Blagdan Blažene djevice od gore

Karmela – Gospe Karmelske svečano

ćemo proslaviti u našoj kapeli

Presvetog Srca Isusova 16. srpnja

2013. u 18:30. Tom prilikom skupina

vjernika primit će škapular i tako se

pridružiti Škapularskoj bratovštini.

Nakon svete mise nastavit ćemo

druženje uz domjenak.

Na blagdan svetog Ilije 20. srpnja,

svi nositelji šlapulara i članovi

Zajednice karmelskih laika imaju

priliku za potpuni oprost, uz redovite

uvjete koje određuje Crkva:

sakramentalna ispovijed, sveta

pričest i molitva na nakanu Svetog

Oca.

Prvi susret Zajednice karmelskih laika u jesen bit će 10.

rujna 2013. u 20:00.

OBAVIJESTI

U subotu 13. travnja 2013. u naša karmelska obitelj

obogaćena je još jednom Zajednicom karmelskih laika Božanskog Srca Isusova. Zajednicama u Zagrebu,

Hrvatskom Leskovcu, Slavonskom Brodu i Splitu

pridružila se i Zajednica u Strmcu. Članovi Zajednice karmelskih laika okupljali su se u strmečkom

samostanu posljednjih sedam mjeseci na zajednička

druženja, molitvu i predavanja s. Anice Marije koja je započela i inicirala osnutak Zajednice u Strmcu. Novim

članovima pridružili su se i već pridruženi članovi koji su svoje karmelsko

putovanje započeli u Zajednici karmelskih laika Zagreb.

Posebnost ovog osnutka bila je prisutnost Majke Angeline i svih članica vrhovnog vijeća koje su uveličale ovo naše slavlje. Posebno su bili počašćeni

novi članovi kojima je ovo bio jedinstveni događaj i radostan susret koji će im

ostati u trajnoj uspomeni. Osnutak je započeo svečanim euharistijskim slavljem u našoj kapeli

Presvetog Srca Isusova, koje je predvodio o. Dario Tokić OCD. U svojoj

propovijedi ohrabrio je nove i stare članove Zajednice i podržao ovaj način okupljanja oko redovničkih zajednica koje su otvorene da budu škole molitve i

koje vjernicima nude mjesto susreta s Bogom i prijateljevanja s Njim. Nakon

Euharistije svi prisutni okupili su se u dvorani gdje je održana osnivačka

skupština tijekom koje je s. Kristina Pišković, provincijalna poglavarica, svečano proglasila Zajednicu karmelskih laika u Strmcu osnovanom. Zatim su u Zajednicu

karmelskih laika primljena 23 člana koji su

izricanjem svečanog obećanja potvrdili da žele „služiti Bogu i Crkvi u duhu karizme

Karmela Božanskog Srca Isusova“ po

uzoru na Blaženu Djevicu Mariju i svetog

Josipa. Da su postali članovi Zajednice karmelskih laika potvrdili su i znakovi

pripadnosti Zajednici: karmelski grb i

spomen-sličica. Zajedništvo među Zajednicama karmelskih laika

posvjedočeno je i prisutnošču voditeljica Zajednica u Zagrebu, Splitu i

Slavonskom Brodu koje su novim članovima predale znakove pripadnosti. Obnovom obećanja pridruženi članovi iz Zajednice u Zagrebu postali su članovi

novoosnovane Zajednice.

Nakon svečanog primitka novih članova, pristupilo se biranju vodstva

Zajednice. Na početku su se predstavili kandidati predloženi za vodstvo. To su bila iskrena sjedočanstva svakodnevnog življenja vjere i povezanosti s

Karmelom. Neki

svoje…on će srušiti tvoj zid... Ponovo misa u kapeli, svečana, blagdan je Srca

Isusova, divan svečenik, nisam još u životu bio na takvoj misi…kaže, otvorite

svoja srca da Isus ulije u njih ljubavi iz Srca svojega…ma bih Gospodine, ali u

njemu nema mjesta, sve je zauzeto svjetskim ispraznostima, nemaš gdje

uliti…ipak se nađe malo mjesta, očistih ga na brzinu, i On mi ulije nešto svoje

Ljubavi..koliko je moglo stati…i bi to mnogo…. I otada više ništa nije isto….prvi

put na Misi u čast Srca Isusova, i odmah mi duša sve razumje….javim prijatelju

„zid se klima“….ma ne samo klima mora pasti. I pao je…od Duhovskog bdijenja

do Srca Isusova, u tako kratkom periodu, je li moguće…da ljudima možda nije,

ali Bogu je sve moguće. Jer Isus me voli, znam to, govorio sam ranije da se

osjećam kao čovjek koji stoji na rubu strme litice i treba da skoči dolje…u

ambis… ma tko će skočiti, nema većeg iskoraka u životu, za to je potrebna

nadljudska snaga, ostaviti sve svoje strahove i zablude, važnost, snažnost, i

prepustiti se Njemu, što god se dogodilo…gotovo četrdeset godina idem u

crkvu…nikad nisam imao hrabrosti skočiti sa svoje litice, bio sam zadovoljan

postojećim stanjem, lizanja sladoleda preko stakla, gledanja torte u izlogu…i sad

odjednom moj svijet se opasno ljulja na toj litici…..moj dobri pratitelj

kaže..skoči, ne boj se…ali time ostavljam sve svoje dosadašnje sigurnosti, kakve

takve ali ipak sigurnosti…no odluka je donesena…skačem pa što bude..ako želiš

Gospodine da se razbijem, neka se razbijem, ako ne ti ćeš me dočekati…tu

dilemu zna samo onaj ko je već skakao…..i padam padam…i shvatim da sam

skočio u samo Presveto Srce Isusovo…ne u ambis, ono me dočekalo, mene

„tvrde šije“ koji kalkulira i provjerava nisu li sve kockice uvijek na svom

mjestu…u Srce me primi…kolika je ljubav tvoja Gospodine..ah tko ju može

razumjeti… Uskoro će završiti prvo polugodište sastanaka u zajednici….mnogi

mi već nisu strani, mnogima i ja više nisam stran…privikli su se na mene…pa i

časna mi se već nasmješila….je li to moja zajednica? Poželio sam primiti

Škapular…neznam baš najbolje što je to….ali ne može biti loše….ta ne bi mi

Onaj koji me dočekao kod skoka sa litice dao nešto loše…želim ga....izgubio sam

onaj strah od predavanja… Sad mogu reći radosno…čini Gospodine što

hoćeš…nije me briga…kad bolje pogledam cijeli si me život vodio i štitio, vidio

ja to ili ne, vodi, ravnaj, čini što hoćeš….imam potpuno povjerenje u tvoj Put.i

Tebe, i u majku Tvoju…koju preko tebe upoznajem, koja me spašava i privodi k

vjeri…i nema više potrebe za slaganjem „kockica“…ti si ta glavna kocka, kamen

ugaoni..dođi Gospodine Isuse.

karmelićanin srcem

OSNUTAK ZAJEDNICE KARMELSKIH LAIKA U STRMCU

Kapela, iznad podruma, Sveta Misa, sjedim u zadnjem redu….već sam

prisutan u zajednici neko vrijeme, svojevrsna priprava onih koji će uskoro primiti

Škapular (što je to)… pjesma, a volim pjevati,počinje jedna za koju sam čuo, ali

zaboravio „ Idem evo me o Gospodine, bit ću uza te…“ zaista lijepa pjesma,

pjevam ju koliko znam, budi nešto toplo oko srca….idem li ja Gospodine kad me

zoveš?...ah kao da me i zoveš. Nekoliko dana kasnije na Misi u drugoj crkvi,

slušam i pjevam odabrane pjesme.. kažem si…oh kako bi bilo lijepo da čujem

onu pjesmu od neki dan…kako je ono išla…zaboravih. I zborpočne pjevati

upravo tu pjesmu. Idem u tu crkvu godinama, nikad ju nisu pjevali..a sad zašto

baš sad? Nitko ne zna što osjećam…uzbuđenje oko srca…je li to Gospodine za

mene…zoveš li me doista…? Ostat ću neko vrijeme u grupi, ne osjećam poseban

čar, jedino neka slutnja da će možda nešto biti. Tko zna….opet podrum , svečano

osnivanje Zajednice karmelskih laika, primanje Škapulara….oduvijek sam

izbjegavao takve stvari, …pa imam Boga, što će mi sve to uz njega…on je

dovoljan. Zapravo bio je to strah koji vučem kroz cijeli život od predavanja sebe

u volju Gospodnju. Znaš ti to Gospodine dobro, ta ti me stvori iz ničega, udahnu

život u moju dušu…tko me bolje poznaje od tebe….ali opet,ako se predam onda

više nisam gospodar situacije….to je nešto što ne volim. Vidim radosna lica,

časne iz vodstva cijelog reda, došle su da uveličaju svečanost….ah svečanost koja

