio i prvostupanjskog suda; u drugom od navedenih

sluajeva drugostupanjski sud, prihvaajui kao pravilno utvrenje prvostu-panjskog o postojanju odreenih posredno relevantnih injenica (indicija),svoje drukije stajalite o postojanju neposredno relevantnih injenica formirana temelju drukije primjene (istih ili drugih) pravila iskustva, a bez potrebeda ponovo neposredno izvodi dokaze.

25 Usp. Dika, Utvrivanje injeninog stanja u reformiranom parninom postupku,Godinjak HDGPZP, 10, 2003., Triva-Dika, GPPP, 187, 188.

26 Usp. Triva-Dika, GPPP, 188.


18/24


Prije Novele 2003. drugostupanjski je sud mogao preinaiti prvostupanjskupresudu i ako bi na raspravi, ponovo izvodei dokaze koje je bio izveo prvo-

stupanjski sud radi utvrivanja injenica koje je utvrivao prvostupanjski sud,drukije utvrdio injenino stanje (arg. exprij. 270/3., prij. 373.1.).

11. PRAVNE POSLJEDICE POVREDE NAELA NEPOSREDNOSTI

Devalvacija naela neposrednosti u novom ureenju posebno je dola doizraaja i u okolnosti da povreda toga naela nema vie znaenje tzv. apsolutnobitne povrede odredaba parninog postupka. Prema prijanjem ureenju, bitna

povreda odredaba parninog postupka postojala je uvijek ako je u donoenjupresude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji nije sudjelovao na glavnojraspravi (prijanji 354/2.1.), zapravo na posljednjem roitu za glavnu raspra-

vu. Nakon Novele 2003. bitna povreda odredaba parninog postupka postojiuvijek ako je u donoenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca(354/2.1.).27 Povrede naela neposrednosti mogle bi biti sankcionirane samokao tzv. relativno bitne povrede odredaba parninog postupka (354/1.).

12. PREDNOSTI I NEDOSTACI NEPOSREDNOSTI I NEKEPROJEKCIJEDE LEGE FERENDA

Treba uzeti da (na dananjem stupnju razvitka tehonologije organizacije

obavljanja pravosudne djelatnosti, u prvom redu raspravljanja i utvrivanjainjenica osobito izvoenjem dokazivanja) neposrednost ima bitne prednostipred posrednou. Neposrednost omoguuje: - sudsko upravljanje postupkom,elastinost u njegovu organiziranju, koncentrirano i kontradiktorno rasprav-ljanje ukljuujui i izvoenje dokazivanja; - izravan i osobni kontakt sudai stranaka, stvaranje osobnih dojmova o stranakma i izvedenim dokazima itime pravilnije utvrivanje injeninog stanja; - jednostavniju i bru dopunu

27 Treba oekivati da e se u praksi sintagma ako je u donoenju odluke sudjelovala osobakoja nema svojstvo suca shvatiti usko - u smislu da je odluku donijela (potpisala) osobakoja nema svojstvo suca. U irem smislu sudjelovanje u donoenju odluke obuhvaalo bii pripremanje nacrta odluke na temelju provedene rasprave, izvoenja dokaza i njihovaocjenjivanja, to bi obuhvaalo i sve sluajeve u kojima bi u voenju postupka sudjelovalisudski savjetnici (v. supra ad 9.).


19/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 917

i ispravljanje zahtjeva i navoda stranaka, otklanjanje nejasnoa i nesuglasica;- pruenje pomoi neukim strankama, efikasnije suzbijanje nesavjesnoga po-

stupanja, ostvarenje naela otvorenog pravosuenja; - ubrzanje i pojeftinjenjepostupka; - unoenje elemenata demokratinosti u rad sudova u mjeri u kojojomoguuje aktivnu kontrolu njegova rada od strane stranaka ali i javnostiopenito. Itd.