ide pokraj mene…ne znam pravo ni jesam li član svega toga. Ostajem na površini

kao promatrač, nije li tako najsigurnije. Zašto ne prekinem s tim? Već sam tu

mjesec-dva sve isto kao i prije, smješkam se poznanicima, par lijepih riječi, i to je

to. Možda bi bilo najbolje pošteno reći da odustajem….ali nemir je već ušao u

srce…Idem na Duhovsko klanjanje, prvi put u životu, da vidimo i to…osjećam da

se nešto događa…do sada su Duhovi bili jedan od „svetaca“..dođu i prođu…no

nešto se događa, atmosfera je puna Duha..sve je lijepo ( sjetim se ..dođi tamo je

lijepo)….još jedino nedostaju plameni jezici nad glavama…prvi Duhovi koje sam

„doživio“. I zapali ti Gospodine plamen nad glavom mojom, plamen svoga Duha,

zapali onu prvu iskru, nužnu da zagrije moje srce…da se počne otapati led na

srcu „solidnog katolika“ koji redovno ide na mise i čak dvaput se godišnje

ispovijeda… Nije više bilo povratka…osoba koja me uputila me ohrabruje…idi

nastavi…Isus ti se nasmješio… Isus te voli…mene?...da zauvijek…on te

čeka…ne boj se. Ali Gospodine, to je tako teško, ne mogu se odreći sebe, nemam

hrabrosti…zid je predamnom visok i jak, ne možeš ga obići ni preskočiti, jedino

srušiti. Oh pomozi mi Gospodine, što ću ja bijedan sam, ta cijeli život sam

ravnam svoje staze, no daljene mogu…moj dobri prijatelj kaže, moli se Isusu, on

nikad ne ostavlja

od kandidata rado se sjećaju početaka i osnutka našeg samostana u Strmcu i prvih

sestara koje su ovdje djelovale. U tajnom glasovanju izabrane su četiri članice

vodstva. Za voditeljicu Zajednice izabrana je gospođa Ankica Jelenc. U vodstvo Zajednice izabrane su i s. Anica Marija i s. Viktorija kao predstavnice sestarske

zajednice.

I osnutak Zajednice i primitak novih članova i izabrano vodstvo – sve su to bili razlozi za radosno čestitanje koje je slijedilo nakon izbora koje je preraslo

u radosno druženje i slavlje zbog ovog radosnog događaja. Svoju čestitku

članovima i cijeloj Zajednici izrekla je Majka Angelina: „Čestitam Vam na vašoj odluci da nam se kao pridruženi članovi pridružite u življenju karmelske

duhovnosti.“ Zadaću

Zajednice karmelskih laika

sažela je u jednu sržnu rečenicu: „Zajedno ćemo

jačati Crkvu i spašavati duše

za Krista.“ Njezine su riječi duboko odjeknule u našim

srcima i ohrabrile nas za

nastojanja da karmelskom duhovnošću obogatimo

mjesto i kraj u kojem

živimo i djelujemo. Nakon

Majke Angeline, svoje srdačne čestitke izrekle su

voditeljice drugih Zajednica: Renata Krajina, Tatjana Horvat i Antonija Martić i

svojim riječima potvrdile obiteljski duh koji sve članove povezuje u jednu, čvrstim vezama molitve i međusobne ljubavi povezanu, obitelj.

Svoje čestitke izrekao je i župnik župe Sveta Nedelja vlč. Marijan

Kušenić koji je izrazio svoj ponos i radost što na području župe postoji i jedna

ovakva zajednica nadahnuta karmelskom duhovnošću. Pohvalio je i ohrabrio aktivno sudjelovanje u životu župe i uključivanje karmelskih laika u sve

aktivnosti i akcije vezane uz župu. Izrazio je nadu i molitvu da naša Zajednica

postane blagoslov za cijelu župu i poticaj za sve župljane. Zahvaljujemo Majci Angelini i njezinom vijeću za njihovu prisutnost

među nama u ovom radosnom događaju i za lijepe riječi ohrabrenja i poticaja.

Radujemo se što je pred nama vrijeme u kojem će Zajednica karmelskih laika u Strmcu još bolje upoznavati našu duhovnost i rasti u ljubavi prema Gospodinu i u

prijateljevanju s Njim. Neka nas u tome prati zagovor Blažene Djevice Marije i

svetog Josipa.

KRATKI OSVRT NA OSNIVANJE ZAJEDNICE KARMELSKIH LAIKA

STRMEC 13. 4. 2013.

Ja sam Verica Hrvoj i članica sam Bratovštine

karmelskog škapulara, što znači da sam u udruženju

vjernika koji žele više tj. teže savršenstvu ljubavi u

ovom svijetu u duhu karmelskog reda. Za mene je

primanje škapulara bio prekrasan dar, posebni milosni

znak, znak posvete Blaženoj Djevici Mariji od Gore

Karmela, znak spasenja, znak zaštite i vječni savez s Marijomi način da se preko

Blažene Djevice Marije upozna ljepota križa i nauči nasljedovati Krista. Jako sam

malo znala o Karmelu. kroz kratko vrijeme od s. Leticije saznali smo osnovne

stvari prije primanja škapulara koje je bilo na blagdan Srca Isusova. Nisam ni

sanjala da ću postati i član Zajednice karmelskih laika. duhovnost Karmela me

toliko dirnula da sam htjela odjednom saznati sve o osnovateljici Karmelićanki

Božanskog Srca Isusova, Mariji Tereziji od svetog josipa. Onda dolazi sestra

Anica Marija koja otvara sve prozore, vrata pa i krov samostana sestara za nas

laike. Brzo smo se zbližili, počeli su sastanci i druženja kako bismo se sve više

upoznali. Sestra Anica Marija nam je spomenula da postoje Zajednice karmelskih

laika u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Hrvatskom Leskovcu i Splitu. Nakon toga i

mi smo odmah bili spremni da se i kod nas osnuje jedna Zajednica. Još nas je više

potaknulo i to što smo među nama imali članove koji su pripadali Zajednici

karmelskih laika u Zagrebu. Na poticaj s. Anice Marije i našom oduševljenošću,

do osnutka je došlo jako brzo. Taj dan, 13. travnja 2013. bit će zauvijek upisan u

naša srca. Svečanu svetu predvodio je p. Dario Tokić, karmelićanin. Posebna

radost bila je prisutnost naše Majke M. Angelinei njzinog vijeća koje su došle

proslaviti s nama ovaj lijepi događaj. Slavlje su uzveličali i dragi gosti iz Zajdnica

karmelskih laika iz Zagreba, Slavonskog Broda i Hrvatskog Leskovca, naši

karmelski mladi, članovi naših obitelji i prijatelji. Kasnije nam se pridružio i naš

župnik Marijan Kušenić koji nas je ohrabrio rekavši da se ponosi nama i da je

lijepo živjeti u župi koja ima tako dobru zajednicu laika. Potaknuo na još jače

uključivanje u aktivnosti župske zajednice.

Zahvalna sam s. Anici Mariji jer sam preko nje upoznala i zavoljela

duhovnost karmelskog reda. Naučila sam što je Karmel – Bog i ja. Tim je

riječima sve rečeno. Prepustiti se Bogu i pustiti duhu Svetom da te vodi. Tada

možeš uživati u životu, u ljepoti, u istini, ljubavi i tišini. Boh je ljubav, On čeka

odluku da se prepustiš i da On onda može učiniti sve.

O našoj zajednici mogu samo ponoviti ono što kaže naša himna:

Zajedništvo to je prekrasno: moliti, služiti, živjeti radosno. Neka nam u mislima

uvijek budu i riječi naše Blaženice: Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti,

Boga u svima ljubiti.

S ovom zajednicom započeo je jedan novi život, novi put, put k Bogu, k

ljubavi i k povjerenju. Neka se te riječi blažene Marije Terezije od svetog Josipa

ostvare i u životu svakog člana nove Zajednice karmelskih laika u Strmcu.

Verica Hrvoj

Uistinu si velik Gospodine i svake hvale dostojan veoma. Velika je tvoja snaga i

mudrosti tvojoj nema mjere. I hvaliti te želi čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja,

čovjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedočanstvo

svog grijeha i svjedočanstvo da se oholima protiviš….pa ipak te želi hvaliti

čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. ( sv. Augustin, Ispovjesti)

Draga karmelska zajednico,

Držim da vas mogu zvati draga, iako se još uvijek u sebi osjećam

„nepridruženim članom“ tek promatram gdje sam i što je zapravo ta zajednica i

gdje sam ja u svemu. Zašto sam tu, među vama…ah tko će to znati, čudnovati su

puti Gospodnji, čudnovati i nepredvidljivi smjerovi „lahora Duha Svetoga“ koji

puše gdje i kako hoće. Kad je i kako zapuhao po obrazu moje duše, teško je reći,

„slučajan“ susret na cesti, sa osobom koju jedva poznaješ, slučajan mail…onako

na slijepo, koji prolazi…..“dođi tamo je lijepo i dobro…vidjet ćeš“. Odazvati se

ili ne, srce je već godinama otvrdnulo, ta što se još može dogoditi novo u životu

solidnog katolika, koji redovito „ide“ na misu, dvaput se godišnje ispovijeda, koji

nema nekih grijeha, ima uredan život, obdržava zapovijedi Božje…..otići ili

ne….no Duh u tijelu se već uznemirio…ma idem, da vidim to „lijepo i dobro“,

prošao sam dosta toga u životu, znat ću što i kako… Evo me , u podrumu

Karmela, prvi put sam tu, neke od vas poznam, većinu vidim prvi puta, ne

osjećam se baš ugodno, vidim radosna lica, ali radost već davno ne stanuje u

mom srcu, strano mi je sve.

Sjedim i čekam što će biti….nepoznata časna skakuće amo-tamo, priča li priča,

vidim da se svi već razumiju i da su dulje zajedno…slušam ušima…srce je negdje

zaostalo…zapravo čekam kraj.

PISMO ZAJEDNICI - SVJEDOČANSTVO

srcu praznina-nema Marije. Kaže mi, ide uskoro u Međugorje. Dobro, pozdravi Gospu,

kažem, pomoli se za mene. Naravno da hoće. Tog dana, vozim se autom

kad vidim stiže poruka na mobitel: na Brdu sam, molim za tebe. Gospa te pozdravlja… i

prođe mi taj čas nekakav čudan osjećaj tijelom. Gospa baš mene pozdravlja… Pa nisam

ja mislio ništa posebno kad sam rekao da ju pozdravi. I odjednom suze navriješe na oči,

meni koji nikad ne plačem, suze teku od neke dragosti. Ne znam ja ni sam što se

događa, moram stati uz rub ceste. Snažan osjećaj struji tijelom, nov, nepoznat… Gospa

me pogledala, mene koji sam ju cijeli život ignorirao, koji sam bježao od nje, ali koja

nije bježala od svog djeteta kakvo god bilo. I bila je to prva klica odluke: uzeti njen

škapular, predati se pod njenu zaštitu… prvi puta poželjeh nešto takvo.

Ponovo karmelska zajednica. Kažem časnoj: hoću i ja škapular. Zapisujem se,

odluka je pala iako još nisam posve načisto s tim, no nutarnji glas mi govori: uzmi, to je

od Gospe. I dođe dan kad će biti primanje škapulara. Sad znam da se to kaže

„oblačenje“. Već sam siguran da to želim i to ne onako samo uzeti… Gospa je već

priredile srce. Večer prije oblačenja, odlazim na ispovijed jer želim ga primiti čist.

Postim taj dan… zatim ispovijed, idem pokoru izmoliti. Put me odvede kod oltara

blaženog Alojzija Stepinca. Nakon par rječi pokore odjednom se otvori srce, bujica suza

navre od neke sreće, radosti, ne znam opisati taj osjećaj. Jedva izrekoh pokoru, ali suze

ne staju. Gledam da me tko ne vidi…pričest…gledam u Presveto. Suze i dalje idu…ah

što mi se to događa Isuse? Jedva nekako dočekah kraj Svete Mise. Po prvi put na kraju

mise stadoh pred Gospin kip i kažem joj: Gospe moja, sutra ću obući tvoj škapular.

Hvala ti što si me milosno pogledala, hvala ti za dar suza. Ma to može biti samo tvoj dar

meni koji to ničim nisam zaslužio, od tebe pored koje sam prolazio cijeli život kao da ne

postojiš… ah Gospe…dobra mati moja… i ne ostavljaš neposlušnu djecu…skupljaš ih

pod svoj plašt bez obzira na njihovu neposlušnost. I suze tekoše niz lice i ja se ne stidjeh

svojih suza….

To veče sam duhovno primio škapular…idući dan je bila formalnost..lijepa

svečanost u Karmelu, čestitke, pjesma, druženje. Poljubih škapular kod dodjele i rekoh

si…sad te oblačim za svagda…sa mnom ćeš i u grob…sad sam i ja karmelićanin..istina

laik…ali Karmel je u srcu…srce određuje.. sve je u srcu…i ja sam u srcu moje

Gospe…i ne odvajam se više od Nje. A i ona je sad trajno u mom srcu, kao što je i

škapular stalno kraj srca. Znam da je to samo znak nečeg dubljeg u meni, ali ne običan

znak, više je to od znaka. To mi je sigurnost u nevolji, sumnji, teškoći. Sjetim ga se,

dodirnem, poljubim i osjetim da su Gospa i njena zaštita stvarno tu. I molim svako veče

obveznu molitvu…i više. Jer neće proći puno vremena, doći će i ona subota kad će

Gospa doći i održati svoje škapularsko obećanje. Jer ona drži do svojih obećanja. I ne

zovem ju više samo Gospa, odnedavno u mom srcu stanuje još ljepša riječ: Mama…ne

majka…Mama, ona dobra mama koja skuplja svoju odbjeglu djecu kao kvočka piliće

pod svoje skute, pod zaštitu svog moćnog plašta. I nema u meni više starog straha. Ma

predajem ti Gospe svoje srce…ma ne samo srce, cijelog sebe. I hvala ti za ljubav kojom

me obasipaš, za darove koje si mi dala, za osjećaj slobode svoga djeteta, za bezuvjetnu

ljubav, za onaj milosni pogled koji liječi…Mama ja sam tu…i nikuda više ne idem…

Mamin sin

Interni časopis

Zajednice karmelskih laika Strmec

listopad (2), 2013.

Mala Terezija ili, punim redovničkim imenom sveta Terezija od Djeteta Isusa i

Svetog Lica, proglašena je svetom 1925. godine. Uz svetog Franju Ksaverskog, ona je

druga zaštitnica misija i zaštitnica Francuske. Na 15. svjetskom danu mladih 1997.

godine u Parizu, bl. Papa Ivan Pavao II. postavio ju je za uzor mladima današnjice, a te

iste godine o 100. obljetnici njezine svetačke smrti Ivan Pavao II. proglasio ju je

naučiteljicom Crkve. Ona je tako treća žena Crkve naučiteljica u povijesti Crkve i 33.

po redu. Tim proglašenjem ostvarile su se nezine riječi: “U srcu Crkve ja ću biti

ljubav”.

Tko se prvi put susreće sa svetom Malom Terezijom i koji

od nje nije ništa pročitao mogao bi misliti da se pretjeruje i

preuveličava ta svetica koja je u 24 godini napustila ovaj zemaljski

život bez nekog velikog životnog iskustva.

Možda se netko od vas i pita: Što može reći – ona nama -

ljudima današnjice, koji živimo jedno stoljeće nakon nje, ta mlada

redovnica iz svoga klauzurnog samostana, koja je živjela zatvorena

devet godina u strogoj klauzuri karmelićanskog samostana gradića

Lisieux-a u koji je ušla sa 15 godina i iz kojega nije više

prekoračila praga sve do svoje smrti.

Kada je riječ o svetoj Maloj Tereziji stojimo pred jednim fenomenom. To je

fenomen svetosti, duhovne veličine, ali u ljudskoj običnosti, neznatnosti, stojimo pred

jednom tajnom ljudskog bića koje je bilo sve predano i prožeto Bogom do heroizma a

da su to i oni najbliži oko nje jedva primjećivali.

Bog joj je podario izvanredne naravne darove i sposobnosti: jaka inteligencija i

veliko pamćenje; već od najranije mladosti pokazuje osjećaj za umjetnost, za

književnost, lijepo izražavanje.

Zahvaćena Božjim svjetlom i Božjom ljubavlju, i samu sebe i sve oko sebe

promatrala je i doživljavala drukčije nego običan čovjek: sebe je doživljavala kao od

Boga najljubljenije biće, a druge je toliko voljela da je bila spremna sve učiniti i sve

pretrpjeti za njih. Sama priznaje da su joj njezine želje zadavale pravo mučeništvo.

Tražila je svoje mjesto u Crkvi. Tražila je kako će na najdjelotvorniji način učiniti

najviše za Boga i za ljude.

Odgovor na svoja traženja našla je u Svetom Pismu. Čitala je Prvu Pavlovu

poslanicu Korinćanima: “Hvalospjev ljubavi”. Tada je uzviknula: "O Isuse, moja

Ljubavi! Moje zvanje je ljubav!" Kao da je rekla: Odsada je moj život ljubav!

Pa neka vam riječi ove svetice bude poticaj da bude te i vi u Crkvi ljubav, nada u oći, a

svojim životom i življenjem potaknete svoje bližnje na ljubav, vjeru i odanost Bogu,

Crkvi i rimo - katoličkojim uvjerenjima.

Pa neka vam riječi ove svetice bude poticaj da bude te i vi u Crkvi ljubav, nada

u patnji i poteškoći, a svojim životom i življenjem potaknete svoje bližnje na ljubav,

vjeru i odanost Bogu, Crkvi i rimo - katoličkojim uvjerenjima.