Strogo inzistiranje na neposrednosti moglo bi, meutim, imati kao poslje-dicu este odgode roita i ponavljanja suenja (npr. zbog promjena u sastavusuda ili proteka vremena - 315/2., 3.) te zbog toga odugovlaenje i poskupljenjepostupka. Poskupljenju i odugovlaenju postupka svakako bi pridonosilo in-zistiranje na nunosti da se i dokazna sredstva koja se nalaze daleko od suda

(predmet uviaja, svjedoci) moraju neposredno ispitati umjesto da se to povjerizamoljenom sucu (224.). Do slinih bi posljedica dovodilo i inzistiranje naneposrednom ispitivanju dokaznih sredstava koja se ne mogu donijeti (npr.predmet uviaja) ili doi u sud (npr. bolesne ili teko pokretne osobe), umjestoda se to povjeri predsjedniku vijea (224., 228., 242/2.), itd. Strogo primijenje-no, naelo bi neposrednosti zahtijevalo i da se i u postupku u povodu pravnihlijekova zbog nepravilno utvrenog injeninog stanja cjelokupni procesnimaterijal neposredno iznova prikuplja pred sudom koji provodi taj postupak,osobito da se dokazi iznova izvode. Ono bi trailo da izviaje u povodu navo-

da o bitnim povredama postupka u pravnom lijeku provodi sud koji o njemutreba odluiti, a ne sudac pojedinac ili predsjednik vijea prvostupanjskogsuda (360/2., 361/3.), odnosno da se u sluajevima u kojima se o pravnimlijekovima odluuje na sjednicama vijea svim lanovima vijea omogui da seupoznaju s pisanim materijalom na temelju kojega treba odluiti, da se, dakle,odluke ne donose (redovito) na temelju izvjea suca izvjestitelja. Naznaenepotekoe odnosno negativne posljedice koje bi moglo izazvati strogo inzisti-ranje na naelu neposrednosti dovele su do odstupanja od njegove dosljedneprimjene, do pragmatinih kompromisa. Naime, na naelu neposrednosti kaoinstrumentalnom naelu treba inzistirati onda kada ono pridonosi pravilnijemutvrivanju injeninog stanja, ubrzanju i pojeftinjenju postupka, koncentra-ciji u raspravljanju, ostvarivanju kontradiktornosti odnosno naela otvorenogpravosuenja i pomoi neukim strankama, suzbijanju nesavjesnog postupanjaitd.; onda kad njegova primjena tome ne bi pridonosila, treba od nje odustati;od nje treba, meutim, odustati i na utrb nekih od procesnih ciljeva ostvarenjekojih ona omoguuje ako bi to zahtijevali neki drugi pravozatitni interesi veepravnopolitike teine, npr. ope poveanje ekonominosti i brzine u rjeavanju


20/24


pravnih stvari, rastereenje sudova openito, unapreenje ope razine pravnesigurnosti, itd. U tom se smislu govori o postojanju odnosa napetosti izmeu

tzv. stvarne neposrednosti, s jedne strane, te naela koncentracije i procesneekonomije s druge.28

De lege ferenda, trebalo bi i s aspekta hrvatskoga prava razmotriti mogu-nost da se radi funkcionalizacije (ubrzanja, pojeftinjenja) procedure prihvatena utrb neposrednosti neka relativno recentna rjeenja austrijskog prava. Uprvom redu tu bi bila rije o otvaranju mogunosti da se u postupcima koriste(posredno) dokazi koji su radi utvrivanja istih injenica izvedeni u nekomdrugom postupku, i to tako to bi se zapisnici o njihovu izvoenju odnosnonalaz i miljenje vjetaka upotrijebili kao dokazno sredstvo (novele iz 1983.,

1997., 281.a AZPO). Pritom bi za takvo koritenje zapisnika odnosno nalazai miljenja bila potrebna izriita suglasnost stranaka u postupku u kojem bi seta dokazna sredstava trebala upotrijebiti ako nisu sudjelovale u postupku izkojega ona potjeu. Ako su sudjelovale u tom postupku, tada bi se ta dokaznasredstva mogla upotrijebiti, osim ako barem jedna od stranaka ne bi izrijekomzatraila protivno odnosno ako izvedeni dokaz vie ne bi bilo mogue pono-

viti. Novelom AZPO-a iz 1989. omogueno je albenom sudu da se umjestoda se upusti u ponovno izvoenje dokazivanja zadovolji itanjem zapisnika izprvostupanjskog postupka ( 488/4. AZPO).