(preuzeto s interneta)

Draga djeco! I danas mi Svevišnji daje milost da sam s vama i da vas vodim

prema obraćenju. Svakom danom ja sijem i pozivam vas na obraćenje, da budete

molitva, mir, ljubav, žito koje umirući rađa sto- struko. Ne želim da se vi, draga djeco,

kajete za sve ono što ste mogli a niste htjeli. Zato, dječice, iznova s poletom recite:

„Želim biti znak drugima“. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu. ( Gospina

poruka, 25.8.2013. )

Draga karmelska zajednico,

Prošlo je već više od dva mjeseca kako oko vrata nosim dva „komadića krpica

na uzici“ i uz njih malu medaljicu. Još nije bilo ni jedne sekunde da bar jedno od njih

nije bilo na vratu, bar jedno. Bit će da je to nešto važno kad se od toga ne odvajam.

Zapravo vrlo važno, jer držati svo vrijeme nešto na sebi mora da je značajno, nešto što

se ne skida ni kad se čovjek posve razodjene. Da jako je to važno. No priča o tome je

počela davno, još kad bijah „pravi katolik“ koji je sve držao pod kontrolom pa i svoju

„vjeru“ ….i Boga… Stajao sam u kući jednih prijatelja u Rijeci i gledao u zid, zapravo u

nešto što je ličilo na diplomu. Uramljena potvrda ili nešto slično tome. I razmišljao o

napisanom. Pisalo je otprilike: “posvećujem sebe i svoju obitelj presvetom Srcu

Marijinu“ Tekst i sveta slika, nečiji potpis, čak možda i žig, donešeno iz Rima sa nekog

hodočašća. Gledao sam u to i cijelo moje biće je odbijalo ono što je pisalo. Grozio sam

se i od pomisli da bih ja mogao nekome tako predati svoj život… nekome nepoznatom.

Ma znao sam ja tko je Marija, čuo sam i za štovanje Njena Srca no to su za mene bile

tek periferne stvari vjere, pučke pobožnosti…tako... od ljudi koji nisu posve dokučili

vjeru, kao ja na primjer. Mišljah tad: pa imam Boga, treba li još išta uz njega? Nisam o

tome govorio nikome… to mi je bilo miljama daleko od srca, a i tko bi me razumio.

Sjedim u Brezovici na klupi ispred karmelske crkvice, „svetac“ je Gospa

Karmelska. Očekujemo početak svete mise… Žena mi kaže: ja bih se upisala u

škapularsko bratstvo. Evo tu su rekli da se može pristupiti i dobiti škapular. Hoćeš li i

ti? A što ti je to škapular, pitam… Već sama riječ mi je čudna, nekako odbija. I žena mi

ukratko pojašnjava što je to. Hvala, odgovaram ja. Samo ti uzmi. Ja sam „ozbiljan

čovjek“ (to mi je uzrečica kad se nekome podsmjehujem na njegova djela ili mišljenje).

Mislim u sebi: ma što ću se ja upuštati u nešto tako sumnjivo. Još mogu dušu izgubiti u

tim stvarima. A vjeru sam tako teško našao i to u srednjim godinama. Misa završava,

žena ostaje još neko vrijeme da primi škapular…nešto potpisuje… i idemo doma.

Karmelska zajednica u Strmcu… Stojim u uglu prostorije i gledam: dio članova

prima škapular. Nešto sam čuo o tome, no nisam bio siguran o čemu je točno riječ, novi

pojmovi, zajednica, bratstvo, škapular, medaljica... Želim li ja to…? Ma sve je

nejasno… I sam sam sebi nejasan što tu tražim. Kažu bit će još na jesen ponovo ….ma

da vidjet ću do jeseni… možda… Razmišljam o Gospi. Pa ja ju uopće ne poznam!

Istina, moljah tu i tamo krunicu..pa bio sam u njenim svetištima. U Međugorju čak tri

puta…pa svejedno, kao da ne postoji u mom životu, mom srcu… Cijeli život prolazim

pokraj nje, što kažu „kao pored turskog groblja“ Razgovarah iza toga s jednom

znanicom na tu temu…pojasnila mi je što je škapular, što predstavlja. Razumjeh, ali u

SVETA MALA TEREZIJA, 1. LISTOPADA SVJEDOČANSTVO

Zbog kateheza za odrasle u župi koje se održavaju utorkom,

promijenjen je dan susreta Zajednice karmelskih laika. Od sada će susreti,

umjesto utorkom, biti srijedom u 20:00.

Zadnji susret Zajednice karmelskih laika u ovoj godini održat će se

11. prosinca 2013. u 20:00 sati. Gost predavač je p. Niko Bilić.

Subotom uoči svake nedjelje došašća u našoj će se kapeli održavati

molitvene večeri kao priprava za Božić. Prva molitvena večer održat će se

u subotu 30. studenog 2013. u 19:00 sati s temom „Gospodin obećava

mir narodu svome!“ Pozovite i članove vaših obitelji i prijatelje!

RASPORED ZORNICA

srijeda u kapeli u Strmcu u 6:00

četvrtak u župnoj crkvi u 6:00

subota u župnoj crkvi u 6:00

Prvi susret u novoj godini održat će se u srijedu 8. siječnja 2014. u 20:00.

Humanitarna akcija u došašću! Na zadnji susret ZKL Strmec, 11.

12. 2013., možete donijeti hranu, slatkiše, higijenske i kućne

potrepštine. Time ćemo razveseliti siromašnije obitelji s brojnom djecom

na našem području!

Ako poznajete obitelji u potrebi, osamljene i starije kojima je

potrebna pomoć, možete javiti voditeljici ZKL-a Ankici Jelenc ili

sestrama!

OBAVIJESTI

Ivan od Yepesa, budući Ivan od Križa rodio se

24. lipnja 1542. god. U Fontiverosu. Djetinjstvo

je proveo u siromaštvu i oskudici, a svoju

mladost u teškom radu kao bolničar kod

bolesnika oboljelih od zaraznih bolesti. Tu je

kod isusovaca dobio vrsno školsko

obrazovanje.

Godine 1563. stupa u karmeličanski

samostan u Medini de Campo. Nakon novicijata

studira teologiju i filozofiju u Salamanci, na

jednom od tada najznačajnijih europskih

sveučilišta.

Potkraj svojeg studija Ivan se upoznaje sa sestrom Terezijom Avilskom,

koja je već prije nekoliko godina poduzela obnovu karmelićanki. U to vrijeme

traži oduševljenika koji bi se prihvatio reforme muškog ogranka toga strogog

reda. Srodne duhovne osobe, iako po godinama različite njoj je bilo 52 godine, a

njemu 25 dišući istim Kristovim duhom, nalaze zajednički jezik i međusobno

povjerenje. Tako Ivan 1567. godine iz obuvenih prelazi u bosonoge karmelićane i

postaje Ivan od Križa.

Duhovan, školovan i poletan Ivan otvara samostane, ali život mu je bio

pun kušnji i patnji, ogovaran, nepravedno utamničen, proganjan kao zločinac,

mučen, bičevan ne odustaje od svojeg obnoviteljskog nauma, bježi iz zatvora u

Toledu.

Njegova teologija i pjesništvo stopili su se u mističnost, posebnu karizmu

kojom je služio na dobro svojoj zajednici. Dobar dio Ivanovih spisa izgubljen je

ili uništen.

Umro je 14. prosinca 1591. godine. U samostanu u Ubedi u dobi od samo

49 godina, nakon teške bolesti.

Svetim ga je proglasio papa Benedikt XIII 1726., a crkvenim naučiteljem

Pio XI 1926. Poznat je ne samo kao crkveni naučitelj već i kao najveći mističar u

Crkvi.Objavljena djela na hrvatskom jeziku su: Uspon na goru Karmel, Tamna

noć, Duhovni spjev, Živi plamen ljubavi, Kraći spisi, Misli, Duhovna nauka

Ivana od Križa, raznih izdavača.

Majko Karmelska

O Majko od gore Karmela

hvala ti što si me u srce primila.

Plaštem si me svojim zaogrnula

i oko vrata škapular mi stavila.

O Majčice ljubljena, od srca ti hvala

što si u srcu svome mjesta mi dala,

udomila si me kao dijete svoje

zato je radosno uvijek srce moje.

Tvoje oči milostivo me prate,

zato Gospodinu zahvaljujem za te.

milosrdno srce što si meni dala,

Majko ljubljena, od srca ti hvala.

Škapular oko vrata uvijek nosim,

sa tobom se, majko, ponosim.

Taj milosni znak je savez s tobom

i žudnja moja samo za Bogom.

Verica Hrvoj

Tereziji Avilskoj

O sveta Terezijo iz grada Avile,

s neba nas gledaju Tvoje oči mile.

Svaki dan na molitvu nas pozivaš

jer veliku ljubav Kristovu imaš.

Sveta Terezijo, zagovornica nam budi

da ljubimo Krista i sve što nam nudi.

Nudi nam mir, milost i ljubav svoju,

a mi se preporučamo u molitvu tvoju.

O sveta Terezijo, moliti nas nauči,

o svetosti svojoj ti nas pouči.

„Isuse moj, Spasitelju, molim Te,

predajem ti se, volim te,

jer ti si Bog moj i sve moje!“ –

to su Terezijo, molitve tvoje!

Verica Hrvoj

"O Isuse, moja Ljubavi..napokon sam

našla svoje zvanje, moje zvanje je

LJUBAV! Da, našla sam svoje mjesto u

Crkvi i to si mi mjesto dao Ti, o moj

Bože! U srcu Crkve, svoje Majke, bit ću

Ljubav.. Tako ću biti sve, tako će se

ostvariti moj san!"

Mala Terezija

U doba hrvatskog narodnog i književnog preporoda Petar

Preradović je istaknuo vječnu istinu u sonetu „Ljudsko srce“: „Ljudskom

srcu uvijek nešto treba, zadovoljno posve nikad nije...“

August Šenoa u pjesmi „Budi svoj!“ navodi:

„Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet,

A Bog sve mrzi što je laž i varka.

I neka ti je vazda vedra pamet.

I srce vrelo, duša čista žarka!“

Otac hrvatske književnosti, Marko Marulić pjesmom „Molitva suprotiva

Turkom“ podsjeća: „Samo Bog može nas spasiti od nevolje svojom moći

bezgraničnom.“ Prije stotinjak godina pjesnik Antun Branko Šimić je

zapisao: „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“

Koliko je čovjek malen i neznatan, danas je očito više nego prije jer

u svojoj prolaznosti, kada upozna Boga, blagoslovljen je vjerom koja je

izvjesna po sv. Ivanu od Križa.

Svjetlost, mir, ljubav i sreću donose riječi iz pjesme Vladimira

Nazora: „Svijet je lijep, a život dar je s neba.“

Voljela bih kada bi svako biće moglo osjetiti Božju blizinu jer bi

tada sve bilo drugačije. Cijeli svijet bi bio bolji, a naša domovina

preporođena. Blaženi Alojzije Stepinac je zapisao: „Jake i sretne Hrvatske

nema bez jakih, fizičkih i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih

obitelji.“ Zato mi ne preostaje ništa drugo nego zazvati psalam 141.:

„Pošalji Duha svojega, Gospodine i obnovi lice zemlje!“

Karmelsko srce

Nekoliko misli Sv. Ivana od Križa

U predvečerje svog života bit ćeš pitan o ljubavi. Nauči ljubiti Boga

onako kako On želi da ga se ljubi i napusti svoj način djelovanja i gledanja.

Duša treba uvijek težiti;

ne onome što je lakše,

nego onome što je teže;

ne onome što je ukusno, nego onome što je nema okusa;

ne onome što je ugodno, nego onome što je manje ugodno;

ne odmoru, nego umoru;

ne višemu, nego nižemu;

ne utjesi, nego onome što utjeha nije;

ne skupljem i dragocjenijem, nego priprostijem i neuglednijem;

ne da želi nešto, nego da ne traži ništa;

ne da traži bolju stranu onoga što postoji,

nego goru i da čezne za siromaštvom

i lišenošću od svega što postoji na svijetu radi ljubavi Isusa Krista!

Korištena literatura:

- Duhovna nauka Ivana od Križa (KIZ)

- Misli (Verbum)

- Tamna noć Reinhard Körner (Teovizija)

Ankica Jelenc

Zajednicu karmelskih laika u

Strmcu na dan 13. studenoga 2013.

godine u srijedu u 20 sati pohodio je

p. Niko Bilić član Družbe Isusove,

docent Filozofskog fakulteta Družbe

Isusove u Zagrebu i Zajednicu

karmelskih laika obogatio svojim predavanjem o Božanskom srcu.

Srce je središte i sažetak osobe. Isusovo Srce označava Isusovu

povezanost s nama. U Njegovu Srcu pronalazimo poziv: „Dođite! Učite“

(Mt 11,28.29) U Isusovo se Srce skrila sva njegova skrb za naše duše.

Isusovo nas srce upozorava da vjera nije samo skup vjerskih istina

koje bi trebalo pohraniti u pameti, nego je kultura srca. Vjera znači imati

povjerenja jer vjera nije samo vjersko znanje, nego zahvaća u dubinu

ljudske osobe i dolazi do srca. Obilježava naše stavove i ponašanje, naše

osjećaje i odluke. Crkvena predaja pamti tumačenje: „Credo est cordo“

vjerovati znači srce dati. Srce je po Svetom pismu bit čovjekova, središte

osobnosti. Ono je sjedište misli i odluka. Iz knjige proroka Jeremije:

„Ljudsko scre postaje Božja bilježnica“

Živo srce po proroku Ezekielu mora zamijeniti kameno, treba biti

obnovljeno i čisto.

Kroz zanimljivo tumačenje p. Nike Bilića svatko je dužan očistiti

svoje srce i proniknuti do istine koja oslobađa i pročišćuje savjest jer bez

mirne savjesti nije moguće normalno i sabrano živjeti i donositi važne

životne odluke.

Moje svjedočanstvo

Poseban dojam na mene su ostavile riječi

sv. Terezije Avilske: „Neka te ništa ne uznemiri,

neka te ne plaši, sve je prolazno; strpljivom

podnošenju sve je dostižno. Tko ima Boga, ni u

čem ne oskudijeva.“

Otkad pripadam Zajednici karmelskih

laika, svjedočim Božju blizinu i svoj rast u vjeri,

osobito nakon primanja karmelskog škapulara na

dan Gospe Karmelske. Karmel je u mom srcu i zahvalna sam časnim

sestrama karmelićankama Božanskog Srca Isusova koje s puno ljubavi

pomažu nama laicima da spoznamo ljubav i milost Božju.

Svaki me se susret duboko dojmi i oplemeni moje biće. Teško

pronalazim riječi kojima bih mogla opisati sve što osjećam. Pred nama su

svakog dana različite kušnje i izazovi kojima nimalo lako odgovoriti.

Toliko je beznađa, straha, boli, patnje, nemira i suza koje samo Božji

blagoslov i milost mogu izliječiti, utješiti i ohrabriti.

Nadahnjuju me pjesnici koji su svoju vjeru izražavali kroz svoj

kršćanski svjetonazor poput europskog humanista Jurja Šišgorića,

Šibenčanina, koji u stihovima elegije ističe još u 15. st.: „Za te, o vjero, mi

sveta, za te, o mili moj dome, Život žrtvujem svoj...“

Zbog kateheza za odrasle u župi koje se održavaju utorkom,

promijenjen je dan susreta Zajednice karmelskih laika. Od sada će susreti,

umjesto utorkom, biti srijedom u 20:00.

U subotu 14. prosinca slavimo blagdan svetog Ivana od Križa. Svetu misu

u 17:30 predslavit će župnik Marijan Kušenić. Nakon svete mise bit će

primanje škapulara.

Prvi susret u novoj godini održat će se u srijedu 8. siječnja 2014. u 20:00.

sOd srca zahvaljujemo za donaciju u hrani, kućnim i higijenskim

potrepštinama koje ćemo odnijeti siromašnim obiteljima!

Ako poznajete obitelji u potrebi, osamljene i starije kojima je

potrebna pomoć, možete javiti voditeljici ZKL-a Ankici Jelenc ili

sestrama!

OBAVIJESTI

Sretan i blagoslovljen Božić svim

članovima Zajednice karmelskih laika,

svim nositeljima škapulara, prijateljima i

obiteljima! Neka Vas radost Božića

nadahnjuje i prati i u novoj 2014. godini!

Vodstvo ZKL-a,

župnik Marijan Kušenić i sestre

PREDATI SVE

Sva ona težina puta je prošla. I naporan

dan u Betlehemu i uzaludna potraga za

smještajem. Nađena je špilja i pretvorena u

najsvetiji hram.

Promatram sliku, toliko jednostavnu, a

tako veličanstvenu. Spasitelj, Bog – tu ispred

mene u kolijevci. Spava, miran i tih, nježan, skoro rekoh, kao dijete. On jest dijete,

koliko god to bilo neshvatljivo ljudskom umu 21. stoljeća. Ali baš u tom današnjem

danu 21. stoljeća, pokušavam oživjeti taj događaj koji se dogodio kad od svih tih

silnih stoljeća nije bilo ni traga. Padam na koljena pred Djetetom i osjećam kako sve

u meni treperi jer um nikako da poveže veličanstvenog Boga, Spasitelja silnog,

Onoga koji na se uzima moje grijehe i daje za me otkupninu, s ovim malim, tek

rođenim bićem, okruženim majkom i ocem koji jedini naslućuju tajnu, dok je svi

mi, ponekad jače, ponekad slabije, vjerujemo.

A srce? Srce je raznježeno i već se odavna otopilo pred nježnošću jednog

Djeteta i spremno je obećati mu sve, baš sve što Mali zaželi. Ne razmišlja srce u

ovom času da će doći trenuci kad ovo Dijete više neće biti dijete i da će kad-tad

zaželjeti sve.