De lege ferenda, trebalo bi razmotriti i mogunost da se u povodu albe moepreinaiti odluka, zapravo da se meritorno sudi i u sluajevima u kojima seutvrenja relevantnih injenica ne bi temeljila iskljuivo na ispravama i dru-gim posredno izvedenim dokazima (373/1.), ve i u sluajevima u kojima bidrugostupanjski sud naao da bi prema stanju spisa, dakle uzimaju se u obziri zapisnici o neposredno izvedenim dokazima, bilo mogue formirati drukijestajalite o injeninom stanju. Tako bi, na primjer, drugostupanjski sud mogao,

vrednujui ocjenu nekog neposredno izvedenog dokaza koju je dao prvostu-panjski sud i dovodei u vezu tu ocjenu i zakljuak koji je na temelju nje tajsud izveo o nekoj injenici sa zakljukom koji bi se o njezinu postojanju mo-gao izvesti na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza, formirati drukijestajalite o postojanju te injenice.

Tehnoloka (informatika) revolucija kojoj svjedoimo svakako e nai svogaodraza i na podruju procesa. S jedne strane, treba oekivati da e mogunostsnimanja roita pred sudom, osobito onih na kojima e se izvoditi dokazi

28 Rechberger-Simotta, ZPR, 182.


21/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 919

ispitivanjem tzv. osobnih dokaznih sredstava (svjedoka, vjetaka, stranaka),relativizirati razliku koja se sada pravi izmeu pojmova neposredno i posredno

izvedenih dokaza - sud koji e preuzeti voenje prvostupanjskoga postupkamoi e biti izravno - pregledavanjem snimaka roita - upoznat s izvoenjemdokaza na roitima pred svojim prethodnikom; raspravni sudac vie neemorati traiti pomo zamoljenog suca radi izvoenja nekog dokaza, npr. radisasluanja dislociranoga svjedoka jer e ga moi sasluati izravno i kontradiktor-no uz sudjelovanje stranaka putem videolinka; slinu e mogunost stei i dru-gostupanjski sud u odnosu prema dokazima izvedenim pred prvostupanjskimsudom. S druge strane, formalizacija pravnoga prometa uvjetovanjem, izmeuostaloga, valjanosti komunikacije izmeu pravnih subjekata njezinim posredo-

vanjem elektronikim medijima, znaajnim proirenjem kontrole ivota putemtih medija (npr. snimanjem onoga to se dogaa na/u odreenim prostorima- ulicama, parkovima, radnim, trgovakim, kulturno-zabavnim itd. mjestima29)bitno e izmijeniti nain dokazivanja materijalnopravnih pretpostavaka suenja.Dokazivanje podacima iz razliitih evidencija, odnosno elektronikih zapisa,te nove vrste isprava, bitno e reducirati potrebu da se injenice utvrujuputem svjedoka, pa i vjetaka. Izvadci iz tih evidencija odnosno ti zapisi imate znaenje koje danas imaju posredno izvedeni dokazi, ali u jednom bitnoizmijenjenom smislu - oni e omoguivati praktino neposredan uvid u ono to

se dogaalo, vraanje u povijest, bit e neposredni dokazi koji e se neposred-no izvoditi. Moi e se govoriti o dominaciji naela elektronike pismenostikoja e omoguiti ostvarivanje naela elektronike neposrednosti.

U tim novim, izmijenjenim uvjetima bit e potrebno razviti mehanizmeosiguranja pouzdanosti tih novih vrsta dokaza, odnosno razviti pravila onjihovu iskljuivanju kao nedoputenih dokaza - onda kad budu pribavljaniprotivno pravilima o njihovu pribavljanju. U tom e se smislu razviti i novodokazno pravo.

29 Tako e za utvrivanje odgovornosti u gradskom prometu glavnim dokazom postati onoto e biti snimljeno kamerama koje e biti postavljene na krianjima ulica; postat eirelevantna svjedoenja oevidaca itd. U sporovima o eventualnom mobingu na radnommjestu svjedoit e video-akustini zapisi o onome to se tamo dogaalo itd.; u sporo-

vima o kupnji svjedoit e elektronika obrada kartica i videozapisi odnosno elektronikizapisi o putem elektronikih medija sklopljenim pravnim poslovima itd.