Hoću li i jesam li spremna dati sve? I to onda kad i On preda sve – kad bude

krvav i izranjen, kad drvo na kojem leži više ne budu jaslice nego križ, kad više

neće spokojno ležati na majčinim rukama, nego s križa gledati u svjetinu i tražiti

prijateljski pogled? Hoćemo li, srce moje, tada biti spremni dati sve?

Tako razmišljam tu pred slikom jaslica. Danas mi one ozbiljno progovaraju

i želim svjesno čuti njihov govor. Tvrd je to govor, čut će Dijete jednom kad

odraste. Ali takvim govorom progovaraju jaslice.

Pred nježnošću i ljepotom, prepoznajem Te, Dijete. Tako nježan i tako lijep

bit ćeš i na križu. Daj mi snage da Te i onda takvog prepoznam.

I da predam sve.

s. M. Viktorija Sanjković

Advent

Godina se brzo približava kraju,

što se u crkvi zbiva, mnogi i ne znaju.

Znaju da ubrzo treba kupiti bor,

staviti ga na nešto vidljiviji otvor.

Drugi ga trebaju više vidjeti,

jer se pred njima ne smije stidjeti.

U svjetlu lampica i kiću nema moći,

vjernici dragi, vrijeme je

da otvorite oči.

Isus dolazi, Bog nam ga šalje

da grešnim putem ne idemo dalje.

Advent je vrijeme

za pripremanje duše,

ne dopusti da grijesi sasvim te sruše.

U čistoj duši mir i ljubav vlada,

ne boj se nikad nikakvog pada.

Ako i padneš, brzo ćeš se dići,

„Isuse moj, oprosti!“, veselo kliči!

Zbog tebe se Isus u štalici rodi

da riječ njegova po svijetu se plodi.

Ne žali, čovječe, svoga truda,

širi ljubav, mir i vjeru posvuda.

Za ovaj advent pripremi srce čisto,

a obitelj u ljubavi pripremi isto.

Radosno dočekajte svoga Boga,

na veselje i sreću srca svoga!

Verica Hrvoj

Mala Terezija o Božiću:

„Trebalo je da dragi Bog učini

malo čudo da bih ja postala

velika u jedan čas, i to je čudo

učinio na nezaboravni dan

Božića. Te je sjajne noći, koja

obasjava slatkoću Presvetog

Trojstva, Isus, slatko

Djetešce od jednog sata,

pretvorio noć moje duše u

bujicu svjetla… Te noći, kad je

htio da postane slab i da trpi

za moju ljubav, On me je

učinio jakom i hrabrom,

naoružao me svojim oružjem, i

poslije te blagoslovljene noći

nisam nijednom bila poražena u

boju, nego sam naprotiv išla od

pobjede do pobjede i počela,

da tako kažem, ‘stupati putem

diva.’“

Odredište zajedničkog hodočašća u 2014. godini je Gabela Polje,

kod naših sestara Karmelićanki BSI i Međugorje. Polazak je 28. ožujka

2014. u petak u 22:30 iz Strmca.Povratak je planiran u nedjelju oko 23:00

h.

Skuština Zajednice karmelskih laika Strmec održat će se 12.

travnja 2014. u Strmcu. Očekujemo sve pridružene članove, sve nositelje

škapulara, prijatelje Karmela i sve zainteresirane za karmelsku duhovnost.

Toga dana u Zajednicu karmelskih laika bit će primljeni novi članovi i

zajedno ćemo proslaviti prvu obljetnicu osnutka Zajednice u Strmcu.

Prijave zainteresiranih za pridruživanje Zajednici karmelskih laika

primamo okvirno do 22. ožujka 2014. Molbu za primitak možete dobiti

kod sestara. Susret budućih pridruženih članova održat će se 9. travnja

2014. u 20:00 h.

Humanitarna akcija uoči Uskrsa! Na susrete ZKL Strmec možete

donijeti hranu, slatkiše, higijenske i kućne potrepštine. Budući da se

pomoć skuplja tijekom cijele korizme, vodite računa o tome da hrana bude

trajna. Time ćemo prije Uskrsa razveseliti obitelji skromnog imovinskog

stanja i s brojnom djecom na našem području!

Ako poznajete obitelji u potrebi, osamljene i starije kojima je

potrebna pomoć, možete javiti voditeljici ZKL-a Ankici Jelenc ili

sestrama!

OBAVIJESTI

MILOSRDAN ZAGOVOR SVETOG JOSIPA

Kako kaže sveta Terezija Avilska da Bog daje svakom svecu

da može isprositi od Boga posebne milosti, a sveti Josip može isprositi

svaku milost. Zato tko ga moli s pouzdanjem bit će mu darovane

izvanredne i brojne milosti. Tako sam se i ja odlučila častiti svetog

Josipa na poseban način. Uslišao mi je mnoge molbe i dao velike

milosti. A jedna jako važna milost je da sam shvatila da je crkva

prebivalište Božje i da se u njoj treba usmjeriti na molitvu s Bogom.

Kada moliš da promisliš tko si ti, a tko je Onaj kome se moliš. Kako

sa prijateljicom puno razgovaram o Crkvi i o svetom Josipu, zamolila me da joj kupim

knjižicu „30 dana pobožnosti na čast svetog Josipa“. Kad sam se vraćala iz knjižare

svetog Antuna Bakačevom ulicom, razmišljajući o toj knjižici i prijateljici, začujem uz

sebe tihi glas: „Gospođo, molim za kruh.“ Stanem, vratim se natrag, pogledam čovjeka i

posumnjam u njega da je možda alkoholičar ili drogeraš. Vidim, ima lijepo, čisto lice –

znači nije to u što sam sumnjala.On gleda u pod, a ja ga pitam: „Kako to da prosite

kruh?“ Čovjek, kojemu ne znam ni ime, odgovori mi da je radio u građevinarstvu, to je

propalo i sada mora prositi na ulici za sebe i za ženu. Pomislim, jadan ti i tvoja žena. A

ja nisam ni svjesna kakvu milost imam da mogu pomoći tom čovjeku. Stavljam

novčanik natrag u torbicu i ugledam knjižicu s molitvama svetom Josipu te pomislim

kako je i ovom čovjeku potrebna pomoć ovog sveca. Pružajući mu knjižicu kratko mu

objasnim o kakvoj je knjizi riječ i okrećem se natrag prema knjižari jer i moja

prijateljica danas željno očekuje svoj primjerak.

Vraćajući se istim putem natrag, ponovno susrećem neznanca od malo prije.

Čovjek mi se ponovno obraća riječima: „Gospođo, od kako ste mi dali tu knjižicu, više

ne prosim, nego mi ljudi prolazeći kraj mene daju bez da ih ja molim. Sami mi daju

novac.“ Odgovorim mu: „Znači, povjerovali ste, niste nevjerni Toma. Ne možete ni

zamisliti što će se sve lijepo vama dogoditi kroz ovih 30 dana, budete li molili s

pouzdanjem.“

Tri tjedna nakon ovog događaja, prolazim istom ulicom i ponovno susrećem

čovjeka. Pružam mu novac, uz pitanje: „Još prosite?“ On mi odgovori: „Gospođo, ja i

moja žena zajedno se molimo svaki dan svetom Josipu, ali ne za novac nego za dijete.

Sedam godina se liječimo i ja i žena i ništa. A sada otkad se molimo svetom Josipu,

žena je zatrudnjela. Znate, mi smo podstanari, živimo od 800 kuna socijalne pomoći.“

Kad sam čula te riječi, nisam mogla progovoriti, jer moja želja je bila da si nađe posao i

da ne mora prositi na ulici. A njemu je važnija obitelj. Sama sebi govorim: drugi imaju

auto, kuću, novac, a obitelj im je na zadnjem mjestu. Taj čovjek nema ništa, a obitelj mu je na prvom mjestu.

Nakon tog susreta, često sam hodala tom ulicom, ali neznanca više nikad nisam

srela. Vjerujem da mu je sveti Josip isprosio od Isusa posao da može prehraniti svoju

obitelj.

Sveti Josipe, i ja te molim za tog čovjeka, da mu ispuniš sve njegove molitve.

Ima još mnogo dobrih ljudi kojima je potreban tvoj zagovor. Pokaži i njima moć svoga

zagovora.

Tvoja štovateljica

Zajednica karmelskih laika Božanskog Srca Isusova (ZKL BSI) zajednica je

vjernika laika pridruženih članova redovničke zajednice sestara Karmelićanki

Božanskog Srca Isusova. Biti pridruženi član znači biti dionik milosti i karizme

Karmela Božanskog Srca Isusova i kao laik je živjeti u ovome svijetu po uzoru

utemeljiteljice bl. Marije Terezije od sv. Josipa.

Laici pridruženi članovi Karmela BSI pozvani su na: ostvarivanje osobnog poziva na svetost u vlastitom staležu i okolnostima

život i svjedočenje u duhu i zajedništvu poslanja Karmelićanki BSI prema geslu

blažene utemeljiteljice M. Marije Terezije od sv. Josipa: „Boga u svima gledati,

Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

služenje Crkvi molitvenim životom, apostolskom djelatnošću i brigom za spas

svakog čovjeka

Žive duhovni život i zajedništvo:

vrednujući Euharistiju kao vrhunac i središte kršćanskog života

tražeći prijateljsku povezanost s Bogom u duhu Karmela BSI

upoznavajući duhovnost i poruke karmelskih svetaca: bl. Marije Terezije od sv.