22/24


Summary

Mihajlo Dika*

ON THE PRINCIPLE OF IMMEDIACY IN LEGAL ACTIONDE LEGELATA WITH SOME PROJECTIONSDE LEGE FERENDA

The author tries to define the significance of the principle of immediacy in the reali-zation of fundamental objectives of legal action in a historical-comparative perspective.The author points to the need to distinguish between some demands made in the name

of this principle and its constitutive components (immediacy in the presentation of evi-dence or substantive immediacy; immediacy in court hearings; temporal immediacy incourt hearings, presentation of evidence and decision making; immediacy of evidentiaryinstruments). The relationship between the principle of literacy and immediacy is ex-

plored, along with the principle of publicity and immediacy. The author points to specificfeatures of immediacy in the proceedings before collegiate bodies of higher instance courts.The thesis supporting the introduction of the so-called judicial-advisory proceedings is

seen as an attack against the principle of immediacy. Legal consequences of the viola-tion of the principle of immediacy are considered. In conclusion, the author stresses the

pragmatic-instrumental significance of the principle of immediacy and the relativity ofits function in the realization of tasks of legal action. Under the conditions of electroniccommunication revolution, the author points out the possibility and the need to transformthe role and importance of the principle of immediacy in legal action and its relationshipto other postulates of the procedure, paving the way to the dominance of the principle

of electronic literacy which will enable the realization of the principle of electronic im-mediacy, and the consequent birth of a new law of evidence.

Key words: immediacy, legal action

* Mihajlo Dika, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marala Tita14, Zagreb


23/24

Zbornik PFZ, 58, (4) 899-921 (2008) 921

Zusammenfassung

Mihajlo Dika**

VOM GRUNDSATZ DER UNMITTELBARKEIT IM ZIVILPROZESS

DE LEGE LATA UND EINIGEN PROJEKTIONENDE LEGE FERENDA

Diese Arbeit versucht auf der historisch-komparativen Ebene, die Bedeutung des Un-mittelbarkeitsgrundsatzes fr die Erreichung der grundlegenden Ziele des Zivilprozesses

zu bestimmen; es wird darauf hingewiesen, dass es erforderlich ist, zwischen den einzelnen

Forderungen zu unterscheiden, die im Sinne dieses Grundsatzes beziehungsweise seinerkonstitutiven Elemente gestellt werden (Unmittelbarkeit in der Beweisaufnahme oder dieso genannte sachliche Unmittelbarkeit; Unmittelbarkeit in der mndlichen Verhandlung;zeitliche Unmittelbarkeit in der mndlichen Verhandlung, in der Beweisaufnahme undin der Entscheidung; Unmittelbarkeit der Beweismittel); es wird die Beziehung zwischen

dem Grundsatz der Schriftlichkeit und dem der Unmittelbarkeit sowie zwischen demGrundsatz der ffentlichkeit und dem der Unmittelbarkeit untersucht; es wird auf die

Besonderheiten der Unmittelbarkeit in Verfahren vor Kollegialgerichten der hherenInstanz hingewiesen; die These von der Einfhrung des so genannten rechtspflegerischen

Gerichtes als Aushebelung des Unmittelbarkeitsgrundsatzes wird argumentiert; die Re-chtsfolgen der Missachtung des Unmittelbarkeitsgrundsatzes werden errtert. Abschlieendwird die instrumental-pragmatische Bedeutung des Unmittelbarkeitsgrundsatzes undim Zusammenhang damit die Relativitt seiner Funktion in der Verwirklichung der

Aufgaben des Zivilprozesses unterstrichen. Damit verbunden, wird - angesichts derelektronisch-kommunikativen Revolution - nicht nur die Mglichkeit, sondern vielmehr

die Notwendigkeit der Transformation von Rolle und Bedeutung des Unmittelbarkeits-grundsatzes im Zivilprozess sowie seines Verhltnisses zu den anderen Postulaten diesesVerfahrens und im Grunde die baldige Dominanz des Grundsatzes der elektronischenSchriftlichkeit angekndigt, aus der die Umsetzung des Grundsatzes der elektronischenUnmittelbarkeit folgt, wodurch die Geburt eines neuen Beweisrechts bedingt ist.

Schlsselwrter: Unmittelbarkeit, Zivilprozess

** Dr. Mihajlo Dika, Professor an der Juristischen Fakultt in Zagreb, Trg marala Tita 14,Zagreb


24/24


Documents

O Nacelu Neposrednosti u Parnicnom Postupku de Lege Lata Uz Neke Projekcije de Lege Ferenda - Prof. Dr. Sc. Mihajlo Dika