Josipa, sv. Terezije Avilske, sv. Ivana od Križa, sv. Terezije od Djeteta Isusa, sv.

Edith Stein, bl. Elizabete od Presvetog Trojstva i drugih

živeći vjeru u prisutnosti Božjoj koja obilježava svakidašnjicu života

kroz pobožnost Srcu Isusovu nastojeći svoja srca usklađivati po Božjem nježnom i

brižnom Srcu koje je izvor i nadahnuće svakodnevnog služenja i apostolskog rada

rado obavljajući pobožnost prvih petaka u mjesecu, a uoči prvog petka razmatrajući

Muku Gospodinovu

njegujući obiteljsko zajedništvo po uzoru na karmelske zajednice te međusobno

dijeleći radosti i boli života

mjesečno se okupljajući na molitvenom i duhovno-edukativnom susretU

jednom godišnje obavljajući zajedničku duhovnu obnovu i hodočašće

svakodnevno moleći za svećenike, umiruće i pokojne

dnevno moleći molitvu Zdravo Kraljice na nakane članova

Njihov apostolat je:

praćenje i promicanje nauka Crkve

prema svojim mogućnostima sudjelovanje u karitativno - misijskom djelovanju i

zadaćama Crkve (briga za vjerski život bližnjih, angažman u župnoj zajednici,

kućne misije, volonterstvo, karitas, pomaganje misija…)

promicanje vrijednosti braka, podupiranje kršćanske obitelji u odgoju, njihovim

brigama i zadaćama

pomaganje mladima oko otkrivanja životnog poziva

DUHOVNA OBNOVA Zajednice karmelskih laika Strmec

održat će se u Pešćenici pokraj Siska u subotu 21. lipnja 2014.

Duhovnu obnovu predvodi vlč. Branimir Motočić. Autobus polazi

ispred kapele svetog Nikole u Strmcu u 7:30. Ostale obavijesti možete

dobiti kod sestara.

SVETKOVINA PRESVETOG SRCA ISUSOVA

Trodnevnica uoči svetkovine održat će se u utorak 24.6., srijedu 25.

6. i četvrtak 26. lipnja 2014. u kapeli Presvetog Srca Isusova u Strmcu. Svaki

dan u 18:00 sati pobožnost Srcu Isusovom i sveta misa u 18:30.

Svetkovinu Presvetog Srca Isusova svečano ćemo proslaviti u našoj

kapeli u Strmcu u petak 27. lipnja 2014. u 18:30 svečanim euharistijskim

slavljem koje predvodi p. Milan Loić, lazarist.

Sljedeći susret Zajednice karmelskih laika Strmec bit će 9. srpnja 2014. u

20:00 sati!

Blagdan Gospe karmelske proslavit ćemo u srijedu 16. srpnja 2014. u

18:30 sati. Nakon svete mise bit će zajedničko druženje!

Isuse blaga i ponizna srca,

učini srce moje po srcu svome!

OBAVIJESTI

Ovogodišnje zajedničko hodočašće svih

Zajednica karmelskih laika u Hrvatskoj odvelo

nas je put Gabela Polja i Međugorja. Zajednice iz

Zagreba, Hrvatskog Leskovca, Slavonskog Broda,

Splita i Strmca 28. i 29. ožujka 2014. provele su

dva dana ispunjena milostima u marijanskom

svetištu.

Donosimo svjedočanstva dviju

hodočasnica.

HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE

O, kako su divni putovi kojima k tebi dolazim... Žudnja za

Međugorjem tinja u srcu godinama. Časne Anica i viktorija objavljuju datum

28.3.2014. Poziv odbijam jer je taj datum jako važan u našem životu. Treba

proslaviti suprugov jubilarni rođendan. Šutim. Strah me i spomenuti da se

ide u Međugorje.

O, kako su divni putovi...

Tog istog dana gledam dokumentarni film o Međugorju. Osjećam da to nije

slučajno. Drhtim! Nešto me tjera da tu mogućnost barem spomenem. I tada

slijedi iznenađenje: Idemo, pa to je tvoja želja već godinama, čujem

suprugov glas.

Nekoliko dana prije puta pojavljuje se strepnja, nevjerica. Bezbroj

pitanja vrti se u glavi. Žrtvuje li se zbog ljubavi, da se ispuni moja želja?

Hoće li izdržati dugi put? Kako će prihvatiti

da mu svjećice na torti zamjene molitva i tiha

duhovna glazba? Opet strah, u grču sam!

Šutim, strepim...

Dolazimo k Mariji. Iako žarko molim,

preplavljuje me osjećaj nemira. Iako umorna,

ne odustajem. Klanjam se Kristu.

S jutarnjim sunčevim zrakama dolazi

milost, potekoše suze i znala sam: bijaše slijep, a sada vidi. Najljepše riječi

odzvanjaju mojim ušima: Ovo je najdragocjeniji dar u mom životu.

Znala sam da odsad krećemo loviti srca na moru života, a naša

mreža bit će riječ Božja prava.

Hvala ti, Marijo! Hvala ti, Kriste!

Hodočasnici

MOLITVA PRESVETOM TROJSTVU

O moj Bože, Trojstvo kojem se

klanjam, pomozi mi da u cijelosti sebe

zaboravim, da bih se usredotočila na tebe,

nepokretna i mirna, kao da bi mi duša već

bila u vječnosti. Neka ništa ne uspije

pomutiti moj mir niti učiniti da izađem od

tebe, o moj Nepromjenjivi, nego da me

svaki tren uranja sve više u dubinu Tvoga

Otajstva. Smiri moju dušu, učini je

svojim nebom, svojim predragim

prebivalištem, mjestom svoga počinka.

Da te nikad ne bih ostavila samoga, nego

da cijela budem tamo, potpuno budna u

svojoj vjeri, sva u klanjanju, potpuno

prepuštena tvom stvarateljskom

djelovanju.

O moj ljubljeni Kriste, raspeti iz ljubavi, htjela bih biti zaručnica

tvoga Srca, htjela bih te pokriti slavom, htjela bih te ljubiti dok ne

umrem. Ali ćutim svoju nemoć, i molim te da »me obučeš u sebe«, da

poistovjetiš moju dušu sa svim kretnjama svoje duše, da me utopiš, da

me zauzmeš, da se sa mnom zamijeniš, kako moj život ne bi bio drugo

nego ižarivanje tvoga života. Dođi u mene kao Klanjatelj, kao

Obnovitelj i kao Spasitelj.

O vječna Riječi, Riječi moga Boga, želim provesti svoj život

slušajući te, želim postati savršeno poučljiva da sve naučim od tebe.

Zatim, preko svih noći, svih praznina, svih nemoći, želim uvijek ostati

u Tebe zagledana i ostati u tvojoj velikoj svjetl osti. O moja Zvijezdo

ljubljena, očaraj me kako više ne bih mogla izaći iz tvoga zračenja.

Izgarajući plamenu, Duše ljubavi, »siđi na mene«, kako bi se u mojoj

duši dogodilo utjelovljenje Riječi, da mu ja budem dodijeljeno

čovještvo u kojem bi On obnovio cijeli svoj Misterij. I ti, Oče, prigni se

nad svoje jadno malo stvorenje, »pokrij ga svojom sjenom«, i nemoj u

njemu gledati drugo nego »Ljubljenoga u kojega si postavio sve svoje

miline«.

O moja Trojice, moje sve, moje blaženstvo, bezgranična samoćo,

bezdane u kojem se gubim, prepuštam se Vama kao plijen. Pohranite se

u meni da bih se ja pohranila u vama, išče3kujući da nadođe u vašoj

svjetlosti motrenje bezdana vaših veličajnosti."

blažena Elizabeta od Presvetog Trojstva

Jednu siromašnu činovničku obitelj pratila je godinama svakovrsna bijeda. Siromašnu majku sa šestero djece samo je štovanje Presvetoga Srca Isusova sačuvalo od očaja. Onda se i ona razboli. Liječnik izjavi da joj više nema pomoći.

Istoga dana vratio se iz ureda i otac, njezin muž, sav uzrujan, jer je izgubio službu. Kad je još čuo za liječnikovu izjavu, zatvori se u sobu. Nakon kratkoga vremena, žurno je izišao iz kuće. U sobi je ostavio pismo u kojemu moli djecu da mu oproste što si je odlučio oduzeti život, jer ne može više

snositi udarce sudbine. Najstariji sin, koji je slutio da otac ne misli dobro, našavši pismo odmah

potrči za njim. Kad ga je sustigao, molio ga je neka se vrati kući. Ali sve je bilo uzalud. Na kraju prihvati sin oca za ruku i kaže mu sa suzama: "Oče, samo jednu riječ! Zar si zaboravio da ima jedno Srce, koje kuca ljubazno i samilosno za potištene i žalosne? Srce koje nam može pomoći i u ovoj nevolji. Srce koje zove k sebi sve koji su umorni i opterećeni, očajni i tjeskobni. Pođi, oče, s pouzdanjem k tome Srcu, u njegovo te Ime molim, vrati se kući. Sve će biti kako Bog hoće!"

Ove riječi potresle su oca i uklonile su očaj iz njegove duše. Suznih očiju rekao je: "Hajdemo, sinko, kući!"

Srce Isusovo je pomoglo. Njegova milost je pobijedila. Njegovo Srce je tako dobro da uvijek pomaže. Majka je ubrzo ozdravila. Otac je ponovno dobio službu i posve se promijenio. Nakon dvadeset godina opet je primio svete Sakramente. I svakoga prvog petka i svakoga Marijinog blagdana primao je svetu Pričest. Sveta misa bila mu je najveća svetinja u životu. Bez misnih milosti nije više mogao živjeti.

Velike su bijede Ijudske, duboke poput oceana. Poput žeravice teške rane peku Ijudska srca. Često nas snalaze razne kušnje i napasti. Ponekad nas spopadne žalost ili čak očaj. Možda zbog naših grijeha ili grižnje savjesti. U svim tim i sličnim potrebama s velikim pouzdanjem pohrlimo milosrdnom i predobrom Srcu Isusovu. Kleknimo pred njegovim Svetohraništem, jer on je onaj koji oslobađa i krijepi, tješi i liječi i sve spašava.

Ne zaboravimo, ako je to što molimo njemu na slavu, a za naše duhovno dobro, tj. spasenje, bit ćemo uslišani.

"Isus Krist je isti jučer, danas i u vječnosti!" (Hebr. 13,8). Isus i danas prolazi ovim svijetom čineći dobro!I

Izvor:„Primjeri potiču i privlače, hrabre i opominju“, fra Petar Ljubičić

DVANAEST OBEĆANJA SRCA ISUSOVA

Koncem XVII. stoljeća božanski je Spasitelj odabrao redovnicu Margaretu

Alacoque (Alakok). Mnogo puta joj se sam ukazao i učio je kako treba štovati

njegovo Presveto Srce, dao joj upute i zapovijed kako da proširi tu pobožnost. U

jednome ukazanju Isus je rekao: »Moje Božansko Srce je tako puno ljubavi prema

ljudima da nije više u stanju zadržati taj plamen. Pomozi mi da plamen moga Srca

obasja sve ljude i dadne im potrebne milosti.«

Godine 1675. došlo je do važna ukazanja u kapeli Pohođenja. Margareta

ugleda Isusa koji joj naloži neka se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine

uvede blagdan Srca Isusova. Iako je bila izložena najvećim protivljenjima i

okrivljavanjima, sa svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu.

Ljubav prema Presvetomu Srcu Isusovu,

posve naravno, potiče i u našemu srcu želju i

nastojanje da svoje srce uskladimo s njegovim

Srcem. Time pobožnost Srcu Isusovu postaje

najuzvišenija i najdjelotvornija škola kršćanskoga

posvećenja i svetosti. To je ujedno i glavni plod te

pobožnosti. Uz taj nadnaravni plod pobožnosti

obvezao se Spasitelj da će štovatelje svoga

Presvetog Srca obasuti i s mnogim drugim

nadnaravnim i naravnim milostima. O njima

govore ova »Obećanja Srca Isusova«. Isus ih je

više puta i u raznim zgodama očitovao sv.

Margareti Mariji, a ona ih je u svojim spisima

zabilježila.

Iz njih proizlazi da Isus obećava onima koji budu štovali njegovo Presveto

Srce ove duhovne i vremenite blagodati:

1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.

2. Unijet ću mir u njihove obitelji.

3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.

4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.

5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.

6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.

7. Mlake će duše postati revne.

8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.

9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.

10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.

11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i

neće se nikada izbrisati.

12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce

obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez

sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

TO JE MOJA MAJKA!

Odrasla sam i odgajana u vjeri, pod očevim okriljem i ljubavlju. Kao dijete

ostala sam bez majke jer je ona izabrala put u životu bez svoje djece. Bilo mi je

teško i osuđivala sam je, ali danas, kad sam i sama iskusila kako se teško zvati

mamom (a eto, već sam i baka), vjerujem da nije znala ili nije imala hrabrosti boriti

se kroz životne oluje i biti uz svoju djecu. Nije bila poput naše nebeske Majke koja

zna za sve naše boli i patnje... i koja nas nikad ne ostavlja same.

Tako, neki dan me iznenadio poziv: Ideš s nama u Međugorje? Baš ja?

Pozvana sam? I baš je mene izabrala da joj dođem? Možda zato jer zna da sam

iskusila što znači biti ostavljeno dijete pa me želi primiti. Bila sam tako sretna i

ponosna pred taj put!

Krenuli smo na hodočašće Zajednice karmelskih laika. Bilo je to ugodno

druženje sa dragim nam časnama i ostalim putnicima. Ipak, jedna rečenica koju je

časna izrekla duboko me se dojmila: „više ništa iza Međugorja neće biti isto...“

Tada nisam razumjela što to znači, ali kad smo se približavali Međugorju, emocije

su me svladale... Više nisam vladala svojim osjećajima. Sve mi je bilo novo,

neistraženo... Put na podbrdo mi se činio kao spas svim mojim bolima i životnim

ranama koje me neprestano okružuju. Molit ću za svoju obitelj... Nadala sam se da

će sve boli nestati u Majčinom pogledu i njezinoj milosti. Ali, ništa od toga se nije

dogodilo! Nije me čula. Naišla sam na zid, jednu ravnu crtu preko koje nema dalje.

Tisuću misli i pitanja u meni... zašto? Možda nisam trebala biti pozvana? Ili te

nisam dostojna? Ili sam toliko ranjena grijehom pa me nećeš primiti? A odgovora

nema! Samo tišina i pokoja suza koja krišom izviri pokazujući moju iskrenu bol. Tužna sam krenula dolje. Molili smo u grupi krunicu za sve naše potrebe. A

ja sam se osjećala izgubljeno. I kad smo došli do mjesta gdje se Gospa prvi put

ukazala i kad sam ugledala plavi križ, duša mi je počela drhtati, treperiti... Položila

sam svoju ruku u ruku svoje drage osobe kraj sebe da svjedoči tome.

Hvala ti, Bože... Majka me dotakla, nije me zaboravila, čula me je, ona me

voli! Hvala ti, Marijo, što si me uzela u krilo. Hvala ti što imaš milosti i snage za

svu svoju dječicu. Hvala ti što sam spoznala da tvoju ljubav i zaštitu treba živjeti,

dijeliti i svjedočiti. Zbogom, doći ću ti opet!

I sad kad me obuzela svakodnevnica i dočekale opet nove kušnje i bolesti u

mojoj obitelji, ja osjećam mir... I baš kao što je časna rekla, iza Međugorja više ništa

neće biti isto. Sad znam što to znači jer ja sam drugačija. Čvrsto sam vezana za nit

na haljini Majke Marije koju smo zajedno tkale molitvama i koja će me zauvijek uz

nju držati i čuvati moju obitelj. Ne bojim se više... Prepuštam se Bogu!

Veliko hvala časnama što su nas, sa toliko radosti povele na put Majci

Božjoj i što su nam usadile temelje Karmelske zajednice. Nadam se da ćemo ih

vjerom i molitvom redovito zalijevati. Hvala i zato što su nam omogučile da

odškrinemo vrata i provirimo u svijet dragih nam časnih sestara u Gabela Polju.

Hvaljen isus i Marija!

SRCE ISUSOVO...

Jedina moja ljubavi, smiri me!

Najdraža moja pjesmo, razveseli me!

Vedrino mojih dana, razbistri me!

Sunce životvorne milosti, ogrij me!

Riječi mudrosti života, pouči me!

Obilje blagog milosrđa, pomiluj me!

Prebistri studenče Božji, operi me!

Balzame preteških dana, iscijeli me!

Žitnico rajskog obilja, nahrani me!

Izvore djevičanskog vina, napoji me!

Svjetlo nevinosti, obasjaj me!

Putnicima neugasiva zvijezdo, vodi me!

Plameni žaru ljubavi, zapali me!

Čvrsti stožeru čovječanstva, učvrsti me!

Ogrado sigurna i neprobojna, brani me!

Glasu najboljeg savjeta, prati me!

Milino posvećenih duša, opoji me!

Pećino nježnih golubica, sakrij me!

Odrazu sjajne ljepote, ispuni me!

Prijestolje kraljevstva neba, osvoji me!

Otvoreno utočište pokajnika, spasi me!

Svadbeno ruho moje, zaogrni me!

Luko u olujama života, zaštiti me!

Kruno neba i zemlje, ovjenčaj me!

Vječni raju moj, primi me zauvijek!

Amen

!